AKADEMIJA PRIMIJENJENIH UMJETNOSTI SVEUILITA U RIJECIOdsjek likovna pedagogija

I godina diplomskog studija

ART TERAPIJA

Mentorica: Prof. dr. sc. Sofija Vrcelj

Studenti: Doris Klopotan

Dina Krajai

Nicol Nefat

Toni ufi

Rijeka, 16. Travanj, 2015

SADRAJ:

1. UVOD

2. ART TERAPIJA

2.1. POVIJEST ART TERAPIJE

3. FUNKCIONIRANJE ART TERAPIJE4. NAIN RADA U ART TERAPIJI5. KORITENJE ART TERAPIJE6. ART TERAPIJA ZA DJECU

7. KREATIVNOST I ART TERAPIJA8. SUVREMENI TRENDOVI

9. ART TERAPIJA U HRVATSKOJ

10. ZAKLJUAK

11. LITERATURA

Uvod

Svrha ovoga seminarskog rada je dati uvod i kratak pregled profesije art terapije koja je jo uvijek slabo prisutna u Hrvatskoj iako se u svijetu primjenjuje ve vie od pola stoljea. Najstariji ljudski oblici izraavanja bile su slike na zidovima peina prije vie od 30 000 godina, iz tog razloga uviamo kako je potreba za likovnim izraavanjem uroena te kako je iz istog razloga vrlo bitna. Crte nema samo funkciju prikazivanja vidljivog svijeta ve se crteom mogu prikazati i unutranji osjeaji, stavovi itd.Praksa art terapije, poput ostalih psihoterapija, zahtijeva edukaciju, visoku strunost, zrelost i iskustvo terapeuta. Kako su u mnoge europske zemlje art terapiju donosili art terapeuti kvalificirani u Velikoj Britaniji, moda e i Hrvatska pratiti taj put, s trenutno tri hrvatske art terapeutkinje kvalificirane i registrirane u Velikoj Britaniji.Art terapijaArt terapija je vrsta psihoterapije u ijem je fokusu likovno izraavanje kao sredstvo ekspresije emocija i misli, te razrjeavanja psiholokih konflikata. Praksa art terapije, poput ostalih psihoterapija, zahtijeva visoku strunost, zrelost i iskustvo terapeuta, te svijest o potrebi za kontinuiranim osobnim i strunim usavravanjem. Pojmovi art terapija i art psihoterapija se koriste jednoznano. Zaeci art terapije seu do 40-ih godina prolog stoljea u SAD-u i Velikoj Britaniji.Art terapija se provodi u individualnom ili grupnom kontekstu esto s najranjivijim populacijama klijenata djecom, psihiki oboljelima, osobama s razvojnim potekoama, osobama u alovanju, osobama u palijativnoj skrbi, starijim osobama itd. Pojam art terapija(Art Therapy)se odnosi na terapiju kroz likovni izraz. Art terapija spada u grupu kreativnih terapija ili terapija umjetnou (Arts Therapies), zajedno s glazbenom terapijom (Music Therapy), drama-terapijom(Drama Therapy), te terapijom plesom i pokretom(Dance and Movement Therapy). Britanski pristup u art terapiji je najrazvijeniji i najutjecajniji u Europi, te su mnoge zemlje preuzele model britanskih studija.Zbog svojih je znaajki u velikoj prednosti pred ostalim metodama kada govorimo o malim pacijentima zlostavljanoj djeci i djeci sa psihikim traumama prouzroenima iznimno stresnim dogaajima u njihovoj okolini, kao to su nasilje ili rat. Art terapija slui kao sredstvo komunikacije izmeu terapeuta i djeteta. Takav pristup pomae djetetu da stekne povjerenje u svog terapeuta, da s njim ostvari bliskost te da posrednim putem iskae svoje emocije i nadvlada traumatino iskustvo. Art terapeuti odlino poznaju stvaralaki proces, struni su u podruju neverbalne i simbolike komunikacije, te tee osigurati okruenje u kojem se pacijenti osjeaju sigurnima izraziti jake osjeaje.

