behar 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK: Ismet Rebronja l Jasna Šamić l Darko Cvijetić l Enes Topalović lMara Matočec l Sead Husić Belil Ajka Tiro Srebreniković l Naval al-Saadavi

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA GODINA XXII l 2013. l BROJ 115 l CIJENA 20 KN

BEHARSead Begović:Mudro “zijevanje“ ponad bošnjačkih manjinskih problema

Faris Nanić:Sukob agresivnih manjina – umjetna društvena podjela i marginalizacija tihe većine

Filip Mursel Begović:“Braniti Isusa od pedera“ –treba li vjerskim zajednicama dijalog sa homoseksualcima?

Anđelko Vlašić: Doğu ve Batı, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. - 1944.)

Senad Nanić:Hrvaćani – Izgubljeni u prijevodu i tranziciji

Edin Urjan Kukavica: Politička i vjerska etnogenezabosanskih muslimana

Sead Begović:Mudro “zijevanje“ ponad bošnjačkih manjinskih problema

Faris Nanić:Sukob agresivnih manjina – umjetna društvena podjela i marginalizacija tihe većine

Filip Mursel Begović:“Braniti Isusa od pedera“ –treba li vjerskim zajednicama dijalog sa homoseksualcima?

Anđelko Vlašić: Doğu ve Batı, jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. - 1944.)

Senad Nanić:Hrvaćani – Izgubljeni u prijevodu i tranziciji

Edin Urjan Kukavica: Politička i vjerska etnogenezabosanskih muslimana

INTERVJU: ŽELJKO STANETIĆ

INTERVJU: ŽELJKO STANETIĆ

LIKOVNO OKNO:Milomir Kovačević Strašni – Vječni nomad strašnog oka

Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljeća

LIKOVNO OKNO:Milomir Kovačević Strašni – Vječni nomad strašnog oka

Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljeća

Behar je prvi slavni bošnjački list tiskan latinicom u Sarajevu godine1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je ured nikom bioSafvet-beg Bašagić, a vlasnik Ademaga Mešić. Objavljivao je teksto-ve “za zabavu i pouku”, izvorne i prijevodne književne priloge bosan-ske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pre-topiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godi-ne izlazi zagrebački Behar ocijenjen “najboljim što su Bošnjaci dosadimali”. On je najbolji izraz povezanosti nacionalne manjine sa život-nom sredinom, dijasporom u svijetu i matičnim narodom u Bosni iHercegovini. U desetogodišnjem razdoblju (1992.-2002.) glavni iodgovorni urednik zagrebačkog izdanja bio je književnik IbrahimKajan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed Ždralović koji je tuslužbu obnašao do ljeta 2006. godine.

2 BEHAR 115

SADRŽAJBEHAR, dvomjesečni bošnjački časopisza kulturu i društvena pitanja

Nakladnik:Kulturno društvo Bošnjaka HrvatskePREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVIĆ

Izvršni urednik:Filip Mursel BEGOVIĆ

Uredništvo:Senad NANIĆ, Sena KULENOVIĆ, EdinUrjan KUKAVICA, Ervin JAHIĆ, AzraABADŽIĆ NAVAEY

Rukopisi i fotografije se ne vraćajuAdresa:BEHARKDBH “Preporod”Ulica Grada Vukovara 235, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: [email protected]

[email protected]: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 20 kn, dvobroj 40 kn,godišnja pretplata 100 knCijena u BiH: 5 KM, dvobroj 10 KM,godišnja pretplata 20 KM.

Kunski žiro-račun:ZABA 2360000-1101441490Devizni žiro-račun: SWIFT ZABA HR 2X:703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Grafički dizajn i prijelom: Selma Kukavica

Korektura: Damir Muharemović

Tisak: top grafika, Velika GoricaTiskano uz financijsku potporu iz Državnogproračuna Republike Hrvatske putem Savjetaza nacionalne manjine Republike Hrvatske

ISSN 1330-5182Mišljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisunužno i stavovi uredništva.

Na naslovnici: Milomir Kovačević Strašni, “Strašni Izbori 1990.”

RIJEČ UREDNIKA3 Sead Begović: Mudro “zijevanje“ ponad bošnjačkih manjinskih problema

ESEJ–TOKOVI MISLI5 Faris Nanić: Sukob agresivnih manjina – umjetna društvena podjela

i marginalizacija tihe većine

CENTAR ZA URGENTNU MEDICINU11 Filip Mursel Begović: “Braniti Isusa od pedera“ – treba li vjerskim

zajednicama dijalog sa homoseksualcima?

ČASOPISI: Nezavisna država Hrvatska16 Anđelko Vlašić: Doğu ve Batı (Istok i Zapad), jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. - 1944.)

LIKOVNO OKNO24 Zoran Rakić: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljeća

31 Aida Abadžić Hodžić: Milomir Kovačević Strašni – Vječni nomad strašnog oka 33 Milomir Kovačević Strašni: U osvit rata: “Strašni Izbori 1990.”

INTERVJU: Željko Stanetić37 Prijetnje su nešto na šta se ne treba obazirati ukoliko se smatrate

nekim ko brani ljudska prava (Razgovaro Edvin Kanka Ćudić)

JEZIČNA PITANJA 42 Indira Smajlović–Šabić: Disfemistička ili verbalna agresija bosanskoga razgovornog jezika

PUTOPIS47 Juraj Bubalo: Dodir Orijenta

KNJIŽEVNI PODLISTAK 55 Sead Begović: Poezija i glazba žive u ljubavi56 Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom61 Jasna Šamić: Na postelji do sna (gradovi pustinja i san) 68 Darko Cvijetić: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor72 Enes Topalović: Kakav si ovo sat poklonio mi Oče kad kazaljke idu naopačke77 Mara Matočec: Budimo ljudi, priznajmo čovjeka čovjekom78 Sead Husić Beli: Čovjek koji piše priče81 Ajka Tiro Srebreniković: Ključevi avlijskih vrata84 Naval al-Saadavi: Zejna

ZOON POLITIKON87 Faris Nanić: Ne ćirilici ili ne manjinama ili ne vladi

MULTIMONOLOG 91 Senad Nanić: Hrvaćani – Izgubljeni u prijevodu i tranziciji

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE93 Edin Urjan Kukavica: Politička i vjerska etnogeneza bosanskih muslimana (2):

opstanak kao pitanje izbora između “europeizacije” i radikalizacije103 Husnija Kamberović: Smrt Mehmeda Spahe i Džemala Bijedića u kontekstu

mitskih konstrukcija

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori113 Adil Jusić: Redefiniranje prava žene u islamskom reformizmu – Kasim Amin i Mumtaz Ali

PRIKAZI I KRITIKE122 Cvjetko Milanja: Pjesnik svjestan da bez odnosa prema Drugom ne može

izgraditi svoju poziciju (O Seadu Begoviću)123 Zvonko Kovač: Zanimljiv pokušaj tumačenja jednog zaboravljenog i

nedovoljno valoriziranog pisca (O Emsudu Sinanoviću)126 Sead Begović: Zavežljaj mladosti, ljubavni krajolik božanske bitnosti i u

nevakat prazni džepovi snova (O Ajki Tiro Srebreniković)128 Fahrudin Novalić: Liberalni i socijalistički pristup ekonomiji i društvu mogu

i moraju biti kompatibilni (O Vjeranu Katunariću)

BERIĆET RIJEČI132 Faruk Šehić: Ja nisam čovjek iz Sarajeva

3BEHAR 115

Mudro “zijevanje“ponad bošnjačkih manjinskih problema

Od početka ove godine bilježimo odis-ta mnogo kulturnih vibracija. Nekeod njih “Be har“ uspije registrirati

posredstvom raspoloženih suradnika kojisu spremni “opržiti prste“ ili “slomiti ih“ponad zamršenih društvenih igara. Neke inisu predmet znatiželje ovog časopisa jer gatematski nadilaze ili ga svojim kratkoročnospektakularnim nastupom promašuju te suizvan koncepcije uredništva, a ono je pakpri siljeno prije svega brinuti o sebi i svojkritički pogled uprijeti u one koji odjednomne zainteresirano promatraju bošnjačkepro bleme. Njih treba, kao i sve drugo uHrvatskoj, ko m plementarno s drugim ma -

nji nskim i većinskim pitanjima ubrzanorješavati, a ne stati samo na deklarativnomizjašnjavanju i mudrom zijevanju od kojegani država ni manjine nemaju ama baš ništa.

Spomenimo kao prvo emotivni govorni-

čki istup saborskog zastupnika bošnjačkenacionalne manjine Nedžada Hodžića, kojije održan kao prilog u obranu uvođenja dvo-jezičnosti u Vukovaru, u čiju bit ne ulazimojer i to ne ulazi u radijus naše kompetenci-je, ali nas u svakom slučaju zanimaju uzro-ci i posljedice tog govora koji je izazvaonekog anonimnog luđaka da Hodžiću pro-stačko-nacionalistički, kao posljednjemšlja mu u Hrvatskoj, prigovori o zauzimanjustava “za“ ćirilicu. Konstatiramo – pacije-nata će uvijek biti na svim stranama ovog“osunčanog“ svijeta u kojem već odavno“luđaci“ kreiraju našu životnu infrastruk-turu, i to nimalo fikcionalno, a svaka zajed-nička inicijativa i suradnja manjinskihsaborskih zastupnika je dobrodošla. Brani-ti ustavno pravo manjinskih Srba da se uVukovaru postave dvojezične ploče, smatra-mo, može se problematizirati i iz rakursamanjinskih Bošnjaka; međutim, prije togatreba istaknuti i uvažiti tekuće problemeintegracije bošnjačke nacionalne manjine uhrvatsko društvo. Naime, istodobno, našadoktorica znanosti i jezikoslovka RemzijaHadžiefendić Parić, zajedno sa suradnici-ma, nailazi na zid nerazumijevanja u veziuvođenja fa kultativne nastave bosanskogjezika i kulture u hrvatsko školstvo.

To su realni problemi bošnjačke manji-ne u Hrvatskoj za koje bi se bošnjačkisaborski zastupnik trebao javno i glasnozalagati u sabornici prije svakog govora oćirilici ili barem to činiti sukladno uz jasnoi glas no zalaganje za implementaciju planana s tave bosanskog jezika i kulture. Potomje “sjajni“ politički strateg Milorad Pupovaczaštitnički preuzeo inkriminiranu poruku

Od premijera Milanovića se iskalo da jednog zaslužnogBošnjaka postavi u Vijeće za elektroničke medije jer jeaktualan bio već raspisani natječaj. Međutim, do danasnikakvog odgovora nije bilo. Zar zaista SDP misli da će 30 000 deklariranih Bošnjaka, uz ovakvo tretiranje,ubuduće glasovati za njih, dok oni bezobrazno ignorirajuvjerske, političke i kulturne prvake bošnjačke nacionalnemanjine u Hrvatskoj. Za razliku od premijera,gradonačelnik Milan Bandić i nadalje svojim neposrednimdjelovanjem pokazuje da zna biti prijatelj Bošnjaka.

Sead Begović

RIJEČ UREDNIKA

4 BEHAR 115

RIJEČ UREDNIKA

(solidarizirajući se s Hodžićem) i pro-čitao je, uz dramatično recitativnoumijeće, saborskim zastupnicima nebi li izazvao javnu sablazan. Zaista,pohvalna solidarizacija dva zastup-nika nacionalnih manjina, koja bibila sasvim legitimna da se Hodžićprimjetnije bavi bošnjačkim manjin-skim problemima, koji postoje i poz-nati su, no nisu u fokusu ja vnosti.No, ukoliko se na sljedećem dnev-nom redu Sabora, na inicijativu Mi -lorada Pupovca, nađe problem uvo-đenja fakultativne nastave bo sa n -skog jezika u hrvatsko školstvo –halal olsun Nedžadu Hodžiću.

Nadalje, ljetos je predsjednikKDBH “Preporod“ Senad Nanić, za -jedno s predsjednikom Mešihata Is -la mske zajednice RH Hrvatske, muf-tijom Azizom ef. Hasanovićem i sa -bo rskim zastupnikom bošnjačke na -ci onalne manjine Nedžadom Hodži-ćem uputio Uredu premijera ZoranaMilanovića pismo u kojem ga se upo-zorava na nedostatnu zastupljenostBošnjaka, kao druge po veličini na -cio nalne manjine, na svim razinamadržavne uprave jer se stječe dojam onjihovoj zapostavljenosti. Ustvari, odpremijera Milanovića se iskalo da je -d nog zaslužnog Bošnjaka postavi uVijeće za elektroničke medije jer jeaktualan bio već raspisani natječaj.Međutim, do danas nikakvog odgo-vora nije bilo. Zar zaista SDP mislida će 30 000 deklariranih Bošnjaka,uz ovakvo tretiranje, ubuduće glaso-

vati za njih, dok oni bezobrazno igno-riraju vjerske, političke i kulturnepr vake bošnjačke nacionalne manji-ne u Hrvatskoj. Za razliku od premi-jera, gradonačelnik Milan Bandić inadalje svojim neposrednim djelova-njem pokazuje da zna biti prijatelj

Bo šnjaka, a to je prepoznato i u Sa -ra jevu, gdje je poprilično popularan,bez obzira na različite interpretacijete “ljubavi“. Naime, nedavno je u pa -lači Dverce primio sudionike Među-narodnog simpozija povodom 100.go dišnjice rođenja zaslužnog knjiže-vnika Envera Čolakovića, po kojemubi se uskoro trebala imenovati ijedna zagrebačka ulica, a kojega suorganizirali KDBH “Preporod“, Dru-štvo hrvatskih književnika i Bosan-sko filološko društvo.

Iako je simpozij održan u sjedištuDru štva hrvatskih književnika (uzpozdravni govor i referat predsjedni-ka Društva Božidara Petrača) i podpo k ro vi te ljstvom Ministarstva kul-ture RH (bez nazočnosti ministriceniti njenog izaslanika i bez ikakve is -p rike), te Ministarstva kulture isporta Fe de racije BiH (uz nazočnostmi nistra Salmira Kaplana, koji je ta -ko đer održao pozdravni govor) i su d -je lovanje še snaestak govornika, ni s -mo vidjeli ni jednog predstavnikahrvat skih me dija (televizije, radija idne vnih no vina) osim novinara tur-ske državne Agencije Anadolija. Kaoda nije riječ o književniku koji jesamo sa svojom prijevodnom književ-nom dje la tnošću zadužio, prijesvega, Hrvate, a zatim i Bošnjake,Ma đare, ali i Aus trijance. Pa što re -ći? Tko “šljivi“ ku lturu! Navedeneme dije više bi pri vukao znanstvenisim pozij pod na slovom: “Akceleracijalopte u šutu Da rija Srne“. n

www.behar.hr

114 GODINA TRADICIJEbošnjačkog časopisa za

kulturu i društvena pitanja

BEHAR

Dragi čitatelji,

sa zadovoljstvom Vas

obavještavamo da su

pojedinačni članci dostupni

na web adresi

Braniti ustavno pravo

manjinskih Srba da se u

Vukovaru postave dvojezične

ploče, smatramo, može se

problematizirati i iz rakursa

manjinskih Bošnjaka;

međutim, prije toga treba

istaknuti i uvažiti tekuće

probleme integracije

bošnjačke nacionalne

manjine u hrvatsko društvo.

Naime, istodobno, naša

doktorica znanosti i

jezikoslovka Remzija

Hadžiefendić Parić, zajedno

sa suradnicima, nailazi na zid

nerazumijevanja u vezi

uvođenja fakultativne

nastave bosanskog jezika i

kulture u hrvatsko školstvo.

5BEHAR 115

ESEJ – TOKOVI MISLI

Početkom radikalnih društvenihpomjena u bivšoj Jugoslaviji, propaš ćueksperimenta socijalističkog sa mo u -pravljanja te nestankom bipolarne po -djele svijeta, u Hrvatskoj se aktualizi-rala rasprava o “ustaškom“ ili desnom,nacionalističkom, regresivnom i eko-nomski liberalnom... kao i “partizan-skom“ ili lijevom, internacionalisti-čkom, progresivnom, politički liberal-nom spektru društvenog i političkogdjelovanja te nastanku dva tabora kojise tradicijski vežu na jedan ili drugitotalitarni režim, od kojih je onaj prvi,profašistički, bio kratkoga vijeka jer je1945. bio na gubitničkoj strani u svjet-skom sukobu, dok je onaj drugi, proko-munistički, bio duga vijeka te ovisio oposlijeratnoj bipolarnoj podjeli svijetana dva ideološka, vojno-političkabloka. Tako su se sve novonastale poli-tičke stranke morale prem a tomu iodrediti, a zbog atmos fer e društvenogpropitkivanja svakog na slijeđa, vrločesto i taktički neutralno postavljati.

Čuvena i paradigmatska je izjavabivšeg predsjednika Mesića, dok je jošbio tek partijski gauleiter TuđmanovaHDZ-a, na jednom stranačkom skupuu Australiji o hrvatskoj dvostrukojpobjedi u 2. svjetskom ratu: prvoj1941. kada je uništena KraljevinaJugoslavija i uspostavljena NDH, idrugoj 1945. kada je propala NDH iuspostavljena nova federativna Jugo-slavija. Iako uvjereni antifašist, čiji jeotac bio partizanski borac i predratnilijevi, a kasnije i komunistički aktivistte poratni funkcioner socijalističkogrežima, u svrhu prikupljanja političkepodrške, uglavnom antijugoslavenskeorganizirane emigracije u Australiji,

Mesić je “dao za pravo“ i jednima i dru-gima. Istovremeno, u zemlji su seoštrila pera i neki drugi alati za jača-nje argumenata u raspravi o desnom ilijevom, dok je njegov tadašnji šef Fra -njo Tuđman nastojao od HDZ-a izgra-diti politički kišobran koji će objedinitinaciju, bez obzira na nepomirljivostvrijednosnih sustava “ustaša“ i “parti-zana“. U Preambulu novog, demokrat-skog, tzv. Božićnog Ustava NDH je, poTuđmanovom nalogu, uvrštena kaojedna od etapa razvoja hrvatske držav -nosti, odnosno izraz po vijesne težnjehrvatskog naroda za svojom državom.Eksperiment ideološkog kišobrananije uspio, podjela na lijeve i desne jeprošla svoje metamorfoze u skladu stendencijama na Za pa du, ali je u gro-moglasnoj galami po li tičke raspraveprobuđenog demosa i etnosa nezamije-ćen ostao vapaj ondašnjeg čelništvaHSLS-a, koji je elektriziranoj javnosti,s osjećajem ugroze od Miloševićevevelikosrpske najezde, po ku šao reći davelika većina hrvatskih građana nijepripadala niti jednom niti drugombloku, niti jednom niti drugom totali-tarizmu. Ta je “tiha“, za pravo teroromoba režima utišana većina htjela nor-malan politički su s tav u kojem će raz-ličiti interesi i potrebe društvenih slo-jeva i grupa biti kvalitetno zastupani,a glavni cilj društva bit će, u temeljnimslobodama i pravima, uravnoteženekonomski i kulturno-civilizacijskirazvoj svih.

Pad režima 1990. probudio je nadutihe većine da je sazrelo vrijeme za baštakav, dugo priželjkivan scenarij. No,izbijanje rata i način upravljanja poli-tičkim sustavom za vrijeme i poslije

Tertium non datur – ili Ili ste s nama ili protiv nas

Sukob agresivnih manjina –umjetna društvena podjela i marginalizacija tihe većine

Klizne li se ueksperimentiranje sdruštvenim odnosimapriznavanjemlegitimnosti nagonakao pokretačaradikalnih promjena,dakle spolnog nagonaili sklonosti kao izvoraprava, umjestonastavka vrste izakonomjernog rasta iprosperiteta, imatćemo bespolnototalitarno društvostrogo nadziranihsiromašnih pojedinaca,otetih duša o čijoj ćeprokreaciji računavoditi Veliki brat.

Piše: Faris Nanić

ra ta samo je zaoštrio raspravu manjin-skih, ali dobro organiziranih snaga, ko -ja se svodila na stare podjele kojima suse pripisivale opće, a vremenom i po -seb ne karakteristike. Društvo se na š lorascijepljeno između sumnjičavosti učitav sklop, odnosno svaki dio sklopavrijednosti i karakteristika svakog ta -bo ra ponaosob i prevalencijske naklo-nosti za većinu vrijednosti koju je iska-zivao svaki tabor ponaosob. Građani subili prisiljeni opredjeljivati se, a ne tra-žiti alternative i jednom i drugom, čaki kada se s nekim bitnim sa s tojcimapolitičkih platformi idejno i vrijednosnonisu slagali. Vremenom su po t v rdilistatus utišane većine i pristali biti klas-ficiranima. Onaj neutišani dio ve ći ne sdrukčijim stavovima, posebno s idejnimsetovima koji se nisu mo gli uskladištitii uokviriti, nabijanjima ideološkog čeki-ća utisnuti u dva razreda – lijevi ilidesni, odnosno reducirano partizansko-komunistički ili ustaško-nacionalisti-čki, nisu naprosto imali prostora zaartikulaciju.

Odgoj i obrazovanjeZapočeta, a za nadati se, još uvijek

nedovršena javna rasprava o 4. Moduluzdravstvenog odgoja u hrvatskim ško -lama i posljedičnom setu novih i sveozbiljnijih društvenih kontroverzi, po -put homoseksualnih brakova i usvaja-nja djece od strane homoseksualnih pa -rova, na površinu je javnog interesa i usredište foruma izbacila i pokazala ma -tricu društvenog sukoba u zemlji. Tamatrica ocrtava dva stubokom po di -jeljena tabora, koji se, s više ili manjetaktiziranja, nadmeću za naklonost ve -ćine i njihovu podršku iznošenjem se -tova naizgled konzistentnih vrijednostii obrazaca ponašanja. Kao takvi, oni

predstavljaju refleksiju ili projekcijudva ranije konstruirana pola društvenezbilje, nepomiriljivo sukobljena okodaljnjeg puta, posebno u kontekstupu nopravnog članstva u EuropskojUni ji. Jedna strana, ona koja se karak -te rizira kao desni ili desnocentrističkipol, projicira se kao nacionalistički, pro -tu li beralan, slobodnotržišni, tradicio na -listički i, u krajnjoj konsekvenci, reli gi -jski, a druga strana, ona koja se ozna ča -va lijevim ili lijevocentrističkim po lom,projicira se kao globalni, konsek ve ntnoliberalan, modernistički ili post mo der -nistički, te u krajnjoj konsekvenci agno-stički, zasigurno antiklerikalan u svimaspektima te ideološke označnice.

Tako, ako ste klasificirani u onajprvi, vi ste zasigurno ZA Hrvatsku kaodržavu Hrvata i gostiju, ZA ograničava-nje ljudskih sloboda i ravnopravnosti,zarobljeni ste u tradiciji i sljedbenik stesvega što naučava i prakticira Crkva iostale tradicionalne monoteističke vjer-ske zajednice, a istovremeno ste pobor-nik nesmiljene konkurencije, ograniča-vanja radnih prava i socijalne sigurno-sti. Vi ste tada nužno seksualno opresi-vni i protugay, manjinski ne os jetljivi, a– po optužbama iz drugog tabora – i šo -vi nisti. Ako ste, pak, klasificirani u dru -gi tabor, onda ste nužno pobornik globa -li zacije, ZA sva zamisliva i nezamislivalju dska prava i slobode, uključivši i pra -vo seksualne preferencije te sve što iztoga proizlazi, u skladu ste s vremenomi njegovim tendencijama i PROTIV sta-vova vjerskih zajednica, odnosno klera.Tada ste svakako socijalno i manjinskiosjetljivi, naklonjeni sek su a l noj permi-sivnosti i gay friendly, a – po op tužbamaiz drugog tabora – i boljševici.

Kako je aristotelijanska sudbinskaklasifikacija i konačna, te (želi bi ti)

sveobuhvatna, pojedinac ili grupa nemogu istovremeno, slijedeći načela ivrijednosti, biti socijalno osjetljivi aneskloni seksualnoj permisivnosti, ilibiti borci za ljudska prava a protivniciglobalizacije. Ne može principijelanpo jedinac, građanin koji misli svojomgla vom, istovremeno biti manjinski se -n zibiliziran, a poštovati konsekventnopravilo većine. Prateći veliku većinuhrvatskih medija, uključiv i državnuteleviziju kao najmoćniji društveni,odnosno javni medij, stječe se dojamda se može pripadati samo jednom odta dva tabora, da “tertium non datur“.Pri tomu se koriste sve metode politič -ke i ideološke propagande, koje sesada eufemistički nazivaju spinom, ito od obje strane.

Ljevičarski, tako, spin tvrdi da bioni drugi iz drugoga tabora zabranilizdravstveni odgoj, a zapravo riječ jesamo o izboru na jedan od dva modulaseksualnog odgoja kao dijela programaZdravstvenog odgoja, gdje se spominju iapstinencija kao oblik prevencije spol-nih bolesti i neželjenih trudnoća, štoima veze s nečim sasma drugim – štose lijevim liberalcima ne sviđa – svo -jevoljnim, moralno utemeljenim i po -ticanim ustezanjem od spolnih odnosaprije odgovornog braka, što je posve uneskladu s tekovinama se k s u alne revo-lucije i permisivnosti kao no r me pona-šanja. Konačno, ljevičarski prigovorkako se roditelje ne pita o na s tavnomprogramu zemljopisa ili povijesti ilimatematike ne stoji jer se ov dje radi oustavnom pravu na odgoj (ne obrazova-nje) vlastita djeteta, odnosno izborodgoja djeteta. Svi se moduli ovoga pro-grama i zovu odgojnim, a ne ob -razovnim. Problem i iritacija crvenomkrpom nastaje zapravo kada se oprav-dani i demokratski izneseni zahtjevi“drugog tabora“ nekim blesavim politi-čkim i crkveno-političkim procjenamadobivanja masovne podrške umataju ucelofan ugroze nacionalnog, hrvatskog,a time, zna se, po statusu AntemuraleCristianitatis, i katolič kog, pa se svi onikoji nemaju taj istančan osjećaj isklju-čuju iz “tabora“ jer im se takav diskursneistine i kič nacionalromantizmanaprosto gadi.

Baš u takve spada tiha ili utišanavećina. Ona koja se grozi svakog eks t re -mizma, pretjerivanja, svakog, dakle,

6 BEHAR 115


Ako se brak, pa i homoseksualni, promatra kao osnovno ljudskopravo, onda o tome ne bi, barem iz perspektive evropskekontinentalne, ali i otočke pravne tradicije i znanosti, trebalo bitirasprave niti referendumskog odlučivanja. Jedan od argumenata je ifamozni švicarski referendum o zabrani gradnje munara, koje su, kakosu tvrdili zagovarači referenduma, svjetionici terorizma. Referendumje uspio, većina izašlih je glasala za zabranu gradnje munara, aprotivnici su tvrdili kako je riječ o temeljnom ljudskom pravu navjeroispovijest, pa je referendum nelegitiman. Međutim, brak, pa nitihomoseksualni, nije nigdje, niti u evropskim niti u dokumentimaUjedinjenih nacija, definiran kao osnovno ljudsko pravo.

kiča po definiciji da je kič sve ono što segradi da jest, a nije. Nikakva redukcijaili samo jedna verzija 4. Modula ne ćeštititi ljudska prava, ma kako širokoona bila shvaćena, kao što niti bilokakvo nacionaliziranje ili etnicizacijasvakog pitanja ili društvene dilemeneće promijeniti stalni trend negativ-nog demografskog rasta, odnosno izu-miranja hrvatskog stanovništva, i timemasovnošću, velikim kvantitetom pro-mijeniti kvalitet, kako je to tvrdioMarx, a očito oduševljeno prihvatilisljedbenici “desnog“ tabora u Hrvata.Ta kič-politika i njezina propagandaonda dovodi do sinkronijskog parado-ksa u kojem konzervativni desničaripočinju vjerovati u dogme ili baremmetode dija lektičkog materijalizma,dok lijevi ag no stici sve više zazivaju icitiraju Boga.

Dijalektika materijalizmaili put u fašizam

Isforsiran je, nepotreban i opasansukob Crkve i većeg dijela vjerskih za -je dnica s državom, odnosno vladaju-ćom politikom čiji legitimitet, ne zabo-ravimo, ne potječe od koncenzualne po -drške javnosti za gay brakove i gayfriendly zakonodavstvo kao niti za gayfriendly odgojne module za osnov nuškolu, koji uključuju i vježbe naticanjakondoma na krastavce te definicije iživopisne prikaze analnoga seksa zaosnovnoškolce, već isključivo za izvla-čenje zemlje iz ekonomske krize. A štose tu događa? Osim fiskalne disciplineza manje moćne ili nemoćne te fiskal-nog sljepila za one moćne i bahate –zapravo ništa. Zato je potrebno i do b ro -došlo u prvi plan isticanje još uvijekdruštvene marginalije kao navodnoživotnog pitanja za demokratski legiti-mitet zemlje, nove članice navodnoekskluzivnog EU kluba, kluba preza-duženih bogataša koji svoje kockarskeobaveze prevaljuju na građane i njiho-va osnovna ljudska prava i slobode –ona na život, rad, dostojanstvo, imetak,krov nad glavom, obrazovanje, zdra -vstvenu zaštitu. I odgoj vlastite dje ce.Baš ona koja su nabrojana u Us ta vuRepublike Hrvatske.

Vlast nam poručuje – gubite davnode finirana temeljna prava – izmisliteno va, pa se oko njihove osnovanosti pre -pirite. Za to vrijeme mi ćemo vam teme-

ljito skresati stara. A znate zašto? Nezato što mi stvarno u te besmislice vje-rujemo, već zato što su neki drugovi, a igospoda potrošili jako puno tu đegnovca, zatajili zgrtanje svoga, pa novcaiz naše akumulacije više naprosto nemaza vaša temeljna prava. So rry, rekao bipremijer. Shit happens, dodao bi bivšivicepremijer. Tuđu akumulaciju dobitćemo iz banaka koje smo prodali, a viste ih sanirali nakon što su oni prijenas, oni dijalektički materijalisti, sličnouradili ali dru kčije to prikazali. Dobitiju na kredit možemo nakon što mjere“štednje“ i discipline provedemo konse-kventno, na vaš račun, s velikim kama-tama. Čudi nas, pri tomu, da Crkva kaorecipijent velikoga povrata imovine ima njeg dijela budžeta, udara na našemje re proširivanja temeljnih ljudskihprava. Jer, kako kaže stara pragmatič -na izreka američkih Židova – Moses isMoses, but business is business.

No, budimo pošteni. Crkva, ona ka -tolička jer su druge vjerske zajednicemarginalne, jest kriva za lošu javnu pe -rcepciju i kod dobrog dijela svoje pa s tvezbog jedva prikrivene pohlepe zanekretninama, loše sakrivene ambicijeda aktivno utječe na politička (s)kreta-nja, ali i na dnevnu politiku u društvu.Međutim, i dio liberalnih krugova, po -se bno lijevog krila Occupy derivata uHrvatskoj, snosi odgovornost za histeri-ju protiv crkava i pokušaj nove ateizaci-je društva, prilično u skladu s Bu di -šinom kako nema goreg dogmatizma odliberalnog jer je on utemeljen na uvje-renju kako sloboda nema granica nitikonačnosti, a onaj tko je liberalan priz-naje pravo drugima na gotovo sve, dokoni koji ograničavaju slobode krše pra -va. Pri tomu se zaboravlja da sloboda,kao i prava, ima ograničenje u pravimadrugih. Kada je riječ o društvenom

sporu oko 4. Modula, rješenje bi,razumski, bilo u priznanju prava nadva različita programa tog odgoja – i upotvrdi prava roditelja koji su po Usta-vu odgovorni za odgoj djece da birajukoji će prihvatiti, odnosno koji je opti-malan za njihovu djecu u odnosu naidejni okvir u kojem ih odgajaju. Ko -ncenzus ionako postoji za sve dijelovezdravstvenog odgoja, osim modula 4.Zar je tako teško postići kompromis?

Odgovor je: “Da”, jer onda utišanuve ći n u ne bi više politički bilo mogućeko n trolirati, a ona bi već iznjedrilastvarnu i realnu političku alternativu,bez na silja, dogmatizma i ideologizaci-je. Zbog toga se oba artificijelna taborana laze na istom zadatku, s istim ci ljem– održati status quo društvenih od nosapermanentnog sukoba nepomi r ljivihopcija, uz korištenje svih sredstava izquasi demokratskog arsenala. Jedino utakvim društvenim suprotnostimaizniknut će nova kvaliteta, novi pravič-niji odnosi, odnosno, kako to da naszastrašujuće kažu – vladavina za ko naili prava. Nije li to ona dijalektikamaterijalizma o kojoj smo, uz stalnoizmišljanje unutarnjih i vanjskih nepri-jatelja revolucije i napretka, slušalidesetljećima.

Nedavno je na, zaista paradoksalno,bh. Federalnoj TV reprizirana se rijaNe pokoreni grad. To je tipičan ide o -loški, izrazito nekvalitetan srednje bu -džetni uradak bivše TV Zagreb o re -volucionarima u tom gradu za vrijemeNDH tragične farse i njemačko-talija n -ske okupacije. U jednoj se epizodi go vo -ri o sudbini hrvatskih komunistič kihintelektualaca koje je ustaška vla stpotrpala u zatvor u obližnjem Keres - tincu te ih kasnije, kada joj je iz komu-nističkih redova dojavljeno o planu zanjihovo oslobađanje, jednostavno sve

7BEHAR 115


Zahtjevom da se homoseksualni odnos može zakonski tretirati brakomjeste promjena višetisućljetne definicije braka u svim društvima icivilizacijama koji su nam poznati. Većina to smatra ugrozom svojihprava i ovakvom inicijativom samo štiti to pravo, a ne ugrožava drugo.Nitko ne dovodi u pitanje pravo sklapanja zakonski uređenehomoseksualne zajednice i sva prava koja iz toga mogu proizaći. Nitkone ugrožava pravo na različitost i jednakost pred zakonom jer se nezabranjuje niti homoseksualizam niti homoseksualne zajednice, niti ijedno pravo građanina pojedinca - homoseksualca. Inicijativa ništa nezabranjuje, već samo štiti.

pobila. Poznata su ta imena: OgnjenPri ca, Otokar Keršovani, Božidar Adži -ja, August Cesarec... U jednoj se k vencijedan od zatvorenih revolucionaramentora objašnjava mlađem i očitoneobrazovanom sljedbeniku poželjnogradničko-seljačkog porijekla da su su p -ro tnosti feudalizma, gdje je 2 posto sta-novništva živjelo u izobilju, a njih 98 ubijedi, zapravo bile dobre jer su stvorilerevolucionarni ferment i feudalizam jeugušen. Mase su se pokrenule, kvanti-tet je prešao u kvalitet. Došlo je novodoba. Ono doba koje će oni, komunisti,istim tim dobrim i poželjnim suprotno-stima zamijeniti još novijim. Još bo ljimi pravičnijim. I tako u nedogled. Mla direvolucionar početnik nije dalje pitao,posebno ne za ljudske žrtve na tom svi-jetlom putu. Ne zaboravimo ta kođer daje Hitler genocid proveo po za konima,odnosno vladavini prava. Nji hovu pra-vičnost i razumsku utemeljenost, atime i smisao valjda nitko s iole pametine brani.

Argument legitimitetaUlazak bilateralnog sukoba dva ta -

bora u novu fazu označila je inicijativanovostvorene udruge “U ime obitelji”,iza koje stoji Katolička crkva, a podr-šku joj diskretnije pružaju i ostale mo -no teističke vjerske zajednice skup lja -njem potpisa za raspisivanje referendu-ma o uvrštenju u Ustav definicije bra kakao zajednice muškarca i žene. Na konkonačne odluke Ustavnog suda koji jelegitimnima proglasio i referendumskopitanje i zahtjev za uvrštenjem ustavneodredbe o braku kao za je dnici muškar-ca i žene, ali i naglasio kako, pro đe lireferendum, taj fakat ne može utjecatina prava drugih, dakle istospolnihparova, nije zgorega pokušati za -jednički razmisliti o argumentima le gi -timiteta manjine koja nije politička ivećine koja zagovara promjenu Ustava,dakle daje par excellence poli ti čki zah-tjev, kao i postaviti neka ra zu m ski ute-meljena pitanja za sve nas.

Prvenstveno treba poći od pitanjapolitičkog kapaciteta prava koje se tra -ži. Politički kapacitet nije uvjetovansamo ili isključivo trenutnim trendomili jakošću medijskog nastupa ili pakartikuliranom voljom nepoznatog bro jaljudi, već i historijskom komponentomprisustva, društvenom utemeljenošću,

izvorima prava. Često posezan argu-ment je sintagma iz Evropske ko n -vencije – osnovno ljudsko pravo i te -meljne slobode. Tako se iz univerzalnozajamčenog prava na život deriviralazabrana smrtne kazne u mnogim za ko -nodavstvima, iako neka najrazvijenija,poput američkog, ne stavljaju u ko -relaciju pravo na život i pravo na za š -titu drugih smrtnom kaznom za naj -teže prijestupnike, nasilnike i recidivi-ste u nasilju. Nadalje, ako se brak, pa ihomoseksualni, promatra kao os no vnoljudsko pravo, onda o tome ne bi, baremiz perspektive evropske kontinentalne,ali i otočke pravne tradicije i znanosti,trebalo biti rasprave niti re fe ren du m -skog odlučivanja. Jedan od ar gu me -nata je i famozni švicarski re fe rendumo zabrani gradnje munara, koje su,kako su tvrdili zagovarači referendu-ma, svjetionici terorizma. Referendumje uspio, većina izašlih je glasala za za -b ra nu gradnje munara, a pro tivnici sutvrdili kako je riječ o te meljnom ljuds -kom pravu na vjeroispovijest, pa je refe-rendum nelegitiman. Me đu tim, brak,pa niti homoseksualni, nije nigdje, nitiu evropskim niti u do ku mentima Uje-dinjenih nacija, definiran kao osnovnoljudsko pravo.

Evropski sud za ljudska prava u trije presude iz 2012. to potvrdio. Ako nijetemeljno ljudsko pravo, o njemu semože odlučivati na referendumu, kažeevropska jurisprudencija. Sam homo-seksualni odnos jeste osnovno ljudskopravo, čak ga takvim smatraju i neketradicionalne vjerske zajednice. Katoli-čka crkva tvrdi da ne osuđuje homose-ksualnu sklonost, već praksu. Prob lem,s njihova aspekta, nastaje kada se tajodnos nastoji institucionalizirati poistoj definiciji kao i civilizacijski, histo-rijski i po pravnoj tradiciji utemeljen iustrojen heteroseksualni brak. Zbogtoga, bez potiranja prava homoseksua-laca da zakonski ozvaniče svoju zajed-nicu, inicijatori referenduma traže za š - titu institucije braka, a ne negaciju pra - va homoseksualaca na zakonski ure - đenu zajednicu koja omogućuje uživa-nje ostalih prava kao kod heterosek s u -alne zajednice – nasljeđivanje, skrb...Uostalom, masovne progone homose-ksualaca kao ideološki nepodobnemanjine provodili su nacisti i boljševici,drugi, ma kako nedemokratski režimi

u povijesti, homoseksualne su odnose ipojedince tolerirali, s više ili ma njeinkluzivnosti u javni život, po se bno akose homoseksualnost nije ja v no deklari-rala ili nametala.

Prema principu pozitivne diskrimi-nacije manjina, pripadnici nacionalnihi vjerskih manjina imaju određene ola-kšice kako bi se u nesavršenom društvuosigurala njihova razmjerna participa-cija u javnim službama. Koliko je poz-nato, homoseksualcima se nisu zbogtoga postavljale prepreke da bi se tre-bali tretirati kao manjina ugrožena usvojim političkim, dakle građanskimpravima. To u prvi plan postavlja pita-nje političkog legitimiteta manjinskogstatusa homoseksualaca. Njihova os no -vna ljudska prava se ne krše kao što jeto slučaj s nacionalnim i vjerskim ma -njinama, pa su političke organizacijeameričkih crnaca godinama s gnuša-njem odbacivale poistovjećivanje sta -tusa zajednica koje su zastupale s ho -moseksualnim udrugama. Njihovimčlanovima bilo je zabranjeno glasanje,po tpuno slobodno kretanje, studiranje

8 BEHAR 115


po izboru, bili su segregirani itd., dokse homoseksualni parovi nisu moglivjenčati, ali niti jedno drugo pravo nijeim zakonski ili nezakonski bilo uskra-ćeno. Naprosto nije bio isti, pa ni uspo-rediv etički niti historijski motiv. Ho -moseksualci su masovno bili proganja-ni samo u totalitarizmima 20. stoljeća,dok su kroz povijest bili tolerirani, u ne -kim društvima bez ikakvih posljedicaživjeli i radili, čak i s dosezanjem ka ri -jernih vrhunaca.

Homoseksualizam je pokušajemuti skivanja u manjinski politički okvirpostao političkim pokretom, ideologi-jom, a vremenom i vrlo snažnom poli-tičkom opcijom, lobijem koji su politi-čki kon formistički počeli podržavati i

neis to mišljenici. Američki CivilRights Act iz 1965. dokinuo je segre-gaciju i dis kri minaciju jedne manjine itrasirao put za političku ravnoprav-nost svih građana. Time je zaštitioprava ma njine, ali ne do razine da onaugrožavaju prava većine, što i jesteosnovna, ako ne i jedina svrha pozitiv-ne diskriminacije i ovakvih zakona.Znači, prava se manjina nameću za -konski do razine njihove potpune za š -tite, a ne do razine prava koje većinaodbija jer nisu temeljna ili se kose sopćeprihvaćenim društvenim vri jed -no stima i normama. Odnosno, re fe -rendumsko pitanje utemeljeno je akoishod referenduma ne ugrožava drugaprava. Ugrožavaju li se stvarno ičime

prava homoseksualaca pozitivnimishodom referenduma o ustavnoj defi-niciji braka kao zajednice muškarca ižene? Argument da većina ugrožavamanjinu ovakvom inicijativom postajeupitnim kada se promatra iz malodrukčijeg kuta. Naime, zahtjevom dase homoseksualni odnos može zakon-ski tretirati brakom jeste promjenavišetisućljetne definicije braka u svimdruštvima i ci vi lizacijama koji su nampoznati. Većina to smatra ug ro zomsvo jih prava i ova kvom inicijativomsamo štiti to pravo, a ne ugrožavadrugo. Nitko ne do vodi u pitanje pravosklapanja za kon ski uređene homose-ksualne zajednice i sva prava koja iztoga mogu proizaći. Nitko ne ugrožavapravo na različitost i jednakost predzakonom jer se ne zabranjuje ni ho mo -seksualizam niti homoseksualne za -jednice, niti i jed no pravo građaninapojedinca – homoseksualca. Inicijativaništa ne zabranjuje, već samo štiti.

Konačno, ako živimo u demokrat-skom društvu, onda svatko ima, bezna silja, pravo na svoje mišljenje i iska-zivanje svoga mišlljenja bez posljedicapo svoj društveni status ili prava. Zaštose onda ova inicijativa proglašavahomofobnom, bez posljedica? Zašto senapadaju stavovi o prirodnosti hete ro -sek su a lnih odnosa, a istovremeno kaoargu ment legalizacije homosek su a lnogbra ka navodi prirodnost homo se k -sualnog odnosa? Konačno, kako tomanjina, čija prava nisu ugrožena ili ćebarem dosadašnja ugroza prava grupekoju podržavaju biti okončana zako-nom o istospolnim zajednicama, možetvrditi da je većina, a kada većina toželi osporiti referendumom, onda sepo zivaju na pro tuustavno djelovanje.Ovakav pristup društvenom fenomenui ozbiljnoj aporiji izlazi iz bilateralnesheme sukoba dva strogo definirana iklasificirana tabora – desnog i lijevog.Možda zato ovi paradoksi više govore onervozi ma nji nskih grupa i vlasti koji-ma se tiha većina suprotstavlja ili pot-punim bojkotom kao na proljetnoj gayparadi u Splitu, ili malo drukčije pre-zentiranim argu mentima koje više nebrane neoženjeni muškarci u haljina-ma kojima su brak i seks zabranjeni, adio njih je za g libio u homoseksualnupedofiliju, već uspješni heteroseksualcis mnogo djece.

9BEHAR 115


Isforsiran je, nepotreban i opasan sukob Crkve i većeg dijela vjerskihzajednica s državom, odnosno vladajućom politikom čiji legitimitet, nezaboravimo, ne potječe od koncenzualne podrške javnosti za gaybrakove i gay friendly zakonodavstvo kao niti za gay friendly odgojnemodule za osnovnu školu, koji uključuju i vježbe naticanja kondomana krastavce te definicije i živopisne prikaze analnoga seksa zaosnovnoškolce, već isključivo za izvlačenje zemlje iz ekonomske krize.

Pandorina kutijaKur’an Časni je dozvolio uživanje u

blagodatima ovoga svijeta, ali s mjeromi uz svijest da blagodati nisu uvijeksvima dostupne, i preporučio umjere-nost kao put, te upozorio – ne prelazitegranice. Grčki mit o Pandori i njezinojkutiji zala koja, ženskom znatiželjomotvorena, u svijet pušta zloduhe propa-sti samo je pokušaj da se antičkom dru-štvu slikovito prikažu opas nosti prela-zaka granica dopuštenog i prihvatlji-vog. Uostalom, veliki povjes ničar staro-ga vijeka Herodot bilježi prelazak tihgranica jednim od glavnih pokretačapropasti antičkih civilizacija. Doista,spekulirajmo malo, na čas. Hoćemo lise sutra probuditi u društvu u kojem ćelegalan biti bračni odnos majke i puno-ljetna sina, sa svim pravima koja iztoga proizlaze? Oca i punoljetne kćeri?I još dalje – oca i punoljetnog sina? Štoje s, kršćanima nezamislivom, poliga-mijom, ili muslimanima nezamislivompoliandrijom? Hoće li se te zajednicepolako pretvoriti u hedo ni s tičke kružo-ke, gdje će jedan poligamist biti u bra -ku i s poliandrijskom že nom, a njenakći u braku sa svojim oce m ili sestrom isvi zajedno živjeti i od gajati djecu, svojui usvojenu? Kamo to vodi?

Zanimljiva je sudbina hippie zajed-nica slobodne ljubavi iz druge polovicešezdesetih godina. Velika većina njihraspala se nakon nekoliko godina zbogkrize bilateralnih odnosa jer se ubrzoizgubila atraktivnost relacija koitumomnium cum omnes, a na njihovo mje-sto nepozvani vratili su se privrženostjednom heteroseksualnom partneru,posebno ako je on ili ona drugi roditeljzajedničkog djeteta, ljubav i ljubomora– jednom rječju obitelj. Taj eksperi-ment ljudskih zajednica slobodne ljuba-vi, nerestringiranog spolnog odnosa usvim varijantama pao je na samompočetku, a društvo je nastavilo živjetipo uzusima obitelji kao osnovne ćelijesvakog društva, ma kako to otrcanozvučalo. Također, djeca rođena i jednovrijeme odgajana u zajednicama slobo-dne ljubavi nisu svjedočila o sretnomdjetinjstvu. Možda baš zbog ovih boja-zni posljedica prijelaza granica pet drž -ava članica Europske Unije ima Us ta -vom zakonski definiran brak kao za -jednicu muškarca i žene. I u našemObiteljskom zakonu brak je definiran

kao zajednica muškarca i žene. Ali nijeu Ustavu. Kako je rekla profesoricaUstavnog prava iz Rijeke Sanja Barić,nikakva se prava ovom inicijativomdodatno ne mogu ostvariti, jer su regu-lirana Obiteljskim zakonom, koji, u slu -čaju ako je to u posebnom interesu dje-teta, dopušta čak i usvajanje djeteta odpojedinca, a ne bračne zajednice, pa jetako zamislivo i moguće tako što ostva-riti i homoseksualcu. Stvarni i prakti-čni cilj inicijative za refendum je st osi-gurati da se ustavnom definicijom spri-ječi promjena pojma braka u Zakonutek natpolovičnom većinom u Saboru.Nadalje, da je zakonska procedurausvajanja djece lakša i nekomplicirana,znatno bi se više djece posvojilo po hete-roseksualnim parovima, tvrde protivni-ci prava homoseksualaca i homose-ksualnih parova na usvajanje djece.

Argument zagovarača homosek su a -lnih brakova i svih pravnih pos lj e dicate zajednice jeste da je istospolni odnosdobrovoljan odnos između dviju puno-ljetnih osoba pa je skliznuće u pedofili-ju, zoofiliju i slične zločine time sankci -onirano. Naime, kod pedofilije i zoofili-je, iako se u potonjem ne radi o ljud-skim pravima, važno je kako je riječ oprisilnom odnosu punoljetne osobe smaloljetnom ili sa životinjom, bez njezi-na pristanka. Dakle, silovanju. Bojazanje inicijatora referenduma o braku daće ta institucija, ostane li samo na sa -dašnjoj zakonskoj definiciji, u budućimagresivnim kampanjama biti relativizi-rana, pa Ustav vidi posljednjim utoči-štem za trajniju zaštitu. Nadalje, advo-catusi homoseksualnih brakova i deri-viranih prava usvajanja djece po timbrakovima na protivnički argument oheteroseksualnom činu kao ja mcu pro-kreacije odgovaraju tezom o mogućno-stima umjetne oplodnje, bankamasperme, čak i samooplodnje (kao da sučitali Božje objave), što, po nji ma, elimi-nira nužnost heteroseksualnog braka.

Iako je iz dosadašnjih iskustavajasno da su metode umjetne oplodnjevrlo nepouzdane i daju rezultata samou manjem broju slučajeva i to nakonmukotrpnih terapija i sa zdravstvenimposljedicama po majku, te tlapnje op s -ta ju i perpetuiraju se u propagandnomra tu spinovima. Što se tiče banki sper-me, etička upitnost takve prokreacije ukojem dijete nema pravo niti mo gu ć no -

st spoznaje vlastita oca upravo je za b -rinjavajuća, a odgovornost majki predsvojom tako začetom djecom je nemjer-ljiva. Što će se desiti kada ta djeca ma -so vnije zatraže svoja stvarna prava, os -taje za vidjeti. Na koncu, kako sprije čitizlouporabe različitih režima i tota li - tarizama. Važno je tu ispravno defini-rati područje prava. Kako je upozoriojedan francuski gradonačelnik, ina čedeklarirani homoseksualac: “Stro goodvojite dječja prava od prava na dje -cu”, i izjasnio se protiv usvajanja dje cepo homoseksualnim brakovima.

Na koncu, sva dosadašnja iskustvas demokratskim i nedemokratskim re -ži mima svjedoče o postojanju grupe iligrupa koje imaju razloge za osjećaj dis-kriminacije po različitim osnovama.No, važno je napomenuti da osjećaj di s -kriminacije ne znači da ona doista ipostoji ili da će postojati. U Hrvatskoj,na kon usvajanja Zakona o istospolnimzajednicama, eventualno uvrštenje de -finicije braka kao zajednice muškarca ižene neće značiti diskriminaciju ho mo -seksualaca i njihovih zajednica, većsamo njihov subjektivni osjećaj iste.Jer, na pitanje nisu li agronomi diskri-minirani jer ne mogu prakticirati ki ru -rgiju, odgovor je prilično jasan, iako jenjihovo ljudsko pravo da prakticirajukirurgiju. No, uz određene uvjete, ne -ispunjenje kojih ne znači diskriminaci-ju, već zaštitu tuđih prava. Analogijunije potrebno posebno obrazlagati.

Nekako se čini da je rasprava oovim pitanjima ponovo pokazala pro-bleme s percepcijom fizikalne stvarno-sti i njezinim iskrivljenim projekcijamana društvene odnose, etiku i pravo.Krene li se u područje eksperimentira-nja sa spoznatim fizikalnim zakonima,umjesto dostupne nuklearne energijefu zije za sve, imamo prijetnje atoms -kim arsenalima za masovno uništenje,a umjesto dovoljno hrane za sve, ima moGMO i glad milijuna. Klizne li se u eks -pe rimentiranje s društvenim odnosimapriznavanjem legitimnosti nagona kaopokretača radikalnih promjena, daklespolnog nagona ili sklonosti kao izvoraprava, umjesto nastavka vrste i zako -no mjernog rasta i prosperiteta, imatćemo bespolno totalitarno društvo stro-go nadziranih siromašnih pojedinaca,otetih duša o čijoj će prokreaciji računavoditi Veliki brat. n

10 BEHAR 115


11BEHAR 115

KOLUMNA

Neka od manjinskih prava zas -tu pamo, za neka se borimo, aneka nas zbunjuju. Tko ne bi

us tuknuo pred slikom mladog homose-ksualca kojemu se na gay prideu uZagrebu u lice agresivno unosi razjare-ni B.B.B. pit bull, a ovaj mu prkosnoodgovara: “Pa kaj ‘oćeš – moja guzica,moja slobodica!“ Ovaj prilično nadreal-ni događaj na svoje oči svjedočio samkao novinarski izvjestitelj na okuplja-nju, odnosno masovnom protestnomlju bljenju LGBT populacije pred Zag -re bačkom katedralom početkom 2013.godine. Tako je to bilo na užarenoj lini-ji razgraničenja između heteroseksua-laca i homoseksualaca. Nešto dalje,gru pa vjernika upadljivo je molila“Zdravo Marijo“ i “Oče naš“ ispred ula -za u katedralu, u rukama držeći zapa-ljene svijeće sa hrvatskim grbom i veli-ki transparent na kome je bila slikaIsu sove majke Marije. Upitao sam ihza š to stoje pred ulazom u katedralu.Od govor je bio: “Branimo Isusa od pe -de ra!“

Međutim, ako zanemarimo ova ko -me diografska, a u biti otužna zapaža-nja, dolazimo do konstatacije da je usklopu aktualnih polemika u vezi ma -njinskih identiteta riječ zapravo o na -cionalnim, vjerskim i spolnim ma -njinskim pravima, a što se uoči i nakonReferenduma građanske inicijative “Uime obitelji“ u vezi pitanja: “Jeste li za

to da se u Ustav RH unese odredba daje brak životna zajednica muškarca ižene?“, sve trpa u isti koš. E, upravo jeto nekima malo teže shvatljivo. Neki semanjinski “tretmani“ naprosto teškomogu svesti pod zajednički nazivnik.

Miješanje manjinskih identiteta isekularno uređenje države

Iz moga rakursa, primjerice, pravopadanja na “sedždu“ i pravo na bosan-ski jezik, pravo na mjesto za molitvu upravoslavnoj crkvi na Cvjetnom trgu iuvođenje dvojezičnosti, pravo na izuča-vanje Tore u židovskoj zajednici i mo gu -ćnost da židovska djeca pohađaju svojuškolu, pravo na pjevušenje Hare Krish-na mantre na Trgu bana Jelačića itd. –ne bi trebalo miješati s pravima LGBTpopulacije. Međutim, pogled iz mojeperspektive, za koju bi neki rekli da je“uvjetovana“ religijskim, pa time i kon-zervativnim gledištem, nije nužno oba-vezujuć za sekularnu državu. Pravosvake manjine jeste da joj većina ne go -vo ri šta da jede, s kim da spava, kojimpismom da piše, kojim jezikom da go vo -ri, kako da se moli Bogu ili koji će seksupražnjavati sa svojim partnerom.Riječ je o potpuno privatnim stvarima skojima sekularna država nema ništa.Nadalje, pravo manjine da ne ra di onošto radi većina, pravo ateista da nebudu teisti, pravo muslimana da nebudu kršćani, pravo homoseksualaca

da ne budu heteroseksualci... Sekular-na država, simplificirano objašnjeno,slu ži da kupi pare za struju, a ne da osi -gurava spas i pristup na drugi svijet.

Na ova pitanja treba odgovoriti, na -ra vno dijalogom, a ne sukobom. Podije-ljeni stavovi su mogući u svim pravci-ma, pa će netko iz svojih patrijahalnihi vjerskih zadatosti biti za građanskuinicijativu “U ime obitelji“, a istom ćebiti protiv zabrane uvođenja dvojezič-nih ploča u Vukovaru, čime se smanju-ju ustavna manjinska prava. Iako senačelno slažemo da su radikali sprem-ni izjednačavati vjersko, nacionalno ispolno te svim manjinama podjednakoporučiti raus, trebaju li oni obdarenira zumom pristajati na te zaključke iza nemariti mnoštvo podkonteksta kojise suprotstavljaju takvom viđenju ma -nji nskih identiteta.

Naprosto je nemoguće zanemaritida su sve dominantne vjerske zajedni-ce na našim prostorima uvriježeno slo-žne oko, za svako društvo, uvijek prije-pornih pitanja u rasponu od homose-ksualizma do abortusa i eutanazije.Bi l i manjina ili većina, bez obzira načesto licemjerje, isto možemo posvje-dočiti kod svih etničkih grupa na Bal-kanu, koje su i dalje dominantnopatrijarhalne i tradicionalne. Stoga,često se događa i neprihvatljivo poisto-vjećivanje retrogradnih patrijarhalnihnačela sa onim vjerskim, a da one u

centar za urgentnu medicinu Piše: Filip Mursel Begović

Je li BiH sekularnija država od Hrvatske i jeste li za to “da se u Ustav BiH unese odredba da je brak životnazajednica muškarca i više žena“? Mogu li se vjerski, nacionalni i spolni manjinski identiteti trpati u isti koš?Hoće li Islamska zajednica u BiH biti eliminirana iz javnog života nakon što se u Bosni aktiviraju pitanjaprava LGBT populacije i koje su mogućnosti da se preveniraju sukobi?

“Braniti Isusa od pedera“: Treba li vjerskim zajednicama dijalog sa homoseksualcima?

stvarnosti zastupaju sasvim druge vri-jednosti.

Također, teško je povjerovati u kraj-nje zaključke koji su nametani u hrvat-skim medijima, ali i od strane nekihpredstavnika nacionalnih manjina:“Da nas homoseksualci, sutra Srbi i Ži -dovi!” Zanimljivo bi bilo čuti šta o tomemisle čelnici Pravoslavne crkve u Hrv -a tskoj, ali i neki tradicionalni Srbin saKorduna kojemu je vjerojatno dražapo misao na samoubojstvo od one damu se sin oženi za muškarca. Oni su,naravno, uglavnom šutjeli jer ono što jeuslijedilo bila je referendumska inicija-tiva za ukidanje prava manjina, konk -re tno dvojezičnosti, što se direktno od -no si na uvođenje ćirilice u Vukovaru.Ta inicijativa, druga u samo šest mje-seci, ujedno je opravdani argumentoni ma koji tvrde da je u Hrvatskoj pi -ta nje razumijevanja i poštivanja ma -nji n skog prava ozbiljno narušeno.

U biti, bez obzira na podijeljenasta jališta, iz perspektive sekularnedrža ve postavlja se pitanje da li bi tre-bala postojati mogućnost da se utječena stečena manjinska prava, jer su onau slučaju nacionalnih manjina ustavnačinjenica, a što se tiče LGBT populaci-je nisu krivično djelo. Ako se državupusti da određuje prava manjina podargumentacijom da je to volja većine,go vorimo li onda uopće o sekularnoj dr -ža vi koja garantira manjinska prava?Ne postoji polukatolička sekularnadržava, kao što ne postoji ni polunevi-na djevojka. Ako je sekularna, onda sene petlja u teološka pitanja i obrnuto.Iako se većina izjašnjava vjernicima,postavlja se i pitanje može li se državakoja počiva na vjerskom moralu zvatisekularnom? Osobno, vidim razlike iz -me đu manjinskih identiteta i nije mimi lo kada se trpaju u isti koš, istom sipostavljajući pitanje nisu li ono što ihobjedinjuje neotuđiva ljudska prava zakoja se većini ne bi trebalo dopustiti daih umanjuje. Međutim, glavni razlogpokretanja inicijative ustavne zaštitebraka u Hrvatskoj bila je glasna propa-ganda gay udruga o promjenama Obi-teljskog zakona, a u smjeru reguliranjaprava homoseksualnim parovima nausvajanje djece. Dakle, pravo na djecui pravo djece, što je ponajviše zasmeta-lo heteroseksualnu većinu.

Nitko ništa nije imao protiv uređe-nja homoseksualnih zajednica i nitijedna inicijativa nije išla tomu u protiv.Postavlja se i pitanje može li sekularnadržava izjednačavati kapacitete i izvo-re prava samo zato što je neki skupljudi homoseksualna prava proglasiomanjinskima. Stoga je teško i sa staja-lišta sekularne države izjednačiti pra -va homoseksualaca i vjerskih ma njina.S druge strane, uvjereni smo i da se sa -ma gay populacija ne želi poistovjećiva-ti sa vjerskim i nacionalnim manjina-ma. Gay populacija ima svoje pjesme,praznike, festivale i druge običajnosti inemoguće je zamisliti nekog Bošnjaka,koji bi na kakvoj manjinskoj smotri,obučen u tradicionalnu muslimanskunošnju pjevao: “Kad ja pođoh na Bent-bašu“, a iza njega bi nastupio živopisnilik umjetničkog imena Žorž, koji bi pri-godno otpjevao pjesmu Eltona Johna.

I još nešto, izrazito bitno, treba do -dati čitavoj mreži suprotstavljenih pi -tanja. Iako je Katolička crkva (odnosnonjena laička ekspozitura, među kojimase našao i jedan flower-power Hrvatmusliman) tradicionalno očekivala daće dobiti podršku muslimana na Refe-rendumu o definiciji braka, što se idogodilo, ali potonji nisu primijetili daje definicija braka jednog muškarca ijedne žene jednim svojim dijelom pro-tivna šerijatu. Isti slučaj je kada govo-rimo i o judaističkoj halahi. Iz perspek-tive islama i judaizma, druga polovinarečenice “brak je zajednica (jednog)mu škarca i (jedne) žene“ nije točna jer,

po vjerozakonu obje religije, brak jeBo gom ustanovljeni ugovor između je -d nog muškarca i jedne ili nekoliko že -na. Ovdje je bez sumnje riječ o katoli-čkoj definiciji braka, koja je u jednomdijelu suprotstavljena sa vjerozakonomislama i judaizma. Tu su nelogičnostprimijetili zagrebački židovi i distanci-rali se od te vrste građanske inicijativeiza koje se krije katolički vjerozakon.

Primjerice, iz perspektive islama ijudaizma daleko je gore što je ljudimadozvoljen širk (obožavanje kipova i li -ko va) nego istopolni seks, pa to još uvi-jek ne znači da bi sekularna državatrebala spaliti sve katoličke i pravosla-vne crkve ili hinduističke i budističkehramove, ali ni da je muslimanima i ži -dovima zabranjen, uvažavajući dijalogsa kršćanskim zajednicama. Pravo naširk je neoutuđivo ljudsko pravo. Da gaje Bog htio spriječiti, ljudi bi bili u ne -mogućnosti da ga provode. Naravno, ušerijatskoj ili u halahičkoj državi širkse kažnjava gubitkom glave. No, mi negovorimo o šerijatskoj ili o halahičkojdržavi, a bome ni o katoličkoj, nego osekularnoj. Stoga, čini se da je Bosnakudikamo sekularnija država, jer je go -to vo nemoguće zamisliti da bi nekomepalo na pamet da pokrene referendum-sku inicijativu u kojoj bi stajalo: “Jesteli za to da se u Ustav BiH unese odred-ba da je brak životna zajednica mu š ka -r ca i više žena?“ Što se Hrvatske tiče,iako takve tendencije nisu primijećene,neki bi muslimani i židovi mo gli usko-ro reći da im se nameće većinska kato-

12 BEHAR 115

KOLUMNA

Nemoguće je zamisliti da bi sezakoni regulirali po principu redislamskog, red katoličkog, redpravoslavnog. Prije toga bizasigurno uslijedio neki novisukob do istrebljenja. Za onekoje misle da je rješenje bilo ukomunizmu reći ćemo da je i touređenje propagiralo jednuvjeru – ateizam, dakle nevjeru.Čini se da je sekularno uređenjeza Bosnu do sada s najvećimpotencijalom za uspjeh, jerekskluzivistički ne promoviranijednu vjeru i naciju.

13BEHAR 115

KOLUMNA

lička samovolja i da su njihova manjin-ska prava da u punini upražnjavajusvo ju vjeru, stoga, ugožena. Iako defi-nicija braka kao zajednice jedne žene ijednog muškarca u biti nije protivnaše rijatu, već je u njem sadržana, gra-đanska inicijativa isticala je i to da jeriječ o prirodnoj(!) zajednici, čime bimo gli doći i do zaključka da se šerijat-ski i halahički brak smatra neprirod-nim, a što može biti uvreda i za musli-mane i za židove. Šta bi na to rekaosrbijanski muftija Muamer Zukorlićkoji se nalazi u bračnoj zajednici sadvije žene? Vje rojatno bi ljutito rekao:ne petljajte se u naša vjerska prava ine vrijeđajte islam. Time se vraćamodo stajališta da vjernicima nije prihva-tljivo da se spolni, nacionalni i vjerskiidentiteti trpaju u isti koš, ali da posto-ji određena poveznica kada je riječ onarušavanju ljudskih prava.

Otvorena je Pandorina kutija, gdjeje tu kraj?

“Vukovarskoj“ Hrvatskoj trebamalo više duha “sarajevske“Bosne

Krajem 2013. godine stotine građa-na Bosne i Hercegovine okupile su seispred zgrade Parlamentarne skupšti-ne BiH kako bi protestirale protivizmjena Zakona o zaštiti i dobrobiti ži -vo tinja. Čuli su se uzvici: “Danas psi,sutra mi.“ Je li uzrok tog uzvika činje-nica da će svi sarajevski psi završiti ušinteraju, gdje će im se ubrizgati smr-tonosna injekcija, ili loše ekonomsko idruštveno stanje u BiH? Vjerojatno ijedno i drugo.

Ovaj uzvik na neobičan način koin-cidira sa uzvikom koji se tiče manjin-skih Srba u Hrvatskoj. Ako hoćete, čaki doslovno, jer sjećamo se vremena ka -da je u nekim hrvatskim gradovimabio istaknut natpis, sa pripadajućomka rikaturom: “Psima i Srbima ulaz za -b ranjen!“ Želimo istaknuti paradoks ususjednoj BiH, gdje se građanska veći-na uspoređuje sa životinjama, oprav-dano, budući da se osjeća ugrožena odmanjine – vladajuće uzurpatorske poli-tičke oligarhije sva tri naroda. Istodob -no, zbog iracionalnog straha da će nekiHrvati ponovo započeti program jase-novačkog “šinteraja“ za Srbe i Židove,dopustilo se nekontrolirano i neprihva-tljivo poistovjećivanje spolnih, vjerskihi nacionalnih identiteta u Hrvatskoj,bez da se objasne nijanse i razni podko -n teksti. Pritom se zanemaruje da uvladajućoj hrvatskoj stranci (SDP), kaoni u najjačoj opozicijskoj stranci (HDZ),takve tendencije ne postoje ni u primi-sli.

Međutim, u BiH dvojezičnost nijeproblem. Naime, tzv. vukovarska Hr -va tska smatra da je ćirilica znak i sim-bol srpske okupacije i ratnih zločinako je su počinili Srbi i da je stoga nepo-željna u Vukovaru. Pitamo se, uspore-đujući dva susjedna društva, zašto ćiri-lica nije znak opsade i okupacije u Sa -ra jevu, koje je podnijelo deset puta višežrtava i koje je bilo četiri godine podop sadom. Kako je to moguće? U Sara-jevu je dvojezičnost sasvim neupitnastvar! Zar su vukovarske žrtve vrjedni-je? Gorko je to i doista anticivilizacij-ski. Je li onda i arapsko pismo simbol“is lamskog” terorizma, je li latinica si -m bol britanskog imperijalizma i nacis -

tičkog progona Židova, je li konzumaci-ja dvojezičnih prava manjinskih Talija-na u Istri znak fašističke okupacije iaspiracija da se čitava hrvatska obalapripoji Italiji... Je li? Naravno da nije.Trebalo bi možda tzv. vukovarskojHrvatskoj malo više duha tzv. sarajev-ske Bosne.

Islamskoj zajednici u BiH prijetipotpuna eliminacija iz javnogživota

Budući da je prevladavajući stavbo sanskih političara da budućnost BiHvide kao dio europskih integracija, mo -že se očekivati da će pitanje spolnihmanjina, kao usvojeni europski stan-dard, biti izrazito bolan proces, koji bimogao dovesti do potpune eliminacijevjerskih zajednica iz javnog života. Ov -dje, prije svega, mislimo na Islamskuzajednicu. Ne slažemo se sa konstata-cijom da će se pitanja spolnih manjinaiz Hrvatske preseliti u Bosnu, jer onasu prisutna ali još uvijek nisu aktivira-na kao društveni problem. Uostalom,katolička definicija braka neprimjenji-va je na Bosnu u kojoj živi veliki brojmuslimana, pa ne možemo govoriti o“prelijevanju“, kao što su neki sugeri-rali. Jedino što taj proces može zausta-viti je neki novi pogubni međunaciona-lni sukob ili čak ponavljanje primjera,koji bi mogao opravdati status Saraje-va kao europskog Jeruzalema. Za štoSarajeva? Zato što je mala mo gu ć nostda će se gay pride održavati u Ba njojLuci, Trebinju ili Širokom Brijegu.

Primjer gay pridea u Jeruzalemu iz2007. godine svjedoči jednu začudnume đukonfesionalnu solidarizaciju. Ta -da su muslimanske i kršćanske vođepo zvali vjernike da bacaju smeće i ka -menje na sudionike, a vjerske vođe ži -d ovske ortodoksne zajednice javno suproklele sve nečiste duše u povorci,koje će proganjati zao duh te se nikad,po Božjem nalogu, neće očistiti od gri-jeha koji će ih pratiti u tijelu, duši i nji -ho vim financijama. Netko bi mogaoreći da je riječ o pohvalnoj solidarizaci-ji u vezi zajedničkih vrijednosti tri gla-vne svjetske monoteističke religije, nonas zabrinjava činjenica da ni jedandijalog ne može započeti ispoljavanjemmržnje. Nije li to upravo i degradacijateističkog morala koji u bilo kojoj tradi-

Pitamo se, uspoređujući dvasusjedna društva, zašto ćirilicanije znak opsade i okupacije uSarajevu, koje je podnijelodeset puta više žrtava i koje jebilo četiri godine pod opsadom.Kako je to moguće? U Sarajevuje dvojezičnost sasvim neupitnastvar! Zar su vukovarske žrtvevrjednije? Gorko je to i doistaanticivilizacijski.

ciji ima kao polazišnu točku riječ lju-bav. Takva vrst zajedništva, ukoliko seos t vari u BiH, bit će ništa drugo nego liuvod u nove sukobe, ako se vodimo pro-vjerenom istinom da mržnja rađa sa -mo mržnju. Uostalom, trebalo bi seupi tati je li uopće moguće neko drugodržavno rješenje u BiH osim sekular-nog. Nemoguće je zamisliti da bi se za -k oni regulirali po principu red islam-skog, red katoličkog, red pravoslavnog.Prije toga bi zasigurno uslijedio nekinovi sukob do istrebljenja. Za one kojemisle da je rješenje bilo u komunizmureći ćemo da je i to uređenje propagira-lo jednu vjeru – ateizam, dakle nevje-ru. Čini se da je sekularno uređenje zaBosnu do sada s najvećim potencijalomza uspjeh, jer ekskluzivistički ne pro-movira ni jednu vjeru i naciju.

Usred balkanskih država, u ko jimaje većina ljudi siromašno, u ko jima setisuće mladih muškaraca i djevojakaprostituira da bi se školovalo i u ko jimasu korupcija, mito i otimačina pravilo,stoji pitanje na koje treba od go voriti:“Je li naša odluka, kao vjernika, da sene borimo protiv siromaštva, ili protivnepravde, ili, gluho bilo, protiv sile –nego prioritetno protiv toga da se seku-larna država počne odnositi pre maživotnoj zajednici homoseksualaca kaoprema heteroseksualnoj?” Mi znamoda će ti ljudi i ovako i onako ko n zu mi -rati homoseksualni odnos i da imajusvoja gay okupljališta, ali smo smrtnooz biljni kada je riječ o tome da se ku -larna država omogući status bra ka nji-hovom monogamnom zajedničkom do -maćinstvu. Stav islama, prim je rice,pos ve je jasan i ne ostavlja dvojbe –homosek su a lnost je strogo zabranjena,što uključuje i mogućnost da po s vajajudjecu. Vjerske zajednice moraju arti-kulirati svoj stav, a vjerozakon se nemože mijenjati. Međutim, nešto smodužni konstatirati – živimo u se ku -larnoj državi gdje taj zakon ne vrijedi.

Mi znamo da u istim svetim knjiga-ma u kojima piše da je strogo zabranje-no da dva muškarca liježu zajedno i štaje pripadajuća kazna, piše i da društvotreba biti pravedno, sirotinja za š ti -ćena, sila pod kontrolom, ali, budimorealni, tada bismo se trebali boriti pro-tiv silnika koji vladaju ovim društvom,a nama je lakše da se prije toga bavimo

grupicom ljudi s drugačijim hormoni-ma. Dakle, trebamo se zapitati je li po -t rebno pridavati toliko emotivne važ-nosti onome što se realno ne namećekao prioritetni društveni problem, aiza ziva goleme podjele, prijepore i u ce -ntru je pažnje javnosti kao u Hrvat-skoj? Gdje smo bili kada je bio rat uBosni? Gdje smo bili kada se rušilaFerhadija? Gdje smo bili dok se doga-đao genocid u Srebrenici, Škabrnji iVu kovaru, dok su se ubijali civili uPakračkoj Poljani i Gospiću? Gdje su usvemu tome vjerske zajednice na Bal-kanu? Počesto na strani sile, nerazu -mi jevanja i nametanja.

Pasivni otpor, dijalog ilizastrašujuće posljedice

Ustalila se praksa da razni europ-ski fondovi za zaštitu ljudskih pravapreko LGBT populacije testiraju demo-kraciju u balkanskim državama. Na -kon što homoseksualci dobiju batinena gay prideu, europske komisije izda-ju memorandume u kojima oštro upo-zoravaju na nepoštivanje osnovnih lju -d skih prava te se potom dotična državaupućuje na daljnji proces demokratiza-

cije, koji će se pomno pratiti i ocjenjiva-ti. Očito je da je i homoseksualnoj po -pulaciji potrebna svijest o samopreispi-tivanju vlastitog udjela u politiziranjuionako uzavrelih balkanskih društavai izazivanju sukoba, umjesto nepresta-nog plakanja nad svojim ugroženimidentitetom, dok neki iz njihovih redo-va istodobno provode izrazito agresi-vnu i provokativnu retoriku. Nemogu-će je očekivati od vjerničke populacijeda će imati ikakvog razumijevanjaprema onoj homoseksualnoj ukoliko ćeona na staviti vrijeđati njihove svetinje.Štoviše, LGBT-ovci sami sebe percipi-raju kao tolerantne, vesele i “otkačene“ljude koji prihvaćaju svaku različitost,a tražeći svoja prava, nekim postupci-ma vrijeđaju tuđa intimna uvjerenja.Naime, jedno je upozoravati na svepri-sutno društveno licemjerje, a sasvim jedrugo prikazivati majku Mariju i mu -slimanke kao lezbijke ili objavljivatineukusne karikature na kojima se sve-ćenici i opatice ljube, ili još gore. Bez daopravdamo takvu vrstu dosadašnje ko -mu nikacije heteroseksualaca i homo -se ksualca, uopće se ne treba čuditi ka -da se na agresiju uzvrati agresijom.Reći će neki da je riječ o sekularnoj ide mokratskoj državi u kojoj je “sve“dopušteno, no to ne podrazumijeva daono što je izraz vrijeđanja i agresijenazivamo borbom za ljudska prava itolerantno društvo.

14 BEHAR 115

KOLUMNA

Nesumnjivo zaključujemo iupozoravamo da će se scenarijiz 2008. godine s puno gorimposljedicama ponoviti ukolikose, prije svega mislimo naIslamsku zajednicu, ne nađeadekvatan model koji ćeprevenirati sukobe. Naime, nakoncu priče krajnja žrtva bit ćeupravo Islamska zajednica i svinjeni članovi bit će označenikao ekstremisti i radikali. U tome će svesrdno pomoćiradikalno sagledavanjestvarnosti nekih pojedinacakoji se vide kao lučonoše idejabošnjačko-muslimanskegrađanštine, a zapravo susvojom nepromišljenošćumonstruozne štetočine upravoza one vrijednosti koje brane.

15BEHAR 115

KOLUMNA

Obzirom da u BiH ne postoji razvi-jen sustav građanskih inicijativa, većje on prepušten otuđenim pojedincimakoji će prezentirati krajnje zaključke,svjedočimo radikalne generalizacije nanacionalnoj i vjerskoj osnovi, ali i onena spolnoj. Homoseksualna populacijauspoređuje se sa terorističkim organi-zacijama, a istodobno je od istih primi-jetno i udivljenje sa hrvatskom inicija-tivom “U ime obitelji“. No, ovdje je pri-sutno potpuno odsustvo svijesti o radi-kalnim porukama koje se šalju u jav-nost, koje ni približno ne korespondira-ju sa onima koje šalje konzervativnakatolička građanština u Hrvatskoj.Katolička crkva, suočena sa kritikomEuropske Unije da krši ljudska (spol-na) prava, ali i s velikim brojem sluča-jeva pedofilije i homoseksualizma uvlastitim redovima, pa joj se ujednospočitava i licemjerje, svoje djelatnostiu vezi očuvanja tradicionalnih obitelj-skih vrijednosti prepustila je laicima(građanima vjernicima) koji ni u jed-nom trenu nisu nastupali s radikalnihpozicija, iako im je pripisivan fašizam iskriveni politički motiv.

Takva vrstu građanskog djelovanjau BiH je nezamisliva, jer je taj sloj dru-štva (i lijevi i desni), što zbog traumarata i raznih migracijskih procesa, štozbog apatije i intelektualne lijenosti,po tpuno razbijen i neaktivan. To je bilovidljivo i 2008. godine kada je homose-

ksualna populacija izazivački započelagay pride tijekom svetog muslimans kogmjeseca Ramazana, što je bio po vod daih fizički napadnu pripadnici ve -habijske zajednice i navijačkih skupi-na. Nesumnjivo zaključujemo i upo zo -ravamo da će se sličan scenarij s pu nogorim posljedicama ponoviti ukoliko se,prije svega mislimo na Islamsku za -jednicu, ne nađe adekvatan mo del kojiće prevenirati sukobe. Na ime, na ko ncupriče krajnja žrtva bit će upravo Is -lamska zajednica i svi njeni čla novi bitće oz načeni kao ekstremisti i radi ka li.Kao što je mnogo puta do sada isticano,događaj na gay prideu u Sarajevu imaoje do tada neviđeni medijski od jek, kojise sastojao od generaliziranja svih bo -sa nskih muslimana kao radikala. Uisto vrijeme ni približno isti tretmannisu imali radikali u Srbiji koji su zboggay pridea u Beogradu pokrenuli pravimali ulični rat s puno gorim posljedica-ma od onih sarajevskih. Postojeće glo-balne predrasude prema muslimanimamogle bi se ponovo neosnovano mu l -tiplicirati do neslućenih razmjera.

U tome će svesrdno pomoći radikal-no sagledavanje stvarnosti nekih poje-dinaca koji se vide kao lučonoše idejabošnjačko-muslimanske građanštine,a zapravo su svojom nepromišljenošćumonstruozne štetočine upravo za one

vrijednosti koje brane. Ni manje ni vi -še, nameću se dvije opcije. Ili pasivniotpor, odnosno potpuno ignoriranje gaypridea kao što je to bilo u Splitu, pa jei svaki daljnji generalizirajući govor opo stojanju velikog broja radikala ne -moguć, te na koncu prepuštanje seku-larnoj državi da u skladu s uvažava-njem svih različitosti uredi svoje dru-štvene odnose. Čini se da je to najbržei najlakše rješenje, uz napomenu da IZ,zajedno sa ostalim vjerskim zajednica-ma, neće moći izbjeći javnu raspravu uvezi svog legitimnog stava o homose-ksualnosti, a posebno o “novim“ pravi-ma na brak i usvajanje djece. Ili, kolikogod to nekome nemoguće zvučalo – di -jalog Islamske zajednice i političkihstr anaka, uvjetno rečeno desne orijen-tacije, sa LGBT populacijom. U tomslučaju trebalo bi radi dobrobiti i jed-nih i drugih dogovoriti modele kojim ćese spriječiti sukobi i posljedice koje ćene sumnjivo uslijediti. Poučeni iskus t -vom iz 2008., čini se da je taj dijalog po -trebniji Islamskoj zajednici. Za Hrvat-sku možemo reći da je postigla svesvoje nacionalne ciljeve: nezavisna jedrža va, članica NATO pakta, članicaEu ropske Unije, a u njoj su Hrvati ka -to lici apsolutna većina. Bez obzira nato, nastale su ogromne podjele i polari-zacije unutar društva. Zaključci o slije-du događaja u po svakoj osnovi podije-ljenoj BiH se nameću sami po sebi i za -strašujući su.

Na koncu, da se vratimo konfuz-nom poimanju manjinskih identiteta,trenutno nametnutih hrvatskom dru-štvu. Ukoliko na Autobusnom kolodvo-ru u Zagrebu ugledamo grupu razjare-nih mrzitelja koji cipelare homose-ksualca (ili bilo kojeg drugog: punkera,Roma, jevreja, muslimana, Srbina),zapitajmo se: osjećam li se tim prizo-rom ugrožen kao manjinski Bošnjak imusliman, Srbin, Židov... Možemo liukloniti subkulturalne, vjerske, nacio-nalne, rodne ili spolne identitetarneoznake i zamisliti samo sliku grupe ko -ja maltretira pojedinca? Odluka da seumiješamo, bez obzira na osobnu ugro-zu, ovisi upravo o razini morala, odno-sno onoga što nazivamo ljudskost. Nijeli to još uvijek, nadamo se, osjećaj kojidijeli većina i koji je prva instanca uizboru između dobra i zla? n

Pravo svake manjine jest da jojvećina ne govori šta da jede, skim da spava, kojim pismomda piše, kojim jezikom dagovori, kako da se moli Boguili koji će seks upražnjavati sasvojim partnerom. Riječ je opotpuno privatnim stvarima skojima sekularna država nemaništa. Nadalje, pravo manjineda ne radi ono što radi većina,pravo ateista da ne budu teisti,pravo muslimana da ne budukršćani, pravohomoseksualaca da ne buduheteroseksualci... Sekularnadržava, simplificiranoobjašnjeno, služi da kupi pareza struju, a ne da osiguravaspas i pristup na drugi svijet.

16 BEHAR 115

ČASOPISI: Nezavisna država Hrvatska

DOĞU VE BATI(ISTOK I ZAPAD), jedini hrvatski list na turskom jeziku (1943. - 1944.)

Časopis Doğu ve Batı tiskanje u Tipografiji d.d. naformatu A4 i u potpunostina turskom jeziku. Glavniurednik bio je AbdurezakHifzi Bjelevac (1886. - 1972.),bosanskohercegovačkiknjiževnik, novinar ipublicist. Osnovan je spodrškom ustaške vlasti,koja je ovlastila Ministarstvovanjskih poslova NDH dapotpomaže objavljivanječasopisa. Uredništvo senadalo da će “prvouspostaviti kulturne veze,zatim gospodarske tepomoću tih i političke veze“između NDH i Turske. Možese zaključiti da mu je glavnicilj bilo ishođenje turskogpriznanja NDH.

Piše: Anđelko Vlašić

1 Ovaj članak kraća je i izmijenjena inačica rada koji će biti objavljen u zborniku radova s Osmo-ga međunarodnog turkološkog kongresa održanog od 30. rujna do 4. listopada 2013. uIstanbulu, “Doğu ve Batı – Türkçe Yayınlayan Hırvat Dergisi ve Onun Hırvat-Türk İlişkilerininİlerlemesindeki Rolü“, VIII. Milletlerarası Türkoloji Kongresi Bildirileri, İstanbul Üniversitesi,Istanbul, 2013. Za detaljnije podatke o pokušajima uspostave diplomatskih odnosa izmeđuNDH i Turske: Nada KISIĆ KOLANOVIĆ, “Nezavisna Država Hrvatska, zemlje jugoistočneEurope, Turska i Japan 1941.-1945.“, Nezavisna Država Hrvatska 1941.-1945. Zbornik radova,Alinea, Zagreb, 2009., 193-214.

2 Prvi list tiskan latinicom i na turskom jeziku na prostoru bivših jugoslavenskih zemalja je listEças, objavljivan 1911. u Manastiru-Bitoli. Urednik lista bio je Zekeriya Sami Efendi.

3 Aleksandar STIPČEVIĆ (glavni urednik), Hrvatski biografski leksikon, sv. III, Zagreb, 1989.,Jugoslavenski leksikografski zavod, 421. Darko STUPARIĆ (glavni urednik), Tko je tko u NDH– Hrvatska 1941.-1945., Minerva, Zagreb, 1997., 38.

