behar br. 82

^ASOPIS ZA KULTURU I DRU[TVENA PITANJA • GODINA XVI • 2007 • BROJ 82 • CIJENA 15 KN

BEHAR

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBULIKOVNO OKNO: MUNIR VEJZOVI]

PREDRAG MATVEJEVI]: KRUH, ISLAM I ARAPIMULTIMONOLOG: TI[INA MOLIM, RIJE^ IMA ORU@JE

ZVUKOMJER: IDEALI DUHOVNOG OPSTANKA

2 B E H A R 8 2

BEHAR, dvomjese~ni bo{nja~ki ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja

Nakladnik:Kulturno dru{tvo Bo{njaka Hrvatske PREPOROD

Glavni i odgovorni urednik:Sead BEGOVI]

Izvr{ni urednik:Filip Mursel BEGOVI]

Uredni{tvo:Muhamed @DRALOVI] , Senad NANI], Ervin JAHI], Sena KULENOVI],Zlatko HASANBEGOVI], Dino MUJAD@EVI], Azra ABAD@I] NAVAEY

Rukopisi i fotografi je se ne vra}aju

Adresa:BEHARKDBH “Preporod”Ilica 35, 10000 Zagreb, HrvatskaTelefon i fax: 00385 (0)1 483-3635e-mail: kdbhpreporodºkdbhpreporod.hr

seadbegovicºyahoo.comweb: www.kdbhpreporod.hr

Cijena po primjerku 15 kn, dvobroj 30 kn, godi{nja pretplata 90 knCijena u BiH: 3 KM, dvobroj 6 KM, godi{nja pretplata 18 KM.Cijene za inozemstvo: CHF 6 (godi{nje 36), € 4 (godi{nje 24), USA $ 6 (godi{nje 36);

Kunski ìro-ra~un:ZABA 2360000-1101441490

Devizni ìro-ra~un: SWIFT ZABA HR 2X: 703000-280-3755185(S naznakom: Preporod, za Behar)

Tiskano uz fi nancijsku potporu iz dràvnog prora~una Republike Hrvatske putem Savjeta za nacionalne manjine Republike Hrvatske.

ISSN 1330-5182

Mi{ljenja i stavovi koje zastupaju autori, nisu nu`no i stavovi uredni{tva.

KAZALORIJE^ UREDNIKA .............................................................................................................. 3

IN MEMORIAM: MUHAMED @DRALOVI] (1944.-2007.)Tatjana Pai}-Vuki}: Pouzdani i tanko}utni {iritelj bo{nja~kog

kulturnog naslje|a .................................................................................................... 4Zija Sulejmanpa{i}: S doktor-efendijom u Beharu ....................................................... 6

DOSSIER: MUSLIMANI U ZAGREBUKnjiga koja je izazvala (ne)o~ekivan odjek .................................................................... 7 Tomislav Jonji}: Pre{u}ivana strana hrvatske povijesti ................................................ 8 Nada Kisi} Kolanovi}: Razdoblje kontinuiteta te dru{tvenog i

demografskog rasta – cjelovita povijesna rekonstrukcija ................................... 12 Nenad Filipovi}: O ~emu ma{ta Tu|manovski povjesni~ar

Zlatko Hasanbegovi} ............................................................................................... 16Melita [vob: Vrijeme velikog previranja ...................................................................... 16 Ivan Lovrenovi}: Otkri}e potonuloga svijeta .............................................................. 17[evko ef. Omerba{i}: Do sada smo pisali samo tu|e povijesti ................................ 17 [emso Tankovi}: Nesumnjiva izvrsnost i kriti~ki odnos spram izazova ................... 18 Faris Nani}: Prvi poku{aj kao poziv za daljnja prou~avanja ...................................... 19 Mirsad Bak{i}: Vrijednost na~elnog razlikovanja vjere i narodnosti ....................... 20

DRU[TVO S OGRANIÊNOM ODGOVORNO[]UErvin Jahi}: Nano{enje nove pau~ine: Knjiga koja nadilazi znanstvenu ma{tu .... 21

IZLOG KNJIGA ......................................................................................................... 22 i 37

ESEJ: TOKOVI MISLIPredrag Matvejevi}: Kruh, islam i Arapi ...................................................................... 23

LIKOVNO OKNOSead Begovi}: Unutarnje svjetlo Munira Vejzovi}a ................................................... 26

PRIÂLudwig Bauer: Tako je divanila nena Ediba ................................................................. 28

POETSKI GLASOVIEmsud Sinanovi}: I cijela Bosna je moja koà, oguljena ........................................... 31

MULTIMONOLOGSenad Nani}: Ti{ina molim, rije~ ima oru`je ............................................................... 33

ZVUKOMJERFilip Mursel Begovi}: Ideali duhovnog opstanka ....................................................... 34

PRIKAZI I KRITIKESead Begovi}: Biti odljev vi{eg principa ili kako sprije~iti neslobodu

vlastita kretanja ........................................................................................................ 36 Sead Begovi}: Jeza nevidljivih negvi ............................................................................ 38 Sead Begovi}: Bosanska {kola plakanja ....................................................................... 38

BEHAROV LEKSIKONDino Mujadèvi}: Konjhodì} Mahmud ...................................................................... 39

Na naslovnoj stranici:Munir Vejzovi}, Plesa~ica i gitarist, ulje na platnu, 110 x 130 cm, 2006.

Behar je prvi slavni bo{nja~ki list tiskan latinicom u Sara-jevu godine 1900., a izlazio je sve do 1911. godine. Prvim mu je urednikom bio Safvet-beg Ba{agi}, a vlasnik Adema-ga Me{i}. Objavljivao je tekstove «za zabavu i pouku», iz-vorne i prijevodne knjièvne priloge bosanske i islamske obojenosti. Beharov se sjaj nije dao integracijom pretopiti u bliske susjedne kulture, a niti preimenovati. Od 1992. godine izlazi zagreba~ki Behar ocijenjen «najboljim {to su Bo{njaci dosad imali». On je najbolji izraz poveza nosti na cionalne manjine sa ìvotnom sredinom, dijaspo rom u svijetu i mati~nim narodom u Bosni i Hercegovini. U de-setogodi{njem razdoblju (1992.-2002.) glavni i odgovorni urednik zagreba~kog izdanja bio je knjièvnik Ibra him Ka-jan, a potom ga je zamijenio dr. Muhamed @dralovi} koji je tu slu`bu obna{ao do ljeta 2006. godine.

B E H A R

B E H A R 8 2 3

R I J E ^ U R E D N I KA

Ako te nitko ne brani i ne kritizira, zna~i da ne postoji{ na zemljovidu. Da traje{ po principu u se, na se i poda se. A biti kriti~an u na{em dru{tvu zna~i igrati se vatrom – biti bijela vrana izme|u onih koji nadimaju svoja prsa bez pokri}a, kao da su pokusali svo znanje ovoga svijeta. Zapadni dio toga europskog svijeta upravo je takav jer ne mora obijati tu|a predsoblja mole}i i pre-klinju}i, ali zato spretno krade tu|a znanja, uvijek ohol budu}i je izmislio humanizam i renesansu, prosvjetiteljstvo, modernizam i postmodernizam. Isto~ni dio svijeta ima ma njak kriti~ara i, slijedom toga, mno{tvo zagovara~a vlastite egzistencije – takva ka-kva jest. Koliko je to dobro, vidjet }e se, jer takav se ìvot upravo razgr}e i raspli}e. Pri-mjerice, rijetko se ~uje da je netko u islamskom svijetu branio ène. Ispada da ih ne treba braniti jer su oduvijek za{ti}ene i imaju sva prava te one same ne trebaju podi-zati glas, a s rukom na srcu mogli bismo se zakleti da nije tako. Mu{karac je jo{ posvuda vladaju}a duhovna i sek-sualna sila, kao {to je i dru{tvena atmosfera u islamskom svijetu jo{ uvijek mu{ka. @ene se, dakle, proizlazi, prilago-|avaju prohtjevima mu{karaca. I ne samo to, one o sebi stje~u istu predstavu koju o njoj imaju mu{karci te pos-redno prihva}aju pod~injavanje. Mnogi se slaù da u Bo{njaka nije tako, da je èna vode}a, da je domina i da je rospija te je stoga zaista te{ko biti Bo{njak u Europi, a lahko na istoku.

Oprezno preispitivanje poloàja ène u Islamu ~ini se da je krenulo iz Europe. Oprezno kaèm jer kad se bavite {kakljivom temom koja zaudara na stereotipe koje treba mijenjati {ejtan ne spava – potrudit }e se ve} netko da u najgorem slu~aju omiri{ete barut. Jer kome treba iskrena kritika kad za nas drugi bistre politiku i kada su nam najdraè skandalozne kronike tu|ih ìvota. Ho}u re}i, ako dirnete nekog Bo{njaka razlo`nom kritikom njegova “ne-du` nog” djela, taj ne}e po{teno porumenjeti do u{iju i priznati svoj “grijeh”. Ne, on }e odjuriti kao oparen da na skrovitom mjestu spremi odmazdu – bez obzira na istinu

o sebi. To dovoljno govori {to sve onaj koji po{teno kritizira mora podnijeti na svojim ple}ima. Postoje i razdoblja primir-ja. To su trenuci pjesme i raspjevanosti. îm se negdje pu{}a sevdalinka, eto ti Bo{ njaka za istom sofrom. Jo{ su pone-kad za jedno slo`ni – kad se avdèstak i kla-nja d`è maktile, a poslije toga nema vi{e zajed ni~ke tevsije hurmadìka.

Za aktere kriti~kog razgovora krajnja instanca, odnosno spasonosna ideja, jest Allah d`.{. s kojim se barata kao da je On ne~ija hipoteza, a ne otvoreno polje koje je najbolje ne analizirati, ve} jednostavno vjerovati. Bo{njaci, kao i svi stanovnici svi-jeta, vole dizajnira ti svoje ìvote, okruìti se modom, trendom, mrtvim stvarima u

koje nije udahnuta du{a. Naàlost, u taj njihov dizajn spa-da i Bog koji se povr{no shva}a te naj~e{}e slu{a mo sla-tkaste sadràje o njemu i poslanicima. Svete stvari postaju trì{ni proizvodi, postaju dekor. A kad se podiè kriti~ki glas onog koji vi{e ne èli sam sebe osu|ivati na licemjer-nu {utnju i kad taj po~inje govoriti, i to iznutra, iz dubine iskrene du{e, svi napokon pozelene, ali ovaj put od stra-ha. Nastupio je zapravo strah od slobodnog govora te u prozvanih umah nestaje vi{ak tolerancije, a na scenu stu-pa teorija urote i paranoje i pritom je uvijek netko drugi ve}i musliman od nas samih. Ako je danas ve}i musliman – sutra }e biti ve}i i bolji samoprozvani ~ovjek i to je ve} dovoljno da vas se trajno odstrani kao bolesno tkivo, ili u najgorem slu~aju da vas se proglasi ludim i time nepo-èljnim. Takve igre bez granica moè, naàlost, nakratko prekinuti svemo}na smrt. Jedna nas je zadesila nedavno. Napustio nas je po{ten, ~astan i uman ~ovjek – Mu hamed @dralovi}, jedan od biv{ih urednika Behara. [to re}i? Jed-nostavno, Behar je ispunio sadràjem koji su Bo{ nja ci ra-do ~itali. Osobno sam bio jedan od radoznalih i zahvalnih ~ita~a. @dralovi}u, prelijepa imena, neka ti je vje~na slava i neka ti Allah d`.{. podari dènnet.

Sead Begovi}

Strah od slobodnog govora ili kritika nedu`nog djela

4 B E H A R 8 2

U Zagrebu je 21. studenoga pro{le godine preminuo dr. sc. Muhamed @dralovi}, vi{i znanst-veni suradnik, voditelj Orijen-talne zbir ke Arhiva Hrvatske aka-demije znanosti i umjetnosti i du go godi{nji glavni urednik ~a so pisa “Behar”.

Muhamed @dralovi} rodio se 1944. godine u @dralovi -}i ma kod Bugojna. U Sarajevu je zavr{io Gazi Husrev-begovu medresu, a u Beogradu je na Filolo{kom fakultetu diplomi-rao orijentalnu fi lologiju (arap-ski i turski jezik i knjièvnosti). Od 1970. godine s kra}im je prekidima radio u Hrvatskoj

aka demiji znanosti i umjetnosti, a od 1993. do 1997. bio je savjetnik u Veleposlanstvu Republike Hrvatske u Egiptu. Autor je velikog broja znanstvenih i stru~nih radova iz ori-jentalne fi lologije i kul-turne povijesti. Cijeli radni vijek posvetio je prou~avanju rukopisa na arapskom, turskom, perzijskom i bosan-skom jeziku, posebno onih koji su nastali u Bosni i u krajevima Hr-vatske pod osmanskom vla{}u. Njegova knjiga “Bosanskoherce gova-~ki prepisiva~i djela u arabi~kim rukopisima” (sv. I. i II., Svjetlost, Sarajevo, 1988.) plod je dugogodi{njih istra ̀ ivanja kulture knjige i djelovanja pisara na tim pro-storima. Muhamed @dralovi} bio je redoviti suradnik Lek-sikografskog zavoda “Miroslav Krleà”, i predava~ na Katedri za turkologiju, hungarologiju i judaistiku Filozof-skog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu. Sudjelovao je u osni-vanju Sekcije za orijentalistiku Hrvatskoga fi lolo{kog dru-{tva, a u jednom je mandatu bio i njezin pro~elnik. Aktiv-no je sudjelovao i u odràvanju Orijentalnih ve~eri u orga-nizaciji Odbora za orijentalistiku JAZU (danas HAZU). Nje-gov posljednji znanstveni doprinos (u suautorstvu s Mu-berom Masli}-@dralovi}) objavljen je u monografi ji “Turska ku}a” (Rijeka, 2007.), za koju je i{~itao, preveo i komenti-rao arabi~ke natpise s ku}e osmanskoga konzula u Rijeci. Njegovom smr}u hrvatska je znanost izgubila istaknutog fi lologa i velikog znalca islamske povijesti i kulture.

Dr. sc. Muhameda @dralovi}a upoznala sam 1993. go-dine, kada mi je privremeno “predao klju~eve” Orijental-ne zbirke Arhiva Hrvatske akademije znanosti i umjetno-sti, tada smje{tene u zagreba~koj [enoinoj ulici. On se spremao za put u Kairo, na mjesto savjetnika Hrvatskoga veleposlanstva, a ja sam ga trebala zamjenjivati u Zbirci. Tako sam se na{la na poslu za koji me ni studij orijentalne fi lologije, kao ni dotada{nje bavljenje arapskim jezikom i knjièvno{}u, nisu mogli dostatno pripremiti. Drè}i da }e mi najbolji vodi~ u svijet rukopisa biti radovi starijega ko-lege, dala sam se na ~itanje njegove knjige “Bosanskoher-cegova~ki prepisiva~i”. U njoj sam, sude}i prema naslovu, o~ekivala odgovore na pitanja o tome tko se i kako bavio prepisivanjem knjiga u Bosni u proteklim stolje}ima, no ona je nudila mnogo, mnogo vi{e; bila je to uzbudljiva pripovijest o arabi~kim rukopisima na tim prostorima, o tome {to su zna~ili svojim piscima, pisarima i vlasnicima, tko ih je uvezivao, tko prodavao, kako su se prikupljali, poklanjali, zavje{tali, ~uvali i propadali. Prate}i tragove {to su ih pisari ostavljali na stranicama manuskripata, Muhamed @dralovi} i{~itavao je kodove kulture koje su ti

kodeksi i plod i svje-do~anstvo. Iz zaborava je tako vratio stotine mar ljivih prepisiva~a, od skromnih dàmij-skih podvornika do is-taknutih teologa i pra-vnika, kojima zahvalju-jemo za brojne pri-mjerke {erijatsko-prav-nih, povijesnih, knji-èv nih, jezikoslovnih i drugih djela napisanih arapskim pismom na

trima jezicima islamske civilizacije. Svojim je studijama dao velik doprinos izradi svojevrsne “kulturne mape” jugoisto~ne Europe osmanskoga doba; uz mnoge grado-ve poput Sarajeva, Mostara, Prusca, Banje Luke, Te{nja, Travnika, Tuzle, Livna, Biha}a, Klisa, Sinja ili Knina danas moèmo vezati i imena zaslu`nih ljudi koji su u njima {iri-li pisanu rije~.

Osim kroz znanstvene i stru~ne radove, te enciklopedi-jske i leksikografske odrednice, Muhamed @dralovi} u sva-kodnevnim je razgovorima nesebi~no prenosio svoje zna-nje kolegama iz drugih ustanova – muzeja, knji`nica, arhi-va, instituta. U godinama zajedni~koga rada bila sam u prilici vidjeti da nijedan upit, pa ni onaj kakvog pro stod u-{nog namjernika kojega je samo privukao natpis “Orijen-talna zbirka”, nije ostavio bez odgovora. Katkad je to zna~ilo da }e na nekoliko dana odloìti tekst na kojemu

Pouzdani i tanko}utni {iritelj bo{nja~kog kulturnog naslje|a

I N M E M O R I A M : M U H A M E D @ D R A L OV I ] ( 1 9 4 4 . - 2 0 0 7 . )

Muhamed @dralovi} (1944. - 2007.)

Kroz svakodnevni zajedni~ki rad upoznala sam Muhameda @dralovi}a kao iznimno toplu itanko}utnu osobu. Njemu samome ta je osjetljivost donosila i te{ke trenutke. Boljeloga je nerazumijevanje na koje je ~esto nailazio, poga|ala ga duboka ukorijenjenost pogre{nih predod`bi o islamskoj vjeri i kulturi koje su se, osobito poslije 11. rujna, nametljivo probijalekroz svjetske, pa i hrvatske medije.

B E H A R 8 2 5

radi kako bi se posvetio odgonetanju zaku~astog arap-skog upisa na prstenu, procjeni vrijednosti rukopisa {to ga je netko na{ao u obiteljskoj ostav{tini, natpisima na oru`ju, novcu, posu|u ili nadgrobnim spomenicima. Sve je to shva}ao kao profesionalni izazov, ali i kao prigodu da onima koji su mu se obratili za pomo} pone{to objasni o kulturi iz koje su takvi predmeti potekli. Tako strpljivo i susretljivo odnosio se i prema studentima kojima je drào predavanja o islamskoj civilizaciji na Katedri za turkologiju Filozofskog fakulteta u Zagrebu. Veselile su ga njihova ra-doznalost, marljivost i èlja da {to vi{e nau~e o njima do-tad malo poznatom svijetu.

Kroz svakodnevni zajedni~ki rad upoznala sam Muha-meda @dralovi}a kao iznimno toplu i tanko}utnu osobu. Njemu samome ta je osjetljivost donosila i te{ke trenutke. Boljelo ga je nerazumijevanje na koje je ~esto nailazio, poga|ala ga duboka ukorijenjenost pogre{nih predod`bi o islamskoj vjeri i kulturi koje su se, osobito poslije 11. rujna, nametljivo probijale kroz svjetske, pa i hrvatske me-dije. Pone{to od tih nezadovoljstava iznio je u uvodnicima {to ih je potpisivao kao glavni urednik “Behara”. Istodob-no, prilozima suradnika i vlastitim radovima nastojao je pro{iriti spoznaje ~itatelja o bo{nja~kom kulturnom nasli-je|u. “Behar” koji je on ure|ivao, posebice zavr{ni dio ~asopisa domi{ljato nazvan “Kolofon”, nosio je pe~at nje-govih stru~nih i znanstvenih sklonosti.

U sje}anjima na nekoga tko se doista strastveno bavio fi lolo{kim i kulturolo{kim istraìvanjima te{ko je odvojeno govoriti o osobi i o njezinu radu. Muhamed @dralovi} de-setlje}ima je prou~avao kulturu koja je neodvojiva od nje-govih zavi~ajnih i obiteljskih korijena, od njegova na~ina ìvota, svjetonazora i senzibilnosti. Rukopisima Orijental-

ne zbirke, od kojih je ve}inu poznavao “u du{u”, pristu-pao je na na~in orijentalista i arhivista, ali i na na~in ba{tinika intelektualne i duhovne tradicije koju oni utjelo-vljuju. Uza sve to, onako dobrohotan i obazriv kakav je bio, nikada nije dopustio da se u na{u suradnju uvu~e podjela na orijentaliste inovjerce koji “izvana” prou~avaju islamsku kulturu, i same muslimane kojima je dobar dio znanja o toj kulturi ucijepljen odgojem i {kolovanjem u mektebima i medresama. Kad bih se poàlila da unato~ svim nastojanjima te{ko uspijevam proniknuti u ̀ ivot ljudi ~ije rukopise prou~avam, poku{ao bi mi pomo}i podijeliv{i sa mnom neka sje}anja na Bosnu svojega djetinjstva. Dru-gom bi mi prigodom na arapskome izgovorio kakav ajet, hadis ili stih – a znao ih je na stotine – o strpljenju, mudro-sti i upornosti.

Takvi mi razgovori danas silno nedostaju. Poruke koje pristiù od kolega i poznanika s raznih strana kazuju da je iznenadni odlazak dr. @dralovi}a i u njihovim ìvotima ostavio veliku prazninu. Bio je od onih ljudi u kojima su se, kako to preporu~a jedan ne odve} poznat hadis, na najljep{i na~in skladno zdruìle pamet i blagost. Sigurna sam da se on sada negdje u visinama – ali nipo{to ne i svisoka – dobrodu{no smije{i tome {to ovo sje}anje zavr{avam na njemu svojstven na~in.

Tatjana Pai}-Vuki}


S veleposlanikom Danijelom Bu~anom, 1994.

U radnoj sobi

6 B E H A R 8 2

Dr. @dralovi}a (oslovljavao sam ga Doktor-efendija), ~ija me smrt iznenadila kao poslovi~ni grom iz vedra neba, upoznao sam jo{ prije vi{e od ~etvrt stolje}a. Naime, tada sam u Ve~ernjem listu nastojao uvjeriti kolegu da ne pi{e mo{eja, nego dàmija. On je onda pred mene stavio strane novine gdje se spominjao neki Mouhammad i upitao: “Ho}u li napisati ovako, ili Muhamed?” “Muhamed”, rekoh. “A onda }u napisati i ârls, a ne Charles?” uzvratio mi je.

Zbunio me. Na{i lektori nisu o tome ni{ta znali. Valjda ima neko pravilo, pomislio sam i potraìo @dralovi}a. Rekao mi je saàlno:

– Nema. Arapi nisu poput Kineza obznanili kako bi se mogli njihovi znakovi pisati latinicom. Onda, ako taj ne}e pisati Muhamed, nego Mouhammad, Muhammad, Ma-homet itd. {to se moè?

Nasmijali smo se i rastali, da bi se opet na{li u uredni{tvu Behara, u jesen 1992. Bje-snio je rat. Brzo smo se sprijateljili, jer mu je takva bila narav. Objavio je ve} u drugom broju zapaèn prikaz “Katoli~ko-pravoslavni odnosi u Bosni”, zatim jo{ dva, a onda oti{ao u diplomaciju, u Kairo. I dalje smo bili u povremenoj vezi, jer sam ga molio da mi

ondje po traì me-moare palestin-skog muftije El Hu seinija (nije ih mo gao na}i).

Opet smo se 1998. na{li u Be-haru, kada je u broju 34 nastavio suradnju. Dio nje-govih tekstova za bi lje ̀ en je u bi-

bliografi ji Behara, koja je naàlost, (ako se ne varam!) ura|ena samo do broja 39. Od broja 43 bio je zamjenik glavnog urednika, dvobroj 55/56 (2001. godine) uredio je ve} kao glavni urednik, (po odlasku Ibrahima Kajana) a ja sam bio njegov zamjenik. Ure|ivao je Behar dosljedno kao ~asopis za kulturu i dru{tvena pitanja {to stoji na naslovnici, jer je registar i njegovih zanimanja bio veoma {irok.

U svakom broju imao je barem jedan vlastiti prilog. Nisam kvalifi ciran da ih vrednu-jem, ali sam ih devet desetina pro~itao sa zanimanjem bilo da je pisao o Mevludu, [ah-nami, knjigama Ediba Mufti}a, kolofonima ili prilikama u islamskom svijetu. U uvodnici-ma reagirao je i na dru{tvene i politi~ke aktualnosti. Naro~itu je upornost i revnost po-kazao u prire|ivanju tematskih brojeva. Prvi je (broj 59) obuhvatio vrlo sadràjni prikaz rada pokreta~a i urednika Behara Ibrahima Kajana. U drugome (brojevi 66/67) je bio povod smrt dr. Smajila Bali}a, a u njemu su objavljeni i neki na{oj javnosti dotad nepoz-nati tekstovi toga velikana bo{nja~ke kulture i vrijednog suradnika Behara.

Dvobroj Behara (76/77) u kojem su uz @dralovi}eve, ob javljeni radovi s me|unarodnog simpozija povodom dvogodi{njice smrti dr. Nerkeza Smailagi}a, bio je njegov, a i moj rastanak s Beharom. Posljednje godine bile su mu i vrijeme razo~aranja u postupke nekih ljudi. To se vidi iz njegova pogovora u tom dvobroju:

“Mogli smo biti i bolji da se nismo borili s problemima na ~ije rje{enje nismo imali utjecaja. Nismo nikome podilazili, ali smo i shvatili da je juri{ na vjetrenja~e besmislen.”

Zavr{avam rije~ima koje je izgovorio na{ velemajstor Dino Trtovac kad sam mu pre-nio tu`nu vijest: “Bio je beskrajno dobar ~ovjek.”

Rahmetullahi calayhi rahmatan waksicatan.Zija Sulejmanpa{i}

S Doktor-efendijom u Beharu


U svakom broju Behara imao je barem jedan vlastiti prilog. Nisam kvalifi ciran da ih vrednujem, ali sam ih devet desetina pro~itao sa zanimanjem bilo da je pisao o Mevludu, [ahnami, knjigama Ediba Mufti}a, kolofonima ili prilikama u islamskom svijetu. U uvodnicima reagirao je i na dru{tvene i politi~ke aktualnosti.

B E H A R 8 2 7

D O S S I E R : M U S L I M A N I U Z A G R E B U

Prikazi i izjave u povodu izlaska knjigeZlatka Hasanbegovi}a: Muslimani u Zagrebu1878.-1945., Doba utemeljenja

Knjiga koja je izazvala (ne)o~ekivani odjek

Zlatko Hasanbegovi} ro|en je u Zagrebu 1973. U rod-nom je gradu zavr{io osnovnu i srednju {kolu te studij povijesti na Filozofskom fakultetu Sveu~ili{ta u Zagrebu. Na istom sveu~ili{tu poha|ao je i poslijediplomski studij hrvatske povijesti te stekao naslov magistra znanosti. Za-poslen je kao asistent na zagreba~kom Institutu dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar”.

U svome historiografskom radu zaokupljen je razli~itim temama vezanim uz odnos modernih hrvatskih nacional-nih i kulturnih ideologija, napose prava{tva i dr. Ante Star~evi}a, prema islamu i bosansko-hercegova~kim mu-slimanima u 19. i 20. stolje}u. Iz ove temeljne historio-grafske preokupacije nastala je i njegova voluminozna (624. str.) znanstvena monografi ja “Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja” objavljena 2007. u za-jedni~koj nakladi Med`lisa Islamske zajednice Zagreb i In-stituta dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar”.

Pojava knjige izazvala je (ne)o~ekivan odjek, ne samo unutar zagreba~ke muslimanske zajednice, ~ije je, uosta-lom, zaboravljene temelje autor oìvio, istraìo i opisao. Knjiga je privukla pozornost medija i javnosti u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, napose zbog autorovog hrabrog za-diranja u klju~ne povijesne i politi~ko-nacionalne tabue povezane s ideolo{kim rascjepima u 20. stolje}u, unutar dihotomije komunizam/antikomunizam, jugoslavenstvo/hrvatski nacionalizam, “fa{izam”/”antifa{izam”, te s ge-nezom i problemima oblikovanja modernog nacionalnog identiteta bosansko-hercegova~kih muslimana.