Pod stvaralakim likovnim procesom u art terapiji se podrazumijeva crtanje, slikanje i modeliranje u najirem znaenju rijei, tako da prolijevanje boje po papiru ili kidanje papira moe biti jednako terapijski vrijedan likovni proces i produkt kao i estetski najprivlanija ili tehniki najvjetije izvedena slika. Likovnim procesom se izraavaju svjesne i nesvjesne misli i emocije, a one nesvjesne su od veeg znaenja jer donose nove uvide.

PovijestArt terapija se razvila iz iskustvenog i intuitivnog prepoznavanja terapijskih uinaka likovnog izraavanja. Ruski slikar i teoretiar umjetnosti Wassily Kandinsky definirao je umjetnost kao vanjski izraz unutarnje potrebe. Likovni izraz ne mora biti manje moan kada ga prakticiraju osobe koje nisu umjetnici i imaju manje umjetnikog talenta i tehnike vjetine, ali jednaku potrebu. U suvremenom drutvu umjetnost je rezervirana za elite, pa art terapija, na neki nain, vraa to mono sredstvo na koritenje svima, istiui kako se, da bi se koristile blagodati likovnog procesa, nije potrebno baviti visokom umjetnou ve mu pristupiti kao duboko ozbiljnom obliku igre koji pomae konstruirati, izraziti i dijeliti znaenja, te ambivalentnost ljudskog stanja uiniti podnoljivijim.

Nije svako likovno izraavanje terapijsko, nego terapijski potencijal likovnog izraavanja ovisi o tome koliko je osobnog (emotivnog i misaonog) u njega uloeno i kroz njega ostvareno. Terapijski potencijal likovnog izraavanja zasniva se na tome da likovni proces i produkt pruaju mogunost izraavanja, sadravanja i procesuiranja emocija; strukturiranje, pojanjavanje i komunikaciju misli. Ako se izloi, tu je i proces dijaloga koji slika uspostavlja s gledateljem. Produkt tog kompletnog (i kompleksnog) procesa - slika ili skulptura - se zato u art terapiji nikada ne promatraju izdvojeno od konteksta cijelog procesa.

Kroz povijest psihijatrije usporedno se javljao interes za umjetniki izraz pacijenata, no naalost vie u dijagnostike nego terapijske svrhe. Tako je 1922. godine psihijatar i povjesniar umjetnosti iz Bea Hans Prinzhorn napisao prvi rad o umjetnosti psihijatrijskih pacijenata, te objavio knjigu Umjetnost mentalno bolesnih koja je sadrala djela desetero shizofrenih majstora, kako ih je Prinzhorn nazvao. U Velikoj Britaniji je umjetnik Adrian Hill 1942. godine prvi koristio izraz art terapija za likovno stvaralatvo s terapijskim ciljem. Do spoznaje o terapijskim svojstvima umjetnosti doao je tijekom lijeenja od tuberkuloze u jednom od sanatorija potiui ostale tienike sanatorija na slikanje i crtanje. Za Hilla je vrijednost art terapije leala u oslobaanju kreativne energije, to je omoguavalo pacijentu da izgradi obranu od negativnih emocija.

Britanski umjetnik Edward Adamson se smatra ocem art terapije u Velikoj Britaniji. Proirio je Hillov rad na psihijatrijsku bolnicu Netherne kraj Londona u kojoj je osnovao otvoreni studio gdje su pacijenti mogli slobodno doi i slikati. Njegov pristup je bio neintervencijski i ukljuivao je vrlo malo razgovora i interpretacije.

U isto vrijeme, dvije pionirkinje art terapije u Sjedinjenim Amerikim Dravama, Margaret Naumburg i Edith Kramer, poele su razvijati art terapiju neovisno od britanskog sustava. Kasnih 1940-ih, psihologinja Margaret Naumburg razvila je psihodinamsku art terapiju, pristup koji karakterizira ne samo pacijentova ekspresija kroz spontano stvaranje slika, ve i znaajna verbalna komunikacija s art terapeutom u ijem su sreditu pacijentovi konflikti i problemi.