4 Ferid KARIHMAN, Hrvatsko-bošnjačke teme, Hrvatska sveučilišna naklada, Zagreb, 1996., 85.

Nezavisnu su Državu Hrvatskuzbog njezine združenosti sa silamaOso vine priznale samo članice spome -nu tog saveza (Njemačka, Italija, Ja -pan, Rumunjska, Mađarska itd.) i ne u -t ralna Španjolska. Vodstvo NDH po ku -šavalo je ishoditi međunarodno pri z na -nje i od drugih neutralnih država, pata ko i od Republike Turske. Zato je odlis topada 1941. do prosinca 1942. po s -la lo u Tursku četiri pregovaračke mi si -je s ciljem ishođenja turskog priznanjaNDH. Sve četiri misije bile su neuspje-šne, pa je vodstvo NDH promijenilo ta -k tiku i pokušalo isti cilj postići pokreta-njem časopisa na turskom jeziku.1

Doğu ve Batı. Kültür, iktisat, sosyalve siyasi mecmuası [Istok i zapad. Kul-turni, gospodarski, društveni i političkičasopis] drugi je časopis objavljivan nalatinici i na turskom jeziku na prostorubivše Jugoslavije2 i prvi časopis na lati -ni ci i turskom jeziku na područjuHrvatske i Bosne i Hercegovine. Prvi

broj časopisa izašao je 6. travnja 1943.,a do 15. kolovoza 1944. izašlo je osambro jeva, koji su izlazili jednom mjese-čno. Vlasnik i izdavač časopisa bi la jezagrebačka Hrvatska muslima n skatiskara. Časopis je tiskan u Tipografijid.d. na formatu A4 i u potpunosti naturskom jeziku. Glavni urednik bio jeAbdurezak Hifzi Bjelevac (1886.-1972.), bosansko-hercegovački književ-nik, novinar i publicist, dobar pozna va -telj turskog jezika i Turske, školovan uistanbulskom Galatasarajskom li ceju.Bjelevac je 1930-ih i 1940-ih objavljivaoromane i pripovijetke i ure đi vao nekoli-ko listova u tadašnjoj Kraljevini Jugo-slaviji. Tijekom 1931. radio je kao stru-čnjak za turski jezik u beogradskomPre sbirou.3 Tijekom 1930-ih radio jekao ataše za tisak Kraljevine Ju -goslavije u Istanbulu i Ankari i su ra -đivao je u tamošnjim listovima Ulus,La République i Cumhuriyet.4 U trav -nju 1942. u Zagrebu je osnovao Hrvat-

17BEHAR 115


sku muslimansku nakladu, čiji je cilj bio objavljivanje prije-voda knjiga o is la mu i djela hrvatskih pisaca na turs ki, arap-ski i perzijski jezik. Najvažniji projekt Naklade bilo jeizdavanje časopisa Doğu ve Batı, a Bjelevac je u drugoj polo-vici 1942. započeo s uređivanjem i objavljivanjem časopisa.5Časopis je osnovan s podrškom ustaške vlasti, koja je ovlasti-la Ministarstvo vanjskih poslova (MVP) NDH da potpomažeobjavljivanje časopisa. Bosansko-hercegovački pisac MurisIdrizović u svojoj je knjizi o Bjelevcu zapisao da je potonji “biouvučen u izdavanje“ časopisa, ali nije pojasnio svoju tvrdnju.6Možda je Idrizović htio natuknuti da je ustaška vlast prisili-la Bjelevca da sudjeluje u izdavanju lista.

U prvom broju časopisa navodi se da mu je cilj stvaranjei ojačavanje prijateljskih veza između Turske i NDH, a u jed-nom od kasnijih brojeva kaže se da je časopis “namijenjenturskoj javnosti, europskim turkolozima i ograničenom dije-lu našeg naroda koji zna turski.” Osim toga, uredništvo časo-pisa nadalo se da će “prvo uspostaviti kulturne veze, zatimgospodarske te pomoću tih i političke veze“ između NDH iTurske.7 Može se zaključiti da mu je glavni cilj bilo ishođenjeturskog priznanja NDH. Vodstvu NDH činilo se da bi se tajcilj mogao ostvariti jer je tijekom Drugoga svjetskog rataTurska bila neutralna država koju su oba zaraćena savezapokušavala privući u svoje redove. Povezati se s Turskomznačilo je spasiti se od međunarodne izolacije koju je name-talo članstvo u Osovini. Ustaška vlast smatrala je da će Tur-ska htjeti međunarodno priznati NDH ako joj se ukaže načinjenicu da je u NDH živjelo približno 800 000 muslimana.8Časopis je trebao uvjeriti bošnjačku manjinu u Turskoj, za

koju se vjerovalo da je brojna i utjecajna, da se obrati tur-skom državnom vodstvu i potakne ga na priznavanje NDH.9Zbog toga je sadržaj časopisa bio usmjeren prema bošnjačkojemigraciji u Turskoj, međutim, nije jasno zašto je onda časo-pis bio objavljivan na turskom jeziku, jer je bosansko-herce-govačka manjina u Turskoj vjerojatno dobro poznavala jezikzemlje iz koje su se preselili u Tursku.

U časopisu je, osim glavnog urednika Bjelevca, putem čla-naka surađivao velik broj muslimanskih intelektualaca,književnika i novinara. Prema potpisima na dnu objavljenihčlanaka može se ustvrditi da je Bjelevac bio autor brojnihtekstova u časopisu, ali da su vijesti, komentare i druge tek-stove objavljivali i Hakija Hadžić,10 Salih Baljić,11 KasimGujić,12 Latif Muftić,13 Hamdija Kreševljaković,14 SalihAlić,15 Ivan Esih16 i drugi autori. Zajedno s Bjelevcem su

5 D. STUPARIĆ, 38.6 Muris IDRIZOVIĆ, Abdurezak Hifzi Bjelevac 1886-1972. Život i knji-

ževno djelo, Svjetlost, Sarajevo, 1978., 171.7 Hifzi BJELEVAC, “Hırvat Müslüman Basımevi Doğu ve Batı”, Doğu

ve Batı, 2/1944., br. 8, 13-14.8 Hrvoje MATKOVIĆ, Povijest Nezavisne Države Hrvatske, Naklada

Pavičić, Zagreb, 2002., 82.9 N. KISIĆ KOLANOVIĆ, 197.10 Hakija Hadžić (1883.-1953.), političar i diplomat, jedan od najistaknu-

tijih muslimanskih dužnosnika NDH. Od ožujka 1942. do srpnja1944. bio je opunomoćeni ministar i izvanredni poslanik u Ministar-stvu vanjskih poslova NDH. Od srpnja 1944. do svibnja 1945. bio jena mjestu poslanika NDH u Mađarskoj. Tijekom Drugoga svjetskograta radio je kao publicist i objavljivao brojne tekstove u časopisima,a naročito u tisku namijenjenom muslimanskom stanovništvu NDH.A. STIPČEVIĆ, 382. D. STUPARIĆ, 148.

11 Salih Baljić (1890.-1968.), političar i diplomat. Od kolovoza 1941. dolistopada 1942. živio je u Zagrebu i predavao u Trećoj muškoj gimna-ziji. Od studenoga 1942. do svibnja 1945. bio je na dužnosti konzulaNDH u Ljubljani (u tadašnjoj Njemačkoj). Objavio je brojne članke uraznim tiskovinama NDH. D. STUPARIĆ, 21. Alija NAMETAK,Sarajevski nekrologij, Nakladni zavod Globus – Bošnjački institut,Zagreb – Zürich, 1994., 140.-141.

12 Kasim Gujić (1906.-1943.), novinar i publicist. Prije, za vrijeme inakon Drugoga svjetskog rata u zagrebačkim je tiskovinama objavlji-vao znanstvene i stručne radove i putopise. Trpimir MACAN (glavniurednik), Hrvatski biografski leksikon, sv. V, Leksikografski zavodMiroslav Krleža, Zagreb, 2002., 302. Zlatko HASANBEGOVIĆ,Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja, Medžlis Islam-ske zajednice Zagreb – Institut društvenih znanosti Ivo Pilar, Zagreb,2007., 439.

13 Latif Muftić (1919.-1945.), novinar. Tijekom 1941. i 1942. radio je kaotajnik u nekoliko upravnih odjela NDH. Od srpnja 1942. bio je zapo-slen kao prevoditelj s turskog jezika u Hrvatskom dojavnom uredu“Croatia“. Neko je vrijeme živio u Turskoj kao izvjestitelj. Tijekom1942. i 1943. bio je predsjednik Hrvatskog akademskog kluba “MusaĆazim Ćatić“. U veljači 1943. postao je analitičar za turski tisak uOdjelu za odnose s inozemstvom u Glavnom ravnateljstvu Ustaškemladeži u Zagrebu. Z. HASANBEGOVIĆ, 213-214., 390.

14 Hamdija Kreševljaković (1890.-1959.), povjesničar. Prije i tijekomDrugoga svjetskog rata predavao je u Gazi Husrev-begovoj medresi uSarajevu. Istraživao je povijest Bosne i Hercegovine i objavio mnogoznanstvenih radova o bosansko-hercegovačkoj povijesti. Objavio je ibrojne članke u novinama koje su izlazile u vrijeme NDH. D. STUPA-RIĆ, 208.

15 Salih Alić (1906.-1982.), književnik i novinar. Do 1942. radio je u novi-nama Nova Hrvatska, a zatim na Hrvatskom radiju. Objavljivao jeknjiževne i druge časopise u časopisima koji su izlazili za vrijemeNDH. D. STUPARIĆ, 6. Z. HASANBEGOVIĆ, 439.

16 Ivan Esih (1898.-1966.), književnik i prevoditelj. Od travnja 1941. zapo-slen je na Odsjeku za književnost i umjetnost Glavnog ravnateljstva za

Adem Sokolović17 i šerijatski sudac Džemal Katana prevodi-li tekstove na turski jezik. Većina spomenutih pisaca u ono jevrijeme, a posebice u godinama nakon Drugoga svjetskograta, spadala u redove najvažnijih muslimanskih znanstve-nika s područja Hrvatske i Bosne i Hercegovine. Autori čla-naka u časopisu ponajviše su pisali o kulturnim, znanstve-nim, popularnim i povijesnim temama, dok su manje mjestaostavljali za političke teme.

Uredništvo časopisa u drugom je broju u napomeninaslovljenoj “Uredništvo“ izvijestilo da će časopis izlaziti dva-put mjesečno i da će treći broj imati naslovnu stranicu u bojii da će pokušati smanjiti broj pravopisnih grešaka, kojih je uprva dva broja bilo mnogo.18 U idućim brojevima mogle su seprimijetiti neke promjene, ali časopis nije uspijevao izlazitidvaput mjesečno, dapače: s teškoćama je izlazio jednom umjesecu.19

Ono što pri čitanju časopisa upada u oči jest da je turskijezik prilično loš, a greške se mogu pronaći na skoro svakojstranici časopisa. Može se pretpostaviti da je razlog tomučinjenica da je Bjelevac skoro sve tekstove u časopisu napisaoili preveo sam, a Galatasarajski je licej završio 1906., dakleprije promjene koja se u turskom obrazovnom sustavu dogo-dila 1928. kada se prešlo s arabice na latinično pismo. Zbogtoga je jezik časopisa arhaičan, a pravopis manjkav. Ponegdjenedostaju slova ili su višak, ponegdje se kriva slova nalaze nakrivim mjestima. Bjelevac je vjerojatno činio takve pogreškezbog toga što je u 1930-im godinama morao prestati pisati naarabici i prijeći na latinicu.

U časopisu se govori o političkim, gospodarskim i kultur-nim događanjima u tadašnjoj Turskoj i naglašava se da se utisku NDH velika pažnja posvećuje Turskoj: “Svaka vijest,članak i izjava dana od strane službenih turskih izvora ovdjenailazi na veliko zanimanje. U isto vrijeme, osobe na čeluturske vlade realističkim gledanjem štite svoj narod od ratai ratnih težnji, jer su dosad provodili politiku s takvommudrošću i pronicljivošću… a posebno se za politiku Turskezanimaju Hrvati muslimani. Hrvatski tisak, a posebno vode-će novine: Hrvatski narod i Nova Hrvatska, sve više objavlju-ju vijesti i članke o Turskoj.“20

Autori članaka trudili su se istaknuti povijesne vezeizmeđu Hrvatske i Turske. Tako su pisali o tome da suOsmanlije tijekom nekoliko stoljeća svoje vladavine na Bal-kanu “štitili“ tamošnje narode i “pokazivali velikodušnost“koja se očituje u brojnim preostalim civilizacijskim tragovi-ma kao što su osmanske građevine. S druge strane, autorikritiziraju “narode koji su došli sa sjeveroistoka“ i u osvoje-nim mjestima ostavili “ruševine i najcrnje uspomene“.21 U

drugom se članku navodi: “Svima je poznato koliku velikubliskost prema Republici Turskoj osjeća muslimanski dionašega naroda. Jasno je da i ostatak našega naroda gaji jed-nake osjećaje. Možemo reći da smo u rodbinskim vezama sTurskom; jer velik dio našeg naroda ima rodbinu u Tur-skoj.“22 Članak pod naslovom “Hrvatska i Turska“ započinjeovom rečenicom: “Povijest je više od četiri stoljeća vezivalahrvatski i turski narod.“ U članku se tvrdi da su se Osman-lije blagonaklono ponašali prema nacionalnom osjećaju, vjerii običajima Hrvata na osvojenom području i da su u mnogimhrvatskim i bosansko-hercegovačkim gradovima otvarališkole i gradili bezbrojne česme, šedrvane, imarete, hanove,džamije, hamame i druge građevine. Takvi romantični pri-kazi hrvatsko-turskih odnosa brojni su na stranicama ča so -pisa Doğu ve Batı. Hvali se i ustroj “nove i moderne“ Repub -like Turske i zasluge Mustafe Kemala Atatürka. Nova Hrva -tska je pak “nakon stoljetnih borbi postigla slobodu i neovis-nost“ i zato se u spomenutom članku izražava vjera da je“nova Turska zadovoljna time da u novoj hrvatskoj državimuslimani uživaju jednaka prava i sve slobode, i da je zado-

18 BEHAR 115


opće prosvjećivanje Ministarstva prosvjete NDH. Tijekom 1943. i 1944.uređivao je novine Prosvjetni život. Objavljivao je članke u hrvatskomtisku i prevodio s nekoliko jezika. D. STUPARIĆ, 110-111.

17 Adem Sokolović (1886.-1958.), profesor u Državnoj srednjoj tehničkojškoli u Zagrebu, član zagrebačkoga Džematskog Medžlisa (1937.-1945.) i član Upravnog odbora Zaklade za izgradnju džamije (1938.-1945.). Z. HASANBEGOVIĆ, 252., 371.

18 H. BJELEVAC, “Heyet-i Tahririyeden”, Doğu ve Batı, 1/1943., br. 2, 8.19 Fahri KAYA, “Zagrep’te Türkçe yayınlanan ‘Doğu ve Batı’ dergisinin

Hırvat-Türk ilişkilerinin gelişmesindeki çabaları”, Dördüncü

Uluslararası Güney-Doğu Avrupa Türkolojisi Sempozyumu Bildirile-ri, Prizren, 2011., 134.

20 H. BJELEVAC, “Hırvatların Türkiye’ye karşı ilgisi”, Doğu ve Batı,1/1943., br. 2, 6.

21 H. HADŽIĆ, “Hırvat Müslümanları Ananevi Mücadelelerde”, Doğuve Batı, 1/1943., br. 3, 2-3.

22 H. BJELEVAC, “Türkiye Cumhuriyeti ve Müstakil HırvatistanHükümeti Arasında İktisadi ve Ticari Muamelatın İmkanı”, Doğu veBatı, 1/1943., br. 1, 3.

19BEHAR 115


voljna time što je nova hrvatska državaradi zaštite vlastite neovisnosti i posti-zanja trajnog mira na jugoistoku Euro-pe odlučna u očuvanju dobrih odnosa sbliskim i dalekim susjedima.“23

Jedan od ciljeva autora časopisa bioje zbližavanje hrvatskog i turskog naro-da na kulturnoj razini. Zato su u časo-pisu često objavljivani tekstovi o tur-skom jeziku i kulturi. Glavni urednikBje levac je u članku o knjizi o turcizmi-ma autora Ivana Esiha napisao da suTurci “pet stotina godina vladali balka -n skim državama. Turci nikad nisuhtjeli nametati vlastiti jezik stranimna rodima. Neke riječi ostale su u bu ga -r skom, grčkom, albanskom, hrvatskomi srpskom jeziku u svom izvornom obli-ku i s divnom harmonijom turskog jezi-ka.“ Muslimani Bosne i Hercegovine“ne znaju turski, ali poznaju toliko tur-skih riječi da ih drugi Hrvati, koji senisu rodili u Bosni, ne razumiju. Kakobi uklonio tu poteškoću,“ hrvatski pre-voditelj i publicist Ivan Esih “napisao jepriručnik za turski i objavio ga u Zagre-bu. (…) Iz tog malenog priručnika saz-najemo da se u hrvatskom jeziku kori-sti više od četiri tisuće turskih riječi.“24

Kad god bi se na stranicama časopi-sa govorilo o Turskoj, nije bilo mogućene spomenuti Osmansko Carstvo i Os -ma nlije: “Turci su 415 godina vladali uBosni i Hercegovini (1463-1878). U tomsu vremenu izgradili velik broj džamijai mostova koji krase skoro cijelu Bosnui Hercegovinu.”25

U časopisu se među ostalim objavlji-valo iscrpne nekrologe osoba koje su sebavile turkološkim istraživanjima. Takosu objavljeni tekstovi u spomen naarheologa, etnologa i povjesničara um -jetnosti Ćiru Truhelku (1865.-1942.),26

novinara Mehmeda Sulejman pa šića(1871.-1943.),27 povjesničara i orijenta-lista Alekseja Olesnickog (1888.-

1943.)28 i povjesničara i akademika Vla-dislava Skarića (1869.-1943.)29 Kako bise turskim čitateljima približio sadržajčasopisa, objavljivani su tekstovi o poz-natim turskim osobama, npr. o arhitek-tu Sinanu,30 o državniku Ahmetu Şefi-ku Mithat-paši31 i o piscu Tevfiku Fi k -re tu.32

U mnogim člancima moguće je pre-poznati trud autora da buduće čitatelječasopisa uvjere da su muslimani uNDH živjeli slobodno i da su imali svagra đanska prava. U tekstovima se na g -la šava da su Hrvati muslimani prihva-ćali i podupirali političke stavove NDHposredstvom svojih političkih predsta-vnika. U svakoj se prilici spominjalohrvatsko državno vodstvo i imena mu s -li manskih članova državnih ustanova.Naprimjer, u članku “Hrvati muslimanii njihovo sadašnje stanje“ ističe se da sumuslimani NDH, “kako je poglavnik dr.Ante Pavelić u svakoj prigodi izjavljivao,Hrvati najčistije krvi“ i da zato moraju“u svim državnim poslovima biti ravno-pravni s drugim Hrvatima i prema svo-jim sposobnostima moraju sudjelovati uadministrativnoj vlasti, a jasno je da ćezbog toga morati iskoristiti svu svojumaterijalnu i duhovnu snagu za jačanjedomovine“.33 Cilj je bio pokazati da jepoložaj muslimana u NDH bio vrlodobar: “Stvaranjem nezavisne hrvatskedržave Hrvati muslimani su – kao što jeuvijek bilo – posredstvom svojih pred-

28 H. BJELEVAC, “Hırvatistan FelsefeFakültesi’nde Doğu Dilleri İçin Kürsü (Ale-ksej Olesnicki’nin Ölümü Münasebetiyle)”,Doğu ve Batı, 1/ 1943., br. 4, 8.

29 H. BJELEVAC, “Vladislav Skarić”, Doğu veBatı, 1/1943., br. 5, 12.

30 H. BJELEVAC, “Mimar Sinan veHeykeltraş Ivan Meštrović”, Doğu ve Batı,1/1943., br. 5, 1-2.

31 Reşad KAYNAR, “Mithat Paşa – Birİdealistin Hayatı”, Doğu ve Batı, 2/1944.,br. 8, 5-6. Originalni članak potječe iz tur-skih novina Cumhuriyet: R. KAYNAR,“Mithat Paşa”, Cumhuriyet, Istanbul, 24IV. 1944., 2.

32 Ziyaeddin Fahri FINDIKOĞLU, “TevfikFikret’in Ahlak Felsefesi”, Doğu ve Batı,1/1943., br. 5, 5-6. Originalni članak potječeiz turskih novina Cumhuriyet: Z. F.FINDIKOĞLU, “Tevfik Fikret’in AhlâkFelsefesi”, Cumhuriyet, Istanbul, 19 VIII.1943., 2.

33 H. BJELEVAC, “Hırvat Müslümanları veOnların Şimdiki Vaziyeti“, Doğu ve Batı,1/1943., br. 1, 6. F. KAYA, 135.

23 Salih BALJIĆ, “Hırvatistan ve Türkiye“,Doğu ve Batı, 1/1943., br. 2, 1-2.

24 H. BJELEVAC, “Dr I. Esih: Turcizmi(Hırvat Dilinde Türk Lisanının İzleri)“,Doğu ve Batı, 1/1943., br. 1, 10.

25 H. BJELEVAC, “Bosna-Hersek’te TürkMimarlığı”, Doğu ve Batı, 1/1943., br. 4, 6-7.

26 H. BJELEVAC, “Türkolog Doktor ÇiroTruhelka’nın Ölümü”, Doğu ve Batı,1/1943., br. 1, 6.

27 H. BJELEVAC, “Merhum Mehmed Su lej -ma npašić“, Doğu ve Batı, 1/1943., br. 1, 12.

Objavljivani su članci koji sunaveliko govorili o izgradnjiPoglavnikove džamije koja se od1941. do 1944. gradila uZagrebu. Njezina izgradnjapredstavljala se kao značajanprojekt državnog vodstva NDH:“Prema sadašnjem stanju,mnogo je džamija na područjuNezavisne Države Hrvatske, alisve one su na prostoru Bosne iHercegovine, u kojoj većinomživi muslimansko stanovništvo.Ovaj je put Poglavnik odredioizgradnju moderne džamije uZagrebu“, s tri minareta išedrvanom.

stavnika i istaknutih osoba prihvatiliideju hrvatske države i izjavili da ćeposve iskreno biti povezani s njom.Nakon toga je u prvu hrvatsku vladu“ušlo nekoliko “poznatih Hrvata musli-mana. Osim toga, nekoliko je musli-manskih intelektualaca postavljeno navisoke položaje prema svojim zvanjima.(…) Mnogi ravnatelji škola, ravnateljivisokih ustanova i diplomatski dužno-snici su muslimani.“34

U časopisu su objavljivane čestitkePoglavnika muslimanskim građanimaNDH povodom vjerskih blagdana:“Povodom Kurban-Bajrama, blagdanahadža i žrtve, šaljem najsrdačnije česti-tke svoj muslimanskoj braći, a prijesvega muslimanskim borcima koji uove sudbinske dane zajedno s drugimhrvatskim borcima prilažu najvećežrtve u obrani najvećeg blaga – neovi-snosti i slobode Hrvatske. Bajrammubarek olsun.”35 U članku pod naslo-vom “Muslimani u Hrvatskoj“ stoji:“Poglavnik doktor Ante Pavelić posebi-ce naglašava vjernost, hrabrost i nacio-nalnu čistoću Hrvata muslimana.Poglavnik se rodio u Hercegovini, velikdio svoga djetinjstva proveo je u raznimmjestima diljem Bosne i Hercegovinemeđu muslimanima i, još od vremenakad je s muslimanskom djecom poha-đao mekteb, volio je Hrvate muslima-ne. Poglavnik nikad ne propušta prigo-du da iskaže svoju naklonjenost Hrva-tima muslimanima.“36

Sedmi broj časopisa ispunjen jefotografijama posljedica savezničkihbombardiranja gradova i sela diljemNDH, a pod fotografijama piše: “Trago-vi Anglosaksonaca: razrušene musli-manske kuće u Bosni“, “Velika zgradau Dalmaciji, koju su razrušili neprija-teljski zrakoplovi“, “Lijepi grad Maglaju nedavno bombardiranoj Bosni“, “Uči-nak divljih neprijateljskih zrakoplova“,“Tužan prizor iz Bosne“ i “Neprijateljisu i ovuda prošli“. U članku pod naslo-vom “Bombardiranje bosansko-herce-govačkih gradova“ o razaranjima u

Sarajevu i Mostaru piše: “Dana 21. sije-čnja prošle godine neprijateljski su zra-koplovi nad Sarajevom ispustili bombenad njegovim poznatim i naseljenimčetvrtima. Gubici: 57 mrtvih i 104 ra -nje ne osobe; 35 kuća je potpuno sruše-no, a nekoliko je djelomično razrušeno.Brojne i razorne bombe pale su i na ot -vo rene trgove. Neprijateljski zrakoploviispustili su bombe nad mjestima okoSarajeva i nad nekoliko gradova u Her-cegovini. Među stanovništvom, koje jetu agresiju dočekalo s velikom discipli-nom, s mržnjom se pamti te napadače,koji su napali najsiromašniji dio stano-vništva, a ponajviše su ugasili životemuslimanskih žena i djece.“37

Uredništvo časopisa željelo je ipreko članaka o gospodarstvu potaknu-ti razvoj hrvatsko-turskih veza. Tako seu članku pod naslovom “Mogućnostgospodarskih i trgovačkih transakcijaizmeđu Republike Turske i NezavisneDržave Hrvatske“ ustvrđuje da je me -

đu narodna trgovina najvažnija stvar utrgovačkim poslovima, a posebice pro -vo đenje trgovačkih transakcija sa su s -je dnim zemljama. Tako je NDH imalaželju obnoviti i voditi trgovinu s “bli-skim susjedom Turskom“. Poznata jebi la “naklonost muslimanskog stanov -ništva NDH prema Turskoj“; njihova jero dbina u Turskoj i s njima su u blis -kim kontaktima. S obzirom na to kakvaje bila razina trgovine između Jugosla-vije i Turske u 1939. godini, “nema raz-loga da se tako plodna robna razmjenane nastavi i između NDH i Turske“.Autor navodi da je u Zagrebu osnovanoPodunavsko dioničko društvo za kom-penzacione poslove sa zemljama jugoi-stočne Europe “koje ima za cilj pokre-nuti gospodarske transakcije, prijesvega s Turskom“, i nabraja proizvodekoje dvije države mogu međusobno pro-davati.38

Na stranicama časopisa Doğu veBatı mnogo se prostora poklanjalo tek-

20 BEHAR 115


Vodstvo NDH provodilo je široku propagandu s ciljem dokazivanjahrvatstva bosansko-hercegovačkih muslimana, za koje se tvrdilo da sumuslimanski dio hrvatskog naroda i njegova poveznica s turskom iarapskom kulturom i civilizacijom. Ustaško vodstvo smatralo je da NDHmože igrati veliku ulogu u povezivanju zapadne Europe i islamskecivilizacije. Sintagma “Hrvati muslimani” može se pronaći na brojnimmjestima u časopisu.

34 H. BJELEVAC, “Hırvat Müslümanları ve Onların Şimdiki Vaziyeti“,Doğu ve Batı, 1/1943., br. 1, 5-6.

35 Ante PAVELIĆ, “Bayram Münasebetiyle Tebrikler“, Doğu ve Batı,2/1944., br. 7, 16.

36 H. HADŽIĆ, “Hırvatistan’da Müslümanlar”, Doğu ve Batı, 1/1943., br.4, 1-2.

37 H. BJELEVAC, “Bosna-Hersek Şehirlerinin Bombardımanı”, Doğu veBatı, 2/1944., br. 7, 16.

38 H. BJELEVAC, “Türkiye Cumhuriyeti ve Müstakil HırvatistanHükümeti Arasında İktisadi ve Ticari Muamelatın İmkanı“, Doğu veBatı, 1/1943., br. 1, 3.

21BEHAR 115


stovima o slavnim bosansko-hercegova-čkim muslimanskim političarima iknjiževnicima, a sve s ciljem promovi-ranja “muslimanskih“ značajki NDHpred Turskom i Turcima. Naglašavalose postojanje kulturnih veza koje sukulturne ličnosti hrvatskih i bosansko-hercegovačkih krajeva NDH imale sturskim kulturnim krugovima.

Objavljivani su članci koji su naveli-ko govorili o izgradnji Poglavnikovedžamije koja se od 1941. do 1944. gradi-la u Zagrebu. Njezina izgradnja pred-stavljala se kao značajan projekt držav-nog vodstva NDH: “Prema sadašnjemstanju, mnogo je džamija na područjuNezavisne Države Hrvatske, ali sve onesu na prostoru Bosne i Hercegovine, ukojoj većinom živi muslimansko stano-vništvo. Ovaj je put Poglavnik odredioizgradnju moderne džamije u Zagre-bu“, s tri minareta i šedrvanom. “Kakobi Poglavnikova džamija bila izgrađenaprema najvišim standardima, u Istan-bul je poslana grupa muslimanskihstručnjaka da prouče istanbulske dža-mije.“ Autor članka zatim opisuje vanj-ski i unutarnji izgled džamije i najav-ljuje da se “provode velike pripreme zaslužbeno otvorenje džamije“, za koje ćese pozvati “izaslanstva islamskih ze -ma lja, a naročito velikog i iskrenog pri -

ja telja Hrvata muslimana, velikog je -ru zalemskog muftiju Muhameda Emi -na El-Huseinija“.39 U drugom člankuopet se govori o džamiji: “Nakon uspo-stavljanja Nezavisne Države Hrvatske,bilo je normalno da grad Za g reb, centarHrvatske, neće ostati bez džamije. (…)Poglavnikova džamija je d na je od naj-ljepših umjetničkih djela grada Zagre-ba i u isto vrijeme jedna od najljepšihdžamija u čitavom islams kom svijetu, ane samo u Hrvatskoj. (…) Radovi okoizgradnje džamije su gotovi i uskoro ćebiti otvorena uz svečanost.“40 Na otva-ranje džamije ipak je trebalo pričekatiskoro godinu dana od objavljivanja spo-menutog članka.

Uredništvo časopisa u nekoliko jetekstova obradilo temu bosansko-her-cegovačkih muslimana koji su bili prisi-ljeni iseliti se iz svojih domova uslijedširenja ratnih operacija na njihovo po d -ručje: “Zbog djelovanja pobunjenika unekim dijelovima Hrvatske“ velik brojstanovnika, među ostalim musliman-ske vjeroispovijesti, “morao je napustitisvoje domove“. O njima brinu “dobroči-nitelji, kako državni organi, tako izajednice stanovnika Zagreba, Saraje-va“ itd. Ministarstvo zdravstva i udruž-be (odnosno socijalne skrbi) NDH “u1942. je godini izbjeglicama podijelilo

22 milijuna tadašnjih kuna“, a u 1943.je podijeljeno “33 milijuna kuna te veli-ka količina hrane i odjeće. (…) U Zagre-bu se po dobročinstvima ističu dobrot-vorna udruga Pomoć i katolička dobrot-vorna udruga zagrebačke nadbiskupijeCaritas, koja je udomila skoro šest tisu-ća djece“. U Sarajevu “velik trud pripomoći izbjeglicama ulaže dobrotvornaudruga Merhamet“.41

Vlada NDH osnovala je novo mini-starstvo kako bi se pružala pomoć une-srećenim krajevima. U članku pod na s -lovom “Je li moguća pomoć Turskepostradalim Hrvatima muslimanima?“navodi se da je zadaća novoga ministar-stva smještaj i prehrana izbjeglica, kaoi ponovna izgradnja njihovih domova.Poglavnik je na čelo ministarstva po s -ta vio Mehmeda Alajbegovića, rođenogBišćanina, dugogodišnjeg stanovnikaZa greba “iz mlade obrazovane musli -ma nske generacije“.42 Taj posljednji na -vod vjerojatno krije glavni razlog zaštoje baš Alajbegović bio imenovan na tajpo ložaj. I Crveni je križ sudjelovao, a“ne treba pretpostavljati da je to kr š ća -nska organizacija jer u nazivu ima riječ‘križ’. Ne, to je organizacija što sliči tur-skom Crvenom polumjesecu.“ U raduCrvenoga križa “sudjeluju musliman-ski uglednici iz raznih krajeva Bosne iHe rcegovine“ i Hrvatske“, a time seuka zivalo na zajedništvo dviju vjerskihzajednica u kriznom stanju. I Turska sezanimala za “mogućnost slanja paketas hranom postradalima u Hrvatskoj.Do sad su takvi paketi stizali rodbinionih koji su nekad davno odselili u Tur-sku. Shvaćamo da postoji mnogo ple-menitih osoba koje žele pomoći unesre-ćenoj braći po vjeri i po oružju kroz sto-tine godina, bili oni u srodstvu ili ne.Otkad su postradalim Hrvatima musli-manima počeli stizati paketi, hrvatskoje ministarstvo gospodarstva takvepakete oslobodilo taksi i drugih sličnihstvari. (…) Nadamo se da ćemo pisa-njem ovih redaka iznijeti osjećaje i želje

Može se ustvrditi da jeBjelevac bio autor brojnihtekstova u časopisu, ali da suvijesti, komentare i drugetekstove objavljivali i HakijaHadžić, Salih Baljić, KasimGujić, Latif Muftić, HamdijaKreševljaković, Salih Alić, IvanEsih i drugi autori. Zajedno sBjelevcem su Adem Sokolović išerijatski sudac Džemal Katanaprevodili tekstove na turskijezik.

39 H. BJELEVAC, “Zagreb’de Bir Cami Binası Yapılıyor“, Doğu ve Batı,1/1943., br. 1, 7. Muhamed Emin El-Huseini (1895.-1974.), veliki jeru-zalemski muftija, tijekom Drugoga svjetskog rata kod njemačkih italijanskih vlasti zalagao se za poboljšanje stanja među bosanskoher-cegovačkim muslimanima, a s njima je tijekom Drugoga svjetskograta bio u stalnoj vezi i slao im je novčanu pomoć. D. STUPARIĆ, 162.

40 H. BJELEVAC, “Zagreb’de Yakınlarda Cami Açılacak”, Doğu ve Batı,

1/1943., br. 4, 4-6.41 H. BJELEVAC, “Muhacirlere Yardım İçin Faaliyet“, Doğu ve Batı,

1/1943., br. 1, 11.42 H. BJELEVAC, “Hırvat Müslümanların Felaketzedelerine

Türkiye’nin yardımı kabil midir?“, Doğu ve Batı, 1/1943., br. 2, 4. D.STUPARIĆ, 4-5.

uzvišenog turskog naroda. Ako ovapohvalna djela postanu brojnija i ako sepočne slati pakete s hranom i nepozna-tim stradalnicima, ona se mogu provo-diti posredstvom Hrvatskoga Crvenogakriža i Turskoga Crvenog polumjese-ca“,43 stoji u članku kojim se htjelo utje-cati na Tursku da udruživanjem djelo-vanja dođe do međunarodne akcije kojabi prikazala NDH i Tursku kao dobro-hotne saveznice u humanitarnoj akciji.NDH bi (osim koristi za stradalnike,naravno) dobila i neizravno priznanjesvoga statusa države, što bi bio korakprema službenom priznanju NDH iostvarenju zacrtanog cilja.

Vodstvo NDH provodilo je širokupropagandu s ciljem dokazivanja hrva t -stva bosansko-hercegovačkih muslima-na, za koje se tvrdilo da su muslimanskidio hrvatskog naroda i njegova povezni-ca s turskom i arapskom kulturom icivilizacijom. Ustaško vodstvo smatraloje da NDH može igrati veliku ulogu upovezivanju zapadne Europe i is lamskecivilizacije.44 Sintagma “Hrva ti musli-mani” može se pronaći na bro j nim mje-stima u časopisu. U članku pod naslo-vom “Hrvatski narod i islamski Istok“stoji: “Arapi su, šireći islam… u prvojpolovici sedmog stoljeća… stigli do isto-čne obale Sredozemnog mora. Hrvati,koji su došli s Karpata, u skoro isto suse vrijeme smjestili na istočnoj obaliJadranskog mora. (...) Hrvati, kao iArapi, iako nisu bili pomorci u svojojstaroj postojbini, stvorili su državu i uvrlo kratkom vremenu… došli su u kon-takt s Arapima koji su vladali na drugojobali Jadrana. (…) Hrvati i Arapi rato-vali su zajedno protiv Bizanta, i to ih jejoš više zbližilo. Tijekom opsade Cari-grada (877.) Hrvati su pomogli Arapi-ma, a kasnije su i Arapi Hrvatima po -mo gli dok su potonji ratovali s Bizan-tom (802.-811.) u Dalmaciji.”

I veze između Hrvata i Turaka bilesu vrlo dobre: “Osim što je hrvatskadržava imala tradicionalne trgovačke icivilizacijske veze s islamskim Isto-

kom, Hrvati muslimani su za vrijemeturske vlasti i uprave… bili povezanikrvnim srodstvom s Turcima, a prekonjih i s drugim muslimanskim narodi-ma. Jer su kroz iskrenu vjernost ijunaštvo ostavljali kosti jedni poreddrugih na bojištima diljem TurskogaCarstva, a u bliskoj prošlosti i na Dar-danelima i na brdovitim Karpatima.(…) Hrvati muslimani sa svojom bra-ćom Hrvatima katolicima“ tijekomtadašnjeg su Drugog svjetskog rata“davali velike žrtve“ i znali su da se iTurci žrtvuju i da “ljubomorno branenacionalnu nezavisnost“.45

U časopisu se objavljuju izjave is ta -k nutih ustaških dužnosnika i povezujeih se s temama koje se obrađuje u časo-pisu. Naprimjer, u tekstu “Muslimani uHrvatskoj“ spominje se izjava koju jePoglavnik Pavelić često koristio: “Prvasam slova naučio u muslimanskom me -k tebu od staroga hodže. Pred hodžomje, osim mene, sjedilo tridesetero djece,

svi muslimani.“46 Objavljen je članak oproslavi imendana Ante Pavelića: “Sve-čanost je započela 12. siječnja na Jela-čićevu trgu u Zagrebu sviranjem glaz-be. (...) Dok su ministar doktor DžaferKulenović, drugi ministri, vojnici, usta-še, saborski zastupnici i državni pred-stavnici stajali u stavu mirno, Poglav-nik se popeo na pozornicu i pred njim jeproveden službeni mimohod. Uvečer jepak sviralo i pjevalo mnogo orkestara izborova, održane su konferencije… ukazalištu je održana veličanstvenaizvedba. (…) Kao u Zagrebu, tako se iposvuda u Hrvatskoj proslavio Pogla-vnikov imendan. (…) Prema izvještaji-ma hrvatskog tiska, Poglavnikov imen-dan proslavljen je i u centrima prijatelj-skih i savezničkih država i svečanost jeposvuda bila uspješna.“47

I u drugim tekstovima u časopisumogu se pronaći primjeri političke pro-midžbe NDH. Pavelić je u govoru naskupu osnovnoškolskih učitelja NDH

22 BEHAR 115


Vodstvo NDH provodilo je široku propagandu s ciljem dokazivanjahrvatstva bosansko-hercegovačkih muslimana, za koje se tvrdilo dasu muslimanski dio hrvatskog naroda i njegova poveznica sturskom i arapskom kulturom i civilizacijom. Ustaško vodstvosmatralo je da NDH može igrati veliku ulogu u povezivanju zapadneEurope i islamske civilizacije. Sintagma “Hrvati muslimani” može sepronaći na brojnim mjestima u časopisu.

43 H. BJELEVAC, “Hırvat Müslümanlarının FelaketzedelerineTürkiye’nin Yardımı Kabil Midir?“, Doğu ve Batı, 1/1943., br. 2, 4-5.

44 Fikreta JELIĆ BUTIĆ, Ustaše i Nezavisna Država Hrvatska 1941-1945., Sveučilišna naklada Liber – Školska knjiga, Zagreb, 1978.,140. F. JELIĆ BUTIĆ, “Bosna i Hercegovina u koncepciji stvaranjaNezavisne Države Hrvatske“, 1941. u istoriji naroda Bosne i Hercego-

vine, Veselin Masleša, Sarajevo, 1973., 48.45 H. HADŽIĆ, “Hırvat Milleti ve İslam Doğusu“, 1/1943., br. 1, 1-2.46 H. HADŽIĆ, “Hırvatistan’da Müslümanlar”, Doğu ve Batı, 1/1943.,

br. 4, 1.47 H. BJELEVAC, “Poglavnik’in İsmi Günün Kutlanması”, Doğu ve

Batı, 1/1943., br. 3, 10.

23BEHAR 115


izjavio: “Ja i hrvatska vlada na ovajnačin pazimo na one koji žive u Hrvat-skoj, ali nisu dio hrvatske nacije. Nekaim je u našoj domovini dobro, nekaimaju sva prava potrebna čovjeku poprirodi; svakoga prihvaćamo. Jer jenaše gostoprimstvo stoljećima poznato.Svima ćemo osigurati život i suradnju snama u našim poslovima. Za to se nitkotko ne pripada hrvatskoj naciji ne trebabojati.“48 Ta izjava tipičan je primjerustaške propagande. Ona ne predstav-lja stvarno stanje u NDH jer je ustaškirežim progonio ili ubijao sebi nepoželj-ne građane NDH, većinom one kojinisu činili dio hrvatskog naroda, npr.Srbe, Židove i Rome. U drugom člankunalazi se još jedan primjer ustaške pro-midžbe: “Nakon vojne i političke propa-sti Jugoslavije Hrvatska je 10. travnja1941. pod vodstvom Poglavnika dr.Ante Pavelića proglašena kao autori-tarna i totalitarna neovisna država naustaškim principima. (…) Hrvatski jenarod čvrsto odlučio biti svoj gospodar idržati svoju sudbinu u svojim rukama.Hrvatski narod zna da će u budućnostiproživjeti mnoge nevolje, ali da ćesigurno i pobjedonosno postići svoj gla-vni cilj.“49

Uredništvu časopisa poslano jemnogo pisama podrške i čestitki izNDH i Turske,50 a u samom časopisustoji: “Naš časopis jako je dobro primljenod strane turkologa u Turskoj i u Euro-pi. Pisma koja nam stižu od najistaknu-tijih kulturnih radnika potvrđuju da jenaš posao opravdan.“51 Međutim, ufondu MVP-a NDH u Hrvatskom držav-nom arhivu nema nikakvih podataka obroju tiskanih primjeraka, pretplatnici-ma i sličnim podacima o časopisu Doğuve Batı.52 Predstavnici MVP-a NDHtrudili su se uspostaviti pretplatničkumrežu časopisa u Turskoj, ali ni MVPNDH ni uredništvo časopisa nisu bilizadovoljni odjekom časopisa. Vladimir

Židovec, poslanik NDH u Bugarskoj, 17.travnja 1943. u svojem izvještaju MVP-u NDH navodi da je razgovarao s pred-stavnicima bugarskog tiska koji “vrlodobro poznaju turski mentalitet, turskupolitiku i današnje držanje“ i koji su biliupoznati s radom časopisa. Oni su izja-vili da tadašnje tursko “držanje pokazu-je skepsu glede novog hrvatskog poku-šaja“ i da su uvjereni da je “unaprijedosuđen na neuspjeh, tako da može doni-jeti samo loše a ne dobre posljedice“.53

Nepostojanje daljnjih podataka o tomčasopisu navodi na zaključak da taj pro-midžbeni pothvat doista nije pao na plo-

dno tlo. Pokretači časopisa shvatili suda njihov projekt nije ostavio nikakvogutjecaja i da se više ništa nije moglo uči-niti.

U posljednjem broju časopisa ured-ništvo je pokrenulo nekoliko izdavačkihprojekata. Vlada NDH nudila je sred-stva za objavljivanje “praktične turskegramatike“. Obznanjeno je da će ta gra-matika “slijediti sva pravila turskogpravopisa i koristiti nove termine”.Očito je bilo da se nije razmišljalo o pre-

stanku izdavanja časopisa. Osim toga,otvoren je natječaj i za “praktični tur-sko-hrvatski i hrvatsko-turski rječnik“.Htjelo se objaviti i zbirku na turskomjeziku koja bi sadržavala izabrana djelapripovjedača iz Bosne, kao i “izabranadjela 10-12 najboljih turskih pripovje-dača i esejista, pripadnika nove kemali-stičke književnosti“.54 Bjelevac je vjero-vao da će se kontakti Hrvatske i Turskerazvijati i u budućnosti te da će “mnogonaših intelektualaca naučiti turski, aoni koji pomalo znaju turski, obnoviti iojačati svoje znanje“ jer je turski jezik“nezaobilazan za čitanje i istraživanjeturskih arhiva“. Hrvatska musliman-ska tiskara “u bliskoj će budućnosti sva-kako objaviti djelo jednoga od bosanskihpisaca i prevesti ga na nekoliko jezika.Osim toga, tiskat će se odabrane pripo-vijetke iz Bosne i Hercegovine. Zbirkaizabranih pripovijedaka prevest će sena turski i u isto će se vrijeme objavitizbirka odabranih turskih pisaca koja ćese prevesti na hrvatski jezik. Trenutnoje u planu tiskanje jednoga turskogromana, a prevodi se klasično djelo poimenu Nur baba.”55 Nažalost, ništa odnavedenog nije objavljeno, a razlogtomu nije poznat. Možemo pretpostavitida je daljnje izlaženje časopisa zaustav-ljeno na neočekivan način, ali nismonašli podatke o tome. U vrijeme kad jeizlazio posljednji broj časopisa položajsila Osovine i NDH kao njezina članabio je jako težak i možda je takva situa-cija bila razlogom gašenja časopisa.

Časopis je bio skoro pa posve nepoz-nat u onovremenoj Bosni i Hercegovini;ne zna se ništa o njegovim čitateljima,kako u Bosni i Hercegovini, tako i uTurskoj. Unatoč slabom odjeku, časopisje važan jer je kao prvi i dosad jedinilist tiskan u Hrvatskoj na turskom jezi-ku predstavljao značajan korak u uspo-stavljanju hrvatsko-turskih veza i pri-bližavanju Hrvata i Turaka. n

Ono što pri čitanju časopisaupada u oči jest da je turskijezik prilično loš, a greške semogu pronaći na skoro svakojstranici časopisa. Može sepretpostaviti da je razlog tomučinjenica da je Bjelevac skorosve tekstove u časopisu napisaoili preveo sam, a Galatasarajskije licej završio 1906., dakle prijepromjene koja se u turskomobrazovnom sustavu dogodila1928. kada se prešlo s arabicena latinično pismo. Zbog toga jejezik časopisa arhaičan, apravopis manjkav.

48 H. BJELEVAC, “İlkokul Öğretmenlerine Poglavnik’in Sözleri”, Doğuve Batı, 1/1943., br. 2, 6.

49 H. BJELEVAC, “Hırvatistan’ın Üç Yıllık İstiklali“, Doğu ve Batı,2/1944., br. 7, 15-16.

50 Nepoznati autor, “Časopis na turskom jeziku u Zagrebu“, Suradnja.Mjesečnik za družtvovnu politiku i opću kulturu, br. 7, Zagreb – Ber-lin 1944., 367.

51 H. BJELEVAC, “Hırvat Müslüman Basımevi Doğu ve Batı”, Doğu veBatı, 2/1944., br. 8, 13-14.

52 N. KISIĆ KOLANOVIĆ, 210-212.53 Milan RISTOVIĆ, “Pokušaji Nezavisne Države Hrvatske da usposta-

vi diplomatske odnose s Turskom“, Istorija 20. veka, Časopis Institu-ta za savremenu istoriju, br. 1, Beograd, 1983., 89.

54 H. BJELEVAC, “Edebi Müsabaka”, Doğu ve Batı, 2/1944., br. 8, 13.55 H. BJELEVAC, “Hırvat Müslüman Basımevi Doğu ve Batı”, Doğu ve

Batı, 2/ 1944., br. 8, 13-14. Roman Nur baba turskog pisca YakupaKadrija Karaosmanoğlua tiskan je 1957. u Sarajevu, u prijevoduFetaha Sulejmanpašića.

Tijekom 16. stoljeća, kada se turska vla-davina konačno učvrstila na cijelom Balkan-skom poluotoku, dolazi i do snažnijeg islam-skog utjecaja na umjetnost u Srbiji. Taj utje-caj je najočitiji u ornamentici primijenjenihumjetnosti - zlatarstvu, intarziji i uk ra šavanjutekstila, dok je mnogo manje bio prisutan uslikarstvu i arhitekturi. Što se tiče slikarstva,islamski utjecaj bio je najjači u iluminacijiknjiga, a dostigao je svoj vrhunac u drugojpolovini 16. i početkom 17. stoljeća.1 U raz-voju srpske minijature toga doba izdvaja sečak i zaseban trend kojem su ti rukopisi pri-padali; pod značajnim utjecajem islamskeornamentike, pojavljuje se određena digresi-ja kod naslikanih ornamenta u srpskoj umjet-nosti tog vremena.2

Jezgro ove skupine čine iluminirani ruko-pisi popa Jovana iz Kratova, do bro znanogpisara i iluminatora i nje govih najbližih sljed-

benika. Njihovim postignućima može se idodati od re đeni broj knjiga ukrašenih na sli-čan način, koje su nastajale tijekom 17. sto-ljeća, a autori su uglavnom nepoznatipismoznanci - iluminatori. Neki od tih kali g -ra fa bili su povezani sa ce n trom za prepisiva-nje na Svetoj gori, odakle su iluminiranerukopise dobivali Hilandar i manastiri udomicilnim oblastima Pećke patrijaršije. Tojskupini rukopisa pripadaju i dva posve jedin-stvena dostignuća, koja su na stala pod utje-cajem islamske um je t nosti, - kopija knjigeZakon o rudnicima despota Stefana Lazarevi-ća i Ka ra nsko jevanđelje. Ornamentika i od re -đeni elementi u izgledu tih dvaju djela uka-zuju na snažan orijentalni utjecaj.

Pop Jovan iz Kratova bio je najis ta knutijikaligraf i iluminator iz kru ga autora koji suradili pod utjecajem is lamske ornamentike.3

Sačuvano je oko desetak njegovih rukopisa.

Danas se oni čuvaju u knjižnicama u Sofiji,Beogradu, Bukureštu i na Svetoj gori, umanastirima Hilandaru i Zografu. Najvažnijidoprinos, koji je pop Jovan iz Kratova daohistoriji srpske i balka n ske iluminacije ruko-pisa iz 16. stoljeća, sastoji se u kreiranjunovog dekorativnog sistema koji je uspioujediniti dostignuća bizantinske i islamskeornamentike sa ornamentikom toga vreme-na, što je proizvelo jednu eklektičnu, ali skla-dnu cjelinu. Istaknuto mjesto u takvoj deko-rativnoj shemi zauzimaju zaglavlja i osebuj-na cvjetna ornamentika islamskog porijeklako jom je oslikan portret evanđeliste.

Svi Jovanovi rukopisi ukrašeni su na sli-čan način. Na samom početku svakog evan-đelja ističu se velika pravokutna zaglavlja sucrtanim medaljonom u obliku lista sa četiriliske, is la m ske inspiracije. Lik evanđeliste nas -li kan je prirodnom bojom papira. Sta b ljike sa

24 BEHAR 115

LIKOVNO OKNO: Islamski utjecaj na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljeća

ISLAMSKI UTJECAJ na iluminacije srpskih rukopisa 16. i 17. stoljećaNeki od tih kaligrafa bili su povezani sa centrom za prepisivanje na Svetoj gori, odakle suiluminirane rukopise dobivali Hilandar i manastiri u domicilnim oblastima Pećke patrijaršije.Toj skupini rukopisa pripadaju i dva posve jedinstvena dostignuća, koja su nastala podutjecajem islamske umjetnosti - kopija knjige Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića iKaransko jevanđelje. Ornamentika i određeni elementi u izgledu tih dvaju djela ukazuju nasnažan orijentalni utjecaj.

Piše: Zoran Rakić

Sa engleskog preveo: Ahmed Ananda

1 Utjecajem islamske umjetnosti na ukrašavanje balkanskih rukopisa XVI i XVII sto-ljeća bavio se i: S. Radojčić, Stare srpske minijature, Beograd 1950, 52; Z. Janc, Islam-ski elementi u srpskoj knjizi, Zbornik Muzeja primenjene umetnosti 5 (Beograd1961) 27–43; S. Petković, Islamski uticaj na srpsko slikarstvo u doba turske vladavine,u: Zbornik radova I kongresa društava istoričara umetnosti SFRJ, Ohrid 1976, 81–85,89 i Z. Rakić, Srpska minijatura XVI i XVII veka, Beograd 2012, 122–135 (in print).Uporedi članke A. Dzurova, Islyamski vliyaniya v’rhu ukrasata na b’lgarskite r’kopisiXV–XVII vek, Problemi na izkustvoto 3 (Sofia 1980) i Islyamski vliyaniya v’rhu ukrasa-ta na b’lgarskite r’kopisi ot XV–XVII v, Literaturoznanie i folkloristika v chest akade-miku Petru Dinekovu, Sofia 1983, 182–186.

2 Više o ovome u: Z. Rakić, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 107, 122–135.3 Mada već postoji obimna literature o Jovanu iz Kratova, još uvijek nije napisana

kritička monografija njegovog opusa. Najvažniji radovi na ovu temu uključuju: V.Brătulescu, Miniaturi şi manuscrise din Museul de artă religioasă, Bucureşti 1939,17–18, 89–98, 153–154; S. Radojčić, Stare srpske minijature, 16, 51–52; L. Mirković,Protopop Jovan Srbin iz Kratova, prepisivač i minijator knjiga (1526–1583), Bogoslov-lje I /XVI/ (Beograd 1957) 23–26; A. Bozhkov, Deloto na zografa Ivan ot Kratovo,Izkustvo 10 (Sofia 1968) 23–25; Z. Janc, Prepisivačka škola popa Jovana iz Kratova injeni odjeci u kasnijem minijaturnom slikarstvu, Zbornik Muzeja primenjene umet-nosti 15 (Beograd 1971) 111–128; V. Pandurski, Pametnici na izkustvoto v tsrko-vniya istoriko-arheologicheski muzey – Sofia, Sofia 1977, 21, 402–403, ill. 64–70; B.Raykov, Dva r’kopisa na Ioan Kratovski v Zografskiya manastir, Hilandarski zbornik 6(Belgrade 1986) 297–306; M. Harisijadis, Najstariji rukopis ispisan u Kratovu u prvojpolovini XVI veka, Zbornik MS za likovne umetnosti 27–28 (Novi Sad 1992)

25BEHAR 115


213–216; E. Musakova, Evangelski r’kopisi s miniatyuri ot Tsrkovni muzey v Sofia, in:B’lgarskiyat shestnadeseti vek, Sofia 1996, 661–664, 668, 690–698; Z. Rakić, Minija-ture srpskih rukopisa XVI i XVII veka u biblioteci manastira Hilandara, Hilandarskizbornik 10 (Beograd 1998) 320–322; Z. Rakić, Srpska minijatura XVI i XVII veka,55–57, 122–130, 215–225.

4 V. Mošin, Ornamentika neovizantiskog i balkanskog stila, Godišnjak Balkanološkoginstituta knj. 1 (Sarajevo 1957) 325–326; M. Harisijadis, Raskošni vizantijski stil uornamentici južnoslovenskih rukopisa iz XIV i XV veka, in: Moravska škola i njenodoba, Beograd 1972, 215, 218–219 et passim; D. Bogdanović, V. J. Đurić, D. Meda-ković, Chilandar, Beograd 1978, 110, ill. 79; P. Christou, Ch. Tsioumis, S. Kadas, TheTreasures of Mount Athos. Illuminated Manuscripts II, Athens 1975, pp. 389–391, ill.420–423, 426–427; J. Maksimović, Srpske srednjovekovne minijature, Beograd 1983,42–43, 50–53, 103–106, reprodukcije u boji 19–25.

5 Islamski elementi u srpskim rukopisima su najpodrobnije obrađeni kod Z. Janc,Islamski elementi u srpskoj knjizi, 27–43.

6 Z. Rakić, Minijature srpskih rukopisa XVI i XVII veka u biblioteci manastira Hilandara,322 et passim; Z. Rakić, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 57–59; 159–166, 182–183.

7 B. Jovanović-Stipčević, Ko je pisar prepisa “Zakona o rudnicima despota StefanaLazarevića“?, Zbornik Matice srpske za filologiju i lingvistiku XXXIII (Novi Sad 1990)197–202; Z. Rakić, Srpska minijatura XVI i XVII veka, 123, 128, 130–131, 224–225(koja uključuje i stariju bibliografiju).

8 Jovan je oslikao sličnim ukrasnim elementima još nekoliko drugih rukopisa. Rješe-nja slična zaglavlju knjige Zakon o rudnicima primjenjena su i kod Četvorojevanđe-lja br. 34 and 250 (Sofia, Crkveno-povjesni i arhivski institut) i u Knjizi bogosluženja

br. 31 (biblioteka manastira Rila).9 N. Radojčić, Zakon o rudnicima despota Stefana Lazarevića, Beograd 1962, 19, ovaj

rukopis jasno ukazuje da likovi na minijaturi predstavljaju članove Sudbenogrudarskog vijeća, sačinitelje knjige Zakon o rudnicima. Argumente za svoju tvrdnjunašao je na sličnoj slici u knjizi Zakon o rudnicima u Bohemiji: Das ordentlich gerich-te ist, wann der richter czu gerichte siczet auff dem gerichtstul in den vier benken also,das da gesampnet sein ettliche gesworne und andere, die czu dem gerichtgehorn.Und also sol er fur sich farn in den sachen, as gewonlich ist. So bestetigt er dasgerichte in sotaner weis. Cfr. A. Zycha, Das böhmische Bergrecht des Mittelalters aufGrundlage des Bergrechts von Iglau II, Die Quellen des Iglauer Bergrechts, Berlin1900, 220–221.

10 Više o tome u: S. Ćirković, D. Kovačević–Kojić, R. Ćuk, Staro srpsko rudarstvo, Beo-grad 2002.

11 U njemu je zapisano (fol. 27v) da je 1707. godine rukopis Zakon o rudarstvu biočuvan u bibliotekama mitropolija Beograda i Požarevca; navodno hećim pašaHalipašić (glavni liječnik beogradskog garnizona) darovao ga je Kir Mihailu.

12 Ipak, ne može se tek tako odbaciti ni teorija B. Jovanovića-Stipčevića (Ko je pisarprepisa “Zakona o rudnicima despota Stefana Lazarevića“?, 198) po kojoj je tu kopi-ju naručio jedan od lokalnih uglednika koji se bavio rudarstvom u toj oblasti.

13 Rukopis je izdao D. Medaković, Karansko četvorojevanđelje, Bibliotekar 3–4 (Beograd1959) 205–214 and Z. Janc, Islamski elementi u minijaturama Karanskog jevanđelja,Godišnjak Naučnog društva BiH II (Sarajevo 1961) 159–170. Cfr. et Z. Rakić, Srpskaminijatura XVI i XVII veka, 132–135, 227–228 (koji uključuje i stariju bibliografiju).

14 Lj. Stojanović, Stari srpski zapisi i natpisi I, Beograd 1902, №. 964–968.

stiliziranim ili realno prikazanim cvjetovimadivlje ruže, karanfila i zumbula dižu se izdonjeg ruba zaglavlja uz desnu marginu.Ostale po vršine zaglavlja ispunjene su cvjet-nim ornamentom koji čine isprepletene bilj-ne mladice, slično tzv. rumi-or na mentici.Dekorativnost rukopisa po jačana je naslovi-ma koje su pažljivo ispisani zlatnim slovima ipozlaćenim isprepletenim inicijalima koji isti-ču po četne stranice tekstova.

Pop Jovan iz Kratova može se s pravomsmatrati utemeljiteljem ovakvog stila ukraša-vanja. Ugledajući se na različite modele, on jeuspostavio prepoznatljiv tip zaglavlja smedaljonom koji se sastoji od minijature au -to r skog portreta evanđeliste. Ujedinio je trirazličita elementa:

- umjetničku kreativnost svoga vremena, - dostignuća bizantijske minijature, po -

se bice tzv. neo-bizantijskog osebujnog stilasredine i kraja 14. stoljeća, s portretima evan-đelista unutar kvadratne ili četverolisne po v -r šine, u okviru zaglavlja ispunjenog bo ga timcvjetnim ornamentima,4

- značajni utjecaj islamske umjetnosti,ko ji se ogleda u biljnim ornamentima, naro-čito vjerno su oslikani cvje tovi karanfila, zu -m bula, tulipana i divlje ruže, te upotreba ru -mi-orname n tike.5

Tijekom sljedeća dva desetljeća, svi ruko-pisi koje će ovaj pismoznanac i njegovi sljed-benici ukrasiti biće sa mo dalja razrada togtemeljnog rješenja.

Tijekom druge polovice 16. stoljećaradovi popa Jovana bili su veoma po pu larni,što se vidi iz snažnog utjecaja koji je takvaornamentika imala u os ni vanju lokalne Kra-

tovske škole, ka o i na iluminacije u Srbiji,Bugarskoj, Vla škoj, Moldaviji i Svetoj gori.Malo pro mijenjen, ovaj način ukrašavanja ćese nastaviti primjenjivati u ilumi na cijama dokraja 17. stoljeća.6

Sljedeća faza islamskog utjecaja naizgled i ornamentiku srpskih knjiga ukasnom 16. stoljeću ogleda se u kopiji knjigeZakon o rudnicima despota Stefana Lazarevi-ća, koja je na s ta la oko 1580. godine. Sudećipo obliku slova i karakteru ornamenata, ovajse rukopis može slobodno pripisati Jo va nu izKratova.7 Ipak, rukopis sadrži elemente preu-zete iz tradicije ukrašavanja orijentalnih knji-ga. Ove imitacije u knjizi Zakon o rudnicimanisu bi le limitirane samo na ornamentaciju,kao što je to bio slučaj s ostalim ruko pi simakoji se pripisuju Jovanu iz Kratova, već suuključivale i uvezivanje knjiga, te djelimično iukrasne she me na ispisanim stranicama.

Što se tiče vanjskog izgleda knjige, islam-ski utjecaj se ogleda iz jasno iz du ženog for-mata, koji je svojstven is la mskim knjigama.Isto je i sa uvezom knjige, koji je u central-nom dijelu bio ukrašen s arabeskom u zlat-nom tisku, a imao je i tipične preklapajućekorice. Glede dekoracije stranica, orijentalnielementi se vide u okviru zlatnih linija unutarkoga nalazimo uski blok slo va, a to je još pri-mjetnije u samom za g lavlju teksta knjigeZakon o rudnicima. Bio je dizajniran u oblikuarabeske, precizno oslikan zlatom, sa stablji-kama slanutka utkanim u obliku bro ja osam,kombiniranih s četiri velika stilizirana lista.8

Ispisani s rastopljenim zlatom i s tamno-plavom bojom, inicijali i naslovi ostaju u okvi-rima tadašnje tradicije ukrašavanja srpskih

rukopisa, dok je minijatura na početku knjige– vrsta autorskog grupnog portreta od 20.članova Sudbenog rudarskog vijeća (sačini-telja knjige Zakon o rudnicima), po re danih učetiri reda po pet članova – bila kopija mode-la iz vremena Srpske despotovine.9

Prisustvo islamskih elemenata u izgledutoga vrijednog zakonika na me će pitanje orazlozima koji su doveli do upravo takvog rje-šenja. Najprik la dniji odgovor može se naći uodređenim povijesnim okolnostima u kojimaje kopija nastala. Težnje za obnovom ru -darstva u Turskom Carstvu, koje su bile osobi-to jake u vrijeme vladavine Su lejmana Veli-čanstvenog, odrazile su se i u područjima na -stanjenim Sr bi ma, u kojima je inače tradicijaru da rstva bila dugotrajna i snažna.10 U to vri-jeme, ili čak nešto ranije, srpski ru darski zako-ni prevedeni su na turski jezik, i ovakve kopi-je su prepisivane za one koji nisu znali za tajjezik, a ba vili su se rudarstvom. Sudeći premaori jentalnom izgledu rukopisa, te onog što seupisivalo u njemu,11 može se čak pretpostavi-ti da je kopiranje knjige Zakon o rudnicimanaručeno od strane Turaka, možda čak u sa -mom Kratovu, koje je bilo važan ru da rski cen-tar, na što ukazuje i činjenica da je on nekovrijeme bio u njihovom posjedu.12

Međutim, vrhunac islamskog utjecaja naizgled srpskih knjiga jasno se ogleda u orna-mentici i općem izgledu rukopisa Karanskojevanđelje.13 Pre ma bilješkama u knjizi, Ka ra -n sko je va nđelje napisao je pop Vuk 1608. go -di ne, u selu Karan kod Užica.14 Oslikani orna-ment rukopisa sastoji se od portreta evanđe-liste, koji se nalazi u središtu velikog četvor-nog zaglavlja i nekoliko manjih zaglavlja; na

jednom od njih je medaljon s likom Bogoro-dice s Kristom i inicijali. Tekst evanđelja uo -kviren je s dva jednostavna kvadrata na stra-nicama s minijaturama, okvir je ojačan uve-zom u obliku meandra.

Osim izuzetne osebujnosti i precizneizvedbe dekoracija, na prvi se pogled možeprimjetiti da su većina zaglavlja - tri od ukup-no četiri veća i sva manja - urađena posve uduhu islamske tradicije ukrašavanja knjiga.Bogato ukrašena zaglavlja na početku evan-đelja po Mateju, Marku i Luki sadrže dvije skla-dno integrirane cjeline: u donjem dijelu jekvadratno zaglavlje s portretom evanđeliste, au gornjem, užem dekorativnom polju, nalazese karakteristični cvjetni motivi koji se čestopojavljuju u ilumiranim primjercima Kur’ana.Površine tih zaglavlja, kao i ostalih, ispunjenasu vješto islikanom rumi-ornamentikom, po -nekad u kombinaciji s grančicama ruže. Takvimotivi su česti kod orijentalnih, a posebiceperzijskih, rukopisa iz 16. stoljeća.15 Boje kojeje ilu minator koristio - svijetlo plava, ti r kizna,crna, narančasta, bijela i sreb r na - nisu bilekarakteristične za de ko raciju srpskih rukopisa,ali su često korištene u islamskim iluminacija-ma. Izduženi format tekstualnog bloka, kao isami uvez odišu istokom, sve se potpunoslaže s načinom izrade orijentalnih knjiga.

Samo oslikano zaglavlje teksta Evanđeljapo Ivanu koncipirano je u duhu srpske orna-mentacije rukopisa. Površina mu je ispunje-na ornamentima koji sadrže grčki križ s por-tretom evanđeliste u središtu. Mada su tulistovi slanutka - nedvojbeno islamski motiv -utkani u obrazac naslova, njegova kompozi-cija pripada ornamentaciji srpskih rukopisa iranih tiskanih knjiga.16

Osebujna ornamentika je izuzetno važnau ovom rukopisu. Posve je izostavljen, ili pakmargiliziran, svaki detalj koji nema čistodekorativni efekat. Ova snažna dominacijaornamenta nad figuralnim najbolje se ogle-da u minijaturama. Izgubljeni u višebojnim iprezasićenim, vješto oslikanim, ukrasnimmotivima, portreti evanđelista i Djevice Mari-je s djetetom naslikani su nespretno, shema-tizirani i naknadno bojeni, te se sami za sebe

ne mogu smatrati umjetničkim djelom.Nedvojbeno, neobična dekoracija ruko-

pisa Karansko četvorojevanđelje djelo je tur-skog iluminatora - muzehhiba, majstoraornamentalnih motiva. Uostalom, teško jezamisliti da bi neki srpski slikar bio u stanjudo te mjere usavršiti dekorativnu tehniku ori-jentalnih minijatura, a da je u isto vrijemeizrazito nevješt u slikanju evanđelista. Nemadokaza da je pop Vuk naručio tu knjigu, on jenajvjerojatnije bio samo pisar. Anonimnompokrovitelju se vjerojatno svidjeo osebujni

dekorativni izgled turskih knjiga, te budućida je bilo dobrih kaligrafa u Užicu,17 mogaoje lako unajmiti nekog od njih da naslikaornamente. Doprinos popa Vuka je prvobi-tno bio ograničen na kopiranje teksta i ispisi-vanje inicijala.

Njegov kolega, turski minijaturista, nasli-kao je ukrase u duhu umjetnosti kojoj je pri-padao, a unutar velikih zaglavlja ostavljao jeprazne kvadrate za portrete autora. Pošto

nije bio vičan ukrašavanju kršćanskih rukopi-sa, ostavljao je isuviše male površine predvi-đene za portrete. Kada je trebao započeti radna naslovu Evanđelja po Ivanu, pokrovitelj jedošao da pregleda dekoracije, od kojih jevećina već bila završena. On je vjerojatno bionezadovoljan isuviše islamskim izgledomknjige, te je naložio turskom iluminatoru daislika i neke motive iz lokalne tradicije. To jeon i učinio, naslikao je okvir završnog, četvr-tog poglavlja, po uzoru na taj model.

Na samom kraju rada, portreti su trebalibiti naslikani u praznim površinama svakogzaglavlja. Ovo je najvje ro jatnije učinio pisar,pop Vuk. Ma da je on bio vješt u kaligrafiji idje lo mično u dekoraciji, pokazao se priličnonekvalificiranim u predstavljanju ljudskoglika. Unatoč tome, i u skladu sa svojim spo-sobnostima, naslikao je četiri evanđelista iDjevicu Mariju u površinama namijenjenimza to. Prikazao ih je na izuzetno neobičannačin – od struka nagore i sa zatvorenim knji-gama, kao što je to uobičajeno kod slikanjaikona ili zidnog slikarstva, ali rijetko kod por-treta evenđelista – jer, nedvojbeno, nije jeimao dovoljno prostora.

Zbog toga možemo samo uvjetno raz-govarati o islamskom utjecaju na srpskeminijature u slučaju rukopisa Karansko četvo-rojevanđelje. Njegovo iluminiranje bilo biopravdanije objasniti izravnim prodoromislamske umjetnosti na izgled srpske knjigepočetkom 17. stoljeća. Ovaj je fenomen, baru ovom obimu, ostao usamljeni primjer kojinije imao živu vezu s daljnjim razvojemsrpske minijature.

Grosso modo18, važno je imati na umu dadekorativna shema srpskog rukopisa nijesuštinski narušena u ova dva, najvažnija pri-mjera. Upliv orijentalnih elemenata zausta-vio se na ornamentici, ukrasnom uvezu i u,nekoliko slučajeva, koloritu. Svi osnovni ele-menti srpskog rukopisa tog vremena – općiizgled teksta, vrsta početnih slova, oblik inamjena zaglavlja, a osobito ikonografska istilska obilježja figuralnog predstavljanja –vjerno će slijediti stara rješenja tijekom 16. i17. stoljeća. n

26 BEHAR 115


15 Z. Janc, koji je temeljito prostuidirao ornamentiku rukopisa Karansko četvorojevan-đelje, zaključio je da je iluminator mogao vidjeti takvu vrstu dekoracije kod orijen-talnih rukopisa koji potiču iz našeg regiona. Našla je najveću sličnost kod rukopi-sa Firdusijeve Šahname (1573, Zagreb, Državni arhiv), rukopis br. О. III. 288–IIIDržavnoj arhivi Skoplja, br. 272 u Husrev-begovoj biblioteci u Sarajevu i br. 151 uOrijentalnoj zbirci Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u Zagrebu (Z. Janc,Islamski elementi u minijaturama Karanskog jevanđelja, 164).

16 Skoro identično kvadratno zaglavlje s vijencem oko isprepletenih traka koje činekriž, urađeno je u rukopisima Beogradska Aleksandrida, Kompendi Vladislava Gram-maticusa u Zagrebu, Četiri Jevanđelja br. 333 iz stare Nacionalne biblioteke u Beo-

gradu, Hopovo Jevanđelje iz 1662, te tiskanom izdanju Psalitire Cetinja iz 1494 itd.(S. Radojčić, Stare srpske minijature, tab. XXXVIII, XLa, XLb and XLV; D. Medaković,Grafika srpskih štampanih knjiga XV–XVII veka, Belgrade 1958, 91, tab. VII/2.

17 Evlija Čelebija, poznati turski putopisac, ostavio je vrijedne dokaze o Užicu kaovažnom centru za uvezivanje i dekoraciju rukopisa u 1664. godini. (E. Ҫelebi, Puto-pis. Odlomci o jugoslovenskim zemljama, Sarajevo 1973, 388). Sačuvani podaci uka-zuju da je Užice imalo i biblioteku orjentalnih rukopisa. (H. Šabanović, Islamska kul-tura u jugoslovenskim zemljama do XVIII veka, in: Istorija naroda Jugoslavije II, Beo-grad 1960, 570).

18 Grubo govoreći (o.p.).

Vrhunac islamskog utjecaja naizgled srpskih knjiga jasno seogleda u ornamentici i općemizgledu rukopisa Karanskojevanđelje. Pre ma bilješkama uknjizi, Karansko je va nđeljenapisao je pop Vuk 1608. go di ne,u selu Karan kod Užica. Oslikaniornament rukopisa sastoji se odportreta evanđeliste, koji se nalaziu središtu velikog četvornogzaglavlja i nekoliko manjihzaglavlja; na jednom od njih jemedaljon s likom Bogorodice sKristom i inicijali. Osim izuzetneosebujnosti i precizne izvedbedekoracija, na prvi se pogledmože primjetiti da su većinazaglavlja - tri od ukupno četiriveća i sva manja - urađena posveu duhu islamske tradicijeukrašavanja knjiga.

27BEHAR 115


Evanđelista Matej, Karansko četvorojevanđe-

lje, Riznica manastiraNikolje, vol. 6.

28 BEHAR 115


Zaglavlje, Karan-sko četvorojevan-đelje, Riznicamanastira Nikolje,vol. 145.

29BEHAR 115


Evanđelista Marko, Karansko četvorojevanđelje, Riznica manastira Nikolje, vol. 89.

Uvez rukopisa Zakon o rudnicima, Beograd, Arhiva Srpske akademije znanosti i umjetnosti, br. 465.

Pop Jovan iz Kratova, Rudarsko vijeće i zaglavlje, Zakon o rudnicima, Beo-grad, Arhiva Srpske akademije znanosti i umjetnosti, br. 465, vol. 2v – 3.

30 BEHAR 115


Pop Jovan iz Kratova, evanđelista Marko, Četiri jevanđelja, Sofija, Crkveno-povijesni i arhivski institut, br. 250, vol. 90.

Tekst je u izvorniku objavljen na engleskom jeziku i preuzet iz “Joint issue of El Prezente: Studies in Sephardic Culture (vol. 7) & Meno-rah: Collection of Papers (vol. 3), dedicated to the subject of Common Culture and Particular Identities: Christians, Jews and Muslims inthe Ottoman Balkans and edited by Eliezer Papo & Nenad Makuljević“

Neposredno pred posljednji rat uBo sni i Hercegovini, fotograf MilomirKovačević Strašni (Sarajevo, 1961.)svojim je fotoaparatom, na jedinstvennačin, zaustavio i učinio vidljivomatmosferu tragične promjene i lomako ji će ubrzo uslijediti u bosanskoher-cegovačkom glavnom gradu. Urođenaosjetljivost za ono što je važno i aktual-no, za ono u čemu se oslikava duh od -re đenog mjesta i vremena, omogućilaje Strašnome da ne bude tek fotografpo narudžbi redakcije. Fotografijom sepočeo baviti već sa sedamnaest go di na,u Univerzitetskom foto-klubu Ce dus iveć tada njegovu pažnju primarnoprivlači život ulice i psihologija mase(prizori iz Međugorja, rock koncerti,navijači na nogometnim utakmicama,proslave državnih praznika, sjaj i bije-da buvljaka...). Član Udruženja liko-vnih umjetnika primijenjenih um -jetnosti (ULUPUBiH) postao je 1989.godine.

Svojim lutanjima po gradu sa ka -merom u ruci, Strašni je, na stanovitinačin, anticipirao teme koje su redakci-je listova sa kojima je surađivao odabi-rale za svoje buduće tekstove. PoputBaudelaireovog “šetača-lutalice“ koji jenajbolje osjećao i utjelovljavao duh mo -de rniteta i modernog grada, tako je iMi lomir Kovačević Strašni na sarajev s -kim ulicama, izlozima, licima lju di,me đu prvima predosjetio promjenu ko -ja se slutila već u kasnim osamdesetimgodinama nedavno minulog stoljeća.

Kovačevićeva izložba “Strašni Izbo-ri 1990“, organizirana prije tri godineu Umjetničkoj galeriji BiH u Sarajevu,u danima neposredno uoči tadašnjihoktobarskih izbora 2010. godine, nanekoliko stotina crno-bijelih fotografijapodsjetila je na ljude i događaje u dani-ma osnivačkih konvencija nacionalnihstranaka i prvih demokratskih izbora1990. godine. Kao međašne fotografijeu kronologiji ove izložbe stajale su onas posljednjeg Dana republike (novem-bar 1989.) i fotografija snimljena nasamom početku rata, u središnjoj sara-jevskoj ulici (maj 1992.). Upravo u pro-mjeni koja se desila od vremena fotog -ra fije snimljene u novembru 1989. go -dine, prema riječima autora iz sinopsi-sa njegove izložbe, “sa ustakljenim,ure dno poredanim portretima Tita, u

jutarnjoj izmaglici, polusjeni i nagovje-štaju epohe na zalasku“ do one od 2.maja 1992. godine i prvih granata is -pa ljenih na središnju sarajevsku Tito-vu ulicu i “rasprskanim staklima Tito-vih portreta, u mraku, kraju jednogdoba“, Strašni je izvanredno zgusnutoi bez suvišne naracije sažeo dramatikujednog tragičnog perioda.

Kratke rečenice izložbenog koncep-ta ne samo da otkrivaju svu fotograf-sku osjetljivost Strašnog (važnost iz -ma glice, polusjene, popodnevnog su -maraka...) već otkrivaju i način njego-vog fotografskog mišljenja – sposobnostiznimne sinteze. Kovačević nikada nijeizgubljen u ekspliciranju ili pre nag la -še noj emotivnoj ekspresiji. On ne foto-grafira svoj grad senzacio na listički –ra zmišljajući o naslovnicama koje bi

31BEHAR 115

LIKOVNO OKNO: Milomir Kovačević Strašni

MILOMIR KOVAČEVIĆ STRAŠNI: Vječni nomad strašnog oka Iako od januara 1995. godine živi i radi u Parizu, (odnedavno i kao dobitnik jednog odnajviših priznanja francuske nacije), životni i profesionalni put Milomira KovačevićaStrašnog i dalje je značajno obilježen vezom sa Sarajevom. I zato je Strašni jedan odnajrafiniranijih fotokroničara promjenjivih vizura svog rodnog grada.

Piše: Aida Abadžić Hodžić

Milomir Kovačević Strašni

32 BEHAR 115


do bro prodale dnevni list ili tjednik, os -vo jile pažnju velikih, multinacionalnihmedijskih agencija. U razgovoru nepo-sredno uoči otvorenja izložbe, autor jeistakao: “Dok su strani fotografi slikalinesreću, ja sam fotografirao svoju sud-binu“ (“Dani“, Sarajevo, 10. 9. 2010. str.66), otvarajući, pri tome, važno pitanjeočuvanja ljudskog dostojanstva i pita-nje etike um je t nika u fotografiranjuprizora ratnih stradanja.

Nadimak “Strašni“ koji se veže i uznjegovu neustrašivu, gotovo suludu,hrabrost da izlazi na ulice ratnog gra -da s aparatom u ruci u najopasnijimtre nucima, danas, bez svake sumnje,potvrđuje da se ime Milomira Kovače-vića ubraja među ona važna umjetni-čka imena koja su tih godina čuvaladuh i život grada. U periodu ratnihdevedesetih snimio je preko 30.000fotografija iz kojih je izraslo nekolikovažnih fotociklusa: “Tito in War“, “Aseleži“, “Ratna arhitektura“, “Apokalip-sa Now“, “In memoriam“.

Ni na jednoj od izloženih fotografi-ja na tadašnjoj izložbi iz 2010. godinenije bilo prizora stradanja, smrti, nitiriječi: rat. Ali, ono što je fotografiraoKovačević bio je rat plakata, rat verbo-vizualnih ideologija, kakofonija ispraz-nih obećanja i riječi kratkog daha.Izazvan, poput pariških dekolažistaše zdesetih godina prošlog stoljeća, onpronalazi u izguljenim plakatima i po -derotinama jednu novu ljepotu i svježi-nu. Ali, Strašni ide i korak dalje: stu-povi, zidovi i izlozi sa nekoliko slojevaprelijepljenih plakata nisu samo vi zu -alno izazovni. Ta “nova slika ulice“koju više ne treba slikati već samo uči-niti vidljivom, za Strašnoga prvenstve-no nudi mogućnost da ponudi širi na -zivnik mogućeg razumijevanja politi-čke stvarnosti. Gotovo doslovno, kakose gule slojevi plakata, tako i autor gu -li, rastvara i razotkriva složeno i kon-tradiktorno lice našeg vremena. Ali,on pri tome ne moralizira niti se pri-klanja nekoj od ponuđenih političkihopcija. On u onome što je prolazno, pai trivijalno, pokušava prepoznati i zau-staviti ono što je trajno i nepromjenji-vo: uz ostatke političkih slogana, go s -tu jućih cirkusa i modnih starleta, vi d -jeli smo tako, male prosjake, ulične

prodavače, zaljubljene parove. I u tom,uvijek živom, zanimanju za ljude “sadruštvene margine“, Kovačević podsje-ća na svoj veliki fotografski uzor – naDiane Arbus (1923. - 1971.) i na izuzet-nog majstora portreta i dokumentarnefotografije, Nijemca Augusta Sandera(1876. - 1964.). Kao i Sander u svomeslavnom fotociklusu nastalom izmeđudva svjetska rata, i Strašni traga zaonim što čini jedinstveno i zaustavlje-no “Lice našeg vremena“. Međutim,kako tvrdi sam Kovačević, najdraži muje ipak češki fotograf Josef Koudelka(1938.), fotograf jedinstvene životne iprofesionalne biografije. Ovaj vječnino mad sa kamerom u ruci, zabilježioje nesmiljenu vojnu silu Varšavskogpa kta na ulicama Praga. Spomenutefotografije, koje su prokrijumčarene izPraga posredstvom Magnum-a i ano-nimno objavljene u “The Sunday Ti -mesu“ pod inicijalima “P.P.“ (praškifotograf), osvojile su 1969. godine sla-vnu Robert Capa Golden Medal.

Onakav kakav je i kao osoba, takavje Strašni i sa kamerom u ruci – inte-ligentan, nenametljiv, tih i pomalo sra-mežljivog osmjeha. On nas, poput ne -vidljive ruke, zaustavlja pred prizori-ma, scenama, ljudima i “slučajnim su -s retima“ udaljenih motiva i osvještavanam njihov humor, dvoznačnost, ironi-ju, besmisao ili njihovu laž.

Spomenuta je izložba, u danima ta -da šnjih općih izbora u BiH, istovreme-no ponudila mogućnost da se u zagluš -u jućoj galami i zbrci obećavajućih pre -d izbornih slogana zaustavimo i osvije-stimo pred pitanjem: što doista novo ibolje nude ovi novi/stari glasovi? I kroznju, na izniman način, Kovačević jeoživio duh sarajevskog humora: naprvoj javnoj tribini o višepartijskomsistemu, održanoj na Fakultetu politi-čkih na u ka u Sarajevu, predsjednicino vih stra na ka sjede ispod velikih fo -to grafija i budnog oka Marxa, Engel-sa, Lenjina i Tita. Adil-beg Zulfikarpa-šić smije nam se sa ostataka plakatasvoje nove MBO stranke na isti način ijednako bi je lih zubiju kao i klaun naplakatu p ored, a koji najavljuje gosto-vanje velikog talijanskog cirkusa ugra du; dvoje dje ce prose ispred stupasa plakatom ko ji nosi natpis: S kim?

Sa SKBiH-SDP; plakat Ante Markovi-ća na drugome mjestu smiješi se poredobnažene ljepotice sa plakata u nepo-srednoj bli zi ni.

Bez suvišnog komentara, Strašninudi niz jukstaponiranih fotografija is -tog motiva, gotovo poput filmskih se k -ve nci, sa tek jednom (važnom) izmje-nom, pred pročeljem sarajevske kate-drale, na istome panou, u razmaku odtek nekoliko dana, izmjenjuju se pla-kati vodećih nacionalnih stranaka:HDZ-SDA-SDS. U izlogu, uz fotografi-ju nekadašnjeg predsjednika JosipaBroza našao se i trgovački slogan: Nu -dimo sve, a u sljedećem izlogu, uz Tito-vu fotografiju i natpis: Vršimo otkupzlata. Samo nekoliko godina kasnije,iste fotografije više neće biti u društvuslogana koji su svjedočile o godinamaekonomske krize i nevjerovatnih infla-cija u osvit rata, već se nalaze iza ra s -p rsloga stakla i prekrivene krvlju.

U takvim delikatnim pomacima uistom motivu i sa izbrušenim fotograf-skim okom, Milomir Kovačević Strašnibrižljivo je detektirao lom jednog siste-ma i zacrtao slutnju pred nečim štona dolazi i čiji se obrisi tek naslućuju.Na jednoj od izloženih fotografija pri -ka zan je ulični prodavač koji prodajeogledala različitih oblika i veličina. Za -b rinutog pogleda i zagledan negdje udaljinu, i njegov se vlastiti profil zrcaliu jednom od stakala. Ostala staklahva taju tek krhotine i fragmente ono -ga što ga okružuje – nečiju ruku, isje-čak neba, granje, pogled prolaznika.Ra zbijeno u komade tisuće pojedina-čnih priča i sudbina, i naše se sjećanjedi jelom iznova sastavlja u jednu sa s -vim novu cjelinu uz pomoć jednogStra šnog oka. A plakati koji su preo-stali, razderani i u novom društvu,iznova potvrđuju koliko je tanka grani-ca između gromoglasne političke reto-rike i potpune banalnosti.

Iako od januara 1995. godine živi iradi u Parizu, (odnedavno i kao dobit-nik jednog od najviših priznanja fran-cuske nacije), životni i profesionalniput Milomira Kovačevića Strašnog idalje je značajno obilježen vezom saSa ra jevom. I zato je Strašni jedan odnajrafiniranijih fotokroničara promje-njivih vizura svog rodnog grada. n

33BEHAR 115


Milomir Kovačević Strašni

U osvit rata: “Strašni Izbori 1990.”