Autorovi provokativni javni nastupi, obiljeèni stanovi-tom kontroverzom, priskrbili su mu medijski prostor, ali i oznaku revizionisti~kog pristupa. Knjiga “Muslimani u Za-grebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja” u stru~nim kru-govima u pravilu je hvaljena kao vrijedno historiografsko djelo dok je u jednom dijelu bo{nja~kog javnog mnijenja primljena suzdràno, bez sumnje i s odre|enom ideolo{ko-nacionalnom pozadinom. U razgovoru s uredni{tvom “Be hara” Hasanbegovi} je glavninu svojih kriti~ara ozna~io kao “nekompetentne mediokritete koji u nedostatku ar-gumenata udaraju bo{nja~ko-antifa{isti~kom toljagom.”

Naslovna - Muslimani u Zagrebu.i1 1 4.10.2007 9:25:03

Kako bilo, nesumnjiva vrijednost i relevantnost djela, uz sve gore navedene razloge, potaknula je uredni{tvo “Beha-ra” da zainteresiranim ~itateljima preda ovaj dossier, omo-gu}i uvid u neke od ocjena i prikaza knjige i autorovog djelovanja te time podsjeti na kulturu ulju|enog dijaloga i va`nost temeljitog historiografskog istraìvanja svih aspe-kata nacionalne pro{losti, naravno, sukladno onoj Tacito-voj, sine ira et studio (bez srd`be i pristranosti).

Zlatko Hasanbegovi}

8 B E H A R 8 2

Mo`da se nesloboda jednog naroda ni u ~emu ne ogleda tako jasno, kao u ~injenici da se va`ne knjige u njegovu krilu ne smiju napisati ni tiskati u vrijeme kad su najpotrebnije. Jedna od takvih, neobi~no va`nih knjiga, nije se mogla pojaviti 1945./46., kad su jugoslavenski komunisti~ki stru~njaci za vjerska pitanja desetkovali mu-slimane koji su se osje}ali Hrvatima, uni{tavali zametak Hrvatske pravoslavne crkve i nakon pokolja stotina i stoti-na katoli~kih sve}enika pripremali kona~ni obra~un s Katoli~kom crkvom hrvatskog jezika. Nije se mogla poja-viti ni po~etkom {ezdesetih, kad je jugoslavensko komu ni-sti~ko vodstvo odlu~ilo ozakoniti i promicati posebnu na-cionalnu identifi kaciju boanskohercegova~kih Muslimana. Nije bila mogu}a ni 1989., kad su se formulirali nacionalni programi i pripremala osnivanja politi~kih stranaka, a jed-va je bila mogu}a i 1990./91., kad su se polagali temelji savezni{tava, suparni{tava i neprijateljstava. Pojavila se tek prije nekoliko mjeseci: rije~ je o djelu mr. sc. Zlatka Hasanbegovi}a “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. Doba utemeljenja”, koju su po~etkom oùjka 2007. u Zagrebu objavili Med`lis Islamske zajednice u Zagrebu i Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar. Kako se navodi u uvodnom pripomenku, knjiga je ne{to izmijenjen i prilozima dopun-jen magistarski rad, kojega je auktor 2005. pod naslovom Muslimanska zajednica u Zagrebu 1918.-1945. obranio na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta u Zagrebu.

NEPOZNATE FOTOGRAFIJE I PRE[U]ENI DOKUMENTI

U tehni~kom smislu, knjiga je ure|ena besprijekorno, skoro bez ijedne lektorske ili korektorske pogrje{ke, te s izvrsno snimljenim i prelomljenim fotografi jama odnosno slikovnim prilozima i tablicama. A njih nije mali broj. Pisac je u knjigu uvrstio ~ak 285 fotografi ja i osam tablica, pri ~emu je posebno va`no napomenuti, da se poznate, rani-je objavljivane fotografi je mogu nabrojiti na prste jedne ruke. Sve ostalo je dosad neobjavljeno, te neobi~no zani-mljivo i neobi~no dokumentarno, pa je ve} prelistavanje knjige i sasvim letimi~an pregled fotografi ja iznimno uz-budljiva duhovna (i nacionalna) pustolovina.

U sadràjnom smislu, Hasanbegovi}eva je knjiga vrlo uspjela sinteza povijesti zagreba~ke muslimanske zajedni-ce od 1878. do kraja Drugoga svjetskog rata, pa i nakon njega, kad je i ta zajednica bila zahva}ena valom brutalne komunisti~ke represije. Knjiga je oboga}ena velikim bro-jem priloga, koji su tako|er dosad bili posve nepoznati. Me |u 42 priloga uvr{tena su, primjerice, starojugoslaven-ska i hrvatska (NDH!) redarstvena izvje{}a o aktivnostima

Pre{u}ivana strana hrvatske povijestiPi{e: Tomislav JONJI], publicist i odvjetnik iz Zagreba

i politi~kom raspoloènju u muslimanskoj zajednici, zna-menita Deklaracija akademskih klubova Zagreba~kog sve-u~ili{ta iz travnja 1939. protiv nakanjene podjele BiH iz-me |u Ma~eka i Dragi{e Cvetkovi}a, brojni dokumenti o izgradnji zagreba~ke dàmije (od Me{trovi}eva prosvjeda dr. Mili Budaku zbog prenamjene njegova Doma likovnih umjetnika, preko raznih govora prigodom otvorenja dà-mije 1944., do aktivnosti oko njezina ru{enja 1945.-1948.), a posljednja su dva dokumenta popis muslimanskih pri-padnika oruànih snaga Nezavisne Dràve Hrvatske i hr-vatskih legionarskih postrojbi u sastavu njema~kih snaga, koji su pokopani na Mirogoju, te popis odbornika raz li ~i-tih muslimanskih ustanova i udruga u Zagrebu do 1945.

U uvodnim stranicama knjige pisac ukratko opisuje ka-ko se islam, ne ra~unaju}i povremene boravke pojedinaca i skupina, “na hrvatskom etni~kom podru~ju pojavljuje u 15. stolje}u zajedno s osmanskom dràvom koja zaposje-da i glavninu hrvatskih zemalja”. S obzirom na nacional-no-dràvne, te vjerske i tradicijske naslage, u hrvatskoj se kulturi i mentalitetu tako razvio snaàn protuislamski i

protuosmanski osje}aj. Predpreporodno i preporodno razdoblje obiljeèno je narodnim pjesmama i umjetni~kom knjièvno{}u, koja je tako|er impregnirana izrazitim pro-tumuslimanskim notama. Snaàn udarac takvomu, pojed-nostavljenom i reduciranom shva}anju hrvatske narodne ideje zadaje integracijska ideologija, koju je sredinom XIX. stolje}a formulirao dr. Ante Star~evi} na bazi ekskluzivno-ga hrvatskog nacionalizma. Iako je Star~evi}eva misao iz dana u dan stjecala sve vi{e prista{a, op}i je vojnopoliti~ki razvitak ko~io shva}anje, da su i katolici i muslimani u hrvatskim zemljama istoga etni~kog podrijetla.

Bosanskohercegova~ki je ustanak (1875.) iznova pod-jario protumuslimansko raspoloènje (i ujedno osje}aj ju` noslavenske solidarnosti), a austrougarska okupacija

Ako se i{ta u austrougarskoj politici od okupacije do aneksije (1908.), a i nakon toga, sve do 1918., moè smatrati konstantom, onda je to nastojanje da se sprije~i suradnja katolika i muslimana, koja bi omogu}ila muslimansko integriranje u modernu hrvatsku naciju i tako oja~ala ~imbenik kojega su vode}i monarhijski krugovi smatrali potencijalno vrlo subverzivnim.


B E H A R 8 2 9

BiH (1878.) nije, protivno o~ekivanjima ve}ine hrvatske javnosti (uz iznimku prava{a!), bitno pripomogla {irenju hrvatske nacionalne misli. Ako se i{ta u austrougarskoj politici od okupacije do aneksije (1908.), a i nakon toga, sve do 1918., moè smatrati konstantom, onda je to na-stojanje da se sprije~i suradnja katolika i muslimana, koja bi omogu}ila muslimansko integriranje u modernu hrvat-sku naciju i tako oja~ala ~imbenik kojega su vode}i mo-narhijski krugovi smatrali potencijalno vrlo subverzivnim. Tomu valja dodati ja~anje ju`noslavenske misli i o~ijukanje ne samo Srba u Trojednici i BiH, nego i nekih hrvatskih krugova s poletnom i ambicioznom Kraljevinom Srbijom. Takvim su se okolnostima i prilikama prilago|avale hrvat-ske vjerske, kulturne, a onda i politi~ke elite i snage, a u takvim su okolnostima djelovali i muslimanski intelektual-ni, vjerski i politi~ki krugovi.

DODIRI I ZBLI@AVANJE NA PRIJELAZU STOLJE]A

Nakon 1878., kad se BiH fakti~no, makar ne jo{ i for-malnopravno, na{la u istome dràvnopravnom okviru s drugim hrvatskim zemljama, intenziviraju se dodiri. Va`nu ulogu pritom ima Zagreba~ko sveu~ili{te, na koje se posli-je 1892. upisuje ve}i broj muslimanskih studenata. Tu se susre}u sa Star~evi}em i njegovim sljedbenicima, koji su listom ~vrsti katolici, ali skoro bez iznimke protuklerikalci. Star~evi}anstvo je privla~no zbog svog frankofi lstva i svog turkofi lstva, ali najvi{e zbog svog slobodarstva i oporbe-nja{tva: ako itko u ovom dijelu Europe dosljedno zagova-ra blagostanje i slobodu pojedinca, skupina i naroda, on-da je to upravo Ante Star~evi}. Simpatije prema njemu i njegovim idejama nisu samo pitanje politike, nego i pi-tanje etike. I doista, ve}ina muslimanskih sveu~ili{taraca pri grlit }e star~evi}ansku misao i hrvatsku nacionalnu ide-ju, ostaju}i i nakon raskola Stranke prava (1894.) vjerna Star~evi}evu nasljedniku dr. Josipu Franku. Time su, uspo-redno, u zagreba~koj sredini podkapali protumuslimanske predrasude i osje}aj nepovjerenja, a istodobno u vlasti-tom zavi~aju {irili osje}aj solidarnosti, bliskosti, pa i istosti s Hrvatima drugih vjeroispovijedi.

Po~etkom XX. stolje}a u Zagrebu se osnivaju prvi aka-demski klubovi koji okupljaju sveu~ili{tarce iz BiH. Ipak, s obzirom na konfesionalnu uvjetovanost ènidbenoga i dràvljanskog prava, jo{ postoje zapreke trajnom naselja-vanju muslimana u Banskoj Hrvatskoj. Prijelomni doga|aj u tom smislu bio je Zakon o priznanju islamske vjeroispovije-sti u kraljevinama Hrvatskoj i Slavoniji, koji je u oùjku 1916. usvojen u Hrvatskome saboru, te krajem travnja na-kon vladarove potvrde i progla{en. Zahvaljuju}i tomu, ma-lo nakon svr{etka Prvoga svjetskog rata u Zagrebu je ̀ ivjelo oko 200 muslimana. Jo{ uvijek su to ve}inom u~enici i sveu~ili{tarci, te vojnici i obrtnici, a njihov se broj u prvim godinama jugoslavenske dràve osjetno pove}ava.

RAZDOBLJE INTEGRACIJE

Prema popisu pu~anstva 1921., na podru~ju Hrvatske i Slavonije ìvjelo je 3.145 muslimana, od ~ega 474 u Zagrebu. Deset godina kasnije, u Savskoj banovini ima 3.823 muslimana, od ~ega je u Zagrebu njih 1.239. Takav porast broja muslimana stvorio je i potrebu organiziranja vjerskoga i kulturnog ìvota. U prosincu 1919. prvim pri-vremenim gra|anskim imamom za podru~je Hrvatske i Slavonije sa sjedi{tem u Zagrebu imenovan je Ismet Muf-ti}, koji je od 1916. bio vojni imam u karlova~koj 96. lova~koj pukovniji (kao drugi vojni imam u Hrvatskoj). Ve} 1922. imamski je ured podignut na razinu muftijstva, a imamu je dodijeljen naslov muftije. Oko organizacije vjer-skog ìvota bilo je tijekom svih me|uratnih godina oka-panja, koja su protkana dijelom osobnim, a dijelom i kul-turnim odnosno politi~kim razlozima, {to pokazuje da ni

O~evi prve muslimanske moderne u Bosni i Hercegovini, uredni{tvo “Be hara”: Osman Nuri Hadì}, Edhem Mulabdi},

Fehim Spaho, Ademaga Me{i} – vlasnik i naklad nik lista

Zagreba~ki muftija Ismet Mufti}(@ep~e, 1886. – Zagreb, 1945.)


1 0 B E H A R 8 2

muslimanska zagreba~ka zajednica, posve razumljivo, ni-je bila kompaktna, niti je u dru{tvenom ìvotu djelovala kao cjelina. No, velika ve}ina pripadnika zajednice u na-cionalnom se pogledu osje}ala Hrvatima, a tako se, u istu-pima u javnosti i u svome knjièvno-publicisti~kom radu, deklarirao i Fehim ef. Spaho, reis-ul-ulema Islamske vjer-ske zajednice 1938.-1942. (ujedno brat Mehmeda Spahe i raniji urednik Pravde, glasila Jugoslavenske muslimanske organizacije).

Hasanbegovi} napominje, da je jedan od razloga takve nacionalne identifi kacije zagreba~kih muslimana vjerojat-no i “prakti~na socijalna korist brèg suìvljavanja s no-vom sredinom”. No, nema nikakve sumnje da to ne moè biti glavni razlog, jer do takve identifi kacije dolazi u Kralje-vini SHS odnosno Kraljevini Jugoslaviji, pa i u doba {e sto-sije~anjske diktature, kad bi identifi kacija s jugoslavenst-vom, pa i srpstvom, ~ak i u Zagrebu omogu}avala stano-vite dru{tvene probitke. Unato~ tome, zagreba~ki musli-mani u najve}em su broju izbjegavali reìmske udruge i manifestacije, solidariziraju}i se sa svojim katoli~kim su-narodnjacima. U skladu s tim, zagreba~ka je musliman ska zajednica postala sastavni, posve integrirani dio kulturno-ga i vjerskog ̀ ivota glavnoga grada Hrvata. Iako je svih tih godina bila procjepu izme|u politi~kih ciljeva, planova i taktika Ma~ekove Hrvatske selja~ke stranke i Spahina JMO-a, u drugoj polovici tridesetih godina u zagreba ~koj se muslimanskoj zajednici po~inje osje}ati nagla{enije di-stanciranje od Ma~ekove politike. Radi}ev nasljednik nije imao previ{e sluha ni za islam i njegove odjeke na dru-{tvenome, vjerskom i kulturnom podru~ju, a ni za Bosnu i Hercegovinu. Njegova spremnost da u interesu u~vr{}enja Jugoslavije i osiguranja autonomnog poloàja Hrvata, pri-stane na podjelu BiH s Beogradom, u zagreba~kim je mu-slimanskim redovima dovela do izrazitijeg priklanjanja sve sna`nijemu usta{kom pokretu.

PROTIV PODJELE BOSNE I HERCEGOVINE,ZA NEZAVISNU DR@AVU HRVATSKU

Time {to su nakon doseljenja u Zagreb posve prihvatili hrvatsku nacionalnu misao, zagreba~ki muslimani nisu zaboravili (a nisu ni mogli zaboraviti) Bosnu i Hercegovi-nu, s kojom su trajno ostali vezani osobnim, obiteljskim, vjerskim i kulturno-tradicijskim vezama. Kao {to star~evi-

}anska ideologija nije isklju~ivala islam (jer je “vjera stvar du{evnosti” i “po vjeri se ne dieli nijedan narod”), tako je u njihovim percepcijama Hrvatska nu`no uklju~ivala BiH. Samo u takvoj Hrvatskoj muslimani mogu predstavljati zna~ajan ~imbenik i ne biti podvrgnuti stalnoj (iako naj-~e{}e slabo ili nikako potkrijepljenoj) bojazni od katoli-~koga nadglasavanja, podcjenjivanja ili prozelitizma. I obr nuto, hrvatska politika koja se odri~e BiH, neminovno dovodi do preispitivanja muslimanskih pozicija.

Strast kojom su mladi muslimanski intelektualci u raz-li~itim omladinskim publikacijama krajem tridesetih godi-na pisali o hrvatstvu BiH rje~ito govori o intenzitetu njiho-va straha da }e BiH biti podijeljena izme|u hrvatske i srp-ske politi~ke elite, slijedom ~ega }e muslimanska zajednica biti ne samo prepolovljena i rascijepljena, nego }e se mo-rati suo~iti s pitanjem, je li njezino priklanjanje hr vatskoj integracijskoj ideologiji bilo opravdano. O tome dra mati-~no svjedo~i ve} spomenuta Deklaracija o BiH aka demskih klubova Zagreba~kog sveu~ili{ta upu}ena reis-ul-ulemi IVZ Fehimu Spahi, sastavljena 29. travnja 1939. De klaraciju su objavili “Hrvatski muslimani akademi~ari pitomci Narodne uzdanice”, “KAD August [enoa”, “HKAD Do magoj”, “Sve-u~ili{ni pododbor MH” i “Udruènje sve u~ili{tarki u Zagre-bu”. Imena udruga-potpisnica (a objavljeni su faksimili potpisa njihovih predstavnika pri sastavljanju deklaracije) pokazuju posvema{nju slogu hrvatskih nacionalista musli-mana (Jusuf Oki}, ]a zim Tuli}, Medìd Re{idagi}) i katolika (Branko Rukavina, Ivo Korsky, Ilija [a ravanja, Janko Skrbin, Vjera Korsky, Stjepan Feri}, Nikola Jedna~ek, Miljenka Her-ceg), od kojih su neki uskoro dobili va`na mjesta u uprav-nom aparatu NDH (Rukavina, Korsky, Oki}) ili su nezaobi-lazna imena kasnije hrvatske politi~ke emigracije (Korsky, Skrbin). Kako je dvije i pol godine kasnije, u boì}nom bro-

Prvi zagreba~ki mesdìd u Toma{i}evoj ulici 12

Muhamed Hadìba{~au{evi}, pitomac zagreba~ke “Narodne uzda nice”, govori na sve~anosti u povodu otkrivanja spomenika hrvatskoj himni, Klanjec 1935.


B E H A R 8 2 1 1

ju “Hrvatskog naroda” (br. 309./III., Badnjak 1941., str. 21.) posvjedo~io Tias Mortigjija, ta je deklaracija bila politi~ki i nacionalni doga|aj prvog reda, a predana je Mi-li Budaku, nadbiskupu zagreba~kom Alojziju Stepincu, reis ul-ulemi Fehimu Spahi, nadbiskupu sarajevskom Ivanu Ev. [ari}u, te njema~komu, talijanskom, ma dàrskom, engle-skom i francuskom konzulu u Zagrebu. Dostavljena je i upravi Matice hrvatske te glavnim odborima Napretka i Narodne uzdanice u Sarajevu. Umnoèna je i kao letak, a vijest o njoj objavio je buenosaire{ki Hrvatski domobran od 4. svibnja 1939. te pitsbur{ka Nezavisna hrvatska drà-va od 3. lipnja 1939.

Zagreba~ki su muslimani progla{enje NDH u travnju 1941. do~ekali s olak{anjem i odobravanjem, ba{ kao i ve}ina muslimana u BiH (u isto se vrijeme sandà~ki mu-slimani nastoje pripojiti Bosni i Hercegovini, a preko nje Hrvatskoj). Pritom je moglo biti razlika u motivima, ali je uvijek va`no imati na umu, da nekakvoga organiziranog muslimanskog otpora protiv NDH nije bilo, pa ~ak i poz-nate muslimanske rezolucije – koje se ~esto poku{ava kri-votvoriti i iskrivljeno tuma~iti – nikada ni jednom rije~ju ne dovode u pitanje dràvni okvir i hrvatsku nacionalnu orijentaciju, nego se tek konfrontiraju s pogrje{kama reì-ma te zlo~inima i zlouporabama u ime vlasti. Karakteristi~an je u tom kontekstu odgovor posljednjega hrvatskog mini-stra vanjskih poslova, dr. Mehmeda Alajbegovi}a, na pi-tanje jugoslavenskih istraìtelja o razlozima njegova pri-stupanja usta{kom pokretu. Iako je svjestan, da mu je oko vrata ve} nataknuta om~a, Alajbegovi} ne kalkulira niti traì opravdanje: “Glavni motiv koji me je rukovodio da pristupim, odnosno kada sam pristupao usta{kom pokre-tu, bila je ideja hrvatske dràve. Na mene je dakle pri to-me utjecala spoznaja o pravu hrvatskog naroda na svoju dràvu i drugi motivi nisu me pritom rukovodili.”

Naravno, osobne razmirice i unutarnji prijepori nisu pre stali progla{enjem nove dràve, pa }e i me|u zagre ba-~kim muslimanima tijekom ~etiri ratne godine biti manjih razmirica i razilaènja, a svaka od strana u sporu poku{avat }e na}i zagovornike i arbitre u ljudima iz vlasti, budu}i da je niz istaknutih hrvatskih nacionalista muslimanske vje-roispovijedi ili du`nosnika biv{e JMO dobio istaknuta mje-sta u dràvnoj upravi (Hakija Hadì}, dr. Osman Kuleno-vi}, dr. Dàfer Kulenovi}, Hilmija Be{lagi}, Salih Balji} i dr.). No, karakteristi~no je da su najvi{a tijela dràvne vlasti, a osobito dràvni poglavar dr. A. Paveli}, uporno odbijali mije{ati se u te razmirice i unutarnja vjersko-organizacij-ska pitanja Islamske vjerske zajednice u NDH. Iako su bud-no pratile javlja li se me|u zagreba~kim muslimanima ka-kav protudràvni pokret (bilo jugoslavensko-komunisti~ki, bilo bosansko-autonomisti~ki), vlasti su otklanjale i pa~a-nje u uvijek osjetljivo pitanje konverzija muslimana na kr{}anstvo i obrnuto. Nasuprot tome, Paveli} je i na vanj-ski, simboli~ki na~in htio pokazati da su muslimani u NDH ravnopravni, te se ni po ~emu ne razlikuju od inovjernih Hrvata. Najjasniji znak u tom smjeru bio je odustanak od predratnoga plana izgradnje dàmije na tada{njoj zagre-ba ~koj periferiji (Zelengaj) i njezina smje{tanja u srcu gra-da, preure|enjem Me{trovi}eva Doma hrvatskih likovnih umjetnika na tada{njemu trgu “N”.

Poglavnik Ante Paveli}, zagreba~ki muftija Ismet Mufti}, patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve Germogen i evangeli~ki biskup Philipp Popp, Zagreb 1944.

(sva trojica osu|ena na smrt 1945.)

Hasanbegovi}eva knjiga donosi op{iran i bogato ilustri-ran prikaz izgradnje prve zagreba~ke dàmije, kao i niz do kumenata o njezinu ru{enju. I zagreba~ku je musliman-sku zajednicu te{ko pogodio val represije. Muftija Ismet ef. Mufti} osu|en je na smrt krajem lipnja 1945., a te{ke su kazne pogodile i niz drugih istaknutih pripadnika zajed-nice. Ve} u lipnju 1945. po~inju se javljati glasovi za ru{enje dàmije, a oni dolaze iz redova komunisti~ke nomenklatu-re muslimanskog podrijetla. Prvaci IVZ poku{a vaju sprije~iti to zlodjelo, ali su u prolje}e 1948. morali priznati poraz: predsjednik Gradskoga narodnog odbora, drug Mika [pi-ljak, u svome je velebnome humanisti~kom i anifa{isti~kom nadahnu}u 9. travnja 1945. donio odluku o ru{enju mina-reta “koje je podigao krvnik Paveli} u svrhu raspirivanja mr`nje i bratoubila~kog rata me|u na{im narodima”. Idu-}ih su dana i tjedana minareti sru{eni, a kamen kojim su bili zidani stu~en i njime posute ulice na periferiji. Ru{enje dàmije simboli~ki je predstavljalo uvod u novu fazu povi-jesnog razvitka, u kojoj se agresivnije i dosljednije nego ikad ranije poku{alo, a uvelike i uspjelo, onemogu}iti hr-vatsku nacionalnu identifi kaciju muslimana. Zlatko Hasan-begovi} je, radi toga, naàlost u pravu kad na koncu (do-du{e, u predgovoru, ali znamo da se predgovori pi{u na kraju, a ne na po~etku!) priznaje kako ga suvremena situa-cija podsje}a na autobiografski Ju~e ra{ nji svijet Stefana Zweiga, u kojemu taj austrijski pisac ìdovskog podrijetla pi{e i sanja o svijetu u kojem je “stasao i oblikovao se, a koji je bespovratno nestao u provali nasilja”...


1 2 B E H A R 8 2

Premda su hrvatsko-muslimanske veze dugotrajna is-tra ̀ iva~ka tema, u historiografi ji gotovo da ne postoji monografi ja o islamu i muslimanima u Hrvatskoj na izvo-rima novog vijeka, izuzmemo li knjigu [evka Omerba{i}a, Islam i muslimani u Hrvatskoj (1999.) koja obuhva}a pro-blematiku u rasponu od 10. stolje}a do suvremenog do-ba. Nedostatak monografi ja posredno upozorava da je povijesno ~itanje hrvatsko-muslimanskih odnosa tj. para-lelnog i suprotstavljenog svijeta kr{}anstva i islama, zah-tjevno i da iziskuje poznavanje komparativne metodologi-je kao i raznolike islamske ba{tine, koju povjesni~ar te{ko moè svladati bez iznimne akribije. Imamo li u vidu do sa-da{nju povijesnu literaturu, malo je autora koji se upu{taju u inovacije izvan sigurnog okvira tradicionalne politi~ke historiografi je, da ne spominjemo niz nesporazuma do kojih dolazi kada se na samoosvje{tenje etni~kih grupaci-

ja gleda kao na polazno danu ~injenicu, a ne kao na rezul-tat dugotrajnog i sloènog povijesnog procesa.

Knjiga Z. Hasanbegovi}a Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja, zacijelo nije izvedena iz takve istraìva~ke pretpostavke. Problematika etnosa muslima-na uop}e nije autorova istraìva~ka preokupacija, a ve} na po~etku obavje{tava nas da se u knjizi koristi nazivom muslimani jer je koncept bosansko-hercegova~kih musli-mana kao posebnog naroda/nacije Muslimana/Bo{njaka u povijesnom vremenu kojim se njegova knjiga bavi “ne-poznat” te “pripada kasnijem politi~ko-nacionalnom raz-vit ku”. Pojam “bo{nja{tva”, zaklju~uje autor, tada se me-|u muslimanima poglavito razumijeva kao “bosanski re-gionalizam” u sklopu {irih kulturnih, dràvnih ili nacional-nih entiteta (str. 16).