Nakon Drugog svjetskog rata, britanski psihijatri Francis Reitman i Eric Cunningham Dax sluili su se likovnim djelima psihijatrijskih pacijenata za istraivanje psihikih poremeaja i 1950. godine Reitman, kao rezultat tih istraivanja, objavljuje knjigu Psihotina umjetnost. Iako likovni izraz moe imati dijagnostiko znaenje, koliko je bit umjetnosti udaljena od dijagnostikog pristupa u psihijatriji pokazuje i sljedei citat britanskog psihologa Petera Chadwicka (2001): Kada bi umjetnici umjesto znanstvenika pisali dijagnostike prirunike mentalnih bolesti ... mogli bi se vidjeti poremeaji kao Poremeaj patoloko-mediokritetske linosti ili Emotivna beivotnost; Insuficijentan ivot mate, Averzija prema umjetnosti, Opsesija realnou ili Nespiritualna linost. Recentni porast zanimanja za umjetnost i art terapiju unutar psihijatrije povezan je s razumijevanjem razvoja kreativnosti kao prevencije te shvaanjem zdravlja ne samo kao odsustva bolesti ve i kao stanja ravnotee cijelog ovjekovog sustava.

Funkcioniranje art terapijeNa um pohranjuje i priziva sjeanja te procesuira informacije na dva naina: vizualizacijom i jezikom. Sustav mentalnih slika postoji prije verbalnog sustava, jer se javio ranije u razvoju ljudske vrste, kao to se ranije javlja i u individualnom razvoju ovjeka, dok se dijete ne naui verbalno izraavati. Slike sadravaju metafore koje mogu biti onoliko izazovne koliko im je pacijent spreman to dopustiti. Slika tako postaje nosaem emocija na siguran nain, te omoguava postepeno izraavanje i pristup emocijama, kao i njihovo razumijevanje i prihvaanje. Jedna od pionirki art terapije, Margaret Naumburg, prepoznala je da ovjekove osnovne misli i osjeaji koji dolaze iz nesvjesnog i predsvjesnog, puno prije nalaze svoj izraz u slikama nego u rijeima. Zato to se dotie pre-verbalnih osjeaja, likovno izraavanje moe prije dovesti do razrjeenja konflikta nego verbalno izraavanje. Spontano slikanje, slino slobodnim asocijacijama i snovima, kombinira vieznanost snova s tenzijom budnosti, te se tako na svjesnoj razini uzima ono to je projicirano na sliku na nesvjesnoj razini. Emotivnu snagu slikovnog izraavanja i doivljavanja potvruju i istraivanja iz neuroznanosti i neuroestetike. Na primjer, zanimljivo je istraivanje doivljaja Goyinih radova iz ciklusa Strahote rata, koje je pokazalo da gledanje tih radova na kojima su prikazani strani prizori ranjavanja i osakaivanja ljudi u ratu, zahvaljujui zrcalnim neuronima, aktivira u mozgu iste one centre koji bi bili aktivirani kada bi gledatelj doivljavao takve muke i bol na vlastitom tijelu.