34 BEHAR 115


35BEHAR 115


36 BEHAR 115


37BEHAR 115

INTERVJU: Željko Stanetić

Intervju: Željko Stanetić

Razgovarao: Edvin Kanka Ćudić

Fotografije: Jusuf Hafizović

Prijetnje su nešto na šta se ne treba

obazirati ukoliko se smatrate nekim

ko brani ljudska prava

Prijetnje su nešto na šta se ne treba

obazirati ukoliko se smatrate nekim

ko brani ljudska pravaŽeljko Stanetić je novinar i borac za ljudska prava iz Novog Sada koji se u svom profesionalnom radu najmanje bavioklasičnim novinarstvom. Od 2007. godine radio u Inicijativi mladih za ljudska prava u Republici Srbiji, a od 2011. godineje direktor Vojvođanskog građanskog centra (VCC), gdje je ujedno zadužen i za koordinaciju programa sektoratranzicijske pravde. Koordinator je Inicijative za REKOM u Vojvodini, a kao trener za oblast ljudskih prava održao je višestotina radionica sa mladima na području bivše Jugoslavije. Autor nekoliko dokumentarnih filmova koji se bavedešavanjima tokom devedesetih godina na području Srbije, Hrvatske i Bosne i Hercegovine.

38 BEHAR 115


Gdje je danas Srbija kada govori-mo o ljudskim pravima?

Ako posmatramo ljudska prava sanekog opšteg gledišta, onda možemoreći da postoje mnogi građani koji ra deu okvirima nevladinog sektora gdje suzauzeli tezu da se u posljednjih de setgodina u Srbiji nije ništa promijenilo.Lično mislim da se mnogo toga pro me -nilo, ali i da se ti obrazci če sto zlo u po -trebe pa je ne milo kada se spo me nuljudska prava. Građanima Sr bi je se touvijek mora vezati za neki kon k retanslučaj kako bi oni osetili i bili spremni-ji da prihvate priču o ljuds kim pravimakao ne čemu što posjeduje apsolutnosva ka individua.

Kako onda zaštititi ljudska prava?Što se tiče zaštite ljudskih prava i

ra zličitih grupa, Srbija tu dosta varira,u ne kim je napredovala, ali u nekim jedo s ta nazadovala. U Srbiji još nismo ra -zu mje li da ta usvojena ljudska prava nemo žemo vraćati na stepen gdje smo sepre thodno nalazili. Mislim da to pr ve n -stveno političarima nije još uvijek jasno.

Jesu li to prava koja se odnose naLGBT populaciju?

Kad govorimo o LGBT-u onda mo -ramo reći da takve teme u Vojvodini jošuvijek nema. Ima je jako malo, ali kadase govori o LGBT pravima, onda se svivežu za period godine kada je u pitanjuParada ponosa (PRIDE). Što se tičeodnosa građana, a da se tiče Vojvodineprema LGBT populaciji, mi slim da onito dosta prate. U posljed njih godinu da -na bilo je preko deset napada na Crnukuću u Novom Sadu, gdje je bila stacio-nirana Novosadska lezbijska or ga ni za -ci ja. Međutim, niko ne obraća posebnupa žnju na to i niko se tim pitanjima nebavi. Najviše razo ča rava činjenica štose, po red gotovo ap solutnog ig no risanjagra dskih vlasti, u posljednje vrijemeočitava i svojevrsna tišina u građanima,u or ganizacijama koje bi trebale dabudu prve koje će pokazati svoju soli-darnost i po dići glas protiv nasilja. Suočavanje s prošlošću?

Vojvodina je tu u magli. Mogu slobo-dno da se tako izrazim. Mi u Vojvodinimnogo više znamo o događajima koji suse događali izvan Vojvodine nego o ono -me što se događalo u samoj Vojvodini, a

odnosi se na kršenje ljudskih prava.Tako kad govorimo o mlađoj populaciji,ona apsolutno ne zna ništa o mobilizaci-jama civila izbjeglim iz Bo sne i Hrvat-ske, ne zna ništa o organizovanom pro-tjerivanju Hrvata iz Vo j vodine, ne znajuništa o logorima koji su se nalazili nateritoriji Vojvodine i to je poražavajuće.Možda imamo in fo r macije o nekim do -ga đajima koje su nam ponuđene u ne -kim informativnim sadržajima, ali o to -me što se de ša valo u Vojvodini se sko roniko nije ba vio sve do dan-danas.

Vaš projekt je upravo mobilizacijau Vojvodini?

Upravo tako. Projekat je simboličnonazvan “Ukradena sloboda“ i pre d -stavlja samo jedan segment šire sli ke,od nosno programa koji smo nazvali“Ne ispričane priče“. U okviru njega že -limo govoriti o nekim dešavanjima uVojvodini o kojima je u posljednjih 20godina bilo veoma malo riječi. Svaki odovih projekata podrazumijeva opsežnoistraživanje, sistematizaciju podataka,a zatim i prezentaciju širokom kru guljudi na lak i dostupan način.

Kad je to započela organizovanamobilizacija?

Nešto više od mjesec dana poslijeope racije “Bljesak”, u junu 1995. godi-ne u Srbiji počinje organizovana prisil-na mobilizacija krajiških izbjeglica.Označeni kao kriminalci i izdajnici,lju di su bili lovljeni. Odvođeni su iz tra -m vaja, autobusa, na naplatnim rampa-ma, to kom kontrole saobraćaja, iz stu -de nts kih domova, pa čak i sa matur-skih pro s lava. Nakon toga bili su slatiu kamp o ve za obuku, koji su predstav-ljali cent re torture. Projektom “Ukra-dena slo bo da“ namjeravamo otrgnutiod za bo ra va sjećanje na pomenute do -ga đaje, obe zbjediti im mjesto u kolek-tivnoj memoriji građana i pokušati uti-cati na institucije Republike Srbije ucilju oh ra b ri va nja istih da se na odgo-voran na čin po ne su prema onima kojisu do ži vjeli pri si lnu mobilizaciju i u ok -vi ru nje neza mi slivu torturu jer su od -bi li da se sa oružjem vrate na ratište.Pri ku plja njem izjava više stotina li ca,audio i vi deo zapisa njihovih svjedoče-nja, medijskih članaka, sudskih do ku -me nata, izjava svjedoka mobilizacija i

drugih artefakata tog vremena is pri ča -ćemo ovu skoro zaboravljenu priču.

Srbija je specifična po tome što je90-tih postojao jak civilni otpor ra -tu, dok je zvanična politika ta da idanas odbijala svoju odgovornostza ratove...

Mislim da civilni sektor danas naj -vi še može pomoći u tome što će pružitiprave informacije koje će ljudi koji su uvlasti uglavnom nastojati da sakriju.To je mala šansa da se nešto uradi, aliinformacijom koju dajete građaninu či -ni te jako mnogo. Uvijek mislimo na or -ga nizacije koje su se 90-tih bavile istimpr oblemom i koje su bile organizacijemi rovnog aktivizma jer one imaju veli-ku važnost. Tada su njihove akcije iape li sigurno spriječili gubitak nekihži vo ta, a danas se ono što su tih godinaza bilježili može smatrati pravim bla-gom. Ali, etiketirani su kao strani plaće-nici...

Nije mnogo učinjeno da se to promi-jeni, ali je važno da posljednjih godinamanje razmišljamo o globalnim zavje-rama i stranim plaćenicima, ne go dapovjerujemo u priče ljudi koji se profe-sionalno bave tim već duži niz godina.

Tadić je priznao genocid, a Nikolićje negirao?

Svakako pozdravljam odlazak Bori-sa Tadića u Potočare. On je uvijek imaoto nešto s čime se ja nikako ne slažem,a to je “ALI“. To je pokazao svojim izvi-njenjima i da nikada ne završava satačkom, nego sa: “Ali dešavale su se

Prošle godine smo imalijednu akciju u centru NovogSada gdje smo podsjetili nagodišnjicu opsade Sarajeva iposlije akcije dobili smo petnovih aktivista koji o opsadiSarajeva prethodno nisuznali ništa, ali su željeli dačuju sve. Niko od mladih otome u Vojvodini ne možeznati ništa, jer im nikadaniko o tome nije ništa niponudio.

druge stvari“, pa se onda ne kako i ogra-di od svoga izvinjenja. Što se tiče novogpredsjednika Srbije To mislava Nikoli-ća, mislim da on sam ne može da sepozicionira na mjestu gdje se on nalazikako bi bio predsjednik svih građanaSrbije. Međutim, u tom problemu njegavuče ono što je on ranije bio i on sada nezna kako da odigra na pametan načinto što bi htio da odigra. Mislim da jeveoma neoprezan u svojim izjavama imislim da to što on radi u ovim trenuci-ma mu ne pomaže nimalo da se pred-stavi kao neko ko se promijenio.

A onda priznao genocid u Srebre-nici?

Pa da, vidjeli smo njegovu izjavu ukojoj je rekao da kleči pred žrtvamaSrebrenice. Zna Tomislav Nikolić štase tamo i na koji način desilo, a znaju-ći šta je prethodno govorio, ova izjava ječak uvredljiva imajući u vidu način nakoji je izgovorena i činjenicu da ovegodine on jedanaestog jula nije po g nuosvoju glavu u Potočarima.

Gdje je tu odgovornost Srbije zagenocid u Srebrenici sad kad je iNikolić priznao?

Skupština Srbije je donijela Dekla-raciju o Srebrenici i tako je u samojDeklaraciji izbjegla da genocid nazovegenocidom, i tu se negdje može pročita-ti stav građana Srbije da mi posljed njihgodina možemo prihvatiti da se ta monegdje u Srebrenici dogodilo neš to stra-šno, ali u svim ovim danima u Sr biji“znaju“ šta je to genocid i šta nije.

Kako?Dakle, imamo teorije manjeg i

većeg genocida. Samo po sebi priličnosmiješno, ali mi se prilično uvuklo uuvo jer je to djelo neprofesionalnih po -li tičara, a onda i nekih medija koji ihprenose i kao rezultat toga dobijemoda mi nikada ne možemo stvari na z -vati pravim imenom čak i ako se bavi-mo njima u javnom diskursu.

Šta je tu onda sa kršenjem ljud-skih prava?

Mi smo država koja reaguje samoonda kada je pritisnuta. Ukoliko se desida neko pokrene priču i da baci u žižute 90-te, onda može da se desi reakcijadržave, ali ukoliko se to ne dešava, ondaće to apsolutno izostati. Prije nekogvremena smo na B92 imali otvorenuprijetnju Sonji Biserko u emisiji uživo,a komentar ministra pravde je bio damu je taj čin smiješan. Čak se i našaliona to. Ako na jednoj od najgledanijihtelevizija imamo takvu situaciju i takvoponašanje ministra koji se nalazi usadašnjoj Vladi Republike Srbije, ondame ne čudi stav stanovništva Srbije.

Šta država radi u prevazilaženjuzločinačke prošlosti?

Ne radi skoro ništa. Tim temamase bavi samo onda kada je pogodno dase time bavi, odnosno onda kada tapriča donosi političke poene. Mislim daje jedina šansa za Srbiju kroz radnevladinih organizacija, odgovornihmedija i da to ispadne “politički ispla-tivo“. Mislim da je vrlo teško da ćepredstavnici vlasti i država Srbije ištapoduzeti po tom pitanju.

Da li su napadi koji se događaju naLGBT populaciju i problemi u suo-čavanju s prošlošću rezultat ne p ri -h vatanja zločinačke prošlosti Re -pu blike Srbije?

Upravo tako. Mislim da je odgovor-nost Borisa Tadića u nečinjenju ničega,pogotovo u tom jako bitnom sektoru kaošto je obrazovanje, a bar se to moglo.Mo žemo da to primijenimo na spektarrazličitih stvari, ali bih prvenstvenoproblem vezao za obrazovni sis tem, jerje to rezultat zašto se djeca koja danasimaju 20. godina tako ponašaju i gradestavove kakve grade, a s time se ništa

nije učinilo na rješavanju problema iz90-tih kada su mnoge, do tada neprih-vatljive stvari, postale realnost. Samoovlaš posmatrajući ono što djeca u ško-lama uče, već dugo vidi se da smo miprije rehabilitacije Draže Mihailovićaveć u knjigama imali koketiranje sazna kom jednakosti između Josipa Bro -za Tita i Draže Mihailovića, danas namdje ca ne znaju mnogo o razlikama izme-đu Zorana Đi nđića i Slobodana Miloše -vi ća, a ma gla postaje samo gušća. O ra -tu, odnosno pristupu koji se koristi kadse o njemu i govori, je izlišno i govoriti.

Kad govorimo o LGBT-u, mislim davam je konstatacija ponovo popriličnotačna, samo iz drugog razloga, bar štose tiče postavljanja ljudi koji su na nekinačin predstavnici vlasti prema nekimgrupama stanovništva, u ovom slučajuLGBT populaciji. Bitni uzrok svega jenasilje koje nikada nije sankcionisano,a kako sam već rekao, ima mo dugutradiciju rušenja vrijednosnog sistemakoji podrazumijeva i poštovanje u jav-nom govoru. Mediji su tu da nep ro fe si -o nal nim izvještavanjem stvar učine jošgorom.

Pojasnite? Pa nešto prije pada Vukovara se

najčešće spominjalo da homoseksualci,“sidaši“ kako su ih nazivali u srbijan-skim medijima, odbijaju da “brane“ Vu -kovar, ili da “sidaši” sa hrvatske stra nebrane Vukovar šireći zarazu. Krilatica,koja se nije ticala samo nacionalnenetrpeljivosti, se koristila u nekim čud-nim izjavama koje su za cilj imale dapotpale mržnju. U tom smislu, mi slimda je to sada samo malo uljepšano, nijemnogo već je malo prilagođeno dana-šnjem jeziku u medijima, koji su i daljeveoma često prostor za govor mržnje idiskriminaciju. Iz tog razloga mislimda postoji veza o tome čemu smo govo-rili, to je dio ovdašnjeg mi ljea i za nje-govo mijenjanje ne vidim spremnost,ako biste ljude zatvarali u četiri zida.

Je li diskrimacija prema Romimajoš uvijek prisutna?

Da, i ona se jako osjeti u Vojvodini.Grad Novi Sad je potpuno prekrečengrafitima: “Stop ciganskom teroru“,“Smrt Ciganima“, čak možete to vidje-ti na svakih trideset metara. Posebno

39BEHAR 115


Samo ovlaš posmatrajućiono što djeca u školamauče, već dugo vidi se dasmo mi prije rehabilitacijeDraže Mihailovića već uknjigama imali koketiranjesa znakom jednakostiizmeđu Josipa Broza Tita iDraže Mihailovića, danasnam djeca ne znaju mnogoo razlikama između ZoranaĐinđića i SlobodanaMiloševića, a magla postajesamo gušća.

me zabrinjava da je jedan grafit pre-krečen i iako je prekrečen jer su toorganizovala neka udruženja građana,jer su to smatrale neprikladnim, Gradili pokrajima nisu ništa učinile da tospriječe ili pak zaustave.

Ali Vojvodina se uvijek posmatralakao mjesto mirovnjaka?

Da, ali nacionalne stranke, kaoSrpska radikalna stranka, su čestoodnosile pobjedu u Novom Sadu i jošnekim vojvođanskim mjestima. Tu jeveliki broj izbjeglih ljudi koji su izgubi-li ono što su imali i okretali su se na -cionalnim strankama, a i dio dugogo-dišnjeg stanovništva je davao podrškuovoj opciji. Sa druge strane, i de mo k -ratska opcija ima svoje izrazito upori-šte u Vojvodini, čak i danas kada se nana nivou Srbije njena snaga ne možemjeriti sa onim što je ranije značila.

Istina, tokom rata, u manjim gra-dovima Vojvodine upravo su se događa-li prvi antiratni protesti. Po mnogimteoretičarima, to je upravo zbog togautohtonog stanovništva koje je nacio-nalno izmiješano i veza između “razli-čitosti“ svega što čini Vojvodinu je bilaneraskidiva. To je bio cilj da se prikažeda se može živjeti zajedno, ali i dan-danas imamo prilično jaku Srp skuradikalnu stranku otjelotvorenu u raz-ličitim frakcijama. Treba podsjetiti dasmo mi ove godine u Novom Sadu dobi-li i nekoliko odbornika iz Srpskihdveri, odnosno dobili smo dva odborni-ka koji više nisu dobri ni za Dveri, pasad organizuju svoju neku treću stran-ku. To je također rezultat svega ovoga,jer se ništa 20 godina nije radilo. Vojvo-dina je dosta oštećena time što se uvi-jek smatrala nekim mirnim područjemgdje se ne treba baviti problemima kaou Beogradu. Iz tog razloga što se nismobavili time s čime smo se trebali bavitidvadeset godina dobili smo ovo što jeVojvodina danas.

Kažu da je Novi Sad radikalniji odBeograda?

Mislim da je u ovom trenutku radi-kalniji Novi Sad, a to povezujem s ti meda ništa nije rađeno. Ako se nešto radi-lo da se ekstremistima stane na put, tose onda radilo u Beogradu. U posljed -njih godinu dana plakate desničarskih

organizacija, ako ih brojimo, će biti vi -še na fasadama Novog Sada nego u Be -o gradu. Zanimljivo, a Novi Sad je ma -nji grad od Beograda. Međutim, mi s -lim da to ima veze sa aspiracijama ne -kih političkih partija koje tim organi -za cijama daju instrukcije da se baveVo j vodinom na jedan za ni mljiv način.Ia ko je Vojvodina sad na četa, njima nita kva ne odgovara. Oni bi i to mijenjali.

Kažu da je Vojvodina platila cehrata? Je li to istina?

To je počelo još 1988. godine. Mi s -lim da za neke ljude, koji imaju prili-čno loše ideje i svoj politički angaž mani dalje drže živim, nikada nije ni za -vršeno. Vojvodina još nije u potpunostiplatila ceh, ali se to još uvijek drži ne -kako živom temom.

Vojvodina je izglasala Deklaracijuo osudi zločina?

Takva Deklaracija ne znači ništa.Osjećao sam se prilično posramljenoonog dana kada sam čitao i kada samposmatrao kako je ona iznenada doni-jeta, a pri tome je predložena od straneSrpske radikalne stranke i De mo k ra t -

ske stranke Srbije ne bi li se osudilizlo čini nad srpskim stanovništvom, pase onda Demokratska stra nka angažo-vala da tekst Deklaracije isprave u taj,po meni, još nakaradniji tekst gdje seosuđuju svi zločini. Mislim da je njihovangažman trebao biti dosta drugačiji utom smislu, a morao je biti promišljeni-ji. Postalo je nekako besmisleno. Oče-kivao sam da ćemo u Novom Sadu do -biti deklaraciju kao onu u Beogradugdje se osuđuju svi zločini, gdje se podi-že spomenik svim učesnicima rata. Tosvakako st va ra određenu konfuziju išalje nas daleko od pravih žrtava rata.U mo mentu kada vi osuđujete sve uratu, onda gubite personalizaciju.Otvarate prostor za manipulaciju. TaDeklaracija je jedno veliko ništa.

I šta sada?To je jedna licemjerna komponenta

iskorištena u dnevno-političke svrhe.Izbjeglice u Vojvodini, kao što su nekeiz Hrvatske kojima su tokom bježanja uOluji ubijena djeca, sada ne mogu daostvare nikakvo pravo u Srbiji. Ne go vo -rim o Hrvatskoj gdje je situacija go tovoista, već o Srbiji i Vojvodini i o ljudima

40 BEHAR 115


koji su možda naše prve komšije. TaDeklaracija kaže da će izaći u susretsvima, a to ne pokazuje ovakvim sta-vom. Jedino opravdanje za to jeste daSrbija ne priznaje status civilnih žrtavarata i zbog toga što je dijete bilo civil, ane vojnik, oni im ne mogu pomoći.

Što je sa nezavisnošću Vojvodine?Mislim da Vojvodina ne želi ništa

više u smislu nekog odvajanja od Srbije,nego da je se Srbija malo boji. Doduše,ubacivanje te teme u diskurs jeste neštočime se služe stranke desnice kada železamutiti vodu. Vojvodina želi da budeprije svega ono što je bila, da ima mo gu -ćnost da o sebi sama odlučuje o nekimpitanjima. Mislim da bi se takva stvarmnogo reflektovala na mnoge sfereživota. Žalosno je to da se o Vojvodininaj manje odlučuje u Vojvodini.

Gdje je danas mađarski jezik uVoj vodini?

On je prilično zastupljen i to je onošto se meni sviđa. Ako prođete kroz cen-tar Novog Sada možete čuti ma đa r skijezik, a posljednjih mjeseci imamo ne keinicijative da se pokušava da se sa mo na

ćirilicu i srpski jezik stavi ne kakav pe -čat. Meni je uvijek bilo drago da čujemsve te jezike i slušao sam ih dok sam od -rastao: mađarski i rusinski i slovački.Posebno me obradovalo što postoji inici-jativa za uvođenje romskog jezika kaojednog od službenih jezika Vojvodine.

Koliko mladi znaju o opsadi Sara-jeva?

Vrlo malo. Možda bih bio prebruta-lan ako bi rekao da ne znaju ništa.Ljudi u Vojvodini ne znaju šta znači upravom smislu opsada grada. Ondakad bismo pokušali da to svedemo nako nkretan primjer da je Sarajevo biločetiri godine pod opsadom i šta je taopsada sa sobom nosila, onda mislimda je tu znanje vrlo krhko. Ono što jenaš cilj jeste da ljudima u Novom Sa dupokažemo šta se to zaista dešavalo uSa rajevu. Reakcije na to su vrlo za ni m -ljive. Recimo, prošle godine smo imalijednu akciju u centru Novog Sada gdjesmo podsjetili na godišnjicu opsadeSarajeva i poslije akcije dobili smo petnovih aktivista koji o opsadi Sa rajevaprethodno nisu znali ništa, ali su želje-li da čuju sve. Niko od mladih o tome uVojvodini ne može znati ništa, jer imnikada niko o tome nije ništa ni ponu-dio.

Šta je do danas Vojvođanski gra -đa nski centar (VCC) uradio napla nu suočavanju s prošlosti?

Vojvođanski građanski centar svojuulogu prije svega vidi u tome da poku-ša građanima predstaviti informacije okršenjima ljudskih prava direktno uVojvodini. Već sam rekao, Vojvodinomse niko do danas nije ba vio. Uvijek segovorilo da Vojvodina nije u ratu, da jeVojvodina tolerantna, da Vojvodinanema nikavih problema. To je, s jednestrane, tačno, ali, s druge straneimamo stvari koje su se dešavale predočima, a o tome ništa ne znamo ili neželimo znati. Vjerovatno starije stano-vništvo nešto i zna, ali mlađe stanovni-štvo ništa. Tako sam ja sa svoje 24 go -dine znao da su u mome gradu Rumi,koji ima 25.000 stanovnika, pravljenispiskovi za organizovano protjerivanjeHrvata i to u kafani koja se zvala Veli-ka Srbija, koja se nalazila u glavnojulici. Ja o tome saznajem u 24. godini.

O tome što sam ja saznao i o čemu jeorganizacija saznala pokušali smopodijeliti sa drugima, da ne bi i oni u24. godini saznavali da se nešto loše unjihovom čurčiluku dešavalo tih godi-na. Mislim da je to izazov Vojvođan-skog građanskog centra, jer postojijako malo informacija o tome šta sedešavalo u Vojvodini.

Jeste li imali prijetnji? Direktnih samo jednu. Provlačimo

se po forumima. Imali smo, ali ne bihrekao da su to prijetnje, a to je bilo kaoneko koketiranje sa prijetnjama nakonjednog jednostavnog pitanja koje sečak nije ni odnosilo na ratne zločine,nego na pitanje: “Ko je finansirao pla-kate Srpskog narodnog pokreta (SNP)u Vojvodini?“ Njih te ekonomske i fina-nsijske teme malo bole zbog toga što jeGrad Novi Sad nekoliko dana prije pra-voslavne Nove godine bio apsolutnopre lijepljen tapetama o stranim plaće -ni čkim organizacijama. Nas je zanima-lo to ako već govorimo o stranim plaće-nicima, i izračunali smo prosječnu cije-nu jednog plakata, informisali se kodnekih štamparija i pitali ih da li imajufinansijski izvještaj o tome i nakontoga uslijedile su oštrije rasprave sanji ma.

Jesi li Vi kao direktor imali prijet-nji?

Jesam. Prije dvije godine sam seprvi put počeo baviti prisilnim mobiliza-cijama i onda smo imali nešto ubačenou poštansko sanduče što ima formu pri-jetnje. Međutim, nismo se previše na tooba zirali. Godine 2009. smo pravili Ma -rš mira Novi Sad–Tuzla sa Inicijativommladih za ljudska prava, pa nam je tadaiz Australije stiglo pismo gdje nam jerečeno da se u roku od 365 dana preseli -mo u Federaciju BiH kako bismo osje ti -li sve blagodati ljudskih prava, a ako sene preselimo sami, oni će nas preseliti.

Kako se osjećate u Sarajevu?Prilično lijepo. Mogao bih ga nazva-

ti svojom drugom kućom. Prošle godi-ne sam četvrtinu godine proveo u Sara-jevu i imam veliki broj prijatelja uovom gradu. Prvi put sam došao u Sa -ra jevo 2006. godine i nikada više iz Sa -ra jeva nisam otišao. n

41BEHAR 115


Nešto više od mjesec danaposlije operacije “Bljesak”, ujunu 1995. godine u Srbijipočinje organizovanaprisilna mobilizacijakrajiških izbjeglica.Označeni kao kriminalci iizdajnici, ljudi su bililovljeni. Odvođeni su iztramvaja, autobusa, nanaplatnim rampama,tokom kontrole saobraćaja,iz studentskih domova, pačak i sa maturskih proslava.Nakon toga bili su slati ukampove za obuku koji supredstavljali centre torture.Projektom “Ukradenasloboda“ namjeravamootrgnuti od zaboravasjećanje na pomenutedogađaje

X-femistički aparat jezične manipulacijePrema lingvistu Bolingeru riječi nisu neutralne. Obiljež-

je slobodno plutajućih značenja, onih značenja koja su seoslobodila prilikom babilonskog sloma, jest količina seman-tičkog materijala koje se može zaplesti u riječi prilikom nje-zina putovanja iz jednog konteksta ili situacije u drugu. Činise da vrlo malo riječi ikada ostaju precizni označitelji neče-ga, nego da uvijek pokupe neki dodatni sastojak koji jeuglavnom nevažan za njegovo središnje značenje. (Bolinger,1999:72) Pri svakodnevnome diskursu neke riječi doživljava-mo negativno obilježenim (one koje sadrže negativne kono-tacije) ili pozitivno obilježenim (one koje sadrže pozitivnekonotacije) i činjenično je njihovo postojanje u leksikografiji,onda se može zaključiti da su pojedina “obilježena” značenjau binarnome odnosu (eufemizam/disfemizam) ovisna o kon-tekstu. Ostale su riječi neobilježene ili neutralne. (Pasini,2005:62)

Na početku još moramo razjasniti značenje konotacije idenotacije. U sholastici pojmovi konotacije i denotacije upo-trebljavali su se da bi se razlikovali apstraktni od konkret-nih termina. U tradicionalnoj semantici konotativno znače-nje je sekundarno zančenje koje znak može imati pored pri-marnog, standardnog ili suštinskog značenja. Denotativnired značenja je deskriptivan, on opisuje odnos između ozna-čitelja i označenog. Denotacija se odnosi na izvorni, prvotnismisao znaka. Termin denotacija se koristi u mnogim teori-jama da se odredi prvo glavno ili jedino značenje, nasuprotkonotaciji koja implicira višeznačnost. Dakle, konotacije suriječi ili izrazi sa semantičkim efektima (nijanse značenja)koje proizilaze iz znanja o svijetu i iskustva, mišljenja i pred-rasuda o kontekstnoj situaciji u kojoj se riječ nalazi. Na

42 BEHAR 115

JEZIČNA PITANJA

Disfemistička ili verbalna agresija bosanskoga razgovornog jezika

Disfemistička ili verbalna agresija bosanskoga razgovornog jezika

Piše: Indira Smajlović-ŠabićSažetak

Ovaj rad predstavlja rezultate analize primjera disfemi-zama i disfemističkih strategija bosanskohercegovačkogafrazikona pri žargonizaciji, u domeni konstrukcija kojepogrdu kanaliziraju iskazima pri frustraciji, ugnjetavanju,manifestaciji mobinga, imperativnim formama, agresiji prirodnoj, etničkoj, kulturološkoj identifikaciji ili bilo kojemdrugom imagološkom kontekstu. Iste, usljed kreativnosti islikovitosti, ubrajamo u leksiku ograničene upotrebebudući da su karakteristični za govor pretežno mlađeurbane populacije i za neformalne situacije. Jedinice ana-lize podvrgavamo i pragmatičkim konceptima primjene(princip učtivosti, strategija očuvanja obraza). Građu kojućemo podrediti ovakvoj analizi crpimo iz knjige Govorgrada Sarajeva i razgovorni bosanski jezik, autora SenahidaHalilovića, Amele Šehović i Ilijasa Tanovića, koja predstav-lja kvalitetne rezultate istražene leksike bosanskoga raz-govornog jezika, temeljne na izravnom anketiranju i inter-vjuiranju, te analiziranju tako dobivenog rječničkog kor-pusa, s jedne strane, i građi prikupljenoj s internetskih stra-nica, uglavnom online štampe, unutar granica Bos ne iHercegovine, s druge strane. Izdvajaju se, analiziraju i kate-goriziraju primjeri disfemističkoga diskursa topikalnogafra zikona kojeg karakteriše plodonosnost ukupnoga zbiraje di nica čime se potvrđuje izrazito postojana lingvističkaslika verbalne agresije u produkciji ekspresiva s negativ-nim stavom, s potencijalom stvaranja stilskoga nesklada.

denotatum govornik referira pri jezičkom izrazu, to je odnosizmeđu jezičkog izraza i događaja u svijetu, ne samo u svije-tu u kojem živimo već bilo koji drugi svijet (fikcija ili fakcija,sadašnjost ili prošlost) o kojem se može govoriti. (Allan iBurridge, 2006:31)

Eufemizam definiramo jezičkim postupkom pri situacija-ma kada nećemo ili ne možemo koristiti riječi ili izraze kojiizravno znače predmete ili osobe, kako bismo dobili nekeodređene stilske ili kognitivne učinke, jer semantika izra-vnih riječi bi mogla biti uvredljiva, štetna, politički nekorek-tna ili socijalno nezgodna, za denotatum ili designatum.(Allan, Burridge, 1991:11) Kako bi se uspješno produciraokognitivni učinak, eufemizmi često, usljed svoje figurativno-sti, znaju biti relativno nejasni te ih je moguće shvatiti naviše načina. Osvrćući se na doslovno značenje i kontekst, se -ma ntička dvosmislenost obično nestaje ili se smanjuje. Akosu sa semantičke tačke gledišta iskazi s eufemizmima nužnodvosmisleni, njihova izravna značenja su inferiorna konver-zaciji i implikacijama, tj. kontekstu, jer kognitivni sadržajovisi o pretpostavkama koje slušatelj može ili želi zaključiti- adaptirati i adoptirati. (Grice, 1989) Pri tome govornik ra -ču na na aktivnost i informiranost slušatelja, koji ako nije ustanju ili ne želi biti kooperativan kognitivni učinci eufemiz-ma se urušavaju.

Eufemizmi se uglavnom produciraju slatkorječivim(sweet talking), odnosno željenim izrazom za održavanje do -b re komunikacije ili za očuvanje obraza (save our face), vla-stitoga ili tuđeg. Socijalna interakcija treba biti usmjerenaprema čuvanju/održavanju obraza, a sa statusom nadređe-nosti principima učtivosti (politeness principle) i Grajsovimmaksimama (Grice’s maxims) brižnost o vlastitome obrazu(self-respect) podrazumijeva i značajku obzirnosti prema tu -đem obrazu. Obzirnošću učesnika pri komunikaciji, koja seočituje savjesnošću po tuđi obraz, oplodotvoruje se uspješanrazgovor i prikladna produkcija jezičnih sredstava neke za -jednice. Obraz je javna slika o samome sebi koju i govorniki slušatelj moraju uzimati u obzir u govornoj situaciji. (Allani Burridge, 1991:238, Pasini, 2003:48) Obraz može bitiizgubljen (affronted), stečen (enhanced) ili jednostavno odr-žavan. (Allan, Burridge, 1991:33) Dakle, eufemizacija semože i pragmatički sagledati u kontekstu Yuleove teorijeobraza (Yule, 2006:119-120, Kuna 2007:98) po kojoj se vlasti-ta slika o sebi u stvarnosti postavlja na dva načina: poziti-van je onaj kojim želimo biti prihvaćeni kao članovi skupine,a negativan onaj koji obilježava želja za samostalnošću i slo-bodom, i bijegom od konvencija. Dakle, svi mi imamo nega-tivno i pozitivno lice, pri čemu negativno ne znači loše, uovome kontekstu ono je jednostavno binarno pozitivnome.Negativno lice se očituje nenametanjem i težnjom ka neovi-snošću. Pozitivna strana treba adaptaciju i adoptaciju, kone-kciju, filtraciju, intenciju članstva. Zato će pri komunikacijinegativno lice pokazati zabrinutost zbog nametanja (Žao mije što vam smetam ..., Znam da si zauzet, ali ...) dok će pozi-tivno lice pokazati solidarnost i skrenuti pozornost ka zajed-ničkom cilju (Učinimo to zajedno ..., Vi i ja imam isti pro-blem, tako da ...). (Yule, 2006:120)

Dinka Pasini (2005:62) navodi da uz eufemizam kojiznači blagu riječ mora postojati i odgovarajući naziv koji biznačio oštru riječ. Između njih bi bile riječi koje ne bi pripa-dale ni jednima ni drugima, dakle bile bi neutralne (Silić,1993-4:100) Dakle, eufemizam je pozitivno obilježena riječ,disfemizam negativno obilježena riječ, a ostale su riječi neo -bi lježene ili neutralne i nazivamo ih ortofemizmima.

Ortofemizam (grč. orto- pravilan, normalan) u odnosu nakorespondirajucći eufemizam je više izravan i neutralan iz -raz, bez prizvuka slatkorječivosti ili pretjerane pristojnosti ikurioziteta (eufemistički) ali i bez surovog, tupog ili uvredlji-vog izraza (disfemistički). Dakle, ortofemizmi i eufemizmi suriječi ili izrazi koji se koriste kao alternativa za nepoželjneekspresije, odnosno neželjena izražavanja. Oni se koriste ka -ko bi se izbjegao gubitak obraza u komunikaciji, kao poten-cijalna strategija iskazivanja pristojnosti i kao svojevrsnojezičko retuširanje i tuširanje. Navest ćemo njihove temeljnerazlike:

- ortofemizam je više formalan i izravan nego eufemizam- eufemizam je više kolokvijalan, neizravan i figurativan

nego ortofemizam.U kontekstu navedenog Allan i Burridge ističu da je

neučtivost vidljivija od učtivosti (2006:31), i upravo to nepri-stojno, uvredljivo ponašanje ćemo nazvati disfemizmom.Kao takav, disfemizam je suprotan od eufemizma, on nemaintenciju održavanja komunikacije već izravno šteti govorni-ku, slušatelju ili trećoj strani, potencirajući gubitak obraza.(Allan i Burridge, 1991:5). Pod disfemističko okrilje ubraja-mo i psovke, iskaze pogrdne semantike, dakle pejorativizira-ne riječi ili izrazi, te bilo kakvi komentari pogrdnog usmje-renja, s ciljem uvrede i ranjavanja. I riječi uzvici, izgovorenipri frustraciji i ljutnji su primjeri disfemizma. Kao i eufem-izmi i disfemizmi ostvaruju interakciju s stilskim i markira-nim, s potencijalom stvaranja stilskog nesklada.

Allan i Burridge (1991:33-34) ortofemizme, eufemizme idisfemizme, definiraju kao cjelinu koju nazivaju x-femizmi-ma, pri tome navodeći sljedeće njihove odlike:

X-femizmi se definiraju jezičkim sredstvima za manipu-lisanje tabuiziranim temama, napuštajući uvriježeni voka-bularni modus X-femizmima se stvaraju novi izrazi ili novaznačenja za stare izraze (figurativnošću uzrokuju semanti-čke promjene, neki pokazuju iznimnu invertivnost figure iliforme). Korištenje X-femizama je nužno vezano za kontekst,mjesto i vrijeme u kojima se diskutuje o određenome topiku,a pri tome konotacije se razlikuju od zajednice do zajednicea ponekad od osobe do osobe.

43BEHAR 115

JEZIČNA PITANJA

Disfemistička teorija -ekspresivnost s negativnimstavom

Pojam disfemizam dolazi od grč.dys što znači ‘ne’ i phemešto znači ‘govor’, ili dys u značenju‘pogrešno’ i u značenju‘ug led/reputacija’. Disfemizam ili ver-bum proprium (Kuna, 2007:98) je“zabranjeni” izraz koji podrazumijevanamjerno korištenje oštrih, grubihriječi umjesto pristojnih, to je zamjenaneutralnog ili pozitivnog izraza antipa-tičnom riječju ili frazom (Garner,2000). Na taj način, ekspresivi s nega-tivnim stavom sudjeluju protiv verbal-ne higijene, lingvističkog purizma i po -li tičke korektnosti za oplodotvorenjepa tvorene istine i verbalne agresije.Dok eufemizmi stilističkom kompeten-cijom nastoje loš učinak i tabuiziraneteme ublažiti indirektnim izrazom ili“smirujućim” metaforama, disfemizmisu direktni i “jezovito” fizički. Disfemi-zam je brutalan, nesažaljiv, podrugljiv,reakcija je na rigidnost i pretencioz-nost ali je protiv dostojanstva u jeziku.Ovakav lingvistički modus postojan jeeonimima, ali je termin disfemizamno vije datacije te je prvi put zabilježen1884. i time postao zasebna cjelina uriječnicima i priručnicima. Ovako defi-niran, disfemizam je koncentrat pejo-rativizacije (latinski peior što značigore, lošije, i francuski péjoratif). Pogr-dno, katkad ironično naglašavanje ilikorištenje riječi u navodnicima (‘sreć -ković’ ili ‘sloboda’ u kontekstu lošesreće ili diktature) može oplodotvoritipe jorativizirane izraze.

Govornik ima dva moguća motivaza upotrebu disfemizama:

1. da uvrijedi slušatelja2. da poveća uvredu slušatelja.Za disfemizmima posežu ljudi koji

žele podcjenjivati, degradirati, vrijeđa-ti, ugnjetavati slušatelja, a proizilazeuglavnom iz emocionalnih reakcija lju -t nje, frustracije ili sl. Funkcije disfem-izma na temelju njegovih glavnih cilje-va i intencija su sljedeći: vrijeđanje slu -ša telja, optuživanje, negiranje, kritizi-ranje, psovanje, izražavanje prkosa.Pri tome, jezičke oblike kojima će sepre nijeti izravni ili figurativni utjecaj,ob likuju stilovi kojima se manifestuje

di s femizam. Chaer i Agustina (2004:70-71) navode hladan, formalan, savje-todavni, opušteni i intimni stil.

Disfemizmi uvode kategoriju ta -bua. Tabu je kulturološka kategorijako ja se prvobitno vezivala za primitiv-ne zajednice u kontekstu važnosti ho -mo genizacije njihove unutrašnje stru -k ture, a definirala se tabuom iz straha.(Pasini, 2003:13) Veći dio tabua vezanje za smrt, bolest, spolno općenje, ops -cene riječi za određene dijelove tijela,imenovanje. (Allan i Burridge, 1991)Navest ćemo još neke tabuizirane pred-stave: prehrambena ograničenja (halali košer prehrana, vegetarijanstvo), se k -su alne aktivnosti (seks prije braka,pre ljub, mješoviti brak, miješanje rasa,incest, pedofilija, zoofilija ili sodomija,nekrofilija), seksualni fetiši, ograniče-nja tjelesnih funkcija (nadutost, čišće-nje i mokrenje), ograničenja rodne ide -n tifikacije (transseksualnost, homo -sek sualnost), izlaganje dijelova tijela(prostitucija), itd. Veći dio tih tabuizi-ranih područja znatno je eufemiziran ucivilizacijskom miljeu.

Allan i Burridge u svome predstav-ljanju teorije disfemizama (Allan, Bur-ridge, 1991. i 2006) navode sljedeće ka -te gorije iz kojih proizilaze tabuiziraneriječi:

- tjelesni organi prekriveni vešom,organi koji potječu seksualne želje, ilise koriste za uriniranje i čišćenje, tzv.SDM (eng. SDM - sex, micturition, de -fe cation) ili SFM organi (spol, fekalije,mokrenje), aktivnosti koje uključujuSFM organi (mokrenje, čišćenje), tjele-sne izlučevine SFM organa (npr. sra-nje)

- bolesti, smrt, umiranje, ubijanje- hrana i miris- imenovanjeSličan koncept kategorisanja ura-

dio je Karjalainen (2002:17):- spolni organi/odnosi- religija- izmet (fekalije)- smrt- tjelesno/mentalno oštećenje (nazi-

vi koji aludiraju na fizičke karakteris -ti ke ali i na mentalne poremećaje: idi -ot, degen, degenerik, kreten)

- prostitucija- kriminal.

Disfemističke predstavebosanskohercegovačkogafrazikona

Najveću frekvenciju u domaćemdisfemističkom korpusu, pored psovki ispomena SFM organa, njihovih aktiv-nosti i izlučevina, ostvaruju sljedećekategorije:

somatski disfemizmiIskrivila se kao verige - ofinger. -

biti krive tjelesne građe (Halilović,2009: 185)

Nos kao babura. - izraženija veliči-na nosa (Bešlić, H. 2009)

Oči kao kuhana jaja/fildžani. -kru pne oči (Halilović, 2009:185)

Širok kao šifonjer/trokrilni ormar.- biti debeo (Anon 1, 2011)

Ravna kao daska. - odsustvo tjele-snih oblina-mršavost (Anon 2, 2012)

Glava kao bambus/bubanj. - velikobujam glave (Halilović, 2009:185)

Prsti kao ćevapi. - debeli prsti (Hali-lović, 2009:185)

disestetičke konstrukcijeLijep kao grob/mezar. - biti ružan

(Halilović, 2009:185)Grob slatke duše. - biti ružan i

dobroćudan (Halilović, 2009:190)

U savremenome društvu fizički je

44 BEHAR 115

JEZIČNA PITANJA

izgled veoma bitan, te ne čudi činjenicada je veliki broj disfemističkih jedinica,odnosno negativno ocijenjenih fi zi čkihkarakteristika. Opći dojam ne p ri vla č -noga izgleda izriču lekseme: bezveznjak– mladić neprivlačna izgleda; ćo rak –mladić neprivlačna iz gle da; gabor –veoma ružna osoba; gaborka – ružnaženska osoba; geler / gelerčina – veomaružna osoba; grob – ru ž na osoba; gro-bar – ružna muška oso ba; grobarka –ružna ženska osoba; ko pa čka – nepriv-lačna djevojka; rugoba – ružna osoba;ubleha – ružna, neuredna osoba;uhljup – ružna, neuredna oso ba.

Ljudska mršavost se iskazuje slje -de ćim leksemama: čaplja – mršavaoso ba, vrlo često dugoga vrata i nogu;igla – mršava osoba; kostur – veoma

mr šava osoba; mršo – mršava muškaoso ba; ofinger – mršava osoba; štanga–mršava osoba; vješalica – mršavaosoba; žgoljo – mršava osoba; ponekadse ovome fizičkom svojstvu dodaje ivisina, koja ga onda još više ističe: kra-kat – visok i nezgrapan; ždral – izrazi-to visoka osoba (obje lekseme implici-raju mršavost). Debljina kao domina-ntno fizičko svojstvo nekih ljudi izričese sljedećim leksemama: bure – debelaosoba; kravetina – debela ženska oso -ba, vrlo često i lijena; krmak ili me d -vjed – debela muška osoba; masan /masna – debeo/-la, uz to, i opuštenihmišića; puding – debela osoba opušte-nih mišića.

Pojedini dijelovi tijela negativno seocjenjuju sljedećim leksemama: balva-ni – debele noge; bure – velik stomak;čamci – velika stopala; groblje – lošizubi; kljove – istureni zubi; labrnja –usta; peraje – velika stopala; prasa –ravna, prava kosa; slama – prava kosa;streha – dug nos; tintara – glava. Noše-nje naočala također je, i to vrlo često,pr edmet negativne ocjene: ćoro – osobako ja ne vidi dobro i/ili nosi naočale;đoz laš – osoba koja nosi naočale; teg -laš – osoba koja nosi naočale veće dio p -t rije. (Halilović i dr., 2009: 171)

disfemizmi stanjaOdvaliti se kao majka. - napiti se

(Halilović i dr., 2009: 185)Vući se kao pometina /mrtvo puha-

lo. - klošariti (Halilović i dr., 2009: 185)

mentalno-karakterno oštećenjePuknuti kao tromblon. - neuračun-

ljivost (Halilović i dr., 2009: 185)Kao da je iz džungle. - raspuštenost

(Halilović i dr., 2009: 185)Glup kao policajac / točak. - biti

slabije inteligencije (Halilović i dr.,2009: 185)

disfemističke aluzije na poznateličnosti

Obrve kao u Momčila Krajišnika.-guste, izražajne obrve (Anon 3, 2011)

Usta kao u Hanke Paldum. - velike,izražajne usne (Anon 4, 2013)

Disfemističke jedinice se mogu ge -ne rirati proširivanjem i skraćivanjem

riječi te se često tvore recepturom aug-mentativa: ženturača, mahaluša, jezi-čaruša, glavurda, ili deminutiva: čovje-čuljak, čime se disfemističke intencijeintenziviraju, odnosno pogrda dobijana snazi. Mnoštvo disfemističkih jedi-nica u bosanskome jeziku se ostvarujurecepturom infiltriranja jedinice ori-jentalnoga porijekla. Takve se kons t ru -k cije uglavnom ostvaruju invokacij-skom formulom: Pravi si... ili Jesi...,dok ulogu objekta najčešće ostvarujusljedeće orijentalne imenice (kao neizo-stavni frazemski članovi), kojima ova-kva upotreba osigurava aktivitet, zadr-žavanje u aktivnome sloju bosanskogajezika:

ahlaksuz - nemoralan čovjek, lošećudi

akrep - škorpion, štipavachrsuz - lopovbaksuz - zlosretan čovjekpeksin / pesin - prljav, nečist, zama-

zan čovjekugursuz - nevaljalac, nesretnik,

nesređen čovjekkopile - nezakonito dijete, kurvin sinbekrija - pijanica, lolaalčak - nevaljalac, mangup, vrago-

lan

Disfemizmi kojima se procjenjujene čiji fizički izgled nastali su na osno-vu poređenja tipa simile, odnosno po -re đenja prema sličnosti. Navedenu te -zu uv jer ljivo posvjedočuju lekseme kojepejorativno imenuju mršavost (osobase poredi s čačkalicom, iglom, kostu-rom, ofingerom, štangom, vješalicom);de bljinu (poređenje se vrši s buretom,kravom, krmkom i pudingom); velikastopala uskoćom i dužinom tvorce dis-femizama podsjećaju na čamce, odno-sno peraje, a debele noge na balvane.Ra v na kosa izaziva asocijacije na me t -lu, prasu i slamu; dug nos, čest pred-met pe jorativne procjene, izjednačen jesa strehom. Osnovni kriterij za ovo,vrlo uspjelo, poređenje jeste njihova is -ta knutost, čak i ispupčenost, na ljuds -kome tijelu, odnosno kući. Općepozna-ti li kovi Stanlija, Olija i Pinokija, naos no vu njihovih fizičkih karakteristi-ka, metaforično imenuju osobe koje od -li kuje prekomjerna debljina, mršavosti ve li čina nosa. Kako su navedeni pri-

45BEHAR 115

JEZIČNA PITANJA

Socijalna interakcija treba bitiusmjerena premačuvanju/održavanju obraza, asa statusom nadređenostiprincipima učtivosti (politenessprinciple) i Grajsovimmaksimama (Grice’s maxims)brižnost o vlastitome obrazu(self-respect) podrazumijevaiznačajku obzirnosti prematuđem obrazu.

mjeri upotrijebljeni figurativno, toje spoj in he rentne i kontekstualne kono-tativnosti. (Halilović i dr., 2009:172)

ZaključakVrlo plodonosan segment razgovor-

ne leksike bosanskoga jezika čine žar-gonizmi a njihovu naročitu plodnost bi -lje žimo u sferi disfemističke jezičnema nipulacije, inferiorne različitim ko -mu nikacijskim motivima posebno udo menama iskaza pogrdne semantikepri frustraciji, ugnjetavanju, manifes -ta ciji mobinga, imperativnim forma-ma, agresiji pri rodnoj, etničkoj, kultu-rološkoj identifikaciji ili bilo kojemdrugom imagološkom kontekstu. Takode finirani žargonizmi su frekvencionoka rakteristični uglavnom za govormla đe urbane populacije i za neforma -lne situacije. Mnoštvo se disfemističkihodnosa ostvaruje prema modelu socija -l noga stereotipa kao rezultat kognitiv-ne kategorizacije stvarnosti, psihološ -ko-predodžbenog aspekta na osnovipro totipičnih modela ili njihove meta -fo ričke ili metonimijske projekcije.Pored metafore i metonimije, disfemis -ti čke jedinice bosanskohercegovačkogafra zikona pri žargonizaciji nastaju fi -gu r ativnim obratima pomoću hiperbo-le, paradoksa, akronima ili poređenja.

Najveću frekvenciju, pored psovki ispomena SFM organa, njihovih aktiv-nosti i izlučevina, ostvaruju somatskidi sfemizmi koji afirmiraju tjelesnupogrdu na račun primatelja, specifici-rajući tjelesne nedostatke i potencira-jući njihovo prezentiranje, vrlo čestopri hiperboličnoj produkciji. U toj do -me ni izdvajaju se disestetične kons t -ruk cije koje pogrdu kanaliziraju na fi -zički izgled sveden na binarnost lijepo- ružno. Nadalje, izdvajaju se disfemiz-mi stanja te mentalnog i karakternogoš te ćenja koje možemo definirati najja-čim, najdirektnijim i jezovito fizičkim.Oni ciljaju na najveće pogrde u kontek-stu bezkarakternosti, bezinteligentno-sti i bezosjećajnosti. I kategorija disfe-mističke komparacije s životinjama bi -lje ži plodonosnu produkciju u bosans -ko hercegovačkim žargonima s ciljnomdomenom gluposti, zlobnosti, lukavo-sti, bezobraznosti. Ostvaruju se i disfe-mističke aluzije na poznate ličnosti,

ka ko s domaćeg tako i stranog terena.Di s femističke jedinice se mogu generi-rati proširivanjem i skraćivanjem rije-či te se često tvore recepturom aug-mentativa: ženturača, mahaluša, jezi-čaruša, glavurda, ili deminutiva: čovje-čuljak, čime se disfemističke intencijein tenziviraju, odnosno pogrda dobijana snazi. Mnoštvo disfemističkih jedi-nica u bosanskome jeziku se ostvarujurecepturom infiltriranja jedinice orije -n talnoga porijekla. Takve se konstruk-cije uglavnom ostvaruju invokacijskomformulom: Pravi si... ili Jesi..., dokulogu objekta najčešće ostvaruju ori-jentalne imenice (kao neizostavni fra-

zemski članovi), kojima ovakva upotre-ba osigurava aktivitet, zadržavanje uaktivnome sloju bosanskoga jezika.

LiteraturaAllan, Keith and Kate Burridge (1991)

Euphemism and Dysphemism: Lan-guage Used as Shield and Weapon.New York: Oxford University Press

Allan, Keith and Kate Burridge (2006)Forbidden Words: Taboo and the Cen-soring of

Language.Cambridge: Cambridge Uni-versity Press

Anon 1, Duda Mahaluša u epizodi Velkamtu Mon Blam, Ljepota i zdravlje [onli-ne], Dostupno na: http://www.ljepo-taizdravlje.ba/extra/blog/duda-maha-lusa-blog/duda-mahalus-u-epizodi-velkam-tu-mon-blam[9. 9. 2011]

Anon2, Iskreno o sebi, Dnevni avaz [onli-ne], Dostupno na: http://www.avaz.ba/showbiz/ljepota-i-

moda/knightley-ravna-sam-kao-daska-niko-me-nece-ni-pogledati, [7.11. 2012]

Anon 3, Ljepotice, www.sportsport.ba[forum online], Dostupno na:http://forum.sportsport.ba/viewtopic.php?f=43&t=3175&start=2000&sid=a6f852f47c0712d7bd20bd08b2a8bb4e,[20. 12. 2011]

Anon 4, Edin Džeko na skijanju saAmrom Silajdžić, www.ekskluziva.ba[online], Dostupno na:http: / /www.ekskluziva.ba/Edin-Dzeko-na-skijanju-sa-Amrom-Silaj-dzic-/11761.html[7. 1. 2013]

Bešlić, H. (2009) Jači nego ikad. Gracija[online], Dostupno na:http://www.gracija.ba/novost/10621/jaci-nego-ikad, [4. septembar, 2009.]

Bolinger, D. (1999) Language - The Loa-ded Weapon, Longman, New York

Chaer, Abdul and Agustina, Leonie(2004) Sosiolinguistik: Suatu Perke-nalan Awal, Jakarta: PT Asdi Maha-satya

Garner, Bryan A. (2000) The Oxford Dic-tionary of American Usage and Style.New York: Oxford University Press

Grice, P. H. (1989) “Logic and Conversa-tion” Studies in the Way of Words.Cambridge

[Mass.]/London: Harvard University PressHalilović, Senaid, Ilijas Tanović, Amela

Šehović (2009) Govor grada Sarajeva irazgovorni bosanski jezik, BibliotekaBosnistika, Sarajevo

Karjalainen, Markus (2002) Where haveall the swearwords gone? An analysisof the loss of swearwords in two Swe-dish translations of J. D. Salinger’sCatcher in the Rye, Helsinski: ProGra du thesis Faculty of Arts Depart-ment of English University of Helsinki

Kuna, Branko (2007) ”Identifikacija eufe-mizama i njihova tvorba u hrvatsko-me jeziku”, Fluminensia god. 19, br.1

Lakoff, G. and M. Johnson(1980)Metap-hors We Live By. Chicago: The Univer-sity of Chicago Press

Ljung, Magnus (2006) Svordomsboken,Uddevala: Nordstedts AkademiskaForlag

Pasini, Dinka (2003) Funkcije eufemiza-ma u hrvatskom jeziku (magistarskirad)

Pasini, Dinka (2005) ”Eufemizmi u Aniće-vu rječniku”, Fluminensia god. 17,br.2

Silić, J. (1993-4) ”Konotacija i njezin sta-tus u rječniku”, radovi Zavoda za sla-vensku filologiju

Yule, George (1996) Pragmatics, Oxford,Oxford University Press

Yule, George (2006) The Study of Langua-ge, Cambridge University Press n

46 BEHAR 115

JEZIČNA PITANJA

Disfemizam je suprotan odeufemizma, on nema intencijuodržavanja komunikacije većizravno šteti govorniku,slušatelju ili trećoj strani,potencirajući gubitak obraza.(Allan i Burridge, 1991:5). Poddisfemističko okrilje ubrajamoi psovke, iskaze pogrdnesemantike, daklepejorativizirane riječi ili izrazi,te bilo kakvi komentaripogrdnog usmjerenja, s ciljemuvrede i ranjavanja.

47BEHAR 115

PUTOPIS

(...)Sjedili smo pod lipinom krošnjom

na klupi Svačićevog trga zagledani umoćni mlaz “dečka koji piški“. Porednas je stajala velika knjiga o Turskoj sopisima i fotografijama mnoštva ne po -z natih mjesta. Planirali smo na ljeto započetak otputovati na Bliski istok, po -ku cati napokon na vrata Orijenta.

Neka starija gospođa, odviše dotje-rana izgleda za običnu poslijepodnev -nu šetnju, čak i gradskim centrom, za -k loni nam zajednički pogled.

“Oprostite, kojim bih putem najbr-že stigla...“ ljubazno je upitala za neda-leki Novinarski dom. Malko se pogubi-

la, kaže; nije nikada hodala ovim pu -tem, a žuri na svečanost kojoj će nazo-čiti i predsjednik. On je se, rekla je, sje -ća iz neke davnije prilike. Prepoznao juje nedavno, kad mu je bila predstavlje-na. Sanja, rekla je da se zove Sanja.

Objasnili smo joj najkraći put, i do -da li riječ-dvije konverzaciji. Na takvuje srdačnost bilo grijeh šturo odgovori-ti.

“Lijepi ste mladi ljudi. Zaljubljeni,vidi se“, nadoveže Sanja, potcrtavajućicrveno namazanim usnama smiješaku očima. “Gledate u istom smjeru. A naklupi imate i krasnu knjigu. Sprematese na put?!“

Nismo ništa govorili, samo smo sepo tvrdno osmjehivali. Starica se doi-mala sasvim neuobičajeno. Suha i mal -ki ce neravna od bremena godina, po -put kakvog drevnog vračevog štapa,sta jala je ispred nas, promatrajući nasprisno i blagonaklono. Pružala je isto-vremeno osjećaj poznavanja i uvažava-nja već na prvi pogled. Ne onako kakobake gledaju vršnjake svojih unuka, ia -ko su naše godine išle tome u prilog.Obi čna baka, uostalom, ne bi se ni pre -d stavila kao Sanja. Prorijeđena crvenakosa, brižno počešljana, uzdizala joj sevisoko nad izborano lice, koje je biloteško zamisliti bez osmijeha. O vratu ina rukama nosila je neobične ogrlice ina rukvice čije je decentno zveckanjepratilo savršenu damsku gestikulaciju.

Još se nisam stigao oteti ni prvomdo jmu, žena je već govorila nešto štosmo htjeli slušati. Ta nepoznata stari-čica bila je prva osoba s kojom smo ustvari podijelili gdje se spremamo naput. Naučila nas je prve riječi turskogs kojim ćemo se susresti na putu. Tur-ski je jezik – kazala je – jedan od naj-govorenijih na svijetu, a s Osmanskimje carstvom ostavio trag u jezicima svihjugoistočnijih zemalja, sve do Sirije.

“U hrvatskom“ rekla je, “ima preko7000 turskih riječi, a u bosanskom idvo struko više. No nemojte misliti daćete ga nešto razumijeti. Pozdrav jekao u Bosni: “merhaba“. Hvala je “teše-kurler“

“A volim te?“ pitali smo aludirajućina uvodne riječi koje nam je uputila.

“Seni seviyourum“ odvratila je sr -da čno.

Slušali smo je s nevinim udivlje-njem i iskrenim poštovanjem premaze mljama, ljudima i jezicima koje jepo znavala. Iz mnoštva razgovora kojesam u životu vodio s nepoznatim ljudi-ma, upavši u konverzaciju više njiho-vom nego svojom voljom, nisam semogao sjetiti nijednog ovako zanimlji-vog i poučnog. Gospođa Sanja je svo-jom pojavom, koliko god starački ne ko -n vencionalnom, jednostavno zasluživa-la poštovanje i ljubaznost.

Nizom asocijacija na koncu se sjeti-la da žuri na svečanost. Imao sam osje-ćaj kako bismo, da nije morala ići ova -ko zanimljivo pričali sve do večeri.

DODIR ORIJENTADODIR ORIJENTA

Juraj BubaloJuraj Bubalo

S obzirom koliko je Istanbul i danas (nama)tradicionalan i egzotičan, izgleda nam nemogućepojmiti za kakvim su to minulim čarima Istokažalili stari sanjarski pu t nici, poput Pierrea Lotijakoji se ovdje – sto godina prije mog rođenja(!) –“igrao“ efendije s fesom i kaftanom.

S obzirom koliko je Istanbul i danas (nama)tradicionalan i egzotičan, izgleda nam nemogućepojmiti za kakvim su to minulim čarima Istokažalili stari sanjarski pu t nici, poput Pierrea Lotijakoji se ovdje – sto godina prije mog rođenja(!) –“igrao“ efendije s fesom i kaftanom.

48 BEHAR 115

PUTOPIS

“Nastavit ćemo razgovor drugi putaka da se sretnemo“, rekoh sa smije-škom.

“Nećeš ti mene prepoznati više, tkobi se sjećao... “

“Zar niste rekli da Vas se predsjed-nik sjeća odavno.“ Nasmijala se.

“İyi yolculuklar! To je “sretan put“na turskom“, dobacila je za kraj, odmi-ćući kružnom stazicom parka.

“Teşekkürler“ povikali smo u istitren.

Sanja? Od početka mi se činilo daznam tko je ova neobična starica, alime zbunjivalo ime kojim se predstavi-la! U gradskoj knjižnici, koju smo tihdana učestalo posjećivali, ubrzo smorazjasnili nedoumicu. Malo kasnije, naklupi na Starčevićevom trgu, u ruka-ma smo držali knjigu o braći Seljan nacrnom i zelenom kontinentu s crno bi -je lom fotografijom gospođe Sanje odprije četrdesetak godina. (...)

Kraj dana dočekali smo s nekolikonovih knjiga pod rukom. Među naslovi-ma koje smo pronašli bili su romaniPierrea Lotija. Azijada i U haremuimali su privlačan podnaslov: “iz cari-gradskog života“. Ime Pierrea Lotija mije još u srednjoškolskim danima izazi-valo žmarce. Avanture i snovi o životuna putu po dalekim krajevima, od Bli-skog istoka i Afrike preko kontinentalnegromade Azije sve do južnih mora i sli-kovitih polinezijskih otoka... Imena iztih knjiga zvučala su mi poput čarobnihmantri, toliko da sam o njima (u gimna-ziji) sklapao i stihove, putujući u misli-ma daleko, daleko od sivila svakodnevi-ce. Stihovi su bili iz ra z čežnje za putova-njima, za iskustvima o kojima bih i sampisao ono što me najviše uzbuđivaločitati. U trenucima zanosa, sjećam se,uzeo bih papir i po uzoru na pročitaneavanture i opise eg zo tičnih krajevapočeo pisati o izmišljenim događajima sputa po nepoznatim mjestima, otkriva-jući još čeznutljivije da mi za to trebajustvarna saznanja. Nisam htio pisati fik-tivne događaje već stvarne doživljajeljudi i krajeva koji su me zanimali.

Kada smo uspjeli pronaći posudbe-ni primjerak Lotijeve Azijade, tiskanprije gotovo sto godina u legendarnojZa bavnoj biblioteci, knjižničarka zapu ltom neočekivano se zagledala, naj-

prije u zelene korice knjige pa u mene. “Svaka čast“ rekla je. “Ove romane

više nitko ne čita. Puni su neobične lje-pote, melankolični i poetični kao...“ izuživljenja ju je trgnuo digitalni pisakkompjutora. Na trenutak je izgledalokao da će zaboraviti da je još na rad-nom mjestu s – korisnikom. “Čestitamna ukusu“, sabrala se. “Ovo je prekras -na knjiga. Šteta što ih ne tiskaju više“.

Ona je u tom trenutku vjerojatnomislila na egzotičnu romansu iz roma-na, a ja na romansu s egzotikom. Lotije-va ljubav prema Azijadi, djevojci iz ha -re ma, prvoj od stotina “pikantnih“ lju -bavnica, čije je ime istetovirao na srcu inosio ugravirano na prstenu, prelijevase u romanu s ljubavlju pre ma Istanbu-lu – Konstantinopolu, u ko jem je Lotiupravo cijenio čari istočnjačkog života,posebnosti “Orijenta koji je još ostaoOrijent“. Ta različitost (najje d nostavnijekazano) je zanimala i me ne. Zato samodavna htio putovati Istokom, a ne Za -pa dom, kojem sam osjećao da pripadamtek igrom slučajnosti. Putovati s ciljemosobne i(raz) z g ra dnje a ne u svrhu stu-dijskog obrazovanja ili zabave.

Istanbul i Tursku shvaćao sam kaopredvorje Istoka, zapravo kao prvu po -s taju puta koji završava izvan krajasvijeta – u onom što mi je već donijelaIndija, dokazavši pritom i ono što samznao odavno, da će mi putovanja na is -tok postati život. Ako u svezi ovog putai nisam bio odviše uzbuđen, to je bilozbog iskustva putovanja Indijom kojeje nadmašilo očekivanja u smislu osob-nog značenja “puta na Istok“.

(...)Pred put sam tako bio zaokupljen

stvarima koje trebaju slijediti put. Ujutro odlaska skoro smo zakasnili navlak. Da nije bilo žurbe, vožnja tramva-jem do kolodvora – jedna tako svakod-nevna stvar – u potpunosti bi me lišilauz buđenja. Smješteni u prazan kupe,sučelice jedno drugome, s ruksacimaobiješenim iznad glava, umjesto krozprozor poglede smo upućivali jednodru gom, opijeni i ushićeni već samomči njenicom putovanja u dvoje.

Da putujemo na jug, umjesto na is -tok, svi bi pomislili da idemo na moreprovesti vikend. Ovako s dva malenaru k saka, posuđenim šatorom i jednom

vojničkom vrećom za spavanje većinabackpackera ne bi ni razmišljala o pu -to vanju. Ranci su nam bili sačinjeni odnekog tankog maslinastog materijala, ikoštali su manje od Lotijeve knjige uantikvarijatu, dok je šator bio privezanžicom na ruksak, tako da smo, sve usvemu, izgledali više partizanski negobekpekerski. A to se moglo zaključiti ipo našem foto-aparatu za koji nismobili sigurni ni u kojem je ruksaku. Nasnisu zanimali lijepi prizori s razgledni-ca nego priče koje se zavrijeđuju tru-dom daleko većim od škljocanja gumbi-ća u pravom trenutku. Ako sam prije irazmišljao o neposrednom zapisivanjudoživljaja i dojmova, sada sam na to to -talno zaboravio. Biti putnik zahtijevaloje potpunu uključenost.

Promičuće prizore u prozorskomokviru pratio je hipnotički klopot kota-ča. Istočnu Slavoniju, Baranju i Srijembaš i nismo poznavali. Iza tih poznatihnaziva otkrivali su nam se sasvim ne -po znati vidici. Nikad se nismo našli utako nedoglednoj nizini; kao da smo udječjem vlakiću s tračnicama postavlje-nim na zeleni stolnjak. Bez brda iligrada da ga zaustave, pogled na ravni-

cu izazivao je u nama čudan nemir...Uzburkani neviđenim prizorima doče-kali smo i našu prvu “istočnu“ granicu.

*Otkuda započinje Istok?, pitao sam

se. U Beogradu, iz kojega smo hvatalinoćni vlak za Sofiju, bio sam u iskuše-nju utvrditi da je već započeo. Beogradje posjedovao ona upečatljiva obilježjavelikog grada koji živi na ulici, prisnijei intenzivnije nego mi, kao što sam većbio osjetio u Ateni. Veći je kaos, sve ješarenije, pomiješanije i slabije defini-rano; ljudi su neposredniji... Općenito,kao da je u svemu manje pravila.

Burek i kava na kolodvoru imali sutaman toliko različit okus, a u prilogdoj mu išao je neuobičajeno susretljiv

gar derobijer, koji nas je za (ionako ma -lu) cijenu jedne stvari oslobodio svih –i vreće za spavanje i šatora i ruksaka –da ih ne moramo tegliti po gradu dovečeri.

“Prošećite lepo Terazijama, pa naKa lemegdan; lep je dan. Nemoj da be -reš brigu. Stvari će da vas čekaju dokne dođete pre voza“, govorio je “komšij-skim“ tonom.

Šećući po starim beogradskim ulica-ma, negdje između skadarlijskih ka fa -na i knjižara u knez Mihajlovoj, ne š tood tog stava, pa čak i govora, prešlo je ina nas. Beograd nas je osvojio i pri je ne -go što smo se stigli opustiti. Imena kojasam upoznao čitajući o Ujevićevom bo -em skom životu dvadesetih godina dobi-vala su stvarne obrise, boju, gla sove i

mi rise. Terazije, Kalemegdan... sve sta -ra turska imena. Iako ih ni kad nisamvidio, neka od tih mjesta postojala su umeni dugo – kao izmaš ta ne slike, kaoemocije posredovane sti hovima.

Šećući Kalemegdanom zaustavi-smo se pred bistom Miloša Crnjans -kog. Sjetih se njegovog Rastanka kodKa lemegdana i Lamenta nad Beogra-dom. Života razapetog između neimaš -ti ne i raskoši, boemštine i snobizma,Eu ro pe i Balkana, Crnjanski je pisao olu ta njima i seobama, ali je najveći biokad je pjevao o Beogradu. U moju slikuuš ća Save u Dunav utkani su njegovisti hovi.

S Tvrđave bacam pogled na vodurijeka. Ovdje svršava rijeka mog gra -da, rijeka koja u svom toku nosi našeju trošnje poglede iz tramvaja u smjerusunca, koji se spajaju s ovima sada.

Beograd smo napustili kasno unoći, ispraćeni mirijadama svjetla. Jošdaleko u daljini uz klopot kotača u mis -lima nam je odzvanjalo jedno otegnuto“do viđenja“. Pozdrav koji smo uputilisusretljivim domaćinima. Do bugarskegranice u kupeu se izmijenilo nekolici-na ljudi. Jedan kojeg je kondukter stal-no dizao s mjesta, jer je imao kartu ni -žeg razreda, a on se uporno vraćao, na -vo deći kao razlog gostoprimstvo “pre -ma susedima iz Zagreba“, bio je naro-čito raspoložen upućivati nas u stvari okojima nismo ništa pitali.

“Kondukter je Crnogorac“, komen-tirao je ustrajnost dugajlije s drukčijimnaglaskom u uniformi.

“Iz Niša mnogo omladine odlazi le -to vati na Crno more. Ta, nije daleko.“Po kazivao je očima na mlađi par koji sena vlak ukrcao ujutro. Oko nas susmjestili pet ogromnih kofera i torbi,kao da “na letovanje“ nose pola svojekuće, sa svim dekama, ručnicima, fe -novima za kosu, priborima... Nepojm-ljivo. Naši ruksaci su sad izgledali kaozavežljaji za dnevni izlet.

Od Pirota do Dmitrovgrada raspre-dao je samo o Bugarima. Kad smo došlipred bugarsku granicu iskoristio je pri-liku još jednom zorno potcrtati razlikuSrba i Bugara. Srbe je, činilo se, prika-zivao lošima samo da bi druge prika-zao još gorima.

“Mi Srbi smo lenj narod“, započeo

49BEHAR 115

PUTOPIS

Istanbul nikad nije bio isti, ali je uvijek u sebi znao zadržati naznakesvojih prošlih života – bilo da je riječ o drevnim ostacima, sačuvanimsilnim zdanjima i umjetničkim djelima, ili slikovitim prizorima izsvakodnevnog života pokrajnjih ulica s obrtima i trgovinom. U gradukoji povezuje Istok i Zapad, europski i azijski kontinent, te djelatnostiimaju istaknutu ulogu, i svjedoče o načinu života koji su bitno sa meuvjetovale.

je. “Ali ovi Bugari što vole da ne rade.Pogledaj ovaj kukuruz, visoke stabljikeu cvatu, klipovi se lepo vide na njima.A sačekaj sada da vidiš bugarski kuku-ruz. Ista sorta, na istoj njivi – sad ćešda vidiš!“ Čim smo prešli granicu, doi-sta, kukuruz na istim poljanicama bioje za pola metra niži, svjetlo-zelene bo -je, bez metlica na vrhu.

“Istu njivu“, naglasio je, “s ove stra-ne obrađuju Srbi, a s ove Bugari. Ti re -ci! To su ti Bugari: voleli bi da ništa nerade, a da im pare padaju s neba. Oćele ba bez motike.“

Čak i nakon viđenja zaostale južneSrbije, Bugarska je djelovala poput Ju -go slavije nakon rata – Drugog svjets -kog. Kolodvori gradova kroz koje smoprošli izgledali su poput seoskih željez-ničkih stanica u kojima se brzi vlakovine zaustavljaju. Iz WC-a s neočišćenimčučavcima širio se nepodnošljiv smrad,štipajući ne samo za nosnice nego i oči.Ljudi su gledali namrgođeno i snužde-no, u odjeći iz osamdesetih. U vlak sebaš ukrcavala skupina žena u plisira-nim suknjama i vunenim vestama (poljeti!). Bugarska je još uvijek ruralnazemlja, nisam nimalo sumnjao. Deset -ljeća života pod autoritarnim režimomu siromaštvu ne mogu nestati u samodeset godina, kao što se ni mentalitet inavike naroda, o kojem je govorio “našsused“, ne mogu promijeniti tek tako.

“Bugarska je imala jaku poljopri-vredu i stočarstvo, kao nijedna socijali-stička zemlja; izvozila je hranu“, pod-sjetio nas je Bugar koji je nakon mije-njanja vagona u Dmitrovgradu zauzeomje sto našeg sugovornika. Sve kojesre ćemo tako su pričljivi i otvoreni. Bu -gar je bio putovao s nekim Rusom, i is -koristio je priliku da nas kao domaćinpočasti pivama u kolodvorskoj birtiji.U vlaku su već obojica bili pijani, na s -tavljajući piti vodku koju je Rus imaosa sobom.

“Sve je udesila privatizacija. Ljudinisu bili spremni. Nisu imali sredsta-va“ nastavio je objašnjavati.

Nisam točno znao o čemu priča, alipoljoprivredna mehanizacija u selimakroz koja smo prolazili neodoljivo je po -d sjećala na socijalizam.

Bugarov pajdaš Rus, koji je za tovrijeme pijano šutio, klimajući s odob -

ra vanjem, razbudio se na spomen soci-jalizma. Njegovim uključivanjem u ra -z govor nestala je i posljednja trunkasu vislosti. Po njemu za sve je bio krivBush i Amerika.

“Evo ga!“ vikao je. “Evo ga na –Americi i Bushu“ derao se iz sveg glasadok je okrenut prozoru skidao gaće ipokazivao guzicu, kao da prolazimo po -kraj Bijele kuće, a ne njivama bugar-skih seljaka. Tirada se nastavila sve dodolaska u Sofiju – na englesko-rusko-srpsko-bugarskom jeziku, već kako bise komu od nas okrenuo, nudeći vod-kom, i iskreveljeno psujući američkog“ubljudoka“, kučkinog sina. Izlazeći nasofijskom kolodvoru u glavi su nam od -z vanjale ruske pjesme, s kojima – po -

ka zalo se – ni Bugar nije bio neupoz-nat, mada više melodijom nego stihovi-ma.

Bezbrižna veselost s kojom smo ušliu glavni grad nije mogla popraviti pret-hodni dojam o zemlji – Sofija je krunasvega što smo i dosad vidjeli, samo štoje Sofija za razliku od ostatka državeočigledno ušla u tranzicijske promjene.O tome su najprije svjedočili brojnigrađevinski radovi. Trebalo nam je po -la sata da se labirintom zaštitnih ogra-da, uskim pješačkim obilaznicama,iskobeljamo iz gradilišta u koji je bilapretvorena cijela kolodvorska četvrt.Radovi su opsegom više podsjećali nate meljito preuređenje nego na uobiča-jene ljetne renovacije. Između ruinira-nih stambenih nebodera i jednako si -

vih, ali manje prljavih državnih zgradaiz “olovnih vremena“ već su iznikle iponeke moderne staklene zgrade –poslovni prostori, ugostiteljski objekti ibanke. U jednu smo i mi svratili promi-jeniti novce. Potpuna avangarda! Ban-komati, uniformirani zaštitari, službe-nice u ustegnutim suknjama, klimauređaji, elegantna klijentela, sve kaona kapitalističkom zapadu; a vani –kako se odslikavalo na tamnim stakli-ma – živi podsjetnici na radničku kla -su, skučenost i sivilo života iz nekogdru gog prostora i vremena. Grad jeusto prepun monumentalnih socreali-stičkih spomenika, ne kakve smo miimali, nego ogromnih, poput MatijeGu pca u Stubici. U središnjem grad-skom parku zapanjio nas je spomenikruskim osloboditeljima. Široke grad-ske avenije pričale su istu priču: u kolo-nama sovjetskih Zaporožaca, Moskvičai Lada strše poneki dizajnirani gradskiterenci.

Ali uz očite posljedice pretvorbe iprivatizacije, u slici bugarskog društvaprepoznali smo odlike Istoka. To nas jezanimalo! U svom tom tranzicijskombastardstvu bio je prisutan onaj isto-čnjački duh koji se to jasnije osjeća štose dalje na istok ide. Čim smo zašli sglavnih ulica naletjeli smo na male ijeftine pečenjare. U njima uslužni lju -di, trgovačkog mentaliteta: “Kakvo,brat? Kebap i bira! Sega!“

“Davaj, davaj!“ Načeti pivama nijenas bilo teško nagovoriti. Kamenitza iZagorka najpoznatija su bugarska pi -va. Kebapi su dugački ćevapi, a đulba-stije nešto poput pljeskavica, posluže-nih s lukom i kajmakom.

Osim zadimljenih uskih ćevabdži-nica, naišli smo i na dosta usputnih pi -v nica, otvorenih recimo u podrumskimprostorijama zgrade, iz kojih je pipni-čar služio pivo kroz prozor iznad ploč-nika, gdje se sjedilo na malenim plas -tičnim stolicama. To je očito bio novijiizum poduzetnika, ali s istim istočnja-čkim smislom za posao i organizaciju.Nakon što smo pronašli takva mjesta,u mondene komplekse s pozapadnje-nom mladeži koja bi se, jedući europskifast food, radije razgovarala na engle-skom nego zajedničkom “slavenskom“,ušli bi čisto – da i to vidimo. Tu, usto,

50 BEHAR 115

PUTOPIS

Otkuda započinje Istok?, pitaosam se. U Beogradu, iz kojegasmo hvatali noćni vlak za Sofiju,bio sam u iskušenju utvrditi daje već započeo. Beograd jeposjedovao ona upečatljivaobilježja velikog grada koji živina ulici, prisnije i intenzivnijenego mi, kao što sam već bioosjetio u Ateni. Veći je kaos, sveje šarenije, pomiješanije i slabijedefinirano; ljudi suneposredniji... Općenito, kao daje u svemu manje pravila.

ni cijene nisu bile istočnjačke, nego eu -ropske.

Putovanje smo nastavili noću. Uvlaku za “Истанбул“. I taman kad smopod topotom kotača uhvatili malo snatrebalo je izaći van i na carinskim šal-terima obaviti “papirologiju“. Svatko jeosobno, s putovnicom i olovkom u ruci,morao ispuniti neke detaljne upitnikečije značenje nismo uspjeli dokučiti,ma koliko ga službenici iskazivali svo-jim povišenim i nerazumljivim govo-rom, živčano, kao da smo mi njih, a neoni nas, digli iz kreveta. Turci!? Lica uuniformi nisu i ne mogu biti slika cije-log naroda.

U međuvremenu, u prolazu poredkupea, nagurale su se pijane bugarskeprostitutke, upucavajući se nekom Fra -n cuzu kojem je zaspala djevojka. Ja -dan, sigurno je požalio što je pokazaoda natuca ruski. Odlučili smo se opu-stiti. Sve su to čari putovanja na Istok,u koji se dolazi sporo i dugotrajno, a ne

skokom s neba. Željeznicom, a ne avio-nom. I sama destinacija čini se daljomi vrednijom. A čovjeku se valja i pripre-miti prije nego zakuca na nepoznatavrata, zar ne?

(...)

*Prvi prizor Istanbula, iscrpljen noć-

nim meditacijama, ili njihovom nemo-gućnošću, naposljetku sam prespavao.Trenutak naglog, momentalnog prodo-ra na Orijent, fizički označava izlazakvlaka iz duge okuke, popraćen blje-skom velegrada u daljini. Tako barempiše u putopisu na koji sam se i nesvje-sno referirao. Propustio sam opisanitre nutak, i Istanbul me zabljesnuo sa -mim otvaranjem očiju, buđenjem izsna. Iz jedne nestvarnosti ušao sam udrugu, onu na javi, a te su vrlo rijetke.Istanbul je svakako jedna od njih –današnji velegrad na obalama bospor-skog zaljeva izgleda nije prestao biti

ona orijentalna bajka iz “Tisuću i jednenoći“, bajni Carigrad s bezbroj džamijai još više minareta, Lotijev grad hare-ma i grobišta. Slika Istanbula iz dalji-ne jedna je od najspektakularnijih.Grad se razlijeva po osunčanim azur-nim rubovima. Dočekuje nas jutro upunoj slavi Sunca. Veličanstveni Istan-bul. Dok je vlak jurio prema cilju upi-jali smo tu sliku – nikad ushićenijenismo gledali... “u istom smjeru“. Otvo-reni događajima, osjećajima, mislima...kao spužve čija svaka rupica predstav-lja jedno oko, jedno uho, nos, vršakprsta, jezikov pupoljak... svaki našznani i neznani receptor.

Istanbul je bio prva postaja putova-nja za koje nismo znali kuda će nas od -ve sti. U desetak dana koliko smo u nje -mu proveli, svakim nas je danom us pi -jevao nanovo oduševiti. Najprije svo -jom ogromnom veličinom i jedinst ve -nim smještajem na tri kopnene masepo rubljene morem. Stojeći na njego-vom račvalištu – na južnom kraju Bo s -po ra koji spaja Crno s Mramornim mo -rem, kao i na početku Zlatnog roga,dugačkog zaljeva koji se usijeca u nje-gov europski dio – grad se činio nepre-glednim, gigantskim, u pravom smisluriječi. Kud god pružili pogled u vido-krugu se uvijek nalazi pet, šest ogrom-nih džamija s brojnim minaretima. Naplavičastom horizontu iz daljine se nemože dokučiti kojoj silnoj mošeji pripa-da koji minaret. U takvim trenucimaIstanbul se pokazivao kao Orijent ka -kav smo samo zamišljali! Kad zamredan i oživi noć, grad zasvjetluca miliju-nima šarenih stakalaca, sasvim u ne -do gled, na sve strane. Konture gradaoba sjane mjesečinom ostavljale su nasbez riječi.

Dojam o beskrajnom Istanbulu po -t krijepili smo i dalekim cijelodnevnimizletima. Prešli smo Bospor u Aziju, uk -rcali se na brod, plovili satima na uda -ljene otoke i do crnomorskih obala, pe -njali se na brda, ali gradu nigdje ni smonazreli kraj. Megalopolis je progutaosve okolne gradiće i naselja; rubovi sumu vidljivi tek na satelitskoj snimci.

Kako uopće upoznati ovakavgrad?, pitali smo se. Na nekom vidi-kovcu, br du ili kuli, činilo se, možemoprovoditi sate jednako bogato, kao i u

51BEHAR 115

PUTOPIS

Sultan Ejubova džamija

bilo kojoj od znamenitosti prepozna-tljivih silueta.

Ubrzo smo shvatili da ne vrijedi žu -riti. Zapravo nismo bili sposobni ubrza-no, poput turista, obilaziti atrakcije sistim itinererom preporučenim u vodi-ču. Zadovoljenje vlastitih potreba, zna-tiželja i ukusa, u nenametnutim ritmo-vima dana, postalo nam je jedinom nitivodiljom. Ma koliko dojmovi i promjenebili novi i intenzivni, opuštenost iz za -g rebačkih parkova prenosili smo u no -vi ambijent.

“Svake večeri možeš nas zateći, ka -ko – kao dobri orijentalci – sjedimo podplatanom jedne turske kavane i puši-mo nargile. Ili posjećujemo kazalište“ki neskih sjena“, pa uživamo u Kara-gezu. Ne uzbuđujemo se ničim, a poli-tika za nas i ne egzistira“, potcrtaosam odlomak u Lotijevoj Azijadi, koji jepo gađao upravo naše prilike i raspolo-ženje.

U desetak dana upoznali smo veći-nu znamenitosti u historijskom dijelugra da – džamije, crkve, palače, muzeje,ba zare, parkove – otkrivajući usput imjesta s osobnim značenjem. Prvo me -đu njima bio je svakako Lotijev Ejub,“sveto predgrađe Stambola“.

*Prostrt na padinama na dnu Zlat-

nog roga, Ejub je jedno od najsvetijihmjesta u Turskoj, gdje je pokopan Mu -ha medov stjegonoša po kojem četvrtnosi ime1. Iznad džamije koja udomlju-je njegov sveti grob u svakodnevnojvrevi vjernika, uz brdo i preko njegovavrha, vijuga groblje, posuto stoljetnimčempresima i grobovima. Ovdje je životPierrea Lotija “našao svoj neobičan idražestan okvir“. “Mnoge noći sam“,piše Loti, “prolunjao na ovim grobišti-ma i učinio dosta poznanstava“. Veza sprelijepom Čerkeskinjom iz haremaučinit će ga piscem, i označiti za svag-da. Roman Azijada opisuje Lotijevuljubav kroz niz momentnih slika bezprave radnje, zabilježenih u oblikudne vničkih bilješki i pisama. Pun jeme lankoličnog raspoloženja starogSta mbola, koji zaljubljeni Loti opisujes naklonošću i simpatijom kakve gaji iprema prekrasnoj djevojci Hatidži, ro -mantički preimenovanoj u Azijadu. U

Lotijevoj ljubavi prema Turskoj i Cari-gradu miješa se sva egzotika i erotikasjećanja na djevojku. Opisi Istanbulasu neraskidivi od uspomene na Azija-du, koja je sama dio erotske privlačno-sti grada.