Hasanbegovi}eva knjiga opse`no je djelo od 623 stra-nice osnovnog teksta, priloga i rasko{nih fotografi ja. Ovo je ponajvi{e povijesna pri~a o bosansko-hercegova~kim muslimanima u Zagrebu izme|u 1878. i 1945. godine i mogu}nostima identifi kacije sa zagreba~kim kulturnim i urbanim obzorjem. Autor u knjizi kre}e od politi~ke kro-nologije koja njegovu djelu daje ~vrst okvir i strukturu u sklopu koje on uspijeva unijeti neke nove pristupe i teme. Problematiku muslimana u Zagrebu Hasanbegovi} pro-matra u povijesnom luku u kojem se cikli~ki smjenjuju usponi i padovi muslimanske vjerske i kulturne zajedni-ce u raznim politi~ko-dràvnim sustavima. Uvod u glavni sadràj knjige jest problematika zagreba~kih muslimana u sklopu Austro-Ugarske (1878.-1918.), prema kriteriju sa-dr ̀ anom u {iroko prihva}enom stajali{tu da su se musli-mani na{li na raskri`ju dvaju povijesnih tijekova: onoga koji ih je vezao uz islamsku ba{tinu i onoga koji je utirao put modernoga sekularnog diskursa. Sljede}a klju~na to~ka jest 1918. godina i stvaranje jugoslavenske dràve u kojoj se trajno oblikuje samosvojnost muslimanske zajed-nice. Godina 1941. i stvaranje NDH trebala je biti vrhunac razvoja muslimana, ali se zapravo pretvorila u po~etak no ve krize koja je kulminirala 1945. stvaranjem komuni-sti~ke Jugoslavije.

Dakle, politi~ka kronologija 1878.-1945. siguran je ok-vir u kojemu autor nastoji osigurati {to reprezentativniji uvid u kulturni i duhovni ìvot zagreba~kih muslimana.

Razdoblje kontinuiteta te dru{tvenog i demografskog rasta – cjelovita povijesna rekonstrukcijaPi{e: Nada KISI] KOLANOVI], Hrvatski institut za povijest, Zagreb

Zagreba~ka katedrala s minaretom, karikatura,Zagreb 1922.


B E H A R 8 2 1 3

Glavni dio knjige strukturiran je u pet poglavlja bogate rekonstrukcije i analize, dok je ostatak knjige {turiji i u njemu dominira blok izvornoga gradiva koje ~ine 42 izvor-na dokumenta. Knjiga sadrì jo{ i zaklju~ak, popis kratica, izore i literaturu te indeks osoba. Kratki Uvod autoru po-najprije sluì da pozicionira Zagreb kao grani~nu crtu isla-ma i kr{}anstva, kako bi utvrdio da osamdesetih godina 18. stolje}a zbog blizine osmanske granice on postaje “jedno od sredi{ta habsbur{ke islamske politike”. Na tu kulturnu promjenu posredno upozorava i nazo~nost Fran-za Dombaya, austrijskog diplomata i orijentalista u Zagre-bu koji se 1795. javlja s knjigom Izvadak iz ìvotne povije-sti vjerovjesnika Muhameda u vezi s njegovim vjersko-po-liti~kim i }udorednim na~elima. Implikacije oslabljene os-manske hegemonije i zavr{etak Velikog rata krajem 17. i po~etkom 18. stolje}a u kulturnoj }e sferi, dakle omek{ati protuislamski obrazac u Banskoj Hrvatskoj.

Hasanbegovi} prvi pri ljev muslimanskih stu-denata u Zagrebu po ve-zuje s odlukom hr vatsko-slavonske Zemaljske vla-de iz 1892. prema kojoj su studenti [erijatske su-da~ke {kole u Sarajevu mogli nastaviti studij pra va na Zagreba~kom sveu~ili{tu. Osman Nuri Hadì} bit }e prvi student prava koji }e upravo u Zagrebu 1894. tiskati svoju studiju pod naslovom Islam i kultura, pokazuju}i da muslimanski intelektualci ne bjeè od vla-stitoga kulturnog i vjerskog izvori{ta. U analizi prvih kul-turnih dodira muslimana sa Zagrebom autor polazi od sitnih ali znakovitih detalja, primjerice doznajemo da je u prosincu 1886. u Zagrebu boravio Mehmed Kolak Kolako-vi}, pjeva~ iz okolice Biha}a kao gost Matice hrvatske te da je recitirao pjesme koje je Matica objavila u zbirci pod naslovom Hrvatske narodne pjesme. Juna~ke pjesme (mu-hamedovske). Njegov {ou i egzoti~an lik izazvao je veliki interes zagre ba~koga gra|anstva, a tom zgodom Kolako-vi}a je portretirao slikar Ferdo Quiquerez, a njegovu re-produkciju (Kolakovi}a s turbanom, cigarom i {alicom ka-ve) moèmo na}i u knjizi. Ova nas epizoda podsje}a na

istraìva~ki potencijal mikrohistorije, te bi zacijelo vrijedi-lo sustavnije ispitati prve kulturne dodire.

Iz Hasanbegovi}eve analize mogli bismo zaklju~iti da je do 1918. muslimanska zajednica u Zagrebu bila nagla-{eno optere}ena psihologijom raspr{enosti. Mnogo vi{e prostora u knjizi autor posve}uje zagreba~kim muslimani-ma od 1918. do 1941. godine, kada zapravo zapo~inje sna`niji migracijski val muslimana prema Zagrebu kao modernome gospodarskom sredi{tu i trì{tu radne snage. Njihov status osnaèn je zakonskim priznanjem islama kao ravnopravne vjere u Hrvatskoj 1916. godine. Po~etak profi liranja muslimanske zajednice autor smje{ta negdje oko 1919. kada je Ismet Mufti} imenovan za prvoga gra|anskog imama. Zajednica }e biti zna~ajno osnaèna 1934. godine osnivanjem prve zagreba~ke islamske vjer-ske op}ine i osnivanjem Dèmatskog med`lisa 1937. koji je okupio vjersku i svjetovnu elitu. Uskoro je osnovana i

Zaklada za iz gradnju dà mije, te [erijatski sud nadleàn za bra~no i obi-teljsko pra vo muslimana koji je po~eo raditi 1938. godine.

Hasanbegovi}eva re-konstrukcija povijesnog vremena izme|u 1918.-1941. sadrì mno{tvo po dataka o kulturnom

ìvotu muslimana. U sredi{tu analize jest razvoj mjesnog odbora Narodne uzdanice 1923. godine koja se osniva kao akademski klub muslimanskih studenata, a nakon dvije godine klub se otvara i nemuslimanima. Autor prati rast dru{tva tijekom 30-tih kada prerasta akademske okvi-re i oblikuje se kao gra|ansko kulturno dru{tvo koje je 1933. imalo tristotinjak ~lanova. Na planu doga|aja u zagreba~koj NU ni{ta nije presko~eno, autor precizno rekonstruira unutra{nja previranja u mjesnom zagreba-~kom pododboru NU od osnutka 1923. do ukidanja 1945. godine. Autor nas ne ostavlja u dvojbi da je hrvatski na-cionalizam uvelike profi lirao tu kulturnu udrugu. Nacio-nalnim kriterijima vrednovan zagreba~ki pododbor NU-a postao je prostor za hrvatsku identifi kaciju muslimana, a Hasanbegovi} raspli}e zanimljivu povijesnu pri~u o zagre-

Trg N, Zagreb sredinom dvadesetih godina Trg Kralja Petra I. Velikog Oslobodioca, Zagreb 1938.


Za Hasanbegovi}a je zagreba~ka dàmija nedvojbeno bila “simbol”, ~itavoga razdoblja, zbog ~ega on njezino ru{enje 1945. ocjenjuje kao udar na “cjelokupni dru{tveni napor prve generacije zagreba~kih muslimana”, {tovi{e kao udar totalitarnoga komunisti~kog reìma na ~itav sustav vrijednost liberalnoga gra|anskog dru{tva.

1 4 B E H A R 8 2

ba~kom pododboru NU-a kao popri{tu “sna`nih politiko-ideolo{kih su~eljavanja” koja se od 1935. iz politi~kog ìvota prenose na studentsku populaciju. Pozornica tog sukoba jest Muslimanska akademska menza Narodne uzdanice i konvikit kroz koji je izme|u 1936. i 1945. pro{lo 214 u~enika i studenata i 40 studentica.

Na stranicama njegove knjige osobito je prisutna svakida{njica zagreba~kih muslimanskih u~enika i stude-nata. Hasanbegovi} ne prati problematiku Narodne uzda-nice isklju~ivo iz zagreba~ke vizure, ve} je poku{ava kon-tekstualizirati u okviru {ire sarajevske politike. Izvje{tava nas o reakcijama vodstva Narodne uzdanice u Sa-rajevu kada se poku{alo promijeniti ime udruge. Edhem Mulabdi}, predsjednik sarajevskog Glav-nog odbora, naime, odbio je 1936. zahtjev zagre-ba~kog pododbora NU-a da joj da pridjevak “hr-vatsko” dru{tvo. Mulabdi} je objasnio da se time ne “odbija hrvatsko ime”, ve} se po{tuju pravila dru{tva po kojima dru{tvo nema hrvatsko nacio-nalno obilje`je (str. 112). Autor tako|er daje uvid u previranja me|u muslimanskom sveu~ili{nom mladeì nakon stvaranja Banovine Hrvatske, i nje-zino pristajanje uz Deklaraciju akademskih klubova Hrvatskog sveu~ili{ta u Zagrebu 1939. u kojoj se tvrdi da je Bosna i Hercegovina “etni~ki hrvatska zemlja”, a dokument zavr{ava usklikom: “Ne damo Herceg-Bosnu dijeliti”. U kn-jizi se tako|er donose podaci o radu manje eksponirane udruge pod nazivom Dru{tva zagreba~kih muslimana koja je 1939. preimenovano u Hrvatsko muslimansko dru{tvo.

O~ito je da se u ratnom vremenu 1941.-1945. godine muslimanska zajednica hvatala u ko{tac s najteìm pro-blemima opstanka te da je progla{enje NDH za muslima-ne bio politi~ki i moralni izazov. Ma|utim, Hasanbegovi} nije imao namjeru da kompleksnije obuhvati tu povijesnu gra|u. Stoga se u odjeljku posve}enom muslimanima u

NDH primje}uje odsutnost problematizacije. Autor u ana-lizi prati rad Hrvatskoga muslimanskog dru{tva Narodna uzdanica, razglaba o izgradnji zagreba~ke dàmije te ana-lizira problematiku mje{ovitih ènidbi i vjerskih preijelaza. Izostaje autorov komentar na niz drugih va`nih doga|aja. Prisjetimo se istraìva~kih mogu}nosti koje pruà primje-rice, analiza vjerske i politi~ke elite nasuprot ekstremno-me hrvatskom nacionalizmu, osobito dru{tva ilmije “El Hi daje”, djelovanje “Odbora narodnog spasa” koji se oglasio u Sarajevu u kolovozu 1942. godine, formiranje 13. SS-dobrovolja~ke bosansko-hercegova~ke planinske divizije (Handàr divizije) i drugim pitanjima o kojima je postoje brojni izvori i literatura. Ta disproporcijalnost znanja koja se osje}a u dijelu knjige posve}enom 1941.-1945. godini rezultat je zapravo Hasanbegovi}eve meto-dologije koja se bavi dijelovima (Zagreb), a ne cjelinom (Hrvatska). Stoga se Zagreb doima suvi{e izoliran od kon-teksta Hrvatske i Bosne i Hercegovine, problematika osta-je plo{na u povijesnom vremenu koje je i za zagreba~ke muslimane bilo iznimno dinami~no i prijeporno.

Taj nedostatak donekle nadokna|uju vrijedni i dosad nepoznati podaci koje autor donosi o Hrvatskom musli-manskom dru{tvu Narodna uzdanica i Hrvatskom musli-manskom dru{tvu u NDH, osobito radu dobrotvornog ka-raktera. Tako, primjerice, doznajemo da je u Zagrebu ve} potkraj kolovoza 1941. smje{teno dvjestotinjak izbjegli~ke muslimanske djece s podru~ja Hercegovine i kotara Biha}, koji su smje{teni u domu u Josipovcu i u domu za gluho-nijemu djecu u Ilici; da je u rujnu iste godine u Zagreb stiglo i 1250 izbjeglica s podru~ja Biha}a koji su zatim smje{teni u okolicu Bjelovara i Oku~ane; da su u studeno-me 1944. otvorene dvije zgrade Dje~jeg doma Narodne uzdanice u [estinskom dolu. Autor zatim analizira povi-jest izgradnje zagreba~ke dàmije, koju prati serija izvrs-nih fotografi ja. Za Hasanbegovi}a je zagreba~ka dàmija

nedvojbeno bila “simbol”, ~itavoga razdoblja, zbog ~ega on njezino ru{enje 1945. ocjenjuje kao udar na “cjelokup-ni dru{tveni napor prve generacije zagreba~kih muslima-na”, {tovi{e kao udar totalitarnoga komunisti~kog reìma na ~itav sustav vrijednost liberalnoga gra|anskog dru{tva. Ne zatvaraju}u o~i pred ~injenicom da su u NDH po~injeni stra{ni zlo~ini na rasnoj i vjerskoj podlozi, Hasanbegovi} zaklju~uje da je to vrijeme za muslimansku zajednicu bilo “razdoblje kontinuiteta, dru{tvenog i demografskog rasta potaknutog i poja~anog migracijom iz Bosne i Hercegovi-ne prema Zagrebu” (str. 452). Takvu vrstu procjene, goto-vo je nemogu}e susresti, primjerice, u najnovijoj bo{nja-

Zagreba~ka dàmija (panorama)


Prema autorovim istraìvanjima, u Zagrebu je 1941. godine bilo najvi{e prijelaza na islam te su se od ukupno 71 prijelaza, primjerice 33 odnosila na rimokatolike, 31 na pravoslavce. Broj prijelaza je konstantno padao pa je, primjerice, 1942. godine zabiljeèno 43 prijelaza; 1943. godine 16 prijelaza i 1945. godine osam prijelaza.

B E H A R 8 2 1 5

~koj historiografi ji, koja NDH isklju~ivo vizira kao klasi~an oblik “asimilacije” i “kulturnog kolonijalizma” prema bo-sanskohercegova~kim muslimanima.

Me|utim, treba priznati da se ovdje prvi put donosi uvid u problematiku me|uvjerskih odnosa te da se iz sa-branih podataka moè i{~itati karakter vjerskih prijelaza. Tako se, primjerice, iz prezentiranih podataka moè vidje-ti da je prijelaz s pravoslavne i ìdovske vjere na islam motiviran gra|anskom sigurnosti, a da je u slu~ajevima prijelaza rimokatolika bila rije~ poglavito o sklapanju za-konitih brakova. Prema autorovim istraìvanjima, u Zagre-bu je 1941. godine bilo najvi{e prijelaza na islam te su se od ukupno 71 prijelaza, primjerice 33 odnosila na rimo-katolike, 31 na pravoslavce. Broj prijelaza je konstantno padao pa je, primjerice, 1942. godine zabiljeèno 43 pri-jelaza; 1943. godine 16 prijelaza i 1945. godine osam pri-jelaza. Autor nas tako|er izvje{tava o demografskim kre-tanjima muslimana u Zagrebu izme|u 1910. i 1947. godi-ne iz kojih je vidljiva tendencija neprestanog rasta, pa je primjerice, 1910. u Zagrebu ìvjelo 35 muslimana da bi se taj broj 1947. popeo na 2512 muslimana. U knjizi je ponu|eno obilje bio-bibliografskih podataka za gotovo cijeli prvi nara{taj muslimanskih intelektualca u Zagrebu. Iznimno je uvjerljiva analiza djelovanja zagreba~kog muf-tije Ismeta Mufti}a, a moè se na}i i mnogo vrlo ìvopi-snih fi gura iz kulturnog i politi~kog miljea.

Poglavlje Hasanbegovi}eve knjige posve}eno sudbini muslimanske zajednice neposredno nakon propasti NDH 1945. i uvo|enju komunisti~kog reìma, mnogo je saè tije. Teì{te je stavljeno na represivnu problematiku, a povijesno vrijeme se osvjetljava politi~kim progonom muslimanske in-teligencije koja je bila involvirana u kulturnu i vjersku infra-strukturu NDH, te ru{enjem zagreba~ke dà mije. Hasanbe-govi} u posebnom dijelu donosi podatke o muslimanskim suradnicima u zagreba~kom novinstvu i publicistici prije 1945. godine. Na kraju slijede Prilozi u kojima autor prema vlastitom izboru objavljuje ~etrdesetak izvornih arhivskih do-kumenata razli~ite provenijencije. Premda ovo gradivo moè biti zanimljivo istraìva~ima, ono donekle optere}uje osnov-ni sadràj monografi je, a to Hasanbegovi}eva knjiga prema opse`nosti izvornog istra ̀ i vanja zacijelo jest.

Rije~ je o prvoj knjizi kao cjelovitoj povijesnoj rekon-strukcija muslimanske kulturne i vjerske infrastrukture u Zagrebu od 1878. do 1945 godine, dakle u jednoj par excellence zapadnoj i nacionalno formiranoj sredini. U njezinu je sredi{tu pretpostavka koju autor iskazuje zak-lju~kom da je hrvatska nacionalna ideologija bila “isklju~ivi okvir u kojemu se oblikovalo shva}anje zagreba~kih mu-slimana o vlastitom identitetu prije 1945.” (str. 451.). Premda taj zaklju~ak nije sporan, on se u kon~anici poka-zuje nepotpun jer vodi ra~una tek o politi~kom usmjere-nju muslimana. Muslimani u Zagrebu nisu posredovali samo politiku, nego i svoju duhovnost i vjeru, kulturu, obi~aje i osje}ajnost, a sve to zajedno bio je katalizator njihova vlastita bujanja i samoosvje{tenja. Hasanbegovi}u treba priznati da je uporan traga~ za povijesnim izvorima, njegove bilje{ke upu}uju na veliki raspon kori{tenih arhi-va javnog i privatnog karaktera (Arhiv Med`lisa Islamske zajednice u Zagreb, Hrvatski dràvni arhiv i Dràvni arhiv u Zagrebu, Arhiv Bosne i Hercegovine, Istorijski arhiv u Sarajevu, Arhiv Gazi Husrev-begove biblioteke u Sarajevu itd.). Autor je precizan u rekonstrukciji povijesnih doga-|a ja, pouzdan u zaklju~cima, a njegov stil je ~itak i ter-minolo{ki ujedna~en. Njegova velika strast je foto-doku-mentacija, pa je u knjigu uvr{teno 285 vrlo kvalitetno oti-snutih fotografi ja koje izvrsno prate tekst.

Imamo li u vidu da je Hasanbegovi} danas vi{i asistent u Institutu dru{tvenih znanosti “Ivo Pilar” u Zagrebu, a njegova knjiga pro{ireni magistarski rad koji je obranio na Odsjeku za povijest Filozofskog fakulteta Sveu~ili{ta u Zagrebu 2005., od ovog se mladog znanstvenika moè o~ekivati da }e odràti kontinuitet znanstvenog interesa za povijest muslimana/Bo{njaka u Hrvatskoj. U Hasanbe-govi}evoj knjizi potencijalni ~itatelji na}i }e dokumentiran i dijalogi~an pogled na muslimane u Zagrebu od 1878. do 1945. godine, osobito na muslimanske intelektualce i njihove hrvatske sugovornike koje autor prije svega vidi kao graditelje mostova izme|u dvije kulturne obale. [to re}i na kraju, osim da se i u ovoj knjizi moè osjetiti da je Zagreb dobivao kada se pona{ao kao grad intercivilizacij-ske komunikacije, te da je gubio kada je drugima i druk-~ijima poku{ao nametati asimilativan model suìvota.

Zagreba~ko {erijatsko vjen~anje Muhameda Hadìba{~au{evi}a i Marije ôrda{i}, sjede Jure Franceti}

i Jusuf Oki} kao {erijatski svjedoci, Zagreb 1941.


Unutra{njost prve Zagreba~ke dàmije

1 6 B E H A R 8 2

(…) @ivimo, kad govorimo o modernoj Hrvatskoj, u vre menu ne o tu|manov{tine, neoboba nov{ti ne, ne o{u{a-kov{tine. Barem kada se analizira politika Republike Hrvat-ske u Bosni te, jo{ vi{e, hrvatska politika u Bosni. Nekada{nji glavni profi teri antitu|manizma kao Ivan Lovrenovi} da-nas su zagovornici bobanovske formule podjele Bosne i Hercegovine na tri entiteta, a sve pod krinkom odanosti te oriji konsocijacije te imperativa da se prihvate “realnosti na terenu”. (…) U slu`bi te nacionalno-konsocijalne do-moljubne ideologije na{ao se i Zlatko Hasanbegovi}, cvie-ti} vrlo fi n, te prva zagreba~ka, dèmatli-purgerska, ma-}u hica neotu|manizma.

(…) Hasanbegovi}ev zajapureni antikomunizam vodi ga u negiranje bo{nja~ke posebnosti koju on smatra tito-isti~kom tvorevinom. Njegov zajapureno bolesni antititoi-zam proizveo je neke od najapsurdnijih mu izjava. Prvi put sam za tog juno{u ~uo kada je prije nekoliko godina sara-jevski Napredak organizovao nekakav znanstveni skup o `rtvama rata. Tu se Hasanbegovi} istaknuo nebuloznom tezom da su jugo-komunisti ubili u poslijeratnom periodu izme|u 1.500.000 i 2.500.000 ljudi. Ma kakav II Svjetski rat, ma kakvi sta{au, ma kakvi ~etalji, ma kakav Kraguje-vac, Tito je pobio najvi{e ljudi! Jo{ bizarnija je tvrdnja da

su Bo{njaci stada ovaca koji ne znaju ko ih je poklao u vre-menu od 1992. do 1995. godine te tvrde da su to u~inili fa{isti te ljube i dalje Tita iako ih je poklao “Titi}” Mladi}.

(…) Hasanbegovi}eva pojava simbolizuje haos i pogu-bljenost u koje su utonuli hrvatski muslimani, mahom Bo{njaci porijeklom, ako ne svi to i nacionalnim opredje-ljenjem. Kao jasan rezultat petnaestogodi{njeg neuspjeha da budu priznati kao manjina u Hrvatskoj – a to im priz-nanje nikada ne}e ni do}i jer im ga ne mogu priznati dràva i dru{tvo koji su Srbe kao historijski dràvotvorni na rod u Hrvatskoj sveli na nivo nacionalne manjine – Bo{-njaci i njihova IVZ su na o~itom putu asimilacije u hrvatski nacionalni korpus. Jer, u Tu|manovoj i post-Tu|manovoj Hrvatskoj relevantni su me|u Bo{njacima i muslimanima samo oni koji su kao Hasanbegovi}.

(...) Nije ovdje problem mladi Zlatko Hasanbegovi} koji ima u porodici komunisti~ku traumu. Njegov djed, nekada po znati gra~ani~ki i zagreba~ki poslovni ~ovjek, nestao je, 1946. godine, na poslovnom putovanju. Njegova porodica je bila izloèna udba{koj torturi. Ali to, ne zna~i da je inte-lektualcu, histori~aru uz to, dozvoljeno da siluje pro {lost pro-pagandisti~kim eskapadama te da negira opstojnost zemlje i naroda i nacije iz kojih, htio on to ili ne htio, poti~e.

Nenad FILIPOVI], Slobodna Bosna, br. 547., Sarajevo, 10. svibnja 2007.

O ÊMU MA[TA TU\MANOVSKI POVJESNIÂR ZLATKO HASANBEGOVI]

Respektabilan mladi nau~nik vrijedan prezira!

De~ko koji obe}ava mrtvom Tu|manu

Najnoviji Tu|manov cvjeti} – Hasanbegovi}

Zlatko Hasanbegovi}: Prva dèmatli-purgerska ma}uhica neotu|manizma

Kratka pouka o znanstveniku Hasanbegovi}u: Mladi znanstvenik Hasanbegovi} je uvjereni desni~ar-antikomunista

Knjiga Zlatka Hasanbegovi}a “Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Doba utemeljenja” koju je 2007., na 624 stranice, objavio Institut dru{tvenih znanosti Ivo Pilar i Med`lis Islamske zajednice u Zagrebu, izvanredno je pisa-na i dokumentirana.

Brojni priloèni dokumenti nam pomaù da shvatimo vrijeme velikog previranja i podjela u svim zajednicama pa tako i u muslimanskoj zajednici u Zagrebu.

Za nas (@idove) je osobito interesantno poglavlje “Me-|uvjerski odnosi. Mje{ovite ènidbe i vjerski prijelazi” (str. 348.).

U knjizi je kori{tena i citirana brojna literatura, a po-stoji i kazalo osobnih imena.

Knjigu je nabavio Cendo i moè se pogledati u njego-vim prostorijama.

Melita [VOB, CENDO – @idovski istraìva~ki i dokumentacijski centar Zagreb

VRIJEME VELIKOG PREVIRANJA


B E H A R 8 2 1 7

Knjigu Zlatka Hasanbegovi}a ~itao sam s velikim ~itala~kim uz bu|enjem. To je punokrvan spisateljski rad, u kojemu su se na najsretniji na~in susreli vlada-nje znanstvenom metodologi-jom, historiografska akribi~nost i sna`na autorska empatija. Ta knjiga pred na{im o~ima oìvljuje cijeli jedan mikro-svijet (“musli-mani u Zagrebu”), jednu veoma zanimljivu i dinami~nu sociokul-

turnu strukturu, i njezinu genezu u dugom razdoblju od onoga prvog poimence poznatoga “stanovnika” Mirogoja 1883, kroja~a Osmana iz Bosanskoga Novog, do 1945. go-dine. Ta godina, naravno, ne ozna~ava potpuni prekid, jer je u privatno-obiteljskim intimama i (jo{ vi{e) u uspomena-

ma taj svijet ìvio i dalje. Imao sam ga priliku i sam dodir-nuti, barem u krhotinama, u svome zagreba~kom dje-~a{tvu pedesetih godina, a likovi staroga gospodina Ima-movi}a i njegova sina Keme, obojice rahmetlija ve} odav-no, i danas mi ̀ ive u sje}anju na plasti~an i topao na~in. Pa moj Mustafa R., o ~ijoj {iroj familiji i njezinoj ~estitoj histo-riji nalazim toliko va`nih podataka u Hasanbegovi}evoj kn-jizi... Ipak, u strukturno-povijesnom smislu, Hasanbegovi} naàlost to~no formulira: s 1945. godinom po~inje jedna potpuno nova povijest muslimana u Zagrebu, a ona socio-kulturna struktura, koja se sa svom svojom vibrantnom unutarnjom socijalnom, politi~kom i kulturnom diversifi ci-rano{}u, bila razvila do tada, nestaje iza povijesnoga hori-zonta tako temeljito i tako potpuno, da se Hasanbegovi}eva knjiga za ve}inu dana{njih ~italaca pona{a kao senza-cionalno, gotovo nevjerojatno otkri}e jednoga potonulog svijeta. To i jest njezina najve}a vrlina i vrijednost.

Ivan LOVRENOVI], knjièvnik, urednik i esejist

OTKRI]E POTONULOGA SVIJETA

Pomalo je bilo sramota da to liko godina pro|e od pojave muslimana u Hrvatskoj, a da ni-tko o tome nije ni{ta zna~ajnije napisao. Autorova knjiga veliko je osvjeènje i mislim da se moè re}i da je ovo neka vrsta enciklo-pedije u koju je uspjelo stati i nacionalno i vjersko. U knjizi su posebno dojmljive i zanimljive ilustracije i fotografi je od kojih su neke potpuno nepoznate.