Nain rada u art terapijiZa razliku od slika nastalih u radnoj terapiji, slike nastale u art terapiji su povjerljive kao i cjelokupni proces, te se ne mogu izlagati, publicirati niti pokazivati bez klijentovog doputenja. One su dio klijentovog unutarnjeg svijeta i pristupa im se s potovanjem i bez prosuivanja. Slika se u art terapiji promatra ne samo kao gotov produkt, ve i kao dio terapijskog procesa. Naravno, svaki gledatelj slike, pa tako i terapeut, ima subjektivni doivljaj slike, no svrha nije u direktnom interpretiranju, ve u pomaganju klijentu da doe do svojih znaenja. Ne ide se ni za nekim univerzalnim znaenjima simbola ili boja, jer iako npr. veini crna boja moe znaiti depresiju ili tugu, nekima ta boja znai sigurnost ili ljepotu, to bi naravno mogle biti i dvije strane istog novia. U kompleksnost znaenja ulazimo dalje kada idemo vidjeti kakva je ta crna boja teka, prozrana, jednolina, nijansirana, koliki dio papira zaokuplja, je li je od pranjavog ugljena ili glatkog akrila, i tako dalje. Samo jedna crna boja moe, dakle, imati mnogo znaenja i izvlaiti je iz konteksta i gledati interpretacijski ili dijagnostiki je nesvrhovito. Maclagan smatra da se slici moe pristupiti na deskriptivnoj, elaboracijskoj i interpretacijskoj razini. Na deskriptivnoj razini se navode karakteristike slike, ono to vidimo (ikonografija). Na elaboracijskoj se proiruje ono to ''vidim'', oivljavamo unutranost slike i stvaramo asocijacije, odnosno refokusiramo pristup slici. Na interpretacijskoj se razini uspostavlja veza izmeu slike i individualnog ili kolektivnog simbolizma. Maclagan kae da sliku treba ''dodirnuti drugim slikama koje rezoniraju s njom, a ne direktno je objasniti ili prevesti''. Preuranjeno verbaliziranje suava iskustvo i tada se teko vratiti na poetak, te je zato u art terapiji vano strpljenje, tempiranje i ostajanje na razini vizualnog i metaforikog istraivanja. Svaka slika u art terapiji ni ne trai uvijek verbalni pristup. Nekada je sam proces likovnog izraavanja i istraivanja dovoljan za taj trenutak u terapijskom procesu i bilo bi preuranjeno sadraj verbalno istraivati. Slika se nikada ne promatra van art-terapijskog konteksta niti bez klijenta.

Naini grupnog rada razlikuju se prema nekoliko kriterija: populaciji klijenata, ciljevima, teorijskom pristupu, metodama rada, duljini trajanja itd. Ovdje donosimo fuziju klasifikacija autorica Liebmann i Hogan koja ide od veeg naglaska na likovnom do veeg naglaska na psihoterapijskom. Glavni fokus je na likovnom procesu, a verbalna analiza je minimalna, bez grupne diskusije i s minimalnim razvojem grupne dinamike. To je povijesno bio prvi nain rada u grupnoj art terapiji i jo uvijek se koristi preteno s teim psihijatrijskim pacijentima. Takve grupe mogu biti i uvod u strukturiraniji nain rada, u koji se klijent moe ukljuiti kada se povea sposobnost za refleksiju i grupnu interakciju.

Individualni pristup unutar grupe je rad s refleksijom na slike i osobne procese, bez ukljuivanja grupne dinamike. Proces moe biti usmjereniji na likovno istraivanje, likovne materijale, analizu emocija, te faze nastanka djela. Ponekad takav tip grupa mogu biti tematski bazirane (npr. alovanje, ovisnici...), uglavnom su ogranienog trajanja i strukturirane na uvod, izbor teme, vrijeme za crtanje i vrijeme za razgovor u grupi. Takav nain rada moe biti koristan za prvih nekoliko seansi prije nego lanovi razviju osobne teme koje mogu dalje istraivati. U grupno-interaktivnom pristupu fokus je na individualnim procesima (slike, likovni proces i osobna refleksija) i na grupnoj dinamici. Moe ukljuivati i analizu transfera, ali to nije najvanije. U takvim grupama ima previe materijala za rad, tako da se art terapeut u svakom momentu mora odluivati da li raditi sa slikama i individualnim procesima, ili se fokusirati na grupni rad.

U analitikoj art terapiji naglasak je na analizi transfera i kontratransfera izmeu klijenta i terapeuta, te prema slici. U grupi nema odreene teme za rad, slike i likovni proces u takvim grupama daju dodatnu dimenziju, na primjer u rezonanciji tema koje se javljaju u slikama a koje su vezane za cjelokupnu grupnu dinamiku. Slika se, tako, moe promatrati i kao izraz osobnih procesa i kao izraz grupnih procesa, te moe biti izvrsno sredstvo za poticanje refleksije na te procese. Art terapijske grupe mogu biti otvorene, zatvorene ili poluotvorene.