Priča me sada još više fascinirala.Nakon krstarenja i ljubavnih avanturapo južnim morima i Senegalu, Loti jena engleskoj korveti uplovio u Tursku.U Solunu je upoznao mladu ženu kojaće kao jedna od Turčinovih supruga zanjim stići u Carigrad. Preselivši se izPe re, carigradske četvrti za strance, nakonzervativni turski Ejub, Loti je pre -uzeo i lokalnu odjeću i turski jezik, sto-pivši se sa egzotičnim životom carskepri jestolnice. Ono što je isprva izgleda-lo samo “opojenost fantazije i sjetila“do laskom Azijade postat će strast kojaće mu prožeti život. Azijada i Istanbul,ta dva nerazdvojna imena, ostat će snji m do kraja života. Premda će kasni-

je oploviti gotovo čitav svijet i napisatidesetke knjiga iz svih krajeva kugle ze -maljske, u kojima neće manjkati ni lju-bavnih susreta, Istanbul je ostao stal-no prisutan u njegovom životu, i kaode stinacija i kao tema knjiga (njih se -dam) – od prve Azijade do posljednjeVi zije Orijenta.

Pierre Loti je zadro u dubinu Istan-bula kao u srce svoje voljene, nepreža -lje ne Azijade. Tko je mogao bolje odnje ga, nama i samima zaljubljenima,otkriti “le coeur secret“ Istanbula. Nje-gov vidik s Ejuba otpočetka je, shvatiosam, bio i naš: “Beskrajno obzorje mi -rno je i čisto. Iznad čempresa vidimsja jno korito: Zlatni rog, a sasvim navisini siluetu orijentalnog jednog gra -da – Stambula. Minareti i visoka kube-ta silnih mošeja ocrtavaju se na nebu,punom zvijezda, na kojemu je zapeosvo jim šiljkom srp mjeseca. Sav hori-zont izrezuckan je kubetima i minare-tima koji se lako ocrtavaju plavičastimsvojim obrisima u bljedilu noći. Velikakubeta, koja natkriljuju mošeje, izdižuse u nejasnim bojama sve do mjeseca,izvodeći u mašti dojam gigantnosti.“

Na vrhu Ejuba, ponad groblja, stojiLotijeva kuća. Danas je to suvenirnicapored caffea koji nosi njegovo ime. De -se tak fotografija uokvirenih na zidu,koje posjetitelji zabavljeni ispijanjemča ja s pogledom na Zlatni rog i ne pri -m jećuju, podsjećaju na slavnoga stana-

52 BEHAR 115

PUTOPIS

1 Abu al-Ansari došao je u Konstantinopol sarapskom vojskom tijekom prvog pokušajamuslimanskog osvajanja grada, te je nakonsmrti u njemu i pokopan na vlastitu želju.Sedamsto godina kasnije, u vrijeme turskihosvajanja, njegov je grob otkrio Ak Šemsud-din, duhovni mentor Mehmeda II., koji jenakon zauzeća grada na mjestu Ejubovapočivališta dao podignuti mauzolej i izgra-diti džamiju Eyüp Sultan. Bio je to prvi većidžamijski kompleks izgrađen u Istanbulu.Eyüp je postao sveto mjesto pa su mnogiosmanski službenici tražili biti ovdje poko-pani.

Lotijeva ljubav prema Azijadi,djevojci iz harema, prvoj odstotina “pikantnih“ ljubavnica,čije je ime istetovirao na srcu inosio ugravirano na prstenu,prelijeva se u romanu s ljubavljupre ma Istanbulu –Konstantinopolu, u ko jem je Lotiupravo cijenio čari istočnjačkogživota, posebnosti “Orijenta kojije još ostao Orijent“. Tarazličitost (najje d nostavnijekazano) je zanimala i me ne.Zato sam odavna htio putovatiIstokom, a ne Zapadom, kojemsam osjećao da pripadam tekigrom slučajnosti.

ra i Istanbul iz njegovog vremena. Najednoj Pierre Loti s karakterističnimbrkovima u civilnom kaputu stoji po -red jednostavnog nadgrobnog spome-nika kakvih je ovdje na Ejubu tisuće;ispod piše “groblje palače Top Kapi“.Stojim pred slikom i u glavi odmatampriču: Azijada je, kao što je Loti i pre-dosjećao napisavši roman s tragičnimsvršetkom, preminula, i pokopana jena haremskom groblju, na kojem ju jeLoti, par godina poslije, propitkujući seo njenoj sudbini, naposljetku pronašao.Grob je od tad postao mjesto njegovoghodočašća pri svakom povratku u Is t -anbul – u grad koji “jao“, uzviknut će,“svakim danom postaje sve običnijimmjestom, profaniranim svima sada pri-sutnima“.

“Obično mjesto! Zar doista?“ čudilismo se. Umiljeni Lotijevim raspolože-njem iz romana, nama je Istanbulmogao opijati osjetila orijentalnimčarima, kao da suvremenosti ni nema.“Mošeja se utiskuje u mošeju, a kubetai minareti njihovi svi su se ispremiješa-li“ – zar to još uvijek nije tako, pitalismo se. Pogledima i dojmovima jednogjedinog dana u Istanbulu mogu se, či -ni lo se, čarolijom obasjati tjedni, mje-seci običnih života.

Stare fotografije otkrivale su, me -đutim, kako je bilo nekad, sasvim pre -ci zno odgovarajući Lotijevim opisima.Šumsko zelenilo borova i čempresa di -

je lilo je seoski Ejub od grada na počet -ku Zlatnog roga koji je, onako naguran,zbijen, u crno-bijelom, iz daljine izgle-dao slično kao i sad. Seoske džamije,kavane i bazar muslimanskoga Ejubapo hodile su žene u čadorima i ozbiljniderviši. Sultanova džamija isticala semramornom bijelinom iz pozadine mr -kih antiknih šuma. A iza zavjese nje-nog svetišta “nije još nijedno kršćanskooko moglo doprijeti“. Danas su pak sveprogutali crveni krovovi i ispresijecaleceste; Zlatnim rogom umjesto klizećihkajića brazde teški željezni brodovi.Izgled i ponašanje ljudi da se i ne spo-minju...

Bacajući pogled iz prošlosti naovamo današnji je Istanbul postaoEuropa. To će u svojim kasnijim posje-tima gradu Loti sve više primjećivati.Mi Istanbul nismo imali s čime uspore-diti, i on je za nas predstavljao “vrataOrijenta“.

Ono što poznajemo otprije, i podsje-ća na naš svijet, u kontekstu nečeg no -voga i drukčijeg (poput turskog Orijen-ta), naprosto nismo bili u stanju pri-mjetiti.

*Obavještenja iz putopisa na koje

smo se kao putnici ugledali bilo je lak -še povezati s našim viđenjima, ali timviše nas je kopkalo koliko se “grad sBospora“ uistinu mijenja – koliko je

“Istok ostao Istok“, kao što je to Lotigovorio. Istanbul iz vremena hipijev-skih overlandranja, opisanih u putopi-su iz 70-ih, činio se također drukčijim,iako je u bitnome morao ostati isti.Promijenio se način putovanja, kao po -s ljedica promjene pristupa, koji je svemanje romantičko-pustolovni, a sve vi -še komercijalno-potrošački. Promijeniose i profil mladih putnika: današnji ba -ck packeri mnogo manje oblikuju nekuputničku scenu nego su to činili over-landeri.

Od Lalinog Puding Shopa, legen-darnog overlanderskog okupljališta izstarog putopisa (prikazanog i u filmuOrient Express) ostao je još samo naziv.Na reputaciju iz šezdesetih i sedamde-setih podsjetile su nas tek novinskestr anice zalijepljene na zidove lokala.Izgled mjesta se promijenio koliko i kli-jentela koja je tu sada zalazila ručatiili večerati. Umjesto rižinih pudinga imladolikih putnika, modernih nasljed-nika tragalaca iz šezdesetih i sedamde-setih koje smo se potajno nadali naći,naišli smo na standardni mid-rangerestoran, koji svoju popularnost više odsvega toga duguje dobroj lociranosti.

Koliko se u Lalinom restoranu pro-šlost Istanbula činila izgubljenom, toli-ko se u drugim mnogo starijim mjesti-ma doimala prisutnom i živom. Sasvimrazumljivo: mode brzo prolaze i nesta-ju, dok tradicija ostaje, teško promije-njiva i ustrajna. Lalin restoran, nekadprljavo hipijevski a danas uglađenoturistički, izraz je i proizvod moda kojeprolaze i dolaze, dok izgled ili običajnekog tradicionalnog samostana ilihamama ostaje prepoznatljiv, i u izrav-nom doticaju s prošlošću, čineći duhstarine vrlo stvarnosnim.

Priča o Mevlevijskoj tekiji na kojismo slučajno nabasali govorila je upra-vo o tome: o postojanju prošlosti u sa -da šnjosti. Uz glavnu ulicu u Beyogluu(bivšoj Peri) skrivene su razne džamijei tekije, od kojih mnoge još održavajusta ra bogoslužja, i nisu tek nijeme us -po mene iz prošlosti. Stara tekija mev-levijskih sufija sjajan je kontrapunkttom modernom dijelu grada, s pomod-nim jazz barovima, restoranima iatraktivnim trgovinama. Smješ te na usjenovitom dvorištu, tako bli zu, a ugo-

53BEHAR 115

PUTOPIS

đajem tako daleko od urbanog ži votaIstanbula, privukla nas je mirnoćomkakvog zaboravljenog groblja. Vrtećiderviši, sljedbenici mističnog pje snika,utemeljitelja derviškog Mevlevijskogreda, koje je Ataturk odavno zabranio,ovdje još uvijek jednom tjedno izvodesvoj ritualni ples. U Turskoj nije rijet-kost vidjeti reklamne plakate za vrtećederviše, ali jedino je ovdje – po učili sunas – njihov ples izraz pravog religij-skog uvjerenja, a ne tek ta le n ta profe-sionalnih plesača.

Tradicija ovog reda smatra se ta ja -n stvenim izvorištem Gurdjieffljevauče nja. Enigmatični mistik živio je ne -ko vrijeme u blizini Mevlevi tekije, ukojem je, kažu, često nazočio obredimavrtećih derviša2. S istanbulskom Mev-levihanom Gurdjieff je bio u snažnojdu hovnoj vezi. Nedjeljnu večer smo,bez puno razmišljanja, rezervirali zana stup fascinantnih derviša. I nismopo žalili!

Ovakva saznanja i doživljaji činilasu nam šetnju nekadašnjom Perom jošintrigantnijom; u tim zavinutim soka-cima starih, danas obnovljenih proče-lja, otkrivali smo značenja adresa kojane znaju ni njihovi stanari. Pohođenjeneuzbudljivih kutaka gradova i hodo-čašća na mjesta koja su mi osobnozanimljiva, najčešće u svezi omiljenihknjiga i filmova, postalo je bitnom ka -ra kteristikom mojih putovanja. Ako sepisci – razmišljao sam – iz svojih isku-

stava uvijek trude izvući ono najzani -m ljivije, ono zagubljeno u gomili doživ-ljaja i podražaja, što većini ostaje nevi-dljivo, onda je tajna putopisca u tomeda što više putuje po svom nahođenju,a što manje po preporuci bedekera.

*Istanbul nikad nije bio isti, ali je

uvijek u sebi znao zadržati naznakesvojih prošlih života – bilo da je riječ odrevnim ostacima, sačuvanim silnimzdanjima i umjetničkim djelima, ili sli-kovitim prizorima iz svakodnevnogživota pokrajnjih ulica s obrtima i trgo-vinom. U gradu koji povezuje Istok iZapad, europski i azijski kontinent, tedjelatnosti imaju istaknutu ulogu, isvjedoče o načinu života koji su bitnosa me uvjetovale.

Kroz prolaze uličnih labirinata pre-punih trgovina odjekuju oštri zvuci imirisi. Roba je prostrta preko rubovanogostupa, bez ikakva ograničenja uvrsti i cijeni. Vezeni i tkani šalovi, sa -go vi i ćilimi, ručno izrađeni bakreni ibro nčani vrčevi, lula s puhanim stak -lom; instrumenti: žičani, duhački iuda rački... Roba koja se ne viđa nigdjedrugdje. Rukotvorine nepoznatih ime -na i svrhe. O bojama, zvucima i mirisi-ma istanbulskog bazara teško je govo-riti pobrojavajući. I ako nije sinesteta,čovjek ima iskustvo nevjerojatnih osje-tilnih asocijacija. Preopterećeni sili-nom dojmova mir smo nalazili u obliž-

njoj Yeni džamiji: u hladu ogromnihku polastih svodova, na mekoći ćilima,mo gli smo se ugodno opustiti i okrijepi-ti. (“Yeni“ znači “nova“. Samo u Istan-bulu džamija stara preko 400 godinamo že biti nazvana novom.)

Osim vizure stari grad je još u koje-čemu ostao isti. Onakav kakav su opi-sivali stari francuski umjetnici i pje-snici, boraveći u srcu Konstantinopola,u slavnoj historijskoj četvrti Pera, nadrugoj strani Zlatnoga roga. I kao štomi razmišljamo o onom što su oni mo -g li doživjeti, upoznajući sadašnjost ipro šlost grada, tako su i oni izražavaličeznutljive sentimente za nekim tadaprohujalim vremenom. S obzirom koli-ko je Istanbul i danas (nama) tradicio-nalan i egzotičan, izgleda nam nemo-guće pojmiti za kakvim su to minulimčarima Istoka žalili stari sanjarski pu -t nici, poput Pierrea Lotija koji se ovdje– sto godina prije mog rođenja(!) –“igrao“ efendije s fesom i kaftanom. Ri -ječ eski (drevan), koju Turci uvijek iz -govaraju s velikim poštovanjem, tadase nije odnosila samo na građevine štoće postati turističke atrakcije, nego ina stare običaje, stara odjela i suknakoja je nosio običan puk njegujući “pro-šlost, nepokretnost i stagnaciju“. Paipak, Loti se žalio na europeizaciju, ko -ja će zapravo početi tek poslije njegovesmrti, gotovo pola stoljeća kasnije, sdolaskom ‘oca moderne turske države’te iste godine na vlast. Stari Istanbuliz doba filozofskog i pjesničkog okrićaOrijenta nestao je, bez sumnje, u dva-desetom stoljeću, ali ono što je ostalojoš podsjeća barem misliti na to. Pita-nje je kada će ovo novo, 21. stoljeće, kaopotezom gumice, izbrisati i te poslje-dnje tragove, koji još podstiču na maš -tanje o Lotijevim romanima?

Za to je valjalo podignuti još praši-ne s puta. n

(...) Ulomci iz naslovnog poglavlja

neobjavljene knjige “Dodir Orijenta“

54 BEHAR 115

PUTOPIS

Juraj Bubalo rođen je 1976. u Zagrebu.Život putnika započeo je tijekom studija filozo-fije i sociologije, obilazeći najprije europske azatim i azijske zemlje. Vođen pustolovnimduhom i istraživačkom radoznalošću, u poslje-dnjih je petnaestak godina proputovao raznepredjele južne i jugoistočne Azije, Bliskog isto-ka i Afrike. Od prvog velikog puta u Indiju iNepal ima naviku pismeno (i slikovno) obliko-vati svoja putovanja, bilježeći susrete s drugimljudima i krajevima, kako bi u njima, povrh saz-nanja o svijetu u kojem (se) živi, otkrivao vlastita unutarnja značenja. Na svakom jeputovanju poklonio i dobio djelić sebe. Osim putopisa, piše eseje i stručne članke izpodručja filozofije, sociologije i umjetnosti (Filozofska istraživanja, Hrvatski filmski lje-topis, Prilozi za istraživanje hrvatske filozofske baštine). Autor je izložbe fotografija“Druga lica Trećeg svijeta“ i knjiga Put Indije (2007.) i Sto dana Azije (2011.). U pripre-mi za tisak mu je i nova knjiga putopisa Dodir Orijenta. Radi kao profesor u Zagrebu.

2 Kao mnogi umjetnici i filozofi svog vremenai G. I. Gurdjieff inspiraciju je tražio i nala-zio u osmanskom Konstantinopolu. Prijenego će napisati Sve i sva, Gurdjieff je 1920.godine u pratnji nekoliko sljedbenika pre-pješačio obalu Crnog mora i došao u Istan-bul, gdje je otvorio Institut i ostao živjetigodinu dana (na Yemeneci sokaku br. 13).

55BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK

^ASOPIS ZA KULTURU I DRUŠTVENA PITANJA KNJIŽEVNI PODLISTAK l GODINA II l 2013. l BROJ 6

BEHARSADRŽAJ: Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom l JasnaŠamić: Na postelji od sna l Darko Cvijetić:Kada sam glumio Raskoljnikova u PozorištuPrijedor l Enes Topalović: Kakav si ovo satpoklonio mi Oče kad kazaljke idu naopačke l

Mara Matočec: Budimo ljudi, priznajmo čovje-ka čovjekom l Sead Husić Beli: Čovjek kojipiše priče l Ajka Tiro Srebreniković: Ključeviavlijskih vrata l Naval al-Saadavi: Zejna

broj 6 2013.

Često sam se pitao: Kako pjesma, i riječi u njoj, mogu uskrsnuti?Da nisu izgovoreni i napisani ututanj i da nisu izlišni govor.Treba im svakako udahnuti smisao, ali i glazbu, neki pokret

(gestualnost pa čak i ples) te sliku (kroz neki grafizam i formu, koji izi-skuju glasovnu modulaciju pri izvođenju, odnosno govorenju i reciti-ranju) – da budu nešto više od treperenja lišća. Ruski su formalistimuzičnost riješili (otkrili) metodološki proučavajući književnost,odnosno, poručili su nam kako iz amorfnog jezičnog materijala i auto-matizma naše percepcije prijeći u prvobitnu čistoću jezika, a da onnije samo kreativno mucanje. Poučili su nas da zvukolike riječi odistamogu pridonijeti nekom emotivnom skladu.

Dadaistička pobuna također unosi, putem svojih parola, neštoviše od proklamiranog «ništa, ništa, ništa». Dokaz tome su njihoveverbalne eksplozije koje same po sebi i u sebi sadrže ritam sinkopira-ne muzike. U sličnom jezičnom duhu nastavlja i francuski nadreali-zam koji traga za skrivenom stvarnošću. Njegovo «spontano funkcio-niranje duha» nalik je na šamanski ples, koji otkriva pojedinačnupodsvijest, pijanstvo, san i ludilo u igri spontanog otkrivanja misli, ilipak dječje tepanje koje ponekad izražava najčudesnije slike popraće-ne glasovnim sadržajima i melodijsko pokretnim elementima. Naj-dojmljivije duhovne odrednice uvijek su udružene s melodijom (har-monijom) i ritmom koji će neposredno djelovati na njihovu cjelinu.Dakle, sve su to neki od dokaza da je glazba u poeziji njen istinskiživot.

Instrumentalni kompozitor traži poeziju, a pjesnik je u stalnojpotrazi za muzičkom ljepotom u svojoj poeziji, ne bi li izbjegao izričaj-nu suhoću. Muzika i poezija zaista jesu kaleidoskop blagih prijelaza ioštrih kontrasta koji nas iznenađuju emanacijom stvaralačkog duha.Nešto slično događa se i u plesnoj umjetnosti koja će zadobiti na svo-joj poetičnosti tek kada je tijelo uštimano kao instrument i tada zača-ranost proizlazi iz dubljeg razumijevanja plesnog jezika – kao tonska,govorna i gestualna euritmija. Zajedno, oni čine vokovizualne afektei senzacije. Vjerojatno je najljepša poezija ona koja se može u dušičitaoca i slušatelja odsvirati kao na klavijaturi. To nije zastupanje itrpno stanje vezanog stiha već harmonično blagoglasje triju već reče-nih umjetničkih opita. U žilama glazbe i poezije teče istodobno vidljiv

i nevidljiv svijet, apsolutni ideal davanja i primanja koji se opire plje-sni i bolećivosti svijeta.

Čini se da je prošlostoljetna pjesnička avangarda imala više smislai osjećaja za intenzitet, stihovni tempo, pauze, mimiku i uopće zakinetiku jezično poetskog izričaja. Tome u prilog išla su različita pona-vljanja, asonantno aliteracijski sklopovi, grafička rješenja, retoričkefigure (kao što je lipogram, namjerno autorovo odricanje od pojedi-nih slova), zatim, uporaba riječi koje su izgubile pojedinačno prakti-čno značenje (primjerice: «Haj, hoj»), usklađen rimarij, eliptičnost iintenzitet osjećaja u žestokim i smirenim kadencama. U tom smislutreba posebno izdvojiti naglasno akcenatske spone u onomatopeja-ma, dužinama, a zatim i riječi koje hrle svom označiteljskom klimaksui kada je ritmično glazbena potka jača od one smislene. No, glazbanije, naravno, neodvojiv dio identiteta osnovnih odlika moderniteta.Ove stilske označnice, utkane u šansonu, također mogu unijeti jezi-čno uraganski ritam.

Slikovno-glazbeni tempo osjeća se i u pjesmama u prozi kada gla-sovne cjeline nose neku arhiosjećajnost, usplahirenost i prividnuravnotežu između riječi. Naime, ako se neke pjesme mogu s lakoćomuglazbiti, a neke otplesati, to znači da se lirska pjesma pretvara u akci-ju, u slikovit opis s labavim gramatičko formalnim obvezama, u melo-diju, i tada jezična sistematika postaje dio glazbene sistematike. Začu-do i složeni egzistencijalistički temati, motivi i sadržaji mogu zadobitiglazbeno izvedbenu intonaciju spremnu za stage.

Uostalom, svaka izgovorena pjesma i pojedina riječ rođena je sazvukom, budući i da vrednote govornoga jezika, u svojim afektacija-ma, mogu biti izrazito muzičke. Bez ikakve ironije to je, primjerice,svaki plač i jecanje s neartikuliranom i izmještenom sintaksom. Ako jeznakovitost prirode upravo u sveprisutnim muzičkim tonovima, tadapostoje i neslućene mogućnosti kreativnog mozga koji uočava i pri-stupa muzičkoj vivisekciji takvoga okoliša, koji se glasa, diše, trza, uru-šava, šušti, grmi, eruptira, škripi, cvili, zavija, mrmori, šapuće i takodalje i tako dalje.

Poezija i glazba zaista žive u ljubavi, stoga je i moje najljepše otkri-će poetske glazbe onaj trenutak, kada se probudim noću, i kada slu-šam disanje supruge Zlate, dok ona spokojno spava.

Poezija i glazba žive u ljubavi Sead Begović

Smrt pijetla

Umrla je mala zoraS raširenim krilimaK izblijedelom nebuPa sad u sobamaNapunjenim mirisomIz sandukaKukuriječu male kutije.

(1959)

Trešnje

Molile su nebo za dohvat zvijezda,Umjesto plodova,Sazviježđa umjesto grozdova.Molile su za porastDječjih snova,A djece previše.Pa su tako ostaleU nebo gledajući,Bez zvijezda plodova.

(1959)

Djetinjstvo

Noću slutim kiše iz oka,A ono misao neka dubokaIz sna me probudi:Da će kroz prozor ući ljudi.Pa gledam u daleke zore,Koje se začas zabožure,O, kuda se tako žureCrni ljudi na prozore.

(1959)

O vi ždrali

O ždrali,Na nebu vasVidim kao sjeniOve jeseni.O ždrali,Da liSte za putTek saznali.Ili ste još

Prije, o ždrali,Zlo nekoVeć prepoznali.Ili su vas samo to,O ždrali,Morski valiK sebi pozvali.Niste li, o ždrali,Negdje zvijezduUkrali, a čuvariBili zaspali.Jeste li putom, o ždrali,Za nož onaj saznali,I da nož su pastiriNamjerno zabadali.Samo da biste se vi, ždrali,Gore raznizali,S neba pali,Uz jaremičak zaspali.Jeste li vi, ždrali,DoznaliGdje ćete noć lakuBiti na konaku.Hoćete li se ikad, ždrali,Vratiti kraj jezera

56 BEHAR 115


Ismet Rebronja (1942. – 2006.)

Slovo sliveno stravomIsmet Rebronja rođen je 1942. godine u Goduši kod BijelogPolja. Umro je 1. svibnja 2006. godine. Njegova poetska avan-tura kretala se u pravcu stroge ekonomije riječi:govoriti što manje – izreći što više. Pjesme muodišu životom neobičnih bića i predmeta koji usebi uvijek kriju neslućenu simboliku i šire vre-menske prostore koje on približava suvremeno-sti tako što ih oslobađa njihovih okamenjenihznačenja. Tako oživljeni i modificirani pjesmovniinventar postat će medij za lirsko kazivanje iviđenje. Rebronja je imao, slaže se književna kri-tika, povišeni smisao za aktualno, specifičnopoimanje historijske svijesti bez patetičnog lamentiranja.Dapače, koristio je paradoksalnu i ironičnu distancu – smatraoje da historija balkanskog tla ima neke zakonitosti koje seodnose i na historiju bošnjačkog naroda. Vrijeme prošlo i vri-jeme sadašnje on je naprosto stopio u jedno. Smatrao je da su

mitovi prelazili s jedne ličnosti na drugu, ali se ishod historijekretao u jednom pravcu koji se mogao predvidjeti, ali je istom

bio i nepredvidljiv, kao što su to, uostalom, bilebošnjačke kušnje u dvadesetom stoljeću, kadaje njegov narod bio izložen surovom i bespo-štednom uništenju. Objavio je zbirke poezijeKnjiga rablja (1972.), Izložba (1976.), Gazilar(1978.), Sreda i Sreda kći (1983), Paganska krv(1984.), Keronika (1990), Jesen praznih oraha(1996.), Kad forminga ne dosvira (2003.) i Manuslabor (2004.). Objavio je dvije knjige priča: Beliunuci (1986.) i CI priča (1993). Sačinio je Antolo-

giju bošnjačke poezije u Srbiji i Crnoj Gori Latice primule(2004.), a objavio je i zbornik bošnjačkih narodnih izreka Budinešto da ne budeš ništa (2005.). Od 1972. godine živio je uNovom Pazaru gdje je do penzije radio kao novinar.

Sead Begović

Gdje su vaše, o ždrali,Gnijezdo poharali.Imate li vi, o ždrali,Za drum karuca i kari,Za vodu nebeskuMostove i tari.O, vi ždrali,Gdje ste noćas stali,Jeste liNa nebu zaspali.

(1960)

Tri ane

sanjam žute snove i crne devojkedođu mi tri aneu jednu se zaljubimne smeš nositi crvene rukavekaže crna anaovde je opasnokaže crvena anamoraš pribeći zaštitnom bojenjukaže žuta anako se za nas interesujemi rado izlazimo u susretkaže žuta ana crvena ana crna ana

(1961)

Slovo sliveno stravom

Našla je sestra moja,Ležeći potrbuškeKraj kruške s osoja,Zrno olovno s puške.I priča kako je bilo:Prvo se tijelo raspaloJer ga je olovo ubilo,A zrno eto ostalo.I kosti nekud nestaleIl zaoralo ih neko ralo,Tice mu ga znale,Al olovo eto ostalo.Potom se iz prikrajka

Sad zbiva ovo:Rastopi zrno majka,U tajno pretvori slovo.I čita ona straveIz onog slivenog slova,Obrće oko glaveVuka i pse od olova.

Strava se nastavlja timeKad majka posve zanesenaPročita poginulog imeSa slova slivena.

(1962)

Rafet spava

Magla nečije čelo steže ovo večeKiša ulazi u jezivi grob mog brataI nešto počelo njegovo telo da žvačeI ono mesto na licu gde sam ga poljubioPrvi i jedini put a vek bežiTvoja bašta i cveće ponovo kisneSamo majka ponekad noću vrisneI moli da je jesenas lepo da je sinu dobroDođi brate jedno jutro maloKupio sam ti novu sviraluTi nisi umro

(1968)

Tek rođen čovek

U žitu kolevkaMajka žnjeCrno se svijaVeć spavaSamo repom dodiruje usneDete misliMajka sisu prinosiI speZmija i deteA majka žnje

(1972)

57BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Ismet Rebronja: Slovo sliveno stravom

Preći preko Lima

ILim ima boju ukvarenog testa. Lim jeopštost vode. Besciljna količina. Postojei takvi ljudi koji u vodi limskoj videsvadbe riblje, glave ludačke, šoferske.Drugi pak ne mogu Lim da premoste, jer sulađe uklonjene, lađari zaspali. Ima lađarakoji su zaboravili da su lađari i lađarakoji su nestali.Ja nikako da pređem na drugu obalu Lima.Ne dozvoljavaju mi krečari, predmeti, sediprofesori, konjokradice, mutavci, krda,vikači,hajkači koji izgone zveri,a one beže iznad lipa, iznad njiva.Pokušavam da preplivam, ometaju mebelouške,čak i otrovniceMolim lađare, lađara nema,neki su otišli na more.

IIKako preći Lim, pitam goniče,pitam kiridžije,prodavce duhana, prodavce soli pitam,proizvođače brezovih metlisa trgova gospodskih,svirače, kradljivce zvona, čuvare stada pitam.Kako preći Lim.I niko ništa neće da mi kaže.Neće da kažu konjanici, trkači, kočijaši,drvoseče.Neće da kažu skupljači fotografijaza uveličavanje.Neće karavlasi, niti njihove igle, brdila, sita,vretena, njihov majmun.Neće da kažu zadružni čobani,neće merino ovce, neće.Neće sveštenici, neće upravnik pošte,sef neće,kancelarije neće.Vodeničari neće. Lim ne mogu da pređem.

IIINeće.Neće

svadbari,Nemci,nećekumovi s Rudeša, neće,iznose so i krevete iza baraka,iznose olovo, žicu, otpad,nose kućama,grade avliju.Neće rođaci s Taluma, smiruju ženešto psuju mustaće bajraktarske,oficire stare stajaće vojske.Nećeprosilje devojačke,zavrzlame.Niko ništaneće.

IVA Lim je opštost. Kako da pređemna drugu obalu.Da uhvatim kobilu za rep, pa da pređem,al vlasnici kobila besni, viču:Ista je ista... kao u carice kao u magarice!A Lim je opštost, potajna filosofija,čaša vodeAleksandra Makedonskog,rakija svadbarska,farmersko mleko.Lim jeLim. Izgore Lim!Ali kako da pređem Lim. To more morsko.To čudo svetsko.Taj Lim.Ako pređem Lim, mogu da postanem moler,bagerista, skretničar,da imam kapu državnu, kapu kapsku,ako pređem.Mogu da budem činovnik, pisar, limar,mogu da budem pisac,mogu da idem u Nikšić na festival,mogu berač da budem grožđa, pamuka,al ne da neko čudo,ne da Lim da prođem.

VPreko Lima ima srna,svile, prekrivača.Preko Lima su bile seče šuma, akcije,zajedničke livade.

58 BEHAR 115


Otuda su dolazile ekipe zaprašivačadiditijem,uništavači vašaka,viška, gamadi,otuda su dolazili dobrotvori,vakcine, grip i boljke.Otuda su se raspitivali za koze,brojali stoku.Lim je opštost.Majke uvek plaču kad se preko Lima ide.

VIJer može da te neko udavi, zakolje,napravi sapun od tebe, i to rade u gradovima.Odseku kosu, prodaju, kao kod nas repovekonjske,mogu od tebe da naprave četku,od kostiju tvojih češalj,od kože kačket,jer po varošima svašta rade,naročito ljudima koji prvi put Lim prolaze.

VIIMože svašta da bude čoveku,ako pređe preko Lima.Može da se postane čovek,al meni se ne da.Od mene nikad čoveka:Kus pijetao pile dovijeka!A preko Lima ne daju,il ja ne smem. Ne znam šta je,koja tuga,koja bruka.Preko Lima imam kapu,imam baklju.Preko Lima mnogo guščijih pera,sve u slavu toponima.Preko Lima ne može se!

(1974)

Otkosi

Izlaze dve žene Sreda i Sreda KćiGrabulju jednu i druguOko Potajnice plasteI plast raste miču se jeleniI stada koza griva konjaDeca bez ijedne krasteSilazi Sur Smuk i svija seIz grla vatrom guši stogI brat njegov Sur OsSur Os krilom zgrćeLjude i leske i krdSve prekriva ruj i žarZa ručkom Sur Smuk i Sur OsSluži ih Sreda i Sreda KćiIspod zove deca boluju krastu po krastuZduhači idu tragom drvenih mapaU peni Sur Smuk i Sur OsUkraj drena pomol dece iz otkosa

(1980)

Budi slijep

Ne gledaj uVatru,Mogu negdjeSelo da zatru.Može negdjeU goriLaneDa plane.Ne gledajU vodu,Mogu očiS ribom da odu.Ne gledaj lisiciLice,Može uzetiTrepavice.Ne gledajŽar sača,Može daOguba pogača.

(1982)

59BEHAR 115


Muze su ipakubile profesora

Baveći se HomerosomProfesor ParryStiže uBijelo Polje.Nakratko sretePjevača Kasuma,Ponudi nagraduZa pjesmu uz gusle.Ne mogu strančeUzeti tvoje pare.Za opanke, učkur i gaćeZaradim i u Bihoru.Reče takoKasum,Uz svoj maliStar ukrašen štap.Ne znam da li seParry zanimaoZa KasumovBaktron.Niti da li jeZnao zaštoPjevač odbiNagradu.I da li je možda ipakKasum nešto slutioO pjevaču iz TrakijeImenom Thamyris.Možda se KasumPlašio da mu muze,Kao i Tračaninu,Uzmu vid i glas.Kažu da učkur povučeOroz pištolja, dok profesorIz kofera uzimaše gaće,Te Parry bi mrtav u hotelu.Možda Parry nije jasnoČuo muze na okeanu,A muze ubijaju, ako ne uzmuVid i glas il podare štap.

(1989)

Gnjida

Dajte supe, dajte paste,Hoće Gnjida da poraste.Sad je stigla ta prilika,Budi Gnjido povelika.Idi, Gnjido, na nebesa,Sunce budi, svemir plesa.Dogodi se nama Gnjida,Neko gore steg to skida.Kakav otrov šar u zmije,Uzmi teku kademije.Što je bilo više nije,Uzmi malo s tiranije.Iz učkura te iz gaća,Sad je Gnjida med iz saća.Jedi Gnjido, damo naška,Rasti Gnjido, bićeš vaška.

(1994/1995)

Tri slova

Tu spomenik pokraj puta,Kao starac bez ramena,Pometenik bez kaputa,A životu to zamena.I priručnik s nekog rafaŠta da kaže za svoj kliše,Sin, ja ščitah s epitafa,Ništa drugo, ništa više.Van kamena priča ima:Gonič stoke do SolunaZgubi sina, bila zima,Zaleđeno ispod runa.Sve je svoje s tri dukataGonič dao za tri slova,A za ime ne bi zlata,Nit s prstena, nit s otkova.Nosio je, ko na ptici,Sva tri slova iz Soluna,Stigo kamen u zobnici,A ščitava dan i luna.

(1999)

ŽivotSergeju Jesenjinu

Je li život panj iz šume,Il izvaljen prag sa dveri,Il zgarište stare gume,Il je samo vrat za zveri.Je li život sklon razumu,Zna l se možda neka svrhaKao kad je u podrumuKupus plesniv s dna do vrha.Je li život samo lament,Propištalo s majke mleko,Il položen tvrdi kamenPreko grudi napopreko.Je li život što smo biliPopljuvani od skupina,Il je život kad docviliNeko pseto s olupina.Je li život list sa blitve,Il okruglo kao lopta,Il neshvatljiv ko s molitveDrevni jezik kleru Kopta.

(1999)

Izbor iz pjesama: Nadija Rebronja

60 BEHAR 115


RODNI GRAD

Kao da sve gnjili iTvoja misao grobnicaIskopana uspomenomNa grad pretvoren U kloaku gdje Svjetlucaju dukati lupeža Lakeja zla A i mučenici se šepure Svojom

TamnicomBoli

Iskrvavljene duše zureU dukate lupežaI lakeja zla

Kao da sve gnjili Osim njih Lakeja zla I njihovih dukata

TI SI GA ISKLESALA

Grad se u snježnu lavinu pretvorio uŽivi pijesakTi to ne vidiš Ti si ga isklesala u sjećanjuGospoda U AmorovomLiku

61BEHAR 115


Jasna Šamić

Na postelji od sna(gradovi pustinja i san)

Široki svijet: zrno prašine u prostranstvuSva nauka ljudi: puke riječi

Narodi, životinje, cvijeće svih sedam zona: sjenke Ishod tvoje neumorne molitve: ništa

Omar Hajjam

Pjesnikija Jasna Šamić predstavlja nam se s posve drugačijompjesničkom sintezom (rekli bismo kozmopolitskom i apatrid-skom) prije svega zbog njenog osluškivanja u disanju europ-skih i svjetskih metropola koje posjećuje. Šamićka akcijomsvoga oka slikovito (panoramski) gradi vlastite pokretne kadro-ve povijesnih gradova koje će projicirati kroz umjetnički rakursi upravo takvu njihovu svrhu. Pjesnikinja je vjerojatno putovala s motivom egzilanta – izmiču-ći ratnoj zbilji, točnije, traumatskim atmosferama “sakaćenja“jednog (dobro nam znanog) bosanskog naroda, i uopće, svogapoimanja Bosne. Dakle, riječ je o spontanom (ili promišljenom)odmicanju od zavičajno-nacionalne i vjerske emotivne indis-krecije. Posvema, nije riječ o provincijalnom kompleksu ipukom fascinacijom sa “bijelim svijetom“, budući da u njenimpjesmama nailazimo na veliki i znalački unos konkretnih lokaci-ja (trgova, ulica, kafana, imena itd.) u koje su svojedobno kroči-li i kreativno dangubili mnogi velikani opće poznati iz povijestiknjiževnosti i umjetnosti. Posebno je to raspoznatljivo kada se

suočimo s njenim pariškim iskustvima.Dakle, pjesnički “slučaj“ Jasne Šamić je posve nešto “drugo“, zarazliku od tzv. “ratnog pisma“ i sevdalijske raspojasane duše-vnosti. Ona je posegnula za putopisom kao poetskim žanrom.U nimalo fikcionalnim zapletima uživat ćemo u njezinim privid-nim činjeničnim pouzdanostima, pa i kada je na tragu jednogBaudelairea ili Mirka Kovača. Njezini su uvjeti pisanja vidljivostsvijeta i deskripcija kao osobita komunikacijska situacija. Njenpjesnički itinerarij je avantura u svijetu koji sa svojim mnogo-brojnim mamcima vrvi i mami kao “vječni Rim“. Stoga joj netreba zamjeriti odmak od zavičajne tuge, već prihvatiti njeneprostorne sanjarije i kakvoću konkretnog kretanja, a taj urbaniegzotizam nije ništa drugo do li osnaživanje “vlastitosti“ (zaštone reći: rasterećivanja opterećene duše) i to u snažnim paralel-izmima s kulturnom, a ponekad i autsajderskom istraživala-čkom arheologijom.

Sead Begović

Odmak od zavičajne tuge i urbani egzotizam kao osnaživanje “vlastitosti“

GRAD NA VIŠE OBALA

Sve se mijenja poput bljeska U gradu na nekoliko obala Zadimljene meyhane poput hamama Nakrcane dangubama štoKo ženske sise pomamno stišču čašu rakije u ruci S malim rasklimanim stolovima I bazarima u kojima zadrigli MužjaciKao galebovi krešte : Madmazel

Sokaci optočeni zlatom i kožom Odjekuju od krika NatašaDok na desetine Dežmekastih NatašaMarširaju korakom ruskog vojnika Zaogrnute u odrane Srebrne lisiceSa šapkama na glavi Iz njih se migolje pramenovi Kao u splačini isplakani

Tek Pera PalaceOdolijeva olujama PovijestiObavijen magmom sjećanja na Ahgathu Christie i ocaAziyadé Zrcali se u njemu stoljetna prašinaVenecijanski sorbeti Perzijski ćilimi Psihe od ebanovine i Galantna gospoda Izhanđalih manira

Žmiga Zlatni rogI dvorac na drugoj obaliKao začaranU plamenu

Glas mujezina uzlijeće s galebovimaKa oblacima Usplamtjelim od reflektoraDok se ljetni pljusak Poput svemirske lavine

Obrušava na grad na nekoliko obalaS noćima ukrašenim rubinima s visokih munaraSa srcem što u džamijama tuče iKo crkveno zvono odzvanja Stenje ključa i dahće Šireći blještave dimove S tijelom gorostasa Na kome svaka pora podrhtava

EVO ME JAVLJAM TI SE

Evo me javljam ti seIz još jedne prijestonice mi - Bijeloga lista Papira

Dok u našemu gradu bivšem Demoni i varalice sa sablašću se Natječu na divljim im čajankama Atavizmima se kiteći ko zahrđalim pečatnjacima Ja Oratorij Haendelov slušam i Schubertov Auf dem Wasser zu singen

Stranac oduvijek bila sam Od kuće kući se vraćajući I hurija haremska bijah a najčešćeHarem svekoliki što ni Bogovi ni ljubavnici Na jastuku mi ne osporiše

Ahura Mazda ponekadPoput fantoma iz mog snaUšulja mi se u dan

Dok se plesa u Aleksandriji Sjećam iKroz san

TIJELO NAGIZDANO VELOVIMA

Otkako ubrzano kaBudućojVječnosti KoračašTijelo ti je Rumijeva nevjesta Nagizdana velovima Tajne

62 BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Jasna Šamić: Na postelji od sna

Oči u nevidljivi Vjetar Zure I glas u ušima huči Oko se veže za prašinuAl’ onô što vjetar vidi …

Duša još zelena Kao Simurg Zamahuje trošnim krilima Skarabej zaspao u požutjelom moru Sjeća na čedne ledine djetinjstva iPriziva Zaturena pijanstva

LEVIATHAN

Na početku danâ bijaše gorostas Zmija u moru Ne! Samo Čeljust bijaše Proždrljiva Što ništa nije imala proždrati Nikog osim nje Ne bijaše Ni mora ni valova

Od gladi se čudovištu utroba raspori i svijet Nastade ForceriaValovi na kojim se ljuljamo To je njihanje nemani Zemlja po kojoj kročimo - njegova razastrta koža Mora i okeani - njegova krv Vjetrovi i oluje Njegov posljednji uzdah Bjesnilo Iz crne gladne svirepe BezbožničkeDuše Čeljusti iždžikljaše bogovi Svijetlo i tma Kojoj se klanjašA ne vidiš koprenuIza koje se krije Lice sna

U PARKU BRASSENS

U parku BrassensBuknula japanska trešnja Raskošnija od Pohotne hurije što izvija tijelo I pali Dženetske dembele

Ružičaste pahulje Zatrpavaju Puteljak i smetovima krošnji aprilsko Nebo kao Prhutom provrelog vulkana podojeno

Nikad zemlja tako rumeno Nije sjala

Mlada majka na puteljku Gura kolica po krvavim pahuljama trešnje, U njima cvili njeno tek izniklo sjeme Jedru sisu dozivaZa njima Razgolićen klimavih nogu ispod prljavih gaća Poguren starčić Tegli svoja kolica Puna preteških godina I s jednom jabukomUnutraStenje Ko da jedru sisu Djetinjstva doziva

U dnu parka Na pijaciRazgrće ljude s puta nekad moćna udovaS licem udava Što je oplodnu ždrebad Uvezenu iz barbarskih zemalja Kadila na suhim dojkama među kojima su svjetlucali Dolari njenog pokojnika

S obraza joj se slijeva Znojem natopljen puder I rimel raskaljan Poput snijega na seoskim prtinama Usne joj ko zgrušanom krvlju Narisane

63BEHAR 115


Razdrljena skorene kože Nalik na surlu umornog slona

O boli, o boli, vrijeme je opaki igrač !...A provalija uvijek žedna !

Lijepo je ipak vratiti se u Grad svjetlosti Želim reći prolazniciŠto proba dekoltiranu bluzu prekodekoltirane haljineI truhle sise nudi prodavcu Ne vidi svehla ljeta ni svehle mužjake Ali mi u grlu ugrušak riječi Zapeo Pri susretu s usnama i očima udove S licem udava

MRZNE SAN

Mrzne bodljikavi San Kao uspomena na tebe kaoLedenica na oluku

SJENKA

GolemaSjenka u stopu te prati Smrt Svuda gdje kreneš Iza leđa Tvoja svita iTvoja crna Nevjesta

Dok u Operi jecaš Kindertotenlieder I u bašti na konopcuPartiture vješaš

- Bašti groblju Sa ruinom u njoj Tvojim spomenikom Nadgrobnim -

Nečujna je Sjena

Onostranog

Očima na leđima S ove I s one strane zavjese Gledaš

Pred jutro tog DvojnikaIz sna protjeruješ

Ali on ne želi da te ostavi

Šta drugo nego da gaNa Fantoma privikavašNa njegMamiš s njim noćivaš I kročiš stazama koje iscrtava U krajolikeToneš Koje vaja

Sjetna nezadovoljna od sjenkeZatrudnjela Od slika unesrećena Koje porađa U tebi

Fantom Tvoja sjena i Dvojnik tvoj

U RAZVALINAMA UŽIVALA SAM

Mirku Kovaču

Ne znam rekoh li da i u vašim Razvalinama uživala sam bez predaha I opet po njima šetaćuKao po mekoj mahovini

Obale moje Ruševine odavno postaše i I krčma u kojoj odsjedam Sa fantomom iz sna

Vaš grad dirljiv jeVaš portret točan jamačno

Ali Bog vaš neodoljiv je Poput Hathorinog ljubavnika sa Vlastitog mi tla

No dražestan je I pastir koji bokom leži u travi i držirukom udČasno svršava radni dan blistavimkapima sjemena

Vjerojatno mladi ste čim Predlažete svečano otvaranje Tijela djevice Netremice zureći u ženu koja rukom Drži nabreklu dojku i u Mladu nevjestu tek pojebanuKoja hita na ispovijed

Vaše razvaline naprosto raskošne su A crkva prebogata je U njoj ću svijeću zapaliti naTamjanu se nakaditi iU isposnicu se pretvorivši S vašim Bogom u tajnosti Izljubiti se u mraku

I ni u kakvoj boli ništa se neće svršiti

A onda ću do svojih Bogova odšetati Iscijelitelja ranaShamashema pronaći Pa se u Avestu iznova zatočiti Gdje odavno s Anđelima Bludu se odajem I s visina svojimDrhtavim pahuljama mladostiPosipam neznance iz sna

Vrlo rado bih vas i sDamom u crnom upoznala Rođenom Iz kapi krvi božanskog spolovila

S njom se ponekad po Seni provozam Dok ulice tonu u mrak

Uz ples djevica i hurija Vaše razvaline kao svojeSvirkom ću ispuniti

64 BEHAR 115


PRIČINA

Popni se na vrh litice Greben će od sitnih zvijezda satkanbiti Doći ću Mjesto ruža Pregršt cjelova donijeti Prosuti ih po tvojim Udovima prekrivenim skorenim sjeća-njem Na milovanje

Suza ti je poput osušene krvi naobrazu

Poručio je Po krilatici iz sna

No prvo je morao u HramSlašću vlastite udove natopiti

S litice si Gledala kako se pod skutima ti S podivljalim brzacem slivaju Tvoja mladost i zabluda

Zanosni Zeuse

Šapat tvoj Zalog je za vjernicu Zakletva za svehlu zavodnicu I sve zaljubljenike zaludnog leta

Je li ravnica dolje nepregledni list ilizačudni kovčeg zaptiven pogledombila ?

Sve je Zujalo Na toj uzvišici skovanoj od Zaspalih zvijezda:

I zaborav i zlo i zlatoI zamak i zastava zalutalog zlotvoraI zimzelen zaljubljenosti I zalazak Zvijezde među zvijezdama

Zlatio se zvjezdani svod Dok si slušala Zveket sitnih lutalica što je na zvukzamrlog zvona Nalikovao blag i tih Kao kad se zakotrlja zlatnik Mahovinom optočen

Sve je istinski zavodljivo Zvučalo tu

A dolje Hram

U njemu je isposnica Naga dolazila da se pomoliNičice padajući tlo cijelivalaDok ju je Isus iznad oltara Svojom milenijskom sućuti strpljivo Zasipao a tvoj prijatelj Poljupcima Mjesto tebe

S visine si gledala kako se doljeU zlatno jezero hram pretvara iSvetica se u cjelovima ljubavnika pra-čaka Dok je Hrist molećivo kori A ti očima vlažiš Sa čežnjom Na liticiNemoguće čekajući

Odavno znajući Da je pričinaSve I danas i juče i zvijezda i zlatno jezero I zamak na zvjezdanom grebenu i knji-ga o zaboravu i suzi

Sve osim zaboravaLaž Sve osim neostvarenog susreta I sna

65BEHAR 115


I svog fantoma vamPredstaviti što stihovima čulnim Uresuje mi san

Pod mojim svodovima Nema morbidnih lukova iNe pada mi napamet Niti ću utećiIz uspomena svojih

Pa ni iz vaših Razvalina neću

Sa Fantazijom u C-duru iSentimentalnim valcerom na kojimase talasam Svoj Eden ću ukrasiti kojom sličicom Iz pjesme

Sa svitom svojom i paževima plesaću Kao kroz pjesmu vašu da plovim Ko nekoć kad sam plesala poAleksandrijskim arenama s prijate-ljemSfingu uznemirujući U sopstvenim joj razvalinama

Dok Rina Ketty na radiju evo još Uvijek cijuče J’attendrai toujours

Pobjeći nećuUspomena odavno Najmekša postelja mi postade A bogovi ljubavniciU njoj

Ne sjećam se rekoh li Da sam i u vašim Razvalinama uživala Pjesmu slušajući J’attendrai toujoursDans la nuitTon retour

NEBESKI PRAPORCI SU ZVONILI

Nebeski praporci su zvonili U krilate konjeUpregnute kočije nosile nas Kroz san

Bijele hurije su plesale oko nas Jele oblake probijale a ti Vitez s rukom na mom krilu Pahulje brao u letu

Zvijezde su nam Paževi bile I konjica upregnuta U saone od sna

SUK

Na porte de VanvesNedjeljom popodneUseli se Afrika

Sa svojim mirođijamaSa svojim mošusima Sa svojim praškovimaSa svojim jezicimaNerazumljivim

I mrakom

Sa svojim uljimaSa svojim pijeskom i cvijećemPustinjskim Sa svojim surmama I svojim čipkama sa Svojim feredžama i svojim ŠljokicamaSa svojim pjesmama punim guturalaŠto se ko krilate zmije izvijaju Među kupcima

Sa svojim lažnim svilamaI svojim vještačkim nakitom Sa svojim damama u nikabima

I svojim mužjacima u galabijamaI s bezbroj beba u kolicima

I sa svojim strancimaFrancuzima

Koji ko kaktusi ljude razgrćuKoji laktovima hodaju i ulicuKao da na rukama pronose U sûku

Gdje niko ne govori Gdje se samo zveket čuje Gdje je sve Dubokim velovima omotano I kad je golo A po ulju klizi

Klizi i vrišti Na jezicimaNerazumljivimDaleko od Grada U pupku njegovom

Nedjeljom popodne

KAO GALEB IZ MOG SNA

Pariz u suton ponekad Na ogromno platno Turnerove Venecije nalikuje Kroz žućkastu magluSa zvonicima koji se ogledaju U lađama Raštrakanim po njem

Boje su blage ponekad uSuton Blijed poput Turnerove Venecije

Skupa s lišćem tu i dalje šume tvojedavno prošaputane Riječi

Pariz na Turnerovo platno tek ponekadNalikuje Kroz granje U dnu svog uterusa Izgaženog lijenim koracima Šetača

Tu se i moji snovi Zalelujaju na rijeciKad užarena tačka nevidljiva postaneSkupa s dugačkim barkama- Péniches – I muhama - lađamaŠto kineske i japanske turiste Raznose Do mosta Mirabeau

Na obali SeneSjede klošariUmotani u crveno VinoS crvenim nosevimaBez obuće i bez nade U sutraSjede ljubavnici varkom podojeni Sjede hašišari i muzičari I dječaci Kamenčiće bacaju U rijeku

I pokoja žalosna vrba Svojim suzama pomilujeSitne nabore na rijeciNa kojima se gibaju pali listovi topola iPlastične boce bezobzirnih Šetača

U Senu se bacaju nesrećnici

Ali ne u suton Kad je sunce kao rubin I grad čarolija Kao Turnerovo platno

66 BEHAR 115


Ime mi je Noćni SjajOblak je moja posteljaMjesec moja ljuljačka aNût moja pratilja

Boginji strasti i začeća I sama ponekad se Priklonim

Gospodine iz sna

U pjesničkim baštama izgubljenomTajnom Prekrili steMoj dan

More je moja lađa od moje suzeskovana

A ja njegova štićenicaIz drevnih vremena isplovilaDa bih slučajnog Prolaznika Zvijezdom okrunila Tek na tren

I blijeskom zaslijepila Krila ponudivši mu Da do staklene kule uzleti

A onda na svom Pegazu Kao na letećem časovniku U vlastiti se vrati san

I u more ovozemno Gledati nastaviPo prošlosti rujući Krugove dimne ispisujući

Sjećanjem

Ja kažem Vi svemu što zavolim I svemu što je bogato Poput zrna pjeska u pustinji

Ime mi je Noćni SjajOblak je moja posteljaMjesec moja ljuljačka aNût Zaštitnica moja

Gospodine iz sna

67BEHAR 115


Jasna Šamić rođena je 1949. godine u Sarajevu, gdje je poha-đala gimnaziju i muzičku školu (odsjek za klavir). Diplomirala je ori-jentalistiku na Sarajevskom univerzitetu gdje je i magistrirala izopšte lingvistike, a doktorat je odbranila na Sorboni u Parizu, izsufizma i historije Bosne. Vanredni profesor Filozofskog fakulteta uSarajevu do 1992; jedno vrijeme direktor istraživa-nja u Francuskom naučnom centru (CNRS), sarad-nik na francuskom radiju (RFI) i France Culture, pre-davala jezike, istoriju i književnosti Balkana na uni-verzitetu Marc Bloch, Strasbourg; držala predava-nja i učestvovala na naučnim skupovima na evrop-skim i američkim univerzitetima. Autor tridesetakknjiga svih žanrova, prevodilac sa mnogih evrop-skih i orijentalnih jezika na bosanski, kao i sa fran-cuskog na osmanski-turski i bosanski. Autor filmo-va i pozorišnih predstava, piše na francuskom i bosanskom jeziku;živi u Parizu kao slobodan umjetnik. Laureat nagrade Stendhal zaknjiževnost za 2008.

Objavila je knjige: Isječeni trenuci, poezija, Svjetlost, Sarajevo,1973.; U Hladu druge kože, poezija, V. Masleša, Sarajevo, 1980.; Izzabilježaka Babur Šaha, poezija i proza, Svjetlost, Sarajevo, 1986.;La Dîvân de Kâ’imî: Vie et euvre poète bosniaque du XVIII siecle, Edi-tions Recherche sur les Civilisations, Paris, 1986.; Mistički Eros –Junus Emre, kritičko Izdanje, studija i prevod poezije turskog sufij-skog pjesnika, Glas, Banja Luka, 1990.; Pariški ratni dnevnik, politi-

čki eseji, ENES, Istanbul, 1994.; Eclatement yougoslave, (s grupomautora), éd. de l’Aube, Paris 1994., Voyage balkanique, (s grupomautora), Stock, Paris 1994.; Sjećanje na život, dramski tekst, Vodni-kova Domačija, Ljubljana, 1995.; Grad ljubav smrt, dramski tekst,Vodnikova Domačija, Ljubljana, 1995.; Bosnie - Pont des deux mon-

des, ISIS, Istanbul 1996., Pavillon bosniaque, ISIS,Istanbul 1996.; Histoire inachevée, éd. de l’Oeil sau-vage, Bayonne 1996.; Les extrémismes de l’Atlantiqueà l’Oural, (s grupom autora), éd. de l’Aube, Paris1996.; Mraz i pepeo, roman, Bosanska Knjiga, Saraje-vo, 1997.; Valcer, pripovijetke, Media Press, Sarajevo,1998.; La Méditerranée des femmes, pripovjetke, (sgrupom autora), éd. l’Harmattan, Paris 1998.;Bosanski paviljon, roman, Svjetlost, Sarajevo 2000.,Soba s pogledom na okean, roman, Tešanj, 2001.;

Pariz Sarajevo 1900, monografija, Meddia Press, Sarajevo, 2001.;Portret Balthazara Casiglionea, roman, Rabic, Sarajevo, 2002.; ParisSarajevo 1900, Katalog za izložbu, Centre de documentations deDudelange 2004.; Pavillon bosniaque/Palais des illusions, roman,novo izdanje, Dorval éditions, Paris-Orléans 2005.; Amoureux desoiseaux, poezija i proza (bilingva, francusko-bosansko izdanje),2006, Bf éditions, Strasbourg.; Drame, drame, Bosanska riječ, Wup-pertal-Tu z la, 2006.; Carstvo sjenki, roman, Zoro, Sarajevo-Zagreb,2007.; Na Seni barka, priče-crtice, Wuppertal-Tuzla, 2007.; Mozart,Šahinpašić, Sarajevo, 2013.

Jasna Šamić: Na postelji od sna

IME MI JE NOĆNI SJAJ

Slovo muk

Zaraslom stazomVraća se ubijena vojska.Otkad sam izgubila bebuU meni se smežurava lokvanj.Kao što je muzikaJedini način da tišina poludi.Tako se vraća.

Bila zadnja osamljenost.Beuys okružen zečevimaDok mu krv curi na nos.U šumu.Zaraslom se vratilaUbijena vojska.A nikoga od nas nema.Na Trg stadoše.TadaUžasno se odvalilo peroS neba našeg djeteta.

Irwin: Bosnia

Sinove prve zguljene jagodiceNa prstima. Još orošeneOd očeva rafala.Sada tek sve postaje dovoljnoUdaljeno. Možeš rećiPokloni me mojem lovu za nož.Riječ dijeteSasvim se oporavila.

Došetao žedan jelenIz slovenske poezijeOsamdesetih.

Krznom lisice, ženskim vratovi-ma,Ponovo prođe nelagoda.Psi se drže za lance -Obeshrabruju kućice.Ništa se više ne možeObećati.Bolnice smrde groblja mirišu.

Samo se križevi njišuOkačeni na auto retrovizore.I imajuBrazgotinu na licu.

Preplišani medo

Na svoj šesti rođendanMaša više nije mogla trpjeti bolLijeve ruke zbog kojeg je jedinaGologlava na odjelu.Zovnula je Ivana od sedam godinaDa joj otkine ruku ili je nekakozadavi.Ivan nije imao bubregI govorio je Maši da joj rukatreba.

Kada su svi došli s Mašinog ukopaIvan je noću svim lutkama iščupaopoRuku i zakopao Maši u zemlju.Na svoj deveti rođendanKada je umro Ivan sav ćelav i bezDrugoga bubrega.Maša je noću došla.Imala je obje ruke pletenice i dla-

noveSa dva dječija bubrega.Ali se nije imala čemu smijatiNiti čim

Ekshumatorova

Jednom smo našliPresađeno srceU tuđem skeletuKako ne truli

Da vidiš:Još kuca i zakucavaA kako nema krviPa nema što pumpati

Aorte zviždeKomore klepeću

A ljubavna strijela (ona iz bajke)MasnaTobolči seU pleteru vena

I uzmemo gaŠta ćeš

Možda neka materZnaČiji je grudni koš

Sekundarni srcegrob

68 BEHAR 115


Darko Cvijetić

Kada sam glumio Raskoljnikovau Pozorištu Prijedor

Kada sam glumioRaskoljnikova u Pozorištu Prijedor

Rastu mi sijede obrve.To da je angeo nekada takoSkidao viškove bjeline s krila.Više iza kuće nemam ušparanihProročanstava.Jednom sam i s puškomProšaoIspod ovoga prozora.

Vrijeme dolaziDa se šćućurim u kavezU ptici.Umrla starčadJoš ovdašnje zabrinuta zaNebo. Na fetusimaOpet prsti zanoktavaju.Koliko svejednosti.Muha se mogla čuti u meni.

Crnosnjeguljica

(S izložbe Djetinjstvo u ratu Jasminka Halilovića, Sarajevo)

“Pitala sam Dinuda idemo vani, a onaje zabrinuto rekla kako ne smije,jer će ju,ako pogine -mama ubiti. (Amra, godište 1984.)”

Morala teMorala mater ubitiDino

A onda je Isus čučnuo i pokupiopopadale jabukeZaista vam kažemGrizite se

Patuljci

Košuljice

Crna torba.Od grube pogrebno opremne svile.

U kojoj su mojoj materi uAmericiDali urnu s pepelomNjezina brata.

Kad smo urnu pokopaliU didov grobTorba ostala.

Tako nosim u njoj pjesme.Bolje imU torbi za prah.

I to se zove:Oteti pepelu pidžamu za večeras.

Dijalogonala

Ušli smo trojicaU oklopno vozilo

PolumrakS brzoudisanjem

Kad smo kasnijeRazmijenjivaniDo pred noć nismoZnaliDa smo na pravoj strani

Za to dobaZaogrnuta šinjelomKao uz neko jezeroNeki sok

Ta se granataPazilaOdmaralaOsamila

NedovoljnoOdložila

Puškometina

Tepa baka lutki:

Sram da te budeEto ti sveNiz butine curi

Trepće lutka

(Sunita se zvalaU ratu joj ime promijeniliU Sandra)

Pomilki baku:

Zakneginji se bakoSve ispeglaneHaljine

Oduti u raj

Da ne hodaš golaU rajuNa tržnicu

Apisanica

Valja nama bogamiKrečitiOvaj grb

Raskrčiti raslinjeKreč posuditi

Od voćnjakaOd svijećnjaka

Raskrečiti se

Smrad istjeratiUzet napuštenoj tvornici

ČutiTintino vrijenje

Kako

69BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Darko Cvijetić: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor

Prelijeva olovku

Valja namaOvoliko glava

KrunisatiJednim maslačkom

Znak s tvitovke

Lavor saNasapunatom bebom

GoblenIz majorove sobe

Znaš kako goriSeloZnaš onaj zvuk

(oh ima tu svega:

prevlačenjabakine haljinepovodi

krvi zprstamino poljoprivrednika

oznojena košuljaslovoslagača)

Jug u riječimaKaoLovina mesojed

Pucketa

Sonetni tvit

U jodu Bosna.Bosna u drnču.(ulju puščanom)

NeugodnoPlišuPredgranatu

U dječiju sobu.

Ono malo snijegaNahvatanogZadanCarevićeve smrti.

Budi temelj tuđe crkve.BudiTuđe utrobeSvoj plod.

Odbijaj hranuKaoNadežda Mandeljštam

(Odbij odVlageSvoju prašinu)

Budi pustinjaZa svoj snijeg.

Oči ugrušane.Budi

Prvomajska

Po količiniVodeU podrumu

Zna se zaPropalostZimnice.

Za njezinaVjeveričjaVjerovanja.

ZamuljNa igračkamaUz mamce.

Pa se čuje pucanj.

Visok višiOd našivenih pticaPo zastavama.

Retrovizorski Isusi

PromatraIz kuta s potištenošću

GlinovitijiOd lakaNa svečanim muzejskim kostima

Ili od pelenaTek stavljenihNa nečijoj staroj materi

Samo smijehSvjetoradost

Računa na fetuseBuduće mišiće lica

Za korist arhitektureU lančiću

Diše u šumi

Čuješ srna dišeU šumiSve odjekuje

Tako dišeU napuštenoj fišeklijiNiječna riječ

I voćnjakOko nagazne mine

Odloženi mačeviRodnice staricaPlahte na angelima

Uostalom znaš:

SveNe čuje pucanjNi škripot kuke za sušenje

70 BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Darko Cvijetić: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor

Karatvit

U uliciS imenom obješene proleterkeStrijeljali braću:

Iznad metarski snijegKoji se uvučeU regrutsku pjesmu.

Kad legnešPa ti suze kaplju u uši.

Znam goluboveKoji su potkrovljaNapustili

Zbog štakoraKoji u podrumuPromatraju raspinjanje.

Morat ću jednomBiti biće jecavo

Glavokraćenje IvanovoIli dubinaU plićakovom snu.

I nose. Kao Šimon

Preklani su preklaniPreklani

Naklani klahu preklani

Klanog matiLani plače

Klaše i zaklaniPreklani

Ali manje

I klanog matiLani ne plačeZa tima

Klani(I naklani i ove godine)Isto kao i oni što klahu

Poklanjanje i klanjeZamijenjuju

Zaklanjaju seZaklinjuLinjaju se

Ostaju sami

I nose

Kao Šimon

Kajdanka za sevdalinku

Mislio samKako je strašnoU angelarniciVečeras umrlom

Gdje trešnjaCvateUtrobomPinokia

Gdje bakiniBoloviU oči okačeFenjere

Tako da ako bi majkaReklaDa nije bila tuBila je tu

Kao jagodicaSmežuranaSteranom košuljom

Kao tetovirano sidro

Kad sklizneS podlaktična mesa

Na kost na dno

71BEHAR 115


Darko Cvijetić rođen je 1968. godine (Ljubi-ja Rudnik). Piše pjesme i kratke priče:Noćni Gorbačov, Književna omladina Srbije,edicija Pegaz, Beograd, 1990.; Himenica,Književna omladina Srbije, edicija Raskršća,Beograd, 1996.; Passport for Sforland, Udru-ženje književnika Srpske, Banja Luka, 2004.;Masovne rezglednica iz Bosne, Besjeda,Banja Luka, 2012.; Konopci s otiskom vrata,Centar za kritičku misao, Mostar, 2013.; Knji-gu kratkih priča – Manifest Mlade Bosne,

Prometej, Novi Sad, 2000.Objavljivao u: Literatura (Ljubljana), Quorum(Zagreb), Split Mind (Split), Odjek (Sarajevo),Polja (Novi Sad), Koraci (Kragujevac), Povelja(Kraljevo), Reč (Beograd), Književna reč (Beo-grad), Poezija (Beograd)…Neke pjesme prepjevane su na engleskijezik, njemački, slovenački, mađarski, poljski,makedonski i jidiš.U Pozorištu Prijedor radi kao glumac i reda-telj.

Darko Cvijetić: Kada sam glumio Raskoljnikova u Pozorištu Prijedor

Angelina (Đe-mila-si?)

Taj filmNisam gledao, jošNe da mi se ponovoMrviti zemlju po nebuMed i žuč vrcatiIonako odavno na pendžerimaSu nam zavjese od krvi

Lahko je tebi – takvojOd vrlina izvajanoj Oči otimatiI duše dozivati

Tvoj se glas Vidi Do SvjetlostiTvoja Slika OdjekujeI pljušti Do SvemoćiNaši su Vapaji slijepiVidici ugušeni

MasovnoČoporativnoDžematile

I žive nas kopaju U zajedničko bezumlje

I ne koprcamo se previše Poneko samo rukom odmahnePrije nego malakše

Ako nam Ti (Anđele Širokokrili!)Kojoj je sve Dobro DatoNe digneš Bogumio Stećak Pored Statue Slobode,Ne usvojiš nas

I divlje duše ne odgojišMi, sami, nemamo šanseNi razumaNi glasaNi nadeNi voljeNi mudaZa boj sa lažnim dioptrijama

Nikakva ne pomaže vakcinaProtiv pandemije licemjerja

Bog nek te sačuva, Anđelina,Za pokoljenja novaNemoćni, i siroti Ionako moraju živjetiOd snova

Svaki put

Svaki put kad sretnem nju,ona mi popravi frizuru,bocne me u dušu merakušui razigra belaj u srcu

ĐE...?

Ženo, bona!đe ta kahvađe mi je jedna čarapađe su mi cipeleđe su mi pertleđe su mi ključeviđe mi je autođe su mu vratađe mu je brava

đe si navalilađe mi je glava đe mi je kravatađe mi je razdjeljakđe mi je kosađe mi je lična kartađe sam ja

đe su mi paređe mi je lulađe su mi rukeđe mi je gujicađe mi je pamet đe mi je ćunađe čačkalica

đe mi je ulicađe mi je kućađe mi je potkošuljađe mi je promaha

đe mi je iglađe mi je konacđe dugme na gaćamađe su mi jajađe mi je istokđe mi je zapadđe put do jajca

đe su mi očiđe mi je nosđe mi je obrazđe su mi zubiđe u čaši

đe su mi ovceđe su mi vukoviđe su mi kozeđe su mi daskeđe su mi eks-eri

72 BEHAR 115


Enes Topalović

Kakav si ovo sat poklonio mi Očekad kazaljke idu naopačke

đe su nam djecađe nam je nafakađe nam je bogomoljađe nam je prebivališteđe nam je državađe nas ko zajebava

đe ćemo za novu godinuđe ćemo u kupovinuđe nam je redđe ćemo na sladoled

đe si posadila cvijećeđe je ključ od šupeđe mi je danas đe mi je juče

đe sam najtanjiđe me šta boliđe je tvrdođe vedrinađe je ledđe je neizbježno

đe je mladost đe se dobijađe si potrošilađe u magliđe je punađe je praznađe je sreća

đe nam je krevetđe nam se spavađe nam je suđenođe se kopamođe vječnostđe nadađe svjetlođe mrakđe ljubavđe vjerađe Susretkod Stvoritelja?

73BEHAR 115


Bijeli ćefini

Blještava čistoća sa nebaŠkripi u očima U njoj ostaju prljavi tragovi, Zalutali tabaniSkrnave svetu bjelinu Lepršavih leptira Što šepure svoja krilaU nemuštim titrajimaSimfonije savršenstva tišine(Kroz koju jezdi sam eho mira;)

U bijeloj džennetskoj baštiPoput Vrhovnog Vajara nečija ruka napravilaOd kristala, šalom i šeširom ga utoplilaStajao je tu, ko bijeli paun šepurio se u vidokrugu,Zavodio prolaznice ljubavnice, otimao užurbane poglede,Mamio osmijehe, uzdahe, lahke i teške misli i grijehove Slavio svoju karizmu između dana i noći Dok nečiji pijani hir nije mu ubio dušu namigušuKreativno, iščupao mu nos, i na mjesto mrkve postavio raketuUždio u njoj vraga, iz ćeifa, i raspršio Harmoniju u glavi od pahuljica

Pred obezglavljenim Slavljenikom na tren je zastao Ademov potomakPomislio na Stvoritelja, proučio dovu životu na onom svijetuDok ga je paperje sa neba nježno pokrivalo ćefinima

Jalijaška (anti)pjesma

Đes, ba, Halima,

đe me nađe (u nevakat)stigo mi je SMS poziv za mobilizacijuu tvoju vojsku(čuj, jahnjičarsku!?)

znam da ne znaš da mi je stalo,do tebejoš kad mi naumpadnu tvoje očiduboke da bi se u njih moglo do koljenazagazati (i udušiti;)pa još kad me tvoj naherni osmijeh oprljipa još kad se na tvom licu sve vidi(pa i kakve su gaćice na tebi;)

Enes Topalović: Kakav si ovo sat poklonio mi Oče kad kazaljke idu naopačke

svakom kome Bog nije dao pametdao bi mu tebe (da vidi od nosa dalje)kroz tebe se može komotno gledatikao kroz maločaš opran prozor(iako zakloniš sve vidike i obzor)

kome Bog nije dao pametdao mu je pištolj (samokres u glavi)i mušicu u duši (da tebe nanišani)ko ima i mrvu razuma(i ne sluša narodnjake)ima kod tebe šanse da postane uzoran ludakjer s tobom za petprođe trinaest godina

ovaj svijet je skrojen po mjerigrčenja u apsurdima(bona ne biladaj, popusti đe će ti duša)

Mjesto

Moj otac na livadiMajka u kuhinjiBrat u kafani

Hodža u džamijiKomšija u crkviDijete u školiLopovi u skupštini

Obama u Bijeloj kućiTito ima(o) Brione, i DedinjeKralj Harald svoje dvorePomorac, putnik i davljenik Ima svoje more

Nebo puno zvjezdanih duhovaA Bog – svuda

Dok mene moje mjesto još ne držiNikako da me svežeNiti ću ikad imati svoje ulice

Doduše, davno mi rodica Ciganka kazaRastrzan si, rode, svuda si i nigdje te

nemaTvoje je mjesto raskršćeSa trideset i dva putokaza

Tabani

Kakve si ovo, Majko, rodila mi tabaneNit su za cipele niti za opankeNa njih ne pašu nikakve čizme, nipapuče, ni kaljačeUvijek za dva broja promaše

Nemaju ovi tabani čvrste korakeNisu ni za brda niti za ravniceNit mogu ostavljat tragove dok leteU mrtve čvorove vežu veziceKad u budućnost idu natraške

Pravac nikako da održe, da ga naučeDa ga utabaju i uhodePutanja stalno se kliže i izmičeKad slijede nemirne leptireOd sutra do juče

Kakav si ovo sat poklonio mi OčeKad kazaljke idu naopačkePa se pravo vrijeme ukaže Samo u ogledalu, sa druge straneGdje modra rijeka uvire

Kakvu si ovo dušu zunzaruBez ikakva znaka, biljega i mustreUdahno u moje čakreI bacio olujama da je oblikuju Vjetrovi oaza i pustošiHoću li je umjeti sačuvati Da ti je čistu vratim, Bože

Zov geneza

djed veli da je sanjao,opet, svog pradjeda nadaleko čuvenog (iz priča)onog, što je sve od Božije nafakepropio i prokocko pa i gologuzu kožu, do kosti, založio

(blefirajući u igri sa Sudbinom)

poslije me žicom otac zovei žali se da mu pritisak varira(zbog djedovih snova i hirova, nijevaljda)

zvrkenem svog sinaiako mi se obično ne javljaa ne mogu dobiti ni još nerođenaunuka

niti mu prenijeti da ne moramo svi(srljati i)patiti zbog čukunčukunčukundjedovihporoka

Pred nosom

Doći ću ti i nosom pozvoniti

Jer će mi ruke pune zagrljaja biti

Draga moja,

Pritisli kreditii krize ekonomskejoš samo srčani da se naručii otplati

a moždani je već uzosvoje ušure i kamate, pola pijane duše oduzo na rate

al ti se nemoj sekiratikad mi se odbroje koracinit moli sudbuda u rikverc ubaci

tebi će Bog velki već datinekog ko će u tvojoj historijiučestvovati

74 BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Enes Topalović: Kakav si ovo sat poklonio mi Oče kad kazaljke idu naopačke

nekog lovca na jelene,il gordane, ili merime

i ne brini,samo iz mojih razloga je nestalo mene,

nisam mogo pijan da se patimotišo sam da se ne povratim

i ne čudi se, ako nakon mene ponegdje rupa ostane

Naša posla i naša zemlja

Pjesma nije za sitne dušeNi nevjernike,U ljubavi prevrtljiveKoji i cvijet i svijet gazeKoji lakše dižu tegove nego knjigeIz biblioteke

Nije ni za one što im nad glavama viseKukuljače, kapuljače, šajkače, šubare i maskeNiti je za epske junake Sa tristo konjskih snaga među nogama(u gudalu i guslama)Koje ne može ubiti ni promaha(među ušnim školjkama)

Ni pjesma, ni ljubav, ni zemlja, ni domovina Nisu ni za one za tuđu bol neosjetljiveNi one što djeci otimaju mobiteleNi one što pljuju na sveI maštaju da osvete istoriju, Ratom, u kojem se ljubav mrzi

Dabogda izumrliDobrovoljni prolivaoci krvi

Kad bi se samo mogli protjerati, iz pjesme i zemljeOni koji za vrlinu drže neznanjeI vjeruju da je zemlja ravna pločaDa su majmuni postali od DarvinaDa je u ogledalu realna slikaDa je istorija zla učiteljicaDa se poštenje ne isplati

Da se igla u vene od jada ubadaZub za vrat, prst u oko, onakoIz dosade, da se nešto dešavaKo krade imadeJednom miluj, triput silujKako nabildane jajare rade

Nešto tu ne štima, Darvine!Rasplodni bikoviSami sebe biraju, kroz demokratijuI skrnave sveLjepotu, ljubav, zemlju, BogaI naše smrtovnice šaraju kao svoje glasačke listićeNjima je tuđa nesreća mjerilo ego srećeA slobodu daju samo onima van dometa kuršuma

Znam, veća je vjerovatnoća da nas sve ovdje grom pogodiNego da se pjesma i zemlja homo srama i šljama oslobodiJer mnoge konjske snage vuku te mahnite kočije Turbo zvijezde, komesari, KGB, glasnogole novinarke,mreže, televizije,Sapunice, šamponi, sredstva dezinfekcije i dezorjentacijeFormiraju, formatiraju, oblikuju mnjenje i nacije

Samo rijetke misli izmigolje kroz sve te zamke

Tetovaže su novi klasici umjetnostiJedina sreća u nesreći mogla bi bitida će ih ipak pojesti crvi

A poezija nema šanse da se čujeDok Ceca mrda, trese, skiči, stenje, podvriskujeA stado troši sve aplauze na njene oblineTe za Dizdara, Sarajlića, Sidrana nema ni kusura

Helem, ima li kakve nade i ko bi nam mogao pomoći?Imaju, naravno, crtani filmoviU kojima se popravljaju i mali mozgovi

I nemojte se puno brinuti zbog ove pjesme a vala ni zbog olovki koje po zemlji crtaju crvene linijejer zna i onaj koji nema pojmada pod zemljom ne postoje granice

Iznad i ispod, i na kraju, svegaje teren, zelena livada, i stadion i tribinaZa sve dresove u kojima se za Ljubav, BogaI nadu u pravdu navija

75BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Enes Topalović: Kakav si ovo sat poklonio mi Oče kad kazaljke idu naopačke

Pozajmica

Hvalaza sani svako jutrokad se umijem i pogledam Teu svoje oko

hvala za vrijeme pozajmljeno

hvala za kafu jutarnjuhvala za osmijeh na licuza obraz, i gaće na gujicuisto mi je i jedno i drugo, dato u vrijeme pozajmljeno

Hvala što me Matica nosi Tebii što ne mahnitam i pokušavamuzvodno plivati

iako od pamtivjekaponeki trag se na vodi mreškaipak je sve to zajami nema ništa datraje duže od Čovjeka

zalud se od nastanka Roda povijesttrudida zasadi pomen u prolaznostiništa se ne može pomladiti

ono što nam se pozajmimoramo potrošiti

kada sadapostane jučesve se razvodniu Vječnosti

zatohvala na Pozajmici

(dok Ti se sve ne vrati)

U svakom oku je BogSusreću se, ali se ne vide

Niko još nije vidio Ljubav, ljepota jeprozirnaNiko još nije vidio Sreću, ta boja je jošnepoznataNiko još nije vidio Dušu, čistoća jenevidljivaNiko još nije vidio Misao, brža je odsvjetlostiNiko još nije vidio Boga, a On je usvakoj zjeni

Sve za čime čeznemo ne može se ovimočima vidjeti, jer onda ne bi vrijedilomrijeti

76 BEHAR 115


Enes Topalović rođen je 1963. godine u seluBare, opština Goražde. Diplomirao je jezik iknjiževnost na Pedagoškoj akademiji u Sara-jevu. Trenutno živi i radi u norveškom graduBergenu gdje se, uz pedagoški, bavi knjiže-vnim i novinarskim radom. Do sada su muobjavljene knjige: Let kroz snove, roman,Bosnia ars, Tuzla, 2003; zbirke pripovijedakaŠapat predaka, Graforad, Zenica, 2004. iMrtva trka, Bosanska riječ, Tuzla, 2007., akoautor je knjige poezije Pod istim nebom,Dhira Verlag, Erlenbach ZH Schweiz, 2008. i autor zbirke pje-sama Govor iz bešike, Dhira Verlag, Erlenbach ZH Schweiz,2009.

Član je norveškog Centra pisaca (Forfattersen-trum) i dobitnik nekoliko književnih nagrada ipriznanja: Književna nagrada Srebrenica(2006.) za kratku priču Mrtva trka, Književnanagrada Zija Dizdarević (2006.) za priču Smijehu sebi i Književna nagradaiICC Behar (SAD,2008.) za priču Hafiz. Izbor pripovjedaka Kuca-nje iz kabura izašao jepočetkom 2011. i na nor-veškom jeziku. Njegova dva nova romana iza-šlu su na bosanskom jeziku: Amanet mreža(TDK Šahinpašić) i Na kraju svega (VBZ,

Zagreb), koji je izabran među pet najboljih rukopisa nanatječaju VBZ-a za najbolji neobjavljen roman 2009. godine.

Enes Topalović: Kakav si ovo sat poklonio mi Oče kad kazaljke idu naopačke

Mara Matočec (Đelekovac, 1885. – Korija, 1967.) bila jespisateljica, pjesnikinja, dramatičarka i političarka. Svojaknjiževna djela pisala je sve do smrti, a djelovala je unu-tar Hrvatske seljačke stranke i Seljačke sloge kao članicaGlavnoga odbora HSS-a te članica Glavnoga odboraSeljačke sloge. U Hrvatskoj je poznata kao spisateljica ipolitičarka u Seljačkom pokretu braće Radić i veliki zago-vornik ženske emancipacije. Početkom 1935. godine uZagrebu se upoznaje s Marijom Jurić Zagorkom. Zagorka

je bila zadivljena MaromMatočec kao seljankom-spisa-teljicom te objavljuje članak oMari u Ženskom listu iste godi-ne. Prijateljstvo sa Zagorkomdo nijelo joj je mogućnost ob -javljivanja svojih radova usvim njezinim časopisima po -put Ženskog lista, Novog žen-skog lista i Ženskog svijeta.Žene toga vremena bile suupo znate s radom i djelova-njem Mare Matočec, pa je nje-zina popularnost prelazilaHrvatsku do susjedne Bosne.Početkom 1937. godine MaraMatočec odlazi na put u Bos -nu kako bi promicala Hrvatskuseljačku stranku i poticala že -ne na uključivanje u javni rad iživot. Mara Matočec nije prih-vatila suradnju s niti jednomideološkom strujom tijekom inakon Drugog svjetskog ra -ta te je bila zaboravljena i pre-šućena. Međutim, početkom

1940. godine, ime Mare Matočec toliko je poznato širomHrvatske, Bosne, Slovenije i Srbije da za nju zna gotovosvako seljačko domaćinstvo, a osobito hrvatska ženaseljakinja. I danas odjekuju njene riječi: “Budimo ljudi, priznajmočovjeka čovjekom. Ne usađujmo mržnju jednoga napramdrugom. Neka nas ogrije sunce bratske ljubavi i čovječan-ske pravice, bez koje je neprohodan put k našoj velikojideji.“

77BEHAR 115


Mara Matočec

Budimo ljudi, priznajmočovjeka čovjekom

Mara Matočec, književnica, političarka Muslimanska svijest, Sarajevo, br. 68, novembar 1939.

Sestri muslimanki

Čuj me, sestro! Preko ravnih polja i visokih gora. Šaljem Ti pozdrave, putuju k tebi moje misli i kad se veselim i kad me jadi stisli. Čuj me, sestro! Jer zaboravit ne mogu, dočeka Tvog, ljubavi Tvoje, i kad si mi pjevala pjesme svoje i kazivala život i jade svoje.

Nije se mnogo zanimao za ostale stvari koje su u životu veći-ne ljudi bile primarne. Primarne i neupitne. Njegova primar-nost je bila, osjećao je to, djelovati sa margina. Prostor kaomargina, život kao margina, vrijeme kao margina. Nije marioza vrijeme niti o spoznaji o nemanju vremena. Njegov je posaobio bivati vrijeme. Praviti vrijeme, ako ništa drugo, makar ilu-zija o vremenu bila je aksiom kojega se svako jutro pridržavao.Nije to bio ritual ni tome nešto slično. Naprotiv. Njegov je životbio sveden na priču! Priča mu se otkrivala kao pohota ženemuškome oku, a danas je uspio primijetiti da su muško-ženskiodnosi postali istospolni. Nije se mogao pomiriti sa činjenicomda savremenici oko njega, koji bulje u njega, koji ga svojimsmradom sa, govorio bi, viših katova zapuhuju, koji mu smeta-ju u tramvaju dok se vozi do posla, koji ga, šetajući ulicom ilialejom, koju su urbanističari posjekli iz humanih razloga (upitanju je izgradnja obdaništa) primjećuju svojim laktovima,udarivši ga, uvijek, iznova, podlo i mudro, orgijaju na isti,možda i gori način od Rimljana koji su, veli jedna priča, radisvoga carstva mobilizirali ljude Bosne i odvodili ih da braneRim, a carstvo se širilo, nemajući u vidu, da će ih ista namjeraproširenja dovesti do propasti.

I kako je više spoznavao sve je manje prihvatao modernimživotom ono što su Rimljani odveć uvježbali, donoseći isto natuđe prostore, a izvozeći rudna bogatstva, uvozeći latinicu iimperiju na prostor margine! Isto se desilo, ima i to zapisano, isa Osmanskom imperijom. Ni jedna ni druga nije uvidjela daproces omasovljavanja njihove kulture, apriorno, dovodi dogubitka njih. Prije svega u samom centru imperije! No, tim jepričama branio se od ljudi koji nemaju nikakvih humanijihnamjera, osim da prožive ono života koliko im je dato. Datogranicama njihova tijela i znanja kao legitimna procesa koji ihje određivao u mjeri koja ih je nadrasla. Tako bi primijetiokakvu ženu u tramvaju čije tijelo je uvijek govorilo da nije sre-tno. Ljepota njezina tijela postala je objektom masovne kulturekoja se (uvijek reci: život je reklama) reklamirala u medijimakao otkriće dvadeset prvoga vijeka. Otkriće tijela kao nečeganeistražena? Uvijek bi takvim frazama suprotstavljao rimskuvježbu tijela, koje bi, u namjeri da izgleda što svečanije u tom

kolektivnom duhu, bilo groteskno i apsurdno. Njegova apsurd-nost jeste onemogućena, napisao je u jednoj priči, realizacija nanov način.