Autor je, po svom obi~aju, bio vrlo otvoren jer ja, recimo, neke stvari ne bi iznosio jer nisam siguran jesu li istinite. Radi se o doga|ajima vezanim uz islamsku zajednicu, muf tiju, kadiju, ali bez obzira na to autor je bio transpa-rentan i otvoren. Pratio sam kakve je reakcije knjiga izazva-la u Hrvatskoj i u tom smislu postigla je pun uspjeh. Niz poznatih ljudi u Zagrebu i dràvi o knjizi su pozitivno, po-hvalno i s iznena|enjem govorili. Autor sam priznaje da je na neki na~in èlio dati autobiografi ju vlastite obitelji, a ~esto se bavio i muslimanskom elitom. Ho}u re}i da se u

knjizi nije bavio obi~nim pukom. I jedni i drugi su doprini-jeli stvaranju zajednice. To je jedna od mojih digresija, ne bih rekao zamjerki. Izuzetno mi je drago da se ova knjiga pojavila jer bilo je intelektualaca u Hrvatskoj, kao {to je Vladimir Bakari}, koji su s podsmijehom i sprdanjem go-vorili o muslimanima. On nas je znao nazivati “ciganima”, makar se mi muslimani nikada ne odri~emo svojih Roma, koji su tako|er doprinijeli izgradnji Islamske zajednice u Hrvatskoj. Nadalje, Hasanbegovi} opisuje jednu od najte-ìh dionica muslimana na ovim prostorima, a to je NDH. U knjizi se moè u~initi kao da su muslimani prihvatili NDH kao svoje uvjerenje i ideologiju. Autor je bio dosta blizak i otvoren prema toj dionici povijesti ne uzimaju}i potpuno u obzir period do 1938. i {to su sve muslimani tada pred-stavljali jer neki èle re}i da su muslimani do tada bili poz-nati samo kao kahvedìje, a to nije to~no. Unato~ svim mojim “primjedbama” mislim da je knjiga izuzetan dopri-nos pro u~avanju muslimana na ovom podru~ju. Ono {to}e Islamska zajednica uvijek podràti jest da obradimo pe-riod od 1945. pa do danas koji je vrlo bogat, buran i za-nim ljiv. U tom periodu muslimani su od anonimusa iz Toma{i}eve 12 dogurali do jedne od najljep{ih i najve}ih

[evko ef. OMERBA[I], muftija zagreba~ki

DO SADA SMO PISALI SAMO TU\E POVIJESTI


1 8 B E H A R 8 2

dàmija u Eu ropi. Taj period }e, u stvari, pokazati tko smo mi. Zna ~ajno je da novije razdoblje nije siroma{no infor-macijama i ne}e trebati otvarati arhive. Moja glavna za-mjerka knjizi je {to autor nije inzistirao na Bo{njacima. Ka-ko god se autor nacionalno izja{njavao, a ima pravo da ne bude Bo{ njak, mislim da ovdje ipak preteè bo{nja~ko na-cionalno bi}e i da je o tome trebao voditi ra~una. On jest vodio ra ~u na o na{em bosanskom porijeklu, ali mislim da danas svaki intelektualac u Hrvatskoj koji se osje}a musli-manom i koji je porijeklom iz BiH mora inzistirati na bo{-nja{tvu. Mislim da je tu islamska zajednica najvi{e kriva, govorim ovo osje}aju}i tu krivicu, jer je uvijek pretpostav-ljala islam nacionalnosti i to na jedan ignorantski, negati-visti~ki na ~in. Mi s vjerom dobivamo zaista mnogo, ali bez nacije mi ne moèmo izboriti tlo pod nogama, a to je za

Bo{njake bilo pitanje ìvota i smrti. Mi smo zbog na{eg anacionalnog odnosa dosta toga izgubili, a gubi i na{a vjera. Smatram da Hasanbegovi}u kao povjesni~aru nije stalo da bude kritiziran i demantiran ve} da objektivno prikaè ~injenice. Ja vjerujem Zlatku i njegovoj znanstve-noj utemeljenosti, a o tome da li je on desnije politi~ki orijentiran, kako neki kaù, ili ne, ne bih znao re}i. Na kra-ju krajeva, danas su te strane toliko izmije{ane da ne znate {to je lijevo, a {to desno. Mislim da je doprinos koji je dala prva Zlatkova knjiga garancija da }e i ovaj drugi dio posla dobro uraditi, a naravno da on nije jedini me|u nama koji to moè uraditi. Bilo bi dobro da se najnovije razdoblje opi{e s vi{e strana. Mi smo do sada pisali tu|e povijesti i biti }e dosta muke da priviknemo ljude da pi{u o nama i da se prestanu bojati re}i tko smo i {to smo.

Knjiga Zlatka Hasanbegovi}a “Muslimani u Zagrebu 1878.-1945. (Doba utemeljenja) tiska-na u Zagrebu 2007. godine ne-sumnjivo spada u ona znanstve-na djela koja, svojom temati-kom, povijesnim okvirima i ne-sumnjivoj izvrsnosti zavrje|uje da se o njoj govori s du`nim uvaàvanjem i respektom.

Treba odmah na po~etku pri-mijetiti da je knjiga ve} izazvala brojne, kako pozitivne tako i negativne reakcije nekih krugova kojima se, o~ito, nije svidjela nagla{ena prezentacija doga|aja vezanih za raz doblje Nezavisne dràve Hrvatske (1941.-1945.). Ta, usu |ujem se primijetiti, nezrela razmi{ljanja, politikantski prigovori, ne mogu umanjiti visoke standarde koje je ugradio mladi, ali ve} dobrano afi rmirani Hasanbegovi} spomenutim djelom. Ovo je va`no naglasiti jer, u podna-slovu knjige, “Doba utemeljenja”, sugerira na istraìvanje i nove ra dove i dalji prikaz razvoja Islamske zajednice u Hrvatskoj (s posebnim naglaskom na grad Zagreb).

Knjiga je mogla (da li i trebala) nositi druga~iji naziv “Bosanski muslimani (Bo{njaci) u Zagrebu 1878.-1945”. jer, i{~itavaju}i demografsku statistiku, sve upu}uje na zak lju~ak da su emitivni centri doseljavanja u Hrvatsku is-klju~ivo vezani za Bosnu i Hercegovinu. Osim toga, prem-da je grad Zagreb, kao glavni grad Hrvatske, politi~ko, kul turno i gospodarsko sredi{te uvijek imao najbrojniju muslimansku populaciju, statistika islamskih vjernika je bila jedinstvena za cijelu zemlju. I{~itavaju}i nekada{nji

po pis islamskih vjernika (Jedinstvena muslimanska op}ina) nai{ao sam na podatke o mojem ocu [emsi i majci Fatimi koji su boravili u Krièvcima gdje je otac bio {ef u èljezni~koj postaji Krièvci). Usput bih se zahvalio autoru Zlatku Hasanbegovi}u koji je, pomno istraùju}i doku-mentaciju Muslimanske op}ine, prona{ao i pismo mojega oca Zagreba~kom muftiji u kojem ga moli da intervenira kod ministra èljeznica kako bi mu omogu}io prijelaz u mjesto s brojnijom muslimanskom populacijom. Moja se-stra Emina ro|ena je u Krièvcima i ja sam, vjerojatno, zahvaljuju}i muftijinoj intervenciji i preseljenjem mojih ro-ditelja, ro|en u Bosanskom Novom. Ova mala obiteljska pri~a kazuje da sam i osobno zainteresiran da se u novom izdanju knjige na|u i prilozi kojih u ovom izdanju nedo-staje.

Posebno mjesto u knjizi ~ine izvrsni statisti~ki preslici doga|anja kao i odli~an odabir fotografi ja koje potvr|uju da su na{i stari dolazili u Hrvatskoj kao trgova~ka i stu-dentska elita i veoma brzo se integrirali u sve pore nove sredine koja postaje njihovim domom. I dandanas kada stari gra|ani Zagreba, Osijeka, Dubrovnika govore o mu-slimanima zamjetan je respekt i nagla{eno uvaàvanje. Statistika prelazaka na islam govori o brojnim i u nekim godinama i masovnijim konverzijama u na{u vjeru. Zani-mljiv je i pregled muslimanske djece ro|ene u Zagrebu u razdoblju od 1919.-1945. kao {arolika vjeroispovijed ma-jki novoro|enih. Mo`da ti detalji najbolje daju sliku stanja koje je prethodilo izgradnji Islamskog centra u Zagrebu 1987. godine.

Priznajem da jo{ uvijek susre}em brojne sugovornike s kojima razgovaram o knjizi Zlatka Hasanbegovi}a. Ne ma-

[emso TANKOVI], saborski zastupnik bo{nja~ke nacionalne manjine u Hrvatskom saboru

NESUMNJIVA IZVRSNOST I KRITI^KI ODNOS SPRAM IZAZOVA


B E H A R 8 2 1 9

Knjiga Muslimani u Zagrebu, Zlatka Hasanbegovi}a hvalevri-jedan je izdava~ki poduhvat koji je u{ao na, u Hrvatskoj, ve} od-{krinuta vrata jednoj podvrsti hi-storiografskih istraìvanja, onoj koja se znanstveno i to ne samo marginalno bavi manjinskim za-jednicama koje su glavni povije-sni tokovi itekako poga|ali, ali ~ija je sudbina ostala nepozna-

ta, sakrivena i marginalizirana ili pak politikantski inter-pretirana. Ovakva istraìvanja zapravo svjedo~e o punoj integriranosti manjinskih zajednica u sudbinu dru{tava u kojem ìve kao i dràvnih oblika koji ga ome|uju, iako to mainstream historiografi ma, a posebno amaterima me|u njima (F.Tu|man), ~esto izmi~e i to namjerno.

Bez sumnje, Hasanbegovi} ovom knjigom dokazuje izrazitu sklonost znanstvenoj akribi~nosti koju sam pre-poznao ~itaju}i njegove prija{nje, manje zahtjevne radove i slu{aju}i ga na razli~itim tribinama. Za~udno je koliko je dokumenata i fotografi ja jedne relativno marginalizirane i malobrojne zajednice u promatranom periodu, posebno iz takozvane NDH (ovo tzv. se ne odnosi na iritantno eti-ketiranje partizanskih historiografa, ve} na ~injenicu da ta dràva doista nije bila nezavisna), taj mladi autor i po-vjesni~ar uspio sakupiti, sistematizirati, originalno inter-pretirati i objaviti. Neke su fotografi je i njihovi opisi, a i potpisani dokumenti pou~ni za one koji su skloni idealizi-rati odre|ene vode}e sudionike zbivanja, posebno izme|u 1941. i 1945. godine, ali i ne{to kasnije, bilo na “lijevoj” bilo na “desnoj” strani spektra. [teta je {to autor nije imao vremena konzultirati privatne arhive i sje}anja i dru-gih zagreba~kih bo{nja~kih familija kako bi prezentirani mozaik bio jo{ bogatiji.

Imponira autorova persistencija na prou~avanju para-lelnih politi~kih (lijevih i desnih) i kulturnih kretanja u Bo-sni i Hercegovini kao i odnosa u Islamskoj zajednici koji su

imali utjecaja na Islamsku i op}enito zajednicu muslima-na, najve}im brojem etni~kih Bo{njaka u Zagrebu do 1941. Zbog toga, donekle ~udi kako u najopse`nije prika-zanom (vjerojatno zbog ve}eg broja dostupnih dokume-nata) periodu, onom NDH, nije gotovo niti dotaknut utje-caj stra{nih zbivanja genocida nad bo{nja~kim stanov-ni{tvom u BiH na tu zajednicu. No, ako takvih utjecaja nije bilo, zastra{uju}a je pomisao o samoj zajednici koja ostaje gotovo intaktna na poku{aje ~etni~kog zatiranja muslimana u Bosni, posebno zato {to nije bila neosjetljiva na razli~ite dokumente i druge vrste upliva iz Sarajeva i Bosne prije uspostave NDH. Ovdje posebno treba imati u vidu nekoliko rezolucija muslimanskih uglednika iz Saraje-va, Mostara, Banja Luke koji su u Zagrebu uru~eni {efu NDH – Anti Paveli}u, a koje su protestirale protiv zlo~ina nad Srbima i Romima, odnosno protiv rasne i ostalih di-skriminacija. Tako|er, kako je knjiga naslovljena Muslima-ni u Zagrebu, ~ini se da nedostaje prikaz lijevih ili anti-fa{isti~kom pokretu bliskih ideja i utjecaja. Naravno, sama Islamska zajednica i druge “gra|anske” udruge nisu imale dokumentiranu suradnju s antifa{istima za vrijeme trajan-ja usta{ke dràvne tvorevine, ali to jo{ uvijek ne zna~i ka-ko anifa{isti~kog utjecaja nije bilo. Bilo bi doista nepra-vedno prema mladom i vrlo vrijednom autoru i njegovom djelu simplifi cirano ih klasifi cirati u “desne” ili ne daj Boè, “ultradesne” interpretatore i interpretacije turbulentnog razdoblja od austrougarske okupacije BiH do zavr{etka II. Svjetskog rata.

Napokon, ova je knjiga koja je napisana kao pro{ireni i dopunjeni magistarski rad pod mentorstvom prof. Ive Goldsteina prvi znanstveno prire|eni poku{aj historio-grafskog prikaza muslimanske zajednice u Zagrebu, od njenih po~etaka do institucionalizacije i relativne stabili-zacije u uvjetima primitivnog gra|anskog dru{tva u on-da{njim dràvnim tvorevinama. Time je njezina vrijednost velika, ne samo kao pionirskog rada, ve} i kao polazi{ta za daljnje prou~avanje svih segmenata pojavnosti i djelova-nja jedne zna~ajne manjinske zajednice u Hrvatskoj.

Faris NANI], dru{tvenopoliti~ki komentator i analiti~ar bo{nja~ke scene, biv{i glavni urednikPreporodovog Journala

PRVI POKU[AJ KAO POZIV ZA DALJNJA PROUÂVANJA

li broj mojih prijatelja ukazuju mi na neke fotografi je koje ih prikazuju u mladena~koj dobi ili pak na neke osobe njima drage i znane. Na koncu jo{ samo dvije misli. Ovo nije knjiga koju moète pro~itati i ostaviti je u zape}ak. Ona }e vas, uvijek iznova zaintrigirati da joj odvojite dio svojega vremena i iznenaditi s nekim novim doìvljajem.

Drugo, istinskih bih svim mladima preporu~io odabir ove knjige pri stvaranju kriti~kog odnosa spram izazova koji ih u budu}em ìvotu i{~ekuju. Narod koji nije svjestan svoje pro{losti te{ko moè o~ekivati bolju budu}nost. U tom kontekstu ova knjiga moè biti od velike pomo}i.


2 0 B E H A R 8 2

Prije svega, pozdravljam izla-zak knjige jer ona predstavlja ka-men temeljac znanstvenog istra-ìvanja o na{oj nazo~nosti i doka-zuje od kuda smo i na koji na ~in do{li u Hrvatsku. Radi se o pregle-du na{e povijesti unatrag stotinu i vi{e godina te ~estitam na znan-stvenoj akribiji mladog znan stve-nika. Ve} na prvi pogled vidljivo je da je uloèn veliki trud u afi rmaci-ji jedne zajednice koja je ko na~no

zavrijedila da ovakvim djelom dobije punu intelek tualnu po-tvrdu o vlastitoj ukorijenjenosti u hrvatskom dru{tvu.

Knjigu sam, iako nije roman, i{~itavao skoro na dah. Imponirao mi je jasan povijesni pregled koji pokazuje ulo-gu i doprinos islamskog tradicijskog i kulturnog kruga hrvatskoj kulturi i dru{tvu op}enito. Ovakva knjiga je ne-dostajala i osobno sam zahvalan Zlatku Hasanbegovi}u, kona~no i ponosan sam {to ga poznajem i {to s njime su-ra|ujem u afi rmaciji muslimanskih vrijednosti hrvatske kulture, te se nadam da }e svoj rad nastaviti i pro{iriti. Knji-ga je napisana objektivno, na temelju svih izvora koji su mu bili dostupni. Politikantske kritike koje su anonimno i zakulisno pristizale iz nekih krugova po mojoj su ocijeni deplasirane, jer se ne radi o kritikama koje su utemeljene na ~injenicama. Rije~ je o predrasudama koje dolaze iz vizure propale totalitarne ideologije kojoj su neki ljudi pri-

padali ranije i koja je oblikovala i njihovo suvremeno po-liti~ko i nacionalno odre|enje i koji su bili uvjereni da su ratni pobjednici temeljem svoje ideologije i dràvnih cilje-va jednom zauvijek napisali povijest.

Povijesne ~injenice koje nalazimo u knjizi ukazuju na bo gat ìvot na{e muslimanske zajednice u nastajanju, koja je imala snage, ̀ elje i mogu}nosti da se odrì i napre-duje u jednoj sredini koja ju je istinski prihvatila. Ova sre-dina pokazala je duboku trpeljivost koja je svojstvena autenti~noj hrvatskoj kulturi i nacionalnoj misli. Zato je i moglo do}i do oblikovanja jedne zajednice koja se ra|ala u nepovoljnim povijesnim okolnostima.

Ima jedna izreka koja kaè da kada vjera postane po-liti~ka organizacija ona radi protiv ~ovjeka, a dok vjera sluì da se ~ovjek obrati Svevi{njem onda je ona izvor svih nadahnu}a. Drago mi je da je Zlatko Hasanbegovi} i hi-storiografski potkrijepio vrijednost na~elnog razlikovanja vjere i narodnosti te afi rmirao zaboravljenu ba{tinu musli-manskog hrvatstva i istinske vi{evjerske hrvatske kulture i time prokazao besmislenost otpora povijesno opravdanoj egzistenciji zajednice muslimana Hrvata, kao identiteta koji ni~im ne ugroàva suvremenu bo{nja~ku egzistenciju. Na kraju, mislim da svi koji imaju intelektualne potencijale u na{oj zajednici ovo djelo trebaju pro~itati kao dokaz da u na{em gradu i domovini nismo repa bez korijenja te da se imamo ba{tinu na koju se moèmo pouzdano osloniti, ali i intelektualce od formata koje treba cijeniti i po{tovati i na svaki na~in promovirati.

Mirsad BAK[I], predsjednik udruge “Dr. Safvet beg Ba{agi}”

VRIJEDNOST NAÊLNOG RAZLIKOVANJA VJERE I NARODNOSTI

Izjave pripremio: Filip M

ursel BEGO

VI]


B E H A R 8 2 2 1

Hvala Bogu {to ni-sam povjesni~ar! Povi-jest ne volim jer u njoj, po meni, ima dosta ne jasne tu~njave, ali po { tu jem je kad ne ka-lemi i ne nadopisuje, ne go kad rekonstruira i (re)interpretira svoj pred met. Ovih dana po novno i{~itavah i pre listavah knjigu pov-jes ni ~ara Zlatka Hasan-begovi}a Muslimani u Hrvatskoj 1978.-1945., Doba utemeljenja. I ne bi mi te{ko. Jer, ne tre-

ba ~ovjek biti od te struke da bi "nosom" namirisao je li neka knjiga ~emu, i po ~emu je ~emu ako je ~emu.

Kaèm, ponovno i{~itavah i prelistavah, {to valjda po-drazumijeva da sam je bar jednom pro~itao cijelu. I jesam. Iz po{tovanja prema temi, ali i prema autoru. I ni tad mi ne bi te{ko: ~ovjek se prihvatio golema posla, tragao i gonetao {to je skriveno ispod velikih gromada kamenja, putovao zbog dokumenata, udaljavao se od izvora i pri-bliàvao im se, nabasavao na vjerne i la`ne tragove. Prava pravcata istraìva~ka pustolovina. Aferim mu na tome!

Hasanbegovi} je o~ito ozbiljan i ~ovjek i znanstvenik. To zaklju~ujem po discipliniranosti njegova rukopisa, po kom-pleksnoj i preciznoj re~enici koju zahtijeva esejisti~ko mi{-ljenje. Po{tujem ga i drag mi je zbog toga. Usko gledano, Zlatko Hasanbegovi} svojom me knjigom zaduìo bi lje{-kama i prilozima za biografi je nekih osoba iz onodobnog javnog i kulturnog ìvota. I podu~io. Hvala mu na tome.

E sad, s obzirom na to da se Hasanbegovi}eva knjiga bavi "dobom utemeljenja", prirodno je o~ekivati da bi ona morala razgrnuti maglu i ublaìti slijepe pjege modernog konstituiranja jednog etni~kog subjekta, narodnosnog identiteta, vjerske skupine, kako god. Tu uo~avam kruci-jalne smetnje, gotovo nepremostive brane koje je posta-vio pred mene mo`da ponajprije Hasanbegovi}ev svjeto-nazorni koncept. Prvi put ~itaju}i njegovu knjigu, naime, nisam branio brani da mi bude branom, nego sam upam-tio na kojem mjestu mi se isprije~ila i {utke primio na znanje njen nagon, strast, volju, "historijsku ambiciju", {to li ve}, da mi uskrati ime. Oduzmi ruì ime – ruà }e i dalje

Nano{enje nove pau~ine:Knjiga koja nadilazi znanstvenu ma{tuPi{e: Ervin JAHI]

mirisati, bio je moj ~itateljski odu{ak s nezamjetnim udje-lom eti~kog i estetskog bola koji pokatkad mentalni ~in, pa i ~itateljski, prati mimo na{e volje ili izbora. Drugi put "listaju}i" knjigu, brana mi se, sad me|utim na planu slike, isprije~ila ponovno. I to albumom endehazijske nostalgi-je. Vizualno, Hasanbegovi}eva knjiga sugerira nam nevi-nu i upravo razdraganu {etnicu usta{a u fesovima, jednu recepcijski nimalo nekonfl iktnu mreù simbola, ma koliko dragocjenu kao dokument. Uostalom, ma koliko neiz bje`-nu s obzirom na tretirano vrijeme, ako }emo pravo. Na planu teksta, razdoblje od Berlinskoga kongresa do Prvo-ga svjetskog rata autor je gotovo pretr~ao, tzv. jugosla-vensko razdoblje solidno popratio i s merakom se raspi-sao o vremenu NDH. Nema u tome ni{ta lo{ega. Sve je posve legitimno i na neki na~in o~ekivano s obzirom na podatnost i intrigantnost teme muslimana u Nezavisnoj Dràvi Hrvatskoj.

E sad, tu mi se po tre}i put isprije~ila brana. Iako vlada neosporno modernim znanstvenim aparatom i iako je, rekoh, rije~ o iznimno ozbiljnom i vrlo obrazovanom ~ov-jeku, on svoj diskurs ideologizira, omek{ava konvencio-nalnu znanstvenu stegu i pripadnu joj suzdrànost i na neuralgi~nim to~kama najednom gubi na vjerodostojno-sti strastveno unose}i vlastitu projekciju i podcrtavaju}i, u najmanju ruku, nategnute zaklju~ke. To ~ini vi{ekratno kad je posrijedi neprecizno imenovanje, ako ne i zloupo-treba nominiranja. Zlo-upotreba, naime, ime-na onodobnih za gre-ba~ kih muslimana u su vremenim uvjetima i svijeta uop}e i poli to-lo{ke, sociolo{ke, eko-nomske, ako ba{ ho}e -te, historijske misli – ~i ni mi se nazadnom, nekorektnom i, u ko na~nici, nepristojnom za intelektual-ca i znanstvenika Hasanbegovi}eva formata.

Ti su zagreba~ki muslimani, poru~uje nam Hasanbego-vi}, prirodan i nimalo nekomotan odljev hrvatske nacio-nalne ideologije, {to }e re}i Hrvati islamskog vjerozakona du{om i obrazom. Nadalje, on tvrdi da je vladavina NDH doba njihova kontinuiteta, ekonomskog i demografskog blagostanja. I tu za Hasanbegovi}a nema zbora!

Ali ima. Barem po meni. Hasanbegovi}u, naime, ne pa-da na pamet jedan drugi kontinuitet. Kontinuitet imena

Uo~avam krucijalne smetnje, gotovo nepremostive brane koje je postavio pred mene mo`da ponajprije Hasanbegovi}ev svjetonazorni koncept.

D R U [ T VO S O G R A N I ^ E N O M O D G OVO R N O [ ] U

2 2 B E H A R 8 2

Bo{njak/Musliman! I to, ako ni{ta drugo, u kolektivnoj, premda neinstitucionaliziranoj, memoriji pripadnika mu-slimanske zajednice, u njihovoj Razlici koja je na jedvite jade od Berlinskog kongresa ~as dopu{tana, ~as potirana. Izme|u ostalog, u neopredijeljenosti ili u nametu da se opredijeli{ kao Hrvat ili, u Kraljevini SHS, kao Srbin. Argu-ment za to? Najbanalniji i istodobno najistinitiji: obiteljska intima i pri~e koje smo ja, vi, mi kri{om slu{ali od svojih, naàlost uglavnom rahmetli, dida i nana. Pri~e o trauma-ma jednog naroda stjeranog izme|u partizanskog ~eki}a i usta{kog nakovnja, pri~e o identitetu koji je barem jedno stolje}e be{}utno klja{tren ma{icama mo}i i manipulacije, svojatan i zabranjivan kao malo tko i {to. Pri~e o Slavenima ~ija imena nezgrapno zvu~e, o dràvnim zajednicama u kojima ih formalno nema ali su{tinski postoje kao neime-novan vi{ak, o jeziku koji se ne zove njihovim imenom i bratskoj ljubavi naroda koji su im tepali hortikulturne po{alice o cvije}u i ostale budala{tine. Pri~e o tome kako su to, eto, na{i Turci, muhamedanci i isto~ njaci. Uostalom, argument za to su pri~e o strahu za vlastite ìvote u div-lja~koj, fa{isti~koj dràvnoj tvorevini gdje se zatiralo @ido-ve, Srbe, Cigane, Bo{njake i mnoge nepo slu{ne Hrvate. Sve to spada u golu nu`du i be{}utnu us kratu slobode. Jer strah potire, obeshrabruje slobodu. Znam da Hasanbego-vi} to zna, {tovi{e po{teno to i isti~e u svojoj knjizi kao konstataciju kakva je endehazijska po liti~ka strategija pre-ma nehrvatima. Stoga, eto, smatram da mu tvrdnja o mu-slimanskom kontinuitetu u NDH ba{ i ne drì vodu.

@ao mi je to ustvrditi, ali Hasanbegovi} jednako tako ima vrlo ozbiljnih problema s komunizmom, {to je njego-vo pravo kad to ne bi eskaliralo u mnogo sloèniji pro-blem. Grubo kazano, naime, ~ini mi se da on ima izvjesnih problema i s antifa{izmom, a to je, drìm, ne{to posve malignije. Partizanski pokret otpora me|u muslimanima u Hasanbegovi}evoj knjizi posve je sti{an i minoriziran, a star}evi}anstvo i velikohrvatstvo stvaran i iskren izraz go-tovo cijelog muslimanskog kolektiviteta. To je, naravno, istinito tek ako pristanemo na to da istina moè biti sve ili - da ni{ta nije istina.

Da se umio li{iti sentimenta koji po~esto siluju tzv. po-vijesnu istinu, da se rasteretio od, iako diskretnog, latent-nog zagovora odavno pokopanog i danas, nasre}u, posve neupotrebljivog mita o muslimanskim "povratcima isko-nu", da nije emitirao prili~no neznanstvenu i nekontrolira-nu mr`nju prema komunisti~koj ideologiji i njenim u~in-cima u biv{oj Jugoslaviji (lako za komunizam, {tovi{e legi-timno ga je mrziti, ali znanstveni ili esejisti~ki diskurs pretpostavlja otmjenost i nije njegovo da mrzi) – Hasan-begovi} bi bio autor, po meni, ne samo solidne ve} i veli-ke, veli~anstvene knjige. Rastere}ena ideolo{kih oblatni, ona bi se mogla ~itati kao rad koji kudikamo nadilazi znanstvenu ma{tu, kao vjerno izvje{}e o ju~era{njem svi-jetu i publicisti~ko djelo prvog reda.

Ovako, ona ostaje tek vrijedna pa`nje u skidanju dijela historijske pau~ine, a njen autor, zbog ideologizacije vla-stita predmeta i nano{enja neke nove pau~ine, nekom vrs tom utopijskog agitatora. [to, naravno, ne umanjuje mo je po{tovanje prema zasigurno dosad najva`nijoj knjizi jednog zagreba~kog muslimana na{ih dana o zagreba~kim muslimanima ju~er.

Isabelle Wesselingh i Arnaud Vauleri:, “Bosna, ìvo sje}anje”, Buybook, Sarajevo, 2006., 383 str.