Mc Neilly smatra da zadavanje teme moe ograniiti razinu koju bi grupa mogla dosegnuti time to terapeut kontrolira dubinu procesa i nema istraivanja meusobnih odnosa lanova, no tematski rad moe biti koristan kod populacija kod kojih se trai vea struktura i sadravanje, na primjer kod djece s problemima u ponaanju i ADHD-om, osoba s problemima u razvoju i osoba s teim psihijatrijskim poremeajima, jer neusmjerenost moe potaknuti nesigurnost i intenziviranje intrapsihikih procesa. Ako se grupi zadaju teme, mora se voditi rauna o tome koliko one odgovaraju svakom lanu i njegovom individualnom procesu. Najbolje teme su one koje ne dolaze od terapeuta ve nastanu u grupi spontanim grupnim gravitiranjem ili rezoniranjem o istoj temi. Kod nedirektnog pristupa teme se spontano javljaju kroz vrijeme, suptilnije su, mogu biti snanije i dinaminije, te se javlja rezonancija meu lanovima. Ovaj nain rada prati individualni proces i ritam te time zahtijeva vie vremena za postepeno odmatanje i diferencijaciju osobnih tema.

Teme se u spontanom likovnom (i osobnom) procesu esto javljaju ciklino, ponavljajui se u razliitim kontekstima i pojavnostima, u traenju razrjeenja. Takav nain rada daje prostor pozadinskim (nesvjesnim) temama, te omoguava razvoj mate, kreativnosti i igre. Kako takav nain rada nije dominantno usmjeren temom, materijali mogu biti fokus i polazite likovnog istraivanja, te je omoguen razvoj transfera i kontratransfera.

Koritenje art terapijeArt terapija nije rekreacijska aktivnost ili nastava likovne umjetnosti, premda same seanse mogu pruiti uitak pacijentu. Za pohaanje art terapijskih seansi nije potrebno prethodno iskustvo u likovnom izraavanju ili strunost u likovnoj umjetnosti. Snaga art terapije lei u tome da se komunikacija (bilo na svjesnoj ili predsvjesnoj razini) moe ostvariti bez verbalizacije koja nerijetko moe biti doivljena kao preintruzivna od strane psihijatrijskog bolesnika. Dobar primjer za to su osobe sa shizofrenijom kod kojih art terapija omoguuje dozirano ukljuivanje u odnos s drugom osobom i terapijom na nain na koji to verbalni terapijski modeliteti ne uspijevaju. Osim toga, u terapijskom procesu osoba razvija osjeaj da postoji u svijetu i da moe ostaviti svoj trag, razvija vlastiti identitet izvan identiteta osobe s psihikim poremeajem, te osjeaj prihvaenosti i pripadanja kako terapeut prihvaa to god je izraeno na papiru. To su razlozi zbog kojih su nacionalne smjernice za izvrsnost u lijeenju u Velikoj Britaniji ukljuile art terapiju kao jednu od mjera u lijeenju shizofrenije.

Art terapiju se koristi i u radu s djecom i adolescentima s emocionalnim, razvojnim i problemima u ponaanju, a cilj art terapije je facilitirati pozitivnu promjenu kontaktom s terapeutom i materijalima u sigurnom okruenju. Za posebno osjetljivu grupu, seksualno zlostavljanu djecu, uporaba ''vizualnog jezika'' je od posebne vanosti budui da istraivanja potvruju da se traumatska sjeanja enkodiraju u ''primitivnu vizualno-baziranu memoriju koja pamti dogaaj kao cjelinu'', te stvaraju slike koje mogu dozvoliti pristup samoj traumi. Verbaliziranje tih iskustava je djetetu teko, jer nema vokabular za ono to spada u iskustveni svijet odraslih, jer se zlostavljanje dogodilo u preverbalnoj fazi razvoja, ili se pak djetetu prijetilo od strane poinitelja ako progovori o zlostavljanju.