Takva pozicija života uvijek je otkrivala život a manje govo-rila o onima koji ga žive. Istina, koliko god se opterećivao ljudi-ma, njihovim nastojanjima da mu učtivim putem smetaju uvi-jek bi ih izbjegavao, ali na svoj način. Ljudi, konkretizacija nji-hova imena, nije ga zanimala. Odnosi koji su uspostavljenimeđu njima jeste ono na čemu bi po cijelu noć radio. Pisao!Upamtio je neko drago lice iz djetinjstva kojeg bi se sjetio uvi-jek u magli jutra i inja koje bi granama, primijetio je, davalasvečan sjaj. Sjaj koji ljudskom logikom biva uništen, odnosnoljudska je pozicija uvijek slabija no što se o njoj misli!

O osamljenosti posla kojim se bavi nije nikada mnogo raz-mišljao. Tačnije, samoću je smatrao privilegijom u vremenu, uduhu, u progresivnoj namjeri oružja da sebi oduzme razum, adjeluje imperatorski... Samoća je priča koja bi uvijek počinjalapričom o manjku vremena ljudi koji su živjeli uobičajenimtempom. Jedan običan život! Jedna obična priča! Jedno vrijemekoje se prevarilo sobom, pa mislilo da je futurizam jedini legi-timni način njegova izraza u svakom smislu te riječi, a smislovisu dovedeni do krajnjih granica. Eno ih, u priči o samoći, napi-sao je, vise na bilbordima, osvijetljenim reklamama, ljudskomsmjelošću da se legitimiraju tuđim životima. Eno je, na mon-denski se način realizira, na književnim večerima, katedramakoje su upregnute politikom i horizontalnom religijom. Svismislovi na jednome mjestu postali su tijesni jedan naspramdrugoga. Nasuprot tome, samoća! Samoća lista na vjetru, pro-stora koji je nebu oškrinut kao kakvo sjećanje na beharli dje-tinjstvo i majku koja bi ga glasom, a mirisom hljeba vikalamerajom da uđe u kuću, dok se jelo nije ohladilo! Majka je bilai borba, i nježnost, i smisao... Sada je samoća materinom njež-nošću uokvirena kao kakav ram u kojem bi fotografija otkriva-la majku, pomalo nasmijanu, a njega, iza njezinih nogu, kakostidljivo, držeći majku, viri kriškom, koja je bila namazana kaj-makom kao u priči o lipovu cvatu, kojoj bi se sada, u zrelijojdobi, vraćao kao najljepšem sjećanju.

Ono što mu je i danas teško, kada su u pitanju djetinjasta

78 BEHAR 115


Sead Husić Beli

Čovjek koji piše priče

sjećanja, jeste i to što fotografija otkriva: njih dvoje bez oca.Babo je otišao “na vojsku“, braneći, valjda, opet, tuđu ideju... Aon se pripremao, nedugo, nakon toga “na škole“... Ali samoća,koliko god ponekad bila teška, postala je privilegijom kojumalo ko u vremenu visećih reklama ima. Takva upadljivost iotvorenost života vidljiva je i na visećim bilbordima i namješta-ju koji je, sve mu se čini, najpogodniji selidbom. Tačnije, selid-ba je u takvom vremenu postala ideologija koja se smatralapogodnom. I ako se želi biti modernim, selidbenim, valjalo bi istvari kojima ljudi robuju učiniti takvim... Smijao bi se groho-tom: otkriće dvadeset prvog vijeka, otkriće tijela i selidbe. Obasistema oprobana u iščezlim vremenima. Ali jedina stvar kojuje opisao u svojim memoarima jeste upotreba svjetla i zvuka uvremenu koji je bukom imanentan, ali se ne ostvaruje u reci-procitetu istine i navike. Buka dvadesetoga vijeka jednom je uparku, držeći kineski kišobran, kao sredstvo globalizacije, dokje snijeg padao, doživjela svoj vrhunac! Njezina upotreba jenapravila društvo strašnim! Avioni su šarali nebo, sirene suupozoravale, dimnjaka je bilo sve više, žurba je postala u zvukujoš strašnija (a mnogi su žurjeli pred povijesnom nelagodom),društvo se humaniziralo do mjere da je klasna podjela postalapoželjna, tako da feudalno doba nikada nije prestalo: promije-nilo je samo sredstva djelovanja, mislio bi on, i ništa više! I takoi upotrebu svjetla, tačnije njezinu rasipnost dovodio je u vezu saširenjem carstva kojem takav način ne pogoduje. Što se višesvjetlo i rasipalo, među običnim svijetom, isto se i osipalo. Nijeviše bivalo čudom! Ni blizu čudu, kao što je bilo čudo onda, kadje kroz vezirov grad prolazio slon da upozori, da progovori osebi. Govor je, budući da je i on, čovjek koji piše priče, bio međurajom, bio potežak i usporen i jedino su djeca usuđivala se mje-riti u priči slonovu surlu. Blagost govora, kasnije je napisao,opravdala se apsolutnom vlašću! Među običnim svijetom oslonu se govorilo s podsmjehom i u čudu i čudom se nisu moglinačuditi zanatlije i trgovci, i obični šegrti, i čaršijski lopovi...Tako je svjetlo izgubilo na čudu! Ali slonovi su uvijek bili i usvakom vremenu čuda i navike koje su oportunistima davalepriliku u novom vremenu. Novo vrijeme sa starim čudom,mislio bi on, bivajući u gomili!

Dugo bi u noći, šetajući u sobi, pomjerajući sjenu, naruša-vajući uobičajenost sobnog svjetla mislio o priči. Ne o priči kojabi imala glavnog junaka čije bi trajanje bilo čas podvig, časludost. Ne! Mislio je o priči kao izumu koji čovječanstvo ne držionako kako bi trebalo. Priča je izum koji je prije točka nastao,prije svjetla, prije pisma. Priča je jedino što ostane svakome.Čak i onome kome nije do priče. Opet je priča tu. Kao prolaz-

nost, kao opomena, kao izum. Mislio je o priči kao o najboljemšto ljudi imaju, ali je sada priča narušena nijemošću ili nearti-kulisanim zvukom koji nije bio dostojan priče. Ali, opet, misliobi, i te neartikulisane zvuke i vrijeme, oskudno duhom, nadrastće priča. Opet će priča poput izuma, kao čudo, bivati iznova tu– kao opomena, kao neminovnost. Istina, ima tužnih priča, lju-bavnih priča. Ima i onih o zavičaju i hljebu, ali ima i onih kojese ne smiju ni pričati, pa, opet, ima priča koje bi uvijek ljepšezvučale kad ih neko drugi priča. Kako god, priča je najbližaljudskom napretku. Priča kao umjereni ljudski napredak!Nekoliko je priča, a mnoge je napisao, uspio objaviti u lokalnimnovinama. Jednu koja ja pobudila maštu čitačima, naslovio je,jednostavno Pismo, koja je u skraćenoj verziji izgledala ovako:

I tako kada zbog ideoloških tjeskoba i pomanjkanja volje zarazumijevanjem uzmem papirom bilježiti vrijeme kao jednukonstantu koja ne misli u onoj mjeri u kojoj bih volio... Proći ćugradom onda kad se povijest bude otkotrljala kao guma nizsokak (guma mojeg djetinjstva i pokoji osmijeh blagim mi sečini kao kiša koje danas slabo ima) kao knjiga koja mi se desi:pjesma puna tjeskobe koja je autoreferencijalna, koja se, u kon-tekstu otkotrljane povijesti pokazuje i historijom, sada sebeobjašnjava čitačima ili drijemežu ljudskome koji će ispod nasla-ga slova i bjelina među njima, arheološkim putem, otkrivatime: kako sam volio, živio i govorio. Govor? Čudna rabotakojom se objašnjavaju ljudi, smislovi i tako bi se moglo reći dasu dvije stvari neophodne ovome pismu: jedno su čitači koji ćedoći (moraju) i otkriti ljubav koja gasne u ovom vremenunakon dva svjetska rata, krize, a treći je neophodan svijetu da sedefamilijarizira s ciljem ponovnog (globalnog) zbližavanja.Znaš, nesreća zbližava ljude! Drugo je, objasniti se čitaču, (akoje to uopće moguće). Ostat ću na tome da se ne želim objašnja-vati. Zašto bih? Meni je dato da pišem i bilježim, ne da se obja-šnjavam: ljudi se objašnjavaju radi međe, radi ljubavi, radiDrugih objašnjavaju se sebi pokretima koji im ne priliče, radidjece koja će doći i objašnjavati sebe ogledalom, a to će ovanapredna civilizacija, dakako, apsorbirati (nemojte nikadpomisliti da nismo napredni − ostavimo to čitačima koje ćemosada nazvati kamenim spavačima “ne onim, ne“ ovi će doći iobjasniti nas kada ne budemo imali smisla za život, kada bude-mo trava radioaktivna, po mogućnosti ljubavlju ugažena, da sečitači ne dosađuju samo time da imaju se objašnjavati sa kiber-netičkim čovjekom. Ima zar i ljubavi?!).

Ma koja humanizacija. Pusti to.Idi pecaj ribe pa će ti se život objasniti na vodi koja plovci-

ma ribe.

79BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Sead Husić Beli: Čovjek koji piše priče

Da. Čitaoče! (pisac se obraća, na ra v no, kamenim spavačima− imajte to na umu, vas radi, ne pisca − pisca muka ga nja da sepapirom objašnjava − ne me đom i ljubavi koju bi trebalo navrijeme omi risati hartijom jeftine štamparije koja se vadi da netrpi ljubav nego obveznice kojih manjka)... Dakle, digresija višenema! Snalazite se. Nije teško ili jeste. Ko zna? Papir! Šta? Povi-jest! Ne! Čuješ, to gunđa svijet koji (ima jedna priča, ali je neželim sada pričati. Ustvari ja bilježim, ne pričam. Ja sam Orfejkoji čeka čitače. Ne. Reći ću samo da je bio Slon od nekakva vezi-ra i pisac, a svjetina nije se znala sakriti − izašla ulicom se obja-sniti sa slonom...) Eto, ote mi se pismo kao vrisak!

Ali ideologija? Dosta više. Ne budalači. Objasni se. Koji tije... Nije zar taj koji i nije nešto. Dobro. Ako moram. Evo (...)

(I tako kada zbog ideoloških tjeskoba i pomanjkanja voljeza razumijevanjem uzmem papir...; slova ću arapskim pismomuobličiti da se zaštitim od povijesti, a arheologija neka me obja-sni. Ja ću tada biti trava bez smisla, koja čeka smisao.)

Priča je, nesumnjivo, u tom malog rudarskom gradu, izaz-vala pometnju i zapitanost o autoru priče. Policijskom nared-bom krenula je potraga o čovjeku koji piše priče i moglo je odsvega toga ispasti jedna kriminalistička priča sa modernisti-čkim elementom trajanja radnje. Potraga bi počela i završila zajednu policijsku smjenu! Ali, nije! Ubrzo, nakon toga, onaj kojipiše priče je ostavljen zaboravu (ionako je objavljivao pod pseu-donimom), ali priča nije! Priča je ostala... Da je bio zaljubljeniku priču otkriva nam još jedan, malo neobičan trag... Bio jeodveć mokar, kao i slova kojim je možda pisao. Ako se čini daslova ne mogu biti mokra, onda je pretpostavka da je bilješka okiši prethodila jednoj kišnoj šetnji i kontemplaciji kojoj se pre-puštao čovjek koji piše priče. Za razliku od novinske priče,bilješka o kiši je pronađena u njegovom zelenom mantilu ondakada on nije bio više živ. Bilješka o kiši uz malu doradu (ruko-pis je bio razliven tintom na dnu) izgleda ovako:

Evo, ima tome podosta kako se pripremam da posjetimpapir jednim pljuskom. Onako, nije to usput, da jeste do sadabi se desio, naravno! Ne znam? Fascinantna mi je uvijek bilakiša (smirujuće djeluje ne mene, kao malo šta) u po ljetna dana,u po razgovora (obično bijah u razgovoru sa naslovima, mrtvimpjesnicima, koji, vidljivo je, življi su i lepršaviji od mnogih kojisu kao živi a nisu; dakle, mrtvi pjesnici nisu mrtvi − prije će bitida su ponekad zaboravljeni?) Nego? Kiša! Kiša na obrazima,kiša na opustjeloj zemlji, kiša na prašnjavoj cesti, kiša na njoj,kiša u povijesti, kiša na bojnom polju, kiša zločinom udesenabiva i svjedokom, kiša na mezarevima, cureći niz nišane, svjet-luca uličnom reklamom, kiša na granama, kiša u olucima, kišana trgovima, kiša na glavama i ćelava muškarca biva burle-skom, kiša na sklopljenu kišobranu biva sputana, kiša u Bosni,kiša u noći, kiša u daljini, kiša na mačkama, kiša u kiši, kiša upljusku, pljusak u pjesmi, pjesma u pljusku za sunčanih danabiva kišom milosti, kiša u sjećanju je priprema da mi se desipljusak? Pljusak, bivat će pjesmom!

Jedina stvar koja je pouzdana u ovome trenutku jeste da je,ne zna se kako, zaostavština, koja je ostala u fioci radnoga stola,dospjela u javnost na kojoj – bilješci – pisalo je slijedeće:

Ima ljudi koji vole i ne vole priče, ima ljudi koji prave kišu,ima ljudi koji prodaju lubenice, ima žena koje mirišu na jabu-ke, ima vremena kada nema vremena, ima sistema koji gušeljude, ima ratova koji se nikad ne mijenjaju, ima ljudi kojinemaju želja i ti su sigurno sretni, ima gradova koji dimnjaci-ma govore o sebi, ima potoka koje ljudska noga nije zagazila,ima ih tako... Nije da ih nema, ali, eto, ima i ljudi koji pišu priče!

Nakon čovjeka koji piše priče (koji je napisao priče pa ipriču o priči) javno mnijenje je usaglasilo se da se tu nije radiloo čovjeku koji je samo pisao priče. On je bio i onaj koji je i živiosvoje priče!

80 BEHAR 115


Sead Husić rođen je 1986. u Tuzli. Živi u Banovićima. Profesor je bosanskoga jezika i

književnosti. Diplomirao na Filozofskom fakultetu u Tuzli 2010. godine. Do sada je

poeziju i književnu kritiku objavljivao u “Životu“, “Motrištima“ i “Lingvazinu“. Autor je

nekoliko zbirki pjesama u rukopisu koje još uvijek nisu objavljene. Pored poezije

piše i prozu.

Sead Husić Beli: Čovjek koji piše priče

Kad smo sjedili u Tuhfegdžića kahvi, onog ljeta kad sepočelo govorkati o pobuni u Krajini, nismo ni slutili kakoće to biti naši zadnji susreti i kako će nas bijeli široki dru-movi odvesti na sve četiri strane svijeta, da se nikad više nevratimo u našu malu kasabu. Hasan je donio nekakvaćageta, podijelio nam i onda počeo polahko pojašnjavatikako trebamo samo potpisati i kroz heftu dvije možemokrenuti u svijet. Bojali smo se ponovnog rata, jer rane kojeje ostavio za sobom onaj prošli nisu još bile dovoljno zara-sle. Taman su malo poskočili oni dječaci koje smo ostaviliza sobom kad smo odlazili u prošli rat, boreći se podtuđom zastavom i za tuđeg cara, a sad se počelo govorkatikako je na pomolu ponovo neki okršaj. Uzeće svu muškučeljad koja može nositi kremenjače i vući topove po ovimnašim surim vrletima. Ispijali smo preprženu kahvu, puši-li ljutu škiju hercegovačku, bili zamišljeni ne znajući kudbi krenuli sa sobom i sa svojom djecom. Već nekoliko danasmo se dogovarali da niko iz naše kasabe ne ode u vojsku,niko se neće odazivati pa nek rade s nama što god im volja.Ali, najstariji među nama, brkati Mehaga je nakon našegizlaganja, motajući škiju i srčući kahvu iz findžana dodaokako smo mi malehan narod i s nama veliki mogu raditišto god im volja.

- Nemojte misliti da ćete pobjeći od vojne, oni ti u svo-jim tefterima imaju upisanu svu našu čeljad i mušku i žen-sku. Švabo ti je puno pametniji od Turčina. Sve ti je u njihna papiru pa sad reci da te nejma. Znate i sami kako supopisali, prošle godine, ne samo čeljad nego i ono malonaše sirotinje što imamo. Ja bio sakrio jednu kravicu,nisam reko da imam, a onaj ćato što piše vrcom u štalu pakad vidje moju Milovu kako preživa, stade galamit namene, te kako mogu biti takav čovjek, te kako mogu vara-ti cara te da smo mi svi isti i ne znam šta sve nije ugovorio.Kažem mu, de bolan ne bio, piši ako hoćeš i mačku, eno jepored šporeta, a to je moj mal šta to koga briga šta ja imamsvezano za jaslama. Napisa on meni tada i globu da platim.

Nije vrijedilo što sam išo u srez onom glavnom se žalitinego i on meni isto ko i onaj porobdžija kako po zakonumoram plati kaznu jer sam zatajio svoju imovinu, nisamim rekao za Milovu. Džaba što od Milove niko nejma kori-sti osim moje čeljadi koju hranim s ono malo mlijeka štodaje. Ništa nikom ne prodajem pa da šta zaradim, negosamo beslemam svoju čeljad. Ama, i vi dobro znate da jeonaj ugursus bio uzeo uzdu da mi Milovu vodi iz štale pakad sam mu nešto malo od svoje sirotinje tutno u džep,ostavi, ali napisa depešu kako moram platiti globu. Sviznate da sam zajmio od Osmana nešto, a nešto mi mojastara dala iz svoje sehare, ono malo crkavice što je prišpa-rala te ja iduće hefte onom u srez i platih globu. A vidjeli viko i ja kako gazda Stojanu ne priđoše ni blizu kuće. Nekomu dojavio da dolaze popisivati čeljad i imanja pa gazdaStojan dođe pred njih još dok su bili blizu kasabe, svrati ihu Milinu gostionicu pa ih najede i napi, a oni teturajućiušli u fijaker i tek se za dva dana vratiše u našu kasabu.Njega ni uveli u svoje teftere, ni pitali za zdravlje. Tako tise to radi. Nego deder, Haso, šta ti tvoji papiri kažu. Kudćeš ovu mlađariju poslat na rad. U koju zemlju i kojemcaru?

Hasan se sav zacrveni u obrazima, plamac ga obuze koda si mu crvenu ružu nakalemio od uha do uha, pa krenunesigurno i mucavo objašnjavati. Nesigurnost u govoru sejavljala jer je shvatio da Mehaga sumnja u njegovu pleme-nitu nakanu. U početku je počeo smireno objašnjavati, anakon nekoliko rečenica, kad je shvatio da se pred dru-štvom bespotrebno pravda, iz njega izletješe riječi takvombrzinom da su njihov smisao jedva mogli razabrati. Uglavi su se posvađale emocije bijesa, ponosa, a osjećaj kri-vice i neosnovane optužbe ga je dovodio do ludila.

- Ama, Mehaga ja ne bi ovoj mlađariji ništa nažao uči-nio prije da ode moja glava s ramena. Tako ti meni. Odovog našeg belaja sad i ti... Papire sam dobio od jednogahbaba iz Sarajva koji je i druge naše ljude odveo u Austri-

81BEHAR 115


Ajka Tiro Srebreniković

Ključevi avlijskih vrata

ju. Napravi on njima papir da mogu preko svijeta kudhoće. Samo treba platit. Nije ništa badava. Evo, svak nekproda po nešto od mala pa može otići gdje god želi. Jedanod Sarajlija stigao do Amerike. I ovo da ti kažem. Zaposliose u rudniku gdje traže zlato pa se čovjek obogatio. Otvo-rio nekakav konak tamo za one koji tek dođu tražiti posla.Vele da je i puno naših tu u konak smjestio. Drugi jedanotišo u France pa tamo se isto obogatio. Nama je ić odav-de. Ti si star i ne možeš pod pušku. A mi nećemo rađatdjecu i gledat, svako malo vremena, kako nam dolaze izrata osakaćeni ili još gore da ostavljaju kosti u tuđoj zem-lji ne znajući im ni za mezare. Bog zna kolko je naših ljudiostalo na pustim poljima truhnuti da i ne znamo... Nego,ako ti nisi za odlazak, ostani pobogu brate i čuvaj ovo našesirotinje dok se mi ne vratimo iz dalekog svijeta. A svak ćese vratiti. I oni što su otišli do na kraj svijeta sanjaju osvom toplom budžaku i svojoj avliji. Znam ja da je tuđisvijet tuga pregolema, ali živa glava ikad, mrtva nikad...

Drugi ahbabi koji su šutke sve do sada slušali razgovorove dvojice, pođoše se meškoljiti, pomalo kašljucati što biznak da Hasan i Mehaga ušute, taki je bio adet u našojkasabi. Dok čuješ kakav zvuk ili šaret od drugog, tvoje jeušutjeti jer se onaj drugi sugovornik priprema nešto reći.Nije u taj vakat bilo uobičajeno da se sugovornika podcije-ni, samo su žensku čeljad znali zareziliti smatrajući da imje mjesto u kući pored djece i u mutvaku, njihova se nicrna ni bijela besjeda nije uzimala za ozbiljno. Znali su imreći:

- Deder bona ne bila, ušuti, znaš da je vazda bilo Dugakosa kratka pamet.

A žensko čeljade bi otrpjelo i otišlo za svojim poslom.Tako su i djeca rasla u uvjerenju da je žensko čeljademanje vrijedno, da ne zna o životu ama baš ništa pa sumuška djeca od malih nogu postajali tutori svojim sestra-ma pa čak i majkama kad bi malo poskočili i onako sezamomčili. A kad bi se u koga zaredala rađati ženska djecato ti je bilo ko prokletstvo za kuću.

Stari Osman prvi krenu onako izokole, smješkajući se,kako to i nije loš haber te da će od tog hajr posla imatikoristi i Hasan i njegov ahbab iz Sarajva, a najmanje našnarod. Ali njega nešto onako, pomalo kopka kome će ići tepare koje bi oni dali Hasanu, da ne bude ko ona stara Vuksit i ovce na broju. Drugi su u istom tonu podržali Osma-na, sumnjajući u Hasanovu čestitu namjeru. Ali, Hasan sepribra pa nastavi kako ni on ni njegov ahbab neće uzeti ni

jedne pare, samo im je nijet da spase ovo naše mlađarijekoja stasa za pušku.

- Dosta više vojni, žao mi gledati kako nestajemo, bori-mo se za tuđina, a od toga nemamo ništa. Još od Turakasmo se borili za njihova cara, a gle šta su nam ti Turcinapravili. Ostaviše nas na milost i nemilost tuđinu pa tisad hajde ratuj i za njega. Ne bi se ja protivio kad bi mibranili svoju zemlju i svog cara, kad bi naši Bošnjaci biliko jedan pa udarili svoju među i prema onima s istoka ionima sa zapada, nego, brate mili, vazda nekome služimoza podkusurivanje. Mladost tek krene da štagod naukaizuči, a ono ih začas pozovu pa moraju na kakav front.Vraćaju se sakati, bolesni, raspamećeni i tako svake godi-ne od kad je Boga i svijeta. Govorim vam da odemo sa svogpraga pa makar nakratko. Samo dok prođe ova frtutmakoju najavljuju. Naša su djeca plaho pametna, a da nijetako ne bi bili na ovim našim gudurama toliko stoljeća kadnas je i mač sijeko i puška ustrijeljivala, a opet smo opsta-jali. Nego, tamo gdje nema rata djeca će brzo učiti, iće nakakve nauke pa će biti korisniji i sebi i ovoj napaćenojzemlji, nego da ostanu ovdje. Belaj ti je za narod kad mumlađarija ostanu ćorava pri zdravim očima. Eto, zato javama o ovoj depeši. Zato ja vama o odlasku. Je, mi smomal narod ne mereš se borit protiv velikih, ali moreš upra-vit sa svojom djecom kako ti hoćeš.

Nakon govora, Hasan je podijelio one papire koje jedobio iz Sarajeva. Rekao je da svi sa svojim ukućanima jošmalo protabire pa sutra kad se vide na kahvi da mu vrate,il podpisano il ne podpisano.

Kad sam došao kući, moja me hanuma čekala poredpendžera, a djeca su već bila pozaspala. Ispričao sam joj zaHasonov prijedlog, a ona je sva radosna poskočila i reklada ćemo mi te papire podpisati pa uz Božju pomoć bježatiod ovog našeg belaja.

– Nisam ja djecu svoju donijela na svijet da budu kur-bani dušmanima. Za kog da se bore i ginu? Ama, ne dam janjihov jedan nokat za cijeli svijet.

A kad sam joj ispričao kako niko od ahbaba nije ozbilj-no shvatio Hasanov prijedlog, čak su ga neki i ismijali,moja hanuma skoči sa sećije pa krenu tražiti šamiju. Rečeda ona ide kod svojih kona kako bi ih nagovorila da se neigraju sa životom nego da spreme to malo sirotinje štoimaju pa nek idu u svijet, zbog djece. Nisam joj dao da ukasne sate izlazi, a šta bi joj čaršija rekla, neki bi jedvadočekali da je proglase budalastom, dok u ovo doba obija

82 BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Ajka Tiro Srebreniković: Ključevi avlijskih vrata

tuđe pragove. Još dugo u noći kovali smo planove o odla-sku i napuštanju naše kasabe. Odlučili smo otići za Tur-sku. Uvijek dok sam bio dijete, ostala mi je želja vidjeti svoto bogatstvo velikog carstva o kojem mi je pripovijedaomoj rahmetli djed koji je prošao Turskom kad je išao nahadž.

Sutradan na kahvi ponovno smo se svi našli, samo nijebilo Mehage. Hasan je uzeo moje potpisane papire, njego-va familija je isto odredila seliti i još dvije familije iz Hoti-ća sokaka.

Pripreme za odlazak su trajale skoro mjesec dana, dokjedno jutro nismo dobili potvrdan odgovor iz Sarajeva damožemo krenuti jedni za Tursku, a drugi u Austriju kojabi im bila samo usputna stanica jer tamo ih čekaju drugipapiri s kojima će moći sve do Amerike.

Ta jesen bila je topla i mirišljava kao nikakva do tada.Nakon tolikih godina i sada osjećam miris zreloga voća ponašim baštama, a slika rumenog sutona, noć prije negosmo krenuli, dolazila mi je u san ko zna koliko puta. Unešto starih kufera potrpali mi ono malo robe za čeljad,ponijeli smo i ključeve od kuće i od avlije te krenuli po pra-šnjavom drumu na daleki put. Kasnije smo saznali da onikoji su nam davali papire za naše preselenje su uzeli našekuće tako da se više nismo imali kamo vratiti. Kad smo bili

u Makedoniji čuli smo da je u našu Bosnu došao novi kija-met. Vojska je nahrupila sa svih strana, žene su odvodili unekakve logore, udarali im na obraz te ih vraćali kad subile već trudne. Bili smo zahvalni što nas je zaobišla tanesreća, ali beskrajno u dubini duše nesretni što nismomogli ništa učiniti za naše prijatelje i komšije. Hasan je saženom i troje djece otišao za Ameriku, nije se nikad vratiou našu kasabu, a one dvije familije iz Hotića sokaka sudošle do Australije. Čuo sam da su svi naši u dalekom svi-jetu postali uspješni ljudi, a da su djeca završila stranjskeškole i da rade dobre poslove.

Ovo pišem u već poodmakloj životnoj dobi, sjetih senašeg odlaska iz kasabe, nade da ćemo se nekad vratiti, ana sve me podsjetio stari ključ od kućnih vrata i avlije kojije svih ovih trideset godina, od kad smo došli u Tursku, biona vidnom mjestu na zidu. U starom kuferu ostavio samsvojim sinovima oporuku i posljednju želju da me, kadpreselim na bolji svijet, sahrane pored mojih rahmetlijaoca Šabana, majke Hatidže i djeda Ahmeda. Jedino što medrži u životu je to da u kući nikad nisam dao da se govoripo turki nego su moji vazda govorili po bosanski. I unu-čad, iako su im majke Turkinje, govore ko da su rođeni uBosni. Ako se nekad vrate, znat će zboriti pradjedovskimjezikom.

83BEHAR 115


Ajka Tiro Srebreniković rođena je uDuvnu 1961. godine. U rodnom mjestuzavršila osnovnu školu i gimnazijsko obra-zovanje. Diplomirala južnoslavenske jezike iknjiževnost. Do 1991. godine radila kaonastavnik jezika i književnosti u školama uBiH. Nakon dolaska u Zagreb, predavalabosanski jezik u Srednjoj školi za izbjegludjecu iz BiH i hrvatski jezik u Zagrebačkojmedresi “Dr. Ahmed Smajlović“. 2003. godi-ne magistrirala na posljediplomskom studiju književnostiFilozofskog fakulteta u Zagrebu na temu “Koncepcija liko-va u romanu Derviš i smrt Meše Selimovića“. U izdanju

KDBH Preporod 2004. godine objavila studi-ju “Znakovi osobnosti u romanu Derviš ismrt Meše Selimovića“. U izdanju Saborabošnjačkih asocijacija RH 2007. objavila jezbirku eseja i književnih prikaza “Identitet -jezik i bosanska književnost“. Član je redak-cije informativnog časopisa “PreporodovJournal“ i suradnik u časopisima “Behar“,“Almanah“ i Književnoj reviji “Marulić“. Uizdanju KDBH Preporod 2013. godine obja-

vila je zbirku pjesama “Davna svitanja”. U pripremi jedruga zbirka pjesama pod nazivom “Kad stupiš na kućniprag“ . Živi i radi u Zagrebu.

Ajka Tiro Srebreniković: Ključevi avlijskih vrata

Njena slika mi ne izlazi iz glave. Njene su crte urezane umoždane ćelije, kosti glave i hodnike podsvijesti. Nalik je nasliku mene, osmogodišnje djevojčice, u ogledalu. Hodam ulicomnoseći đačku torbu. Stopala u uglancanim crnim kožnim cipela-ma, sa čvrstim četvrtastim potpeticama, vuku mi se po zemlji.Potpetice odzvanjaju po asfaltu čvrsto, postojano, ponosno, jerja sam kći velikog profesora Zekerije al-Hartitija, čija fotografi-ja unutar četvrtastog okvira izlazi u jutarnjim novinama, iznadnjegove dnevne kolumne pod naslovom “Časnost zavjeta”.

Imala je devet godina. Ličila je na mene, izuzev njenih očiju.Dvije velike zjenice u njenim očima isijavale su plavu svjetlost,skoro pa tamnocrnu, boje noći. Protivno mojoj volji, nisam moglaskinuti pogled s njih. Njene su oči prodirale u moje lice, poputoštrice sječiva probijale su u skriveno žarište, u dubine nutrine.

Izgledala je starije od mene, kao da je na svijet došla stotinugodina prije mene. Kao da i nije imala godina, niti oca, nitimajke, niti kuće, niti spavaće sobe, niti časti, niti djevičanstva,koje se plašila izgubiti. Ništa nije posjedovala, niti je imala štaizgubiti – ni na ovom ni na onom svijetu.

Bila je djevojčica poput mene, poput svih djevojčica u školi.Međutim, njeno je tijelo bilo vitko, mršavo, čvrsto, kao da i nijenapravljeno od mesa. Sjeklo je vazduh dok je išla poput strijele,bosonoga, bez cipela. Gazila je stopalima po kamenju, šljunku itrnju, ne osjećajući bol i ne ispuštajući ni kapljicu krvi.

Na tabli bijelom kredom pišem svoje puno ime – Madžida Ze -ke rija al-Hartiti. Nastavnik bulji u mene s divljenjem. Govori dje -vo jčicama da ću i ja biti kao otac – veliki pisac, da će mi se fotogra -fi ja pojavljivati u novinama, časopisima i na svijetlećim ekranima.Go vori da je moj djed, al-Hartiti paša, bio nacionalni vođa i da mo -ja porodica, plemićkog porijekla, korijene vodi od Saada Zaglula iOrabi-paše, te da se proteže sve do Meke časne, Kurejša i Božijegposlanika.

Svaka je učenica imala poznatog oca čije bi ime ispisivalapored svog imena na tabli. Svaka od njih se ponosila svojimocem ili djedom, ujakom ili stricom, ili bilo kojim drugim poz-natim muškarcem u svojoj porodici.

Osim nje. Stoji kod table uzdignute glave. Nastavnik jojnaređuje da napiše svoje ime. Šiljatim oštrim prstima uzimakomad bijele krede. Tijelo joj se okreće prema ploči. Vidimonjena čvrsta, uspravna leđa, zakrpu prišivenu crnim koncem nakecelji, ravne sandale na nogama. Velikim iskrivljenim slovima,kako to pišemo mi djeca, piše svoje ime: Zejna.

Nastavnik je bambusovom šipkom ošinu po leđima, po zakr-

pi na kecelji od katuna ili gabardina.“Napiši svoje puno ime kao i tvoje kolegice!” Prstima uzima kredu i piše: “Zejna bint Zejnat”.Potom se okreće kako bi pogledala u nas. Zjenice u njenim

očima isijavaju crni žar dok nastavnik grmi:“Napiši ime svog oca i djeda, magarice jedna!”Dvije crne baklje rasplamsaše se mrklim sjajem. Baci kredu

na zemlju, zgazi je nogama, a potom uzdignute glave ode dosvog mjesta u posljednjem redu. Učitelj nas je podučavao osno-vima jezika i vjere. Govorio je da je dijete koje nosi majčino imekopile. Učio nas je singular i plural: riječ – riječi; pozdrav – poz-dravi, preljuba – preljube.

Po zidovima školskih toaleta počele smo pisati njeno ime: Zejnabint Zejnat. Međutim, ona nije čitala ono što smo mi pisale, niti jedolazila u školu svaki dan kao što smo to mi činile. Dolazila bi dvaputa sedmično, utorkom i četvrtkom, na časove muzičke kulturekod gospođice Merjem. Potom je donijeta odluka o njenom isklju-čenju iz škole. Više je nisam viđala osim slučajno na ulici.

Gospođica Merjem učila nas je svirati klavir. Uzimala bi Zej-nine prste u svoju ruku, visoko ih podizala u razredu kako bismoih vidjele. Gospođica Merjem je bila ponosna na Zejnine prste.Govorila bi da su stvoreni za muziku, da je ona nadarena djevoj-čica, te da niko u razredu nije nadaren kao ona. Suze bi se cakli-le u Zejninim očima, ali nijedna joj ne bi kanula, već bi samonjene garave zjenice još jače zasjajile, tako da smo mislile da suto suze, a odmah potom bismo se razuvjerile kada bi njene očizablistale osmijehom koji bi obasjao njeno mršavo bljedunjavolice. Svjetlost bi izvirivala ispod njene tamne ispucale kože, čine-ći je nježnom i ružičastom.

Zurim u duge, suhonjave, čvrste Zejnine prste dok ona svira.Njeni jaki prsti brzinom svjetlosti prelaze preko tipki klavira.Glas joj odzvanja dok pjeva nacionalnu himnu. Moj je glas, upoređenju sa njenim, hropteći, hrapav, promukao i prigušen.Moji su prsti, u poređenju sa njenim, zdepasti, mlitavi, nalik naprste moje majke, punački i spori. Moje majke Budur, gospođesupruge velikog profesora Zekerije al-Hartitija. I sama je bila veli-ka profesorica, koja je zauzimala istaknuto mjesto u književnosti.

Noću bi mi se u snu javljao lik Zejne bint Zejnat. Vidjela bihje kako sjedi na malenoj stolici bez naslona i svira na klaviru i negledajući u svoje prste. Pogleda uperenog u notni zapis okrećejednu stranicu za drugom. Napamet zna melodiju, kao da ju jesama komponirala, sama napisala riječi pjesme, dok joj se prstisami od sebe kreću.

Nisam razumjela što znači riječ “razvrat”, koju je vrhomjezika izgovarao učitelj, kao da je pljuvačka koju pljuje izmeđuusana, ali sam pretpostavljala da je nadarenost za muziku unekoj vezi sa “razvratom”, jer kako inače da jedno dijete razvra-ta bude bolje od svih nas u muzici.

Negdje duboko u sebi ja sam joj zavidjela. Viđala sam je kakodugog čvrstog stasa hoda ulicom, s lahkoćom pokreće ruke inoge, slobodno pleše i pjeva sa djecom ulice i ne plaši se da ćezakasniti vratiti se kući. Ona nema kuće u koju bi se vratila,nema majke koja bi je grdila, niti oca da je ošamari ako zakasni.

84 BEHAR 115


Naval al-Saadavi

Zejna(ulomak iz istoimenog romana)

Priredila i s arapskog na bosanski prevela Suada Muharemović

Noću bih, prije nego zaspim, čula oca i majku kako se svađaju.Imala sam petnaest godina, bila sam učenica u srednjoj školi. Pri-sjećala sam se riječi nastavnika kada bi govorio da ću postati veli-ka spisateljica kao moj otac, veliki profesor Zekerija al-Hartiti.

Vidim objavljenu uokvirenu fotografiju svog oca. Na licu muosmijeh koji zrači. Ovakvo zračenje nisam viđala u kući. Otac jevećinu vremena bio šutljiv. Vraćao bi se iz svog ureda u novina-ma da bi ušao u svoju radnu sobu u kući, veliku sobu čija su četi-ri zida bila prekrivena policama sa knjigama. Njegov radni sto,pored staklenog prozora s pogledom na Nil, bio je od izrezbare-ne ebanovine, prekriven novinama i časopisima. Njegova foto-grafija u zlatnom ramu, na kojoj se naginje pred predsjednikomdržave, kako bi primio Veliku nagradu za zasluge na dan Praz-nika književnosti i umjetnosti, visila je na zidu.

Otac me upozoravao da ne izlazim na ulicu. Govorio bi mi dase djevojčice iz uglednih porodica ne igraju s djecom na ulici.Vrebale su opasnosti od silovanja. Novine su svakodnevno izvje-štavale o takvim dešavanjima. Zločini su rasli sa rastom siroma-štva i nezaposlenosti. Mladići koji su završavali fakultete bili subez posla i bez nade da će naći hranu, a kamoli suprugu. Živjelisu u neimaštini i silovali djevojke po ulicama.

Nešto me vuklo na ulicu. Zidovi u kući bili su obojeni svijet-loružičastom bojom, ali je vazduh u njoj bio težak, kao da je bioispunjen nekim prozračnim dimom koji oko nije moglo vidjeti,niti nos nanjušiti. Osjećala bih kako mi se širi tijelom – mekan,pun mržnje, šutnje, letargije i neke skrivene tuge.

Prozori naše kuće bili su uvijek zatvoreni duplim staklima izavjesama, sprečavajući da uđe prašina koja se dizala sa ulica, kaoi intenzivna buka, bučni glasovi koji su odzvanjali iz mikrofonaokačenih na džamijskim munarama, udarci o bubnjeve, bukasvadbenog plesa, kazina i kabarea, policijskih i vatrogasnih sirena.

Kao djevojčica, upitala sam mamu zašto se udala za mog oca.Odgovorila mi je: “Ljubav, Madžida”. Tad još nisam znala štapodrazumijeva ljubav između muškarca i žene. Pokušavala samna majčinom licu, dok bi ona gledala u oca, ili na očevom licu,dok bi on gledao u majku, uhvatiti pogled ljubavi u njegovim ilinjenim očima, ali bezuspješno. Nijednog dana nisam uhvatilapogled ljubavi u našoj kući, sve dok nisam odrasla i shvatilastvari koje prije nisam shvaćala.

Otac je bio šutljiv. I kad bi govorio, to bi bilo u vezi s njego-vom dnevnom kolumnom u novinama, govorio bi o glavnom iodgovornom uredniku, ministru ili predsjedniku države. Pričaobi i o antiratnim demonstracijama u inostranstvu, padu vlade uIraku, problemima siromaštva u Egiptu, Sudanu i Etiopiji.

Majka mi je bila ugledna profesorica, kao i otac, možda iuglednija od njega, jer je ona bila šef Odsjeka za književnu kriti-ku na Univerzitetu, imala je počasni doktorat, bila je dobitnica iVelike nagrade za zasluge, i to prije nego ju je dobio moj otac.Njena fotografija u zlatnom ramu visila je na zidu njene radnesobe. Na njoj se naginje dok prima nagradu od predsjednikadržave na Praznik književnosti i umjetnosti.

Kad sam napunila petnaest godina, počela sam shvaćati daima nešto skriveno u vezi između mojih roditelja. Noću bih ihčula kako se svađaju. Ispočetka su im glasovi bili tihi, hropteći,

spori. Postepeno bi postajali brži, ponekad popraćeni zvukovi-ma stvari kako padaju na pod ili šamarima i udarcima nogama.Otkucaji mog srca postajali bi snažniji kako bi se svađa intenzi-virala. Tijelo bi mi se skvrčilo pod pokrivačem. Zatomila bihudisaje i izdisaje. Plašila sam se da ih ne čuju otac i majka i neotkriju da sam budna, da još nisam zaspala.

Iz godine u godinu nosila sam ovaj teški teret na srcu – dva-deset i četiri godine. Skrivenu tajnu za koju nije znao niko nasvijetu. Nisam je mogla odati nijednom živom stvorenju, jer kaoda bih time izdala i oca i majku.

Otac i majka bi se pred ljudima pojavljivali savršeno sretni.Za novine i medije govorili bi o sretnom braku, o rijetkoj veziizmeđu njih temeljenoj na ljubavi i visokom obrazovanju. U sebisam skrivala istinu kao zloćudni tumor koji je rastao protivnomojoj volji, istovremeno pritiskajući ćelije moje duše i moguma. Utočište sam potražila kod poznatog psihijatra, koji je bioočev školski kolega. Mislila sam da će me on izliječiti od depre-sije. Međutim, i on je bio poput mojih roditelja. Imao je dva lica– jedno u konfliktu sa drugim. Pisao je knjige o moždanim ćeli-jama i neurologiji i njenoj vezi sa umom i psihom. No, i sam jepatio od bipolarnog poremećaja i depresije. Ponekad bi me lije-čio tabletama, a ponekad nečim drugim.

Diplomirala sam književnost s uspjehom “zadovoljava”.Nisam voljela književnost, niti pisanje. Više sam voljela matema-tiku i brojeve. Nije me zanimalo ono što su nazivali književnomfikcijom, možda iz otpora prema ocu, majci i nastavniku koji jepredviđao da ću postati velika spisateljica. Odmalena sam mrzilatog nastavnika. Željela sam da pobijem njegovo predviđanje.Voljela sam muziku, ples i pjesmu. Međutim, moji zdepasti prstinisu bili u stanju svirati. Bili su nalik na prste moje majke. Mojekratko debelo tijelo bilo je nalik na tijelo moje majke. I otac mi jebio nizak, kao i majka, ali je on bio mršav. Odlazio bi u klub daigra golf. Viđala bih ga iz daljine dok ide – sitan, malene trokuta-ste glave, šiljate brade ispod punačkih usana. Gornja mu je usnabila punija od donje. Isturio bi usne naprijed kad bi utonuo urazmišljanje ili kad bi gledao za majkom kako ide.

U san bi mi, dok sam spavala, dolazio lik Zejne bint Zejnat.Njen lik me od djetinjstva nije napuštao. Željela sam biti poputnje, pa taman rekli za mene da sam kopile.

Majku su zvali patkica. Obuvala je cipele sa visokim špicastimpotpeticama. U njima se vukla hodnicima univerziteta kako bi sti-gla do svog velikog kabineta pored dekanovog. Pomalo bi dahtaladok bi išla, noseći svoje zdepasto tijelo. Pomalo bi se ljuljala na svo-jim visokim potpeticama. Vrat joj je bio kratak, mesnat. Nosio jenjenu malenu četvrtastu glavu koju je uokvirivala crna kratka kosa,donekle tanka, prošarana sa nekoliko sijedih vlasi, koje bi brzonestajale pod odličnom farbom za kosu. Nosila je plavi kostim sabijelim ovratnikom, nalik na bijele ovratnike djevojaka prije negose udaju i izgube nevinost.

Bila je u srednjim godinama, pred sami ulazak u ono što na zi -vaju menopauzom. Bila je mlađa od svog supruga Zekerije al-Har-titija devet godina, ali je on izgledao godinu ili dvije mlađi od nje.Možda zbog toga što je bio muškarac, a ne žena, čiji se život bržeistroši. U muškarčevom tijelu nije bilo ništa što ukazuje na nevi-

85BEHAR 115

KNJIŽEVNI PODLISTAK Naval al-Saadavi: Zejna

86 BEHAR 115


nost, nije dolazio u dob da dobije menstruaciju, pa da mu zatimona prestane, pa u menopauzu i starost. Ne ostaje trudan nitirađa, ne nosi teret kuće, djece, loše reputacije. Muškarca sramotisamo prazan džep. Ne sramoti ga čak ni druženje sa noćnimdamama u javnim kućama.

Odmalena je Budur pazila na svoj ugled. Na svojim plećimamorala je nositi čast velike porodice, čast svoga oca generalaAhmeda al-Damhirija, koji je bio oficir u vojsci kada je izbilarevolucija. Nije bio jedan od velikih vođa, ali je s jednim od njihbio u srodstvu. Dobio je položaj generalnog direktora ili general-nog sekretara Nove kulturne organizacije. U godinama adolescen-cije čitao je romane o platonskoj ljubavi. U ogledalu bi gledao nasvoj lik kao na lik junaka priče Romeo i Julija. Napisao je ljubavnupoemu svojoj komšinici. U svojim snovima sebe je vidio kao poz-natog pjesnika ili istaknutog romanopisca. Neki njegovi snoviušunjali su se u njegovu kći Budur još dok je bila djevojčica. Čita-la bi knjige u očevoj biblioteci. Srce bi joj lupalo u prsima dok bičitala u krevetu pred spavanje. Mladić njenih snova zavodio bi jenoću. Vodio bi s njom ljubav sve dok ne bi doživjela vrhunac.Njeno usnulo tijelo pod pokrivačem treslo bi se od grešne slasti.Ujutro bi ustajala zarumenjenih obraza, natečenih očiju. Vrućomvodom i sapunom prala bi tijelo u kupatilu. Tijelo bi se očistilo odprljavštine, ali srce bi i dalje ostajalo otežano grijehom.

Šest mjeseci prije izbijanja revolucije izbio je požar u Kairu.Budur Ahmed al-Damhiri je već diplomirala iz književnosti i kriti-ke. Tijelo joj je drhtalo od užitka kad bi u njenim ušima zazvonilariječ diploma. Ličila je na užitak seksa. Isti onaj drhtaj prožimao bicijelo njeno biće – tijelo, pamet i dušu. Sve troje bi se stopilo u jed-nom divljem užitku. Njeno kratko debelo tijelo treslo bi se na viso-kim potpeticama. Skoro da bi skočila u zrak, plesala, pjevala, letje-la, da nije bilo sile Zemljine teže koja ju je vukla ka tlu snagomjačom od njene. Učvrstila je stopala za tlo. Nestalo joj je glasa. Njenotac je vidio suze u njenim očima. Mislio je da su to suze radosnicezbog diplome. Otac nije imao pojma o tome šta se zbivalo s njego-vom kćeri.

U dubini duše Budur je osjećala tugu, i to pogotovo u sret-nim trenucima. Možda je to bilo njeno zdepasto tijelo, ili njeneuske oči bez ikakvog sjaja, njena ograničena pamet iako je diplo-mirala, ili njena duša zatočena unutar tamnice književnosti.Okovi bi se skidali samo u snu, kad bi spavao njen um, njenaduša i tijelo, kad bi spavali njeni otac i majka i sav svijet, kad biBog zatvarao svoje budno oko koje ne spava, kad bi se sve isto-pilo u tami. Budila bi se jedna skrivena ćelija u dubini skrivenenutrine, nanjušila ljubav i slast grešnog seksa.

Prije izbijanja požara desile su se velike demonstracije. Lju-bav prema domovini preko oca uvukla se u njegovu kćer Budur.Čitao bi joj nespretne stihove koje je čitao svojim kolegama izvojske. Pjevao bi o smrti za domovinu, pod uvjetom da on nijetaj mrtvac, niti njegova kći. Bio je silno uvjeren u svoju ljubavprema domovini, silno uvjeren da je njegova kći Budur njegova,ne nečija druga, silno uvjeren u postojanje Boga, meleka,Sudnjeg dana i Iblisa.

Sve se to još odmalena uvuklo u njegovu kćer Budur. U školije pjevala himnu sa djevojčicama. U sedmoj godini počela je kla-njati pet puta na dan, postila je mjesec Ramazan, tjerala je mla-dića svojih snova iz svog sna i jave. Budur je uspjela kontrolira-ti svoju podsvijest koja bi se budila u snu. Uspjela je nametnutijoj san. U ljubavi prema Allahu i domovini Budur je premašilasvog oca. Bila je među najuzornijim djevojkama u čijim se srci-ma širila vjera u Allaha i domovinu, tekla njihovim venama,zajedno sa krvlju, od glave do pete.

Ali san bi je savladao. Privlačio ju je sebi kao sila Zemljineteže. Tijelo bi joj palo u komatozni san, čitavo tijelo osim taba-na njenog lijevog stopala, koje je bilo nježno i mekano poputstopala njene majke. Ostajao bi svjestan, budan, pa čak i kad bikosmos zaspao. Budur bi u snu osjećala da se nešto poigravatabanom njenog lijevog stopala. U snu bi udarala u nešto des-nom nogom. Mislila je da je to Iblisov prst. Izaziva Božiju volju,škakilja joj taban dok je ona nesvjesna. Huška je na grijeh.

Naval al-Saadavi egipatska je spisateljica, femini-stica, politička aktivistica, psihijatrica i zagovornicaborbe za ženska prava. Ova je autorica među najpre-vođenijim savremenim egipatskim piscima. Rođenaje 27. oktobra 1931. godine u Kafr Tahli, malenomselu u blizini Kaira, a odrasla je u velikoj porodici sajoš osmoro braće i sestara. Godine 1955. diplomiralaje na Medicinskom fakultetu u Kairu. Autorica je broj-nih romana, pripovjedaka, memoara, drama, eseja.Njena su djela prevedena na više od 30 jezika.

Zbog svog feminističkog aktivizma i pisanja o, dotada, tabu temama – genitalnom sakaćenju žena,čemu je i sama bila podvrgnuta, i seksualnom zlostavljanju – čestoje bila izložena progonima i hapšenjima. Dugo godina njena sudjela bila zabranjena u Egiptu.

Godine 1972., nakon što je objavljen njen roman Žena i seks,izgubila je posao u egipatskom Ministarstvu zdravlja. Morala jeodstupiti sa svih javnih funkcija koje je do tada obnašala te ugasi-

ti časopis Zdravlje, koji je uređivala. Godine 1981. završila je u zatvoru kao politička

disidentica u vrijeme režima egipatskog predsjedni-ka Envera al-Sadata. U zatvoru je provela nekolikomjeseci, a oslobođena je nakon ubistva al-Sadata.Potaknuta tim iskustvom, 1983. godine napisala jeMemoare iz ženskog zatvora. Osim toga, njen bora-vak u zatvoru i kontakti sa drugim zatvorenicamaposlužili su joj kao inspiracija za roman Žena na nul-toj tački.

Godine 1993. bila je prisiljena napustiti Egipatzbog stalnih prijetnji smrću te odlazi u Sjedinjene

Američke Države, gdje prihvata ponudu da predaje na univerzite-tima u Sjevernoj Karolini i Sijetlu, a nakon toga i na brojnim dru-gim univerzitetima u svijetu.

U Kairo se vratila 1997. godine. Dobitnica je brojnih nacionalnih i internacionalnih nagrada i

više počasnih doktorata.

Naval al-Saadavi: Zejna

87BEHAR 115

Ad hoc udruga građana pod mili-tantnim nazivom Stožer za ob -ra nu hrvatskog Vukovara pri-

kupila je dovoljan broj potpisa građanaza pokretanje referenduma kojim setraži promjena Ustavnog zakona o pra-vima nacionalnih manjina i Zakona oupo rabi jezika i pisma nacionalnih ma -njina i uputit će ga Hrvatskom saboru.Procedura nalaže da Ministarstvo up -ra ve provjeri valjanost potpisa i usta-novi ispunjenje kriterija o najmanje450.000 potpisa, nakon čega bi Sabortrebao raspravljati o legitimnosti i le -ga lnosti, odnosno ustavnosti takvogza htjeva i eventualno ga uputiti na oc -je nu Ustavnom sudu.

Legitimnost pitanja, legalnostreferenduma, razumnost dilema

Gotovo svi mediji, a i sve relevantnepolitičke stranke, uključiv i HDZ staja-lišta su kako je referendumsko pitanjekojim se traže promjene neustavno, ne -legalno i nelegitimno jer traži redukci-ju prava nacionalnih manjina, a na toje upozorenje Hrvatskoj uputila i Ev ro -pska komisija. Inicijatori traže promje-nu kojom se kao kriterij za javnu upot -re bu manjinskog jezika i pisma dižema njinski populacijski cenzus u jedini-cama lokalne samouprave, prema čla -nu 12., stav 1 Ustavnog zakona na višeod 50%, umjesto dosadašnjih 33,3. Ta -

ko đer, stavom 2 istoga člana taj se kri-terij dopunjuje odredbom o međunaro -d nim ugovorima i pravom jedinica lo -ka lne i regionalne samouprave da topra vo reguliraju svojim Statutima. Tose zapravo odnosi na manjine čija jebro jnost neznatna, ali stečena prava,još iz vremena bivše države velika.

Premijer Milanović upozorio je daje zahtjev aspurdan jer manjinsko pra -vo priznaje manjini tek kada postanevećina. Stožer za obranu hrvatskogVu kovara tvrdi da se referendumskimpitanjem traži usklađenje s evropskimtekovinama u zaštiti manjinskih pra -va, pozivajućii se na ustavna i zakon-ska rješenja u drugim evropskim drža-vama, pa i članicama EU. Značajno jenapomenuti da važeći Zakon o uporabijezika i pisma nacionalnih manjina iz2000., koji je usvojen dvije godine prijedonošenja Ustavnog zakona, u članu4., stav 1 određuje nejasno naznačenkriterij većine (relativne, apsolutne)pri padnika nacionalne manjine u opći-ni ili gradu koji omogućuje pravo naslužbenu upotrebu jezika i pisma temanjine, a u stavu 2 određuje se iznim-ka koja se odnosi na obaveze iz među-narodnih ugovora. Članovima 2 i 3 Za -ko na ne mijenjaju se stečena prava na -ci onalnih manjina temeljem međuna-rodnih ugovora ili ranijih zakona.

Taj se Zakon inače poziva na stari

Us tavni zakon o ljudskim pravima ipra vima etničkih i nacionalnih zajed -ni ca ili manjina, koji je davno vansnage jer nije bio usklađen s Evrops -kim konvencijama odnosno pravnimna sljeđem. Dio ustavnih stručnjakaveć se izjasnio kako je prijedog Inicija-tora referenduma protuustavan i timedao određene smjernice Ustavnomsudu. Bez obzira na mišljenja u pojedi-nim medijima kako se Ustavni sud uslu čaju referenduma o uvrštenju brakakao zajednice muškarca i žene u Ustavkoji je prošao, pokazao nekompetent-nim, njegov pravorijek u tom slučajubio je dosljedan, utemeljen i nediskri-minatorski, baziran na Ustavu. Stogaje za očekivati da će istu dozu ozbiljno-sti i ustavnopravne utemeljenosti Sudpokazati i u slučaju ove inicijative.

Evropske nedosljednostiRimski ugovor o osnivanju Evrop-

ske ekonomske zajednice nije posebnotretirao ljudska, pa time niti manjin-ska prava, jer se tada smatralo daKonvencija za zaštitu ljudskih prava itemeljnih sloboda Vijeća Evrope, usvo-jena 1949., uspješno regulira područjesvih općeprihvaćenih ljudskih prava.Kasnije je Vijeće Evrope usvojilo Ok vi -r nu konvenciju za zaštitu nacionalnihmanjina koju nisu usvojile sve zemlje,a niti EU, a neke ju nisu ratificirale,

KOLUMNA

zoon politikon Piše: Faris Nanić

Ne ćirilici ili ne manjinama ili ne vladi Kriza izazvana pokušajem revizije prihvaćenih standarda poštivanja prava nacionalnih manjina imapotencijal razbuktati se u provalu općeg nezadovoljstva stanjem u zemlji te na površinu izvestiopskurne ekstremiste koji bi zauzeli politički prostor dominantnih etabliranih stranaka i zemlju gurnuliu ponor totalitarizma, bez obzira na predznak.

88 BEHAR 115

KOLUMNA

poput Belgije i Luksemburga, dok jumnoge nisu prenijele u svoja zakono-davstva. Kako ne postoji jedinstvena,zajednička EU primarna regulativako ja se bavi pravima nacionalnih ma -njina, a relativno kasno inicirana, se ku -ndarna u obliku uredbi, direktiva i rje-šenja kao i sudske prakse, nije po š -tivana od mnogih članica, tako se i rje -še nja u zemljama EU prilično razlikuju.

Jedna od osnivačica i najutjecajni-jih članica, naime Francuska, kojoj vo -le tepati kako je inaugurirala ljudskaprava svojom krvavom revolucijom, uo -pće ne priznaje manjine, niti regulirapra vo na njihovu zaštitu, pozitivnu dis -kr iminaciju, uporabu jezika i pisma, iliuče nje nacionalne grupe predmeta uško lama. Kao niti Grčka. Mnoge drža-ve nemaju zakonski ili na drugi pravninačin reguliran status vjerskih zajed-nica, posebno nekršćanskih, poputNje mačke, također osnivačice i još uvi-jek najutjecajnije, barem ekonomski,

članice EU. Neke druge države članiceEU, osim formalnog priznanja postoja-nja nacionalnih manjina, ni na koji na -čin nisu regulirale njihov status i pra -va. Od 2000. godine postoji Povelja otemeljnim pravima koja bi trebala bitidio budućeg Ustava Evropske unije,koji je već dosada izazvao brojne kon-troverze i nije usvojen, te time otvoritivrata zakonskoj regulativi Unije kaoobvezujućoj za sve članice.

Naravno, baš su te nedosljednostidale argumente inicijatorima referen-duma da se pozivaju na rješenja “na p -re dnih evropskih demokracija“ koje, uaspektu zaštite nacionalnih manjinadaleko zaostaju za Aqui communitaire-om koji je nametnut novim članicama iaspirantima na članstvo, ali i za rješe-njima nekih bivših socijalističkih drža-va, uključivi Jugoslaviju. Jedan od in -strumenata bio je i Lenjinov konceptko nstitutivnosti naroda koji je primje-njivan za vrijeme bivše države u Hr va -

t skoj, a i danas je na snazi u Bo s ni. Ta -kav koncept, iako Evropa na njem inzi-stira u Bosni, u njoj je bio po s ve nepoz-nat, a mnogi su ga teoretičari smatraliinkompatibilnim s evropskim pravnimtekovinama, odnosno tek sovjetskimek sperimentom za privlačenje narodabi vše carske Rusije čiji je teritorij So v -je tski Savez zadržao.

Ćirilica ili nešto višeNajosjetljiviji dio slučaja dvojezič-

nosti u Vukovaru zapravo je manipula-cija patnjom Vukovaraca. Naime, više-mjesečno trajanje slučaja, od višekrat-nog zakonski utemeljenog postavljanjai nezakonitog razbijanja te skidanjadvojezičnih ploča s natpisima državnihinstitucija, do derogacije vlastite, pargodina stare odluke vukovarskog grad-skog vijeća kojom se suspendira prim -jena Ustavnog i Zakona o uporabi ma -njinskih jezika i pisma u gradskim in -s titucijama, odnosno mijenja Statutgra da kojim se regulira dvojezičnost,do formiranja neslužbene kolone tzv.vukovarske Hrvatske čije su organiza-cija i provedba imale elemente držav-nog udara, posebno s, u crne jakne uni-formiranim “vojnicima“ koji su zavara-li okupljen narod i poslali ga u kolonusjećanja, dok su najvišim zvaničnicimadržave, demokratski izabranima, tospriječili, stalno je u prvi plan isticalosimbolizam ćirilice pod kojom je vršenaagresija na Hrvatsku i ubijan Vukovar.

Mudri su upozoravali kako je ćirili-ca i hrvatsko pismo, kako je to jednouniverzalno pismo kojim se, kao i lati-nicom koja nije isključivo hrvatskopismo, služe gotovo tri stotine milijunaljudi, kako dvojezični natpisi i na ćiri-lićnom pismu stoje posvuda u Hrvat-skoj, kako je na koncu Hrvatska i zbogznatno poboljšanog odnosa premamanjinama, naročito Srbima, završilapre govore o svim poglavljima za pris -tup Evropskoj uniji, no nije pomoglo.Tražio se zakonski reguliran statusgra da Vukovara kao mjesta posebnogpijeteta, s najvažnijim zahtjevom zado datnu suspenziju dvojezičnosti i up -o trebe ćirilice. Ovdje, baš zbog lice-mjerja s optužbama o masovnom dovo -đe nju Srba kako bi se mogli popisati uHrvatskoj, a posebno u Vukovaru, nije

Mudri su upozoravali kako je ćirilica i hrvatsko pismo, kako je to jednouniverzalno pismo kojim se, kao i latinicom koja nije isključivohrvatsko pismo, služe gotovo tri stotine milijuna ljudi, kako dvojezičninatpisi i na ćirilićnom pismu stoje posvuda u Hrvatskoj, kako je nakoncu Hrvatska i zbog znatno poboljšanog odnosa prema manjinama,naročito Srbima, završila pregovore o svim poglavljima za pristupEvropskoj uniji, no nije pomoglo.

89BEHAR 115

KOLUMNA

na odmet u pamet prizvati neka starai novija bosanska iskustva. Prvo, ćirili-ca je bila ravnopravno pismo u bivšojJugoslaviji i svaki ju je hrvatski građa-nin po zakonu morao savladati. Nastra nu činjenica da je čovjek bogatijiako vlada još jednim pismom. U tomsmislu, ćirilica nije bila nepoznata nitiu Vukovaru do rata niti za vrijemerata. Isto tako, ćirilica je bila službenopismo u Bosni, iako se tamo puno višei češće rabila, i zbog činjenice da setrojna konstitutivnost naroda u Bosniznatno više poštivala i na simboličkojrazini nego dvojna konstitutivnost uHrvatskoj. Trojna konstitutivnost uBosni nije ukinuta, već je reafirmiranaDaytonskim sporazumom i osnažena usmislu primjene na čitavoj teritorijiodlukom Ustavnog suda, čime se poku-šala spriječiti etnicizacija i isključivost,posebno u tzv. republici srpskoj.

U Hrvatskoj je dvojna konstitutiv-nost ukinuta tzv. Božićnim Ustavom, amilitantni Srbi iskoristili su taj čin kaocasus belli i započeli pobunu te kasnijei agresiju JNA. Naravno da je ukidanjedvojne konstitutivnosti uslijedilo na -kon prvih blokada cesta i stvarnog po -četka pobune zbog višegodišnje propa-gande o navodnoj ugroženosti Srba ucijeloj Jugoslaviji, a posebno nakon de -mokratskih izbora u Hrvatskoj u kojojje na vlast došla nacionalistička stran-ka, s ne baš opreznim vokabularom ini zom najava koje nisu doprinosilesmi rivanju užarenog stanja. Osjećaj st -va rne ugroženosti Hrvata i ostalih gra-đana militantnom propagandom s čet-ničkim insignijama zapravo je na vlastdoveo one koji su prvo benzinom poku-šali gasiti požar, a tek nakon što su sedogađaji izmakli kontroli, pokušalipregovarati s već de facto secesionisti-čki nastrojenim i dobrano naoružanimpolitičkim predstavnicima nekih (nesvih) Srba u Hrvatskoj. Recept stvara-nja secesionističkih enklava sa sr p s -kom većinom, pa njihovo teritorijalnospajanje ratom i genocidom, iz Hrvat-ske je prenesen na Bosnu, a ratna ra -za ranja i zločini daleko su nadmašilione u Hrvatskoj. Započelo je s Tomaši-com, a završilo s Kravicom i ostalimgro bištima srebreničkog genocida. Po -vrh svega, najveća stratišta Bošnjaka i

bosanskih Hrvata ostala su u republicisrpskoj čije se vlasti stalno trude pri-kazati tu jedinicu proširene lokalne sa -mo uprave kao neku drugu srpsku dr -ža vu koja je dio svoga suvereniteta pre-dala Bosni i Hercegovini, a zločine “voj-ske“ na koju se pozivaju nastoje štoviše potisnuti, posebno iz kolektivnogpamćenja srpskog naroda. No, a tu tre -ba pokušati povući paralelu sa zahtje-vima tzv. Stožera za obranu hrvatskogVukovara, sve to ne spriječava vlasti udrugom entitetu u kojem su Srbi izra-zita manjina, u tzv. Federaciji BiH dadosljedno provode politiku trojezičnostii upotrebe oba pisma, latinice i ćirilice.

Srbi u istočnoj Slavoniji donekle sui sami odgovorni za ove probleme jersu, umjesto zajedničkih škola u kojimabi slušali nacionalnu grupu predmetatražili odvojene škole, nacionalnu se g -re gaciju. Međutim, osvrnimo se na su -s jednu trokonstitutivnu Bosnu. Ute-meljeno prozivanje lokalnih srpskihpo litičara da su inzistirali, čak 15 godi-na po okončanju mirne reintegracijePo dunavlja na odvojenim školama i na -stavnim programima, čime su doprini-jeli nesmirivanju tenzija i segregaciji,malo miriši na licemjerje jer mnogihrvatski političari u BiH, odreda tzv.desne (čitaj: HDZ) provenijencije ne -ma ju ništa protiv, a u nekim jedinica-ma lokalne samouprave inzistiraju nanacionalno odvojenim školama, u koji-ma hrvatska djeca uče po programuRe publike Hrvatske! Argument nekihhrvatskih udruga, pa i stranaka sa mo -proglašenih desničara, kako je uvođe-nje dvojezičnosti po odredbama Us ta -vnog zakona isforsirano krivotvore-njem rezultata posljednjeg Popisa sta-novništva jer se dobar dio popisanihSrba zapravo nalazi u Srbiji, a ne živiu Vukovaru, je također licemjeran jer

zaboravlja hrpimično i organiziranodo vođenje hrvatskih državljana, hrvat-ske nacionalnosti, u Bosnu u kojoj istotako ne žive za, popis 2013. To hrpimi-čno dovođenje čak je bilo i poticano odVladinog ureda za dijasporu. Ali, mislesi hrvatski desničari i ini nezadovoljni-ci, posebno oni čije su mirovine na bu -džetu – Quod licet Iovi, non licet bovi.

Razum protiv manipulacijeemocijama

Zoran Millanović je još u nevinomperiodu tzv. slučaja ćirilica u vjetarnezadovoljnika svime i svačime, udru-ženih u Stožer i neke druge inicijative,mudro tumačio kako je stvarna pobje-da demokratske Hrvatske, koja se bra-nila i u Vukovaru, baš u činjenici dahrvatska, suverena, međunarodno pri -z nata vlast, zemlje članice EU, priz-naje i to jasno i nedvosmisleno pokazu-je, najviše standarde manjinskih pravakroz vlastitim Ustavom i Ustavnim za -ko nom zajamčenu dvojezičnost. Taj ar -gu ment izgubio se u protuargumenti-ma pijeteta prema žrtvama srpske ag -re sije i genocida nad Hrvatima i osta-lim Nesrbima u Vukovaru, koji se uvo-đenjem ćirilice, odnosno dvojezičnostiprema odredbama, prvenstveno Ustav-nog zakona, navodno umanjuje ili ug -ro žava. Mediji su prenosili ponekad po -t resna stajališta stvarnih žrtava sr p -ske agresije i uništavanja Vukovara,ljudi koji su sasvim iskreno tvrdili daje ćirilica za njih simbol stradanja i po -ni ženja i da je zbog toga u Vukovaruneprihvatljiva. To je shvatljivo s aspek-ta poštivanja žrtve i individualnog pri-stupa svakoj tragediji. No, za vrijemenjemačke okupacije tih istih područjavršeni su zločini, a najveći dio kores po -n dencije bio je na latinici, pa to pismonikada nije postalo sporno kao simbol

Mediji su prenosili ponekad potresna stajališta stvarnih žrtava srpskeagresije i uništavanja Vukovara, ljudi koji su sasvim iskreno tvrdili da jećirilica za njih simbol stradanja i poniženja i da je zbog toga uVukovaru neprihvatljiva. To je shvatljivo s aspekta poštivanja žrtve iindividualnog pristupa svakoj tragediji. No, za vrijeme njemačkeokupacije tih istih područja vršeni su zločini, a najveći diokorespondencije bio je na latinici, pa to pismo nikada nije postalosporno kao simbol okupacije.

90 BEHAR 115

KOLUMNA

okupacije. Zapravo, jedan složen as pe -kt poštivanja manjinskih prava, i me -di jskim je manipulacijama, ali i jedno-dimenzionalnošću pristupa, sveden naupotrebu jednog pisma - ćirilice.

To je neistinito, ali i opasno jer ma -ni pulacijom osjećajima vrši političkumobilizaciju koja ovakvim inicijativa-ma vodi k redukciji prava manjina, štoje neustavno i nezakonito, protuevrop-ski, ako baš hoćete. Takvo, predstavljaprvi stvarni atak na prava manjina, zarazliku od referenduma za uvrštenjebraka kako zajednice muškarca i ženekoji su se mnogi nakinđureni liberalipožurili tako etiketirati. Kontinuiraniincidenti s postavljanjem i skidanjemdvojezičnih natpisa proširili su se ši -rom Hrvatske, pa su zabilježeni i unekim sredinama gdje nikada nisupre dstavljali problem. Činilo se da si -

tuacija izmiče kontroli i to baš u prvimmjesecima punopravnog članstva Hr -va tske u EU. Šef HDZ-a, Tomislav Ka -ramarko, nakon što se posuo pepelomjer je neoprezno, iz revolta, kako kaže,potpisao očito neustavnu inicijativuStožera, a prije se priključio pučističkojkoloni u Vukovaru, što je također odnjegovih šefova u Bruxellesu ocijenjenopolitički barem nemudrim, ušao je uustavnu polemiku s Predsjednikomdrž ave, inače vrsnim pravnikom. U tojpolemici pozvao je šefa države da prou-či član 8 Ustavnog zakona koji načelnoodređuje da se odredbe Ustavog i po se -bnih zakona moraju tumačiti i primje-njivati sa svrhom poštivanja pripadni-ka nacionalnih manjina i hrvatskogna roda, razvijanja razumijevanja, soli-darnosti, snošljivosti i dijaloga međunjima.

No, nije jasno na što Karamarkomisli. Čime se to, u smislu poštivanjanacionalnih manjina i hrvatskog naro-

da (baš tim redom govori član 8) tajprincip ruši postavljanjem dvojezičnihnatpisa, pa i da je Srba manje od33,3%, na koncu? Ne poštuje li se timepripadnike nacionalne manjine, dok sevećinski hrvatski narod ničime neugrožava, a žrtvama Vukovara pijetetse odaje i izgrađenim spomen podru-čjem i godišnjom kolonom sjećanja, ko -ju su ove godine baš najglasniji protiv-nici dvojezičnosti vulgarno politizirali.Možemo li se bolje razumijeti, jer to ra -z vijanje razumijevanja znači, ako se nepoznajemo, odnosno ako ne poznajemokulturne tekovine i temelje onoga dru-gog, bio on manjinski ili većinski?

Što je onda sa solidarnošću i dijalo-gom, ako je i sama snošljivost kao prvistupanj suživota ugrožena odbijanjemrazličitoga. Pitanje, naravno, ne smijebiti ograničeno samo na podržavatelje

inicijative, na pripadnike većinskogna roda, već i na pripadnike manjine, uovom slučaju srpske. Uz jedno prošire-nje – misle li stvarno pripadnici manji-ne da je integracija u Hrvatsku nevi-dljiva, a to je cilj odredbi pozitivne dis-kriminacije koja je utemeljena uUstavnom zakonu, a stvarna segrega-cija u Vukovaru za koju se zalažu nekinjihovi prvaci, moguća? Stvarni pijetetžrt vama Vukovara i agresije JNA i sr -p ske paravojske ipak će se postići tekkada Vukovar prestane biti podijeljengrad s odvojenim mjestima skupljanjaza Hrvate i Srbe, kada se, osim obnoveku ća i spomenika kulture dogodi obno-va privrede, zapošljavanje, kada se na -dom zaustave ljudi daljnjeg iseljava-nja. Sve do tada, vukovarske žrtve nećeuži vati stvarni pijetet i njihova žrtvane će biti potpuno osmišljena i moralnoza dovoljena.

Napokon, čitav slučaj koji je prera-stao u višemjesečnu krizu nije samo

pos lužio vladajućima i opoziciji da sk -re nu pažnju s vitalnih tema ozbiljneeko nomske krize u državi, već je, zabri-njavajuće polarizirajući zemlju, uvođe-njem retorike i metoda vremena kojesmo poželjeli trajno potisnuti u proš -lost, jasno demonstrirao Vladi, ali i po -li tičkoj klasi duboku frustraciju građa-na sve težom i sve beznadežnijom si tu -acijom. Tako kriza izazvana pokuša-jem revizije prihvaćenih standarda po -š tivanja prava nacionalnih manjinaima potencijal razbuktati se u provaluop ćeg nezadovoljstva stanjem u zemljite na površinu izvesti opskurne ekstre-miste koji bi zauzeli politički prostordominantnih etabliranih stranaka,koje nemaju rješenja, i zemlju gurnuliu po nor totalitarizma, bez obzira napredznak. Da se to ne dogodi, političkabi klasa morala malo spustiti pogled snebeskih visina vlastite važnosti, oslu-škivanja i pogađanja mišljenja Bruxe -llesa i Washingtona i shvatiti da se vi -še ne može povećavati pritisak na gra-đane, bez barem početnih rezultataekonomskog oporavka.

Predložene promjene Ustava, kojebi jasnije definirale referendumsko po -d ručje, važno zbog mogućnosti direkt-nog odlučivanja o najvažnijim pitanji-ma i to na svim razinama vlasti, zašti-tile bi stečena prava nacionalnih ivjerskih manjina u duhu, ali i slovuprihvaćenih normi prilikom pristupaHr va t ske EU, omogućile bi progonpolitič kih ubojica iz doba Jugoslavije,čime bi se valjda konačno stavila točkana političke, ideološke i progone narasnoj, na cionalnoj ili vjerskoj osnovi, iotvorile vrata racionalizaciji lokalne iregionalne samouprave, mogle bi bitiprvi korak kojim vlast pokazuje daipak nije alijenirana od stvarnosti. No,to je tek početak. Odsustvo od buđenjaje prošlo, slijedi nam neugodan vojnidril, na cičoj zimi s nemilosdrnim na -re dnikom. Što prije, to bolje. Međutim,treba nam slijediti svima, ne samonekima i ne selektivno. Ne bude li seradilo baš ta ko, s jasnom demonstraci-jom solidarnosti, nećemo uspjeti, a re -fe rendumske inicijative koje teže re -dukciji prava, poput ove od kojekakvihstožera ili štabova, nicat će kao korovposlije kiše. n

Na stranu činjenica da je čovjek bogatiji ako vlada još jednim pismom. U tom smislu, ćirilica nije bila nepoznata niti u Vukovaru do rata niti zavrijeme rata. Isto tako, ćirilica je bila službeno pismo u Bosni, iako setamo puno više i češće rabila, i zbog činjenice da se trojnakonstitutivnost naroda u Bosni znatno više poštivala i na simboličkojrazini nego dvojna konstitutivnost u Hrvatskoj.

91BEHAR 115

KOLUMNA

Pojam tranzicije često doživlja va -mo u njegovom krnjem obu h -vatu. Skloni smo, naime, doj mu

da samo mi, stanovnici istočne Eu -rope, državljani zemalja bivšeg so ci -jalističkog društvenog uređenja, tr pi -mo taj eksperiment teško odredivihkarakteristika i dometa. Unatoč prok -la miranima. No, stvarnost tranzicijemno go je šira. Treba samo razmotrititko ju diktira.

Suvremena inačica, ona kojoj tran-zicijom imamo navodno težiti, pojmaliberalizam, slobodarstva dakle, što biu prijevodu on imao značiti, niz je slo-boda, u formalnom smislu prava, obli-kovanih, ne deklarativno, ali u stvar-nosti, prema načelu najvišeg, dakleni čim ograničenog, reda slobode, a toje sloboda kapitala. Nije to inovacija,već samo osuvremenjena varijantasta rih društveno otuđenih i destruk-tivnih sustava. Koji sada podrazumi-jevaju i pokušaj globalizacije. Mono-kulturne i monokanonske, dakako.

Pošto posljednje povijesno iskustvo“carstva u kojem nikada ne zalazi su -n ce“ jezično, a dijelom i povijesnim is -ku stvom, s drugačije raspoređenimulo gama doduše, koincidira ovom su v -re menom pokušaju, ne čudi diktatoro-vo posizanje za spremnikom formalno

pravnog iskustva koje zovemo anglo-saksonskom pravnom tradicijom. Jed-nom, dakle, od dvije temeljno različiteeuropske pravne tradicije. Onu drugunazivamo kontinentalnom, oblikova-nom, u dobroj mjeri, u pokušaju izgra-dnje pravnog sustava u skladu nesamo sa stvarnošću, odnosno stvar-nim interesima društvene elitne moći,već i poimanjem idealnih slučajeva inačela.

Famozna sintagma euroatlantskihintegracija podrazumijeva upravo to.

Integraciju europskih tradicija s at la -n tskim. Anglosaksonskim, dakle. Naštetu europskih, kako to vidimo iz ob -li ka i aktivnosti institucija EuropskeUnije. I NATO-a, dakako. Iako za tone ma nikakvog formalnog razloga,osim realne financijske i vojne na d mo -ći onoga s druge strane Atlantika. IKanala. Stoga je, dakle, cijela Europa,a ne samo njen bivši socijalistički dio,u transu. Pardon, tranziciji. Što pod -ra zumijeva neograničenu upotrebuna jprije jezika carstva bez zalaza su n -ca, a potom, u skladu s monokanon-skim praktičnim ciljevima, primjenuodnosne pravne, anglosaksonske da k -le, tradicije pri oblikovanju novih tepreoblikovanju starih institucija. Tra -n zicija na djelu.

U različitim tradicijama, kako je zi -čnim tako i pravnim, stvari iste priro-de znaju se različito imenovati, a stva-ri različite riječima istog porijekla. Izvremena kada tradicije, napose kaorazličite, nisu još niti postojale. Takoje i s riječima koje označavaju pripad-nost srodnim grupama ljudi. Srodni-ma kulturom kao i civilizacijski, pra-vno dakle. Nacionalnost, naime, unašoj tradiciji označava pojam pripad-nosti nekoj naciji, u smislu naroda kaozajednice kulturnih obilježja, ne kao

multimonolog

HRVAĆANI: Izgubljeniu prijevodu i tranziciji

Piše: Senad Nanić

Bošnjaci u Hrvatskoj su dio hrvatskog državnog identiteta. Iako nisu Hrvati, jesu, s ponosom, Hrva-ćani. Odrednica je to, iako šire neprepoznata, nadijevana grupama ljudi koji su, napuštajući Hrvat-sku iz raznih povijesnih vrtloga, naseljavali istim vrtlozima opustošene krajeve sjevera Bosne, pa ihje domaći narod razlikovao od Šokaca, domaćeg stanovništva katoličke vjere. Onih koji su se, vre-menom, nacionalno odredili Hrvatima. Trebali bismo, stoga, razlikovati Crnogorce i Crnogorane, kaošto razlikujemo Albance i Kosovare ili, turskim jezikom prepoznatu tamošnju stvarnost, one kojimaje nacionalnost Türk od onih kojima je državljanstvo Türkiyeli.

Odakle, naime, širokoprihvaćena jezična stvarnostrazlikovanja, primjerice, Srba iSrbijanaca? Jesu li toistoznačnice? Ne, naravno.Pojam Srbin je odrednicanacionalnosti, a Srbijanacdržavljanstva. Pa zašto ondaodričemo mogućnost Bošnjakuda, uz nacionalni, ima i državniidentitet? Zašto Bošnjak ne bibio i Bosanac, kad Bosancimajesu i bosanski Hrvati i Srbi te ihtakvima razlikovno prepoznajuu Hrvatskoj i Srbiji?

92 BEHAR 115

KOLUMNA

pripadnost državi. Jer, i latinski izvor-nik podrazumijeva rod, a ne državu.Isti pojam na engleskom jeziku, natio-nality, podrazumijeva pripadnostdržavi, gdje je nacija izjednačena uznačenju s državom u smislu organizi-ranog naroda u državu, politički, pra -vno i civilizacijski. Mi, pak, za tu vrs -tu pripadnosti koristimo termin drža -vljanstvo. Za državu, u smislu po li -tičkog naroda, znamo koristiti i ter-min nacija, ali pripadnost istoj nikadakao nacionalnost. Engleski jezik, pak,za nacionalnost, kao pripadnost zajed-nici kulturnih obilježja, koristi terminethnicity.

Dodatnu zbrku uvodi činjenica daje prijevod pojma nacionalnost u našjezični oblik narodnost u socijalistič -koj Jugoslaviji korišten ne kao pripad-nost narodu, već kao kulturno-civili -za cijski oblik naroda koji nije osnivačili konstituent bivše federacije, a nanjenom teritoriju živi u značajnombroju. Što bi, pak, odgovaralo pojmuna cionalna manjina kako ga danasko ristimo. Za razliku od češkog jezika,gdje identičan pojam narodnost oz na -čava pripadnost narodu.

Pod pritiskom sve veće upotrebeen gleskog jezika i anglosaksonskepra vne i svake druge civilizacijske te -ko vine, počesmo i mi brkati pojmove.Pred po mnogo čemu famozni popisstanovništva u Bosni i Hercegovini bi -ja smo izloženi argumentaciji da je bitiBo sanac pravi odgovor na pitanje ona cionalnosti, jer, eto, nacionalnostima značiti pripadnost državi-naciji, ane etničkoj grupi. Da smo mi kakavneciviliziran narod tanke kulturne ipravne tradicije, kolonizatorska tran-zicija našeg jezika možda bi bila ishvatljiva. Ali naši jezici, bosanski,crnogorski, hrvatski i srpski, stvarirazlikuju ne samo pojmovno već i ter-minološki. Ne od jučer. Odakle, na -ime, široko prihvaćena jezična stvar-nost razlikovanja, primjerice, Srba iSrbijanaca? Jesu li to istoznačnice?Ne, naravno. Pojam Srbin je odredni-ca nacionalnosti, a Srbijanac držav-ljanstva. Ne poričući pri tom, jasno,stvarnost srbijanskog i kulturnog ide -ntiteta kao složenog u nacionalnomsmislu jer u njegovoj stvarnosti uče-

stvuju i brojni pripadnici drugih naro-da. Potreba za ovom jezičnom razli-kom proizlazi iz povijesne činjenice dabrojni Srbi žive izvan Srbije te dasrpski kulturni, pa i civilizacijski ide -n titet nije dominantno oblikovan sa -mo u Srbiji, do mjere da Srbi čine kon-stitutivni narod u susjednoj joj Bosni iHercegovini. Koja, pak, složit ćemo se,predstavlja uzor složenosti kulturnogi civilizacijskog identiteta. Pa zaštoon da odričemo mogućnost Bošnjakuda, uz nacionalni, ima i državni iden-titet? Zašto Bošnjak ne bi bio i Bosa-nac kad Bosancima jesu i bosanskiHrvati i Srbi te ih takvima razlikovnoprepoznaju u Hrvatskoj i Srbiji? Povi-jesnu potvrdu i jamstvo buduće traj-nosti složenog multikulturnog i inter-kulturnog civilizacijskog identitetabosanskohercegovačke državnosti na -la zimo upravo u općepriznatoj stvar-nosti raznolikog kulturnog bogatstva

tri naroda koji tvore Bosnu i Hercego-vinu potvrđujući i gradeći ne samo ci -vi lizacijski već i kulturni identitet bo -sa nstva.

Pozivajući se, pri tom argumentu,na američki model kulturne integraci-je populariziran pod imenom meltingpot, koji bi imao sažimati njihovo isku-stvo šarolikog kulturnog i civilizacij-skog porijekla stanovništva, osim štonačelno može biti primjenjiv samo nadominantno imigracijske, rekli bismo,nomadske kulture po mnogim obiljež-jima još i danas, pokušava poreći i pri-kriti značajne društvene centrifuge.Je li, naime, samo slučajnost ili pukastatistička pogreška činjenica da su,sve do, povijesno gledano, tek neda-vno, američki građani koji nisu imalipravo prevoziti se u određenom dijeluja vnog prijevoznog sredstva ili pristu-

pati u određene javne prostore dijeliliku lturnu i rasnu srodnost poneštodru gačiju od drugih građana? Pa i da -nas će se, rasnom i kulturnom main -stre amu Amerike nešto bliži, primje-rice, Hrvati, rado nacionalno deklari -ra ti Hrvatima, ako im se ikada pravnopruži prilika da osim državljanstvaod rede i svoj kulturno složeni identi-tet.