U kolovozu 1992., jedan ameri~ki novinar je otkrio postojanje zatvore-ni ~kih logora za civile, koje su dràli srpski nacionalisti oko Prijedora, na sjeverozapadu Bosne. Snimci na tele-viziji i jedna fotografi ja obi{li su cije-li planet. Mije{aju}i reportaù, is tra-ìvanje i analizu, navode}i razgovore s razli~itim akterima genocida, ova knjiga uspijeva u svom pothvatu u~initi dostupnim {irokoj publici pi-

tanja koja su va`na za budu}nost regije i ~itave Europe.

Kemal Mahmutefendi}: “Genije na smetlji{tu”, Buybook, Sarajevo, 2004., 75 str.

“Genije na smetlji{tu” uspijeva kroz stihove o modernoj osje}ajnosti iska-zati egzistencijalnu obesmi{ljenost osobne, ali i kolektivne situacije. Sto-ga ove pjesme nude ~itala~ku avan-turu spoznaje i samootkrivanja. U zbirci je uobli~ena simboli~ka sinoni-mija koja korespondira s ranijim Mah mutefendi}evim knjigama, ali i sa suvremenom bosanskohercegova-~kom i svjetskom poezijom. Mahmu-

tefendi} naprosto ne prestaje izvrsno pisati, uvijek je u trajanju, kao natpis svevremene poruke i obli~ja.

Majo Dizdar: “Mak Dizdar”, biblioteka Bosanski portreti, Vrijeme, Zenica, 2007.,175 str.

Majo Dizdar otkriva nam dio lika po-z natog pjesnika koji je do sada bio nepoznat – fi guru oca. Knjiga sje}a -nja na Maka Dizdara dirljivo je svje-do~enje o ìvotu velikog pjesnika, njegovim usponima i padovima, stra hu i sre}i, ljubavi, siroma{tvu, slavi… To je knjiga o velikoj ljubav-noj pri~i i uzbudljivom ìvotu poro-dice Dizdar, ~esto te{kom ali uvijek punom poezije. Sin slavnoga oca tri-

desetak se godina bavi publicistikom i novinarstvom te je autor petnaestak dèpnih romana koje je pisao pod pseu-donimom Majkl Tauer.

Pripremio: F.M.B.

I Z L O G K N J I G A

B E H A R 8 2 2 3

E S E J: T O KOV I M I S L I

Postojalo je, prema legendi, devet arapskih plemena, potomaka Irama sina Semovog, unuka Nuhovog, i Ismaila prvoro|enoga nasljednika Ibrahimova. Postojbina im bila na prostoru nazvanom Arapski otok – Dèziretu-l-'Arab. Stanovnici pustinjskih krajeva na sjevernoj strani kretali su se prema Siriji i Palestini, Sinaju i Crvenome moru. Na jugu su se zadràvali u Jemenu, bogatu ìtaricama, koji }e sa svojom okolicom dobiti mitsko ime Arabia felix. U mezo-potamijskim ravnicama i predjelima Plodnoga po-lumjeseca Arapi su stjecali znanja o poljodjelstvu i na vodnjavanju te pripre-mi raznovrsnih jela i pi}a. Prve se karavane spomin-ju u asirskim kronikama vi{e od tisu}lje}a prije is-lamizacije. U bitci kod Kar kare, Arap Dùndub je s mno{tvom kamila pritekao u pomo} Aramejcu iz Damaska Im-Idriju, biblijskom Bar-Ha-dadu. Plemena su se sve vi{e pomicala na zapad, putovi-ma koji su vodili prema Palmiri i Alepu, Damasku, Basri i,

Kruh, islam i ArapiPi{e: Predrag MATVEJEVI]

Predrag Matvejevi}, je-dan od najzna~ajnijih publi-cista u Jugoisto~noj Evropi, veliki poznavatelj Meditera-na, humanist i kozmopolit, ro|en je 1932. godine u Mo staru, gdje je poha|ao osnovnu i srednju {kolu. Stu dije romanistike zapo~eo

je u Sarajevu, a zavr{io u Zagrebu. Doktorirao je 1967. na presti`nom pari{kom univerzitetu Sorbonne (iz komparativne knjièvnosti i estetike), gdje je tako|er obranio habilitaciju za redovnu profesuru (1994.). ^lan je Savjeta Novog Plamena.

Predavao je francusku knjièvnost na Filozofskom fakultetu u Zagrebu (1959.-1991.). Godine 1989. os-novao je jugoslavensku politi~ku partiju UJDI. Godine 1991. odlu~io je emigrirati i izabrao poloàj “izme|u azila i egzila”. Nastanio se najprije u Francuskoj, zatim u Italiji. Na Novoj Sorbonnei (Paris III) predavao je na Odsjeku za op}u i komparativnu knjièvnost. Od 1994. godine redovni je profesor na Slavistici rimskog uni-verziteta “La Sapienza”. Bio je gostuju}i profesor na raznim univerzitetima: New York University (1982.), Ecole des langues orientales (1991.), Université caa-holique de Louvain (2000.). Univerzitet u Perpignanu, u povodu 600. godi{njice svog postojanja, dalo mu je doktorat honoris causa.

jo{ dalje, Aleksandriji. Spu{tala su se i na jug, ka Mekki i Adenu. Prenosila su, uz ostalo, sjemenje, za~ine, mirodije, mirise - tamjan, balzam, cimet, ora{~i}, mirhu, aloju, kasiju i jo{ mnogo toga, nepoznatoga na zapadnim stranama.

Pustinja, su{a i glad navodile su Arape da traè krajeve u kojima ima vi{e oaza i izvora, plodnijih polja i pa{njaka. Na svome su putu susretali i upoznavali razne na~ine uz-gajanja ìtarica i pravljenja kruha, preuzimali ih i prilago|avali svome iskustvu i mogu}nostima svojim. Ta-mo gdje se stje~u putovi nastaju legende i stvara se povi-jest. Na raskrsnicama se ~uju glasovi prorokâ.

“S njim su (Jusufom) u tamnicu u{la jo{ dva momka. 'Ja sam sanjao da cijedim vino (hamr)' – re~e jedan od njih. – 'A ja, opet,' – re~e drugi – 'kako na glavi nosim hljeb (hubz) koji ptice kljuju. Protuma~i nam to, jer vidimo da si zaista dobar ~ovjek.'” U tom je navodu (12:36) jedini spo-men kruha u Kur'anu, koji nije osobito istaknut. Poslanik i vjerovjesnik Muhammed jeo je datulje, one od najbolje vrste zvane 'aùa (ili 'adùa) u njegovu rodnom gradu Mekki (Mekketu-l-Mukerrema) i u “cvjetnom gradu” Jesri-bu, budu}oj Medini (El-Medinetu-l-Munevvera). “Onaj tko pojede ujutro nata{te sedam 'adùa, ne treba se boja-ti toga dana ni otrova ni uroka”, kaè Amir bin Sa'ad. Ibn Omer navodi rije~i samoga Muhammeda: “Me|u stabli-ma postoji jedno koje sli~i muslimanu - a to je palma”. Na palmi s dubokim korijenom raste, usprkos su{i, ponekad usred pustinje, slatka i hranjiva datulja. U raznim krajevi-ma krase je razli~ita imena - temr, tafezuin, naziva se tako|er “datulja svjetla” - deglet-nur.

Kruh nije predmet liturgije u islamu kao u judaizmu ili kr{}anstvu. Njega su posvetili oni kojima je najvi{e trebao, obitelj i zajednica – ummet. Kur'an ne spominje ni sito ni plug, ni ra` ni je~am. Ali o samu ̀ itu govori ~esto i nadah-nuto: “Mi s neba spu{tamo vodu kao blagoslov i ~inimo da uz njezinu pomo} ni~e ìto koje se ànje… Zemlju rasi-jecamo pukotinama i ~inimo da iz nje ìto izrasta… Allah ~ini da zrnje proklija”. U suri “Ja Sin” re~eno je: “Oìvljujemo zemlju i iz nje vadimo zrnje.”

Mnogi hadisi, oni koji-ma je priznato kanonsko zna~enje, dopunili su s po{tovanjem Svetu knji-gu, koji su u dugotrajnoj usmenoj predaji mogli os tati mjestimice okrnje-ni. “Sahihu-l-Buhari” jam-~i da je “Poslanik volio je~meni kruh, koji je pre-

poru~ivao i bolesnicima”. Poslanikova k}i Fatima pruìla je ocu “komad je~mena kruha”, a on joj je odgovorio: “Ovo je prva hrana koju tvoj otac jede u ova tri dana” - to je ~uo i zapisao Imam Ahmed. Prema hadisu koji je prenio

Kruh nije predmet liturgije u islamu kao u judaizmu ili kr{}anstvu. Njega su posvetili oni kojima je najvi{e trebao, obitelj i zajednica – ummet. Kur'an ne spominje ni sito ni plug, ni ra` ni je~am. Ali o samu ìtu govori ~esto i nadahnuto…

2 4 B E H A R 8 2

Ebu Davud: “za Poslanika Muhammeda ocat je najbolji za~in kruhu”. El-Buhari navodi i rije~i Ebu Hazima: “Posla-nik nije vidio sito u svome domu”. Spor se vodio o tome je li ga imao priliku vidjeti u okolici prepunoj palmi, sa slatkim datuljama.

Islam je pribliìo Arape jedne drugima i nastojao ih objediniti. Stvorio je vjerske slu`be i podupro dràvne us-tanove - nastali su veliki kalifati Umevija i Abbasija. Udru-èna su plemena krenula prema novim prostorima sa sab-ljom u ruci, pokorila Egipat, osvojila Ma{rik i Magrib, izbi-la na obale Sicilije, pre{la Gibraltar (Dèbelu-Tarik) i dala mu ime svoga vojskovo|e Tarika, zakora~ila u [pa njolsku, dospjela u Portugal. Dostignu}a starih kultura stajala su pred novim osvaja~ima: Aleksandrija je bila odavno jed-nom od prijestolnica Mediterana, poznavala je i egipatski, i gr~ki, i rimski kruh; u Tunisu su se dugo sa~uvale predaje Feni~ana vi~nih pekarstvu, Kartaàna, poklonika boginje Tanit, Rimljana tako|er; Berberi su upoznali kruh prije do-laska Arapa, pod rimskom upravom; Sicilijanci su ve} prihvatili obred euharistije kad je islam dopro do njih i po~eo im se nametati; [panjolcima i Portugalcima su bili poznati ne samo kr{}anski obredi, nego i ̀ idovske poga~e i lepinje, kvasne i azime.

Te{ko je utvrditi je li doista simbol islama - mladi mje-sec sa zvijezdom u sredini - nastao za vrijeme no}nih ra-dova na njivama kraj pustinje, koje su danju izloène vru-}inama. Sija~i i èteoci gledali su zvjezdano nebo i mje-se~eve mijene. Vjerovalo se od davnina da ìto brè raste no}u. Poslanik nije odredio spomenuti znak, koji je stariji od islamske vjere. Na prvim zastavama vijorio se {ehadet, koji u nekim muslimanskim zemljama i danas sluì kao grb, ispisan na zelenoj podlozi drevnom arapskom kali-grafi jom: La ilahe illallah Muhammedun resulullah (“Allah je jedini Bog, Muhammed je njegov poslanik”).

Na {irokim prostranstvima koja su zauzeli prije sukoba s Mongolima i Turcima, postojalo je mnogo naziva za kruh. Hubz je najuobi~ajeniji, ponekad ozna~ava svaku hranu. 'Aj{ je rasprostranjen u Egiptu, zna~i i kruh i ìvot. Serid je stari knjièvni naziv koji je, ~ini se, pao u zaborav. U skladu s Bo`jom rije~i, dìhad se, naime, na oruànu borbu za cijeli ummet odnosi samo kada je u pitanju obrana i jedino je tada legitimna i legalna kad agresiju ozna~uje zlo~inom. Berberi zovu svoj kruh ed`rum, vje-rojatno prema latinskome agrum. Regif je poga~a, rekik lepinja, 'adìn tijesto od kojega se prave i lepinja, i poga~a, i sam kruh. Neumorni putnik Ibn Bettuta ~uo je kako gra|ani Isfahana nazivaju svoj kruh perzijskim rije~ima nan i nanna, napose kad se obra}aju djeci - autor ~uveno-ga putopisa biljeì kako je, pje{a~e}i Sirijom, prolazio “pokraj vrtova, ispod palmi koje su s desne i lijeve strane {titile prolaznika od sunca, dok su trgovci u njihovoj sjeni prodavali kruh i datulje”. Sjena u tome kraju nagovije{ta blaènstvo.

Mnogo su raznih kruhova mijesile neumorne ruke arap skih èna i pekara: kruh pe~en ispod pepela, hubzu-l-melle, poznat od najstarijih vremena, sli~an onome koji se spominje u Starome zavjetu, u “Izlasku”; bijeli kruh od srì p{eni~noga ìta, hubzu-l-huvvara; kruh od sitnoga bra{na, hubzu-l-semid, nazivan naprosto semid; kruh od

neprosijana bra{na, hubzu-l-hu{kar, jeftin kao i onaj obi-~ni kruh koji se pravi za ~ar{iju ili suk te naziva hubzu-s-suk; skuplji je od njega kruh sa sezamom, “rasutim poput zlatne pra{ine”, po rije~ima pjesnika Ibn Haddad Huseina. Sa~uvalo se mnogo prezimena u kojima je korijen habbaz - pekar. Kronike spominju hljebove od so~ivice, od “alesa” sli~na p{enici ali druk~ijega ukusa, od maka, ìra, boba, roga~a, leblebije, od suhih smokava i samljevenih datulja te napose od smjese raznovrsna sjemenja: “Moè se sve na svijetu voljeti, ali se sjemenom kruhu ne moè odolje-ti”, zapisao je pjesnik El-Me'muni. U djelu naslovljenom “[krtice” (El-Buhala), El-Dàhiz je nazvao kruh “kraljem svih jela”.

Daleko bi odvelo nabrajanje vrsta kruha i lepinja po arapskim pokrajinama, to vi{e {to od mjesta do mjesta izgovori nisu jednaki, a i sama imena nisu ista. Sjetimo se ovom prilikom sufi jske predaje, dervi{a i fakira te njihove askeze koja se odlikuje voljom da se odupru poroku po-hlepe. Jeli su ponekad samo mrvice, tek koliko je potreb-no da se preìvi u molitvi i zanosu.

Nomadi su oduvijek bili u teèm poloàju od sjedioca, beduini od stanovnika gradova i sela. U pustinji nedostaje drva za vatru, a ni devina izmeta, koji sagori i stvori èra-vicu, nema dovoljno. Goni~i i jaha~i strpljivih ìvotinja


B E H A R 8 2 2 5

umiju otkriti, zameteno u pijesku, korijenje neobi~ne biljke zvane alfa ili halfa, koja brzo plane i pretvori se u ugarke. Sladokusci preporu~uju da se, prije nego {to se tijesto stavi na zagrijanu kamenu ili pje{~anu podlogu, na istom mjestu ispe~e janje}i ili kozji but - kako bi lepinje dobile bolji okus. Ku{ao sam ih zajedno s malom karavanom u Tunisu, na putu od mora prema Kejruanu i Gafsi. Dijelove koje preo-stanu od objeda beduini spremaju u ko`ne vre}ice obje{ene o sedlo, zajedno s duhanom, solju, ~ajem. Malo dalje u unutra{njosti afri~koga kontinenta susre}emo i Tuarege, tako|er nomade. Jezik im je bliì berberskom nego arap-skom, ali im je vjera ista. Njihove ̀ ene, tamne puti, ogrnute plavim ili crvenim suknom, prepu{taju svojim muèvima da se bave kruhom, kozama ili mufl onima koji ponekad prate karavanu. Vodi~ mi je preveo dio pustinjske pjesme koji glasi: “Daj mi devu, sedlo i {ator, i ja }u biti sretan ~ovjek”. Razli~it je njihov pojam sre}e, ali ne vrijedi manje.

U pokrajinama koje su zauzele, arapske su vlasti dono-sile zakone i odredbe u vezi s kruhom i ìtom te nadzo-rom nad njihovom proizvodnjom i raspodjelom. U razdob-lju od nekoliko stolje}a nastala su djela posve}ena prehra-ni, me|u kojima se ~esto navode “Knjiga o kuhanju” (Ki-tabu-t-tabh) koju je sastavio El-Verrak Nasr bin Sejjar iz ~etvrtoga stolje}a po hid`ri, “Etika trpeze” (Adabu-s-su-fra) iz pera Es-Sindi bin Muhammeda, “Rasprava o po{ti-vanju kruha” (Risaletun f-ihtirami-l-hubz) koju je napisao ugledni Abdulgani en-Nablusi nekoliko stolje}a kasnije.

U staroj Kordobi, uz obalu Gvadalkivira, postojalo je u vrijeme arapske vlasti pred gra|e pekara, Rebe-du-l-rekkakin. Tu se mije-sio najbolji kruh u Anda-luziji. U blizini se nalazila “trgovina blagoga bazili-ka”, Havanitu-r-rejhan, a do nje “vrt ~uda” – Mun-jetu-l-'adèb. Kordobljani su tuda prolazili s razdra-gano{}u i èljom da nabave dobra kruha. Prali su ruke na obli`njim ~esmama i ispirali usta svjeòm vodom prije ne-go {to su ga ku{ali. Odlamali su od njega komad po ko-mad, zalogaj za zalogajom, nisu ga rezali. Bilo je vi{e od dvadeset predgra|a u nekada{njoj Kordobi, uz veliku ri-jeku, za vladavine Umevija, prije nego {to je grad razoren u mjesecu {evvalu 633. godine po Hid`ri, 1236 po kr{}-anskome kalendaru. Predgra|e pekara bilo je na glasu. U nj se ulazilo kroz vrata od Saragose, Bab Saragusta. Tuda je neko} prolazio “Ebu-l-Valid Muhammed ibn Ahmed ibn Muhammed ibn Ru{d – trebalo je cijelo stolje}e da to ime postane Averoes”, tako pi{e na{ nedavno preminuli su-vremenik u neobi~noj knjizi naslovljenoj “Alep”. Napo-minje da su fi lozofovi preci “do{li iz pustinja Arabije te je on sam volio slu{ati klokot voda... ili pak {umove fontane koji dopiru iz nekoga nevidljivoga vrta”. Susjedne su pe-karnice sigurno bile poznate Averoesu. U njih je zalazio i Mo{e ben Maimonides, ro|en u Kordobi, hebrejski fi lozof koji je tu na arapskom jeziku napisao prve stranice svoga tuma~enja “Mi{ne”. I u kruhu su se najvjerojatnije na{le arapske i ìdovske sastavnice.

Tanka i providna lepinja preìvjela je razaranja grada i izgone iz njega. Sa~uvala se na drugoj obali, u marokansko-me Tatuanu, nadomak mora. Tisu}e i tisu}e Arapa, zvanih Morisci, sklonile su se tamo, a i stanovit broj Sefarda po{ao je tim putem, idu}i dalje. O Tatuanu se pripovijedalo kao “odalisci Andaluzije”, ljepotici “polegnutoj u cvjetnu po-stelju”, “s licem prekrivenim bijelim Poslanikovim burnu-som”. Oko Kazbe jo{ se vide ostaci starih utvrda, {panjo-lskih po gradnji, “mudeharskih” po stilu. I tu se ulazi, kao i u Kordobu, s raznih strana, kroz vrata koja nose stara ime-na – Babu-l-Mekber, Babu-s-Sa'ida, Babu-r-Ramuz, Babu-n-Nevadir. îni se da ni jedan grad, osim mo`da Fesa, nije sa~uvao toliko andaluskih obilje`ja. Na suku Garsa Kebira prodaju se sve vrste kruha, poga~e, lepinje. Ku{ao sam ne-ke od njih. Takav je sigurno bio i kruh u Kordobi prije nego {to su je napustili posljednji Morisci i Sefardi.

Ibn Haldun je u svojoj slavnoj raspravi, naslovljenoj El-Mukaddima, prevo|enoj kao “Prolegomena”, saèo uz ostalo znanja o poljodjelstvu. Mudrac je u svom rodnom Tunisu vidio vlast Hafsija, u Maroku upoznao Merinije, njihov dvor i zatvor, u Egiptu je susreo Memalike i Fatimi-je, u Grenadi Nasirije, u Kairu je predavao na El-Ezheru, a u Damasku pregovarao s mongolskim osvaja~em Tamer-lanom - stekao je iskustva kakva nije imao mo`da ni jedan od njegovih suvremenika. Napominjao je, jednostavnim rije~ima, kako gajenje ̀ itarica i uvjeti prehrane bitno ovise o postupcima i sredstvima koji ih prate i pomaù. “Zada}a je poljodjelstva da proizvede ìto i hranu - a za to je po-

trebno ne samo obraditi zemlju, zasijati je i nadzi-rati, èti klasje, vr{iti ga te iz njega izdvojiti zr-no…, jer ~ak i obi~an dnevni obrok ìta izisku-je upotrebu pomagala i posuda, suradnju triju za natskih tijela - kova~a, drvodjelaca, lon~ara”. Fi-

lozof je nastojao objasniti i Poslanikov odnos prema plu-gu i na~in na koji je prepri~an u nekim hadisima: Ibn Hal-dun pretpostavlja da Poslanik Allahov nije prezreo plug kao sredstvo rada, nego kao na~in na koji se izrabljuju oni koji se njime sluè.

Ibn Haldun je ostavio neobi~an zapis u kojem uspo-re|uje kvasac s amajlijom: “Amajlija je nalik na kvasac (hamira), koji je sastavljen od elemenata zemaljskih, vo-denih, zra~nih i vatrenih. Kadar je promijeniti sve ono u ~emu se na|e svojom biti i oblikom svojim. Moè se uspo-rediti s eliksirom (el-eksir)”.

Mnogi su jezici u mediteranskome okru`ju odavno i{-~eznuli. Aramejski je potisnuo hebrejski. Novi se gr~ki uda ljio od staroga. Latinski se rasuo u romanskome svije-tu. Arapski se jezik bolje odrào od ostalih - Kur'an je ostao uzorom knjièvnom jeziku svih Arapa. Jezik je kruh naroda, re~e mudrac. Ne ìvi se samo od njega, ali se bez njega ne moè.

(odlomak iz knjige:“Kruh Mediterana – svjetovni i sveti”)

Filozof je nastojao objasniti i Poslanikov odnos prema plugu i na~in na koji je prepri~an u nekim hadisima: Ibn Haldun pretpostavlja da Poslanik Allahov nije prezreo plug kao sredstvo rada, nego kao na~in na koji se izrabljuju oni koji se njime sluè.


2 6 B E H A R 8 2

L I KOV N O O K N O

I u na{e doba svjedoci smo vrlo ìve likovne scene, u nas i u svijetu. Ali, tehnologija, zatim interes za medijske malverzacije i nezasitno trì{te, koje uvijek iznovice lansira nove trendove, bitno su izmijenili pristup stvaranju i sa-mome djelu. Na ìvoj likovnoj sceni sve vi{e mjesta zauzi-maju oni koji napu{taju intimnu atmosferu ateljea i pret-varaju se u performere u prostoru (ne{to kao popudbina, primjerice, nedovr{enoj slici), ili }e posegnuti za video ar-tom, body artom, raznim instalacijama i tjelesnim aktiv-nostima kako bi uop}e u{li u prostor slike. Virtualna ko-munikacija i razne ra~unalne simulacije te video sekvence potpomaù novom govoru pokretnih slika. Akademsko obrazovanje vi{e nije presudno za uspje{nost i kvalitetu likovnog djela - posvuda susre}emo “nomade ljepote” izvaninstitucionalne umjetnosti. Jedan od umjetnika koji nikada nije mijenjao simulakrum za taktilnu umjetnost, ali se u novo doba dobro uklopio obnavljaju}i staro, a kori-ste}i novo, jest slikar, crta~, grafi ~ar i kipar Munir Vejzo-vi}. Kao pustolovni slikar kojeg je te{ko etiketirati, na svoju }e izdvojenu profi njenost, kao anakronist, manirist i postekspresionist, stalno podsje}ati. Dokaz su i ove dvije uspjele izlo`be njegovih novih radova u splitskoj pala~i Milesi i galeriji Kula.

Od{kolovani individualac, ali ne i osobenjak jer uvaàva tradiciju sveukupne svjetske moderne ba{tine, uspio je sjediniti duhovnost i tjelesnost na na~in koji je ubrzo pre-poznat kao ono najbolje u nas. On naprosto èli reagirati na poticaj ma{te, na vizualni izazov i emotivni udar, ustvr-|uje akademik Tonko Maroevi} u katalogu re~enih izlo`bi, a nije mogao odoljeti ni potrebi da izi|e iz konvencional-nih ànrova, izloìv{i se napastima ~iste forme i autono-mije oblika. Doìvljaj, vje{tina i znanje, njegov su energet-ski oscilogram, dodaje Marojevi}, pritom, autenti ~nost u izrazu i individualna darovitost, odmi~e ga od ve}ine veli-kih i razvikanih uzora. Dovoljno je samo spomenuti s ka-kvim se razli~itim morfolo{kim postupcima on sluì. Crta olovkom, tu{em, sansanguinom, fl omasterom, tintom, pre{anim ugljenom; u grafi ci se sluì bakropisom, akva-tintom i suhom iglom, a u slikarstvu s akvarelom, gva{em, pastelom, uljem na platnu i kartonu. Modelirat }e u gipsu i bronci, a kombinirat }e i s drvom. Ono {to ga istinski odvaja od uzora jest to da nikada nije robovao pukoj imi-taciji predlo{ka upravo izuzetno{}u meko}e poteza, bla-go{}u preljeva, gipkosti obrisa i vatrometom boja, odno-sno ìve, mrljaste fakture – zaklju~uje Maroevi}.

Unutarnje svjetlo Munira Vejzovi}a U povodu dviju splitskih izlo`bi ulja, skulptura i crteà koji su bili postavljeni krajem pro{le godine u pala~i Milesi i galeriji Kula

Pi{e: Sead BEGOVI]

Vejzovi} se podjednako udaljava od autisti~nih i po-modnih svjetova koji se name}u kao nalog vremena. Buj-nost njegovih vizija i oblika, stamena isklesanost poruke, a posebice osjetilnost u suglasju ~ovjeka i njegova okoli{a, a u njemu ponekad i erotskog gr~a, nutka nas da shvati-mo kako se to nadopunjuje slikar, kipar i crta~ - bez me-|usobne suprotnosti. Unutarnje vizije i taktilnost materije isprepli}u se na na~in da se nikada ne zagubi ko{tica poj-movnosti iz koje }e ubrzo niknuti novi plodovi (poduhva-ti). Od strastvene ekspresije jednog kokota, na ovim izlo`-bama, do ta{izma i enformela, pratimo njegovu najve}u sposobnost, a to je spontanost nasuprot hladne logike i intelektualne ura~unljivosti. Stoga je on iskonski suptilan i kada je prepun predmetnih aluzija. Vejzovi} se kre}e pre-ma beskona~nom vremenu i prostoru kroz male antropo-

NA OBALI, ulje na platnu, 170 x 140 cm, 2000.

BACCHANALE, ulje na platnu, 140 x 110 cm, 2003.

USNULA, pastel, 56 x 40 cm, 2005.

IBERIA, ulje na platnu, 35 x 55 cm, 2006.

KRAJOLIK, ulje na platnu, 110 x 150 cm, 2007.

BACCHANAL, ulje na platnu, 194 x 236 cm, 2006.

METAMORFOZA, bronca, 23 x 26,5 12,5 cm, 2005.

@ENA, bronca, 41 x 18 x 15 cm, 2006.