Djeca su svjesna svoje nemoi i nemogunosti da utjeu na tijek dogaaja. Poemo li od sluaja obiteljskog nasilja, moemo si predoiti u kolikoj se mjeri djetetu moe nanijeti teta. U sretnoj obitelji, gdje vladaju zdravi odnosi meu njezinim lanovima, dijete se osjea zatieno i sigurno te ima beskrajno povjerenje u svoje roditelje. Traumatizirano dijetegubi povjerenje u ljude koji bi mu trebali biti najblii i najvaniji te je zatvoreno i nepovjerljivo prema svima ostalima. Terapeutova je zadaa da dijete dovede do izraavanja traume, suoavanja s njom i oslobaanja osjeaja kako bi naposljetku uspostavilo emotivnu ravnoteu.Traumatizirano dijete najee skriva osjeaje i ne pria izravno o dogaajima koji su doveli do traume. Art terapija mu pomae da putem crtea iskae svoj doivljaj proivljenoga. Tumaei s djetetom njegov likovni izriaj, terapeut dopire do njegova emotivnog svijeta koji govori kako se dijete osjea i kako vidi odnose u svojoj obitelji. Art terapija ne bavi se dijagnostikom kroz crte, nego terapeut zajedno s djetetom otkriva znaenje crtea.

Ova se terapija provodi kao primarna intervencija u prepoznavanju i tretmanu akutnih trauma, ali i kao prevencija psihikih poremeaja.S obzirom na to datraumatina iskustva imaju kumulativni uinak na dijete, pa se ono sve vie izolira od okoline, gradi lou sliku o sebi, postaje nepovjerljivo, tjeskobno, depresivno, pa ak i agresivno,ciljevi art terapije su jaati pozitivna sjeanja, osjeaj sigurnosti, poraditi na samosvijesti i sposobnosti oputanja, jaati pozitivne stavove prema ivotu i budunosti kako bi dijete usvojilo pozitivne obrasce ponaanja.Osobito je vano da se dijete osposobi suoavanju s vlastitim iskustvima i zbunjujuim osjeajima, razvije toleranciju prema svojoj okolini i stekne samokontrolu.

Art terapija za djecu

Kroz crte djeca iskazuju misli i osjeaje koje jo ne umiju izraziti ili im je neugodno govoriti o njima. Art terapija poinje kraim razgovorom tijekom kojega dijete poinje crtati. Ono samo bira to e crtati i kakvu e tehniku upotrijebiti.Katkad terapeut u cilju terapije sam sugerira to e dijete crtati. Najee je to djetetova obitelj. Terapeut ga ispituje to se s likovima zbiva, to govore, kakvi su odnosi meu njima. Nije vano koliko dobro dijete zna crtati. Kree se od pretpostavke da se svako dijete moe likovno izraziti i da je crte samo sredstvo pomou kojega terapeut dopire do djeteta.Najvaniji je razgovor s djetetom, te nain na koji ono crta.Smireno i oputeno crtanje govori nam da se dijete bavi motivom koji ga oputa, koji voli i koji ne doivljava kao prijetnju. Agresivni, nervozni pokreti priaju posve drukiju priu.