Do mjere da ih veliki broj ima ihrvatsko državljanstvo. Jer, iakoAme ričani, kako ih se nazivalo u tra-dicionalno iseljeničkim primorskimdijelovima Hrvatske, oni nisu samoAme rikanci, već i Hrvati. Dijaspora.Pa su tako, analogno i stvarno, Boš -njaci u Hrvatskoj, velikog i doista pre-poznatog kulturnog i institucionalnogdoprinosa hrvatskoj i bošnjačkoj kul-turi, dio hrvatskog državnog identite-ta. Iako nisu Hrvati, jesu, s ponosom,Hrvaćani. Odrednica je to, iako šire

ne prepoznata, nadijevana grupamalju di koji su, napuštajući Hrvatsku izraznih povijesnih vrtloga, naseljavaliistim vrtlozima opustošene krajevesje vera Bosne. Pa ih je domaći narodrazlikovao od Šokaca, domaćeg stano-vništva katoličke vjere. Onih koji suse, vremenom, nacionalno odrediliHr vatima. Trebali bismo, stoga, razli-kovati Crnogorce i Crnogorane, kaošto razlikujemo Albance i Kosovare ili,turskim jezikom prepoznatu ta -mošnju stvarnost, one kojima je nacio-nalnost Türk od onih kojima je držav-ljanstvo Türkiyeli.

Ne dopustite da pritiskom uvoza je -zičnih i pravnih tradicija trenutno do -minantne kulture, da ne kažemo glo -balizacije, zaboravimo našu sposo b - nost kulturnog i civilizacijskog razli ko -vanja. Pa bilo to i naizgled finesa. n

Nacionalnost, naime, u našoj tradiciji označava pojam pripadnostinekoj naciji u smislu naroda kao zajednice kulturnih obilježja, a ne kaopripadnost državi. Jer i latinski izvornik podrazumijeva rod, a nedržavu. Isti pojam na engleskom jeziku, nationality, podrazumijevapripadnost državi, gdje je nacija izjednačena u značenju s državom usmislu organiziranog naroda u državu, politički, pravno i civilizacijski.Mi, pak, za tu vrstu pripadnosti koristimo termin državljanstvo.

93BEHAR 115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Narod na razmeđu

Politička i vjerska etnogenezabosanskih muslimana (2): opstanak kao pitanje izbora između“europeizacije” i radikalizacije

Osnovna odrednica historijeove zemlje i njenih naroda susukobi, koji bi se, temeljemsadržine i manifestacionihoblika, ugrubo moglikategorizirati na: 1) predratne dijalektičke idijaloške sukobe izmeđubosanskih muslimanskihpolitičara i intelektualaca okoetničke/narodne identifikacijedotadašnjih “Muslimana”; 2) period agresije i oružanihsukoba Bošnjaka, Srba iHrvata; 3) međustranačkesukobe i sumnjiva koaliranjasa jedinim ciljem osvajanja izadržavanja vlasti, kojikarakteriziraju cijeliposlijeratni period. Ovomspisku mogla bi se dodati ičetvrta kategorija,unutarbošnjački sukob(i)između različitih skupinamonopolističkihpretendenata na pravopredstavljanja i zastupanja“svih” Bošnjaka!

Piše: Edin Urjan Kukavica Dejtonski sporazum –karikatura ratne Bosne

Daniel Serwer, ugledni američkiekspert za Balkan i profesor na ameri-čkom John Hopkings univerzitetu, jeza švedski list “Axxess” izjavio da jeprvi predsjednik Bosne i HercegovineAlija Izetbegović bio prisiljen na prih-vatanje Dejtonskog mirovnog sporazu-ma 1995. godine, pritom kazavši da jeto “mir, ali ne i pravedan mir”.”AlijaIzetbegović je u Dejtonu mo rao prihva-titi entitet Republiku Srpsku, koji bise prostirao na pola teritorije BiH, uzamjenu za obećanje da će se sve izbje-glice i raseljeni moći vratiti svojimdomovima. No, on je bio svjestan da ćeto biti teško provodivo u entitetu kojisebe naziva ‘srpskim’. Izraz koji bi naj-bolje mogao opisati tu situaciju je: odsigurne pobjede Muslimani su dobiliporaz ili, u najboljem slučaju, ‘nerije-šen rezultat’“, rekao je Serwer.

Ovaj poznati američki profesortvrdi da je Izetbegović prihvatio Dej-ton samo zato što je bio dobar prijatelji saveznik s Amerikancima. “Amerikaje bila njegov bliski saveznik, ali i šef idiplomatska podrška tokom cijelog ra -ta. Nije imao izbora. Izetbegović je mi -s lio da bi Washington mogao presijećidotok novca iz arapskih zemalja Bo š -nja cima ako ne prihvati Dejton. Hol-brooke je, također, Izetbegoviću kazaoda je srpski otpor ojačao i da će srpskesnage ponovo napasti muslimane. Na -kon što su Tuđman i Milošević pri s ta -li na Dejton, Izetbegović je morao uči-niti isto”, tvrdi Serwer.

Istakao je da je Dejtonski spora-zum samo produžio neslaganja i mrž-nju među bh. narodima kao što je biloi tokom rata. “Iako je Dejtonski spora-zum trebao donijeti okončanje rata ko -ji je u BiH trajao od 1992. do 1995. go -dine, stanje koje sada imamo u Bosnije karikatura ratne Bosne. Srbi su uko nstantnoj svađi s Bošnjacima, dokHr vati koaliraju s obje strane, u zavi-snosti od ponuđenih pogodnosti”, re -kao je eminentni američki profesorDa niel Serwer.

On smatra da strane diplomateko je su pokušale pomiriti zaraćenestra ne u BiH nisu dobro shvatile cije-lo stanje na terenu i odnos snaga ubosanskom ratu. “Priča o Dejtonu jetrebala biti jedna snažna poruka, alije postala zabluda. Nikada nije doniomir u Bosnu kakav sam ja priželjki-vao tokom pregovora u Dejtonu. Shva-tio sam da su strane diplomate tokompre govora išle u pogrešnom smjeru,jer nisu shvatili pravo stanje rata uBosni”, kazao je Serwer. Tvrdi da jeSlo bodan Milošević u Dejtonu iznudionaj bolji mogući sporazum za Srbe uBiH, “koji su pred kraj rata bili u de -fanzivi i pred mogućim vojnim i poli ti -č kim porazom”. “Miloševića na prista-nak na sporazum nije natjeraloNATO-vo bo mbardiranje, nego strahod gubitka vlastite moći. Bio je lukav ipretvarao se da se odupire mirovnomsporazumu sve do posljednjeg trenu-tka, te je na kraju i dobio vrlo povoljandogovor za Republiku Srpsku. Dobioje 49 po sto teritorija BiH, dok su se

snage u Fe deraciji morale povući s od -re đenih di jelova onih 66 posto, kolikosu kontrolisale prije postizanja mira uDejtonu. Štaviše, Milošević je vrlo do b -ro znao da je sporazumom međunaro-dna za jednica prihvatila RS kao jednupoli ti čku realnost”, istakao je američkipro fesor.

On, također, tvrdi da su i bosanskiHrvati sporazumom iz Dejtona ostva-rili vrlo značajnu političku i strateškupobjedu. “Hrvati u BiH su dobili dobarkolač u Dejtonu, jer su tim sporazu-mom dobili pola Federacije i jednu tre-ćinu vlade u Sarajevu, iako ih u cijelojdržavi ima samo 17 posto. Ali, osniva-nje trećeg entiteta kojeg traže bh.Hrvati nije dobra ideja. To bi direktnovodilo formiranju izoliranog i radikali -zi ranog muslimanskog entiteta u sred -njoj Bosni”, smatra Serwer.

Iako mnogi misle suprotno, Serwersmatra da Dejtonski sporazum nije po -b jeda američke vanjske politike na Ba -l kanu. “Dejton nije nikakav trijumfame ričke diplomatije u svijetu, nego jedobra lekcija zašto neko ne bi trebaobiti najbolji prijatelj Amerike. Ako stedobar prijatelj, onda morate učinitiono što prijatelj od vas traži”, mišljenjaje profesor na američkom John Hop-kings univerzitetu. Naglasio je da je isama međunarodna zajednica podije-ljena oko strana u BiH i da im ne nudeza je dničku budućnost i održivu zemlju.“Međunarodna zajednica u BiH je ka -ri katura svojih prethodnika. Amerika -nci su bliži Bošnjacima i jačanju cent -ra lne vlade u Sarajevu. Rusi podržava-ju Srbe i maksimalnu autonomiju RS-a. Evropljani još nemaju zajedničkistav i misle da će članstvo balkanskih

ze malja u Uniji riješiti sve probleme naBalkanu”, kazao je Serwer, uz tvrdnjuda je Dejtonski sporazum kreirao am -bijent za vođenje etničke politike kojadi jeli umjesto da spaja narode u BiH.“Dejton je kreirao ustav koji previšezagovara jačanje etničkog identiteta, akoji određuje sveukupnu bh. politiku.To je donijelo i polarizaciju bh. politič -ke scene po etničkim linijama. Tako-đer, Dejtonom je kodificiran pravni po -re dak koji se teško može mijenjati, ali idonesen trajni ustav, onako kako suAmerikanci insistirali”, rekao je Ser-wer, naglasivši da svi oni koji u Dejton-skom sporazumu vide uspjeh zaborav-ljaju da je njegova provedba problema-tična i da je Sporazum skoro pred kapi-tulacijom.

Izbori i bošnjačke stranke u borbi za prevlast

Prvi poslijeratni ili postdejtonskiop ći izbori u Bosni i Hercegovini 1996.godine bili su, najvjerovatnije, najslo-ženiji izbori održani u savremenoj his -to riji. Birali su se tri člana Predsjedni-štva Federacije Bosne i Hercegovine,pre dsjednik Republike Srpske, te mno-štvo članova brojnih skupština na svimrazinama vlasti u zemlji od Federacijei njenih deset kantona preko Republi-ke Srpske do državne razine. Ovim ina rednim, održanim 1998. godine, ne -dvojbeno su dominirale SDA, SDS iHDZ, stranke i partije narodnih i na ci -o nalnih zajednica u Bosni i Hercegovi-ni. Iako su njihovi nacionalni ciljevi biliumnogome suprotstavljeni, pa i nepri-jateljski, to ove stranke nije spriječiloda, međusobno koalirajući, “bratski”podijele vlast na svim razinama. SDA

je, kao vodeća i najbrojnija bošnjačkastra nka, sve do skoro koalirala sa vode-ćim nacionalnim strankama druga dvana roda u ovoj zemlji.

Za razliku od prvih dvaju, na trećimopćim poslijeratnim izborima, odr ža -nim 2000. godine, nacionalne strankeizgubile su apsolutnu većinu glasova iglasača, ali su još ostale dovoljno ja keda participiraju u vlasti. Godine 2000.kao glavni pretendenti na boš nja čkeglasove, uz SDA, pojavljuju se Socijal-demokratska partija (SDP) i Strankaza Bosnu i Hercegovinu (SBiH). Stran-ku za BiH osnovao je 1995. godineHaris Silajdžić, bivši istaknuti članSDA, jedan od najbližih saradnika AlijeIzetbegovića iz ratnog perioda i pre -mijer Bosne i Hercegovine, nakon ra z -laza sa SDA i Izetbegovićem. Ova str -anka, koja je svoju predizbornu ka m -panju temeljila na ponovnom ujedinje-nju Bosne i Hercegovine, osvojila jeznačajan dio bošnjačkih glasova (15,6%na federalnoj razini), dok je SDP, kojauprkos isticanju vlastite mu ltiet ni č no -sti, slovi kao bošnjačka stra nka, uz pot-poru međunarodne za jednice prvi putdoveo u pitanje apso lu tnost dominacijeSDA u bošnjačkom ko rpusu osvojivši27,3% glasova (na fe deralnoj razini);SDA je osvojila 27,6%. Još od prvihposlijeratnih izbora SDP kri tizira poli-tičku retoriku SDA kao nacionalisti-čku, odbacujući argumen ta ciju da jeSDA “kičma (jamac) Bo s ne”. Nezadovo-ljavajući ekonomski re zu ltati, ali i ogre-zlost nekih istaknutih članova SDA ukorupciju, te brojni dru gi razlozi, prijesvih nepotizam, mo gu se smatratiosnovnim razlozima pa da popularnostiSDA, koja se manifestirala drastičnim

94 BEHAR 115


“Iako je Dejtonski sporazumtrebao donijeti okončanje ratakoji je u BiH trajao od 1992. do1995. godine, stanje koje sadaimamo u Bosni je karikaturaratne Bosne. Srbi su ukonstantnoj svađi s Bošnjacima,dok Hrvati koaliraju s objestrane, u zavisnosti odponuđenih pogodnosti”, rekaoje eminentni američki profesorDaniel Serwer.

padom broja osvojenih glasova na izbo-rima iz 2000. godine. Premda se podje-la bošnjačkih glasova između tri politi-čke stranke smatra demokratizacijombošnjačkog glasačkog tkiva, to, ustvari,ukazuje na podjelu Bošnjaka ne samona političkoj nego i na mnogim drugimrazinama, dok su, istovremeno, glasovibosanskih Srba i Hrvata ostali su kon-centrirani oko nacionalističkih HDZ-a iSDS-a, što je, s druge strane, izazvaloodređenu opravdanu nelagodu ubošnjačkom narodnom korpusu u vezisa jedinstvom zajednice.

Izbori iz 2000. godine okončani suformiranjem koalicije nenacionalnihstranaka i partija pod vodstvom SDP-a, od koje se očekivalo da označi poče-tak nove ere u političkom i ekonom-skom oporavku Bosne i Hercegovine.Dru gi, kasnije će se pokazati i značaj-niji događaj iz ovog perioda, Treći kon-gres SDA održan je u oktobru 2001.Jedan od najznačajnijih ishoda ovogkongresa SDA – osim proglašenja AlijeIzetbegovića za doživotnog počasnogpredsjednika SDA i dodjele funkcijedjelatnog predsjednika SulejmanuTihiću – je pokušaj rukovodstva stran-ke da redefinira prioritete i ulogu stra -n ke u izmijenjenim političkim okolno-stima u zemlji. SDA se odvažila defini-rati partijom političkog centra sa seku-larnim i građanskim ciljevima, što pre -d stavlja značajan doktrinarni zaokretu odnosu na dotadašnje uvriježeno mi -š ljenje o SDA kao stranki posvećenojza štiti islama, muslimana i Bošnjaka.Prema nekima, ovaj zaokret je obilježiosa zrijevanje, odnosno transformacijuSDA iz narodnog pokreta u pravu poli-tičku partiju, dok su drugi – među nji -ma i veliki broj osnivača stranke – ovoshvatili kao izdaju osnovnih ciljeva.Ka kobilo, rukovodstvo SDA je očigled -no zaključilo da je ispunilo svoju misi-ju u jednom historijskom periodu, te daje došlo vrijeme da ova stranka ne bu -de više predstavnik isključivo bošnjač -kog narodnog korpusa i njegovih inte-resa, ali da zadrži poziciju vodeće i naj-veće bošnjačke političke stranke u no -vim socijalnim i političkim okolnosti-ma u Bosni i Hercegovini.

Osim naporedne borbe za prava Bo -š nja ka, jedinstvenu i cjelovitu Bosnu i

He rcegovinu, te svega što ta dva prav-ca djelovanja podrazumijevaju, znača-jan činilac tih izmijenjenih okolnostina socio-političkoj sceni predstavlja iza oštravanje stava predstavnika me -đu narodne zajednice u zemlji i izvannje prema nacionalnim strankama ipartijama, te je SDA po svaku cijenuže lje la izbjeći identificiranje sa drugimnacionalnim i nacionalističkim pokre-tima. Ne smije se zaboraviti još jedanznačajan ishod Trećeg kongresa SDA,odnosno inicijativa za uvođenje “bosan-ske nacije” kao zajedničkog identitetasvih stanovnika Bosne i Hercegovine.Na ime, prema programu usvojenomna ovom kongresu, Srbi, Hrvati, Boš -njaci i ostali mogu (trebaju), istovreme-no, biti i Bosanci; kolektivni identitetko ji nije poništavao niti se sukobljavaosa njihovim individualnim, nego je sa -mo naglašavao njihovu vezu sa drža-vom, te ga u tom smislu ne treba na -me tati jer će se prirodno razvijati sana pretkom Bosne i Hercegovine. Če t v -r ti opći izbori nakon potpisivanja Dej-tonskih sporazuma održani su 2002.go dine. Za razliku od prethodnih, naovima su izabrani predstavnici svojefu nkcije trebali obnašati naredne četi-ri godine. Kao najznačajniji rezultatovih izbora iz 2002. godine, na federal-noj razini, pokazao se izborni rezultatSDA, koja je na ovim izborima osvojila32,5% glasova.

Nacionalne stranke i partije su naovim izborima ukupno osvojile manjeglasova, te i manji udio u vlasti, nego1998. godine. Međutim, najveći gubit-nik izbora iz 2002. godine bio je SDP,koji je osvojio samo 16% glasova. SDA,koja je prije izbora napravila značajan

politički zaokret prema “centru”, bilaje jedina nacionalna stranka koja jeosvojila više glasova nego na pretho d -nim izborima. Neispunjavanje prediz-bornih obećanja u smislu ekonomskogoporavka i napretka zemlje i, ako nedokidanja, makar smanjenja korupci-je, čini se, bili su osnovni razlog oči-glednog pada popularnosti ove partije.Op će nito, vlada Koalicije za promjenenije ispunila nijedno od očekivanja nji-hovih glasača. Autoritativni i nekriti-čki, ekstremno-prozapadni stav SDP-a,ko ji je, dobrim dijelom i zbog toga, uži-vao nepodijeljenu podršku međunaro-dne zajednice, mogao bi biti još jedanod analitičkih faktora koji su uvjetova-li slab izborni rezultat. Naime, unekim segmentima bošnjačke zajedni-ce, ne bez razloga, pojavilo se uvjerenjeda ova, deklarativno socijal-demokrat-ska pa rtija, ne brine i ne štiti naciona-lne in terese Bošnjaka.

S druge strane, mnogi Bošnjaci kojisu na prethodnim izborima glasali zavišenacionalni SDP, zažalili su i poka-jali se, ne samo zbog neispunjenih obe-ćanja nego, prije svega zato što su dru -ge najveće dvije nacionalne strankeHDZ i SDS odnijele ubjedljivu pobjeduu svojim glasačkim korpusima. Štaviše,bivši lider SDA rahmetli Alija Izetbego-vić, koji je zadržao značajan dio politi-čkog utjecaja, bezuvjetno je podržaoSulejmana Tihića kao budućeg novogpredsjednika SDA. Oštro je kritiziraoSDP prije svega zbog neispunjavanjapredizbornih obećanja o političkoj inte-graciji Bosne i Hercegovine, što je – kaoideja – privuklo veliki broj bošnjačkihglasova. Prema Izetbegoviću, SDP-ovaformula za političko ujedinjenje zemlje

95BEHAR 115


Bliskost između vjerske zajednice muslimana i vodeće političke partijeBošnjaka često su kritizirale ne samo nacionalne partije ostalihnacionalnih korpusa u Bosni i Hercegovini nego i crkve u ovoj zemlji,optužujući ih za pretjeran utjecaj i miješanje u sve segmente civilnog(političkog) i vojnog života. Ove kritike, pa i osude, bile su bezmalopokazatelj ultimativnog licemjerja dvije crkve u Bosni i Hercegovini.

*

Iako SDA slovi kao spoj vjerskih, etničkih i nacionalnih strijemljenjaunutar jedinstvenog bošnjačkog nacionalnog identiteta, njen stvarnipolitički cilj je sekularna (građanska) Republika Bosna i Hercegovina.

pokazala se nerealnom. Bo sna i Herce-govina je uvijek bila multietnička zem-lja i država, ali savremeni svijet i Euro-pa ne poznaju “državu” bez nacije. Utom kontekstu, on je na g lasio neopho-dnu potrebu promoviranja koncepta“bo sanstva” naporedo sa po s to jećim na -ci onalnim i etničkim identi te tima. Nakoncu, još jedan od značajnih faktorakoji su doprinijeli porastu broj glasovaza SDA je i činjenica da je ta dašnji rei-su’l-ulema dr. Mustafa Ce rić, dakle Is -la mska zajednica Bosne i Hercegovine,aktivno podržavala i promovirala SDA,ne samo u predizbornoj kampanji negoi poslije, uprkos dekla ra tivnom progla-šenju neutralnosti Is la mske zajedniceneposredno prije izbora.

Veza politike i vjerskih zajednicaU postkomunističkom periodu vjer-

ske institucije i zajednice počele su ig -ra ti aktivnu i značajnu ulogu u politič -kom životu Bosne i Hercegovine. Usvim ratovima vođenim u bivšoj Jugos -la viji, u kojima su vjerski simboli biliin tenzivno korišteni, ojačao je utjecajcrkava i vjerskih zajednica. Nije bezzna čaja činjenica, naročito u kontekstunekih kasnijih događanja, da su tri naj-veće nacionalne stranke i partije: SDS,HDZ i SDA, uživale podršku vjerskehijerarhije respektivnih nacionalnihzajednica. Bliskost vjerskih zajednica inacionalnih partija tokom rata nastav-ljena je nakon uspostave mira, što jeobi čno kulminiralo, odnosno postajalovi še nego očigledno, u vrijeme predizbo -r nih kampanja. Prije rata u bivšoj Ju -go slaviji jedina institucija na koju suBošnjaci (tada Muslimani) mogli raču-nati bila je Islamska vjerska zajednicakao jedinstvena zajednica muslimanaza cijelu SFRJ; ne treba stoga čuditi daje upravo ova institucija postala jedanod pokretača i generatora nacionalnogotrežnjenja i osviještenja Bošnjaka. Na -kon liberalizacije političkog organi zi -ranja u bivšoj Jugoslaviji, odnosno odosnivanja SDA, rukovodstvo jedinepolitičke partije koja je većinski okup -ljala Bo šnjake i transformirana Islam-ska za jednica ostale su u bliskoj vezi.Razlog za to djelimično je sadržan uspo menutoj činjenici da je Islamska za -jednica, zajedno sa institucijom reisu’l-

ule me, bila jedina koja je čuvala i oču-vala kakav-takav kontinuitet organizi-ranog i administriranog života musli-mana poslije povlačenja Osmanskogsultanata, a drugi opet u činjenici da susvi istaknuti osnivači SDA bili praktici-rajući vjernici. Moglo bi se reći da jebivši reisu’l-ulema dr. Mustafa-ef. Cerićdu ži vremenski period koji se protegaodobrano poslije prestanka rata bio no si -lac, okosnica, pa i ključna osoba simbio-ze Islamske zajednice i SDA.

Cerić je na poziciju reisu’l-ulemeiza bran za vrijeme rata, 1993. godine.Na njegov izbor, logično, presudno suutjecali osnivači SDA; njegove ovlasti unovonastalim okolnostima definiranesu titulom naiba (zamjenika), a prote-zale su se – ili, bile su ograničene – naBo snu i Hercegovinu, Sandžak i bosan-sku muslimansku dijasporu. Nova Is -la mska zajednica, bez atributa vjer-ska, uprkos protivljenju skupine vjers -kih autoriteta, formirana je na Obnovi -te ljskom saboru održanom u opkolje-nom Sarajevu godine 1993. Time je vo -đ stvo SDA, koje nije uspjelo pridobitipo dršku nebošnjačkih muslimanskihza jednica, prekinulo vezu sa bivšom Is -la mskom vjerskom zajednicom. Godine1996. Cerić je postavljen (imenovan) zareisu’l-ulemu sa punim ovlaštenjima.Od samoga početka svoga djelovanja,Cerić i njegova Islamska zajednicapažnju su posvetili bo san s kim/bo š -njačkim muslimanima, svesrd no podr-žavajući SDA i njene političke ciljeve.Ovu bliskost između vjerske zajednicemuslimana i vodeće političke partijeBošnjaka često su kritizirale ne samonacionalne partije ostalih nacionalnihkorpusa u Bosni i Hercegovini nego icrkve u ovoj zemlji, optužujući ih zapretjeran utjecaj i miješanje u sve seg-mente civilnog (političkog) i vojnogživota. Ove kritike, pa i osude, bile subezmalo pokazatelj ultimativnog lice-mjerja dvije crkve u Bosni i Hercegovi-ni, prije i poslije svega zato što je nji-hov utjecaj na politički i vojni život, odpolitičke i vojne hijerarhije do ostalihmanje značajnih segmenata svakodne-vnog življenja u respektivnim naciona-lnim korpusima, bio neuporedivo veći.

Činjenica da odnose između bosan-skih i kosovskih muslimana nije odre-

đivao osjećaj vjerske solidarnosti zna-čajan je faktor koji nipošto ne trebazanemariti ni u analizi kosovske, ali nibosanske i bošnjačke politike. Za vrije-me komunističkog režima nije poznatoda je bilo značajnijih političkih konta-kata, a kamoli saradnje između bosan-skih i kosovskih muslimana; jedinapažnje vrijedna saradnja postojala jena gotovo poluilegalnoj osnovi, na razi-ni zabranjenih derviških redova – tari-kata. Tokom 1980-ih godina Is la ms kavjerska zajednica sa sjedištem u Sa -rajevu je nekako shvatila da bi srp -ski/srbijanski ekspanzionistički apetitikoji su se tih godina testirali na Kosovumogli utjecati i na ostatak Jugoslavije;to se pokazalo tačnim naročito nakonSarajevskog procesa (1983), odnosnosuđenja skupini od 13 muslimanskihintelektualaca. Islamska vjerska zajed-nica sramežljivo počinje pružati podr-šku kosovskim muslimanima istovre-meno osuđujući albanski iredentizam.U proljeće 1990. godine najviši rukovo-deći organ Islamske vjerske zajednicezatražio je od Predsjedništva SFRJ pre-kid vanrednog stanja na Kosovu ipokretanje i uspostavu dijaloga sa zain-teresiranim stranama u toj saveznojpokrajini. Na konferenciji koju je orga-nizirala IVZ, a održanoj u Sarajevu istegodine, istaknuto je da priroda sukobana Kosovu nije vjerska, kako su to tvr-dili srbijanski mediji. Izbor MakedoncaJakup-ef. Selimoskog u martu 1991.godine za reisu’l-ulemu, kao prvognebosanca na ovoj poziciji, smatra sejoš jednim značajnim faktorom prekidasa potpunom uzdržanošću IVZ premakosovskom pitanju. Međutim, političkai vojna sa ra dnja između bosanskih ikosovskih mu slimana početkom 1990-ih bila je i ostala na simboličkoj razini;zajednič kih aktivnosti između respek-tivnih po k reta otpora u Bosni i naKosovu protiv zajedničkog neprijateljanije bilo. Za vrijeme agresije i rata uBosni i He r cegovini kosovski Albanci,pod rukovodstvom Ibrahima Rugove,odlučili su se za tzv. pasivni otporsrpskoj dominaciji, nadajući se da ćetakvim stavom steći simpatije i podr-šku međunarodne zajednice za ostvare-nje svoga cilja: nezavisnosti Kosova. Uovom kontekstu, značajno je spomenuti

96 BEHAR 115


da kosovski Albanci, sve do potpisiva-nja Dejtonskih mirovnih sporazuma,nisu čak ni najavljivali “svoj” rat.

Ideološke karakteristike i karakterSDA, čini se, još uvijek je prilična zago-netka za istraživače, pa i za poznavate-lje bosanskih i balkanskih politika iprilika. Za neke od njih SDA je nacio-nalna (nacionalistička) politička parti-ja, drugi je smatraju partijom sa(zakrivenom) vjerskom agendom, dokje, prema trećima, SDA nacionalisti-čko-vjerska ili klero-nacionalna partijačiji su politički ciljevi sadržani u objeodrednice. Nije malo ni onih koji Mlademuslimane smatraju kolijevkom SDA,ali i predstavnicima i nosiocima pan-islamizma na Balkanu, čime, po auto-matizmu, SDA postaje više isturenokri lo svjetskog panislamističkog pok re -ta nego politička partija Bošnjaka iostalih. Panislamizam, napose, u Bo s -ni i Hercegovini sa margina političkogživota ulazi na velika vrata oslanjajućise na bošnjački nacionalizam.

Pritom se ne zaboravlja, naprotiv,da je rahmetli Alija Izetbegović prijesvih, ali i ostali osnivači SDA, kao ineke manje-više poznate ličnosti kojihod samih početaka političkog organizi-ranja bosanskih muslimana nije bilona javnoj sceni, ali se opravdano pret-postavlja da su iz sjene ideološki i fina-nsijski pomagali nastanak ove stranke,

bili su članovi islamske organizacijezvane Mladi muslimani. Od njih četr-deset za koje se zna da su činili osniva-čko tijelo SDA – osam je Mladih musli-mana. Nakon oslobađanja iz zatvora,rahmetli Alija Izetbegović, koji je doistauživao ugled i podršku među bosan-skim muslimanskim intelektualcima,najprije se okreće svojim starim prijate-ljima i suborcima, bivšim Mladim mu s -li manima, potom se obraća vjerskimslužbenicima i malim trgovcima. Svetri spomenute kategorije imale su zna-čajnu ulogu u nastanku SDA: Mladimuslimani slovili su kao siva eminenci-ja i ideolozi, vjerski službenici kao reg -rutno osoblje u ruralnim dijelovima ze -mlje u kojima je u početku SDA imalanajveću podršku, a mali trgovci kao fi -nansijska i materijalna baza po du h -vata. Stoga ne treba iznenađivati da su,mahom, vjerski službenici prvi formi-rali podružnice SDA, a neki od njih suse uključili i u rad Patriotske lige, “oru-žanog krila stranke” kako ova organiza-cija slovi među savremenim is tra -žiteljima prilika u Bosni i Hercegovinikrajem dvadesetog stoljeća. Iako sumnogi bivši Mladi muslimani – ili nji-hovi potomci, pa i bliski i dalji rođaci –zauzeli ključne položaje u stranci idržavnoj hijerarhiji, stranka je veomabrzo okupila članstvo iz svih segmena-ta bosanskog muslimanskog društva.

Ne treba bježati od istine. Iako SDAslovi kao spoj vjerskih, etničkih i nacio-nalnih strijemljenja unutar jedinstve-nog bošnjačkog nacionalnog identiteta,njen stvarni politički cilj je sekularna(građanska) Republika Bosna i Herce-govina.

Novo razdoblje bošnjačkepolitike, podijeljena zemlja iposijano sjeme radikalizacije

Većina analiza bosanskih i bošnja-čkih politika zanemaruju činjenicu daje do kraja rata SDA funkcionirala kaonarodni pokret, a ne kao politička par-tija. Osnovni cilj osnivanja ove stranke,kao i njenog vodstva na samom poče-tku, nije bio islamizacija bosanskogdru štva, nego institucionaliziranjeSDA kao narodnog pokreta bosanskihmu slimana u socijalnim i političkimoko lnostima nastalim raspadom ko -mu nističkog režima Jugoslavije i osta-lih kretanja početkom 1990-ih. Pookončanju rata i u postdejtonskomperiodu SDA se koncentrirala na osva-janje političke moći. Iako su mnogi odnjih bili na značajnim, čak ključnimpoložajima zvaničnog i nezvaničnogod lučivanja, bivši Mladi muslimanipre tvorili su se u tek frakciju unutarSDA i državnoj administraciji, a njihovutjecaj nikada nije prešao granice“kućnog odlučivanja”. Političke analize

97BEHAR 115


Ne smije se zaboraviti još jedanznačajan ishod Trećeg kongresaSDA, odnosno inicijativa zauvođenje “bosanske nacije” kaozajedničkog identiteta svihstanovnika Bosne i Hercegovine.Naime, prema programuusvojenom na ovom kongresu,Srbi, Hrvati, Bošnjaci i ostalimogu (trebaju), istovremeno, bitii Bosanci; kolektivni identitetkoji nije poništavao niti sesukobljavao sa njihovimindividualnim, nego je samonaglašavao njihovu vezu sadržavom, te ga u tom smislu netreba nametati jer će se prirodnorazvijati sa napretkom Bosne iHercegovine.

u kojima se naglašava političko zaleđenekih bošnjačkih prvaka, a ne socijal-na i politička stvarnost Bosne i Herce-govine, također zanemaruju činjenicuda je čak i Alija Izetbegović u međuvre-menu promijenio neke stavove i idejesa početka svoje političke karijere.Osim toga, ni bivši Mladi muslimaninisu bili koherentna ideološka skupi-na, o čemu, možda, ponajbolje svjedočebrojni sukobi među njihovim vodećimličnostima, pa čak i samoga Izetbegovi-ća sa nekim od njegovih bivših subora-ca. Stoga bi se moglo reći da je u post-dejtonskoj SDA došlo do pada utjecajaMladih muslimana, dijelom i zbog togašto većina od njih više nisu bili mladi,ali i zbog drugih razloga.

Nekadašnji prvaci, poput OmeraBehmena, Huseina Živalja i Džemalu-dina Latića, izgubili su svoje mjesto urukovodstvu stranke; Izetbegović, kojije od početka posredovao između “des-nog” i “lijevog” krila stranke, nije podr-žao kandidaturu Hasana Čengića (jed-nog od važnijih Mladih muslimana) zapotpredsjednika stranke, uprkos broj-nim kritikama Omera Behmena. Šta-više, nakon svoga umirovljenja i izla-ska iz aktivne politike, Alija Izetbego-vić je podržao poprilično bezličnogSulejmana Tihića pred mnogo utjecaj-nijim ličnostima poput Hasana Čengi-ća, koji je uživao potporu i vjerskihkrugova. Zahvaljujući Izetbegovićevojpodršci, Tihić je postao i predsjednikSDA. Od njegovog preuzimanja ovefunkcije počinje novo razdoblje bošnja-čke politike u Bosni i Hercegovini.

Nakon potpisivanja Dejtonskih spo - razuma, njihovo provođenje – us t va riadministriranje Bosnom i Herce go -vinom – kontrolirala je “međunarodnazajednica”. Dejtonski sporazumi uobli-čili su osnovnu teritorijalnu i admini-strativnu strukturu Bosne i He -rcegovine, ali su, zbog mnoštva ne -dovoljno definiranih elemenata – ka koustavnih tako i praktičnih – omogućilineprihvatljivo veliku slobodu tumače-nja čak i nekih osnovnih odredaba.Ovim Sporazumima predviđeno je daBosna i He r cegovina bude jedinstvenadržava sačinjena od dva politička enti-teta: Fe deracije Bosne i Hercegovine iRepublike Srpske. Međutim, u stvarno-

sti, ze mlja je podijeljena te funkcioniraviše kao protektorat “međunarodnezajednice” nego suverena država. Slo-žen, čak i pravnicima umnogome neja-san i nadasve sistem prepun po ten -cijalnih uvjetovanja i opstrukcija ideal-na je prilika za potpuno onemogućava-nje fu n kcioniranja određenih segmena-ta za konodavne i izvršne vlasti. Ovačinjenica trebala bi da dodatno ojačapoziciju Ureda Visokog predstavnika(OHR), koji, teorijski, ima veoma širokaovlaštenja. Međutim, većina Visokihpredstavnika više je bila zainteresiranaza korištenje funkcije u smislu napre-dovanja u daljoj diplomatskoj karijeriili pak, ličnog materijalnog bogaćenja.

Međunarodni analitičari tvrde daje jedan od najznačajnijih pomaka upolitičkom životu postdejtonske Bosnei Hercegovine reduciranje utjecaja ne -po željnih islamskih zemalja – u prvomredu Irana – i istovremeno ojačavanjeutjecaja nekih drugih, poželjnijih. Tobi, vjeruju, uz potporu međunarodnezajednice nominalno nenacionalnimpolitičkim partijama, trebalo “podreza-ti krila” nacionalističkim tendencija-ma i strujama.

Odgađanje međunarodne vojne in -te rvencije u Bosni i Hercegovini bilo jeprvo veliko razočarenje za Bošnjake.Prazna obećanja bez odgovarajućih

konkretnih poteza uzrokovala su jav-ljanje osjećaja nade u neku vrstu in te -rvencije islamskih zemalja na politi-čkom, ali i na vojnom polju. Islamskidiskurs i simbolika proširili su se naoblast obrazovanja, elektronskih medi-ja, javnih obraćanja, ali nisu naišli naočekivanu potporu među bosanskimmuslimanima. Naime, političko i vjer-sko vodstvo bosanskih muslimana ko -ri stilo je svaku pogodnu priliku da is -takne različit, europski karakter bo sa -nskog islama. S druge strane, sporo inedovoljno reagiranje islamskog svije-ta na događanja u Bosni i Hercegovini,osobito svireposti agresora premabosanskim muslimanima, teško da jemogla zadovoljiti očekivanja i potrebežrtava. Posljedično razočarenje bosan-skih muslimana većinom islamskihzemalja umnogome je doprinijelo mar-ginalizaciji osjećaja panislamskogbratstva, koji se, uprkos pokušajimaodređenih krugova iz političkog i vjer-skog života, zadržao samo na razinisljedbenika radikalnijeg islama.

Većina dobrovoljaca i humanitar-nih radnika iz zemalja islamskog svije-ta koji su u Bosnu i Hercegovinu došlitokom rata po njegovom završetkunapustila je zemlju, ostavljajući, naža-lost, za sobom posijano sjeme svojeideologije. Zahvaljući tome, ali i jadnojekonomskoj situaciji u zemlji, iako bezznačajnijeg socijalnog i političkog utje-caja, ali sa izdašnim finansijskimresursima, uspjeli su pustiti korijenjeu siromašnim sredinama. Premda subosanski islam i muslimani, u uspo-redbi sa ostalim manifestacionim obli-cima u svijetu, oduvijek važili za umje-rene, tolerantne i, uvjetno rečeno,“liberalnije”, nekoliko nabrojanih imnoštvo nespomenutih razloga otvorilisu vrata potencijalnoj radikalizacijimladih i novih muslimana. Činjenicada je ova sljedba naišla na dobrodošli-cu, te da je imala – i ima – nekolicinuregistriranih udruženja građana, sasocijalnog aspekta može se tumačiti narazličite načine, ali stoji tvrdnja da jesa aspekta međunarodne i sigurnosnepolitike uzrokovala određenu zabrinu-tost, ne samo međunarodnih faktoranego i predstavnika tradicionalnogislama u Bosni i Hercegovini.

98 BEHAR 115


Nakon razdvajanja hrvatskog isrpskog jezika, zvanični jezikBosne i Hercegovine ostao jenedefiniran; nakon 1991. godinebosanski jezik smatrao sejezikom samo bosanskihmuslimana, prije svega zbogbroja orijentalizama u našemjeziku, što se smatraloočiglednim znakom da je to jezikkojim mogu govoriti samomuslimani. Pritom, nije serazmišljalo da gotovo isti broj“orijentalizama” (za koje nepostoje zamjenske riječi te stogafunkcioniraju kao autentičneriječi) postoji i u srpskom i, unešto manjoj mjeri, hrvatskomjeziku

Mješoviti brakovi, pitanjejezika, obrazovna politika,otvorena segregacija ifalsificiranje kulture BiH

U postkomunističkom periodu, anaročito za vrijeme i neposredno posli-je rata u Bosni i Hercegovini, neki ra di -kalni klerici i konzervativni musliman-ski intelektualci pokušali su homogeni-zirati muslimansku zajednicu (zajedni-cu muslimana) kritiziranjem i obeshra-brivanjem mješovitih bra kova. Premanjihovom, tada zago va ranom mišljenju(premda se ni miš ljenje savremenihzagovornika iste teorije nimalo ne raz-likuje), mješoviti brakovi kao tekovinasocijalističke i komunističke propagan-de u konačnici vode asimilaciji bosan-skih muslimana. Tvrdnje ovog tipa – aova je samo jedna u ni zu – denunciralisu brojni zvanični i, naročito, nezvani-čni muslimanski pr va ci, uključujući itadašnjeg premijera dr. Harisa Silajdži-ća. Međutim, kontro verza o miješanimbrakovima potrajala je tokom cijelogratnog i dobrog dijela po ra tnog perioda.U polemiku su se uk lju čili i brojni poz-vani i nepozvani. Na primjer, prema dr.Svetlani Broz, unuci Josipa Broza Tita,djeca iz mješovitih brakova predstavlja-ju možda najjači kohezioni faktorbosanskog društva u cjelini, te gotovojedinu opoziciju snažnim zagovornici-ma etničke, vjerske, teritorijalne isvake druge separacije. Ali, Džemalu-din Latić, bivši Mladi mu s liman, je iagresiju na Bosnu i Her ce go vinu tuma-čio u kontekstu propasti titoističkeideje o mješovitim brakovima. Procen-tualno, najveći broj mješovitih brakovau predratnoj Bosni i Hercegovini zabi-lježen je u Banjoj Luci i Mostaru, što nina koji način nije po mo glo muslimani-ma, niti je spriječilo ma sovna ubistva iprotjerivanja, niti im je, u bilo kojemsmislu osiguralo si gu rnost i zaštitu.

Osim religije, u istom, postkomuni-stičkom periodu, kao sredstvo homoge-nizacije i jačanja nacionalnog i vjer-skog identiteta bosanskih muslimanakoristio se jezik. Proces političke dezin-tegracije bivše Jugoslavije povezivan jesa dezintegracijom takozvanog srpsko-hrvatskog jezika. Od samih najava mo -gućeg i izvjesnog raspada Jugoslavijeintelektualci najvećih nacionalnih ko -

le ktiva počeli su tragati za specifičnimkarakteristikama respektivnih jezika.Budući su Slovenci i Makedonci otprije– oduvijek – govorili svojim jezicima,posebna pažnja jeziku posvećena je go -to vo isključivo u hrvatskom i srpskomnacionalnom korpusu. Od 1991. godi-ne, srpskohrvatski, odnosno hrvatsko-srpski jezik gubi na popularnosti.Hrvati su bili prvi koji su uveli stan-dardizirani hrvatski jezik u svakodne-vni govor zamjenjujući njime dotada-šnji hrvatskosrpski. Nakon razdvaja-nja hrvatskog i srpskog jezika, zvani-čni jezik Bosne i Hercegovine ostao jenedefiniran. Nakon 1991. godine bo sa -n ski jezik smatrao se jezikom samobosanskih muslimana, prije svegazbog broja orijentalizama u našem jezi-ku, što se smatralo očiglednim znakomda je to jezik kojim mogu govoriti samomuslimani. Pritom, nije se razmišljaloda gotovo isti broj “orijentalizama” (zakoje ne postoje zamjenske riječi testoga funkcioniraju kao autentičneriječi) postoji i u srpskom i, u nešto ma -njoj mjeri, hrvatskom jeziku. Dejton-skim sporazumom iz 1995. godine i Us -tavom načinjenim na tom temeljuozvaničeno je postojanje bosanskog je -zika bez njegovog povezivanja sa biloko jom nacionalnom skupinom, ali iz či -nje nice da Srbi u Bosni govore srp s -kim, a Hrvati – hrvatskim jezikom,slije di da bosanskim jezikom i dalje go -vore samo Bosanci, Hercegovci i Bo š -njaci.

Godine 1998. u Bihaću je organizi-ran i održan prvi simpozij o bosanskomjeziku s osnovnim ciljem utvrđivanja idefiniranja historijskih i lingvističkihaspekata bosanskog jezika. Kaonajzna čajniji zaključak ovog simpozijamo že se izdvojiti znanstveno i znans t -ve ničko priznavanje bosanskog jezikakao ravnopravnog srpskom i hrvats -kom, sa svojim zasebnim karakteristi-kama. Nadalje, u daljem istraživanju iizučavanju utvrđena su neka osnovnanačela bosanskog jezika te njegovaimplementacija u svim segmentimabosanskog društva, naročito kroz obra-zovni sistem i medije. Jasno je da ova,kao ni ostale kontroverze “slučaja Bo s -na i Hercegovina”, još uvijek nisu raz-riješene, te i danas, petnaest godinanakon bihaćkog simpozija i osamnaestgodina nakon potpisivanja Dejtonskogsporazuma, Bosanci, Hercegovci i Boš -nja ci, kao ni njihov – bosanski – jezik,nemaju ista prava na svim dijelovimateritorije svoje zemlje i države. Godine1990. načinjen je prvi pokušaj standar-dizacije bosanskog jezika. Od tog vre-mena naovamo napisano je preko 60knjiga o historiji, karakteristikama igramatici bosanskog jezika. I na ovompolju inicijativa je uglavnom počivalana pojedincu, intelektualcima i univer-zitetskim profesorima, dok su zvaničneinstitucije sistema, poput Instituta zajezik i Akademije nauka i umjetnosti,gotovo po pravilu, izbjegavale učinitibilo šta pravdajući se hroničnim nedo-statkom sredstava, ali i kadra(!).

Naravno da ni ovaj proces – processtandardizacije bosanskog jezika – nijeprošao bez izrazitog agresivnog protiv-ljenja i kriticizma srpskih i hrvatskihnacionalnih ideologa i njihovih “izvo-đača radova”. Te kritike, gotovo po pra-vilu, u konačnici su se svodile na inici-jative da se bosanski jezik preimenujeu bošnjački, priskrbljujući pojmu“bosanski” značaj i značenje geograf-ske odrednice, pritom tvrdeći da “ta ko -z vanim bosanskim” jezikom govoreisključivo Bošnjaci. Međutim, bošnja-čki intelektualci su odbili ove sugestije(napade) te u aprilu 2002. godine šez-deset intelektualaca potpisuje deklara-ciju o bosanskom jeziku kao jeziku svihonih koji ga osjećaju i prihvataju svo-

99BEHAR 115


Obrazovanje je još jedno odznačajnih sredstava koje jebošnjačkim intelektualcima naraspolaganju u smisludefiniranja, utvrđivanja iojačavanja bošnjačkognacionalnog identiteta. U post-dejtonskom periodu, državneadministrativne strukturegotovo da nisu imale nikakvuznačajnu ulogu u definiranju iprovođenju jedinstveneobrazovne politike u Bosni iHercegovini. Isto vrijedi i zainstitucije vlasti na raziniFederacije BiH.

jim. Istom deklaracijom utvrđuje seko ntinuitet bosanskog jezika od sre-dnjeg vijeka do savremenog doba, asrpski i hrvatski kriticizam odbacujekao politički motiviran.

Obrazovanje je još jedno od značaj-nih sredstava koje je bošnjačkim inte-lektualcima na raspolaganju u smislude finiranja, utvrđivanja i ojačavanjabo šnjačkog nacionalnog identiteta. Upostdejtonskom periodu državne ad mi -nistrativne strukture gotovo da nisuimale nikakvu značajnu ulogu u defini -ra nju i provođenju jedinstvene obrazo-vne politike u Bosni i Hercegovini. Istovrijedi i za institucije vlasti na raziniFe deracije BiH. Definiranje obrazovnepolitike spušteno je i povjereno (prepu-šteno) nižoj administrativnoj razini –kantonima – koji su, temeljem nacio -na lno-administrativno-teritorijalnepo djele vlasti i ovlasti, u kantonima sahrvatskom većinom uveli udžbenike inastavne planove i programe iz susje-dne Hrvatske. Isti postupak ponovilesu i vlasti Republike Srpske usvajajućiobrazovni sistem Srbije. Što se bo š nja -čke djece u većinski hrvatskim, od no -sno srpskim sredinama tiče, ona imajuili zasebnu nacionalnu skupinu pre -dmeta, ili uče historiju i je zik većinskenacionalne skupine, ili, pak, funkcioni-raju kao “dvije škole pod je dnim kro-vom”, što je jedini vid otvorene segre-gacije i diskriminacije u Eu ropi, ako nei u svijetu, u 21. stoljeću.

Poslijeratni pokušaji rekonstrukci-je bosanskohercegovačkog društva kaojedinstvene društvene zajednice, kao iprotivljenje i osporavanje tih pokušaja,značajno su utjecali na redefiniranjeideja o identitetu i kulturi na gotovosvim razinama. Nova imena ulica i ja -v nih prostora, naročito u urbanim sre-dištima, spomenici – od onih podignu-tih žrtvama agresije i genocida do onihpodignutih historijskim ličnostima i,nerijetko, izvršiocima nekog od brojnihgenocida – u neposrednoj su vezi sa po -li tikama formiranja identiteta. Rekon-strukcija porušenih džamija i crkava,te, naročito upadljivo, gradnja i podiza-nje novih na mjestima na kojima nika-da prije nisu bile, te ogromnih beton-skih križeva po svim većim brdima uHercegovini – sve to je u funkciji obno-

ve ili falsificiranja civilizacijske i kul-turne historije Bosne i Hercegovine.

Bošnjacima to nije ništa neobičnoni neuobičajeno, naprotiv, ali zanimlji-vo je da je jedan od najznačajnijih pro-cesa koji je u ovoj zemlji na djelu odpočetka rata naovamo – i koji još nijeza vršen uprkos svim dokazima i pre su -dama – je pokušaj redefiniranja ka ra -ktera rata u Bosni i Hercegovini, same đunarodne i unutarnje agresije nagra đanski sukob, s kojim se naporedoodvija proces izjednačavanja zločinca ižrtve, a u tom kontekstu koristi se sva -ko raspoloživo sredstvo. U tom smislu,osim logički zainteresiranih Srba iHrvata, značajnu ulogu imaju i nekime đunarodni faktori koji, recimo, iz -jednačavaju izgradnju džamijskog ko -mpleksa na Alipašinom polju u Sa ra -jevu, kojeg je finansirao saudijski kraljFahd, sa izgradnjom hrama Sv. Sa vena Vračaru u Beogradu i franjevačkomkatedralom u Mostaru. Boš njaci, nara-vno, u ovom procesu kontinuiranogube – od izgubljene presude predmeđunarodnim Sudom pravde u

Hagu, gdje nisu uspjeli dokazati agre-siju Srbije na Bosnu i Hercegovinu, dopodilaženja nekim interesnim skupi-nama u islamskom i zapadnom svijetu,čime neprestano rade u korist vlastiteštete.

Umjesto zaključkaVišestranački sistem koji je zamije-

nio komunistički režim (1990-1992),agresija i rat (1992-1995) te post-dej-tonska administracija u Bosni i Herce -go vini pod kontrolom međunarodnezajednice (1995-) predstavljaju trostra-ni politički i socijalni okvir socijalnog,političkog, nacionalnog i svakog dru-gog sazrijevanja Bošnjaka (ali i svihostalih naroda u ovoj zemlji, bez obzirana njihove trenutne političke i ideolo-ške naklonjenosti). Unutar tog okvira,osnovna odrednica historije ove zemljei njenih naroda su sukobi, koji bi se, te -me ljem sadržine i manifestacionih ob -li ka, ugrubo mogli kategorizirati na: 1)predratne dijalektičke i dijaloške suko-be između bosanskih muslimanskihpolitičara i intelektualaca oko etni-

100 BEHAR 115


Sekularna i multietnička država Bosna i Hercegovina, saodgovarajućim političkim sistemom i rukovodstvom, nije, kako to želeprikazati njeni neprijatelji, mimikrijski stav iza kojeg su skriveni snovio bošnjačkoj državi, nego politika koja doista podrazumijevaiskrenost namjere. Ovakvu politiku bošnjačkog nacionalnog ipolitičkog rukovodstva očekuje i pothranjuje i međunarodnazajednica čije je prisustvo, uprkos impotenciji, još uvijek iznimnoveliko i utjecajno; no, zamjerka da se isti aršin – protivljenjenacionalističkoj ideologiji, retorici i praksi – ne primjenjuje i premadruga dva velika nacionalna korpusa, potpuno je na mjestu.

čke/narodne identifikacije dotadašnjihMuslimana; 2) period agresije i oruža-nih sukoba Bošnjaka, Srba i Hrvata; 3)međustranačke sukobe i sumnjiva koa-liranja sa jedinim ciljem osvajanja izadržavanja vlasti koji karakterizirajucijeli poslijeratni period. Ovom spiskumogla bi se dodati i četvrta kategorija– unutarbošnjački sukob(i) izmeđurazličitih skupina monopolističkih pre-tendenata na pravo predstavljanja izastupanja “svih” Bošnjaka!

Rat je, možda i zbog toga što jepredstavljao opasnost po fizički opsta-nak cijelog naroda, imao značajnu ulo -gu u razvoju nacionalne svijesti Boš -nja ka. S jedne strane, odbrana od ag -re sije predstavlja i propast nacionali-stičkih ideologija prema kojima su bo -sa nski muslimani ustvari Srbi i Hrva-ti islamske vjeroispovijesti. Jednom odvelikih ratnih pobjeda može se smatra-ti i uspjeh Bošnjaka da se izbore zasvoj vlastiti etnički/narodni identitet.Pri hvatanjem naziva “Bošnjak” dota-dašnji “Muslimani” su se, uz odluku ohistoriji, tradiciji i sekularizaciji, na -me tnuli kao neovisan i ozbiljan sudio-nik globalnih procesa, a Bosnu i Herce-govinu učinili jedinom europskomzemljom u kojoj jedan musliman možeobnašati sve funkcije na bilo kojoj razi-ni vlasti, sve do predsjednika (pred-sjedništva) države. No, činjenica je daje svaki etnički identitet, pa i bošnjački– uprkos zavidnoj snazi i vitalnosti –dinamičan koncept podložan utjecaji-ma i promjenama, te da mu je potre-bno određeno vrijeme za konsolidaciju.Jedna od bošnjačkih tragedija je i tašto vremena baš i nema. Iako je pojam“Bošnjak” ne samo ušao u Ustav Bosnei Hercegovine nego – neuporedivo važ-

nije – i u jezik i svakodnevnu upotrebu,te iako se mnogo bivših Muslimana,Jugoslovena, neopredijeljenih i ostalihiskreno i intimno osjećaju Bo š njacima,taj naziv, nažalost, još nije postaozajedničko “naslijeđe i imovina” svihkojih bi trebao. Bošnjaci su, nažalost,danas podijeljeniji nego ikad u svojojhistoriji.

Iako je pojam “Bošnjak” postao zva-nični naziv naroda/nacije, on je ipakostao (većinski) rezerviran samo zabosanske muslimane i one koji se osje-ćaju Bošnjacima. Pritom, “zahvaljuju-ći” nesvjesnim, nedomišljenim i nesa-vjesnim aktivnostima utjecajnih bivšihi aktuelnih bošnjačkih prvaka i njimaodanih krugova, a koji uživaju podrškunimalo beznačajnog broja radikalnihmuslimana koji svoj vjerski esktremi-zam predstavljaju kao nacionalnipatriotizam(!?), Bošnjaci gube ugled iuskraćuju podršku u vlastitim redovi-ma. S druge strane, pomalo sramežlji-vo ali ne i tiho, ponovo se javljaju inici-jative za uspostavu “bosanske na ci je”,gotovo po pravilu između bošnjačkihintelektualnih krugova, što je potpunorazumljivo imajući na umu činjenicuda su trenutno, samo Bošnjaci, uzčasne iznimke među Srbima i Hrvati-ma, zainteresirani za očuvanje i terito-rijalni i administrativni integritetBosne i Hercegovine. Činjenica da suprethodne pokušaje uspostave “bosan-ske nacije” sponzorirale strane sile,Osmanski sultanat i Austrougarskamo narhija, umnogome objašnjavajune uspjeh i propast te inicijative. Ovajput inicijativa je potekla iz Bosne i He -r cegovine, istina ne iz svih nacionalnihkorpusa sa jednakim žarom i bez valja-nog konsenzusa o tom pitanju, ali

sama činjenica da se takva ideja poja-vila na vrhuncu nacionalne i vjersketransformacije – neki bi rekli novogpreporoda – Bošnjaka, ali i gotovo predkraj ostvarenja težnji ostala dva nacio-na u Bosni i Hercegovini, te usred pra-vednog građanskog bunta “ostalih”,govori o njenom kvalitetu. Uspjeh ovogprojekta uvjetovan je i ovisit će o broj-nim unutarnjim, ali i međunarodnimfaktorima, poput obrazovne i kulturnepolitike, ekonomskog oporavka i na p re -tka, definiranja odnosa između Fede-racije i RS-a, zaključno sa us pje homprocesa integracije Bosne i He -rcegovine prije svega u NATO, a potomi u EU.

Nakon višedecenijskog potiskivanjana marginu socijalnih i svih drugih do -ga đanja, religija u Bosni i Hercegovininaglo postaje popularna, ali u dobrojmjeri i populistička. Historijski, religi-ja je (od)uvijek imala značajnu – akone presudnu – ulogu u formiranjunacija na cijelom Balkanu, pa i u Bosnii Hercegovini. Korištenje religije zaoprav da vanje nacionalnih ciljeva kodsvih religijskih i nacionalnih zajednicau Bo s ni i Hercegovini, naročito za vri-jeme rata, ojačalo je njenu ulogu u bo -san skohercegovačkom društvu u cjeli-ni. Reakcija bosanskih muslimana nanapade na njihov islamski identitet ikulturu te činjenica da je islam najzna-čajnija etnička distinktivna karakteri-stika između bosanskih muslimana,pra voslavaca (Srba) i katolika (Hrvata)predstavlja drugi značajan faktornagle popularizacije vjere u musliman-skom dijelu bosanskog društva. I, kaotreći, iako ne i najbezazleniji faktor je istalni strah od fizičkog, biološkog ne -stanka; sa ogromnim brojem protjera-nih i iseljenih, te zanemarljivo ma limbrojem povratnika iz inostranstva,Bošnjaci-muslimani su biološki gotovosvedeni na procenat/broj koji se spomi-nje u agresorskim ratnim planovima,te je stoga ovaj strah sasvim opravdan.

SDA, najbrojnija, najveća i, bez su -m nje, najznačajnija većinski bošnjačkapolitička partija, imala je, a moglo bi sereći da još uvijek ima, značajnu uloguu formiranju nacionalnog i svakog dru-gog identiteta bosanskih mus li mana upostkomunističkom, a i u postratnom

101BEHAR 115


Iako je pojam “Bošnjak” postao zvanični naziv naroda/nacije, on jeipak ostao (većinski) rezerviran samo za bosanske muslimane i onekoji se osjećaju Bošnjacima. Pritom, “zahvaljujući” nesvjesnim,nedomišljenim i nesavjesnim aktivnostima utjecajnih bivših iaktuelnih bošnjačkih prvaka i njima odanih krugova, a koji uživajupodršku nimalo beznačajnog broja radikalnih muslimana koji svojvjerski esktremizam predstavlja kao nacionalni patriotizam(!?),Bošnjaci gube ugled i uskraćuju podršku u vlastitim redovima. Sdruge strane, pomalo sramežljivo ali ne i tiho, ponovo se javljajuinicijative za uspostavu “bosanske nacije”

102 BEHAR 115


periodu. U prvoj polovini 1990-ih, SDAje funkcionirala više kao narodni,populistički pokret nego kao normalnapolitička stranka ili partija. Preuzima-jući vodeću ulogu u političkom i nacio-nalnom životu tada bosanskih musli-mana, a sada Bošnjaka, u kritičnomperiodu – drugoj polovini 1990-ih –SDA je, sljedstveno tome, preuzela inajveći teret i historijsku odgovornostza konsolidaciju bosanskih muslimanai njihovu nacionalizaciju kao Bošnjaka.Iako su neke od ključnih pozicija usamoj stranci držali znakovito konzer-vativni i, prema nekima, radikalnikadrovi, a njihov utjecaj iz sjene bioozbiljniji nego što će to ikada biti javnoobznanjeno, SDA je uspjela okupiti imeritorno predstaviti ako ne sve, ondasigurno većinu različitih slojeva i seg-menata bošnjačke zajednice. U post-dejtonskom periodu, SDA je preduzelaozbiljne korake u smislu transformaci-je u doista političku partiju, u čemu serukovodstvo ove stranke uveliko osla-njalo na činjenicu da je ogromna veći-na Bošnjaka muslimana ustvari libe-ralna.

Jedna od najznačajnijih karakteri-stika bošnjačke politike u ratnom ipostratnom periodu je stav o vitalnoj,egzistencijalnoj potrebi očuvanja teri-torijalnog integriteta Bosne i Hercego-vine. Neovisnost, cjelovitost i teritori-jalni integritet Bosne i Hercegovine zaBošnjake su (od)uvijek bili nerazdvoji-vi sastavni elementi njihovog naciona-lnog bića i stava, prije svega iz sigurno-snih razloga (ogromna većina Bošnja-ka nema “rezervnu domovinu”). S dru -ge strane, Bošnjaci u Bosni i Hercego-vini nikada nisu živjeli u gusto zbije-nim nacionalnim enklavama; smatra-jući cijelu Bosnu i Hercegovinu svojomdomovinom, zemljom i državom, osje-ćali su se slobodnim da žive razasutiširom njenog teritorija, te je stav ojedinstvenoj i cjelovitoj Bosni i Herce-govini ustvari pitanje presudnog, vital-nog nacionalnog interesa, čak i sadakada Bošnjaci većinski žive na, procje-njuje se, 27% teritorija zemlje i uglav-nom se nisu vratili na svoja predratnaimanja. Sekularna i multietnička drža -va Bosna i Hercegovina, sa odgovaraju-ćim političkim sistemom i rukovodst -

vom, nije, kako to žele prikazati njenineprijatelji, mimikrijski stav iza kojegsu skriveni snovi o bošnjačkoj državi,nego politika koja doista podrazumije-va iskrenost namjere. Ovakvu politikubošnjačkog nacionalnog i političkogrukovodstva očekuje i pothranjuje imeđunarodna zajednica, čije je prisust -vo, uprkos impotenciji, još uvijekiznimno veliko i utjecajno; no, zamjer-ka da se isti aršin – protivljenje naci -ona lističkoj ideologiji, retorici i praksi– ne primjenjuje i prema druga dvavelika nacionalna korpusa, potpuno jena mjestu. Čini se da “međunarodnazajednica” ipak, na određeni način i izsamo njoj znanih, a nama dokučivihra zloga, ima potrebu u Bosni i Herce -go vini zadržati snažan kontrolni

mehanizam u vidu dvije iznimno sna-žne nacionalne i separatističke politi-ke. Tek ovako kontekstualizirani, svinaizgled besmisleni potezi “međunaro-dne zajednice” itekako dobivaju smi-sao. Odatle samo kod Bošnjaka iskre-no “europejstvo”, kod ostalih to nijetoliko ili uopće izraženo.

Međunarodna zajednica, koja dek -la rativno podržava nenacionalne parti-je i stranke, kao i nevladin sektor, uči-nila je sve da umanji i onemogući utje-caj nacionalnih politika kod Bošnjaka,čiji politički predstavnici nisu imalidru gog izlaza nego da se povinuju dik-tatu i svoju politiku usklade sa prijed -lo zima i preporukama, ustvari zapovi-jestima, brojnih i različitih predstavni-ka i komisija. Činjenica da se isti pro-ces ne provodi u druga dva nacionalna

korpusa, naprotiv, nereagiranjem nanacionalističke i šovinističke ispadesrp skih političara, te otvorene najavezah tjeva za novim teritorijalnim ust r o -j stvom i brojnim drugim ustupcimaHrva tima u Bosni i Hercegovini, skrbeopasnost od pojave radikalnog nacio-nalizma kod Bošnjaka, a to ni za kogau Bosni i Hercegovini ne bi bilo dobro,najmanje za Bošnjake.

“Europeizacija” Bošnjaka i ideja oglobalnom muslimanskom bratstvu saBosnom i Hercegovinom kao najzapad-nijim dijelom “islamskog svijeta” dvasu suprotstavljena i nepomirljiva kon-cepta koji se trenutno nadmeću zaprevlast u formiranju bošnjačkog na ci -o nalnog identiteta, ali i za ulogu naj-značajnijeg jamca fizičke, biološke,egzi stencijalne sigurnosti Bošnjaka uBosni i Hercegovini. Famozna među -na rodna zajednica nudi europsku idejui vrijednosti, šta god to bilo, ali ima iuvjete od kojih su neki prihvatljivi zatošto su dobri, a neki su, opet, potpunoneprihvatljivi. S druge strane, global-no muslimansko bratstvo koje je trenu-tno oličeno jedino u vidu regrutiranjabo sanskih i balkanskih muslimana udobrovoljačke jedinice za ratove koji sevode u islamskim zemljama ima, činise, samo uvjete. Spremnost Bošnjakana “europske i/ili euroatlantske inte-gracije” nije samo rezultat političkesituacije i nemogućeg društvenog ure-đenja nametnutog Dejtonskim spora-zumima, a ni samo rezultat kulturne icivilizacijske orijentacije Bošnjaka kojisu se oduvijek smatrali europskimmuslimanima. Osiguravanje, ponavlja-mo, fizičkog i biološkog opstanka u svo-joj zemlji jedini je načelni nacionalniinteres Bošnjaka u Bosni i Hercegovi-ni; uprkos svim zazorima prema bilokakvim stranim utjecajima, Bošnjacisu u prilici da “vagaju” šta i ko im nudiveću sigurnost od još uvijek vrlo aktiv-nog srpskog i hrvatskog nacionalizma.Pritom, svi koji se pitaju i koji odluču-ju moraju povesti računa da je zaBošnjake izbor suženiji nego ikadaprije u njihovoj historiji. Čemu ili komeće se u tom odlučivanju prikloniti, čijiće tas na toj vagi prevagnuti, više ćegovoriti o svemu i svima ostalim nego oBošnjacima. n

Jedan od najznačajnijih procesakoji je u ovoj zemlji na djelu odpočetka rata naovamo – i koji jošnije završen uprkos svimdokazima i presudama – jepokušaj redefiniranja karakterarata u Bosni i Hercegovini, sameđunarodne i unutarnjeagresije na građanski sukob, skojim se naporedo odvija procesizjednačavanja zločinca i žrtve, au tom kontekstu koristi se svakoraspoloživo sredstvo.

103BEHAR 115

PRIJEPORI HISTORIOGRAFIJE: Nacionalni mitovi

Tokom 20. stoljeća među najistak-nutijim bošnjačkim političkim ličnosti-ma iz Bosne i Hercegovine bili su Meh-med Spaho (1883–1939) i Džemal Bije-dić (1917– 1977). Obojica su u svom dje-lovanju, posebno pred kraj svoje politi-čke karijere, bili zaokupljeni jugoslave -n skim konceptom u čiji uspjeh su do s -ljedno vjerovali. Naravno, riječ je o dvara z ličita koncepta jugoslavenstva: Spa-hino jugoslavenstvo je bilo nekomunisti-čko sa nacionalnom dimenzijom, a nje -go vo političko djelovanje u sebi je sadr-žavalo i vjerska obilježja (Purivatra1977; Džaja 2004). S druge strane, Bi -jedićevo jugoslavenstvo je bilo isključivoko munističko, ali bez jugoslavenske na -ci onalne dimenzije, s obzirom da je nje-govo političko djelovanje uključivalo iza laganje za muslimansku nacionalnuafi rmaciju. Jugoslavenstvo i musli ma n -s tvo se u njegovom razumijevanju nisunegirali, jer ih je doživljavao kao dvarazličita identiteta. (Kamberović 2011:195-200).

Bijedić se sredinom 1960-ih godinasnažno zalagao za afirmaciju Bosne iHe rcegovine i nacionalni identitet Mu -s limana, a njegovo jugoslavenstvo nijebilo nacionalno nego državotvorno. Toje bilo posebno jasno od sredine 1971.kada je postao predsjednik Saveznogizvršnog vijeća i od kada je jugoslaven-stvo bilo glavna odrednica njegovog po -li tičkog djelovanja. Djelimično zbog po -li tičkog okvira, ali i zbog vlastitih poli -ti čkih uvjerenja, uspjeli su doprijeti dosa mog vrha jugoslavenske političke hi -je rarhije: Mehmed Spaho je posljednjego dine života proveo kao ministar u ju -go slavenskoj Vladi, obavljajući istodob -no dužnost potpredsjednika najjače po -

li tičke zajednice u tom dobu (Jugosla -ve nska radikalna zajednica), DžemalBi jedić je od 1971. do smrti 1977. biopre dsjednik Saveznog izvršnog vijeća.Ana lizirajući njihove političke poteze utom vremenu, može se zaključiti da suis kreno vjerovali u jugoslavenski kon-cept i nužnost održavanja jugoslavens -kog državnog okvira, ali će se u kasni-jim interpretacijama njihovog djelova-nja, posebno smrti svakog od njih, uprvi plan stavljati ne njihovo jugoslave -n sko opredjeljenje i djelovanje, nego po -li tički koncepti suprotstavljeni jugosla-venstvu. Mehmed Spaho je umro u vri -je me pregovora o formiranju BanovineHrvatske, a s obzirom na politički kon -te kst u kojem se desila ta smrt, kasni-ja literatura je imala dovoljno materija-la za konstrukciju teorije o ubistvu (Cr -no vršanin – Sadiković 2007).

Slična teorija o ubistvu stvorila se inakon smrti Džemala Bijedića. On jepoginuo početkom 1977. u vrijeme prili-čno oštrih kriza u političkom vrhu zem-lje. On je na čelu savezne Vlade funk-cionirao kao glavni Titov favorit, čiju jepodršku imao, pa će upravo to i bitijedan od razloga da su neki uvjereni daje Bijedićeva smrt dio zavjere onih kojisu se nastojali nametnuti kao Titovina sljednici. Prenosi se kako je Bijedićpred smrt u povjerenju govorio da će ga“ubiti” zato što “puno zna(m)” (Bijedić1999). Obje ove smrti su u memoriji Bo -š njaka izgradile uvjerenja kako su svinjihovi politički lideri život završavalibrzo i pod prilično nejasnim okolnosti-ma. Teza o obistvima se u pojedinimnaučnim krugovima i javnom diskursukonstruirala u odgovarajućim politi-čkim kontekstima i uglavnom je bila

Smrt Mehmeda Spahei Džemala Bijedića u kontekstu mitskih konstrukcija

U jugoslavenskom razdobljudvije najistaknutije ličnosti upolitičkom životu Bošnjaka izBosne i Hercegovine svojživot su završile na istaknutimjugoslavenskim političkimpozicijama, ali je njihova smrtbila predmet raznihkonstrukcija kako u naucitako i u javnom diskursu. Riječje o Mehmedu Spahi iDžemalu Bijediću. U njihovompolitičkom djelovanjupovezivala ih je jugoslavenskaideja, u koju su vjerovali,činjenica da su obojicaiznenada umrli te naknadnamitologizacija njihove smrti.Ta mitologizacija je za ciljimala potpunu revizijunjihovog političkogdjelovanja i uglavnom je bilaprodukt novog političkogkonteksta. U ovom radupokušavam kontekstualiziratinjihovo političko djelovanje injihovu smrt, te objasnitirazloge mitologizacije smrtisvakog od njih.

Piše: Husnija Kamberović

odraz tih novih političkih okolnosti ipolitičkih debata. Ponekad nositelji tihteza i nisu bili Bošnjaci, nego čak nekisrpski ili hrvatski politički emigrantskikrugovi (kada je riječ o smrti MehmedaSpahe, tezu o njegovom ubistvu jejedno vrijeme u emigraciji promoviraoBranko Miljuš, koji se na taj načinobračunavao sa Dragišom Cvetkovi-ćem, predsjednikom jugoslavenskeVlade u vrijeme Spahine smrti). No,teza o ubistvu posebno je snažno pro-movirana u boš nja čkom javnom diskur-su krajem 20. stoljeća, kada je novepolitičke činjenice, odnosno nestanakjugoslavenske dr ža ve i proglašenjenezavisnosti Bosne i Hercegovine,valjalo dodatno argumentirati historij-skim činjenicama i kada su se u javnomdiskursu promovirale vri jednosti koji-ma su se kod Bošnjaka stvarali dodatniodbojni stavovi prema svemu što je bilojugoslavensko.

Da li je bilo baš tako?

SMRT MEHMEDA SPAHE1939. godine

Pred odlazak u Beograd, uoči svojesmrti 29. juna 1939., Mehmed Spaho jeiskazivao zabrinutost zbog najavljenemogućnosti da pregovori između Vla-tka Mačeka i Krune mogu rezultiratipo djelom Bosne i Hercegovine. Premainformacijama što ih je koncem jula1939. Uzeir-aga Hadžihasanović izniou razgovoru sa srpskim patrijarhomGa v rilom, koji je to zabilježio u svojimMe mo arima, Mehmed Spaho je prijesmrti u Sarajevu sazvao jedan sasta-nak boš njačkih prvaka, na kojem je go -vorio o pre govorima Cvetkovića i Mače-ka, koji bi se, prema njegovim informa-cijama, mo gli završiti podjelom Bosne.

“Bio je mnogo zabrinut. Nije ništadobro predviđao. Izložio nam je da jeskrenuo pažnju Kraljevskom namesni-štvu na težinu situacije i motivisao našstav u ovome: Muslimani Bosne i Her-cegovine žele iskreni sporazum Srba iHrvata radi okončanja hrvatskog pita-nja. Ali ni u kom slučaju ne bi mogli dadozvole da se Bosna i Hercegovina ce -paju i dele bez pristanka naroda i nje-govih predstavnika, ne samo Muslima-na nego i Srba” (Gavrilo 1974: 245-246). Poslije duge diskusije, Spaho je

ka zao kako će i dalje “nastaviti svojuborbu i ni u kom slučaju neće dozvolitida Kraljevsko namesništvo donesejednu odluku koja nije po volji namaMu slimanima i našim interesima, poš -to cepa pokrajine u kojima žive Musli-mani i tako nas dovodi u tešku situaci-ju” (Gavrilo 1974: 246). Nakon ovogasastanka Spaho je vozom otišao za Beo-grad i u hotelu “Srpski kralj” poručiokahvu, koju je odmah popio “i za sekun-du bio mrtav”. Njegova je smrt “straho-vito djelovala na Muslimane”, koji subi li zabrinuti informacijama kako sespre ma podjela Bosne, a da se Bošnjacio tome uopće ne konsultiraju. Zbog togaje jedna delegacija Bošnjaka, koju je vo -dio Uzeir-aga Hadžihasanović, koncemjula posjetila i srpskoga patrijarha Ga -v rila i tom prilikom izložila bošnjačkestavove o pitanju Bosne i Hercegovine.Njihov je stav bio “da ne žele ni u komslučaju da se Bosna i Hercegovinacepaju”. U tome su naišli na podrškupatrijarha Gavrila koji je, prema pisa-nju u svojim Memoarima, kazao: “Sla-žem se sa vama da Kraljevsko namje-sništvo nije uzelo ispravan način urešavanju hrvatskog pitanja. ( ... ) Mu -slimani imaju pravo da se plaše zasvoju budućnost, što je razumljivo i nasvome mestu. Postavljanje granica iz -me đu jedne iste pokrajine, smatram daje štetno, jer razbija sve ono što je dobrou toj pokrajini” (Gavrilo 1974: 258).

Prema istom izvoru, patrijarh je teželje Bošnjaka početkom avgusta pre-nio namjesniku dr. Stankoviću kazavšikako Bošnjaci “žele celinu države i nedozvoljavaju ni u kom slučaju da se vršicepanje Bosne i Hercegovine izmeđuSrba i Hrvata”. Namjesnik Stanković jeovaj razgovor sa patrijarhom prenio iostaloj dvojici namjesnika i sredinomavgusta obavijestio patrijarha kakonamjesnici “nisu imali ništa da kažuprotiv mišljenja Muslimana iz Bosne iHercegovine. Sve će biti u redu”. (Ga v -ri lo 1974: 268). Međutim, potpisanimSporazumom Bosna i Hercegovina jepo dijeljena između Srba i Hrvata (Bo -ban 1965; Đokić 2010). Kasnija je lite-ratura izgradila teoriju o ubojstvu Me -h meda Spahe zbog njegovog protivlje-nja podjeli Bosne i Hercegovine, koja jeučinjena potpisivanjem Sporazuma i

Ure dbom o Banovini Hrvatskoj (Filipo-vić 2007; Cmovršanin – Sadiković2007). Šta se, zapravo, desilo sa Meh -me dom Spahom?

List Jugoslavenske muslimanskeorganizacije Pravda je 29. juna 1939. nanaslovnici donio vijest da je dr. MehmedSpaho tog jutra u 9:30 sati umro u Beo-gradu. Vijest o smrti proširila se poBeogradu munjevitom brzinom, a ubrzose za tragični slučaj saznalo u cijelojzemlji. “Pored mrtvog tijela velikog rah-metlije nalaze se stalno narodni posla-nici g. Asim Šeremet i Bećir-beg Đonla-gić, te lični sekretar g. Meho H. Hasano-vić”. Novine dalje konstatiraju kako sudr. Spahu sa stanice u Sarajevu putBeograda ispratili sin Zijad, koji je tihdana položio maturu na gimnaziji, sinAvdo, te kćerka Emina. Bili su takođersenator Uzeir-aga H. Hasanović, v. d.gradonačelnika Muhamed Zlatar, di re -ktor Šerijatske gimnazije Husejn Alić,šura Ibrahim Šahinagić i drugi.

Vijest o smrti u Sarajevo je stiglane koliko minuta prije deset sati. UKra ljevskoj banskoj upravi je odlučenoda pomoćnik bana Ejub Ademović tuvijest saopći Mehmedovom bratu Fehi-mu Spahi, koji je tada obavljao dužnostreis-ul-uleme Islamske zajednice u Ju -goslaviji. Ademović je u društvu sa di -re ktorom Vakufa Hazimom Muftićemkrenuo u Faletiće, malo izletište poredSarajeva gdje se u to doba odmarao Fe -him Spaho. Kada je čuo vijest, Fehimse sa svojom suprugom uputio u grad“u kuću svoje obudovjele snahe, gdje sezadržao. Tu se iskupila i ostala rodbinavelikog merhuma”. Navodi se da je u tovrijeme u Sarajevu bilo malo saradnikadr. Mehmeda Spahe, ali su se svi na vi -jest o smrti vratili u grad. “U čaršiji,gdje se bilo iskupilo mnoštvo svijeta,naročito su se tražili detalji o te š komdogađaju u radnji senatora Uzeir-ageH. Hasanovića, koji je bio obaviješten odetaljima po svom sinu g. Mehi H.Hasanoviću” (Pravda, br. 16, 29. juna1939, 1.)

Nekoliko verzija o smrtiNavečer, 28. juna, Spaho je iz Sara-

jeva krenuo u Beograd, gdje je stigao29. juna u 7:25 i odmah krenuo u svojapartman u hotelu “Srpski kralj” na

104 BEHAR 115


Kalemegdanu. Postoje različite verziješta se desilo tog jutra. Prema zvaničnojverziji, Spaho je umro u sobi i zatečenje na krevetu gdje je pao na putu premakupatilu, a prema verziji koju je kasni-je ispričao Sakib Đulabić, koji je biosekretar u Spahinom kabinetu, Spahoje umro u kupatilu “sa priljubljenomrukom i tijelom uz vodovodnu cijev”(Đulabić 1994: 64-65). On piše:

Knez Pavle uputio je dr. Spahi pozivna audijenciju kad se nalazio u Saraje-vu. Stigao je i odsjeo rano izjutra usvom apartmanu hotela “Srpski kralj”na Kalemegdanu u Beogradu. Sa njim

je bio lični sekretar koji ga je pratio naputu, Mehmed (Mešak) Hadžihasano-vić, sin uglednog sarajevskog trgovca ita dašnjeg senatora Uzeir-age Hadžiha-sanovića. Spremajući odijelo za audi-jenciju, Mešak je čuo vrisak iz kupatilaapartmana, jurnuo u kupatilo, našaomrtvog dr. Spahu priljubljenog rukom itijelom uz vodovodnu slavinu. Istrčao jena hodnik u kome je zatekao šefa beo-gradske policije Dragog Jovanovića.Me šak je vriskao vičući: “Ubiše ga, j( ...)im srpsku majku”. Šef policije je iz Spa -hinog apartmana nazvao Meškovog ocaUzeir-agu, saopćio mu da je dr Spa houmro i obavijestio o Meškovim “ispadi-ma”. Uzeir-aga je istovremeno nazvaosina i rekao mu da do susreta s njim ni -kome ne govori ni riječi o uzrocima Spa-hine smrti. Dr. Džafer Kulenović je od -

mah zasjeo u Spahinu fotelju. Tako jeiz gubio život čovjek kome su gotovo sviMus limani nepokolebljivo vjerovali. (...)Dr. Mehmed Spaho je umro kao gazija.

List Pravda je 29. juna na naslovni-ci objavio da je toga dana umro Meh-med Spaho:

Jutros u 7:30 sati doputovao je više-gradskim vozom na beogradsku stanicu(...) dr. Mehmed Spaho, ministar sao-braćaja. Na stanici dočekali su ga mini-star bez portfelja dr. Džafer Kulenović,generalni direktor željeznica g. NikolaĐu rić, šef kabineta g. Vlasta Kostić, na -rodni poslanik g. Miša Atanasijević i

još neke ličnosti. Pošto se srdačno poz-dravio sa svim prisutnim (...) dr. Spaho,u pratnji svog ličnog sekretara Mehe H.Hasanovića, sjeo je u auto i odvezao seu hotel Srpski Kralj, u kojem stanujeveć četiri godine.

Kada je došao u hotel i malo se ra s -komotio, sjeo je za pisaći sto da pregle-da neka pisma, koja su stigla za vrijemenjegove odsutnosti, a koja mu je predo-čio lični sekretar g. H. Hasanović. U tose telefonom javio šef kabineta g. VlastaKostić da saopći da je (...) pozvan napolicijsku proslavu. (...) Dr. Spahoodgovorio je da je preopterećen poslom ida na proslavu ne može ići, ali da ćeodmah doći u kabinet. Uzeo je nešto dapiše. U to se odjednom uhvatio za srce iklonuo sa stolice. Lični sekretar H. Ha -sa nović odmah je priskočio da ga pridr-

ži, ali je već bilo prekasno. Odmah suobaviješteni ljekari, ali oni nisu mogli(ništa drugo učiniti) nego da konstatu-ju smrt.

Kasnije je nastalo uvjerenje da jeubijen. Oni koji vjeruju u ubistvo navo-de da je glavni naručitelj bio knezPavle, koji je smatrao da je Spaho pre-preka za sporazum Cvetković – Mačeko podjeli Bosne i Hercegovine (Filipović2007: 79). Dopisnik istanbulskog listaDžumhurijet Mehmed Sulejmanpašić,objavio je 5. jula 1939. sumnju da jeSpaho otrovan, argumentirajući to istavom šefa beogradske policije Dragog

Jovanovića, koji je sve vrijeme bio usobi sa Spahinim tijelom, istjerujućisvakog “koji se zadržavao više od polami nute” (Kamberović 2009: 149; Ha sa -nbegović 2012: 537). Obdukcija tijelanije izvršena, jer je Spahina udovica toodbila, mada su muslimanski prvaciJugoslavenske radikalne zajednice topredlagali (Gavrilo 1974, 246-247).

Tokom 20. stoljeća u nekoliko sena v rata promovirala ova teza o ubi-stvu. U vrijeme oštrih debata u emi-graciji iz me đu Branka Miljuša i Dra-giše Cvetkovića tokom 1950-ih godina,Miljuš je ponovio sumnje da je Spahootrovan, jer je, prema njegovom mišlje-nju, bio pre preka potpisivanju spora-zuma Cve t ković – Maček o podjeliBosne i Hercegovine (Miljuš 1957: 8-9). On je ovu su mnju potkrijepio

105BEHAR 115


Obje ove smrti su u memorijiBošnjaka izgradile uvjerenjakako su svi njihovi politički lideriživot završavali brzo i podprilično nejasnim okolnostima.Teza o obistvima se u pojedinimnaučnim krugovima i javnomdiskursu konstruirala uodgovarajućim političkimkontekstima i uglavnom je bilaodraz tih novih političkihokolnosti i političkih debata.Ponekad nositelji tih teza i nisubili Bošnjaci nego čak nekisrpski ili hrvatski političkiemigrantski krugovi

navodnim odbijanjem Vlade da seizvrši autopsija Spahinog tijela, madado autopsije nije došlo zbog odlukeSpahine udovice. U odgovoru naMiljuševe tvrdnje, Cvetković je potvr-dio da su se nakon Sapahine smrtidoista pojavile glasine o trovanju, alije dodao da su te glasine bile posveneutemeljena i obična “ustaška laž”.Međutim, Cve tković je bio iznenađenšto te optužbe iznosi Branko Miljuš(Hasanbegović 2012: 538):

On [Branko Miljuš], koji je bio mini-star kada je dr. Spaho umro, iskorišću-je ovu ustašku laž i hoće da pripiše tvor-cima Sporazuma, dr. Mačeku i meni,da smo mi, tobože, otrovali Spahu dabi s mo lakše podelili Bosnu izmedjuSrbije i Hrvatske. Kada ustaški zločinciiznose ovakve klevete, onda se to odbijanjihovom zločinačkom mentalitetu i topoštenog čoveka ne vredja. Sada kadato čini B. Miljuš, dojučerašnji mojsaradnik, ko ji zna vrlo dobro da jepokojni dr. Spa ho umro od kapi, prirod-nom smrću, onda se takav postupakmora javno ži go sati, a ljudi koji se timesluže označiti kao krajnje neispravni.

Ova teza o Spahinom ubistvu iz ko -nca 1950-ih, koja je isplivala u kontek-stu emigrantskih političkih polemika,nije našla svoje javne promotore izvandijela emigrantskih krugova. Među-tim, krajem 20. stoljeća ova teza je do s -tigla svoju kulminaciju, što je bilo pose-bno medijski promovirano. List Oslobo-đenje 1997. je objavio dugi feljton Mus -ta fe Resulovića o ubojstvu. Resulović jeglavni razlog za Spahino ubistvo vidiou njegovom odbijanju da se dopusti po -d jela Bosne i Hercegovine, što je biloočito u to doba kada su se završavalipre govori Cvetkovića i Mačeka.

Zbog toga su (se) odmah nakonsmrti u Sarajevu, u krugovima JMO po -čeli pronositi glasovi da je dr Spahoumoren. Najprije je kolala verzija da suga “ubili strujom u kupatilu”, ali jeodmah tu verziju zamijenila druga – daje otrovan crnom kafom. Tu verziju,odnosno sumnju, iznio je jedan od naj-bližih saradnika dr Spahe u JRZ Uzeir-aga Hadžihasanović, čiji sin je biosekretar kabineta dr. Spahe i jedini jebio prisutan u neposrednoj blizini kadaje nastupila iznenadna smrt. Autopsija

nije izvršena i zvanični nalaz ljekara jebio da je riječ o srčanom uda ru.