MUNIR VEJZOVI], 29. sije~nja 1945. ro|en u Doboju, BiH. Osnovno obrazovanje zavr{ava u rodnom gradu, te [kolu primjenjene umjetnosti u Sarajevu. 1965. godine upisuje se na ALU u Zagrebu, Slikarsko grafi ~ki smjer. Tokom studija na ALU prekida studiranje na tre}oj godini i odlazi u Pariz, ba{ u vrijeme studenskih nemira 1968. godine. Nakon provedene godine dana vra}a se ipak u Zagreb gdje diplomira u klasi prof. Antuna Mezdji}a 1970. godine. Sljedi razdoblje opstanka u metijeru iako je primoran raditi na nekoliko {kola u Doboju. Nakon kratkog boravka u rodnom gradu vra}a se u Zagreb. 1977. predaje na [koli primjenjene umjetnosti u Zagrebu i to je bilo posljednje pedago{ko iskustvo. Od tada ìvi u sovjstvu samostalnog profesionalnog umjetnika. Borave}i u Parizu upoznaje i usva-ja veliki dio francuske likovne ba{tine po raznim muzejima i galerijama istodobno poha|aju}i neobavezno Ecole des Beaux Arts.

VA@NIJE SAMOSTALNE IZLO@BE: • GALERIJA JOSIP RAÎ], ZAGREB 1977. • GALERIA MARTIN / MOLINARY, NEW YORK,1983. • GALARIA PRINZHORN, BE^, 1984. • GALERIJA MO[A PIJADE, ZAGREB, 1985. • PARIS, CONFERENCES HIMBA-IMPOSTURE, PAR DRA@EN KATUNARI] POETE ET MUNIR VEJZOVI] PIENTRE LE CENTRE CURTUREL FRAN-

CAIS, 1988. • MUZEJSKO-GALERIJSKI CENTAR “OÎ ISTINE” ZAGREB, 1992. • SVEUÎLI[NA KNJI@NICA OSIJEK, 1995. • GALERIJA MENKUL KIYMETLER BORSASI, ISTANBUL,1999. • MODERNA GALERIJA, ANKARA, 1999. • MUZEJ MODERNE UMJETNOSTI (MALI SALON) RIJEKA, 2001. • GALERIJA ÎMI], DUBROVNIK, 2003. • AUDITORIUM, MILANO, 2004. • GALERIE BRUN LEGLISE, PARIS, 2004. • GALERIJA ANTONIO BALDO ASSICURAZIONI, MILANO, 2005. • GALERIJA KLOVI]EVI DVORI, RETROSPEKTIVNA IZLO@BA ZAGREB, 2005. • LA MEDIATHEQUE, INSTITUE FRANCAIS DE ZAGREB, 2006. • GALERIJA KULA, PALA]A HAZU (MILESI), SPLIT, 2007.

OBJAVLENE GRAFI^KO-PJESNI^KE MAPE: • PASTORALE, MAPA MONOTOPIJA, IZDANJE ZBIRKA BI[KUPI], ZAGREB, 1986. • HIMBA-IMPOSTURE, DRA@EN KATUNARI]-PJESME, MUNIR VEJZOVI]-GRAFIKE, IZDANJE ZBIRKA BI[KUPI], ZAGREB, 1988. • GRAFI^KO PJESNI^KA MAPA; TVOJE TIJELO MOJA KU]A, MUNIR / ARSEN, GALERIA CANVAS, ZAGREB, 2000. • GRAFI^KO PJESNI^KA MAPA S LUKOM PALJETKOM, BACCHANALE, IZDANJE NSK, ZAGREB, 2003.

NAGREDE I ODLIKOVANJA: • NAGRADA ZA SLIKARSTVO AKADEMIJE LIKOVNIH UMJETNOSTI, ZAGREB, 1970. • NAGRADA KONEX ZA GRAFIKU, ZAGREB, 1994. • RED DANICE HRVATSKE S LIKOM MARKA MARULI]A, ZAGREB, 1996.

B E H A R 8 2 2 7

L I KOV N O O K N O

morfne pri~e koje ugra|uje u arhitekturu cjelokupnog dje-la (slike: “Bacchanal”, “Na obali”, “Iberia”, “Radost ì vo-ta”, “Terra incognito”). U pojedina~nim radovima nudi zanimljivu interdisciplinarnost, naprosto osje}amo preta-panje vrsta - prije svega, pribliàvanje slikarstva i kipar stva. Pritom ne odbija narativnost, dapa~e, dje~jom }e se iskre-no{}u vinuti na krilima ma{te (slika: “Radost ìvota”).

Veliku privla~nu snagu imaju i njegovi d' apresi (na ovoj izlo`bi: “Doru~ak na travi”, “Olimpia”) koji nude uvi-jek novu ~aroliju istoga, ako je potrebno ~ak i spu{tanja do groteske, ali uvijek logi~ne motivike jer za ovog umjet-nika ne postoje tehni~ki problemi zanata kojima se poku{ava pribliìti temi. Kristali~ni oblici nadrealne vizije suzdrànog kolorita na slici “Konj” donose te{ke emocije, a pojedini sastavni dijelovi slike podre|eni su iracionalnoj kompoziciji, iako, Vejzovi}, u takvim djelima zadràva ok-renutost materijalnom predmetu kao oda{iljatelj znakova vidljivog svijeta.

Kada motiv prestaje biti temom slike zadràt }e se na-turalisti~ko impresionisti~ki detalji koji su ujedno i simbo-li neobuzdanog veselja organskih oblika (slike: “Sv. Juraj”, “Slikar i model”), ili }e uradci funkcionirati kao ekspresiv-ne slike na granici apstraktnog slikarstva i nadrealizma (slike: “I mjesec u ku}u u|e”, “Plesa~ica i gitarist”). U oba slu~aja na dopadljiv na~in povezano je organsko i kon-struktivno – preklapanjem linija uz kultivirani kolorit. Time Vejzovi} vjerojatno ukazuje na mogu}u novu fi gurativ-nost i staru naviku neoekspresivnosti. To se posebno od-ra ̀ ava na njegovim skulpturama. On voli pokretljive kon-ture na svojim kipovima te jo{ jednom potvr|uje da ga odista zanima povijesni razvoj moderne skulpture. Grote-

skno izobli~ene anatomije tijela (vidlji-vo kod istaka bokova; slika: “Torzo”, “Leè}i akt”) samo su jo{ jedan ekspre-sivni element koji uvaàva odnos tijela i prostora. U tak vu masu, koju asi-metri~no raspodjeljuje, Munir udahn-juje svoje zavidne energetske naboje, posebice one erotskog porijekla.

Figurativni stup “@ene sa }upom – cariatida” stremi uvis. Putenost je u drugom planu (za razliku od “Leè}eg akta”), a nagla{ava se gracilnost vje~ne ène, i ènskote uop}e. Smireni njen iskorak odaje gotovo mitsku snagu, dakle, monolitnu puno}u i karakter-nost. Iako se kipar na trenutak odri~e klasi~nog ideala – zadrào je tradicio-nalnu teìnu simbola: ène karijatide. Na izlo`bi u pala~i Milesi izloèn je i ve} od prije poznati Vejzovi}ev “Don Qui-jote” (asambla` od drva, gipsa i {page) koji slijedi prepoznatljivu romanesknu pri~u ustaljenu u na{im sje}anjima i pretvorenu u amblemati~nost. Munir ne zaboravlja organsko i ritmi~no, ono {to sugerira putovanje, odnosno, vje-~nu potragu pustolovnog junaka za istinom. Vejzovi} je kao i Cervantes po-

krenuo svog viteza te }e i literarno upu}eni promatra~ osjetiti jedno poglavlje velebnog romana. Na taj je na~in ostvarena jo{ jedna ina~ica sloènog ljudskog lika zajedno sa svojom kompleks-nom pri~om o utjelov-ljenju ljudskog sna, stradanja i uporne bor-be za pravi~no i nedo-sti`no.

Vejzovi} ne obna-vlja kult pro{losti – on se njime bavi i razgo-vara s njim na nov na-~in. Njegovo se svako djelo, isto tako i iz lo`-ba, moè shvatiti kao bogata asocijacija na umjetnost uop}e. Ono {to je na njegovim sli-kama pokret, potez, li-nija i boja – dolazi sa-mo od sebe, kao vlasti-ta gesta i esteti~ki zah-vat. Ipak, on uvijek polazi od vlastite estetike pri ~emu je boja manje sredstvo, a vi{e autonomni oblik djela, kao {to su mu i samostalne forme unutar slike odraz potisnutih radnji – poput snovi|enja. On prati njihovu usamljenost u kozmi~kim dimenzijama ne zaboravljaju}i pritom da je raznorodne stilove stvorio samo za sebe, bez obzira na uzoriti predloàk. I mo`da ba{ stoga, mi ga uvijek iznovi-ce prepoznajemo – novog i svjeèg.

Vejzovi} ne obnavlja kult pro{losti – on se njime bavi i razgovara s njim na nov na~in. Njegovose svako djelo, isto takoi izlo`ba, moè shvatiti kao bogata asocijacijana umjetnost uop}e. Ono {to je na njegovim slikama pokret, potez, linija i boja – dolazisamo od sebe, kao vlastita gesta i esteti~ki zahvat.

Don Quiote, drvo, {paga, gips, 40 x 44, 2006.

2 8 B E H A R 8 2

P R I ^ A

Evo me. Tu sad stojim, a u grlu mi stoji rije~. Bilo bi bolje da tamo i ostane, ali ne}e, ne moè… Ne{to bih rekla, ali se bojim... Bojim se i rije~ izgovoriti, jer znam da je grijeh govoriti. A ne mogu ne govoriti. Ne mogu ne govoriti! Ne znam ni da li smijem ne govoriti... Ko smije? A svi govore. Ja bih, eto, morala… Morala bih ne{to ispri~ati... Ne zato {to sam stara i mudra, jer stara jesam, ali nisam previ{e {kolovana, a jo{ manje sam mudra. Ni-sam ni ne{kolovana pa da se kaè kako nena blebe}e u svom neznanju. A opet, neprosvije}ena sam, neuka... Ali sve ovo {to bih morala ispri~ati nema veze s mojom mu-dro{}u i {kolovanjem. Ima to veze s onim {to sam pro-ìvjela, s onim {to sam skrivila, s onim {to me boli... Eto, to je ono. Mudri ljudi kaù da je zapisano da ~ovjek ho}e dok je ìv da grije{i...Velika je to istina. Ja to dobro znam. I znam da moram to izre}i da i drugi znaju.

Mala je ta moja pri~a, a opet – ve}a je od cijelog mog ìvota. Jer {to je bio ìvot moj?... Gdje je bio, kada je bio? Gdje sam to ja ìvjela, kada sam ìvot proìvjela?... Po-

Ludwig Bauer rodio se 1941. u Sisku. Diplomirao je slavistiku u Zagrebu, a {ko-lovanje nastavio u Bratislavi i Pragu. Bavio se prevo|e-njem stru~nih djela, me|u kojima je i prvi prijevod knji-

ge o kibernetici na hrvatskom jeziku iz 1967. godine. Bauer je bio profesor i u~itelj u Zagrebu, Londonu i Washingtonu, glavni urednik izdava~ke ku}e Globus i knjièvnog ~asopisa Na{a knjiga, analiti~ar javnoga mnijenja i propagandist, scenarist (epizode crtanih fi l-mova Profesor Baltazar), istraìva~ interkulturnih pi-tanja i kolumnist. Bavio se ure|iva~kim poslovima od antologija do izbora {kolske lektire, pisao predgovo-re, kritike i recenzije. Objavio je vi{e knjiga za djecu. Posebno je ugledan kao romanopisac, a do sada je objavio romane Trag u travi (1984.), Trik (1985.), Do-kaz da je zemlja okrugla (1987.), Kratka kronika po-rodice Weber (1990.), Biserje za Karolinu (1997.), Par-titura za ~arobnu frulu (1999.), Prevo|enje lirske poe-zije - Romanetto Buffo (2001.), Don Juanova velika ljubav i mali balkanski rat (2002.). Posljednji roman Zapisi i vremena Nikice Slavi}a objavljen je ove godi-ne. Za Behar je interesantan podatak da je Bauer jed-nu svoju prozu za djecu (Poliglot i pas ) objavio u Sa-rajevu godine 1989. U istom je gradu u ediciji Bo-sanska knjiga objavio roman Biserje za Karolinu godi-ne 1997., a tako|er i prvo izdanje romana Partitura za ~arobnu frulu godine 1999.

Tako je divanila nena EdibaPi{e: Ludwig BAUER

ku{avam se sjetiti ne~eg lijepog, ne~eg dobrog u svom ìvotu... Vele da ljudi pamte samo dobre stvari, samo ono lijepo {to im se u ìvotu dogodilo. A ja, ja se malo ~ega takvog sje}am. Malo ~ega lijepog. Ne sje}am se gotovo ni~ega {to je bilo prije... prije Onoga... Malo se ~ega sje}am, doista. Malo... Pri~aju o djetinjstvu, a ja se djetinjstva pre-malo sje}am. Iz djetinjstva sje}am se visoke tarabe. Mo`da i nije bila tako visoka, ali sam ja bila malena. Sje}am se da je bilo sramota gledati kroz tarabu, kroz rupe od ispalih ~vorova i proreze izme|u dasaka. Bilo je sramota gledati ovamo i gledati onamo, i unutra i napolje. A opet se gle-dalo. Kroz rupu u tarabi nekad se vidjelo kako ljudi prola-ze, a nekada oko. Nikada nisam saznala ~ije je bilo oko. Pobjegla sam kad sam ugledala oko. Bila je sramota da èmsko dijete bude izloèno pogledu izvana... Uvijek je ne{to bilo sramota. Toga se sje}am. I ono {to nije bilo sra-mota za druge, bilo je sramota za ène... Eh, sramota! Pro kletstvo èmskog ~eljadeta! Prokletstvo i nevolja moja.

Pri~aju i o mladosti, a ja se i mladosti slabo sje}am. Ne sje}am se tih prolje}a koja spominju, ne sje}am se cvije}a koje smo, vele, u vijence plele. Ne sje}am se biglisanja biljbilj-ptice. Mo`da sam se prije sje}ala, prije Onoga... ali sada se ne sje}am vi{e. Ne sje}am se ̀ ubora {edrvana. Ah, sje}am se samo ùbora onog nesretnog potoka, jadna ti sam!... Ali to je bilo kasnije, puno kasnije. A toga prije, kao da nije nikada ni bilo.

Iz mladosti sje}am se neke zmije. Na velikom kamenu, u dìbaru, nedaleko ku}e, povi{e puta... Bila je tako neka udubina. Upla{ih se ja, a vala upla{i se i ona. Valjda se upla{ila zato {to iz one udubine nema kamo pobje}i nego prema meni. Skamenila se ja kao onaj kamen pod zmi-jom, sve mislim da }e sko~iti, iako je babo uvijek govorio da zmije ne mogu da ska~u, a ène da ne o{tre jezike u ba{kaluku... To mu je bila samo uzre~ica, jer u nas nije ni bilo ba{kaluka... Prisjetila sam kako babo govori, a opet – ne znam. Ako se pomaknem, sko~it }e na me. A ona se uvukla u udubinu, pa samo glavu podigla i jezikom palu-ca. I onda me neko zazva, pa dok sam se ja okrenula, zmije nesta. Ali onaj jezik nisam zaboravila... Tanak, a ìv kao rasje~ena kandìja. I sada mi se koà najeì kad pomi-slim... Ah, trebala sam tada razumjeti da sve zlo od jezika dolazi. Sve zlo od jezika dolazi! Dèhalet, neprosvije -}e nost na{a navodi nas da govorimo i onda kada bi treba-lo mukom mu~ati. Bolje bi bilo da se insan bez jezika ra|a. Sve je zlo u rije~ima koje nam s jezika silaze. Tako je Ono i po~elo. Ne sje}am se kada, ali bilo je odjednom. Po~elo je rije~ima. Po~elo je od jezika. Odjednom je neko umjesto kom{ija izrekao balija. Odjednom ja, nena, ovaka kakak je-sam – postala balinkura. Ru`ne li rije~i! A opet izlazi iz ne~ijih usta... Kako ja mogu biti balinkura kada sam se cijeli ìvot samo stidjela? Kada sam se stidjela {to po-stojim!... Uvijek sam se stidjela da ne u~inim neku sramo-

B E H A R 8 2 2 9

P R I ^ A

tu. Glavu okretala, u{i pokrivala da ne vidim i ne ~ujem ne{to {to ne prili~i. Stidjela sam se i za one koji sramotu ~ine, i za one koji tu sramotu gledaju ili slu{aju... Takvom su me svi i znali, pa niko od mojih nije preda mnom koju grubu rije~ ili psovku izgovarao... Govorili su: “Nije ona dàbe dobila ime Ediba. Nje`na je i fi na kao {to joj ime kaè.” A ja sam se i toga stidjela. Bilo me sramota da me hvale... A onda odjednom – balinkura! [to nisam umrla onda kada su me prostaci po~eli prostaku{om nazivati? U pri~i i pjesmi srce puca od bola, a u stvarnosti boli, boli, boli do neba, ali ne}e da prepukne. Srce je tvr|e od dè-vahira, tvr|e od alem kamena. Priti{}e i boli, ali ne puca!

Vele da ono {to se dogodi – dogodi se zato {to je zapi-sano da se dogodi. Kad neko umre, vele: Bilo je tako zapisa-no. I kad se neko zaljubi, vele: Bilo je tako zapisano… Meni nije bilo zapisano da se zaljubim. Mogla sam, bilo je prilike. Dali su me bili u gimnaziju. Vele, neka je èmsko ~eljade, ali je iz dobre ku}e. Na{a je ku}a slovila od starine kao dobra, pa nam je ugled ostao i kada je blagostanja nestalo. Ostao ugled kao teret. Mora{ ovo, ne smije{ ono. Mora{ ono, ne smije{ ovo. Vremena se mijenjaju, reko{e, pa neka na{a Edi-ba bude prva iz ove ku}e koja }e {kole za vr{iti, kako joj i imenu pristaje. Zapisano je valjda, vele, da po|e u gimnazi-ju, pa da mudre knjige ~ita da joj se ne bi mladena~ke misli po glavi motale. Jer ionako nema tu mladi}a koji bi joj ro-dom bio ravan, da je uzme za ènu. Neka se {koluje i neka pri~eka. Bilo je ondje u {koli zgodnih mladi}a, a i ja sam se nekima svidjela. Ponekad me neko u o~i pogledao, a ja po-gledam u zemlju. Mogla sam se tada i zaljubiti, mlado-ludo, mogla sam, velim, a opet – stidjela sam se. Valjda sam i ja vjerovala da }e nado} ono {to je zapisano.

Kad je bilo negdje oko mature, stao me salijetati stari-ji ~ovjek. Nisam to shva}ala, nisam razumjela. Bio je ne{to mla|i od bábak, ali ne puno, pa nisam razumjela odmah {to bi on od mene. Onda mi je mater objasnila, jer moj se Ala-ga njima ve} bio izjasnio prije nego {to sam ja i razumjeti mogla. Objasnila mi je mater da je on ~ovjek ugledan i imu-}an, pa ako je ve} tako zapisano, {to onda imam ~ekati. Stid me bilo odbiti ozbiljna ~ovjeka kojem je toliko do me-ne stalo. Valjda je doista tako i bilo zapisano. Jer zavoljela sam ja svoga Alagu, bez obzira na sav stid i muku {to sam u po~etku osje}ala… Valjda je tako bilo zapisano…

Valjda je bilo zapisano i da rodim tri k}eri, jednu za drugom, na svoju i njihovu sramotu, jer svi su o~ekivali sina... Iako je moj Alaga bio prosvije}en ~ovjek i govorio je da su svi ljudi jednaki, i mu{karci i ène... Nismo imali oko ku}e ni visoku tarabu... Onda se rodio i sin. Mo`da sam tada bila najsretnija u ìvotu. Ispunila sam ono {to se od mene o~ekivalo. Nisam podbacila kao èna. Mo`da sam, velim, tada najsretnija bila. Vjerovatno jesam, ali ipak ve-lim mo`da, jer i toga se slabo sje}am. Bila sam iskrvarila mnogo, a niko se nije sjetio da me pogleda. Kada su mi po~eli davati infuzije, nisam vi{e ni znala za se...

Ali nije bilo zapisano da umrem.A sin nije ni zaplakao, nije se pobunio {to se hrani na

prsima tu|e ène. Bio je nalik na moga bábu, a bábo je bio ~ovjek dobra srca, pa smo mu zato dali ime Atif.

Radovala sam se djeci, valjda sam se radovala kako ra-stu, kako su u {kolu kretali, jedno za drugim. Koja majka ne voli svoju djecu, koja ne uìva u njima, koja im se ne

raduje? Valjda sam se radovala, mislim, znam da sam se radovala, ali sada vi{e tu radost ne pamtim.

Asli sam se radovala valjda i unu~adi. Najmla|a se k}i prva udala, preko reda, vrela krv – zna se.

Radovala sam se unu~adi i djeci svojoj, priznajem, a stidim se i kajem zbog te svoje radosti. Jer moja je radost prokleta. Nije se tada trebalo radovati, nego zakukati. Ali kako bih ja tada znala? Jesam li znala da je zapisano da je ~ovjek uvijek na gubitku? Novi ~ovjek, nova nevolja, nova nesre}a...

Vele da ono {to se dogodi – dogodi se zato {to je bilo zapisano da se dogodi. Ne znam, ne znam... Kad bi tako bilo, niko ni za {to ne bi bio kriv. A ja jesam. Ja sam kriva... Ja sam kriva za sve... Ne za sve {to se dogodilo, ali kriva sam za ono {to mene boli...

Svi su od mene o~ekivali mudrost, a mudrosti u mene nije bilo. Za{to su mislili da bih trebala biti mudra? Valjda zato {to sam bila nena. Dugo sam bila nena, najduè u ̀ ivo-tu. Pa me svi pitaju: Kaì, neno, kako je bilo ovo, kako je bilo ono... Kaì, neno, kako bi ovo valjalo uraditi? A ja kao znam. A ja kao najmudrija na svijetu. I na stid sam zaboravila, pa na svoju sramotu sve one mla|e pou~avam. “Nemoj, k}eri, ova-ko, nego onako!” “Bolje }e ti biti da to ovako uradi{.” I sve tako govorim i mudrujem, kao da i{ta znadem.

“Je li, neno, za{to nam govore da smo Turci?” – pitaju me. “Ne znaju {to govore”, velim ja. “Neuk svijet, pa ne zna {to govori.” “A nismo li mi, neno, mo`da ipak Turci?”

3 0 B E H A R 8 2

“Nismo, blago moje”, odgovaram ja i mudrujem, onako kako je meni bábo govorio, “oni koji su se kao Turci osje-}ali, imali su prilike vi{e puta oti}i u Tursku. A mi koji smo ostali, pripadamo ovamo, i rodom, i jezikom, i obi~ajima. Ne slu{ajte neuke”; mudrujem ja, “jer ono {to neuci govo-re – i nema nekog zna~enja.”

A imalo je! Za druge sam govorila da su neuki, a sama sam bila neuka, na sramotu i nesre}u svoju.

Mo`da je doista bilo zapisano da ne bjeìmo kada je bjeàti trebalo... Ali kada su mene pitali “Je li, neno, je l’ treba bjeàti?” – ja sam odgovarala “Za{to bismo bjeàli kada ni{ta skrivili nismo! To zli ljudi ho}e da nas zavade. Ali ne}e uspjeti!” Ne}e uspjeti! Tako sam govorila u svojoj neukosti, a mislila sam da sam mudra. Tako sam mislila, na svoju nevolju i sramotu.

Mo`da je doista bilo zapi-sano da bjeìmo kad je bilo prekasno... Mo`da je do is ta bilo zapisano da se sklanja-mo gdje zaklona nema... Ali mene su oni mla|i uvijek pi-tali, i ja sam odgovarala jer mi se ~inilo da znam odgo-vor. A nisam ga znala. Nisam znala {to nam je zapisano.

Onda se odjednom mora-lo bjeàti, jer valjda je tako bilo zapisano, ali niko se ta-da nije sjetio da mi kaè: “Rekla si da ne}emo morati bjeàti”. Niko se toga nije sjetio – osim mene same. Sjeti-la sam se i stidjela sam se.

Moralo se bjeàti. Nije vi{e bilo biranja. Mu{karci su oti{li s pu{kama da nam pomognu pobje}i u sigurnost. “Svijet ne}e dopustiti da vam se u~ini zlo. Oni su do{li ovamo da nas za{tite. Niko ih nije tjerao da ovamo dola-ze; zna~i: èle nam pomo}i.” Tako su govorili. Tako sam i ja govorila svojoj najstarijoj k}eri i snahi. Ali tada sam ve} znala da ne vjerujem u to {to govorim, i da govorim samo da ohrabrim i njih i sebe. A jesam li ikoga ohrabrila? Ili sam samo i njih i sebe navela da srljamo u najgore? Ako je bilo zapisano da bjeìmo onako kako smo bjeàle, ona-ko kako su i drugi bjeàli, onda za to ne bih ja trebala biti kriva. Ali ja krivicu osje}am. Kriva sam {to sam i tada go-vorila krivo. Kriva sam {to sam bjeàla bez nade, a drugi-ma la`nu nadu budila.

Bjeàli smo u sigurnost, a sigurnosti nigdje nije bilo. Oni {to su nas trebali za{titi nisu nas mogli ni prihvatiti. Nije bilo mjesta ni za desetinu naroda koji se onamo sjatio. I tako se na|osmo bez za{tite, bez svojih, bez hrane, bez vode. Sve one ène koje su bile u na{oj grupi odjednom gledaju u mene i traè izlaz i spas. “Umrijet }emo bez vo-de. [to da se radi, neno?” Odjednom ja postala i nji hova nena. Postala nena i onima koje nikada prije ni vidjela ni-sam. Pla~u i od mene o~ekuju spas. Tada sam rekla da po|emo prema onim ku}ama koje smo vidjele u bjeàniji na{oj, prema selu koje je izgledalo napu{teno. Ja sam to rekla. Ja. A one poslu{ale. I ja sama, na svoju sramotu i nevolju, poslu{ala svoju ludu glavu. Da smo imale snage jo{ bismo i potr~ale. Potr~ale bismo u svoju propast!

Odjednom oko nas insani s pu{kama! Neki se smiju, a neki nas gledaju kao podivljali psi. @ene zavapi{e. Ali ni jedna ne moli za milost – nego traè vode! A oni nam dado{e rakije. Poneka ne}e, a oni udri po njoj.

Onda su nas otjerali u neku jarugu gdje je bilo jo{ tih divljaka, ali se vi{e niko nije smijao. Jednoj djevojci strgo{e odje}u i onako u razderanoj odje}i bace je na zemlju. Dvojica je drè, a jedan polegao na nju, pa je jo{ {akom udara da se ne otima.

Niko ne zna koliko je to trajalo. Sve su ène do{le na red. Nisu se ni branile. Samo su jecale i drhtale od strave i uàsa. A ja pokrila o~i da ne gledam. Odjednom ~ujem: “Daj i babu ovamo, da se ne àli poslije UNPROFOR-u i Ujedinjenim na-cijama.” Tada sam pomislila samo na svoga dànteslim Ala-

gu, da je dobro {to je umro, pa ne}e nikada za ovo saznati, za moju nevolju i sramotu, za bol i za krv koja mi se po no gama slijevala. Poslije su nas tjerali nekamo, tjerali nas kao stoku, pa nam opet zlo ~inili. Mene vi{e nisu zlostavljali. Sâm Allah zna koliko je to trajalo...

Negdje je zapucalo, pa na stade neka trka i doviki-vanje, a onda nas ostavi{e da sjedimo na zemlji, bez rije~i i bez suza, jer suze su bile

isplakane, a govoriti kao da smo zaboravile.Kasnije, kada smo se spustile niz kosinu i dok smo se

prale u potoku, sve su ̀ ene uglas govorile. Kukaju i prokli-nju. “Na{i su jo{ u {umi”, veli jedna, a misli na na{e mu-{karce, “pu{ke imaju u ruci. Oni }e nas osvetiti!”