Sagar opisuje kako seksualno zlostavljana djeca esto odabiru stvarati umrljane mjeavine boja koje rairuju po povrinama ili stavljaju u posude kako bi ih terapeut sigurno pohranio. Ta umrljana djela mogu predstavljati tajnu koju je dijete moralo uvati. Takoer je primijeen poriv da se pokvare ''dobre'' i ''nedirnute'' slike, tako da ih se uniti, spali ili probode. Ljutnja i elja za kanjavanjem poinioca mogu biti sigurno preusmjereni kroz likovni materijal, koji je ak ponekad i koriten za stvaranje njihovih likova te unitavanje. Kako je umjetniko stvaranje uglavnom narcistiki osobni proces, bolesnici postanu zaokupljeni svakim aspektom vlastitog imaginarija otkrivajui razliite zanimljivosti tijekom stvaralakog procesa. Springham opisuje ovaj fenomen na sljedei nain: Ovi pacijenti su bili karakteristini po tome to bi se, unato prvotnom protestu, smirili u tiho sanjarenje s vlastitim slikama. Schaverien smatra kako pacijenti s poremeajem hranjenja funkcioniraju na pre-simbolikoj razini gdje pacijent svoj unutarnji doivljaj izraava procesom ''acting out-a'' u svom odnosu prema hrani i svom tijelu. Schaverien navodi da ako konkretizacija tog unutarnjeg doivljaja bude prenesena na umjetnike materijale moe doi do otvaranja kanala za simboliku komunikaciju u terapiji. I Schaverien i Murphy smatraju da je pacijentova komunikacija sa samim sobom, koju on ostvaruje nesvjesnom projekcijom u sliku te njenim posljedinim promatranjem, terapeutska. Schaverien naglaava potencijalni transfer anoreksinog pacijenta prema terapeutu u obliku roditelja koji ga eli kontrolirati, zbog ega pacijent nerijetko ima potrebu odrati apsolutnu kontrolu zbog straha od preplavljivanja od strane roditelja. Umjetniki pribor omoguuje tim pacijentima da se igraju dok istodobno odravaju kontrolu. Art terapija se koristi i u radu s osobama s graninim (borderline) poremeajem osobnosti. Za ove pacijente su karakteristine intenzivne i polarizirane emocije, te tenzije koje se javljaju izmeu elje za socijalnim kontaktom i straha od povezivanja s drugima, to se oituje i u odnosu s terapeutom. Mnogi autori naglaavaju transcendirajue mogunosti art terapije u propitivanju tih ambivalentnih osjeaja terapijskog odnosa koji neizbjeno utjeu na proces terapije i pacijentov su doivljajni spektar svijeta. Zanimljiv je probni projekt Springhama i suradnika koji su pokazali da art terapija moe doprinijeti mentalizaciji u tih pacijenata. Dosad su opisani sluajevi art terapije i u drugim stanjima kao to su npr. suicidalni i homicidalni impulsi gdje se koritenjem likovnih materijala ljudima pomagalo u boljem razmijevanju vlastitih unutranjih nemira i pravodobnom prepoznavanju presuicidalnih stanja.Kreativnost i art terapijaJung je stvorio privlaan teorijski model za mnoge art terapeute, zbog vanosti koju je pridavao stvaralatvu svojih pacijenata, dok je i sam crtao, slikao i pisao poeziju. Vjerovao je da je kreativnost temeljni ljudski instinkt nuan za ovjekovo mentalno zdravlje. Prema njemu, cilj terapije je oslobaanje kreativnih snaga koje su latentne u pacijentu i koje tada postaju katalizator promjene. Proces slikanja za njega je istraivaki proces, gdje sliku slijede druge slike koje istrauju odreeni sadraj, te se slike u razgovoru oivljavaju. Za umjetnost je rekao da je regresija u slubi ega, gdje osoba dolazi u dodir s nesvjesnim ne gubei dodir sa svjesnim. To je, dakle, kontrolirana regresija, za razliku od psihoze koja je nekontrolirana regresija, odnosno gubljenje u nesvjesnom. Dva su meusobno povezana naina integracije nesvjesnog i svjesnog, a to su put kreativne formulacije u koji spadaju fantazija, snovi, aktivna imaginacija, simboli i umjetnost, te put razumijevanja koji ine intelektualni koncepti, verbalne formulacije, svijest i apstrakcija. Art terapija, izmeu ostalog, pokuava korigirati disbalans koji je uzrokovan prevelikim fokusom na racionalnom miljenju (putu razumijevanja) u suvremenom ivotu i velikom dijelu psihoterapijske prakse.