Resulović se pozivao na jedno saop-ćenje koje je dao Mehmedalija Bojić najednom okruglom stolu, i gdje je tvrdioda je Spaho otrovan, kao i na mišljenjeMuhameda Filipovića, koji je u svojojknjizi Bošnjačka politika također zastu-pao tu tezu (zanimljivo je da Mehmeda-lija Bojić to ne kaže izričito u svojoj knji-zi Historija Bosne i Bošnjaka iz 2001)No, ključni Resulovićev dokaz je jednopismo koje je za vrijeme rata u Sarajevu1994. dobio Avdo Spaho, sin MehmedaSpahe. To je pismo uputio sarajevskiadvokat Nusret Gluhić, koji je u tom

pismu Avdi Spahi prenio izjavu svogprijatelja Safera Ahmića, koji je tvrdioda je 1947. kao oficir Jugoslavenske voj-ske, bio na intendantskom kursu u Sne -t vidu kod Ljubljane i tamo upoznao iz -vje snog Tomislava Duvnjaka, rođenog uImotskom “ili okolini”, koji je pričao ka -ko je on imao druga zva nog “Spaho”, ko -ji se hvalio kako je taj naziv dobio zbogto ga što je lično otrovao Mehmeda Spa -hu. Taj “Spaho” je radio kao konobar uhotelu gdje je Mehmed Spaho imaoapartman, te da mu je on lično sasuootrov u kafu. Ovaj “Spaho” je tokomDrugog svjetskog rata bio partizan u13. proleterskoj brigadi “Rade Končar”,skupa sa Tomislavom Duvnjakom, i

često se hvalio svojim “podvigom”. Safer Ahmić je u toj izjavi tvrdio

kako je to svojedobno ispričao NusretuGluhiću, ali ovaj to nije smio prenijetiporodici Spaho “zbog poznatih postupa-ka UDBE i tadašnjih vlasti”.

Resulović je nakon toga utvrdio islijedeće:

Konobar iz hotela “Srpski kralj”zvao se Dragan Vujić. Sa potpisom Ka -pe tan Dragan Vujić Spaho, on se kaoautor jednog priloga pojavio u knjizi“Tri godine borbe 13. proleterske” izda-nje 1945, izdavač Klub 13. proleterskebrigade “Rade Končar”, štamparija Vje -s nik. Dragan Vujić Spaho živio je ka s -

nije u Beogradu kao pukovnik JNA i usu sretima sa tadašnjim kolegama, me -đu kojima je bio i Mehmedalija Bojić,ispričao o trovanju dr. Mehmeda Spaheu hotelu “Srpski kralj”, gdje je 1939.radio kao konobar. Nije pričao po čijemje nalogu to uradio.

Tako je, u doba totalnog urušavanjakomunizma, i općeraširene identifika-cije vojske koja je od 1992. do 1995. ra -za rala Sarajevo sa komunističkom Ju -go slavenskom narodnom armijom,odjedanput ponuđeno i rješenje zagone-tke oko Spahine smrti 1939. godine.Rješenje koje je bilo posve u skladu savremenom u kojem je izrečeno. Činjeni-ca da je dr. Mehmed Spaho početkom

106 BEHAR 115


Oni koji vjeruju u ubistvo,navode da je glavni naručitelj bioknez Pavle, koji je smatrao da jeSpaho prepreka za sporazumCvetković – Maček o podjeliBosne i Hercegovine (Filipović2007: 79). Dopisnik istanbulskoglista Džumhurijet MehmedSulejmanpašić, objavio je 5. jula1939. sumnju da je Spahootrovan, argumentirajući to istavom šefa beogradske policijeDragog Jovanovića, koji je svevrijeme bio u sobi sa Spahinimtijelom, istjerujući svakog “koji sezadržavao više od pola minute”.(Kamberović 2009: 149;Hasanbegović 2012: 537).

1930-ih godina svoje povlačenje iz poli-tičkog života pravdao, između ostalog, izdravstvenim razlozima, nikoga nijezanimala.

Ključni dio ove teze o Spahinomubistvu je uvjerenje da je, navodno, onbio smetnja postizanju sporazumaCvetković – Maček. Da li je to bilo tako?Kako bi se odgovorilo na ovo pitanjetrebalo bi malo pretresti Spahinu poli-tičku biografiju i vidjeti politički i dru-štveni kontekst u kojemu je on djelo-vao. Pri tome je važno krenuti od činje-nice da je Spaho dugo bio dio vladajućihkoalicija u jugoslavenskoj državi. Do1929. on je bio duže na vlasti nego uopoziciji. (Stojkov 1969; Kamberović2009) Poslije 1929. on je najprije politi-čki mirovao (1929–1932), potom jejedno vrijeme bio u opoziciji (1933–1935), a nakon 1935. neprekidno jesudjelovao u vlasti sve do smrti 1939.godine. U razdoblju poslije 1935. dokonca 1938. Spaho je bio ključna kari-ka koja je održavala Stojadinovićevuvladu, ali je istodobno i njegova ostavkadovela do pada te Vlade, čime je počeoproces pregovora za rješavanje hrvat-skog pitanja u Jugoslaviji. Spaho ječesto naglašavao želju da se hrvatskopitanje riješi pregovorima. Malo je,dakle, vjerovatno da bi Spaho bio fizičkilikvidiran zbog tih pregovora. Iako je,pored toga, iskazivao nezadovoljstvozbog mogućnosti da ti pregovori dovedudo daljeg cijepanja Bosne i Hercegovi-ne, on nije bio spreman ugroziti svojukarijeru, ili čak ži vot, žrtvujući se zaBosnu i Hercegovinu, s obzirom da jeposlije 1929. Bosna i Hercegovina fakti-čki već bila podijeljena na banovine, aon aktivno sudjelovao u vladajućoj koa-liciji. Sve to pokazuje da je teza o Spa-hinom ubistvu više produkt historij-skog konteksta s kraja 20. stoljeća,nego odraz realnih odnosa u vrijemeSpahine smrti 1939. godine.

SMRT DŽEMALA BIJEDIĆA 1977. godine

Džemal Bijedić je jugoslavenski poli-tički aktivista koji je imao uspješnu poli-tičku karijeru. Potjecao je iz trgovačkeporodice, koja je pred Prvi svjetski ratspadala u krug dobrostojećih porodica uMostaru, ali se tokom 1930-ih, nakon

smrti Džemalog oca i djeda, suočavalasa velikim ekonomskim problemima.Kada mu je umro otac, Džemal je bio jošuvijek dijete, a brigu o njemu i njegovojsestri preuzeo je očev brat. Kasnije jestudirao pravo u Beogradu, te se uklju-čio u komunistički pokret. U toku Dru-gog svjetskog rata se oženio Razijom,kćerkom Nezira Ferhatbegovića iz Roga-tice, koju je upoznao u Gradačcu gdje jebila sa svojom porodicom nakon što jeprotjerana iz Rogatice. I ta bračna vezaje bila zanimljiva s obzirom da su mnogimuslimanski komunisti sklapali “mješo-vite” brakove (npr. Avdo Humo, OsmanKarabegović, kasnije i Hamdija Pozde-rac i dr.). Bio je vrlo kompleksna politi-

čka ličnost. Njegova politička karijeranije bila isključivo uzlazna. Prije nego je1971. postao predsjednik jugoslavenskeVlade, prevalio je put od sekretara Mje-snog komiteta Komunističke partije uMostaru pred Drugi svjetski rat, prekooficira OZNA-e do predsjednika Skup-štine Bosne i Hercegovine 1967. godine.No, on je jedan od rijetkih političara kojije imao velike političke padove i uspone,a da ti padovi nisu bili rezultat velikihafera, niti su usponi bili spektakularni.Na poziciju predsjednika SIV-a 1971.,što je najviša funkcija koju je obavljao,došao je sa mjesto predsjednika Skupšti-ne SRBiH, kao najviše državne funkcije

koja je u to doba postojala na republičkojrazini. Njegova pogibija u avionskojnesreći postala je dio mitologije o ubi-stvima muslimanskih političkih lidera.

Zvanični Izvještaj o okolnostima pogibije

Džemal Bijedić je ujutro 18. janua-ra 1977. na Batajničkom aerodromuskupa sa gotovo svim ličnostima jugo-slavenskoga političkog vrha, ispraćaoJosipa Broza Tita koji je krenuo u pos -je tu Libiji, a planirana je bila i posjetaEgiptu. Zbog poledice na pisti avion jekasnio u odlasku, a nakon što se Titokonačno vinuo put Tripolija, na pistu uBatajnici je sa Surčina doletio avionkojim je Bijedić trebao krenuti u Sara-jevo na sjednicu CK SK Bosne i Herce-govine. Pozdravio se sa prijateljima isa radnicima, ušao u avion i počeo pre-gledati materijale za sjednicu na kojuje jurio. Ali, nije imao prilike da izgovo-ri svoju diskusiju – njegov avion nikadanije sletio na sarajevski aerodrom. Natom se putu ispriječilo brdo Inač, iznadKreševa, u srednjoj Bosni. Skupa saDže malom Bijedićem poginuli su: nje-gova supruga Razija, piloti StevanLeka i Murat Hanić, podsekretar uBijedićevom kabinetu dr. Smajo Hrle,aviomehaničar Ilija Jevđenović, ličniBijedićev pratilac Zija Alikalfić i doma-ćica u rezidenciji predsjednika Savez-nog izvršnog vijeća Anđelka Muzička.

S obzirom da je Džemal Bijedić biopredsjednik Savezne vlade, o okolnosti-ma pogibije provedena je detaljna istra-ga. Pri Saveznom komitetu za saobra-ćaj i veze formirana je posebna Komisi-ja za ispitivanje uzroka udesa aviona,na čijem je čelu bio Boško Dimitrijević,predsjednik Saveznog komiteta za sao-braćaj i veze i član SIV-a. Komisija jeanalizu i zaključke o uzrocima udesadonijela na temelju detaljne istrage, pričemu su ispitivane kvalifikacije posa-de, osobine i oprema aviona, uvjeti leta,rada i korištenja zemaljskih radionavi-gacionih sredstava, a posebno magne-tofonska traka snimljenog razgovorapo sade sa kontrolom letenja, dok su zare ko n strukciju leta korišteni i eksperi-mentalni letovi aviona Lear-Jeat 25B.Izvještaj je bio završen 25. marta 1977.godine (Arhiv Jugoslavije, fond broj

107BEHAR 115


Činjenica je, ipak, da su neki,odmah nakon pogibije, biliskloni tvrditi kako se nije radilo oobičnoj avionskoj nesreći, negoje u pitanju bila zavjera koja jerezultirala ovim “atentatom.”Tako je uz ovu zvaničnu verzijunastala i dalje se održavala irazvijala, postepeno dobivajućisve šire dimenzije, druga stranapriče o Bijedićevoj pogibiji.Prema ovoj drugoj verziji, radilose o klasičnom ubistvu, a neslučajnoj avionskoj nesreći. Ovateorija se u posljednje vrijemesve češće nameće kao jedinavalidna verzija Bijedićevepogibije.

579, fascikla broj 29, Komisijski izvje-štaj, Beograd, 25. mart 1977).

Komisija formirana za ispitivanjeuzroka udesa aviona u kojemu je pogi-nuo Džemal Bijedić, imala je višegrupa koje su detaljno istraživale razli-čite aspekte toga slučaja.

Kao što smo već konstatirali, avio-nom je pilotirao kapetan Stevan Leka,rođen u Ličkom Petrovom Selu 18.januara 1924. godine, a kopilot MuratHanić, rođen 6. marta 1927. u Prijepo-lju. U Analizi o posadi aviona Komisijaje posebno naglasila činjenicu da jepilot Murat Hanić “bio pilot ispod pro-seka”, a da je šef pilota vazduhoplovneslužbe SIV-a za ovaj let prema Sarajevuprvobitno bio planirao kapetane Bran-ka Vujičića i Stevana Leku, ali je pro-mijenio odluku i umjesto Vujičića odre-dio Hanića. “Ovom izmenom Vazduho-plovna organizacija SIV-a nije dala od -go varajući značaj ovom letu, dok je isto-vremeno drugi avion ovog tipa leteo zaDubrovnik sa dva kapetana.” Komisijaje pretpostavljala da je to prekomponi-ranje posade bilo uvjetovano lošim me -đu ljudskim odnosima, te činjenicom daMurat Hanić “nije pokazivao velikeam bicije i sasvim ih je sveo na težnjuda bude drugi pilot”, kako je to prijetoga ocijenila glavna ljekarska komisi-ja za civilne letače. “Stevan Leka je bioličnost samouverena i sumnjičava pre -ma tuđem radu (prema izjavama njego-vih saradnika) pa je verovatno posada ikomponovana u ovom sastavu, sa dru-gim pilotom bez ambicije, jer su se takoizbegavali eventualni konflikti izmeđudva, po iskustvu, ravnopravna kapeta-na.”

Avion u kojem je poginuo DžemalBi jedić imao je dva motora i bio je “go -to vo” nov: proizveden je u SAD-u 1975.godine, a do ove katastrofe imao je 708letova i 468 sati i 20 minuta letenja.Imao je ugrađenu najmoderniju navi-gacionu opremu koja je omogućavalaletenje i u najsloženijim meteorološkimuvjetima.

Od 4. do 8 januara 1977. izvršen jeISO-satni pregled aviona, motora i op -re me, te probni let, koga su obavili Ste-van Leka kao prvi pilot i Branko Vuji-čić kao drugi pilot. Nakon leta, kapetanLeka je potvrdio da nije imao nikakvih

primjedbi. Komisija je ta kođer samagnetofonske trake utvr di la da prili-kom razgovora posade i ko n trolora lete-nja na relaciji Beograd – Sa rajevo nijeprijavljena nijedna prim jedba naispravnost avionskih uređaja.

Na kraju Izvještaja Komisija je za k -ljučila kako je izravni uzrok udara avio-na u greben planine Inač brzina avio-na. Naime, greben u koji je avion uda-rio visok je 1366,3 metra, što je za 280metara niže od minimalno propisanevisine za taj sektor u proceduri za pri-laz i slijetanje na aerodrom Sarajevo.Komisija je zaključila da je “do udaraaviona u prepreku došlo (...) zbognepreciznog izvršavanja zalaznog zao-kreta po mestu i visini. Udaljavanjeaviona od radiofara KG više nego što jeprocedurom propisano je prouzrokova-no većom brzinom i povećanim vreme-nom odleta. Prema tome, bez obzira naostale posredne i neposredne faktore,ovaj udes je posledica direktnih propu-sta posade u održavanju propisanihelemenata leta.”

Osim tog izravnog uzroka za udes,Komisija je zaključila kako su na ovajudes utjecali i brojni drugi, posrednifaktori. Prije svega, navodi se loša orga-nizacija Vazduhoplovne službe SIV-aza ovakve specijalne zadatke, što se vi -di iz činjenice da je sastav posade izmi-jenjen u odnosu na prvobitno predviđe-ni, na temelju čega se može zaključitida Vazduhoplovna služba SIV-a nijeovom letu dala odgovarajući značaj, “jerje skoro istovremeno isti tip aviona vaz-duhoplovne službe SIV-a preleteo zaDubrovnik sa dva prva pilota.” Osimtoga, kašnjenje sa polijetanjem avionamoglo je izazvati napetost i nervozukod članova posade. “Planiranje hori-zontalnog leta na visini od 26.000 fita utrajanju od svega 9 minuta je praktičnopretvorilo prelet od aerodroma Batajni-ca do aerodroma Sarajevo u let penja-nja i snižavanja.” Kao naredni posredniuzrok udesa Komisija navodi zakašnje-nje od oko 2 minuta sa početkom sniža-vanja leta aviona nakon preleta radio-fara “Valjevo”, što je “unelo snažan ubr-zavajući faktor povećavajući brzinuaviona.”

Prema nalazima Komisije, “prveekipe za spašavanje stigle su na mesto

udesa oko 14:30 časova i ustanovile dasu svi putnici i članovi posade poginuli,da je avion potpuno uništen i da su nje-govi delovi razbacani na površini okonekoliko stotina kvadratnih metara.”Obavještajna služba je obezbijedilateren i onemogućila pristup “nepozva-nim licima”. Pretražen je teren i obilje-žena mjesta gdje su se nalazila tijelapoginulih, a “tašna predsednika SIV-asa službenom dokumentacijom je uzetai posebno obezbeđena.” Zbog lošihmeteoroloških prilika i teškog geograf-skog položaja, te nastupanja noći, deta-ljan uviđaj, identifikacija i evakuacijapoginulih nisu obavljeni tog dana nego

tek sutradan, 19. januara 1977. godine. Tokom 19. januara 1977. RSUP je

uspostavio helikopterski zračni mostizmeđu Sarajeva, Kreševa i brda Inačgdje se desila nesreća. Istražitelji Ok -ru žnog suda Sarajevo, Okružnog jav-nog tužilaštva Sarajevo, Republičkog iRegionalnog SUP-a Sarajevo, Republi-čke geodetske uprave i Zavoda za sud-sku medicinu Medicinskog fakultetaSarajevo, uz podršku kadrova i specijal-ne stereo fotogrametrijske opremeRSUP Hrvatske i SUP Zagreba provelisu istražne radnje na licu mjesta. Upripremi i provedbi uviđaja Komisiji suna licu mjesta pomagali i Milorad Šlji-

108 BEHAR 115


var, pomoćnik predsjednika Saveznogkomiteta za saobraćaj i veze i general-major avijacije Ismet Kulenović, ispredKomande JRV i PVO, te drugi članoviKomisije za ispitivanje i istraživanjeudesa. Komisija nije pronašla tragoveeksplozije ili požara, a posmrtni ostacipoginulih su helikopterom transporti-rani u Kreševo, i istoga dana oko 16sati ispraćeni na mjesta sahrane.

Pretraživanje terena je vršeno inarednih dana. U ovom pretraživanjuje učestvovao veliki broj radnika sigur-nosti i pripadnika JNA. “Korišćenjemtehničkih sredstava i prekopavanjemsnega sakupljeni su, transportovani u

Sarajevo i obezbeđeni delovi aviona ilične stvari putnika i posade. Kada jedošlo do otopljavanja snega, ponovno jeizvršena pretraga terena i sakupljanjesitnih delova, tako da su svi delovi avio-na sakupljeni i obezbeđeni. Izvršena jedezinfekcija mesta udesa i tek nakontoga, 3. februara 1977. godine, prestaloje obezbeđenje terena radnicima milici-je.” Ovim poslovima su rukovodili tadanajodgovorniji funkcioneri službi drža-vne i javne bezbjednosti RSUP BiH iSUP Sarajevo, Centar SDB Sarajevo:Duško Zgonjanin, Marko Petrović, Dra-giša Tanasković, Faik Sadiković i HalidPrcić.

Teorije zavjere Može se, naravno, raspravljati o

ovoj verziji nesreće sadržanoj u zvanič-nom izvještaju Komisije. Međutim, nijemi poznato da je neko od tadašnjihpredstavnika vlasti u Bosni i Hercego-vini posumnjao u taj izvještaj Komisije.Branko Mikulić, jedan od najbližih Bi -jed ićevih saradnika, mnogo godina na -kon pogibije, u jednom intervjuu iz1989. na novinarsku konstataciju kakoje oko Bijedićeve “tragične smrti “bilo[je] dosta špekulacija”, te pitanje da lion zna nešto više o tome, odgovorio daje sa Bijedićem bio vrlo blizak (Husić1991: 30).

Džemu sam izuzetno volio i cijenio.U svim našim razgovorima i kad smogri ješili, ili o nečemu, eventualno, razli-čito mislili. O svemu smo se bez teškoćarazjašnjavali i usaglašavali. Bili smo iporodični prijatelji. Drag nam je svakisu sret sa Džeminom i Razijinom dje-com. I djeca su nam bliski prijatelji. Ne -ma razloga za bilo kakve špekulacije otragičnoj smrti Džeme i Razije. Držav -na komisija je ispitala uzroke pada avi -ona i o tome podnijela izvještaj. Možetega potražiti u odgovarajućoj službi SIV-a. Tragedija se dogodila zbog ‘zakaziva-nja ljudskog faktora’. Nije poštovanapro pisana procedura pri slijetanju avi -o na na sarajevski aerodrom.

Činjenica je, ipak, da su neki, od -mah nakon pogibije, bili skloni tvrditikako se nije radilo o običnoj avionskojnesreći, nego je u pitanju bila zavjerakoja je rezultirala ovim “atentatom.”Ta ko je uz ovu zvaničnu verziju nasta-la i dalje se održavala i razvijala, poste-peno dobivajući sve šire dimenzije, dru -ga strana priče o Bijedićevoj pogibiji.Pre ma ovoj drugoj verziji, radilo se okla sičnom ubistvu, a ne slučajnoj avi -onskoj nesreći. Ova teorija se u poslje-dnje vrijeme sve češće nameće kao jedi-na validna verzija Bijedićeve pogibije. Sobzirom da se radilo o predsjedniku sa -vezne Vlade, dakle vodećoj ličnosti udržavi, Bijedićeva pogibija je sama posebi bila dobra prilika za građenje raz-nih teorija zavjera, koje su uvijek takokonstruirane da se o njihovim detalji-ma ništa pouzdano ne može utvrditi.

Ipak, ova teorija o ubistvu ima ne -ko liko svojih varijanti. Jedni su to

smje štali u opći odnos komunista pre -ma svojim protivnicima. Tako su nekibi vši politički zatvorenici, ogorčeni Ti -tovi protivnici, tvrdili da u Titovo dobanije bilo ništa neuobičajeno likvidiratisvoje protivnike. “Neuspjeli pokušajfizičke likvidacije Aleksandra Rankovi-ća, koji za Titov zločinački režim nijebio ni u čemu neobičan, rezultirao jenepovjerenjem u ‘kemiju’, pa su kasniježrtve režima neutralizirane na egzak-tan način – Milan Mišković u ‘promet-noj nezgodi’, Džemal Bijedić u ‘avion-skoj nesreći’, general Karangelski ‘ulovu od ruke nepoznatog snajperista’,itd” (Božić 2002). Ova varijanta teze oubistvu ne nudi nikakve dokaze osimšto sadrži opću osudu komunističkogrežima.

Drugi su u verziju o ubistvu poku-šali unijeti više reda. Bahrudin Bijedić,u to vrijeme visokopozicionirani kadaru obavještajnoj zajednici u Bosni i Her-cegovini, i uz to Džemalov najbliži ro -đak, u nekoliko nastavaka u sarajev-skom nedjeljniku Dani, osim svojih sje-ćanja na Džemala Bijedića, ponudio je iprilično jasnu sliku ove “druge priče”.Prema njegovom mišljenju, Džemal Bi -je dić je ubijen “jer je mnogo znao”, akao organizatore njegovog ubistva Ba h -rudin Bijedić je smatrao Jugoslaven-sku narodnu armiju, odbacujući tezuda je iza zavjere bila Jovanka Broz. Ba -h rudin Bijedić navodi pisanje libanon-skog lista Al Nahar koji je pisao da“smrt jugoslovenskog premijera ne izla-zi iz klišea političkih atentata koji suobilježili političku karijeru mnogihsvjetskih državnika”, te dodaje riječikoje je, prema njegovoj tvrdnji, DžemalBijedić često govorio svojim najbližimsaradnicima: “Ubit će me, ja mnogoznam”, i potom nastavlja:

Kod mene je boravio 22. oktobra1976. u još nedovršenoj vikend-kući uTrnovu. Bio je veseo i raspoložen, na le -dini na kojoj smo improvizirali stolove ivatru, tako dragu njemu u planinskomambijentu. Jedno vrijeme je razgovaraosa prijateljima, a kasnije mi je nekestvari rekao na uho. Uglavnom je biloriječi o velikoj napetosti u državi. ‘Dola-zi do razmirica među ljudima koji sujednom nogom u grobu. Tito je Jovan-kin zarobljenik, ne može se njemu prići

109BEHAR 115


Ključni argument, dakle, za tezuo Bijedićevom ubistvu pronalazise, s jedne strane, u borbi zaTitovog nasljednika, što je posveneopravdano, jer je Tito 1971.uvođenjem Predsjedništva SFRJugoslavije onemogućioklasičnu borbu za nasljednika. Sdruge strane, savremene teorijeo zavjeri uvode u priču ličnostikoje su koncem 20. stoljećaimale određenu ulogu upovijesnim kretanjima, pri čemuje spominjanje jednog od njih(Jovica Stanišić) najbolji dokazkoliko su te teorije odrazvremena u kojemu se plasiraju ikoliko malo veze imaju sasamom Bijedićevom pogibijom.

bez njene dozvole. Žele ga razdvojiti odKardelja. Ne znam šta da radim. Titoželi da mi povjeri treći mandat. Ja neželim više u Vladi ljude starije od mene.I ja treba da se povučem. Da bi otišaoLjubičić, trebaju otići i drugi koji su nje-govo, 1915. godište. Njima se ne ide’. Tosu bile njegove najintimnije preokupaci-je tri mjeseca pred smrt”, tvrdio jeBahrudin Bijedić.

Nakon što je opisao još neka svojasjećanja na Džemala i predstavio svojedjelovanje i izlazak na mjesto padaaviona, Bahrudin Bijedić iznosi svojeviđenje ovoga događaja:

Avion lir jet [kojim je Džemal Bije-dić letio iz Beograda u Sarajevo] je u tovrijeme bio posljednja riječ tehnike ma -lih mlaznih letjelica kojima su se tadaslu žili i najviši američki funkcioneri.Dva pilota bili su stariji od Džemala.Stevan Leka, Ličanin i prvoborac, imaoje 60 go dina i zabrane na slijetanje naaerodrome Pariza i Moskve. [U zvanič-nom Izvještaju Komisije, u dijelu ukojem se donose biografije Leka i Hani-ća, ova za b rana se nigdje ne spominje,pa nije jasno da li je ona uopće postoja-la!] Nije bio čovjek od propisa. Slična jei karijera drugog pilota, Murata Hani-ća. Leka je rođen 1924., a Hanić 1927.godine. [Dakle, oba su pilota, ipak, bilamlađa od Džemala Bijedića, mada toza našu analizu uopće nije važno]

Otkud da oni, rashodovani vojni pi -loti, pukovnici JNA, upravljaju avio-nom najmodernijih tehničkih perfor -ma nsi koji su predviđeni za pilote nesta rije od 40 godina? Na to pitanje bitre bao odgovoriti general Enver Ćema-lović, komandant Ratnog vazduhoplov-stva JNA, Mostarac kojemu to nije sme-talo. Doduše, požaliti se na nekog u ko -ga je Džemal vjerovao, nije bilo nimalooptimistično. Ipak, varijanta dvojiceamortizovanih pilota za premijera – bi -la je rizična.

Da li je Jugoslavija imala razlogada se oslobodi svoga premijera? Apsolu-tno ne! Da li je imala JNA? Apsolutnoda! U zavjeru koju bi inicirala državamorao bi biti uključen Tito kao nared-bodavac, a Franjo Herljević, ministarunutrašnjih poslova, kao realizator ide -je. To su apsurdne pretpostavke do temjere da ne zavređuju raspravu. Uosta-

lom, Džemal Bijedić je u četiri navratapodnosio ostavku na funkciju premijerakoju je uvijek povlačio pod Titovim utje -ca jem. Trebalo je samo jednu od njihpri hvatiti. Taj izlaz je uvijek bio otvo-ren.

Zašto JNA? Danas se vidi da je ima -la skriveni program velikosrpske domi -na cije i da bi Džemal bio realna prepre-ka njegovom ostvarenju. Ne samo što jeposjedovao međunarodnu reputaciju ipopularnost unutar zemlje nego je biočovjek i državnik sa visokim moralnimvrijednostima, političar prihvatljiv op -re čnim snagama u zemlji, hrabar i mo -gući nasljednik na državnoj funkcijikoju je napuštao Tito.

Bahrudin Bijedić je nagađanja o to -me da je Džemal pilotirao avionom ilida je Jovanka Broz zapakovala poklonza Džemalovu unuku, koji je zapravobio eksplozivna naprava nazvao “glupo-stima”. On smatra da je “te glasine (...)lansirala beogradska čaršija. Nalazidržavnih i partijskih komisija su ug lav -nom sadržani u faktima da je avionpreletio radio vor na Crepoljskom brzi-nom od 950 km na sat, što je bilo bržeza 300 km od predviđene procedure, teda je u proceduri ‘slijetanja’ napravioneočekivano veliku ‘osmicu’, koja ga jestropoštala na vrhove lnača. Na mjestunesreće nije bilo eksplozije niti požara,jer je razdaljina između žrtava i dijelo-va aviona bila u krugu od 40 metara.Definitivni nalazi, iako nagoviješteni,nikada nisu saopšteni” (Bijedić 1991).

Tako je Bahrudin Bijedić posveotvo reno u priču o Bijedićevoj pogibijiuvu kao Jugoslavensku narodnu armi-ju. Tu je priču kasnije do u detalje raz-radio Mirko Šagolj, sarajevski novinar,

koji je u vrijeme Bijedićeve pogibije bioizvještač beogradskih Večernjih novo-sti. On je početkom 2008. u sarajevs -kom Oslobođenju objavio tekst u koje-mu je tvrdio da mu je došao “jedan čo v -jek”, koji živi u Beogradu, ali zbog si -gurnosnih razloga “ne želi javno otkritisvoje ime” i ispričao “stopostotnu isti-nu” o pogibiji Džemala Bijedića, Šagolju tekstu dalje navodi da ovaj “zagonetničovjek“ još uvijek živi u Beogradu, alizbog sigurnosnih razloga ne želi da muse ime javno obznanjuje. Međutim, Ša -golj je faktički otkrio identitet ove osobeza one koji bi bili za to zainteresirani ikoji bi mu zbog toga mogli nauditi, paizbjegavanje javnog objelodanjivanjaidentiteta ove osobe samo ostavlja sum-nju u vjerodostojnost čitave priče. Ša -golj je tu verziju ovako prenio:

Taj čovjek je po struci inžinjer elek-tronike. U trenutku udesa bio je majorJNA i, kako kaže, šef tehnike u baziJNA na heliodromu u Jasenici kod Mo -s tara. Kad se udes dogodio, on je sa svo-jom stručnom ekipom helikopterom prvistigao na mjesto udesa. Obavili su kom-pletnu stručnu ekspertizu i, tvrdi, ne -dvosmisleno ustanovili da je visinomjeraviona prije njegovog polijetanja s Ba -taj ničkog aerodroma bio namjernonaštiman tako da je pokazivao 20 meta-ra veću visinu od stvarne. Bilo je to, ka -že, sasvim dovoljno da se udes dogodi,bez obzira na maglu i brzinu. Jer, avionje zbog toga napravio zaokret iznad ra -diofara na Crepoljskom na 20 metaranižoj visini od dozvoljene i predviđene ito je bio razlog što je udario u vrh brdaInač.

Nakon što je njegova vojno-stručnaekipa izvršila uviđaj i utvrdila uzroke

110 BEHAR 115


S obzirom da je Džemal Bijedić bio predsjednik Savezne vlade, ookolnostima pogibije provedena je detaljna istraga. Pri Saveznomkomitetu za saobraćaj i veze formirana je posebna Komisija zaispitivanje uzroka udesa aviona, na čijem je čelu bio BoškoDimitrijević, predsjednik Saveznog komiteta za saobraćaj i veze i članSIV-a. Komisija je analizu i zaključke o uzrocima udesa donijela natemelju detaljne istrage, pri čemu su ispitivane kvalifikacije posade,osobine i oprema aviona, uvjeti leta, rada i korištenja zemaljskih radio-navigacionih sredstava, a posebno magnetofonska traka snimljenograzgovora posade sa kontrolom letenja, a za rekonstrukciju letakorišteni su i eksperimentalni letovi aviona Lear-Jeat 25B.

111BEHAR 115


udesa, stigla je iz Beograda savezna voj -no-policijska ekipa sa zadatkom dautvrdi uzroke pada aviona. Na čelu teekipe bio je, kaže, Jovica Stanišić, tadakapetan po činu. To je, podsjetimo, onajzloglasni policajac, koji je u vrijeme dik-tature Slobodana Miloševića nanio iSrbiji i bivšoj Jugoslaviji mnogo zla, adanas je haški optuženik.

Ovaj naš izvor verzije o udesu avio-na dalje priča:

‘Kad sam počeo saopštavati rezulta-te naše stručne istrage, taj Stanišić mi jerekao: ‘Zaveži!’ Ja major, on kapetan. Ija sam ušutio.’

Prema njegovoj verziji, rezultati is t -ra ge do kojih je na osnovu neoborivihstručnih dokaza došla njegova ekipa,ni kada i nigdje nisu saopšteni, niti suostali zabilježeni u bilo kakvom doku-mentu. Čak je i let helikoptera iz Jase-nice do mjesta udesa, koji je njegovaeki pa koristila, izbrisan iz svih eviden-cija. Kao da ga nije ni bilo. A mjestoudesa aviona bilo je, kaže, pod nadlež-nošću te vojne baze u Jasenici.

Ovaj čovjek kaže da je osobno pozna-vao obojicu pilota – i Leku i Hanića – ida su obojica bili isuviše iskusni da biim se udes mogao dogoditi zbog njihovenepažnje i neopreznosti, bez obzira nama glu i brzinu. Tvrdi, isto tako, daDže mala Bijedića neki krugovi u Beo-gradu i u JNA nisu podnosili i da suhtjeli da ga se riješe, jer su u njemu vi -d jeli mogućeg Titovog nasljednika, štone bi mogli podnijeti. Zbog toga su mu inamjestili – udes. I on potvrđuje činje-nicu da je avion prilikom udesa letiobrzinom od 980 kilometara na čas, alida to nije uzrok udesa. Činjenica je,veli, da je Džema upozoravao pilotaLeku da ka sni na sjednicu CK, ali da se

samo zbog povećane brzine tako isku-snom pilotu udes ni slučajno nije mogaodogoditi. On odbija i pomisao da jeavionom u trenutku nesreće mogaoupravljati sam Džemal Bijedić, jer sunalazi njegove ekspertne ekipe pouzda-no ustanovili da je Džema u trenutkuudesa čitao diskusiju pripremljenu zasjednicu CK. Ti papiri su, tvrdi, bilirasuti na mjestu udara aviona u kame-ni vrh brda Inač. O eventualnoj eksplo-ziji, kaže, nema ni govora.

Šagolj je na kraju iznio i još jednuverziju iza koje, kako i sam priznaje,“ne stoji nijedno konkretno stručnoime”. Po toj verziji, “avionu u kojem supoginuli Džemal Bijedić, njegova su p -ruga i pratnja i oba pilota, prije polije-tanja s aerodroma Batajnica ‘naštima-na’ je brzina leta, tako da je brzinomjerpokazivao brzinu 300 kilometara nasat manjom od stvarne. Naš sugovor-nik, piše Šagolj, takvu mogućnost nepotvrđuje. On kaže da su on i njegovastručna ekipa nedvosmisleno utvrdilida je ‘naštiman’ visinomjer aviona, a toje bilo sasvim dovoljno da Džemal Bije-dić nestane.” (Šagolj 2008: 32-33)

Ostaje li Bijedićeva smrtzagonetna?

Teško je provjeriti vjerodostojnostovih različitih teza o navodnoj zavjerikoja se krije iza Bijedićeve pogibije. Do -di rna tačka ovih teorija zavjere je bo r -ba za Titovo naslijeđe, što je u vrhu vla-dajuće elite moralo otvoriti prostor zaprevlast, budući da su mnogi sebe vi d -jeli u poziciji Titova nasljednika. “Se da -m desete, tačnije – druga polovica se da -m desetih – bilo je čudno razdoblje u po -vi jesti SFRJ. Naizgled mimo i siroma-šno važnim, još manje prijelomnim

događajima, a, zapravo, vrlo turbulent -no i nekako podmuklo mimo, obilježenotada još uglavnom ‘nevidljivim’ konflik-tima (...) Posebno važna stavka u sve -mu tome bila je grčevita borba za prev-last u vrhu vladajuće komunističke no -me nklature. Sve je bilo u znaku pita-nja: tko će ‘naslijediti’ Josipa Broza Ti -ta nakon njegove smrti?” (Globus 2007:124-125)

Već koncem 1976. bilo je jasno da seTitov život bliži kraju i borba za njego-vog nasljednika morala je dobiti na svo-joj dramatičnosti i ubrzanju. Tada sunajmoćnije i najmarkantnije dvije lič-nosti u vrhu bili Stane Dolanc i generalNikola Ljubičić, koji je poziciju mini-stra odbrane obnašao od 1967. sve do1982. godine. Sredinom 1970-ih Jovan-ka Broz je bila pomjerena u stranu.Jedan od onih koji je pomogao u tomebio je i Džemal Bijedić, koji je u nekoli-ko navrata, kao premijer i jedan od naj-bližih Titovih saradnika, skupa saPetrom Stambolićem i Stanetom Do la -n com, razgovarao sa Jovankom Brozpo kušavajući je pomjeriti od mogućno-sti političkoga utjecaja i stvoriti što bez-bjedniju situaciju oko Tita. (Despot2009: 265- 266) Posebno je važan razgo-vor što su ga Bijedić, Dolanc, Stambolići Ljubičić imali sa Titom na brodu “Ga -leb” u Zeleniki 12. februara 1975. godi-ne, nakon čega je Jovanka Broz svebrže uklanjana iz Titove blizine. Odavgusta 1976. ona je sve češće izostaja-la sa zvaničnih Titovih susreta. Podsje-timo, Bijedić je, prema nekim mišljenji-ma, bio jedan od ključnih članova “Čet-vorice koordinatora” (Stambolić, Bije-dić, Dolanc, Gligorov) koji su presudnoutjecali na Titovo političko djelovanjesredinom 1970-ih godina, mada je bilojasno da niti među njima nije postojalasaglasnost u svim pitanjima. Njih čet-vorica su samo po funkcijama koje suobavljali bili najmoćnije političke lično-sti i u tom smislu su zajednički nastu-pali, ali su se u mnogim pitanjima zna-tno razilazili.

Mnogi stenogrami sa zasjedanjanaj viših partijskih foruma iz 1970-ihgodina pokazuju neslaganja Dolanca,Gli gorova i Bijedića, pri čemu su prvadvojica često bili skloni kritizirati uči-nak Bijedićeve Vlade, ali je Bijedić na

Tako je Bahrudin Bijedić posve otvoreno u priču o Bijedićevoj pogibijiuvukao Jugoslavensku narodnu armiju. Tu je priču kasnije do udetalje razradio Mirko Šagolj, sarajevski novinar, koji je u vrijemeBijedićeve pogibije bio izvještač beogradskih Večernjih novosti. On jepočetkom 2008. u sarajevskom Oslobođenju objavio tekst u kojemuje tvrdio da mu je došao “jedan čovjek”, koji živi u Beogradu, ali zbogsigurnosnih razloga “ne želi javno otkriti svoje ime” i ispričao“stopostotnu istinu” o pogibiji Džemala Bijedića. Šagolj u tekstu daljenavodi da ovaj “zagonetni čovjek“ još uvijek živi u Beogradu, ali zbogsigurnosnih razloga ne želi da mu se ime javno obznanjuje.

kraju uvijek dobivao Titovu podršku.Ovo, međutim, ne mora ništa značitijer je sasvim normalno da se kritizirarad Vlade. Draža Marković, naprimjer,koji se sa Bijedićem gotovo stalno poli-tički razilazio, nakon pogibije u svojdnevnik je zabilježio da nije Bijedić biouspješan premijer, ali da je bio dobarčovjek. Oni su bili saglasni samo kadasu Tita “spašavali” od Jovanke Broz,koja je zbog toga mogla sloviti i kaoBijedićev protivnik. Ali, pri tome trebaimati u vidu da Jovanka Broz nije ima -la nikakvu podršku u oficijelnom voj-nom vrhu. Čak je, prema svjedočenjuMarka Vrhuneca, general Nikola Ljubi-čić, nakon jednog razgovora sa Titom ujulu 1972., rekao: “Ne sredi li stvari saJovankom, Josip Broz će morati otići.”(Vrhunec 2001: 338).

Ključni argument, dakle, za tezu oBijedićevom ubistvu pronalazi se s je d -ne strane u borbi za Titovog nasljedni-ka, što je posve neopravdano, jer je Tito1971., uvođenjem Predsjedništva SFRJugoslavije onemogućio klasičnu borbuza nasljednika. S druge strane, suvre-mene teorije o zavjeri uvode u priču lič-nosti, koje su koncem 20. stoljeća imaleodređenu ulogu u povijesnim kretanji-ma, pri čemu je spominjanje jednog odnjih (Jovica Stanišić) najbolji dokaz ko -li ko su te teorije odraz vremena u koje-mu se plasiraju i koliko malo veze ima -ju sa samom Bijedićevom pogibijom.

NA KRAJUSmrt Mehmeda Spahe 1939. i Dže-

mala Bijedića 1977. godine u memorijiBoš njaka urezana je kao ubistvo. Prito me je njihova politička djelatnost pre -d stavljana isključivo u muslimanskomi bo sanskohercegovačkom političkomko n tekstu, jer je to bila podloga zakonst ru kciju mita o ubistvu, dok jejugoslave n ski kontekst marginaliziran.Svrha ovoga članka je bila pokazati daje mit o ubistvu više bio odraz politi-čkog konteksta u kojemu se mit gradioi promovirao, te da nije imao punododirnih tačaka sa realnim vemenom ukojemu se ta smrt de sila. Teze o njiho-vom ubistvu su se po ja vljivale u nekoli-ko na v ra ta tokom 20. stoljeća. Glasineo Spa hi nom ubistvu su se pojavile ne -pos redno nakon njegove smrti, po tomsre dinom 1950-ih godina u emi g ran -tskim kru govima kao rezultat po li ti č -kih polemika raznih emigrantskih sku-pina, da bi tokom 1990- ih godina tateza dostigla svoju kulminaciju, a bilaje rezultat tadašnjih političkih i dru-štvenih odnosa u Bosni i Hercegovini ina Balkanu. Naime, promocija teze oSpahinom ubistvu je dobrodošla u ta -da šnjim odnosima kako bi se našao do -datni argument za satanizaciju Jugo-slavenske narodne armije, koja je tadarazarala bosanskohercegovačke grado-ve, i srpske politike prema Bosni i Her-cegovini vraćajući se u prošlost.

Iste motive je imala i promocija tezeo ubistvu Džemala Bijedića. I u ovomslu čaju teza o ubistvu je dobrodošla dase satanizira srpska politika prema Bo -s ni i Hercegovini, ali i komunističko iči tavo jugoslavensko razdoblje bosans -ko hercegovačke historije.

Literatura Bijedić B. (1999): “Ubit će me, mnogo

znam”, Dani, 12. april 1999., SarajevoBoban Lj. (1965): Sporazum Cvetković -

Ma ček, Institut društvenih nauka, Be -o grad

Bojić M. (200 l): Historija Bosne i Bošnjaka(VII-XX vijek), TDK Šahinpašić, Sara-jevo

Božić Z. (2002): “Proljećarska rašornonija-da“, Politički zatvorenik, broj 127, listo-pad 2002.

Crnovršanin H., Sadiković N. (2007): Dr.Me hmed Spaho. Državnik i borac za

BiH, Frankfurt na Majni, Sandžačkariječ

Despot Z. (2009): Tito. Tajne vladara. Naj-noviji prilozi za biografiju Josipa Bro -za, Zagreb, Večernji posebni proizvodi

Dožić G. (1974): Memoari patrijarha srp -skog Gavrila, Pariz, “Editions Riche-lieu”

Džaja Dž. (2004): Politička realnost jugos -la venstva (1918-1991) s posebnim os vr -tom na Bosnu i Hercegovinu, Sarajevo -Zagreb, Svjetlo riječi

Đokić D. (2010): Nedostižni mir. Srpsko-hrvatsko pitanje u međuratnoj Jugos -la viji, S engleskog prevela SlobodankaGlišić, Beograd, Edicija REČ

Đulabić S. (1994): Korijeni i budućnost sa -v remenih Muslimana (od Spahe doAlije). Sarajevo, “Sakib Đulabić”

Filipović M. (2007): U traganju za ljudimai zavičajem. Portreti značajnih Bosana-ca XX vijeka. Sarajevo, Akademijanauka i umjetnosti Bosne i Hercegovi-ne i Bošnjački institut

Hasanbegović Z. (2012): Jugoslavenskamuslimanska organizacija 1929 - 1941(u ratu i revoluciji 1941 - 1945), Za -greb, Bošnjačka nacionalna zajednicaza Grad Zagreb i Zagrebačku županiju,Institut društvenih znanosti Ivo Pilar iMedžlis Islamske zajednice Zagreb

Husić Dž. (1991): “Javno svjedočenje Bran-ka Mikulića”, u: Express 071 Special,Sarajevo, april 1991

Kamberović H. (2009): Mehmed Spaho(1883.-1939). Politička biografija, Sa -ra jevo, Vijeće kongresa bošnjačkih in -te lektualaca

Kamberović H. (2011): Hod po trnju. Izbosanskohercegovačke historije 20. sto-ljeća, Sarajevo, Institut za istoriju

Miljuš B. (1957): Sporazum 1939. godine,Vindzor, Izvod iz “Glasa kanadskihSrba”

Purivatra A. (1977): Jugoslavenska musli-manska organizacija u političkom živo-tu Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca,Sarajevo, Svjetlost

Stojkov T. (1969): Opozicija u vrijeme šesto-januarske diktature 1929-1935, Beo-grad, Prosveta

Šagolj M. (2008): “Ekskluzivno. Uz 31.godišnjicu pogibije Džemala Bijedića.Džemal Bijedić je ubijen!”, Oslobođe-nje, prilog Pogledi, 13. januara 2008.

Udbin tajni dosije: Jovankina urota protivTita i države” (2007), u: Globus, br.859, Zagreb, 25. svibanj 2007.

Vrhunec M. (2001): Šest godina s Titom(1967-1973), Pogledi s vrha i izbliza,Zagreb, Nakladni zavod Globus n

112 BEHAR 115


Rad

je iz

vorn

o ob

javl

jen

u ča

sopi

su S

ocio

logi

ja, V

ol. L

IV, N

o 4,

Beo

grad

, 201

2, 6

07-6

24

Prema nalazima Komisije, “prveekipe za spasavanje stigle su namesto udesa oko 14:30 časova iustanovile da su svi putnici ičlanovi posade poginuli, da jeavion potpuno uništen i da sunjegovi delovi razbacani napovršini oko nekoliko stotinakvadratnih metara.”Obavještajna služba je osiguralateren i onemogućila pristup“nepozvanim licima”. Pretraženje teren i obilježena su mjestagdje su se nalazila tijelapoginulih, a “tašna predsednikaSIV-a sa službenomdokumentacijom je uzeta iposebno obezbeđena.”

113BEHAR 115

ISLAMSKA ZNANOST: Reformatori

Među savremenim temama kur’a n -ske hermeneutike stoji i Taḥ rīru-l-mar’a ili Oslobođenje žene. Pozicija“zva ničnog“ i “praktičnog“ islama je uovom diskursu, u izvanjskoj percepcijinemuslimana, gotovo bez izuzetka bilareaktivna i nazadna, patrijarhalna ikonzervativna. Ovakvo viđenje islam-ske regulacije ravnopravnosti muškar-ca i žene nije nažalost bilo bez osnova.Potaknuti došašćem pobjedničkih idejazapadnih kolonijalista, muslimanskiau tori su s kraja 19. i u 20. stoljećuapologetski pristupali pobijanju ova-kvih stranih percepcija, braneći najče-šće tradicijom ono što se moglo branitisamo racionalnim argumentima. Biloje i onih koji su apsolutno izjednačava-nje prava žena sa pravima muškaracavidjeli u samom kur’anskom tekstu iodbijali su prigovore protivnika koji suim prispodobljavali zadojenost zapad-nim idejama. Indijac Mumtaz Ali uhistoriji savremenog islamskog refor -mi zma slovi za tradicionalno obra zo va -nog alima (Dāru-l- ulūm, Deoband),međutim njegovo djelo iz 1898. Ḥu qū -qu-n-niswān (Prava žena) predstavljaznanstvenu revoluciju u tadašnjem, alii u današnjem poimanju okvira kon-vencionalnih islamskih razmišljanja.Ovaj tekst pisan urdu jezikom tek jeodskora samo parcijalno u neobjavlje-noj formi prisutan u prijevodu na en -gleski. Kasim Amin je egipatski autorkoji pripada islamskim modernistimatekadduma ili napretka. Studirao jepravo na francuskom Université deMontpellier i autor je dvaju tekstova opravima žena: Taḥrīru-l-mar’a (Oslo-bođenje žene) iz 1899. i Al mar’a al ja -dī da (Nova žena) iz 1900. godine.

Ovaj rad na prvom mjestu analizirahermeneutičko-argumentacijska po la -

zišta sa kojih Kasim Amin pristupakur’anskom tekstu u odbrani svojihteza o jednakosti muškarca i žene. Pi -sa ni korpus koji nam pruža saznanja oAminovim feminističkim idejama, a ko -je on brani i pojašnjava svetim tekstom,objavljen je pod nazivom “Oslobođenježene“ 1899. godine. Drugi njegov tekst,koji spominjemo u ovom radu i koji sebavi istom temom, ne sadrži kur’anskereference i predstavlja zapravo samodalju apologiju postavki datih u pret-hodnom naslovu. U historijskom kon-tekstu, kao društvena pojava ovaj drugitekst jako reflektira čvrsto ubjeđenjeautora u svoje postavke, jer je on uslije-dio nakon burne, pretežno negativnereakcije zvaničnih predstavnika tada-šnjeg ulemanskog staleža na prvinaslov. Aminov rad ćemo kompariratisa dostupnim prijevodom teksta Mum-taza Alija, koji je dio njegove knjige“Prava žena“, a koji taksativno pobijastereotipne predodžbe o superiornostimuškarca spram žene. Mumtaz Alisvoju argumentaciju također uspostav-lja i pozivanjem na tekst Kur’ana.

Vrijeme u kojem pišu Kasim Amin i Mumtaz Ali

Vrijeme u kojem Kasim Amin pišesvoja djela o pravima žene je sami pri-jelaz iz 19. u 20. stoljeće. Egipat je većstotinu godina pod britanskim koloni-jalnim utjecajem i društvo je obilježenodubokom krizom identiteta i tradicije.Turski sultan još uvijek zadržava pre-rogative halife, duhovnog vladara,međutim legitimitet njegovog hilafetaje više nego upitan. To je vrijeme ukojem islamski reformator Džemalud-din Afgani za jedinog halifu priznajeKur’an. Afganijev saradnik i možda jošzaslužniji prosvjetitelj islamskog svije-ta Muhammed Abduhu i mlađi KasimAmin su veliki uzajamni štovatelji iprijatelji. Amin se u pisanju o pravimažene sa dubokim poštovanjem pozivana Abduhuovo mišljenje. Muslimanipotvrdu za ispravnost svoga vjerovanjai općenito svjetonazora, načina života,vide u vojnim i političkim pobjedama,koje pamte iz prvih stoljeća islamskehistorije. Stoga neki rješenje za posto-jeću krizu vide u povratku na sliku

Redefiniranje prava žene u islamskom reformizmu

Kasim Amin i Mumtaz AliIndijac Mumtaz Ali u historiji savremenog islamskog reformizma slovi za tra-dicionalno obrazovanog alima (Dāru-l-ʻulūm, Deoband), međutim njegovodjelo iz 1898. Ḥuqūqu-n-niswān (Prava žena) predstavlja znanstvenu revolu-ciju u tadašnjem, ali i u današnjem poimanju okvira konvencionalnih islam-skih razmišljanja. Ovaj tekst pisan urdu jezikom, tek je odskora samo parcijal-no u neobjavljenoj formi prisutan u prijevodu na engleski. Kasim Amin je egi-patski autor koji pripada islamskim modernistima tekadduma ili napretka.Studirao je pravo na francuskom Université de Montpellier i autor je dvajutekstova o pravima žena: Taḥrīru-l-mar’a (Oslobođenje žene) iz 1899. i Almar’a al jadīda (Nova žena) iz 1900. godine.

Piše: Adil Jusić

114 BEHAR 115


života iz tih vremena, drugi smatrajuda sloboda i napredak moraju biti ute-meljeni na revalorizaciji poruka Kur’a -na u kontekstu sadašnjeg vremena, atreći zagovaraju potpuno napuštanjepostojećih životnih obrazaca. KasimaAmina smještamo među one koji razlo-ge za inferiorni položaj muslimanskogsvijeta ne vide u islamu, nego u tradi-ciji koja ne počiva na temeljima genui-nog islama. Amin kao pravnik smjelotraži promjene zakona i običaja, ali onsasvim zrelo ne zagovara revoluciju,nego postupnu promjenu svijesti.

Amin je postojeću reformističkumaksimu otvaranja vrata kreativnommišljenju u čitanju svetog teksta, zah-tjeve za depetrifikacijom postojećihpra vnih rješenja i oslobađanjem odpra znovjerja, neutemeljenih rasuda ibesmislenih običaja fokusirao na pro-blem za koji je smatrao da je krucija-lan. Sve navedeno vrijedi i za drugogautora, koji se ističe bavljenjem istomtemom i koji je živio u isto vrijeme,samo u drugoj zemlji. Ono što za potre-be ovog rada treba spomenuti, kadagovorimo o Indiji u odnosu na Egipat,jeste činjenica većeg utjecaja domicil-nih nemuslimanskih svjetopogleda natamošnju muslimansku tradiciju.

Kur’anske reference u“Oslobođenju žena“ (Taḥrīru-l-mar’a)

Kada Kasim Amin govori o pravi-ma žene, oštrica njegove kritike usmje-rena je nesmiljeno prema tradicijitadašnjeg egipatskog društva i premaulemanskom staležu u kojem je vidiogaranciju održavanja takvog neželje-nog stanja. U svojoj kritici naravno nijebio usamljen. Nekoliko je tema koje onodvojeno razmatra u “Oslobođenju že -ne“. To su: obrazovanje žene, pokriva-nje žene velom, potpuno zatvaranježene u kuću (sekluzija), brak, poliga-mija i razvod braka. Obrazlažući svojuubijeđenost u presudni značaj teme okojoj govori, Amin kaže da je statusžene u društvu čista refleksija moral-nih standarda nacije. On zagovara pa -rtnersku ljubav između supružnikakao jedinu ispravnu zamisao od kojepočinje život bračnih drugova, razvojobitelji, porodice i društva, naspram

posesivne ljubavi, koja ženu degradirana stepen životinje. Jedino partnerskaljubav omogućava bračni sklad, a onaje moguća samo ako su supružnici jed-nakog ili približno jednakog obrazova-nja. Pa tako oni mogu posjedovati i tekosnovno obrazovanje, a da među njimavlada sklad, i s druge strane, mogu bitisrednje ili visoko obrazovani, odnosnoškolovani, i da opet žive u skladnomsuodnosu. Ogroman broj rastrgnutihbrakova u gradskim sredinama poredisa pretežno skladnim bračnim zajedni-cama na selima. To je tako jer žene ugradovima, zbog neodgovarajućegobrazovanja, nisu dorasle partnerstvukoje od njih podsvjesno ili svjesno tre-baju ili traže njihovi obrazovani muže-vi.

Kako bi raspršio svaku sumnju daje njegov udar na tradiciju motiviranželjom za pukim pozapadnjačenjemdruštva, Amin odmah priznaje Stvori-telja i uspostavu vječnog zakona priro-de koji je Uzvišeni uspostavio da dovi-jeka vlada ljudima u životu na ovomsvijetu. Prirodno pravo je ovdje ekviva-lentno vjerskom pravu. Genuini vjer-ski zakon je zapravo zakon pri ro de.Amin piše – Bog je uspostavio regulira-juće zakone po kojima svijet funkcioni-ra, red za sva vremena i pravila zastvorenja koja žive u ovom svijetu. Na -vo di prvi dio 30. ajeta sure Ar-Rūm(Zato svoje lice ka Vjeri okreni, kao pra-vovjerni – Allahovoj prirodi prema ko -joj ljude stvori; nema nikakve preinakeonome što Allah stvori...).

S obzirom da je partnerska ljubavsupružnika uvjet skladnog braka,zdrave obitelji i društva, a da je izjed-načavanje obrazovnih prava muškarcai žene uslov za takvu ljubav, obrazova-nje žene je prvi uvjet zdrave obitelji,dobrog odgoja djece i napretka u dru-štvu. Čista dječija priroda i dobar odgojsu principi koji čine temelj osobnostisvakog djeteta, bilo ono muško ili žen-sko. Odgajatelj, a to je pretežno žena,izlaže dječiji emotivni život onakvimemocijama kakve sam/a drži za prim je -rene, poželjne, kulturne, napredne, is -tinite, valjane, moralne i lijepe. Od go -jenost i obrazovanost odgajatelja di -rektno se odražava na dječiji emotivniživot i oblikuje ga u pravcu razvoja sta-

bilne i odgovorne osobe ili u pravcunesigurne i neodgovorne osobe. Stabil-na i odgovorna osoba je rezultat dobrognaslijeđa i dobrog odgoja. (Vi koji vje-rujete, čuvajte sebe i porodice svoje Vat -re...). Poruka 6. ajeta sure Et-Taḥrīmjeste – odgajajte svoju djecu i obrazujteih bila ona ženska ili muška, jer njiho-vim odgojem i obrazovanjem odgajatesebe i tako se svi skupa zaklanjate odnesreća, poniženja, inferiornosti, po - raza, siromaštva i nasilja. Neobrazo va -na majka dopušta svome djetetu sveono na što ga njegov mali um i njegovevelike želje nagone.

Poznata je činjenica da dijete veći-nu svoga djetinjstva provede među že -nama. Zar išta drugo do majčina ne -znanja dovodi do toga da ona svoje dije-te odgaja strašeći ga džinima i zlim du -hovima? Zar išta osim njenog neznanjadovodi do toga da ona na svoje dijetevješa zaštitne amajlije i da ga vodi pogrobljima i turbetima evlija, tražeći

Kasim Amin kaže da je statusžene u društvu čista refleksijamoralnih standarda nacije. Onzagovara partnersku ljubavizmeđu supružnika kao jedinuispravnu zamisao od kojepočinje život bračnih drugova,razvoj obitelji, porodice idruštva, naspram posesivneljubavi, koja ženu degradira nastepen životinje.

nji hovu zaštitu, pita se Amin retoričkii daje odgovor. Svako praznovjerje, kojeneznalice drže za osnovu vjere i dobrihdjela, ima negativan utjecaj na razvojdjeteta. Zbog vjekovnog nasilja koje že -na trpi od muškarca u muslimans komsvijetu, njeno stanje je ravno stanjuonih koje opisuje posljednji dio 171.ajeta sure Baqara (...gluhi su, nijemi islijepi, tako da ne shvaćaju uopće).

Amin ne traži apsolutnu jednakostu obrazovanju muškarca i žene. Ontra ži mogućnost za djevojčice i dječakeda imaju komparabilna obrazovna is -kustva tokom osnovnog obrazovanja.Duboko ukorijenjena u muškoj svijestije ideja da obrazovana žena ne možeistovremeno biti i čestita žena. Muška-rac je lišio ženu svoga povjerenja i ondamisli da je žena đavolji pomagač. Čisto-ta srca ovisi o intelektualnim kvalite-tama i navikama osobe. Ako je ženado bra osoba, onda će njeno obrazovanjeunaprijediti njenu dobrotu. Isto vrijedii za muškarca. Navodi dio 26. ajeta su -re Baqara dokazujući da znanje nijesa mo po sebi ni nemoralno ni mo ralno,već da je čovjek taj koji svoje zna njekoristi ili za dobro ili za ono što nijedobro (...On njime na stranputicu zavo-di mnoge, a mnoge na pravi put okre-će...).

S obzirom da nema nikakvo obrazo-vanje, profesiju ili plemenito stremlje-nje bilo koje vrste, te da je lišena part-nerske ljubavi svoga supruga, prosje-čna žena je osuđena na dokolicu i lje-nost, a to su najveći izvori zla. Da li mu -škarac dolazi do bilo kakve sreće osim usavezu sa ženom, pita se Amin. Ne -dostatak poštovanja prema vrijednostižene i odbijanje javnosti da se za in -teresira za unapređenje njenog stanjačine krajnju nezahvalnost prema Bogu.

Druga tema “Oslobođenja žene“ jepokrivanje ženskog lica velom. Kako sene radi o islamskom izumu, sasvim jejasno da od takvog običaja društvo ne -ma nikakve koristi. Naprotiv, obavez-nost pokrivanja ženskog lica izazivane razumijevanje, nered, otvara moguć-nosti za lažno predstavljanje, stimuliraosjećaj nepoštovanja i nepovjerenjaprema ženi, te na kraju proizvodi većumogućnost za seksualnu napetost negootkriveno žensko lice. Kao dokaz nes -

po jivosti genuinog islama sa pokriva-njem ženskog lica navodi dio tekstaPierrea Athanasea Laroussea, francu-skog gramatičara, leksikografa i enci-klopediste (umro 1815):

Grkinje običavaju da pokrivaju licakad izlaze iz kuće, one kriju svoje liceiza jednog kraja svoje marame, a ženesa istoka to ne čine. Kada je kršćanstvoprošireno u druge zemlje, nastavljena jepraksa pokrivanja lica. Žene su poseb -no pokrivale lica u srednjem vijeku ipo sebno u devetom stoljeću. Veo se i da -nas koristi u Španiji i onim američkimze mljama koje su kolonizirali Španjol-ci.

Amin navodi mišljenja nekih alimaoko dozvoljenosti pokazivanja u javno-sti ženskog lica, šaka i stopala. Zaklju-čuje da je islam dao ženi ista pravakoja je dao i muškarcu. Ajeti 30. i 31.Sure An-Nūr, koji govore o obaranjupogleda, odnose se i na žene i na mu š -karce (*Reci vjernicima da obore pogle-de i da čuvaju spolne organe – to je zanjih čednije, jer Allah je dobro obavije-šten o onome što oni čine;* I reci vjerni-cama da obore poglede i da čuvaju svojespolne organe, da ne pokazuju svojeukrase, osim onoga što inače vidi se...).To jasno dokazuje da nije ništa višeprimjerenije ženi da pokrije svoje licenego što je to primjereno muškarcu.

Zašto muškarac od straha da će ženadoći u iskušenje spram njegove ljepotene pokrije svoje lice, pita se Amin. Tre-bamo li smatrati da je muškarac slabi-ji u kontroliranju svojih nagona negošto je to žena? Veo koji pokriva lice nijedio šerijata, niti u pogledu moralnosti,niti u pogledu odanosti, zaključuje.Ajet 31. sure An-Nūr sasvim jasnogovori o tome kako žena treba da izgle-da i da se u javnosti ponaša, kada segovori o pristojnosti ove vrste.

Treća tema kojom se bavi “Oslobo-đenje žene“ je sekluzija ili sprječavanjekomunikacije žene sa drugim muškar-cima u javnosti i izlaženje žene naulicu bez pratnje. Šerijat tretira dvijeperspektive ovog pitanja, onu koja setiče Poslanikovih, a.s., žena i onu kojase tiče drugih žena. Sura Aḥzāb, 53. i32. ajet govore o posebnom odnosuAlejhiselamovih žena prema drugimvjernicima, načinu njihove komunika-cije, te se naglašava da Poslanikovežene nisu kao druge žene. Dakle, pro-pisi koji važe za njih ne važe za drugežene. (Vi koji vjerujete! U Vjerovjesni-kove odaje ne mojte zalaziti, osim akovam se dopusti da biste jeli, ali ne dabiste spremanje jela čekali; međutim,kada budete pozvani, uđite, a kadajedete – vi se raziđite i pritom se nemoj-te u razgovor upuštati, jer to u Vjerovje-snika nemir uno si, ali se pred vamastidi, a Allah se is tine ne stidi; kada odžena štogod tražite, onda iza zastorazatražite, jer za srca vaša i za srca nji-hova u tome ima više krjeposti; nemojteAllahova Poslanika uznemiravati iposlije njega ne mojte se nikada ženamanjegovim vjenčavati – to bi vam kodAllaha bio grijeh golemi.) (Žene Vjero-vjesnikove! Vi niste kao bilo koje žene!Ako se Allaha bojite, onda se govorljivo-sti ne podajite pa da u onoga u čijemsrcu je bolest žudnja se javi, već vamvalja pristojno govoriti.)

Amin glorificira status zapadnihdruštava, gdje muškarac ima potpunopovjerenje u ženu i gdje se ona potpu-no slobodno kreće, čak i po cijelom svi-jetu, te je to jedan od bitnih razlogaprosperiteta zapadnih društava. Zat-varanje žene u kuću je sigurno tegobakoja narušava njeno zdravlje, izolira jeod stvarnosti i tako opet ima suprotan

115BEHAR 115


Tvrdnju da nijedna žena upovijesti nije darovana daromposlanstva ili vjerovjesništvaAli nepopustljivo i kategoričkipobija. On kaže da muslimanivjeruju da historija broji124.000 poslanika ilivjerovjesnika. U svim našimsvetim knjigama, kaže on, minalazimo imenom spomenutosamo 10 ili 15 od ovihposlanika, dok broj onih izprastarih vremena ne prelazibrojku 30. To znači da nemamonikakvo znanje o 123.970poslanika/vjerovjesnika. Zbogtoga ne možemo tvrditi da suoni svi bili muškarci.

učinak u odnosu na razlog zbog kojegje ovakav odnos prema ženi uobičajen.Žena narušenog zdravlja, odvojena odstvarnosti, prepušta se lijenosti, bespo-sličarenju i zastranjenju srca. Svogasu pruga viđa najčešće samo noću u po -stelji i jaz među njima se tako samoprodubljuje. Činjenici da je sekluzijaže ne za nju cjeloživotna kazna Aminsuprotstavlja dio 185. ajeta sure Baqa-ra (...Allah vama želi olakšanje, a neželi vam tegobe...). Tvorčevu nakanupropisivanja religije u kojoj nema nika-kvih tegoba Amin ističe i u dijelu 78.ajeta sure El-Ḥajj (... i ništa vam teškou vjeri nametnuo nije...). Iza ovog stav-ka Amin navodi 101. ajet sure Al-Mā’ida, valjda sa istom namjerom daistakne da čovjek ne treba tragati zaonim što će mu otežati njegove svakod-nevne potrebe i aktivnosti (Vi koji vje-rujete! Ne pitajte za stvari koje će vampričiniti nelagodu ako vam se obznane,ukoliko za njih ipak pitate dok seKur’an objavljuje – obznanit će vam se,a Allah je oprostio za one stvari ranije– Allah prašta i Milostivan je.).

Na drugom mjestu Amin ovako isti-če pogubnost sekluzije za zdravlje ženei nacije – čitalac knjige “Tajna progresaAnglosaksonaca“ otkriva da aktivnostiove rase, njihovo avanturističko pona-šanje i njihova oštroumnost, proizlazeiz njihovog bavljenja sportovima; pliva-njem, igrama s loptom i jahanjem.

Amin daje u nastavku izrazito mo -de rnu definiciju obrazovanja u kojojističe da proces obrazovanja završavajedino sa smrću. Opet je izuzetno sa v -remen, ne samo u pojmovima svog, ne -go i u pojmovima našeg vremena, jer senjegove opservacije ne zadržavaju naisticanju krajnjih polariteta dijalekti-čke stvarnosti. On uvijek ističe da iz -među polariteta, ali i paralelno s nji -ma, egzistiraju bezbrojni faktori kojiodređuju stvarnost. Nemoral je, kažeon, rezultat mnogih faktora, a posebnoje rezultat neznanja i neodgovarajućegodgoja. Amin zauzdava revoluciju zakoju sluti da bi mogla biti izazvana nje-govim pisanjem. On kritikuje slijeposlijeđenje zapadnog svijeta izazvanofascinacijom njihovim načinom života,zbog čega su mnogi istaknuti članovidruštva postali popustljivi prema svo-

jim ženama, dozvoljavajući im da na -puštaju svoje kuće, da provode vrijemeu javnim parkovima, da odlaze u kaza-lišta, što je opet dovelo do pada morala.Lijek za takovrstan pad morala nije uvraćanju sekluziji, nego u ispravnomodgoju i obrazovanju žene.

Logičkom analizom stanja duhamuslimanskog svijeta Amin ističe raz-like među nekim muslimanskim naro-dima, pa kaže kako su Turci čisti, is k -reni i hrabri, dok su Egipćani suštasuprotnost. I pored toga i jedni i drugidijele stanje nazadnosti, neznanja, lije-nosti i podređenosti. Postoji neki zajed-nički nazivnik koji ih dovodi u takvuinferiornu poziciju. Taj zajednički na -ziv nik jeste islam, ali ne pravi genuiniislam, nego mnoštvo ideja, običaja itradicija, koje nemaju puno veze sa is -la mom. Dakle, problem je neznanje ižena i muškaraca. Krajnji cilj reformeodgojno-obrazovnog sistema treba bitizaštita ljudskih prava. Problem je utome što ljudi uzimaju svoju vjeru kaovid razbibrige i zabave. Navodi 51. ajetsure A̒ rāf (Onima koji su vjeri prilazi-li radi razbibrige i zabave, i koje životzemni zaveo je...).Osoba koja nemaznanja, poput djeteta, vara sebe, divise svom vlastitom znanju (koliko ga većima) i s vremenom povrijedi se be ilinekog drugog. Amin nastavlja sa kriti-kom tadašnjih islamskih učenjaka ukojima vidi garanciju ovakvog svjeto-pogleda. Oni smatraju, piše Amin, dasu svjetska pitanja i intelektualne dis-cipline nešto što nije stvar islama. Nji-hov se rad primarno zasniva na pozna-vanju bismile i sposobnosti da se onaizgovara na hiljadu različitih načina.Ako ih pitaju bilo koje aktualno pita-nje, oni sliježu ramenima prezirući ipitanje i onog koji pita. Oni su neinfor-mirani i neznalice po bilo kom pitanju.Njima je svejedno živjeli u luksuzu ilisiromaštvu, te lahko prihvataju svakuvrstu degradacije. Oni također vjerujuda ljudsko biće ne bi trebalo raditi zasvoje dobro, niti bi trebalo izabrati bilošta za sebe. Oni tvrde da je sve stvarsudbine. Unatoč takvim stavovima,kad se radi o njihovom vlastitom zara-đivanju, oni su među najvećim licemje-rima. Ovdje Amin citira svoga vjerskogautoriteta, gore spomenutog Muham-

meda Abduhua, ističući reformističkumaksimu da je islam vjera istine, zna-nja i rada, te da su savremeni apologe-ti tradicije najbolje opisani kur’anskimajetima koji govore o poricateljima isti-ne i njihovom pozivanju na pretke,odnosno na tradiciju. U istom argume -n tacijskom sklopu se nalazi i kur’anskipoziv ljudima da pogledaju materijalneostatke onih njihovih predaka koji suporicali istinu, te da na osnovu toga re -ko nstruiraju, radi pouke, način nji ho -vog stradavanja. Slijede izvodi iz Abdu-huovog tefsira:

Islam traži od svake osobe da radi ion ustanovljava pravilo da svaka osobatreba da zaradi ono što dobije i da mu

je obaveza da se time okoristi (* Jer – kotrun dobra učini, on će ga vidjeti, * Itrun zla ko učini, on će ga vidjeti /suraAz-Zalzala, 7. i 8. ajet/). (I da čovjeko-vo je samo ono za šta se potrudi /suraAn-Najm, 39. ajet/). Bog opisuje ljudekoji su lojalni istini u 18. ajetu sure Az-Zumar (Onima što Govor slušaju i sli-jede što je u njemu najljepše; to su onikojima Allah dade naputka, i to su oništo imaju razbora). Nove generacijetreba da uče iz grešaka svojih prethod-nika (Reci: “Svijetom se zaputite i po g -ledajte šta zadesi poricatelje!“/ sura AlAnʻām , 11. ajet/). Većina njih se, me -đu tim, drži grešaka koje su činili njiho-

116 BEHAR 115


117BEHAR 115


vi preci (A kada im se kaže: “Slijediteono što vam Allah spusti“, odgovoreoni: “Ne, nego ćemo slijediti ono što smou očeva svojih zatekli...“/sura Luqmān,21. ajet/).

Prethodna argumentacija kritikujereformističku metodu pozivanja naprethodne generacije i njihovu isprav-nost. Ovdje Amin pokazuje svoju pri-padnost tekadummu ili napretku, da -kle napretku i gledanju u bu du ć nost.Amin zaključuje da inferiornost religi-je jeste proizvod inferiornosti intelektai da je primarni problem zanemariva-nje odgovarajućeg obrazovanja za mu š -ka rce i žene. To je zapreka progresu ikorijen svih problema. Razumijevanjepo tpune veze između majke i njenog

dje teta, kasnije odraslog čovjeka, jeključ svega što je napisano u “Oslobo-đenju žene“, piše Amin. Nemoguće jeda čovjek bude uspješan osim ako ganjegova majka nije pripremila za to.

Četvrta tema “Oslobođenja žene“ jebrak, poligamija i razvod braka. Najsa-vršenija definicija braka nalazi se u 21.ajetu sure Ar-Rūm (Jedno od zname-nja Njegovih je to što od vas samihparice vam stvori zato da biste se uznjih smirili, te među vama ljubav isamilost uspostavi...). Iako KasimAmin ne poriče razlike između mu š -karca i žene (reproduktivna bio-fiziolo-gija, opće psiho-emotivne karakteristi-

ke prosječne žene i prosječnog muškar-ca), koje jasno određuju muško-ženskudruštvenu funkcionalnost i moraju seuzeti u obzir kod izrade obrazovnihprograma, on je ipak kategoričan utraženju jednakih prava za žene. Za -nimljivo je njegovo tumačenje dijela228. ajet sure Baqara, za koji on kažeda jasno utvrđuje potpunu jednakostžene i muškarca. Iz prijevoda koji kori-stimo u ovom radu ne može se potpunorazumjeti Aminovo tumačenje. Lahu -nna on razumijeva kao ono što je njiho-vo, ono (pravo) što njima (ženama) pri-pada prema muškarcima, a alejhinnaje ono pravo koje prema njima (že -nama) imaju (muškarci). Dakle, izme-đu toga dvoga je mithle u značenju kaoili jednako (...žene imaju prava koliko idužnosti – prema pravičnosti...). U na -s tavku ajeta se kaže da je ipak ono(pravo) koje pripada muškarcima pre -ma njima (ženama) za stepen veće.Amin ovaj dio ajeta uopće ne spominje.U nastavku navodi dio 19. ajet sureEn-Nisā’, ističući obaveznost uljudnogodnosa muškarca prema ženi, što je udirektnoj suprotnosti sa postojećimstanjem, te posljednjim dijelom 21. ajetiste sure naglašava ozbiljnost bračneob ligacije (...već se uljudno premanjima ophodite...), (...i kada su vašučvrstu obavezu one prihvatile?!).

Uvijek aktualno i kontroverznopitanje u šerijatskoj eksplikaciji kur’a -n skog teksta je pitanje poligamijekojim se bavi i Amin. On dijeli mišlje-nje Muhammeda Abduhua i nekihdru gih mislilaca, obnovitelja i reforma-tora svoga vremena da Kur’an legiti-mira poligamiju, ali i da upozoravapro tiv nje. U 3. ajetu sure An-Nisā’dozvoljava se poligamija, ali se upozo-rava da mora biti zadovoljen uvjet pra-vičnosti. Ukoliko postoji bojazan da tajuvjet neće biti ispunjen u poligamnojzajednici, on da se preporučuje mono-gamija (...onda se ženite sa po dvije, trii četiri žene koje su vam dopuštene, akose bojite da nećete biti pravedni, ondajednu uzmite, ili one koje vaša desnicaosvojila je – tako je sigurnije da prave-dni bu dete). U 129. ajetu iste sure senegira mogućnost uspostave ovakvepravičnosti u poligamnoj zajednici, tese na os novu toga izvodi zaključak da

se na ovaj način hoće istaknuti pred-nost mo nogamne zajednice (Nećetemoći uopće pravedni biti prema žena-ma, svejedno što to želite. Zato nemojtenekoj sasvim skloni da budete pa dadrugu zapostavite). Na sličan način, alisa još čvršćim i neumoljivijim stavom,ove ajete tumači i Mumtaz Ali.

U vremenu u kojem živi KasimAmin nepravednost prema ženi je es -ka lirala do te mjere da su muškarci uraspravama, sa kojima žene nisu imalenikakve veze, razvodom braka uvjeto-vali istinitost nečijeg iskaza. On po -sebno ističe nepravednost hanefijskihfikskih rješenja po pitanju mogućnostida inicijativu za pokretanje brakoraz-vodne parnice pokrene žena. Ovakvojstvarnosti Amin suprotstavlja kur’an-ske poruke kojima se ljudi na različitenačine odvraćaju od razvoda braka, tese upućuju na angažiranje miriteljakako bi se brak sačuvao. To su 19., 35.,128. i 34. ajet sure An-Nisā’ (...akoprema njima odbojnost osjećate, mogu-će je da odbojnost osjećate upravo pre -ma nečemu u čemu veliko dobro Allahdao je), (Ako se bojite razdora izmeđunjih dvoje, onda pošaljite pomiritelja iznjegove porodice i pomiritelja iz njezineporodice: ukoliko to dvoje žele izmire-nje, Allah će ih dovesti do sloge...), (Bu -de li se neka žena bojala odbojnostimuževljeve, ili da će zanemariti je,onda nije grijeh da se valjano nagode,jer nagodba je nešto najbolje, budući dasu duše škrtosti sklone, i zato – ako do -bročiniteljski postupite i bogobojaznibudete, Allah je dobro obaviješten oonome što činite.) i (...pa ako vam po s -tanu poslušne, onda nemojte nastojatida im nažao učinite...).

Razvod braka je moguće i poništiti,jer se računa da su situacije koje dovo-de do jednostranog raskidanja bračneveze situacije afekta u kojima nijemoguće donošenje ispravne odluke. Ta -ko zvano otpuštanje supruge mora bitiizgovoreno dva puta, ali ne u neposred-nom vremenskom slijedu, i za razvodkao i za sklapanje braka moraju bitisvje doci. Dokazi ovakvom poimanjubra čnog zakona su 1. i 2. ajet sureṬalāq, te dijelovi 228. i 229. ajet sureBaqara (Vjerovjesniče, kada se budeteod žena razvodili, razvodite se u vrije-

Druga tema “Oslobođenja žene“ je pokrivanje ženskog lica velom. Kako se ne radi oislamskom izumu, sasvim jejasno da od takvog običajadruštvo nema nikakve koristi.Naprotiv, obaveznostpokrivanja ženskog lica izazivanerazumijevanje, nered, otvaramogućnosti za lažnopredstavljanje, stimulira osjećajnepoštovanja i nepovjerenjaprema ženi te na krajuproizvodi veću mogućnost zaseksualnu napetost negootkriveno žensko lice.

me njihova iddeta, i vrijeme iddetaračunajte vi; bojte se Allaha, Gospoda-ra svoga; nemojte ih iz domova njihovihizgoniti, niti one treba da izlaze, osimako očevidno poročno djelo učine – to sugranice Allahove, a ko Allahove graniceprekorači, sebi nasilje čini. Šta znaš ti– možda će Allah potom novu prilikudati!), (...njihovi muževi imaju pravo zato vrijeme ih vratiti, ukoliko žele dobrodjelo učiniti...), (Brak se može dva putarazvrgnuti, a poslije toga – prema pra-vičnosti – treba bračnog dr uga zadrža-ti, ili se uljudno razići...), (...dvojicupravednih ljudi za svjedoke uzimajući,i svjedočenje obavite Allaha radi...).

Kur’anske reference u “Pravimažena“ (Ḥuqūqu-n-niswān)

Mumtaz Ali u dijelu svoga teksta“Prava žena“, koji je preveden naengleski jezik, nabraja pogrešna uvje-renja kojima se pravda superiornostmu škarca spram žene. Veća fizičkasna ga, razvijeniji intelekt, “činjenica“da u historiji dar vjerovjesništva i pos -la nstva nikad nije dat ženi, “činjenica“da je prvo stvoren Adem pa onda Hava,prepolovljena vrijednost ženskog svje-dočenja, “činjenica“ da je muškarcudoz voljeno da ima četiri žene, dok jesu protno zabranjeno, i ”činjenica“ dasu vrlim muškarcima obećane rajskehu rije, dok ženama nisu – predmet suAlijevog pobijanja. Superiornost muš -ke fizičke snage i, kako se vjeruje, nje-govog intelekta Ali pobija logičkim ar -gu mentima i tvrdi da je ova dupla su -periornost, koja može biti prihvaćenasamo u pojedinačnim slučajevima, re -zu ltat socijalne evolucije, a nikako uro-đene i stalne karakteristike. Tvrdnjuda nijedna žena u povijesti nije darova-na darom poslanstva ili vjerovjesništvaAli nepopustljivo i kategorički pobija.On kaže da muslimani vjeruju dahistorija broji 124.000 poslanika ili vje-rovjesnika. U svim našim svetim knji-gama, kaže on, mi nalazimo imenomspomenuto samo 10 ili 15 od ovihposlanika, dok broj onih iz prastarihvremena ne prelazi brojku 30. To značida nemamo nikakvo znanje o 123.970poslanika/vjerovjesnika. Zbog toga nemožemo tvrditi da su oni svi bilimuškarci. Mumtaz Ali kaže da je ženi-

no blagostanje Uzvišenom važnije odmuškarčevog. Nakon ovih tvrdnji, kojese temelje na logici, dolazimo, kaže Ali,do tvrdnji koje su utemeljene nakur’anskom tekstu. I one su zasnovanena potpuno pogrešnom razumijevanjuznačenja Kur’ana. Najčešći kur’anskidokaz koji se navodi u korist muškesuperiornosti je 34. ajet sure An-Nisā’(Muškarci o ženama staraju se, budućida Allah jedne nad drugima odlikovaoje i budući da oni imovinu svoju troše.).

Teolozi tumače ovaj ajet tako dakažu kako je muškarac obdaren sadvije karakteristike visokih kvaliteta.

Jedna je da je u stanju da misli i dadjeluje, a druga je da muškarac ops k r -bljuje ženu hranom, odjećom, zaštitomi sl. Mumtaz Ali izražava svoje nesla-ganje sa ovakvim objašnjenjem, jernaj češće prevođenje riječi qawwāmūna(staraju se) u glagolskom obliku gospo-dare (muškarci) nije odgovarajuća. Za -p ravo je niko osim Maulane ShahaAbdul Qadira ne prevodi ovako. ShahRafi-ud-Din ovu riječ prevodi sa parti-cipnim pojašnjenjem – onaj koji je spre-man da putuje ili je na putu, dok nje-gov otac Shah Wali Ullah ovu riječ pre-vodi imeničkim oblicima savjetnik ilimenadžer. U jednom drugom perzijs -kom prijevodu, poznatom kao PrijevodSheikha Sa’adija, qawwām se prevodisa menadžer ili onaj koji je zadužen.

Maulana Qadir ne definira šta jeznačenje faḍḍalallahu baʻḍahum ʻalābaʻḍin (da Allah jedne nad drugimaodlikovao je) u ovom ajetu. Ako jednestoji za jedne muškarce, a drugima zaneke žene, kako onda možemo zaklju-čiti opću superiornost svih muškaracanad svim ženama. Ako čak uzmemo dase ovaj ajet obraća cijelom čovječanstvui čak ako uzmemo da jedne stoji za svemuškarce i drugima za sve žene, to jošuvijek ne znači da postoji inherentna,bogomdana superiornost svih muška-raca nad svim ženama. Osim toga, nijepotpuno jasno na kakvu se superior-nost misli. I ako prihvatimo da se radio superiornosti mišljenja i djelovanja,te o ekonomskoj superiornosti muškar-ca, sporna je tvrdnja da ova druga eko-nomska superiornost proizlazi iz bo go -mdane razlike između muškarca ižene. Zato ovo ne možemo prihvatitikao argument superiornosti muškarcanad ženom. Muška superiornost kojaje rezultat obrazovanja, odgoja i usavr-šavanja karaktera potpuno se razliku-je od tvrdnje da je muškarac superio-ran u odnosu na ženu samo zbog togašto je muškarac. Prva superiornost jezaslužena radom i kreativnošću, dok jedruga intrinzična. Postoje mnoge ženečiji je intelekt superioran po zasluzi,kreativnosti i samokontroli.

Može li iko tvrditi da je Abu Džeh-lova (Poslanikov a.s. stric koji sesuprotstavljao islamu čitav život) spo -so bnost da misli i djeluje superiornijau odnosu na hazreti Hatidžinu (prvaPoslanikova žena). Ili da je Abu Leheb(drugi stric, također doživotni neprija-telj islama) bio superioran u odnosu nahazreti Fatimu (Poslanikova kćerka).Ili da svi muškarci ili većina njih imaviše znanja i ljubavi prema Uzvišenomu odnosu na Rabiju iz Basre (sufija izBasre u Iraku). Otac također troši no -vac na svoju djecu i plaća svome slugi.Može li se iz toga zaključiti da je gazdaintrinzično superioran u odnosu nasvoga slugu? Naravno da ne može. Ri -ječ qawwāmūna, zaključuje Ali, se mo -ra ovdje razumjeti kao hiperbola, a ni -ka ko doslovno. Osoba koje ne može na -ći vremena da sjedne i odmori se zbogsvoga pretrpanog poslovnog rasporeda,osoba koja je uvijek na nogama je

118 BEHAR 115


Oni koji zasluže da budu uDžennetu, bit će u društvupartnera. Za muškarce će to bitižene, a za žene će to bitimuškarci. Rajske hurije zapravosu isti oni bračni partneri koji sudobre pratili u životu na ovomsvijetu, a njihova ljepota inevinost vezana je za njihovoproživljenje ili ponovnooživljavanje. Kur’an govori otome da će zaslužni u Džennetusresti svoje najbliže i najdraže:roditelje, supruge, djecu.

opisana kao qawwām. Muškarac moradaleko putovati kako bi zaradio zaživot i opskrbu za svoju obitelj i zbogtoga je proglašen qawwāmom, mena-džerom ili skrbnikom za ženu. Pošto jeZemlja puna različitih vrsta ljudi,bogatih i siromašnih, slabih i jakih,velikodušnih i uskogrudih, Bog tvrdida je uspostavio razliku jednih u odno-su na druge. Ovaj ajet ne govori o vla-danju muškarca nad ženom niti o nje-noj servilnosti. Čak i da govori o tome,samo površna refleksija pokazuje damuškarac mora biti obziran premaženi, zbog svoje religijske obavezeprema njoj.