I druge su to prihvatile, pa govore o mu{karcima, o muèvima i sinovima koji }e ih osvetiti.

Ja sam }utjela i drhtala od hladne vode, ali se nisam prestajala prati. A onda sam i ja progovorila, na svoju ne-sre}u. Progovorila u ludosti i neukosti svojoj. Ja koju su smatrali mudrom! Ja koja sam znala kakvo se zlo krije u rije~ima, kakvo zlo ljudski jezik predstavlja... Za{to nisam i dalje {utjela? ôvjek ho}e dok je ìv da grije{i...Velika je to istina... Tada sam rekla ènama da ne prizivaju na osvetu, da ne prizivaju da ih osvete muèvi i sinovi. Allah neka nam dade milost, rekla sam, da na{i mu{ki, na{i sinovi nikad ne saznaju za ovu na{u nevolju i sramotu. Da, zaista, to sam rekla, zavapila ondje, stoje}i u hladnoj vodi, u potoku.

Kriva sam, kriva i moja se krivica ni~im ne moè izmje-riti. Jer to {to sam zazvala, zaèljela, zamolila, ponadala se u ludosti svojoj – tako se i dogodilo. To mi se ispunilo. Niko od na{ih mu{kih nije o tome ni{ta saznao. Ni moj Atif, ni zetovi. Obistinile se moje rije~i nesretne! Nisu mo-gli ni{ta saznati. Prije nego {to smo stigle na sigurno, njih su zarobili, odvezli autobusima, iskrcali u pusto{i i pobili.

Ostala sam ìvjeti sa svojom nesre}om i svojom krivi-com, jer ne znam umrijeti. Srce boli, ali ne}e da prepukne. Valjda je zapisano da ni na trenutak ne smijem zaboraviti da sam kriva... Valjda je zapisano da svoju krivicu moram priznati i cijelom svijetu razglasiti... Ne mogu o tom ne govoriti... A vi koji me slu{ate? [to je s vama?

P R I ^ A

B E H A R 8 2 3 1

P O E T S K I G L A S OV I

Moj brat je zaklanZaklan 33 puta u bjeljinskoj dàmijiI stigao do 13. zrna tespiha“Do 14. nikad ne}e{ sti}i” {apnu mu no` na grlo, i Iblis na uhoU Vrhpolju, u kom su momci vaktileOdlaze}i pod pendèr curama pjevali:

Sva su sela ogra|ena ìcomSamo Vrhpolje Sanom i Sanicom

Slave}i tako ljepotu VrhpoljaU tom Vrhpolju lijepo su kasapili mog brata

Emsud SINANOVI]

I cijela Bosna je moja koà, oguljena([ehidima Srebrenice)

Ahbabi njegovi najbolji, \uro i StevoIsti oni ahbabi kojimaAvlijska i, du{e vrata[irom otvorena bilaI, ko hodì, po~asno mjesto za sofrom

Moj brat je udavljenUdavljen iljadu puta u logoru Manja~aDavili ga svi redom, no dohaka muDohaka mu njegov u~itelj Gojko [aulaKoji mom bratu nikad nije mogao oprostiti [to je s petog i {estog sata povijesti pobjegao na BajramI jo{ mu pjevu{io dok ga je davio “Bajram ide,Bajramu se nadam”Sarajevska Drina bez fi ltera na pol se ugasilaZa nepopu{enu cigaru moj brat je dao Prozra~nu kri{ku kruhaMog brata ko bijelog ga}anaIstog onog ga}ana kojeg je on najvi{e volio u svom golub-njakuU letu33 iljade puta je ubijao i ubioSnajperist s PalaDok je efendija Ismet Spaho istog dana tri sina i ènu u kabur stavio i jo{ im dènazu klanjao.

Moj brat je ubijen 11. srpnja 1995. osam iljada putaU Srebrenici s osam iljada metaka ispaljenih uPotiljak njegov:

Jer je bio musliman, jer je bio Bo{njak, jerJe postao punoljetan za metak. I ostavio za sobom si-na jedinca.I umirao je i umro 8 iljada puta u istom danuDok su Luciferi pojili: Joj miline, pokraj rekeDrine.

I tog 11. u srpnjuu SrebreniciUzalud su parkovi ~ekali svoje tihe {eta~eUzalud je klupa u }o{ku ~ekala srame`ljivogMog brata i njegov prvi ljubavni sastanak.U okolnim selimaJabuke petrova~e su od tuge zaboravile sazrijetiJedan kokot je od straha zaboravio pjevatiZameci u pti~jim jajima isto tako zaboravili Ljusku prokljuvati,Slavuji biglisati.

Emsud Sinanovi}, suvremeni bo{nja~ki pjesnik koji ìvi i ra-di u Hrvatskoj vi{e je puta svr-nuo pozornost na au tenti~nu poetsku rije~ sredine iz koje potje~e. Iako visoko obrazo-van, on umije zavesti ~ita~a

atmosferom i tonalitetom pu~kog govora {to nedvoj-beno odaje nostalgiju za zavi~ajem, ali i hrabru naka-nu za o~uvanjem narodskog kazivanja u oblandi mo-dernog poetskog iskustva. Posvema au tenti~an pje-snik kojeg u na{e doba najiskrenije moè prepoznati i prihvatiti “Preporod” kao jedan od svojih najboljih izraza i glasova. U poemi “I cijela je Bosna moja koà, oguljena” Sinanovi} na epidermi vlastite koè osje}a tragediju svoga naroda koja se desila u zad njem ratu. On umije transponirati lijepa sje}anja u zlu kob i po-tresne slike ispred kojih zaista ne moèmo ostati ravnodu{ni. Motivika je presudna za njegovu pjesmu jer }e neustra{ivo odraàvati jedno vrijeme i u njemu ljubav i plam obiteljskog ognji{ta kao i bezna|e – kao i strah. Sinanovi} nije opisiva~ poraza ve} pobjede ne-salomljiva duha bo{nja~kog naroda. Pred nama je tlo-crt njegove du{e. Pritom mu jezik, kao nosivi orna-mentalni element, otkriva arhajsko sje}anje, ~ar{ij sku momentalnost i oporu stvarnost – onakva kakva odi-sta jest bila i kakva, nadajmo se, vi{e nikada ne}e biti. Poema pred nama ~ini se da je nastavak njegove vrlo uspjele knjige iz godine 1994. ~iji naslov dovoljno go-vori sam iz sebe: “Vrhpoljski {ehidi”.

S. B.

3 2 B E H A R 8 2

I tako butum priroda klanjala dènazu momIljadu puta s iljadu metaka ubijenom u potiljak bratuI Gavran ma koliko bio crn,Nije graktao tog dana.I za{to ba{ u potiljak?Sigurno mu se nisu usudili gledati u liceBoje}i se da mu ezan iz oka ne izleti.Ta cijelu svoju istoriju su ko ajduci, ko ~etnici, ko {korpioniPisali iz zasjede.

A moju sestru koja je tek zavr{ila osmoljetkuSilovali su u Vrhpoljskoj mahali, usred keja u Prijedoru:Silovali u centru Doboja, i na proplanku u Musi}a gaju,Silovali pokraj mekteba gdje je musaf nau~ila i ba{ seSpremala za hatmu.I mati joj haljinku po babinu }eifu {ilaJer on franke iz [vicarske {alje.Moja sestra nikada ne}e obu}i sa{ivene dimije,Crni vjetar joj u jarku Stranice Musafa listaA ona krvari adet u roju muheNasred puta.Nasred puta u Sarajevu, Srebrenici, Banjaluci,Derventi, Biha}u, Novom, Petrovcu, Klju~u.Silovali su moju sestru…A gdje je nisu silovali?I tada sam od muke kriknuo, zavapio, zaurlao:

O, Boè Svemogu}i, ako te imaO, Boè Svemogu}i, udijeli ponovo vjeruSvom nemo}nom robu.Pokaì mi ponovo ni{ane sirati- mustekimaIli je Lehvi- mahfuz, za nas Bo{njake,Iblis cenzurirao.Kako mogu ponovo vjerovatiI tko im moè oprostitiPred zjenicam granaSilovane pupoljke…O, Boè, daj mi snagu Ibrahimovu.

I pro|e 10 godina kako su ubijeni moj bratI sestra moja.Svijet pravedni èle}i sve svesti u svijest moralaStatistike. Sve do danas nije izbrojao metke ispaljeneU potiljak mog brata u SrebreniciNeki tvrde da ih je bilo 7 iljada i 999, aNeki jopet dodaju jedan metak preko 8 iljadaIzgleda da su Srbi tada pucali }orcimaU mog brataJer ja{ta je svijet i dalje gluh.Ali svejedno Srbi nisu zaboravili SrebrenicuPa im se predsjednik 11.7.2004. inauguriraoA oni Pilatovi vojnici, lale {to niti smrdeNiti miri{u, na isti dan ove godine odràliReferendum da se sjete kako su s frendovima SrbimaRakiju pili i dobro pazili da ne ubiju moga brataNeki dan jedna ru`na politi~arka veli na BK- televiziji:

“Genocid je namjerno ubistvo, a na{ih pet, desetmomaka izvr{ilo je masakr u Srebrnici.A masakr nije genocid, masakr je spontanoubijanje”…

Eh, da je danas ìv moj bratImao bi 28 godinaI bio ponosan na sina jedinca Tarika koji ve} mujezini u dàmiji i poslije njegoveSmrti ro|ene. Dine koja je u IV. razred osmoljetke ide. Sve petice ima.Kad god ne mislim na njega, on mi se javiU snu pjesmom:

Ki{a bi pala, pasti ne moèSve zbog àlosti Ibrahim- bega.Ibrahim- bega vezana vodeVezana vode da ga objese.Sa njim pristaje brat mu Alija:- Brate Alija, pazi mi djecuPazi i moju kao i svoju.Kad svojoj djeci kroji{ haljine,Kroji i mojoj kao i svojojNek se ne pozna da su sirota.

Eh, da je ne{to danas ìva moja sestra.Il bi bila pred zavr{etkom fakulteta,Il bi dijete u be{ici ljuljala,Il bi emancipirana bila ìv~ana i dru{tveno aktivna.Bila {to bila, samo da je ìva.I ona mi se u snu sevdalinkom javi:

Do{la voda od brijega do brijegaPronijela Mejru na tabutu.- Hajde, Mejro, s nama ve~erati.Ve~erajte, mene ne ~ekajte,Mene ~eka gotova ve~eraU Dènnetu me|u hurijamaSelamit }ete mojoj staroj majciNeka klanja pet vakat- namazaNeka posti mjesec RamazanaNeka Mejri namjeni kurbana.

I zaklah ja jedan kurban za brata, jedan za sestru Koljem, suzama abdest uzimam i jopet zazivamSvevi{njeg:

O Stvoritelju svega[to leti[to hoda[to gmièVrati mi vjeru u ajet: Inna li-llahi ve ina ilejhiradì’un.

I kroz suzu {to se u dugu iznad Bosne preto~iûh ove rije~i: Sabur. Sabur. Saburom je DènetPoplo~en. Sabur.

Prolje}e 2005.

P O E T S K I G L A S OV I

B E H A R 8 2 3 3

M U LT I M O N O L O G

Kao u kakvoj Kafki-noj mori, ba{ tako, ba-~eni na le|a, koprcaju-}i se, nemo}ni osoviti se na vlastite noge, pre obraèni i ru`ni, gle dasmo i slu{asmo vijesti u suton ljeta sa zajedni~ke NATO vje`-be na Kordunu i sred-njem Jadranu. I kao da je sve u redu, najbo-ljem. Sve zra~i optimiz-mom “male bondin-ga”, bratstvo u jedinst-venoj raznolikosti bra-

}e po oru`ju, svi poletno tr~e skupo opremljeni i posvuda se s lica i{~itava radost sveop}e sigurnosti. Kako su to samo visoki ideali, ma kako to gordo zvu~i – sigurnost! Ne bi li nam svima taj prizor trebao ulijevati osje}aj mo}i i ìvotne ostvarenosti, ta vizija arkadije sigurnosti? Ma i bolje, {tovi{e, ne}emo se la}ati glogova kolca u potrazi za tim skrivenim bi}ima zla, imamo mi{i}ave i trajno intimne momke me|u sobom koji }e brinuti za nas, i za svoj novac. Otjerat }e oni sve fantome i vampire, za nas i umjesto nas. Brè bolje re-vni }e izvjestitelj tada fri{ko i temeljito o~i{}enog Informa-tivnog programa HTV-a izvijestiti kako na{a presveta sigur-nost nije niti skupa. Zaboga, pa zar su sloboda obrambene politike i crkavica od milijun eura visoka cijena za tu prekra-snu predstavu hvatanja fantomskih terorista s “paintball” i “paintsmoke” bu~nim i {arenim oru`jem? A na{i predobri Ameri, toliko nas vole i cijene, dive se na{oj sigurnosnoj kulturi, na{oj gladi za progonom vampira i inih utvara, oni investiraju, kao pravi fi -lantropi, 80% tro{kova priredbe. Tako je i drugi najsvetiji prioritet pored osobne sigurnosti tako-|er po{tovan, a to je si-gurnost i neokrnjenost na {ih osobnih fi nancija eventualnim dodatnim poreznim optere}enjem. Nadalje, ~ijom se krvlju ta bahata fi lantropija budètira? Kojim rato-vima i shodno tome “sigurnosnim paketima” je hranjena? To se na{e reportere uop}e ne ti~e. Jer, zaboga, sigurnost i dàbaluk, to su na{i ideali.

Tko se jo{ uop}e sje}a kako je NATO zlorabio rat u biv{oj Jugoslaviji? Kontrolirani niz jugoslavenskih ratova

Ti{ina molim, rije~ ima oru`jePi{e: Senad NANI]

ostvario je i niz globalnih strate{kih ciljeva. Jedan od sva-kako najva`nijih je potpuno brisanje evropske ambicije stvaranja zajedni~ke obrambene strukture o kojoj se do rata govorilo sasvim ozbiljno. Uspje{no je ratom dokaza-na evropska nemo} zajedni~ke obrambene politike. Traj-no. Inaugurirana je, istodobno, “nu`nost” pa stoga i “pravo” NATO-a na vojnu intervenciju izvan teritorija ze-malja ~lanica NATO obrambenog sustava. Obrambenog, rekoh? Ma koja obrana, u pitanju je postmoderna imperi-jalna politika koja za cilj ima pretvorbu NATO-a iz obram-benog vojnog pakta u onaj kojem je svrha za{tita imperije i, uglavnom, privatnih interesa njenih nositelja. Jer nespo-sobnost zapadnih dru{tava, naro~ito u polju znanosti, in-dustrije i obrazovanja, da se uspje{no nosi s izazovima suvremene konkurencije, lije~iti se moè, a o~ito je da ta-ko smatra i establi{ment radikalno oportunisti~kih mili-taristi~kih reìma na zapadu, samo kontroliranim ratnim stanjima protiv nepostoje}ih neprijatelja. Ili barem onih koji su pod njihovom kontrolom. Terorista, dakle. Samo u navedenim uvjetima, naime, mogu}e je natjerati cijele na-rode da, bez ikakve konkurencije te zakonske procedure i nadzora, a uz prakti~ki standardne tro{kove, konzumira na{e proizvode. Samo u tom slu~aju nitko ne pita za kva-litetu i cijenu. A najmanje dobavlja~, jer politi~ke, pa tako i vojne odluke donosi fi nancijska umjesto industrijske eli-te kojoj, kao i svima nama, preostaje samo sje}anje na dobra stara vremena razvoja i napretka tre}eg kvartala dvadesetog stolje}a. I tako sve dok fi nancija{ka elita, koja po svojoj prirodi ne moè razumjeti da je jedini stvaran i legitiman prostor profi ta samo onaj koji nastaje pove}a -

njem omjera korisnog rada i uloène energije, nije preuzela politi~ke poluge svijeta krenuv{i u demontaù suverenih dràva i njenih instituci-ja za{tite interesa poli ti-~kih naroda koji su sta-jali na putu porasta ne-legitimnog profi ta kroz institucionalizaciju dog-me slobodnog trì{ta. Najslobodnijeg, narav-no, u ratu.

Odavno je pitanje le-gitimiteta oruàne borbe pojedinca i zajednice temeljni moralni problem. Svoje pravno razrje{enje problem doìv-ljava inauguracijom pojma dìhad u dràvi koju je osnovao Muhammed Bo`ji poslanik. U skladu s Bo`jom rije~i, dìhad se, naime, na oruànu borbu za cijeli ummet odnosi samo kada je u pitanju obrana i jedino je tada legitimna i legalna kad agresiju ozna~uje zlo~inom. Univerzalnost pravne ideje

Odavno je pitanje legitimiteta oruàne borbe pojedinca i zajednice temeljni moralni problem. Svoje pravno razrje{enje problem doìvljava inauguracijom pojma dìhad u dràvi koju je osnovao Bo`ji poslanik Muhammed. U skladu s Bo`jom rije~i, dìhad se, naime, na oruànu borbu za cijeli ummet odnosi samo kada je u pitanju obrana i jedino je tada legitimna i legalna kad agresiju ozna~uje zlo~inom.

3 4 B E H A R 8 2

vojske, koncipirane kao isklju~ivo obrambene sile, svoju potvrdu doìvljava razvojem i globalizacijom sustava na-cionalne dràve. Pojam obrane je u cijelom svijetu postala op}a obveza, ali i pravo svakog pojedinca, ne samo profe-sionalca, od zapadne demokracije do socijalisti~kog naoru-ànog naroda. Deklarirano pravo na agresiju svoje je mje-sto nalazilo samo u fa{isti~kim reìmima i njihovim povije-snim prethodnicima. Naàlost, ~ini se i nasljednicima. Tim gore kada je neprijatelj fantom, vampir bez stvarne adrese, manipuli dizajniran za odràvanje trajnog ratnog stanja bez ikakvog pravnog prostora za utjerivanje odgovornosti. Njegovo unaprijed odlu~eno neuspje{no hvatanje navodno malo ko{ta. Na Kordunu glog do gloga, traì NATO terori-sta svoga.

U ovim mentalnim i govornim zulumatima, tminama nad tminama, trude se svim silama u~initi nas moralnim i emotivnim kretenima. Trebali bismo, naime, pod artiljeri-jom pseudoargumenata, zaboraviti elementarnu ~injeni-cu da NATO iz obrambenog sporazuma prerasta u impe-rijalno ~udovi{te iz ~ega je posve razvidno da je potpuno neprihvatljiva ideja participacije u takvom sustavu u kojem se neka`njeno promovira i ostvaruje pseudo pravo na zlo~in agresije na zemlje ili u zemljama izvan ~lanstva - pa ma kako sigurnosno, fi nancijski, gospodarski i organizaci-jski to bilo u~inkovito ili ne.

Jo{ jednu generaciju koja svoju pro{lost krije od vlasti-te djece mi, na ovim prostorima, vi{e si ne moèmo pri-u{titi. Ne}e nas bit’!

Z V U KO M J E R

Ideali duhovnog opstankaHafi z Jahja Imamovi}: “Potlje Jednog ne miluj…”, sufi jske ilahije i kaside, Audiofeel, Zenica, 2004.-2007.

Pi{e: Filip Mursel BEGOVI]

îni se da novi i jo{ posve mladi izvo|a~i ilahija i kasida iz Bosne èle ukloniti pozornicu, ograni~avaju}u distancu izme|u izvo|a~a i slu{a~a. Oni od glazbe o~ekuju posve druk~ije uzlete, mo`da posve duhovne u~inke. Ilahije i kasi-de, ~ije je izvo|enje tijekom i neposredno poslije rata ~esto u sebi nosilo i, sasvim sigurno, tada potrebni, domoljubni i profani prizvuk, u novije vrijeme ne podnose izri ~aje nacio-nalnog i svjetovnog naboja. [to su se vi{e profanizirale, {irio se i prostor slu{ateljstva i bila je silovitija njihova slavo-dobitnost. Mogli bismo re}i da su dugo bile jed noli~ne i jednozna~ne te su stoga znale sa`gati sve drugo {to bi du{a jo{ znala kriti. Danas, me|utim, one su se kroz djelo-vanje mnogih horova i zborova {irom Bosne, pa i Hrvatske, pretvorile u ekskluzivni i ekstati~ni glazbeni prostor za one koji traè duhovno zadovoljstvo i napredak. Moè se sve to nazvati i nevjerojatnim te izgubiti iz uha vazda upitnu du-binu ~ovjekovu. Kada je rije~ o ilahijama i kasidama, posri-jedi nije ni{ta zbiljsko, nego ne{to {to se tek postvaruje. Ako to postavlja nekakav glazbeni zahtjev na izmjenu kvar-noga ovozemaljskog, tada svi koji sluè ovoj duhovnoj glazbenoj vrsti moraju biti pomalo nevjerojatni, nezemalj-ski – dodu{e unutar granica do koje, ba{ kao i mogu}nost ~ovjeka, jo{ dopire naslut onostranog spasa. Ilahijama i ka-sidama, na koje se ~esto pozivamo kada govorimo o tradi-cionalnom bosanskom tekstu i melosu, trebao je povratak ognji{tu, onom svom izvornom polazi{tu.

Kada se pjevaju, najblagotvornije djeluju u tekijama. Mogli bismo re}i da su iz njih i potekle. Razlike izme|u slu{a~a i onoga koji ih izvodi tu prividno nestaju. Na djelu nije bilo kakva estradna egzibicija jer, dok se pobo`ne pje-sme izvode u tekiji, one postaju i jesu samo dio na{eg duhovnog ìvota i kao takve mogu zvukom izre}i ono {to postoji kao uzvi{ena cjelina. Jedan od onih koji nije sjedio preklopljenih ruku i ~ekao da sve skupa propadne u pro-stor profanog i svjetovnog je hafi z Jahja Imamovi}, mladi glazbenik i u~a~ Kur’ana iz Zenice. Imamovi} iza sebe ima ve} nekoliko CD-a ilahija i kasida i, kako je primijetio re-cenzent nosa~a zvuka Dèmaludin Lati}, od ranije se prih-vatio sakupljanja i afi rmiranja na{ih drevnih ilahija koje su, na svu sre}u, zabiljeìli rijetki dervi{ki zbornici ili med`mue ispisane srcem i rukom bosanskih nak{ibendija u Oglava~koj ili nekoj drugoj tekiji. Jedna od njih je i pje-sma “Potlje Jednog ne miluj…” za koju je tekst napisao

B E H A R 8 2 3 5

Z V U KO M J E R

poznati dervi{ i pjesnik alhamijado knjièvnosti [ejh Ab-dulvehhab Ilhamija - @ep~evi i po kojoj je ovaj album do-bio ime. Ovdje je zanimljivo spomenuti da je u mnogim jezicima pjesni{tvo i pjev izraàva jednom te istom rije~ju. U slu~aju CD-a sufi jskih ilahija i kasida hafi za Jahje to zna~i da postoje trenutci kada govor s onu stranu stvarnog iskaza dobiva dubinu, s pomo}u koje izvo|a~ moè jasni-je izraziti sadràje koji nadilaze ono {to je ~isto obavije-sno. Te{ko nam je to razumjeti, jer u dana{njem poimanju glazbe ta pojava vi{e nije ostvariva. Tonovima, melodija-ma i harmonijama moè, dakle, izre~ena rije~ po ja~ati svoj smisao, pri ~emu se postiù i sti~u osje}aji koji nadi-laze ~istu logiku. Naravno rije~ je o zikrullahu, mantri-~nom ponavljanju Allahovih imena. U Imamovi}evoj glaz-bi primje}ujemo smisao koji joj daje golemu mo} nad ljudskim tijelom i duhom, rje~nik koji sti{ava jecaje na{e du{e i lije~i na{e grijehe. Na ovu glazbu, za neke, ne rea-girati pro~i{}uju}om suzom ili ostati mirno sjediti iziskiva-ti }e dodatnu koncentraciju. Emocije koje ova glazba uzrokuje mogu kulminirati do ekstaze.

Neki bi zlobnik mogao re}i da je pridjevak sufi jske u ovom slu~aju pretenciozan jer moèmo se zapitati kakve su onda one obi~ne ilahije? Jesu li mo`da manje vrijedne? Ostale bismo ilahije, po tome, nazvali novokomponiranim jer }e melodija biti ukradena od starih izvedbi. Zaista, ve-}ina novijih pobo`nih pjesama nisu obiljeène sufi jskom temom i svjetonazorom i za iskrenog a{ika tragaoca ne svjedo~e jedinstvo zna~enja rije~i i njihove glazbe. Ni{ta ne moè biti neposrednije i osjetljivije od sufi jskog ogla{a-vanja ugo|aja i stoga je u dervi{koj glazbi do kraja neza-obilaziva i nenadomjestiva svaka rije~, dapa~e svaki slog. [to je neka glazba sufi jskija time je i nedodirljivija i jedva da se tko usu|uje pjevati je, iz bojazni da }e joj slogove nenamjerno produljiti ili skratiti, naglasiti odve} slabo ili odve} jako. îni se, po znakovitim ushitima srca, dok slu{amo njegovu glazbu, da je hafi z Jahja na{ao potrebnu mjeru. Prispodobljujemo li silu ljubavi koja izlazi iz ovih pjesama s vodom onda ta glazba do~arava bu-narsku dubinu osje}aja iz koje se moè uzdi}i ono ne~utno {to sámo ne poznajemo, {to ni-smo nikad zagrabili. Su-fi jske ilahije i kaside zvu~e skladno samo ako uvijek nano-vo nastaju iz duboke utonulosti u ti{inu koja se odijelila od svijeta i onda kada je rije~ o vedrijim glazbenim izved-bama i stihovima. Za slu{anje ovakve glazbe potrebno je iskati od Uzvi{enog mo} ~arolije predavanja.

Hafi z Jahja je do sada imao iskustvo pjevanja u raznim horovima u BiH, ali svoj glas pronalazi kao individualac, a rezultat je izdvojeno muzi~ko ispoljavanje duhovne spoz-naje i talenta. Slobodno moèmo re}i da nitko u novije doba, na glazbenom planu, nije vi{e u~inio u samostal-nom istraìvanju starih sufi jskih tekstova i ilahija od hafi za Jahje. On je prvi u BiH i regionalnom trì{tu sufi jsku pje-smu u potpunosti obradio u orijentalnim (turskim) aran`-manima. Aran`mane je radio vrsni instrumentalist i muzi-~ar Amer [ehi}. Vode}e glazbalo na CD-u je naj kao in-strument pla~a i jecaja, a koji simbolizira prolazni svijet od

ezela do vje~nosti. Pojavljuju se egzoti~ni ì~ani instru-menti poput uda i kanuna, na kojima su za potrebe CD-a svirali turski muzi~ari. Tek {to je insan, poput Jahje Ima-movi}a, u glazbu unio takozvano staro glazbalo, neki bi ga rado nazvali puristom, stilskim asketom ili kao nekoga koji pred svakom notom neprestano razmi{lja. Takve be-zazlene rije~i kao {to je vjernost u svome izvoru dobivaju negativne konotacije, ali to nije krivnja bezazlene rije~i, nego samo krivnja njezine neupu}ene uporabe. Sufi jska glazba se nije nikada ni smatrala dijelom slu`benog glaz-benog ìvota nego ideolo{ki motiviranom protuglazbom koju su otkrili i ~uvali odabrani krugovi odu{evljenih po-sve}enika. Primijetiti }emo da je to znak “sloma” koji se ne moè suvislo objasni ti ni shvatiti jer kada se glazba

odvoji od svoje publike, to nije krivnja ni glazbe ni publike. Sva kako, to-me nije raz log ni umjet-nost op}eni to, nego du-hovno stanje vremena. Ne radi se o krizi u koju

je upalo interpretiranje ilahija i kasida, nego ilahije i kasi-de otkrivaju krizu vremena u kojem ìvimo. Pravi glazbe-nik, poput Jahje Imamovi}a, pjeva i sklada, htio to ili ne, onako kako to duhovna situacija vremena od njega traì; u protivnom, bio bi parodist koji isporu~uje novokom-ponirane krivotvorine prema narud`bi. U trenutku kada vi {e nema jedin stva duhovnog stvaranja i ìvota, hafi z Jahja nas spa{ava poniru}i u veli~ajnu pro{lost sufi jskih ilahija i kasida. Ugo|aj koji osje}amo slu{aju}i ovu glazbu osje}aj je lebdenja, osje}aj jednog jedinog zvuka poputLa illahe illelah Muhammed resulullah, za kojim slijedi duhovna opijenost. Niù li se, me|utim, takvi ugo|ajijedan za drugim, slijedi li slu{a~ rast i opadanje duho -v ne struje, osjetit }e te`nju ka idealu neprekinutog du-hovnog opstanka u zikru kojo upu}uje mo Vrhovnom A{iku.