Suvremeni trendovi u art terapijiU posljednjih se desetak godina sa sve veim financijskim rezovima pred art terapiju stavljaju zahtjevi za kratkotrajnim intervencijama iji su rezultati mjerljivi klasinim istraivakim instrumentima. Kako je art terapija po prirodi dubinski, te time i dugotrajniji oblik rada, kao da se poelo initi nasilje nad strukom ignorirajui same temelje i bit struke. Iako su istraivanja bitna za razvoj svake profesije, pa tako i art terapije, ini se da art terapija jo uvijek traga za pristupom koji bi uinkovitost sagledao na adekvatan nain, ne gubei samu bit u procesu. Na jednoj od dosad moda najznaajnijih meunarodnih konferencija art terapije odranoj u travnju 2013. u Londonu, osnovna tema bila je kako preivjeti kao profesija u suvremenom svijetu financijskih kriza koje se lome na najslabijima, te potrebe za instant tretmanima i praksama temeljenim na tvrdim injenicama. Jedno od relativno novih podruja u art terapiji je art terapija kao socijalna akcija, temeljena na ideji da i umjetnost i psihoterapija streme promjenama, kako osobnim tako i drutvenim. Nekoliko zanimljivih prezentacija s prije spomenute konferencije ukljuuju art terapiju s izbjeglicama u panjolskoj gdje su sudionici kroz likovno izraavanje istraivali i kasnije javnosti prezentirali iskustva dislokacije i pitanja identiteta, art terapiju s ulinom djecom i enama rtvama nasilja u Meksiku, te s djecom s margina drutva na Tajvanu gdje je dekica na otvorenom koritena umjesto sobe art terapije.

irina primjene art terapije i raznolikost pristupa, te recentna tenja da se razvije jedan pristup u obrazovanju art terapeuta na razini Europske Unije, podstie na pitanje moemo li uope govoriti o jednoj art terapiji, ili postoji vie art terapija, isto tako kao to postoji vie psihoterapijskih kola.

Art terapija u Hrvatskoj

Psihijatar Branko Prai se 80-ih godina bavio analizom psihopatologije likovnog izraza i opisao je karakteristike likovnog izraza shizofrenih bolesnika te jasnu razliku likovnog izraza pacijenata prije i poslije psihotine faze. On je 1981. u Zagrebu osnovao Udruenje likovnih terapeuta za podruje bive drave, a pristup se uvelike razlikovao od suvremene art terapije. Kao to smo naveli, u Velikoj Britaniji, zemlji gdje ve niz godina postoji definirani model edukacije art terapeuta, nuno je zavriti poslijediplomski studij art terapije. U Hrvatskoj takva edukacija jo uvijek ne postoji. esto lijenici, medicinske sestre, radni terapeuti, studenti umjetnikih akademija ili volonteri vjeruju da se bave art terapijom kad ponude pribor za slikanje svojim pacijentima, te ih potaknu na stvaralatvo ili interpretaciju vlastitih radova. U psihijatrijskim bolnicama, centrima za rehabilitaciju, te centrima za osobe s posebnim potrebama rade likovni terapeuti, odnosno likovni pedagozi i umjetnici koji, najee bez nune dodatne edukacije, primjenjuju likovno izraavanje u terapijske svrhe.

S obzirom na to koliko slike mogu biti mono sredstvo u doticanju nesvjesnog, to moe biti i vrlo opasno. Za zemlje kao to je Hrvatska, u kojima je art terapija slabo razvijena, vano je naglasiti da art terapija nije metoda.

Bionov koncept sadravanja u art terapiji dobiva novo znaenje razumijevanjem likovnog djela kao spremnika klijentovih emocija. Naime, osim terapeuta i granica psihoterapijskog prostora, u art terapiji kao sadravajui imbenik postoji likovni proces i likovno djelo. Pritom likovni materijali mogu imati razliiti kapacitet za sadravanje emocija - npr. glina moe pruiti veu mogunost primanja i sadravanja emocija direktnom fizikom manipulacijom (gnjeenje, udaranje, rezanje ...). Klijentov osjeaj sadranosti u art terapiji pojaava i nain postupanja s crteima, odnosno uvanje crtea u prostoriji art terapije tijekom cijelog terapijskog procesa, te njihova povjerljivost.

Zakljuak

Literatura:

http://www.roditelji.hr/skola/art-terapijom-do-djetetova-srca/N. Ivanovi, I. Barun, N. Jovanovi. Art terapija - teorijske postavke, razvoj i klinika primjena. Soc. psihijat., Vol. 42 (2014) Br. 3, str. 190-198

http://www.vasezdravlje.com/printable/izdanje/clanak/637/http://artterapija.blogspot.com/