Još jedan kur’anski argument ko -jim se dokazuje muška superiornost uodnosu na ženu je 282. ajet sure Baqa-ra, koji govori o tome da je vrijednostsvjedočenja dviju žena jednaka vrijed-nosti svjedočenja jednog muškarca (...itražite da posvjedoče dva muškarca izredova vaših; ako nisu dva muškarca,onda jedan muškarac i dvije žene tre-baju biti a koje ste voljni kao svjedokeprihvatiti – to je zato da, ukoliko sejedna od njih dvije nađe u zabludi,druga treba da je podsjeti...). Čak niovo ne dokazuje mušku superiornost.Prvo treba uzeti u obzir kulturalnikontekst u kojem se žena drži u nezna-nju, u kojem je ona nepismena i nemanikakvih profesionalnih iskustava. Utakvim uslovima izjednačavanje vri-jednosti svjedočenja muškarca i ženebi dovelo do nepravednih rješenja.Kur’anski ajet koji govori o ovomeodnosi se isključivo na sklapanje ugo-vora o zajmu. U tradicionalnim druš t -vima ženama se daje malo mogućnostida učestvuju u prikupljanju podataka,dokumentacije vođenju računa i u su d -skim pitanjima. Muškarci se rutinskibave ovim poslovima. To je razlog zbogkojeg se traži svjedočenje dviju ženaumjesto jednog muškarca, da onadruga podsjeti ovu prvu, ako bi zabora-vila, kako i stoji u ajetu. Ako Kur’annavodi ovu razliku kao onu koja dolaziiz kulturalnog konteksta, zbog čega jetakav zahtjev racionalan, a ne da sesvjedočanstvo jedne žene izmjeri sa po -la svjedočanstva jednog muškarca, kojiteolog može izreći suprotne zaključkeprotiv pola čovječanstva, beskrompro-

misno uzvikuje Ali. Osim toga, kodsvjedočenja u drugim situacijama kaošto su vjenčanje, razvod braka i krivi-čni proces, Bog ne pravi razliku izme-đu muškarca i žene.

Kur’an u predmetnom ajetu izričedozvoljavajuću kategoriju a ne obave-zujuću za muslimane. Pretvaranje ovedozvoljavajuće kategorije u obavezuju-ću, kroz pothranjivanje mišljenja omuškoj superiornosti pokazuje steril-nost muškog uma. Mumtaz Ali na kra -ju navodi poslaničku predaju iz Buha-rijeve zbirke o ženi, čije je svjedočenjebilo dovoljno da se poništi brak dvojemladih za koje je ona tvrdila da ih jedojila, iako su se oni tome suprotstav-

ljali govoreći da im to nikad prije nijebilo rečeno. I na kraju, moguće je da jeprvi razlog traženja da svjedočenje jed-nog muškarca bude zamijenjeno sasvjedočenjem dvije žene taj što su ženeponekad onemogućene da se pojavepred sudom zbog fizioloških zapreka.Ukoliko bi se desilo da se jedna od svje-dokinja ne može pojaviti pred sudom,na ovaj način se omogućava da se dr -uga svjedokinja ipak odazove. To značida je na ovaj način istaknut primatženskog prava prije nego li je ono naru-šeno.

I odredba iz 11. ajet sure An-Nisā’ onejednakoj vrijednosti koje od roditeljanasljeđuju muški i ženski potomci,

119BEHAR 115


Zašto muškarac od straha da će žena doći u iskušenje spramnjegove ljepote ne pokrije svoje lice, pita se Amin. Trebamo lismatrati da je muškarac slabiji u kontroliranju svojih nagona negošto je to žena? Veo koji pokriva lice nije dio šerijata, niti u pogledumoralnosti, niti u pogledu odanosti.

takođre ne ide u prilog teoriji muškesuperiornosti (Što se tiče vaše djece,Allah vam oporučuje: muškarcu jedno-me pripada koliki je dio za dvije žene).Kako bi bilo da muškarac, koji imaobavezu skrbljenja za svoju obitelj,dobije istu vrijednost naslijeđa kao že -na, koja se obasipa svadbenim pokloni-ma od svojih roditelja, mehrom od svo -ga muža, koji je garant njenog blago-stanja u slučaju razvoda braka i s obzi-rom da muškarac ne može trošiti onošto pripada njegovoj supruzi? Po redsvoga prava u muževoj zaradi, ženaima pravo na nasljedstvo od roditelja iima pravo na alimentaciju u slučajurazvoda. Tako da šerijatska distribuci-ja nas lijeđa ne uspostavlja muškusuperiornost, nego garantira primatženskog pra va.

Za vjerovanje da je prvostvorenoljudsko biće bio Adem, u Kur’anunema jasnog dokaza, piše Mumtaz Ali,te takvo vjerovanje pripisuje jevrej-skom i kršćanskom nauku.

Tvrdnja da muškarac ima pravo dase oženi sa četiri žene, dok se suprotnopravo ženi uskraćuje, je pogrešna tvr-dnja. Mumtaz Ali kaže da se ova od re -dba tumači doslovno, izvan konteksta,umjesto da se nastoji dokučiti pravabožanska intencija kroz ispravno ra zu -mijevanje teksta. Čini se da Kur’an u 3.ajet sure An-Nisā’ jasno dozvoljavamuškarcu da ima više od jedne žene(...onda se ženite sa po dvije, tri i četirižene koje su vam dopuštene...). Među-tim, piše Ali, neznatna refleksija poka-zuje da nema takve jasne dozvole. Poli-gamija je zapravo zabranjena i onaj koje upražnjava može biti optužen za blu -dničenje. Prvo, nije jasno da li se vjen-čavanje druge žene odnosi na vjenčava-nje koje se događa dok je prvi brak jošuvijek valjan ili se misli na vjenčavanjenakon smrti prve žene, odnosno da jeistovremeno dozvoljeno imati samo je -d nu suprugu, te da je nedozvoljenoože niti se peti put. Ili se hoće reći da jeusljed nemogućnosti žene da odgovoribračnim obavezama dozvoljeno imatijoš jednu ženu, čak treću i četvrtu izistih razloga. Ili se misli na drugu, tre -ću i četvrtu, ali ne i petu ženidbu, na -kon opetovanih razvoda. Ili se misli danikakva ženidba nakon prve nije doz-

voljena osim uz saglasnost prve žene ilinjene obitelji. S obzirom da se po Ali -jevom mišljenju radi o mutešabihajetu, koji nije dovoljno jasan, ne možese uspostaviti partikularna interpreta-cija. Zbog tog se ovaj stavak ne možeuzeti kao osnova za šerijatski propis.

Mumtaz Ali ističe svoje mišljenjepo kojem ovaj ajet znači da su drugavjenčanja dozvoljena samo uz dozvoluprve supruge ili njene obitelji. Svojemišljenje krijepi predajom iz Buharije-vog Sahiha. U toj predaji se kaže da je

Hazreti Alija imao nakanu da se oženiEbu Džehlovom kćerkom, koja je pri-mila islam, iako je već bio u braku saha z reti Fatimom. Kada je rodbina EbuDže hlove kćerke tražila od Poslanikadozvolu za ovaj brak, Poslanik se raz-ljutio i izjavio da neće dozvoliti takavbrak, odnosno da ako Alija hoće daoženi Ebu Džehlovu kćerku, onda semora prije toga rastati od Fatime. I nakraju svoje argumentacije o ovoj temi,Ali navodi uvjet pravednosti koji je većprikazan kod Kasima Amina. MumtazAli daje još jedno alternativno viđenjesmisla ovog kur’anskog ajeta, kojidosad nije uzet u obzir. U takvom viđe-

nju ovog stavka, deriviranje edikta kojiregulira ženidbu je opet velika greška.Ovaj se ajet zapravo bavi samo jednomformom braka. Među predislamskimArapima postojala je praksa usvajanjaženske siročadi, koja bi se podizala ion da bi se usvajatelji njima ženili sasamo jednom devijantnom nakanom,da priskrbe sebi njihov imetak. Prvismisao ovog ajeta je da se zaštite ženekoje nemaju svoje rodbinske skrbnike,te se brak s njima uvjetuje pravednimnamjerama (Ako se bojite da pre masirotim ženama pravedni biti nećete,onda se ženite sa po dvije, tri i četirižene koje su vam dopuštene...). Umjestotoga se upućuje na ženidbu ženamakoje iza sebe imaju svoje obitelji, kojeneće dozvoliti da im se učini nasilje, alii tada uvjet pravednosti ostaje nepriko-snoven.

Što se tiče prava žene na razvodbra ka, Ali smatra da je ženino pravoda inicira brakorazvod neupitno. Todo kazuje poslaničkom predajom ukojoj je ženi dozvoljen razvod braka.

Kada, stoji u nastavku “Prava že -na“, muškarac istroši svu ovosvjetskulogiku da bi dokazao svoju superior-nost u odnosu na ženu, on onda pribje-gava onosvjetskoj argumentaciji. Ta k -va je rezervacija rajskih hurija samo zamuškarce. U tom smislu se tumačemno gobrojni rajski prizori, kao što je u25. ajetu sure Baqara (...u vrtovima ćeimati supružnice očišćene...). Zaključakje da zamjenički nastavak hum, koji jemuškog roda, znači muškarce, a da suezwāj djevice iz raja. Ovakva interpre-tacija predstavlja totalno nepoznava-nje specifičnog kur’anskog stila.Kur’an ima distinktivan stil. Kadgodje poruka upućena općenito ljudima,koristi se muški rod. Navode se drugi itreći ajet sure Baqara, gdje se zaKur’an kaže da je uputa vjernicimakoji vjeruju u Sudnji dan i nevidljivisvijet i koji obavljaju namaz. Ovdje sebitni imenički i glagolski oblici nalazetakođer u muškom rodu, što naravnone znači da se ove riječi odnose isklju-čivo na muškarce. Na stotinu mjesta uKur’anu govori se o onima koji obavlja-ju namaz i dijele zekat u muškomrodu. Bi li bilo ispravno iz toga zaklju-čiti da su namaz i dijeljenje obavezne

120 BEHAR 115


Izreka koja kaže da sapromjenom vremena dolazi dopromjene zakona najboljeopisuje hermeneutičke osnovena kojima Amin i Ali tražedruštvene promjene. Oni se,nastojeći odgovoriti potrebamasvoga vremena, prepuštajupotrazi za savremenimznačenjem kur’anskih poruka.Posebno je važno što se ustalnom grču reformističkepotrage za izlječenjem, Amin iAli ne odriču Kur’ana, većnasuprot u njemu tražeskrivene mudrosti i vječneporuke, te tako slijedeAfganijevu parolu o Kur’anukao jedinom halifi muslimana utadašnjem, ali i u današnjemvremenu.

vjerske takse, isključivo muške obave-ze? Isto je kod ajeta koji govori o rama-zanskom postu. Iako se na mnoštvumjesta u Kur’anu govori u muškomrodu, poruka je očigledno upućena imuškarcima i ženama.

Slično prethodnom, riječ zawj je po -g rešno razumijevati kao žena. U arap-skom jeziku riječ zawj označava part-nera. Muškarac je zawj ženi, a žena jezawj muškarcu. Izraz ḥuqūq zawjain(pravo dvaju partnera) najbolje ilustri-ra suštinu gender senzitivnosti.Oni koji zasluže da budu u Dže -nnetu, bit će u društvu partne-ra. Za muškarce će to biti žene,a za žene će to biti muškarci.Rajske hurije zapravo su isti onibra čni partneri, koji su dobropra tili u životu na ovom svijetu,a njihova ljepota i nevinost veza-na je za njihovo proživljenje ilipo novno oživljavanje. Kur’an go -vo ri o to me da će zaslužni u Dže -nnetu sresti svoje najbliže i naj-draže: roditelje, supruge, djecu.

Sa promjenom vremenamijenjaju se i zakoni

Prava žene su u teorijskojra zradi usko povezana sa razu-mijevanjem prava na obrazova-nje, prava djeteta na roditelje,sa uče njem temeljnih znanja,mo ralnog rasuđivanja i socijali-zacije kod djece. Posebno se uokvirima islama ističe ulogamajke i njenog ljudskog dignite-ta u odrastanju djeteta (Džen-net je pod majčinim nogama).Danas tu ulogu možemo rastu-mačiti i kao conditio sine quanon u stvaranju ambijenta zarazvoj obrazovanja i odgoja za ljudskaprava. Kasim Amin u svojim tekstovi-ma “Oslobođenje žene“ i “Nova žena“navodi mišljenja islamskih pravnika,mufessira i učenjaka, primjere žen-skih velikana u islamskoj historiji ipojedine poslaničke predaje. Kad glo-rificira zapadnjački način života, on tone čini u smislu svevremene sudbin-ske superiornosti Zapada u odnosu naIstok. On sasvim jasno i preciznonavodi primjere i vremena kad je bje-lodana bila superiornost Istoka u

odnosu na Za pad. Komparativnomanalizom on ut v r đuje razloge progresai razloge stag na cije i poniženja. Oninisu trajna ka te gorija niti jedne kultu-re, tradicije, ni ti jedne u nekom vre-menu uzglobljene religije, nego sumudrosti i obrasci uvijek poželjenogponašanja, koji vode ka uspjehu, odno-sno zablude koje unazađuju. Ovu dija-lektiku superiornosti i in feriornostinaroda koji stoje jedni spram drugih,ni jedan niti drugi autor čije smo tek-

stove analizirali, ne vide ta ko da supe-riornost jednih proizvodi in feriornostdrugih, a ne vrijedi ni ob ra tno. Onirazloge za pozitivno ili ne ga tivno sta-nje duha jednog naroda vi de u njego-vim postojećim odgojno-ob ra zovnimusmjerenjima, koja se manifestirajuna jedan ili drugi način, te stavom togistog naroda prema istini, radu, ljuba-vi i pravdi. Duh njihovih tekstova nijenadahnut opčinjenošću i predanošćustranoj kulturi koju treba slijepo slije-diti, nego je ispunjen spre mnošću da

se od drugog nauči korisno znanje i dase prizna vlastita zabluda.

Izreka koja kaže da sa promjenomvremena dolazi do promjene zakonanajbolje opisuje hermeneutičke osnovena kojima Amin i Ali traže društvenepromjene. Oni se, nastojeći odgovoritipotrebama svoga vremena, prepuštajupotrazi za savremenim značenjemkur’anskih poruka. Posebno je važnošto se u stalnom grču reformističkepotrage za izlječenjem Amin i Ali ne

odriču Kur’ana, već nasuprot unjemu traže skrivene mudrostii vječne poruke, te tako slijedeAfganijevu parolu o Kur’anukao jedinom halifi muslimanau tadašnjem, ali i u današnjemvremenu.

Grubo poređenje historijebo rbe za prava žena u zapad-nom svijetu sa borbom za žen-ska prava na Istoku, o kojojmo že mo suditi na osnovu auto-ra ko jima se ovdje bavimo, po -ka zuje da su glavni akteri ovebo r be na Zapadu žene, a na Is -to ku su to muškarci. Druga ra -z lika je ta što se, opet sudećipre ma našim piscima, noveide je o ravnopravnosti žene naIstoku generiraju iz elite uče-nih, gdje su žene rijetkost, a naZapadu se protest rađa iz pu -ka. Kroz ovu distinkciju mo že -mo suditi i o razlikama u ug -nje tenosti že ne na jednoj i nadru goj strani, ukoliko one pos -toje. Djela Kasima Amina iMu mtaza Alija au te ntični sugla sovi bunta o kojima se dodanas malo zna. Aminova djelao borbi za prava žene prevela je

Samiha Sidhom Pe ter son, “Oslobođe-nje že ne“ 1992. i “Novu ženu“ 1995.godine na engleski jezik, a integralnipri jevod djela Mumtaza Alija naengleski još ne postoji. Mi smo se po s -lu žili prijevodom Masooda AshrafaRa je, koji je star samo godinu dana isa drži tek dio knjige “Prava žena“. Au -to ri o kojima ov dje govorimo kod nassu potpuno ne poznati, iako je nji ho vahi storijska vrijednost u predmetnomko ntekstu og ro mna, posebno za bo sa -n skoherce go va č ke muslimane. n

121BEHAR 115


Najnovija zbirka pjesama Seada Bego-vića navodi nas na razmišljanje da progo-vorimo o tome što nam poručuje, što semože shvatiti u dvostrukom smislu. Prvi jetradicionalniji, kad je riječ o poruci pjesa-ma, koji pita o “korisnosti” čitanja, a što jeusko povezano s “korisnošću” proizvoda.Kako ta razina podrazumijeva obično pro-svjetiteljsku nakanu, mi se nećemo njomeopterećivati, iako držimo da takva dimen-zija i funkcija pjesništva nije zanemariva,jer također implicira pitanje smislenostiknjiževnosti uopće. Kako bi to nužnovodilo i raspravi o ontološkom statusuumjetničkoga djela, kao i njegove esteti-čke uspješnosti, ostavljamo to pitanje,pitanje naime umjetničkoga u umjetno-sti, za drugačiji kontekst diskusije. Drugabi razina bila ona koju nam sugeriraJakobson kad govori o poruci pjesme kaotakvoj, što znači da se sama struktura pje-sme podrazumijeva kao poruka. Dakako, ito bi u dubinskom sloju moralo prispjetido slične diskusije kao i ona ranija razina, pa ako se i ne bi pitala oestetičkom (ili to za tren stavila u zagrade), svakako se pita o poe-tičkom (stilu).

A poetičko ovdje ne pripada pukom “stvarnosnom” stilu nitipak pukoj neoegzistencijalističkoj stilizaciji, nego je ponajprijeriječ o prodoru zbiljskog. To zbiljsko nije samo stvarnosno, u smi-slu dolaska predmeta iz okolnosvjetskog, nisu samo situacije izsvakodnevne zgode, kojih ima podosta, tako da bi se moglo oka-rakterizirati Begovićevu zbirku i kao “pjev svakidašnjega“, nego jeriječ o pozicioniranju (lirskog) subjekta spram različitih Drugih

prema kojima se on nužno mora suodno-siti kao suodnošajni, empatijski, komuni-kacijski, percepcijski “entitet”, jer upravo iztoga odnošenja taj subjekt nešto, konkre-tno, doživljuje, pa mu to osigurava isku-stveno polje njegova mjes ta/pozicije i ukvantitativnom i u kvalitativnom smislu.

Što je to što ulazi u taj odnos, paprema tome i ono što je u temelju konsti-tuiranja subjekta, jer o tome je zapravoriječ? Ono što pokazuje i katalogiziramotivski repertoar, stvarajući “obujam”tema koje iščitavamo na površinskoj razi-ni strukture, gotovo na razini leksika. Tosu prigodni predmeti, stvari, situacijekoje upućuju na različite sfere (dnevnih)životnih praktika, ali i određene kontem-placijske, misaone, meditacijske inkluzije,kao što to pokazuje antologijska pjesmaSablast ni od kuda. Ona nas “poučava” otome da “zbroj” prirodnog, vremenskog,prehrambenog, duševnog i tjelesnogvodi krugom do onog što simbolizira

zima, dakle utrnjenja, svojevrsna “zaleđenja” , mirovanja u naj-manju ruku, dakle nedinamizirana. To je temeljno “dno” subjek-ta koji agira na “svjetskost”, događajnost, međuljudske odnose,a sve se to zbiva u različitim kontekstima i situacijama, od ratnih(Srebrenica), muško-ženskih (namjerno ne kažemo ljubavnih)relacija, od ironijskih do erotskih, od kuhinjskih do “kaleido-skopskih” (Poslušno pranje leđa: moja draga Barica), od multikon-fesionalnih do globalnih, od hrvatskih do kozmičkih, od kon-centracijskologorskih (Tišina pepela) do hlapećedržavnih (Rola-de koje kleveću), od individualna patiensa (Bol je u mom džepu)

122 BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

Pjesnik svjestan da bez odnosa prema Drugom ne može izgraditi svoju pozicijuSead Begović, Zvekirom po čelu, HDP, Zagreb, 2012., str. 54

Piše: Cvjetko Milanja

Emsud Sinanović, pjesnik i esejistte dugogodišnji agilni gimnazijski i sre-dnjoškolski profesor, autor studijeBošnjačka drama i teatar, pristupio jeuglavnom nepoznatom i neobrađiva-nom piscu i prevoditelju Enveru Čola-koviću (1913.–1976.) okvirno, s oslon-cem na teorijske izvode o antimodern-izmu, da bi svoja tumačenja pojedinihdjela više prilagodio školskom viduinterpretacije, kakvu je primjenjivao usvom višegodišnjem nastavnom radu.Ono što njegovom doktorskom raduPoetika Envera Čolakovića (Antimoder-nizam kao duhovni etimon autorovogstvaralaštva), pored slabije povezano-sti metodološke orijentacije i interpre-tativne prakse, daje podjednako dvoj-benu i afirmativnu dimenziju odnosi sena ideološki obzor istraživanja: višedesetljeća zabranjivan i zanemarenpisac ovdje se, gdjegdje isključivo, pri-kazuje kao žrtva socijalističkoga reži-ma, a tek dijelom uvjerljivo afirmira

kao vrijedan pisac “antimodernističkeknjiževnosti”.

Uvodnim poglavljem pokušava seČolakovićevo djelo kronološki razvrsta-ti unutar određene autobiografske vi -zu re. Čolakovićev život i rad dijeli se naosam razdoblja, od međuratnoga i ra -tnoga, koje označava njegov ponaj bo ljiroman Legenda o Ali-paši, za koji dobivanagradu Matice hrvatske (1943.), donjegova povratka u javnost i no ve afir-macije, od 1965. do 1976. go dine, kadase tiska novo izdanje Legende, objavlju-ju njegovi prijevodi mađarske i austrij-ske poezije, dobiva inozemna prizna-nja, ali još uvijek slabo objavljuje svojadjela; mnoga će se pojaviti tek od 1990.godine: Izabrane pjesme, pripovijetkeLokljani, roman Mali svijet i dr.

Osim političke nepodobnosti,Emsud Sinanović traži i poetičke razlo-ge Čolakovićeva nesnalaženja u porat-nom modernističkom svijetu društve-nih promjena i književnih previranja. U

123BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

do metafizičke uskrate koju može amorti-zirati nešto dnevnopragmatično (Pogledna stvoreno).

Kada smo upozorili na multikonfesio-nalnost, ona se ponajprije odnosi na Alla-ha, kojemu je mjesto i u Hrvatskoj (Praznikovčeg tijela), prostor ucjepljenja jednako-važan vjerskim uvjerenjem, ali jamačno ina Krista u njegovoj pojedinačno ljudskojinkarnaciji, na što upozorava namisao ispoznaja o kristolikosti (Ovo je tijelo moje)svakog posebno, u njegovoj singularnojoživotvorenosti i neponovljivosti.

Kada je riječ o “optužbama”, Begovićprima sve što mu prilazi s pozicije dobro-hotnosti i otvorenosti, osim užasa ratnihzbivanja, prema kojima ima izgrađen stavotpora i prosvjeda. Prima, dakle, i pred-metnost svijeta, ono “stvarnosno”, jer ono“materijalizira” stvarnost, prima Drugorazličito, bez obzira imao prema tome iro-ničan, humoran, empatijski ili drugarskistav, prima dakle svjestan da bez odnosaprema Drugom ne može izgraditi svojupoziciju, jer ne može konstituirati auto-nomni subjekt slobode, ako je ovogmoguće konstituirati s obzirom na “uređe-nost” svijeta i njegovu kondicioniranost,te njegovu predestiniranost. Pretpostav-ka primanja jest određena uravnoteže-nost, koja daje nadu neupitnosti podno-šenja, ali koja je ujedno nerijetko aritmi-čna i disonantna nekim figurama kojeasociraju nelagodu, kao što to “poručuje”posljednja, uspjela, pjesma zbirke Nebokoje sa mnom ode na počinak. Ta samostsubjekta nije egzistencijalistička kategori-ja osamljenosti bića i nekih njegovih gra-ničnih situacija, nego je samost “proiz-vod” nestalosti jednoga svijeta i pripad-nost “žalu novog svijeta”, na koji se trebaprilagoditi, kojega treba najprije otkrivatii čija svjetotvornost ovisi o tome ima li utom svijetu izdaja temeljnih konstitutiv-nih načela svjetotvornosti ili pak nema.

U zbirci ističemo sljedeće pjesme:Sablast ni od kuda, U korov zarastao vrt,Pogled na stvoreno, Poslušno pranje leđa:moja draga Barica, Prazni kovčeg tijela, Ovoje tijelo moje, Nebo koje sa mnom ode napočinak. One ne ilustriraju samo “stanjaegzistencije” u nekim pragmatičnim situa-cijama i “primjenama” nego i metaforički,simbolički upućuju na značenja koja se,preko pojedinačnoga, poopćuju, i kaotakva nisu “posljedica” nego “uzrok”. n

Zanimljiv pokušajtumačenja jednog zaboravljenog i nedovoljno valoriziranog piscaEmsud Sinanović, Poetika Envera Čolakovića(Antimodernizam kao duhovni etimon autorovogstvaralaštva), KDBH Preporod, 2013., str. 206

Piše: Zvonko Kovač

tu svrhu Sinanović, u poglavlju Antimodernizam, opširnije pri-kazuje koncept antimodernizma kako ga je kod nas osmislioZoran Kravar, ujedno i njegov nastavnik na doktorskom studi-ju. Antimodernizam, koji svoju kritičku poziciju traži u predmo-dernim i transmodernim svjetovima, za ovo istraživanje posta-je višestruko važnim odredištem. U njegov se duhovni obzor,kako možemo razumjeti iz Sinanovićeva preuzimanja, moguupisati i Čolakovićeva ishodišna poetička načela i protukomu-nistička uvjerenja i, ne na kraju, interpretatorova idejna orijen-tacija. Antimodernizam tako postaje posvojeni svjetonazorkoji, unatoč njegovu “prikrivenu modernitetu” u doktorandovukritičkom obzoru, osigurava najprimjereniji kontekst tumače-nja Čolakovićeva, u odnosu na kanonske tekstove moderniz-ma, tematski i izražajno “zaostali-ja”, bo sansko-ruralna i tradicijskizavisnija djela. “Antimodernističkahistoriomanija”, s etapama iskona– otkrivenosti bitka, moderne –zaborava bitka, i eshatona – nado-laska bitka, prema doktorandovimizvodima, mogu se dovesti u vezus praizvorima bosanske, upravobošnjačke du hovnosti, njezinommoderistič kom zaboravu i eshato-loškim us po nom u duhu postmo-derne, pa su to ujedno i glavneknjiževno-his toriografske koordi-nate najširega razumijevanja Čola-kovićeva opu sa.

Osobito se koncept antimo-dernizma želi dovesti u vezu s pje-sništvom Envera Čolakovića; upoglavlju Poezija pomnije se anali-ziraju pjesme ili pojedine strofe istihovi s dva pomoćna gledišta,budući da Čolakovićeva poezijanije mogla biti kritički valoriziranajer nije bila objavljivana. Jedno suautorefleksivne prosudbe samoga autora, u kojima doktorandnalazi inspiraciju za početnu analizu i razdiobu Čolakovićevapjesništva, a drugo je kontekst antimodernizma, “više kritičkenego historionomske prirode”, budući da se opjevava predmo-derno doba Bosne i slavi njen “pravi, moralni život”. Protiveći semodernom svijetu, civilizaciji i napretku, lirski se subjekt Čola-kovićeve pjesme zaklinje u vrijednosti stare čaršije, njezinmiran život, rahatluk, arhitekturu, etiku i vjeru, u saburu - strplji-vosti i strpljenju, koje nas otkupljuju za duhovno viši život. Kaošto pokazuju i Sinanovićeva cjelovita tumačenja nekih pjesamaiz Izabranih pjesama Envera Čolakovića, uvjetovane biografi-jom zabranjena pjesnika, samotne i ljubavne pjesme, kao i pje-sme o Bosni, ukazuju na širok ideološki sklop Čolakovićevepoezije i njezine interpretacije: od afirmacije antimodernizmakao osobitoga vida antikomunizma do naglašavanja socijalne iproturatne orijentacije. Bez obzira na pojedine uzorne školske

interpretacije Čolakovićeva pjesništva, unatoč razumljivomnedostatku kritičke i znanstvene literature o pjesniku, ostajedojam da doktorandova sistematizacija trpi od nedovoljne“unutarnje” sistematizacije i uvjerljivije književno-povijesneobrazloženosti s obzirom na određene tokove hrvatske i/ilibosanske književnosti s kojima bi se Čolakovićeva poezijamogla dovesti u vezu.

Drugačiji je pristup Emsuda Sinanovića u drugom dijeludoktorskoga rada, koji se odnosi na analize Čolakovićeva tako-đer posthumno objavljena romana u stihovima Jedinac i roma-na Mali svijet, odnosno u tumačenju njegovih ranije objavljenihproznih djela, kao što su zbirka pripovijedaka Lokljani i osobitoroman Legenda o Ali-paši. Ovdje kao da su analize konkretnije,

stručnije i književno-povijesnojas ni je određene, doduše manje usvrhu traganja za autorovim mje-stom unutar hrvatske književno-sti, a više u korist rekonstrukcijebo sa n skohercegovačke, odnosnoboš njačke književnosti.

Lokljani, kraće pripovijesti ob -je dinjene glavnim likom MujomHalvadžijom, pomalo se nespre-tno tumače i kao roman, premdasu pisane i objavljivane u većemvremenskom razmaku, prve još usklopu međuratne socijalne knji-ževnosti. Idealizirani likovi u reali-stički živo opisanom bosanskomsiromašnom selu, ali i idealizacijaseoskoga života, do vest će Sina-novićeve analize do zaključka daselo Lokljani, kao posljednji izda-nak zlatnog doba Bosne, u svemupre d stavlja opreku gradu i napre-tku, premda samo ne nudi rješe-nja za svoje stanovnike. Podrukom konstruirani antimoderni-

zam kao određeni svjetonazor Čolakovićeva cjelokupnog stva-ralaštva i ovdje će doći na svoje, opis i rekreacija vrednotabosanskoga sela korelirat će s marginalizacijom muslimansko-ga svijeta i s njegovim otporima modernizaciji.

Osobito će se to moći razabrati u analizi romana Jedinac,kojoj je posvećeno prethodno poglavlje doktorata. Ambiva-lentni, antinomični karakter glavnoga lika Tifana Lokme, kojise tipološki dovodi u vezu s Đukom Begovićem, aktualiziradoba rata i poratnoga osjećaja krivnje, pada morala zajednice,koja, međutim, njegovo pijanstvo i preljub ne doživljava samokao njegovu sramotu nego i uvredu za selo. Analiza u značenj-skom četverokutu dovodi u vezu Tifanovu podvojenost uopreci bijes/ljubav s trima ženama, koja svaka na svoj načinotkriva jedinčevo lice: žena Mejrina postojana, bezuvjetna lju-bav, “koja u biti jest Tifanova bit, ali samo kao mogućnost kojuon treba spoznati”, zatim tipična bosanska kurtizana Anka,

124 BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

dovedena u vezu s Andrićevim Anikinim vremenima, kao ikrčmarica Mara, koje obje provociraju Tifanovu prijeku narav,njegovu ljubavnu strast i bijes, a svojom bezosjećajnosti ili lju-bavlju-mržnjom zbog neuzvraćene ljubavi. U svemu su bitnesocijalne okolnosti, kroz koje se prelamaju oprečne političkeprilike u Bosni (izbori u staroj Jugoslaviji, nacionalno-vjerskekonfrontacije), što će također formirati lik Tifana, koji je, sličnokao i “zdepast sluga Sancho”, gordi gorštak, ali “s dušom, a ignjevom svoga gospodara”. I ovdje se opreke starog i novog,sela i grada, nekadašnjega starog i modernog Sarajeva, pa iIstoka i Zapada, dovode u vezu s antimodernizmom, što sedobro očituje i u jezičnom izričaju: “Da zaključim”, piše Sinano-vić, “u antimodernističkom svjetonazoru i veličanju zlatnogdoba Bosne, a to je Tursko carstvo, Čolakoviću je jezik bogatturcizmima najprikladnije sredstvo za usporedbu starog inovog, tradicionalnog i modernog svijeta u svim njihovim oči-tovanjima, tj. Čolaković je glede antimodernističkih pisaca uBosni (Enver Mulabdić, Skender Kulenović) specifičan u svo-jem specifičnom obliku antimodernizma koji je utemeljenprvotno kao jezični sukob.” Dodali bismo, šteta je što ta uvjer-ljiva teza nije, makar u aspektu stilističke kritike, više doprini-jela tumačenju ovoga po mnogočemu posebnog, zanimljivogČolakovićeva romana u stihovima, kao i ostalih njegovih proz-nih tekstova.

Upravo obratno, interpretacije vrijednih romana Mali svijeti Legenda o Ali-paši, tim redoslijedom, iako bi kronološki vrije-dilo obratno, bave se onim što je u Čolakovića vrlo razvedeno,fabulom, odnosom fabule i sižea, likovima, odnosima međulikovima, a zanemaruju “duhovni etimon” te cjelinu struktur-no-semantičkoga potencijala Čolakovićeve proze svode naprepričavanje priča ili isticanje koje tematsko-motivske jedini-ce. Za razliku od drugih, neobjavljenih autorovih djela, romanLegenda o Ali-paši imao je svoju kritičku recepciju u raznimvremenima i povodima, što je samo okvirno iskorišteno za nje-govo pobliže povezivanje s aktualnom mu književnosti. Kriti-ka ga je još prilikom njegove aktualizacije sarajevskim izda-njem 1991. godine isticala kao izvanrednu stilsku tvorevinu,pa je kao ishodište tumačenja izabrano nekoliko nosivih,ključnih riječi, kao što su san, ljubav (sevdah), vjera i moral liko-va, i sl. San Alije Leptira, kao svojevrsna ekspozicija romana,doveden je u vezu sa strukturom bajke, dok se semantičkopolje ljubavi dijeli u četiri osnovna odnosa među likovima, pričemu lijepa Almasa sudjeluje u dvije ljubavi, da bi se ispuniosan kao prirodan dio legende. Moralno djelovanje likova, “daništa nekažnjeno neće ostati i ništa dobro nenagrađeno”, ute-meljeno je na vjeri muslimana, odnosno na uvjerenju da načetiri stupa stoji zgrada ljudskoga života: na direku duše ilivjerskim obavezama, srca, tijela ili rada i stupu kuće – ženi. Iztoga se jedinstva vjere, morala, rada i ljubavi, kako sugeriragotovo pa preoskudno tumačenje, mogu nazrijeti etički prin-cipi staroga doba, kazna za laž ili škrtost, nagrada za dobrotu,praštanje i ljubav, a time i taj roman dovesti okvirno u vezu sidejom postmodernizma. Sustavnija pak analiza romana Malisvijet, koja donosi cjelovitiji pogled u Čolakovićevo pripovije-

danje, kompoziciju i stil, načine pripovijedanja i karakterizaci-ja likova, kao i u jezik pripovijedanja, podjelu turcizama s oso-bitim naglaskom na moral i običaje stare Bosne, primjer jetumačenja koje uvjerljivije ističe književnu vrijednost opusaEnvera Čolakovića: osim što okvirno upućuje na “antimoderni-stički svjetonazor” autorova stvaranja, osobito “u protusvjeto-vima” seoskoga i gradskog života, priče o sudbinama malihljudi, “maloga svijeta”, ono upućuje i na književne odlike auto-rova pripovijedanja, od tradicionalnoga (gotovo usmeno-epskoga, tradicijskoga) do lirsko-psihološkoga, pri čemu “odu-hovljenje prirode”, srašćenost ljudi s pejzažom i pomirenost sprirodnim pojavama tek čeka svoga novog interpretatora.Završne analize novela Sejdin grijeh i Balo, objavljene u knjiziLokljani, dramatični opisi naopake očeve strasti i muških nago-na, uz opise tamne i prijeteće prirode, iz samo nabrojanih aneanaliziranih novela, otvaraju put sustavnijem, zaokruženi-jem prikazu poetike Envera Čolakovića.

Pa ipak, uzimajući u obzir i zaključak doktorskoga radaEmsuda Sinanovića, koji na žalost ne iznosi pobrojane rezulta-te ovoga istraživanja nego pokušava dati tek kratak sintetičanuvid, možemo ukratko reći da je “cjelokupno Čolakovićevostvaralaštvo” zasnovano na antimodernističkim oprekama:novo – staro, zlatno doba Bosne – suvremeno doba, Istok – Za -pad, moral – nedostatak morala, ljubav – mržnja, selo – grad,vjera – ateizam, jezik turcizama – suvremeni književni jezik itd.Isto tako, osnovni doprinos doktorskoga rada Poetika EnveraČolakovića (Antimodernizam kao temeljna odrednica) je uprvom temeljitijem pročitavanju, analizama i detektiranjuosnovnog književno-povijesnog problema, naime kako i ukoju paradigmu nacionalne povijesti književnosti trebamouklopiti jedno pretežno neobjavljeno i ovim radom prvi putozbiljnije kritički valorizirano Čolakovićevo djelo. Kada je riječ opoeziji i romanu Legenda o Ali-paši, istraživaču se činilo da bi,kao i svojim prevoditeljskim radom, Čolaković bio bliži standar-dima i poetičkim strujanjima unutar hrvatske književnosti, dokje kasnije objavljena djela, osobito romane Jedinac i Mali svijetskloniji vezati uz bosanskohercegovačku književnu situaciju ipreporođenu bošnjačku književnost. U pojedinostima makar ipojednostavljeno shvaćena ideja antimodernizma, “on je i kriti-čki i kontrafaktički i najbliži je historionomiji uspona”, povezujeobje književne sredine u kontekstu specifične međuknjiževnezajednice, manje usporedbene a više određene međuknjiže-vne kostelacije hrvatske, bosanskohercegovačke ili bošnjačkekulture.

Ukratko, doktorski rad Emsuda Sinanovića Poetika Enve raČolakovića (Antimodernizam kao duhovni etimon autoro vogstvaralaštva) zanimljiv je pokušaj tumačenja jednog zabo -ravljenog i kritički i znanstveno do danas nedovoljno valo -riziranog pisca, odnosno vrijedan je doprinos razumijeva njupoetike Čolakovićeva književnog stvaranja s obzirom na ide -ju naknadnoga konstruiranja opusa i njegova prevrednova-nja u kontekstu antimodernizma i tradicije hrvatske i bosan -ske (bosanskohercegovačke, bošnjačke) književnosti 20.stolj eća. n

125BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

Pod naslovom “Davna svitanja“ skriva setek djelić do sada neobjavljenog rukopisa izbogatog pjesničkog rezervoara Ajke TitoSrebreniković. No, po svemu sudeći i čitaju-ći, ova je knjiga napokon doživjela svoje svi-tanje. Uz pridjev u naslovu lijepi se i imenicakoja upućuje na svjetlost koja će kao simbolpodariti obličje bezobličnom svijetu. U sušti-ni pojmovnosti ove punoznačne sintagme injene smislene sročnosti postavlja se pitanješto stoji onkraj svjetlosti, a zatim impersona-lno, a ponekad i posve osobno propitkivanjepostojanja kao lirskog sjećanja na davnedane u egzistencijalnoj tmuši ili u različitimpojavnostima ljubavne opijenosti. Lijepa ćefigurativna rješenja s bljeskovitim metafora-ma (“boljka sjećanja“, “fildžan-grad“, “zave-žljaj mladosti“, “prazni džepovi snova“, “prhutptica nebeskih“, “lađica sreće“, “strune jutra“, “strnjište života“ i tako dalje) pospješiti dojm-ljivost ovih pjesmovnih uradaka koji ćesvoju kulminaciju, bez proturječnih značenjskih silnica i potrebe zanadopisivanjem, doživjeti u smislenom poantiranju.

Pjesnikinja ne teži ka jezičnoj kombinatorici, a daleko je i odjezičnog urlika (koji je skriven u semantičkoj višeznačnosti) i nekogavangardnog jezičnog delirija koji računa na verbalnu i morfološkuatrakciju teksta. Pjesnikinja naprosto smireno i sabrano sagledavaegzistenciju od čovjeka do Boga, ili, primjenjivo na naše prostore(bivše i sadašnje) od Marxa do postratnog stanja u Bosni, a ponekadu interakcijama između zavičaja i “bijelog svijeta“. Naravno, autori-ca, između ostalog, retrogradno referira na “nevakat“ posljednjegarata (“...nije tako davno bilo / kada su život u vrečice stavili...samobitak u zavežljaju / za vjeke vjekova ostade živ.“). U simetričnopostavljenog feminalnog stava (sebstva) te neminovne muskulini-zacije u izričajnom koloritu (jer ipak je rat pretežito muška stvar),Ajka Tiro Srebreniković predočava potresnu (dualnu, crno-bijelu)sliku svijeta, ponekad u dobro izvedenoj dijaloškoj formi gdje se negubi moderna poetska vizura, a opet, spretno se zaobilazi posvetradicionalna pučko-epska tradicija, koja u Bošnjaka često dolazi doizražaja kroz narodnu ornamentiku poetskog kazivanja, odnosno

mitogena, bajkogena i sevdalijske zašeće-renosti i uznositosti. Ako je pak u ovim pje-smama i o tome riječ, ti se rekviziti artističkidoziraju.

Riječ je o suvremenoj bošnjačkoj pjesni-kinji, pomalo samozatajnoj s obzirom nasnagu i zrelost pojedinačnih pjesama pa imonolitnost ove njene prve knjige. Pjesmetraže oslonac u pojmovno–slikovitom svije-tu koji se realizira na matrici predodžbe ozbiljnoj događajnosti. Povremeno osjeća-mo i nježnost takozvanog povratnog dje-tinjstva i djevojaštva, brižnost za zavičajnimkrajolikom (na što upućuju mjestimični to -ponimi) te osjećaj za mentalitetnu sliku usociopsihološkom manevru životnog sva-kodnevlja, sa sirotinjskim oćutom (kao upjesmi “Asfaltna Mona Liza“). Rimu će pri-tom koristiti tek poradi ritmičke tendencije,dakle sporadično, bez neke metričkesheme. Ta semantička uloga rime pripoma-

že u ostvarenju cjelokupnog, pa i foničkog, dojma pjesme (“...da mimahanjem glave / ubogi puk ne pozdrave...“) jer se pravilno poduda-raju i vrste naglaska: glave – pozdrave.

Oslanjajući se na stvari i prirodu, pjesnikinja će u njihovu rastu,u bivanju (cvijet kadifa) i važnosti njihove strukture (ćilim) otkriti iosobno ezoterijsko iskustvo, nenametljivo, ali amblematički dojm-ljivo za jedan ocrt stresnog života. To se, dakako, odnosi na stvarnuratnu proživljenost iz 90-tih prošloga stoljeća te će se na implikaci-je i posljedice rata nadovezati eksplicitni autoričin angažman ukojemu će se fotografsko pamćenje zamijeniti slikovitom emocio-nalnom porukom bez gorčine i ideologijskog manipulativnog pro-stora. Samo na taj način pjesnikinja sumira i replicira začetnicima(psima) rata i smrti, bez sadržajnih varijabli s obzirom na distancuod zbivanja, te će se njeno ukupno iskustvo svesti na analizu poje-dinačne ratne scene koju vidi pred sobom i osluškuje iznad parti-kularnih interesa sukobljenih strana. Tome pridonosi i izričajnaopuštenost koja aktivistički promiče istinu i rađa plastično jasanučinak predočene spoznaje o ratu. Ne libeći se toponimske odre-đenosti (Rudina, Potočari itd.), ona će (kao u pjesmi “Potočari“) i

126 BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

Zavežljaj mladosti, ljubavnikrajolik božanske bitnosti i u nevakat prazni džepovi snovaAjka Tiro Srebreniković, Davna svitanja, KDBH “Preporod“, 2013., str. 112

Piše: Sead Begović

grafičkim rješenjem u građenju pjesme pokušati postrožiti i poslo-žiti dokumentarnu građu omeđujući glasove mrtvih (pobijenih)kao i u pjesmi “Bilo je na tv-u“. Čitalac mora uzdrhtati na nevičniprosvjed pjesnikinje koja svoj lirski subjekt diskretno dozira ponadstravičnih prizora i prostornih točaka, a da pritom ne zaboravlja daje prošlost posljednjeg rata aktivna egzistencija i njenog subjekta,a sadašnjost jest mjesto nespokoja i poniranja u dubinu onoga štose desilo i proživjelo.

Pjesnikinja arhivira i memorira rat (pjesma “Kad je došao rat“) tekao da iluminacijski prepisuje stvarnosne prizore, naravno uz pjesni-čko ukrasne intervencije koje otvaraju nove prostore viđenja i susre-tanja, začudo, čak i u ljubavi, čime se ignorira puka ratna (mučna)citatnost nakon 20 godina. Pravo osvježenje, rekli bismo, u pristupunečemu što se osvježiti ne može, osim u pamćnju. Jer, kada pjesniki-nja referira na stvarne isječke iz rata, to je označeno depatetiziranimjezikom koji iznova imenuje to ratno nevrijeme – okom koje krvari iranjenom dušom. Stoga se može reći da su neke pjesme ispisane sautoterapeutskom svrhom, moralno i hrabro, pa i kad je pjesnikinjas epskim natruhama raspjevana kao u pjesmi “Gazija“. No, to nećeprevladati jer ona pritom ne zapostavlja svoj smisao za pejsažnučarobnost (pjesma “Kasno ljeto“) uz simbolne vrijednosti koje moguponijeti, primjerice, ptice i more. U tom smislu, pjesma “rađanje“ spojje osjećaja prirode i transcedentne prisutnosti. Potonje je još jedanvažan čimbenik u ovoj poeziji.

Dobri Bošnjani i odslik predislamskog doba (kao u pjesmama“Bosna je moja“, “Dijakovo slovo“, “Krin“, “Bosanski stanak“ i ne samou njima) otkrivaju autoričino dobro poznavanje medijevalnih feno-mena i jezik uočen i transponiran sa srednjovjekovnih epitafa. Zatim,susrećemo i bosanski jezik s dobro uočenim teološko-islamskimdekorom kao neizbježnom popudbinom koja će pjesmama pridatiizuzetnu ambijentalnu sočnost, a nailazimo i na interkulturalna (knji-ževna) mjesta (“Rumijev blagi pogled“), budući smo već konstatiraliona intertekstualna glede bogumilskog leksika. U tom smislu, pje-sma “Zeman“ otkriva priču o blagoslovljenoj vodi koja pada s neba ismatra se božanskim znakom. Ne treba zaboraviti da se u Kur’anuovozemaljski život uspoređuje s vodom koju raznosi vjetar. Pjesniki-nja uočava vječnu teofaniju vode kao simbola čistoće i života, kaošto je to i čudotvorni izvor u Meki, a priča o nastanku tog izvorajedan je od obrednih činova hadža (hodočašća). Prisjetimo se i da jeduh sveti u Postanku (u sklopu kršćanstva) lebdio nad vodama.Dakle, pjesnikinja nas podsjeća na izvor života, na sredstvo očišćenjai na sredstvo božanske bitnosti.

Ljubav spram drugog (voljene osobe) također zauzima značaj-no mjesto u ovim pjesmama i tu je pjesnikinja feminalno persona-lna i neskriveno ispovijedna. Tada će uspjelija biti ona pjesma kojaje upućena sinovima Imranu i Tariku, a strukturirana je kao bajalicaili uspavanka, pri čemu se ženskota u njoj razotkriva kroz predanoi dirljivo majčinstvo. U kur’anskom smislu, pak, u mnogim pjesma-ma osjećamo i Božju objavu kroz simbol svjetla (Njegova odsjaja)kao i znamenja Božjeg milosrđa. Mogli bismo reći da pjesnikinjaBožje ime zazivlje promišljeno kao jedna od vjernica–odabranica, abudući da u islamu nema posredovanja milosti, Ajka Tiro Srebreni-ković to ipak čini, ali putem učinkovitosti svojih pjesama izvanislamske egzegeze i teološke, pa i eshatološke prisege; naprosto,sve se zbiva u pjesničkoj slobodi (primjerice pjesme: “Tvoje riječi“,“Buđenje“ itd.), ali bez prijestupa protiv božanskih normi te joj je,kao takav, Rahman (Milostivi) ili Uzdržavatelj svjetova te napokon

Sudac bliži i od žile kucavice. Te su pjesme poticaj ka samorazumi-jevanju i baš stoga nam pjesnikinja na dušu stavlja pokornost Bogui Njegovu Poslaniku, u čemu će se ogledati količina naše predano-sti. Treba priznati da u ove pjesnikinje šehadet (svjedočenje vjere)jest posredovan slikovitošću (alegoričnošću) vlastite poetike, ali jeneminovno garniran čistotom duše, više amblematski impostirannego obredno (procesualno) spiritualan. To ujedno znači da su pje-sma i Bog odvojeni entiteti upravo zato da bi se u toj obostranojljubavi mogla gajiti odanost.

Narodna predaja (nešto poput legendi) i bajkovitost također jedobro raspoređena u ovim pjesmama. Pjesnikinja kao da uživa usvezi transcendentnog i fantazmagoričnog stvarajući konsenzusizmeđu blistavih slika punih otajnih značenja (pjesma: “Vilinokolo“). Ljubav se autoričina univerzalizira uz poimanje famozneinterakcije čovjeka i Boga (bez poistovjećivanja), koja funkcionirakao dvije esencije – one zbiljne zemaljske i dohvatne i one nedoh-vatne, koja se ne može dosegnuti nikakvom filozofskom spekulaci-jom jer Stvoritelj nije ni stvoren ni smrtan, On vlada od vječnosti dovječnosti. I upravo Božju bit pjesnikinja vidi u ljubavi prema ljublje-nom kada se on pojavljuje kao životni partner, sin, otac, majka,susjed, prijateljica, priroda ili pak posljedično-uzročna neminov-nost kao što je to sreća ili kazna. Iznalaze se poetsko-verbalni ekvi-valenti za takva stanja duha i osjećanja, te se nad tim simbolnimpojmovima uravnoteženo meditira – smisleno i misaono dostupnobez pojmovnog i jezičnog zamračenja, rekli bismo, misaono i isto-dobno refleksivno. Srebrenikovićka osjeća svoju misao neposre-dno “kao miris ruže“ (T. S. Eliot), ako izuzmemo ona iskustva koja suvezana uz posljednji rat u kojima od ruže ostaje samo trn. U tompolju pamćenja egzistiraju i one stvarne i imaginarne ličnosti, nara-vno, uz arkadijski pejsaž koji u jednom trenutku u nevrijeme (nedo-ba i neljudi) može biti devastiran. Pritom, moguća su i iznenađenjakao što su to pjesme s urbanom glazurom i neizbježnom ironijom(pjesma: “Asfaltne Monalize“).

Da rezimiramo, u središtu pjesnikinjine vjere počesto su riječikoje proizlaze iz Kur’ana, a kao što se zna, izvorno al-qur’an značirecitaciju, što nije bez dodatnih implikacija što se tiče ove knjige. No,ove pjesme ne možemo posve svrstati u molitvenu spiritualizacijujer autorica ne ostvaruje svoje pjesništvo samo u zamrznutom tlocr-tu jezika neusporedive knjige Kur’ana. Ona na vrlo jednostavan načintraži pravi put: izravno i jasno određeno, a njen je radni obrazac pri-tom poetski, iako u bilo kojem trenutku može podići i srce i dušu kabožanskoj prisutnosti. To je, začudo, neće ometati da svoj jezik obil-no ispuni opisima ljepotne prirode i zamamna svijeta. Njen ljubavnikrajolik, stoga, formalno mnogo duguje tradiciji, ali i živoj povijestisvijeta i zavičaja kao mikrosvijeta. Važno je istaći da Ajka Tiro Srebre-niković spretno nadilazi neznatno i svakodnevno, pa i kada je riječ oprosjaku i hamalu (posredstvom kojih izražava dramatiku socijalneugroze), obnavljajući čitateljevo sjećanje na povijesno geografski ietnografski senzibilitet koji obilježava Bosnu.

Obnavljajući sve navedene lirsko-poetikološke silnice, pjesniki-nja formira cjelinu iz koje nepogrešivo progovara obnovljenom izačudno jasnom porukom. Njen pjesnički subjekt je i ljepotno eksta-tičan, i melankolično sumoran i ljubavnički opijen (kada je po srijedipriroda ili svjedočenje neke povijesne istine), pa zatim u tvoračkojsnazi. Iz svega zrači djelatna energija ove odista dobre pjesnikinje, okojoj će se još čuti nakon izričajne ekonomije u novim pjesmama ukojima će, nadamo se, i nadalje demonstrirati poetsku snagu. n

127BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

Problematična politička, ekonomska(vlas nička) i tržišna demokracija os novni jeuzrok nastanka i razvitka društvenih nejed-nakosti.1 Društvene ne je d nakosti – razlike udruštvenome položaju pojedinih osoba idruštvenih grupa kojima one pripadaju,potječu iz njihova nejednakog ekonomskogpoložaja u tim grupama i u društvu općeni-to. Ekonomski položaj uvjetuje razlike: u dru-štvenome položaju, u mogućnosti od go ja iobrazovanja, u mogućnosti iz bo ra za ni ma -nja, u stupnju raspolaganja i moguće upo-trebe sredstava ili izvora društvene moći.

Vjeran Katunarić u knjizi Svjetski an ti bar -barus: o uzrocima propasti bivšeg i nadolaskanovog socijalizma razmatra neostvareni pro-jekt ekonomske demokracije u uvjetima so -ci jalizma kao glavni uzrok propasti jugosla -ve nske države. Knjiga sadrži Predgovor, 12po glavlja i Popis literature.

Autor u prvom poglavlju “Od egalitarnogsindroma do izvrsnosti: načini legitimiranja društvenih ne jed nakosti“pokušava pronaći odgovor na pitanje koje je, po svemu sudeći, višenego ijedno drugo obilježilo modernu epohu društva – njezin znača-jan neuspjeh: zašto su se ne samo liberalna demokracija nego i socija-lizam odrekli jednakosti kao cilja kojemu treba težiti društvo?

Postojani sustavi društvene nejednakosti obilježje su cijele povije-sti složenih društava i civilizacija, osim kratkih razdoblja društvenihprevrata i revolucija. Donji društveni slojevi uvijek su bili, a i danas sugubitnici. Hoće li i u budućnosti biti obespravljeni? Hoće li i dalje vje-rovati da će “deva prije proći kroz iglene uši nego bogataš u Carstvonebesko“? Autor u nastavku ovoga poglavlja piše o društvenim nejed-nakostima u dvama razdobljima nakon Drugoga svjetskog rata uEuropi i Hrvatskoj. U prvom razdoblju strukturiranja društvenih

(ne)jednakosti u zapadnim zemljama egali-tarna se tendencija objašnjava nizom preteži-to institucionalnih činitelja, kao što su “ravno-teža utjecaja poslodavaca i sindikata, uzrastući pritisak sindikata, instrumenti socijal-ne države/socijalne politike, ponuda radnihmjesta, koja raste brže od potražnje, te porastbroja zaposlenih u najamnom odnosu uz padbroja samostalno zaposlenih“ (22.–23. str.).

U Istočnoj Europi uzroke egalitarnih te n -dencija treba tražiti i u egalitarističkoj ide -ologiji vlasti, koja povremeno uvodi uravni-lovke, državnom upravljanju re di s tribucijidohotka, što je obilježje cijele epohe socijaliz-ma. U Jugoslaviji je sredinom 1960-ih došlodo promjena u ekonomskoj politici – dje -lomično slabljenje redistribucije dohotka ineprimjerena tržišna orijentacija i recepcija.Posljedica toga bilo je ubrzano produbljiva-nje društvenoekonomske nejednakosti udruštvu – imovinske, obrazovne, nejednako-

sti u zdravstvenoj zaštiti stanovništva, nejednakosti koja se tičemogućnosti utjecaja na politiku, kao i nerazmjera u drugim oblicimaupotrebe društvene moći – povećanje zahtjeva gornjega društvenogsloja za nedemokratskim legitimiranjem svoga društvenoga položaja.Društvena nejednakost je postala ključni izvor protudemokratskihtendencija.

Drugo razdoblje ima obrnutu tendenciju. S obzirom na prihode,povećavaju se razlike između gornjih i donjih društvenih slojeva.“Strukturne promjene“, kaže Katunarić, “praćene su smjenom ideologi-je velfarizma ideologijom neoliberalizma, što je dovelo do jačanja libe-ralne frakcije u Partiji i utjecaja dobrog dijela liberalizaciji sklonih eko-nomskih stručnjaka, čiju koaliciju predstavlja posljednja jugoslaven-ska vlada premijera Ante Markovića“ (23. str.).

128 BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

Liberalni i socijalistički pristup ekonomiji i društvu mogu i moraju biti kompatibilniVjeran Katunarić, Svjetski antibarbarus: o uzrocima propasti bivšeg i nadolaska novog socija -lizma, Zagreb, Društvo “Povijest izvan mitova“, 2013., str. 282

Piše: Fahrudin Novalić

1 “Usko vezan proces za vlasničku demokraciju (u Hrvatskoj, op. a.) jest restrukturiranje i transformacija gospodarskih jedinica i hrvatskoga gospodarstva u glo-balu, koji bi morali biti jače impulsirani procesom pretvorbe prijašnjega društvenog kapitala, odnosno državnog kapitala. Zamjetno je da ti procesi ne tekuonako kvalitetno kako se očekuje. Manifestiraju se pojave latinskoameričkog sindroma i pojave kriminalizacije koja je zahvaćala cjelokupnu vertikalu hrvatskogdruštva...“ (Veselica, 2012:63).

129BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

Odgovarajuće ideološke promjene, ne samo antiegalitarizamnego umnogome i nacionalizam, opravdavale su stvaranje nove dru-štvene hijerarhije. Uzroke antiegalitarnih tendencija u zapadnim zem-ljama treba tražiti “u demontiranju socijalne države, masovnom ulaskujeftine radne snage sa svjetskog Juga, rezanju naknada za nezaposle-nost i cijelog niza socijalnih transfera, porastu potražnje za visoko-stručnom radnom snagom itd.“ (23–24).

Katunarić, osim ostaloga, u ovom poglavlju razlučuje i dvije dru-štvene vrednote ili dimenzije ponašanja – egalitarizam i kolektivizam(26. str.); podsjeća na promaknuće izvrsnosti, tj. elitizma u službenojretorici hrvatskih ministarstava, kao najpoželjnije hrvatske društvenevrednote, umjesto jednakosti i solidarnosti (27. str.). Izvrsnost, osimnjezine elitističke ograničenosti na veoma malen broj ljudi, zapostav-lja druge vrijednosti nužno potrebne za održavanje društvene kohezi-je, te za društveno-ekonomski razvoj, kao što su solidarnost i socijalnaosjetljivost.

Katunarić ističe da u globalnoj demokratsko-socijalnoj državi ne bismjelo biti tuđih ljudi, naroda ili kultura iz epohe carstava i nacija-drža-va. Autor, usto, primjećuje da su francuski revolucionari s parolom Slo-boda-Jednakost-Bratstvo, s demokratskim idealom otvorili put dvje-ma hipokrizijama – socijalističkoj i liberalnoj. “Obje su nasljednice sta-rije, kršćanske hipokrizije u zapadnoj civilizaciji. Socijalističku smohipokriziju upoznali u domaćem izdanju, u kroničnom neskladu izme-đu ideje samoupravljanja i oligarhijskog upravljanja, na čemu je apsol-virala sociologija u drugoj Jugoslaviji. Drugu, liberalnu hipokrizijuupoznajemo danas, u tranzicijskom razdoblju, i izgleda da je ona sta-novništvu dozlogrdila kao i bivša socijalistička“ (35. str.).

Katunarić, pri kraju prvoga poglavlja, općenito zaključuje da pos -to je drukčije mogućnosti ishoda borbi za pravednije društvo, ali uzdva međusobno povezana uvjeta. “Prvi je spajanje teorije i prakse libe-ralizma i socijalizma radi uspostavljanja ravnoteže između mehanizmaindividualne slobode i natjecanja, na jednoj, i socijalne osjetljivosti ilisolidarnosti, na drugoj strani. Ti su mehanizmi potrebni svakoj zemlji,kao i društvu u globalu. Drugi je uvjet izgradnja svjetske demokratskedržave.

“Od radnika-proizvođača do radnika-potrošača“, drugo je poglavljeknjige u kojem Katunarić, osim ostaloga, smatra da “bez tobožnje ob je -kt ivnosti i neizbježnosti, a zapravo subjektivnosti i samovolje “ekonom-skih zakonitosti’” nije moguće objasniti zbog čega se kapitalizam danasu tolikoj mjeri okomio na radnike i demokraciju općenito, i zašto sveviše nalikuje svom povijesnom prethodniku, feudalizmu“ (47. str.).Katunarićev dokaz za to je obnavljanje elitnoga obrasca društva goto-vo na svim područjima, a s njim samoreprodukcije i zatvaranja društve-nih klasa. Primjerice, dijete koje je danas rođeno u jednoj društvenojklasi – radničkoj, srednjoj ili gornjoj, ima velike izglede da u njoj i osta-ne do kraja života. “Kapitalizam uništava socijalnu i liberalnu de mo -kraciju na sličan način na koji je uništio socijalizam, premda za to nenosi isključive zasluge, budući da su socijalizam upropastile, prije sve -ga, njegove ‘subjektivne snage’“ (48. str.). Kapital(izam) je radnicima iinim građanima omogućio komfor hiperkonzumerizma, kojega se, po -najprije, radnici i namještenici teško mogu odreći i ponovno “prihvatitipatnju i pokoru, patos svojih srednjovjekovnih predaka?“ (48.-49. str.).

Autor u trećem poglavlju “Centrifugalne sile u bivšoj Jugoslaviji“,osporava mišljenje Latinke Perović, iz intervjua u časopisu Novi pla-men, god. V, br.16, 2011, str. 102, da je nacionalizam glavni uzrok raspa-da Jugoslavije. Katunarić u nastavku iznosi suprotne argumente ugotovo obrnutom smislu, “naime da je nacionalizam pos lu žio kao

‘katalizator’ dubljih ekonomskih procesa u Jugoslaviji“ (58. str.). Pritompriznaje da je nacionalizam doista najglasniji protivnik federacije, “alito je glas ideologije“, kaže on, “koja, kao i svaka druga, prikriva središtemoći, skrećući pozornost na sporedna pitanja kao tobože glavna“ (59.str.). Katunarić pokušava dokazati da su ekonomski procesi, takođerpreoblikovani u specifično subjektivnom značenju, bili dublji i razor-niji od nacionalizma. “Time mislimo na ekonomske aspiracije stanovni-štva, ponajprije radnika, i to ne kao proizvođača ili sudionika u odluči-vanju, nego kao potrošača“ (61. str.). Radi se o globalizirajućim centri-fugalnim silama novog vala kapitalizma“ (61.–62. str.). “Glavni pokretačglobalizacije“, primjećuje James Leigh, “je ekonomska djelatnost, podpolitičkom agendom demokracije i neograničene moći tržišta, napodručju realizacije privatnoga poduzetništva“ (Leigh, 2003:173).

Katunarić u ovome poglavlju ne raspravlja o ostalim uzrocimaraspada Jugoslavije, nego polazi od pretpostavke da se u slučajudruge Jugoslavije nacionalizam, kao centrifugalna sila, naslonio namnogo jaču, globalnu centrifugalnu silu – ekspanzivnu kapitalističkuekonomiju Zapada. Hrvatsku je zahvatio jak dezintegracijski proces uekonomskoj sferi. “Prekidači kapitalističke centrifuge nalazili su se, (...),kao i danas, na mjestima koja su, poput najvećih burza kapitala, dale-ko izvan dohvata ovdašnjih vlasti, ali i drugih država u svijetu“ (64. str.).Nadzor nad središtima svjetske moći više nemaju ni najjače državepoput SAD-a. Stroga odvojenost banaka od države – glavni stup neoli-beralne ekonomije, važnija je od nekadašnjega odvajanja Crkve oddržave. “Općenito uzevši, nacionalizam je prije bio okidač nego prvipokretač procesa raspada Jugoslavije“, zaključuje autor (72. str.).

Autor u četvrtom poglavlju “Glavna poluga moderne ekonomije-društva: (ne)ravnoteža između privatnoga i javnog“ polazi od pretpo-stavke da proces dezintegracije socijalističkog društva proizlazi izdubinske razine društvenog ponašanja i individualnih ljudskih motiva.To je ishodište širenja nerazmjera između privatnih i javnih, individual-nih i kolektivnih interesa, kojega upravljačka i politička elita u Jugosla-viji nije uspjela riješiti. “Urušavanje institucija formalno utemeljenih nadruštvenom vlasništvu i solidarnosti bila je iduća posljedica, a raspaddržave na nacionalne jedinice krajnja posljedica“, podsjeća Katunarić(76. str.). S problemom, s kojim se borila jugoslavenska elita bore se svadruštva-ekonomije i države moderne epohe. Njezin neuspjeh nijeneočekivan. “Vjerojatno će“, primjećuje Katunarić, “sličan ishod, prije iliposlije, pogoditi društva liberalnog kapitalizma“ (76. str.). EmmanuelTodd smatra “da oko 2050. godine neće više biti američkoga imperija“(Todd, 2004:85). Razlozi su njegove propasti, prema Toddu, dvije vrste“imperijalnih” izvora. Prvi je nedovoljnost vojne moći i ekonomske pri-nude za održanje današnje razine eksploatacije svijeta. Drugi je razlogopadanje ideološkoga univerzalizma, zbog čega se ljudi i narodi višene mogu tretirati egalitarno kako bi im se osigurao mir i blagostanjetijekom eksploatacije (Todd, 2004:85). Zašto takav ishod možemo oče-kivati i u današnjim društvima liberalnoga kapitalizma?

Režimi liberalnoga kapitalizma i državnog socijalizma, uključujućii samoupravni socijalizam, točku društvene ravnoteže ne smještaju posredini glavnoga rascjepa, “nego bliže jednom ili drugom polu, indivi-dualnom ili kolektivnom, prvom koji nosi oznaku slobode, a drugi jed-nakosti ili solidarnosti“ (76. str.). To su glasovite vrijednosti francuskerevolucije s nakanom da moderno društvo mora ostvarivati i slobodui jednakost, a ne samo jednu od njih. Liberalizam točku društveneravnoteže smješta na stranu bliže polu slobode, a zapostavlja jedna-kost s takvom mjerom da je se sve više odriče. U tzv. realnom socijaliz-mu individualna sloboda bila je strogo ograničena. Kad je taj dogmat-

ski sustav uspostavio individualnu inicijativu i tržišno natjecanje, utegdruštvene ravnoteže naglo se našao na strani slobode, zapostavljajućijednakost kao i suvremeni neoliberalizam. Privatna je inicijativa apso-lutno zadobila prednost nad javnom. Nijedan od dva navedena dru-štvena sustava nije dulje vrijeme uspostavio očekivanu ravnotežuizmeđu suprotnih motiva. To nije uspjelo ni projektu socijalističkogasamoupravljanja niti državi blagostanja na Zapadu. Danas se skandi-navske zemlje bore da ne završe u američkom tipu liberalne ekonomi-je i reducirane javne politike, u kojem privatno ima apsolutnu pred-nost nad jav nim. Odgovorne institucije skandinavskih zemalja zabri-nute su za os tvarivanje parole liberalnih internacionalista – “previšedemokracije, nedovoljno indoktrinacije“. Neka nam se u razmatranju(ne) ra vno teže između privatnoga i javnog pridruži i Noam Chomsky.

On kritizira obrazovni sustav usmjeren na više indoktrinacije, kriti-zira korporatizaciju sveučilišta, uz nagli uspon menadžerskih struktu-ra, kritizira pristup obrazovanju koji se temelji na profitu i povećanjuškolarina. Kritizira i “izvještaj Trilateralne komisije Kriza demokracije, kojisu napisali liberalni internacionalisti, u biti liberali iz Carterove admini-stracije. Brinulo ih je nešto što su nazvali neuspjehom ’institucija kojesu odigrale vodeću ulogu u indoktrinaciji mladih’2. Škole i crkve neindoktriniraju mlade kako bi trebale. To se odražava u pritisku kojim sezahtijeva previše demokracije“ (Chomsky, 2013:130).

Na Politološkom institutu sveučilišta Harvard nedavno je provede-no istraživanje o stavovima mladih ljudi u dobi od 18 do 29 go dina.3

“Rezultati su“, ističe Noam Chomsky, “prilično iznenadili. Uo čena jevelika prednost onome što se u Sjedinjenim Državama na ziva liberta-rijanizmom. Taj je pojam u Sjedinjenim Američkim Drža vama priličnoblizak totalitarizmu (Chomsky ga nije sklon na z vati socijalnim darvin-izmom, op. a.). Promislite li doista o pojmovima koji se nazivaju liber-tarijanističkima, uvidjet ćete da u biti govore o tome da ćemo odlukeprepustiti koncentracijama privatne moći i da će onda svi biti slobo-dni. Ne kažem da ljudi koji zagovaraju takve ideje kane postići upravoto, ali ako bolje promislite, to su posljedice, kao i raspad društvenihveza. To privlači mnoge mlade ljude. Na primjer, manje od pola ispita-nika u tom istraživanju smatralo je da vlada treba osiguravati zdrav-stveno osiguranje i ‘osnovne potrebe, poput hrane i krova nad glavom’onima koji ih nemaju i ne mogu si ih priuštiti“ (Chomsky, 2013:136).

Peto je poglavlje knjige “Venezuelanske zadruge: kako napustitikapitalizam, a ne odreći se čari potrošnje?“ U šestom poglavlju “Radni-čko samoupravljanje bez puta u potrošački raj“ autor, osim ostaloga,razmatra neodrživost socijalizma kao oblika prenošenja vlasti nadindustrijskom proizvodnjom, odozgo – od države prema radnicima, usmjeru neposredne demokracije, s očekivanjem da se proizvodi istošto i u kapitalizmu – obilje robe u trgovinama s kupcima punih džepo-va. U ostvarivanju toga projekta socijalizma dominirala je uprava Par-tije nad radnicima u poduzećima i gospodarstvu u cjelini. Pojedinac idruštvo u privatiziranoj tržišnoj ekonomiji utemeljeni su na rastu narci-stičkoga ega, neosjetljiva na patnje drugih ljudi i naroda (101. str.).Radnici preferiraju privatnu potrošnju, kao glavni motiv svoga rada, asudjelovanje u odlučivanju zanima(lo) ih (je) najviše ili isključivo zbogtog motiva. “Osnovni je problem socijalizma u činjenici što radniksamoupravljač ne vidi ili nema dovoljnog razloga da osim za sebe (i

svoje najbliže, obitelj) radi i za druge, smještene bliže ili dalje odnje(ga“ (104.–105. str.). “Socijalizam je održiv“, naglašava Katunarić, “udrukčijem ambijentu, kao raznolik i privlačan sadržaj rada, te javnogapolitičkoga i kulturnog života, u koji se većina ljudi najradije uključujei, upravljajući svojim radnim organizacijama, izdvaja znatan dio doho-tka za financiranje proširenja proizvodnih kapaciteta i rast novih sadr-žaja djelovanja u javnom prostoru – riječju (socijalizam je održiv uambijentu razvitka, op. a.) novih ljudskih potreba“ (100.–101. str.).

Sedmo poglavlje je naslovljeno: “Neka osobna zapažanja o radnici-ma“, uključujući i njegove vršnjake i prijatelje iz djetinjstva – Boška iMišu sa njegovom suprugom Miškom, te Branimira i njegovu supruguLolu. Svi su oni bili žrtve tranzicije i privatizacije.

U osmom poglavlju “O usklađivanju suprotstavljenih interesa“tematizira se problem uspostavljanja ravnoteže i međusobnoga povje-renja, te povezivanje dijelova društva sa suprotnim interesima. Kad jeriječ o pokušaju usklađivanja odnosa i povezivanju funkcionalnih pred-nosti kapitalizma i socijalizma, Katunarić podsjeća da se kapitalizamtemelji na “egoističkim interesima, ali je spreman suzdržati se od pretje-rane proizvodnje svega i svačega, i koncentracije bogatstva u posjedumanjine“ (120. str.). Socijalizam se temelji na interesima općega dobra,ali kao kategorija nije dovoljno jasno artikulirana i potrebno ju je nepre-stano obrazlagati novim argumentima i primjerima (120. str.). U socijal-izmu javno treba imati primat nad privatnim. Uvjet je da javna sferauključuje različite interese, koji će stvoriti fond zajedničkih interesa.Akteri javne sfere, pritom, moraju se odreći uplitanja u privatni životljudi, bez opravdanoga razloga za nadzor prava i slobode pojedinaca,kakva je bila praksa totalitarnih režima. “Jedini bi predmet redovite kon-trole od strane javnog poretka institucija, prije svega države, trebali bitirezultati privređivanja“ (120. str.). Socijalizam, osim toga, ne smije elimi-nirati tržište i lojalno tržišno natjecanje, jer bi tako umrtvio ekonomskuinicijativu i inovativnost, što bi proizvelo dominaciju države poznatu izdosadašnjega iskustva teorije i prakse socijalizma. “Socijalizam, također,ne bi smio dopustiti povećavanje socioekonomskih razlika, nego ihsmanjivati ili održavati na podnošljivoj razini, da slabije stojeći dijelovidruštva na padaju na dno, u neimaštinu“ (121. str.).

“Ima mnogo razloga, od ekonomskih do moralnih i političkih,zbog kojih će samoupravljanje, naravno ne samo u Hrvatskoj, pono-vno postati provorazrednom temom. Mandat (i smisao, op. a.) ostajeisti: preobraziti oprečne i zadrte u komplementarne i međusobno pri-lagodljive interese“ (123. str.).

Katunarić u devetome poglavlju “Erich Fromm, Ivan Kuvačić i RudiSupek o budućem socijalizmu“ razmatra shvaćanja socijalizma nave-denih autora.

Naslov je desetoga poglavlja “Prema globalnoj ekonomskojdemokraciji i svjetskoj demokratskoj državi“. “U ime kojeg se ‘raciona-lnog’ načela brani apsurdno velik nerazmjer između bogatih i siroma-šnih u doba ‘demokracije’, nerazmjer veći nego ikad u ljudskoj povije-sti?“, pita Katunarić, i odgovara: “Vjerojatno zato što se danas prevla-davajući oblik ekonomije – neoklasični model (tzv., op. a.) ‘slobodnogtržišta’(...) – ne zasniva na prosvjetiteljstvu, nego nekoj vrsti dokaziva-nja srod noj skolastičkoj teologiji. ...Model je, kao neki novi Bog, nepo-grešiv...“ (156. str.).4 Katunarić potom ističe da je za demokratizaciju

130 BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

2 Crozier, Huntington i Watanuki: The Crisis of Democracy, str. 162.3 “Survey of Young Americans’ Attitudes Toward Politics and Public Service, 21.

izd. (Cambridge, Massachusetts, Harvard University Institute of Politics, 24.travnja 2012.).“ (Chomsky, 2013:176).

4 Joseph Stiglitz u intervjuu za časopis Time, kaže: “Ideja slobodnog tržištaje mit. Sva su tržišta oblikovana prema zakonima i odredbama, a naši zako-ni i odredbe su, nažalost, formirani da bi stvorili više nejednakosti, a manjemogućnost“ (htpp://www.tportal.hr/vijesti/svijet/198402/Vjerujem-u-kapitalizam-ali-ne-i-u-slobodno-trziste.html, 15.6.2012).

ekonomije važnija pravednija (pre)raspodjela novca i proizvedenihdobara od razotkrivanja globalizirajuće neoliberalne doktrine.

Autor u ovom poglavlju sažeto razmatra i Svjetski socijalni forum –danas najvažniji pokretač izgradnje neposredne demokracije kaotransnacionalnoga procesa. “Forum je osnovan prije desetak godina ubrazilskom gradu Porto Alegreu dogovorom između nekoliko među-narodnih i organizacija civilnog društva suprotstavljenih ‘bahatostiglobalizma’, kapitalizma koji je kao pobjednik u hladnom ratu uobra-zio da je božanski svemoćan, nezamjenjiv i da je svijet doveo na sam‘kraj povijesti’“ (str. 168.). Naziv Foruma s atributom “socijalni” imaulogu simboličkoga suprotstavljanja Svjetskom ekonomskom forumu– asocijaciji krupnoga kapitala čije je sjedište u švicarskom Davosu.Svjetski socijalni forum je ustanovio Međunarodno vijeće, savjetoda-vno tijelo sa sjedištem u Sao Paolu. Važna je funkcija Foruma i prevla-davanje antiglobalizma različitih pokreta – ponudom alternativnihideja o globalnome razvoju kako bi se učinkovitije rješavali globalniproblemi.

Globalni pokreti za transnacionalnu, neposrednu demokraciju,iako su slabije organizirani nego Svjetski socijalni forum, “u nekim sutemama, prije svega ekološkim, učinili korak dalje. Ponajprije, širu sumeđunarodnu javnost animirali za pitanja zaštite okoliša“ 5 (str. 169.).“Presudna je točka razvitka novog va la globalnih pokreta za demokra-ciju ekonomska“ (170. str.).

Katunarić u jedanaestom poglavlju “Ekonomska i kulturna demo-kratizacija – socijalizam potreba i želja“ sažeto prikazuje “tri različitaizvora (konceptualizacije budućeg socijalizma, op.a.); (još jednomćemo dodati radi intelektualnog duga, koji bi socijalisti, prema njemu/radi se o Keynesu/ trebali imati barem koliko i prema Simmelu, Hor-vatu, pa i Marxu...“ (177. str.). Svi autori(ce), o kojima će biti riječi, na ovajili onaj način, govore o potrebama ljudi u socijalizmu. Georg Simmel“postulira donekle slično demokratskom socijalizmu..., ravnotežuizmeđu natjecanja i suradnje“ (177. str.). “Sigurniju budućnost čovje-čanstva Simmel vidi u ravnoteži između, kako ih je sam nazvao, kultu-re stvari i kulture osoba, kao i između konkurencije i suradnje, kapitaliz-ma i socijalizma“ (180. str.). Drugi izvor, PaoloVirno, vidi elemente soci-jalizma u postfordizmu... a treći izvor (autorice Frances Hutchinson,Mary Mellor i Wendy Olsen) predstavljaju viziju gildskog socijalizma,prožetu suvremenim ekofeminističkim shvaćanjima (177. str.). Katuna-rić kaže da je Keynesa uvrstio u “ovaj inspirativan niz“ (autora, op. a.)kao intelektualno poštenoga liberala koji je iz liberalnih premisa došaodo socijalističkih konzekvenci.

Dvanaesto poglavlje “Elementi novog socijalizma“ nacrt je mogu-ćih institucija i praksi koje bi u ljudskim potrebama, a posebice želja-ma, dale onu dimenziju koja je nedostajala u prošlom socijalizmu.6

***

“Liberalizam i socijalizam valja (konkretno kritički i prospektivno-odgovorno osmisliti, op. a.) i spojiti u zajednički ekonomski i društveniprojekt, a najbolji je put za to uspostavljanje ekonomske demokracije

u različitim oblicima razmjenskih odnosa – od konkurentskih tržišta dodarovne ekonomije“ (11. str.). “Spajanje” podrazumijeva uspostavljanjei razvoj trojne strukturno-genetičke demokracije – političke, ekonom-ske (vlasničke) i tržišne demokracije, te rješavanje problema odnosatržišta i države prema korporacijama. Prema Katunariću, u tome jekorisno iskustvo samoupravnoga socijalizma u Jugoslaviji – ne samopo njegovim uspjesima u njegovanju socijalne dimenzije ekonomijenego i neuspjesima – najviše u koordiniranju individualnih i grupnihinteresa. “Glavni je cilj socijalizma“, izričit je Katunarić, ”izgraditi ekono-miju u kojoj će neprestano rasti potreba za drugim ljudima kao jedna-kim bićima, ali opet različitim, koji u sebi nose ono što nama nedosta-je“ (Katunarić, 2013:267).

Autorovo opsežno i temeljito kritičko razmatranje neostvarenogaprojekta ekonomske demokracije, u uvjetima socijalizma, kao glavniuzrok propasti jugoslavenske države, ukazuje na mogućnost da liberal-ni i socijalistički pristup ekonomiji i društvu mogu i moraju biti kompa-tibilni. Kategorički uvjet je – uskladiti odnose slobode i jednakosti prev-ladavanjem obostrane hipokrizije, razvojem pravednijega društva.

Današnji “...nakaradan i po čovječanstvo pogibeljan sustav privre-đivanja treba odmah početi mijenjati, milom i do sada nepoznatomsilom pritiska volje za promjenom, da bi se moglo što skorije i dosto-janstvenije živjeti, naravno ne samo na Zapadu“ (Katunarić, 2012:152).

Bez izgradnje i razvoja istinski demokratskoga etosa i njemu pri-mjerenoga društvenog senzibiliteta, nema prevladavanja problemati-čne – političke, ekonomske (vlasničke) i tržišne demokracije – osno-vnih uzroka stalnoga povećavanja pogibeljne razlike društvenihnejednakosti, što je i osnovni uvjet izgradnje i razvoja pravednijegadruštva.

LiteraturaChomsky, Noam (2013): Sustavi moći: razgovori o globalnim demokrat-

skim pobunama i novim izazovima pred američkim Imperijem. Raz-govore vodio David Barsamian, Zagreb, Naklada Ljevak

Katunarić, Vjeran (2012): Putovi modernih društava: izazov historijskesociologije, Zagreb/Zadar, Antibarbarus/Sveučilište u Zadru

Katunarić, Vjeran (2013), Svjetski antibarbarus: o uzrocima propasti biv-šeg i nadolaska novog socijalizma, Zagreb, Društvo “Povijest izvanmitova“

Leigh, James (2003): “Babylon in a Mirror: Intercultural or SupraculturalCommunication in a Globalized World?“, Zagreb, Informatologia36, (2/2003), str. 173-178.

htpp://www.tportal.hr/vijesti/svijet/198402/: Vjerujem-u-kapitalizam-ali-ne-i-u-slobodno-trziste.html, 15.6.2012. Joseph Stiglitz u inter-vjuu za časopis Time

Todd, Emmanuel (2004): Kraj imperija: ogled o raspadu američkogsustava, Zagreb, Masmedia

Veselica, Vladimir (2012): Svekolika hrvatska kriza, Zagreb, VladimirVeselica. n

131BEHAR 115

PRIKAZI I KRITIKE

5 Leatherman, Janie (2005): Making Space for Transnational Democracy, u: Leatherman, Janie, and Webber, Julie, eds. Charting Transnational Democracy. BeyondGlobal Arrogance. Palgrave Macmilan.

6 Elementi novoga socijalizma – moguće institucije i prakse, prema Katunariću su: proizvodnja trajnih proizvoda; ekspanzija i diversifikacija sektora usluga;neotuđeni rad: osnova kvalitete ljudskog života i njegova produljenja; razotuđenje rada i ljestvica nagrađivanja; dioba radnog mjesta, smanjenje radnog vre-mena; gdje se potrebe i želje račvaju?; središnje koordinacijsko tijelo; dioničarstvo države, privatnih vlasnika i radnika; obrazovanje; kulturna politika: hedo-nizam kao diferencijacija kulturnih potreba i želja; popularizacija znanosti putem medija; mnogolikost kolektivnog djelovanja – u skicama; na kraju: nekolikopreporuka za socijalistički bonton, naučiti razgovarati; koliko tko (ne) radi?; spoznavati; voljeti; bti jednak; biti sloboda; uravnotežiti vrijeme za ljude, druga živabića, prirodu u cjelini i predmete; darivati; zatražiti pomoć; stvarati; raditi u različitim sredinama i kretati se u mnogolikim skupinama (194.-267. str.).

Ja nisam čovjek iz Sarajeva

u Sarajevu

april je zaista najokrutniji mjesec

gdje se miješa fantastika i horor u retortama tijelâ

duhovi vise u zraku, duhovi literarne šizofrenije

samo ih trebaš uzbrati, te tužne grozdove vasionâ

zašto ćeš plaćati vlastitom krvlju

na Bistriku i Kovačima kuće su ograđene visokim

zidovima

a ljudske duše otvorene ko kupole otomanskih džamija

zrak je britak kao mjesec mrtvih

u kafanskim pričama rat nikad ne završava

raspoređuju se divizije među pivskim flašama

priča se o Srbima, Muslimanima i Hrvatima

o krivcima i žrtvama

stoput utvrđena “istina” mjerka se nanogramskom vagom

jer je epska naracija plod crvenih krvnih zrnaca

ako je Brazil zemlja sa najviše fudbalskih selektora na

svijetu

ovdje stanuje najveći broj drvenih filozofa i mizantropa

uprkos svemu što me razara i nakrivo oblikuje

i dalje učestvujem u tvom paradoksalnom mitotvorenju

Sarajevo, nisi mi dalo ništa

izuzev svoju poeziju.

Faruk Šehić (Bihać, 1970.)

BERIĆET RIJEČI

behar 115

Documents