U Imamovi}evoj glazbi primje}ujemo smisao koji joj daje golemu mo} nad ljudskim tijelom i duhom, rje~nik koji sti{ava jecaje na{e du{e i lije~i na{e grijehe.

3 6 B E H A R 8 2

P R I KA Z I I K R I T I K E

Jahi} se po~inje javljati devedesetih pro{loga stolje}a, prvotno kao pjesnik najdublje ùdnje spram jezika i s vje-rom u njegovu dinami~nu mreù koja emanira beskona~ne jezi~ne kombinacije. Budu}i je bilo prepoznatljivo da u tim radnim operacijama uvelike uìva, ubrzo se obratio ka umnaànju i nadziranju pjesmovnog smisla te je u njemu otkrivao ~ak i ne{to transcendentno. Time je izbjegao ge-neracijsko skidanje do gole koè i prepisivanje stvarnosti, a posebice se nije htio li{avati metafora i lijepih slika. Nakon knjige “Biografi ja i auto” i izabranih pjesama “Pustinja ne-ona” Jahi} je postao pjesnikom koji gotovo misti~ki doìv-ljava po~ela, onih o~u|eno mitskih i misti~kih. Dakle, on }e kao pjesnik neposredno isku{avati prisutnost Boga, pola-ze}i od pretpostavke da upravo izme|u Boga i ljudske du{e mora biti srodnosti te on zapaljuje iskru boànskog u sebi.

No, Jahi} ~ini i ustupak prema suvremenom svijetu i to vrlo angaìrano. U zagovoru ove knjige, Branko Male{ pi{e da je rije~ o mirnodopskim pjesmama u kojima je pjesnik zgranut vanjskim vremenom i njegovim klaustrofobi~nim nametanjem teme te }e mu ovaj put, zaklju~it }emo, jezik posluìti i kao doju~era{nji, prezreni prijenosnik informaci-je. Kao poetski svjedok, u “Kristalima Afganistana”, Jahi} nastupa s optu`bom i moraliziranjem na relaciji istoimenih pjesama: “Kabul”, “Kandahar”, “Guantánamo”, “Kubanski nokturno”, “Dok traìmo svoje ja – Ernesto, Che i ja”, “Pej-sa`”. Posebno treba ista}i re~enu pjesmu “Guantanámo” u kojoj je Jahi} progovorio iz tre }eg lica o strahotama koje su drugi ~inili muslimanima (u ovom slu~aju toponimska razmje{tenost drugih nije va`na). On u takozvanoj inverziji namjerno hipertrofi ra opise zlostavljanja ne bi li jo{ jednom podsjetio na njih i na taj ih poseban na~in, zgroèn, osu-

Biti odljev vi{eg principa ili kako sprije~iti neslobodu vlastita kretanjaErvin Jahi}: “Kristali Afganistana”, V.B.Z., Zagreb, 2007, str. 118

Posebno treba ista}i pjesmu “Guantánamo” u kojoj je Jahi} pro-govorio iz pozicije tre}eg lica o strahotama koje su drugi ~inili muslimanima (u ovom slu~aju toponimska razmje{tenost drugih nije va`na). Pjesnik u takozvanoj inverziji namjerno hiper trofi ra opise zlostavljanja ne bi li jo{ jednom podsjetio na njih i na taj ih poseban na~in, zgroèn, jo{ jednom osudio

Pi{e: Sead BEGOVI]

dio. Pjesnik se u istoj osobi me|usobno ne sukobljava s vi{e do sada prepoznatih i reprezentativnih pjesni~kih iskustava koje je isku{ao. Vjerojatno je dostigao svoj vrhunac i zrelost upravo stoga {to si nije ograni~io slobodu vlastita kretanja. U tom smislu prepoznat }e s jednakom dojmljivo{}u rituale svakog totalitarizma, emocionalne prizore svakodnevice i njihove tanahne permutacije, a kretat }e se sve do one to~ke u kojoj poezija nije neizostavno otu|ena od fi lozofi je i religije (pjesme: “O vani i unutra i vaganju mjere”, “O svojstvima u prirodi i dru{tvu”). [to se ti~e potonjeg: svijet sve manje trpi zapreke kad se radi o teolo{kim pitanjima. Jahi} ~ak osje}a i njegovu mra~nu praiskonsku stranu.

Po~etkom devedesetih pro{loga stolje}a Jahi} je djelo-vao u skladu s onda{njim poetikama koje su uglavnom di-skreditirale estradno recitativne jezi~ne prakse te su bile okrenute od ozna~enih pojmova i njihovih grozdova zna~e-nja. Cijenio se omnicentrizam subjekta i panergetske misije ozna~itelja. Jezi~na energija crpila se iz svijeta prije nego {to se on pod~inio banalnostima. Ovom se pak knjigom pjesnik suprotstavio totalitarnom sadràju svijeta. Opojna jezi~na sredstva zamijenio je za simbolnu sliku toga svijeta s mnogo jasnijim porukama te }e ovo biti njegova najbolja knjiga koja je ne~uvenim propustima ostala bez neke knji-è vne nagrade. Dakle, u prvim je pjesmama umnaào uì-tak proizvodnje jezika, a potom je otkrio, kako kaè Male{, njihovu mirnodopsku su{tinu - zgranut vanjskim vreme-nom i njegovim klaustrofobi~nim nametanjem teme. Pola-ze}i tako od sebe on hrabro svla~i takav svijet. Napokon mu se vratilo samopouzdanje u vlastito esencijalno ja i ono magi~no, koliko si to moè dopustiti ne poeta vates ve} poeta faber. Ali, prepisivanje stvarnosti on diè na vi{u po-

B E H A R 8 2 3 7

tenciju jer se doti~e svjetske doga|ajnosti i duha vremena koji nam nije nimalo sklon. Nije autsajder ni luzer ve} ~arobni kritik i polemik {to neposredno izvire iz mnogih njegovih pjesama. Ponekad }e ~ita~e dirati na na~in na koji to oni najvi{e vole - u srce, ali bez predrasuda o onom s ~ime se identifi cirao i socijalizirao.

Stvarnosnu ekscesivnost narcisoidnog subjekta spret-no zaobilazi, iako pripada generaciji mladih hrvatskih i bo{nja~kih pjesnika kojima je to posebno omiljelo. Poku{at }e ne{to sagraditi toplinom i du{evno{}u, ali i strogo}om. Kao funkcionalistu i akcionistu pjesme mu skidaju kopre-nu s prakti~ne stvarnosti, zatim ima pone{to seksa, raznih dru{tvenih igara i sve to u nekoj opreznoj politi~ko estet-skoj oblandi. U na{e doba, uz pomo} postmoderne, kada je iz na{ih ̀ ivota nestalo sve mitsko, magijsko, metafori~no i psihoanaliti~no, Jahi} poku{ava unutra{nju du{evnost posredovati uz osje}aj jedinstva s Bogom. Oni koji su sklo-ni ideolo{ko politi~kim diferencijacijama (poneki nerealni kriti~ar) bili su skloni to nesumnjivo dobro pjesni{tvo oz-na ~iti kao patrijarhalno (kao da u tome ima ne{to lo{e) i kao svojevrsnu ideolo{ku izvedbu. Nasuprot tome Jahi} ni~emu ne daje posebni dignitet, ne zastupa stranu ako ona nije moralna te moèmo re}i da ima rijetko iskreni nijet (namjeru). Pitamo se zar je grijeh osluhnuti intimni prostor neizmjernosti kao {to su to ~inili svi veliki pjesnici. Konkretno, rije~ je o teizmu sufi jskog tipa koji Jahi} kao musliman vjernik dobro poznaje. Njime {iri opseg svojih vi|enja, a bome i na{ih. Pjesnik sam sebe privodi Vrhun-skom principu i takvo toniranje poneseni ~ita~ izo{trenih ~ula moè osjetiti u kontinuitetu.

Sjetimo se legendarnog mu~eni{tva iz daleke 922. go-dine kada je zaneseni propovjednik (velid) Al Haladà iz Bagdada platio glavom zbog svoje misti~ne ljubavi. Pred svoje pogubljenje, ozaren unutra{njom vatrom, rekao je: “Ubijte me / vjerni drugovi / ìvot moj / po~inje / u mojoj / pogibiji” Stvoriti sebe, biti svoj odljev u skladu s vi{im principima ujedno je i najljep{a spoznaja u poeziji. Dakle, Jahi} uza sve ve} pobrojano {iri vjerski idealizam usuprot svjetovnom oportunizmu, a odu{evljenje mu proizlazi iz alegorijskih pri~a mesnevijskog tipa i kuranskog svetog uzora. Osjetit }emo mjestimice i judeokr{}anske simbole koji tako|er formiraju njegovu lirsku misao, iako to ne}e dominirati cijelom knjigom ve} sluì kao vezivno tkivo. U tom smislu nema neposrednog kontakta izme|u ~ovjeka i Boga, kao u nekih hrvatskih pjesnika (“Bogo~ovjek” Iva-na Slamniga te “Isus i ja” Nikole [opa). Jahi} je na stazi na kojoj je Bog apsolutno transcendentan. Skrivene istine u pjesmama: “Molitva”, “O Mesneviji”, “O pjevu tijela me|u nebesima”, “Dova”, a i u drugima, ima srodstva izme|u Bo ga i ~ovjeka, ali samo u jednom smislu – Allah dèlle-{anuhu zapaljuje boànsku iskru u nama.

Zaklju~iti nam je da pjesnik Jahi} nije ni jezi~nom hiper-trofi rano{}u, ni misti~no{}u, ni slikama stvarnosti ogra-ni~io slobodu vlastita kretanja. Prepoznat }e s jednakom dojmljivo{}u rituale svakog totalitarizma. @ustro se upu{ta s mra~nom i svijetlom stranom svijeta u ko{tac, stoga odlu~no zao{trava svoj izri~aj jer zasigurno ne èli o tome bezazleno i humorno meditirati kao ve}i dio njegovih ge-neracijskih suvrsnika.

Esad ]imi}: “Isku{enja zajedni{tva”,Did d.o.o., Sarajevo, 2006., 201 str.

]imi} nam ovom knjigom donosi ~i tavu panoramu fenomena, vidljivih i skrivenih, tuma~e}i proteklo vrije-me, situacije i ljudske naravi. Autora, ponad svega, interesira suodnos reli-gije i nacije. Fenomen Bo{njaka uknjizi se neotklonjivo ponudio upra-vo kao to~ka kriànja bitnih ishodi{ta svekolike dru{tvene, povijesne, poli-ti ~ke i kulturne drame ovih prostora. Bo{nja{tvo je uspje{no pretrajalo

sto lje}a i upravo se pokazalo u ovom vremenu kao ~ude-san fenomen koji svjedo~i o vlastitoj vitalnosti i poziva autora ove knjige na znanstveno propitivanje.Temom o sekularnoj dràvi posredstvom tretiranja vjero-nauka ]imi} je testirao demokrati~nost dru{tva, moder-nost i humanost vjerskih zajednica.

Zehrudin Isakovi}: “Kulin ban”, biblioteka Bosanski portreti, Vrijeme, Zenica 2007.,84 str.

Kulina bana veli~ali su uglavnom oni koji su voljeli Bosnu, a denuncirali ga, i, kasnije, demitologizirali i oma-lovaàvali, ve}inom oni koji Bosnu voljeli nisu. Kako prije stotinu godi-na tako i danas. Autor knjige nam objektivno, novinarski, pribliàva lik najvje{tijeg srednjovjekovnog diplo-mata, hrabrog vojskovo|e, mudrog i razumnog suverena, ljubimca vila i omiljenog bosanskog vladara.

Od pisane ostav{tine iz perioda njegove vladavine, svaka-ko je najva`nija ~uvena Povelja Kulina bana (1189.) koja se uzima kao klju~na ovjera tada{nje bosanske dràv-nosti.

Ahmed Buri}: “Bog tranzicije”, biblioteka Tridvajedan, V.B.Z., Zagreb – Sarajevo, 2005., 127 str.

îtatelj }e primijetiti da je Buri} svo-jom prvom zbirkom pjesama pokazao i talent i ambiciju, no, Bog tranzicije}e ponajprije ostati upam}en po vehe-mentnoj pjesni~koj rekapitulaciji jed-nog turbulentnog i krvavog razdoblja. Knjiga je spretno ilustrirana fotografi -jama Damira [agolja ko je svjedo~e tranzicijsku i postratnu svakodnevicu

prate}i time Buri}ev pjesni~ki izraz.

Pripremio: F.M.B.

I Z L O G K N J I G A

3 8 B E H A R 8 2

P R I KA Z I I K R I T I K E

Primiv{i 2007. godine “Gora-nov vijenac”, Mili Stoji}u je na hrvatskoj knjièvnoj pozornici poru~eno da se njegovo poet-sko iskustvo moè s lako}om preslikati i uklopiti u varijantne modele suvremene hrvatske po-ezije te }e on od sada defi nitiv-no putovati dvosmjernom ce-stom na relaciji Bosna i Herce-govina – Hrvatska.

Naravno da mu je najdraè vra}anje na racionalno kon stru-irana semanti~ko sadràjna po-

lja hercegova~ke zavi~ajnosti {to je uzrokovano i zadnjim nesmiljenim ratom, a Stoji} je od onih koji je zastra{en budu}no{}u i besku}ni{tvom bio posebno pogo|en. Pje-sme iz prvog razdoblja odmi~u se od sarajevske estradne {kole te vrve pojmovnom nestalno{}u i lutaju}im subjek-tom koji jo{ uzmi~e ukrasima ljudske opstojnosti.

U novim pjesmama on {iri zna~aj zavi~ajnog geografe-ma te se kre}e svijetom ukazuju}i na dru{tveni stratum i sudbinu bosanskohercegova~kog lokaliteta. Osje}ajno mi sa ona stanja njegovih pjesama, u kojima se prepoznaju i egzistencijalne spoznaje, obavijena su zale|em rata, razdobljem agresije i neprestanim politi~kim raspravama i uzbu|enjima, a takva stanja ne trpe dekor ve} se odmah jezi~no ~vrsto ukotve u referentima. Stoga Stoji} prati ri-tam razgovorne komunikacije te }e njegova poetska de-skripcija (tipolo{ki i evokacijski) biti sli~na matricama mla-doga hrvatskog pjesni{tva.

Za Stoji}a ìvot nije neprikaziv te je on pomalo i rapsod koji nam pri~a uglavnom tragi~nu stranu borbe za opsta-nak. Pjesnik svijet promatra nakon masovnih deportacija i koncentracijskih logora iz migracijske, prognani~ke i soci-jalno nezavidne pozicije, uglavnom bosanskih Hrvata i Bo{-njaka, ali i drugih nesretnika koje su ratom poharali, ne-ima{tinom fi lali i koje su iznevjerili mo}ni, agresivni i boga-ti grabe`ljivci. Poga|a ga prolaznost i starost, a njegove su ljubavi uvehle, nimfe su mu ostarjele, a humci nikada ne}e do ̀ iv jeti uskrsnu}e. Ipak, izbjegli~ka i egzilantska nostalgi-ja, ta bosanska {kola plakanja, podsje}a nas da u jednom trenutku povijesti neki umi{ljeni redatelji ìvota nisu mogli postati nosioci moralnosti i blagostanja, te je stoga prevla-dala tjeskoba u prostranim bo`jim odajama.

Bosanska {kola plakanjaMile Stoji}: “Priznanje: izabrane stare i nove pjesme”, Biblioteka Tridvajedan, knj. 9, V.B.Z., Zagreb, 2007., str. 240

Pi{e: Sead BEGOVI]

Ako je gr~ka tragedija sa svo-jim mitovima o herojima sna`ne volje dobivala na va`nosti i do-stojanstvu tada }e je usuprot tome mladi dubrova~ki pjesnik i kipar Maro [ehovi} u svom dija-kroinijskom pogledu na povijest ideja, dovesti do paroksizma, nje ne detronizacije i grimase, ba{ kao {to to predo~uju jezovi-to privla~ne vinjete knjizi (foto-grafi je autorovih skulptura). Na-ime, nebesko tijelo Uran, kao koz mi~ka sila simbolizira duh

mo dernog svijeta, a u ~ovje~jem organizmu on upravlja ìvcima.

Naslov “Osiroma{eni uran” ve} dovoljno govori sam za sebe i ukazuje prema kojim se slu~ajevima motivacije pje-snik odnosi negativno, toniraju}i crnilom osjet za {arenu ljepotu svijeta. Kroz dekodiranje mitolo{ko tragi~ne scene (Dedal, Valkira, Damoklov ma~) i kr{}anske simbolike koja proishodi iz pasionske ba{tine on }e svaki gubitak i doìvljaj ni{tavila uvijek ne~im ispuniti, vode}i bitku za se-be. Iako zasad ne vodi pobjedni~ku bitku, ritam i akcele-racija njegova {krta stiha (stihovi se sastoje od jedne ili dvije rije~i, a strofe nerijetko od jedne re~enice, bez inter-punkcije i velikih slova) èli ponuditi metafi ziku nade s izri~ajem nalik zazivanju. înit }e to skidaju}i zastor sa sce ne suvremenosti, sje}aju}i nas njenog davna{njeg za-boravljenog konteksta i njene neprekidne geste opona-{anja.

San ljudskog uma je osiroma{en, a dramu njegovog pejsaà, koja izaziva i sukob emocija nagla{ava Maro [e -hovi} u bolnoopojnoj jezi i traklovskoj nelagodi. Nevidljive negve uzap}enika koje ti{te pjesnika, ponajbolje odraàva naslovnica knjige: Vrata tamnice u Kneèvu dvoru u Du-brovniku; taj bezdan slobode komunicira s uàsom i atak je na autenti~no ja, emocionalno i miroljubivo, za kojim traga ovaj pjesnik koji posjeduje determinacijsku i simbol-nu mo} za ~ovjekove iluminativne ̀ udnje. Na veliku sre}u, za njegove crne ekstenzije svijeta postoje i djevice, bogi-nje Valkire, da spa{avaju njegovo razvi}e ljubavi i poku{aje uzleta: “Dedale/sjeti se kad/svog Ikara/pa mu zapali/svije}u/od istog/voska/{to mu ga je/bog istopio/ka`njavaju}i/na{/uzlet”.

Jeza nevidljivih negviMaro [ehovi}: “Osiroma{eni uran” (Biblioteka Mladice knj. 4,) Matica hrvatska – Ogranak Du-brovnik, Dubrovnik, 2007., str. 65

Pi{e: Sead BEGOVI]

3 9B E H A R 8 2

B E H A R OV L E K S I KO N

KONJHOD@I], Mahmud, novinar i publicist (Ljubu{ki, 27. X. 1905 – Zagreb, 11. XI. 1979). Gimnaziju je polazio u Mostaru i Velesu. Studij prava zapo~eo u Be-ogradu i dovr{io u Zagrebu 1931. U razdboblju 1932-36. bio je sudski pripravnik na Okru`nom sudu u Mostaru i na Okru`nom sudu u Splitu te 1937. sudac Kotarskoga suda u Benkovcu. Od 1932. redovito se javljao dopisima iz Mo-stara i zatim Splita u beogradskom dnevniku Politika, a izme|u 1937. i travnja 1941. radio je kao dopisnik toga lista iz Zagreba. God. 1940-41. bio je kao komunisti~ki sipmatizer ~lan privremenoga odbora Dru{tva prijatelja SSSR za Hrvatsku. Boravio je u Mostaru tijekom 1941. te je od 1942. ponovno djelovao u Zagrebu kao novinar. Kao ~lan rukovodstva novinskoga odjeljenja zagreba~koga NOO sudjelovao je u pisanju i ure|ivanju ilegalnih komu-nisti~kih glasila u Zagrebu Vijesti (1942-43) i Narodna borba (1943). God. 1943. bio je zamjenik u Odboru Dosa-veznoga vije}a Hrvatskoga novinarskoga dru{tva, no u rujnu te godine pre{ao je na teritorij pod partizanskim nadzorom. Djelovao je 1943-45. kao ~lan uredni{tva i stalni suradnik Vjesnika JNOFH (neko vrijeme 1944. Vje-snik ZAVNOH). Izabran je 1944. na Prvom kongresu kul-turnih radnika Hrvatske u Topuskom za ~lana Predsjedni{tva kluba kulturnih radnika. God. 1944. nakratko je radio kao dopisnik Tanjuga i radio-stanice “Slobodna Jugoslavija” iz Hrvatske, 1945. bio je urednik je reporta`ne rubrike u Ilu-striranom vjesniku a 1946-47. i odgovorni je urednik toga glasila. Bio je dopisnik Tanjuga iz Kaira 1947-48. U razdob-lju nakon 1948. bio je zaposlen u uredni{tvu listova Oslobo|enje i Crvena zvezda (Beograd) te potom u za-greba~kim redakcijama dnevnika Borba i agencije Jugo-pres. Umirovljen je kao djelatnik Ureda za informacije Izvr{nog vije}a sabora SRH 1960. – U zbirci svojih reportaà Selja~ki pokret u Hrvatskoj (1940) poku{ao je srpskoj jav-nosti pribliìti povijest i ideologiju hrvatskoga selja~koga pokreta. Autor je zbirke putopisnih reportaà iz Egipta Vidio sam Egipat (1956). Napisao je knjigu memoarskih biljeàka o partizanskoj borbi Na 1000 frontova (1959) i monografi ju o novinstvu i publicistici u slu`bi KPH i parti-zana 1941-1945. Rije~ istine (1975). Pisao je publicisti~ke raodove o partizanskom pokretu u {iroj rije~koj regiji (1963, 1969). Objavio je publicisti~ke zapise o povijesti Ljubu{koga i okolice u 20. st. u knjizi Kronika o ljubu{kom kraju (1974-1981) te o ènama mostarskoga kraja u komunisti~kom i partizanskom pokretu u knjizi Mostarke (1981). Autor je romana iz partizanskoga ìvota Odred Crveni tetreb (1978) kao i publicisti~kih knjiìca Krvavim tragovima talijanskih fa{ista (Zagreb 1945), o zlo~inima po~injenim pod talijanskom okupacijom zbirke, i Putevi-ma bratstva (Beograd 1975), o bratstvu i jedinstvu u par-tizanskim postrojbama. S Norbertom Neugebauerom na-pisao je senarij za strip A. Maurovi}a “Rankov odred” koji je objavljivan 1961. u Plavom Vjesniku. Novinskim ~lanci-ma, osobito socijalnim reportaàma, javljao se u listovima Sokolski glasnik (1928-30), Jugoslovenska po{ta (1929-30, 1933), Gajret (1930, 1933), Jugoslavenski list (1930), Selja~ke novosti (1938), Narodni pomladak (Beograd 1938), Slobodna misao (Nik{i} 1938) i Politika (Beograd 1930-41). U razdoblju 1943-45. sura|ivao u glasilima Vje-

snik, Naprijed i Borba. Nakon drugoga svjetskoga rata njegovi novinski ~lanci i publicistist~ki prilozi, ve}inom o partizanskoj i komunisti~koj borbi 1941-45. u Jugoslaviji, objavljivani su u izdanjima Oslobo|enje (1950, 1963, 1970-71, 1973-74), Brazda (1950), Naprijed (1950), Tri-deset dana (1950), Vjesnik (1950, 1955-57, 1959, 1962, 1966, 1968, 1970-72, 1974-76), Crvena zvezda (Beograd 1952-54), Borba (Beograd 1953-Zagreb 1953), Na{a {tam pa (Beograd 1953, 1956-58), VUS (1954, 1958), Glo-bus (1955) Narodni list (1955-56), Novine mladih (1955), Brodski list (1957), Drvodjelac (1957-58), Dubrova~ki vje-snik (1957-59), Glas Zadra (1957), Glas Istre (1957-60), Li~ke novine (1957-59), Karlova~ki tjednik (1957-59), No-vosti (Vinkovci 1957), Poè{ki list (1957), Sloboda (Mostar 1957), [ibenski list (1957-59), Varteksov vjesnik (1957-59), Viroviti~ki list (1957), Vara`dinske vijesti (1957-59), Borovo (1958-59), Bjelovarski list (1958), Duga Resa (1958-59), Glas Podravine (1958-59), Magyar Szó (Novi Sad 1958), Me|imurje (1958-59), Moslava~ki list (1958), Vjesnik komuna (1958), Li~ki kalendar (1961), Komunist (1963, 1968, 1974, 1976) Matica (1963), Ve~ernji list (1963), Novinar (1965), Novi list (1967) Rije~i (1969), Do-meti (1971), Zagreb u NOB-i i socijalisti~koj revoluciji (Zagreb 1971), Odjek (1973), 4. jul (Beograd 1973), Kul-tura i umjetnost u NOB-u i socijalisti~koj revoluciji u Hrvat-skoj (Zagreb 1975), Mali vjesnik (1976) Zagreb 1941–1945, 3 (Zagreb 1983) i Zbornik sje}anja. Vjesnik 1940-1990 (Zagreb 1990).

DJELA: Selja~ki pokret u Hrvatskoj. Zagreb 1940. - Vi-dio sam Egipat. Zagreb 1956. – Na 1000 frontova. Zagreb 1959. – Sje}anja u kamen uklesana. Spomenici radni~kog pokreta i narodne revolucije u Hrvatskoj. Zagreb 1960. - Od Kupe do mora. Rijeka 1963. - Drugi odred Primoraca, Gorana i Istrana 1942. godine. Zagreb 1969 (suautor V. [vob). - Rije~ istine. Zagreb 1975. - Kronika o ljubu{kom kraju, 1. Ljubu{ki 1974; 2. Sarajevo 1981. – Odred Crveni tetreb. Novi Sad 1978. - Mostarke. Mostar 1981.

LIT.: (prikaz knjige Selja~ki pokret u Hrvatskoj): Izraz, 2(1940)9, str. 504-505. – Jutarnji list, 29(1940)10230, str. 9. – Gospodarska sloga, 5(1940)15, str. 5. - Prvi kongres kulturnih radnika. 25-27. lipnja 1944. S. l. 1944, 30, 32. – (prikaz knjige Od Kupe do mora): Telegram, 5(1964)212, str. 5. - M. Ivekovi}: Hrvatska lijeva inteligencija 1918-1945, 1-2. Zagreb 1970. – (prikaz knjige Drugi odred …): Kr~ki zbornik, 1(1970)str. 582-583. - Vjesnik Jedinstvene narodno-oslobodila~ke fronte Hrvatske 1941-1945, 1-2. Zagreb 1970. - (nekrolozi): Matica, 29(1979)12, str. 35. - S. Ostoji}, Politika (Beograd), 76(1979)13. XI, str. 8. - Ve~ernji list, 23(1979)13. XI, str. 9. - Vjesnik (1979)13. XI, str. 4. – (prikaz knjige Mostarke): A. Kebo, Oslobo|enje, (1981)11. II, str. 8. – M. Per{en: Vjesnikove godine 1940-1990. Zagreb 1990, 37, 44-45, 47-48. - J. Grbelja: Uni{teni nara{taj. Zagreb 2000, 200. - Spomenica Hrvatskog novi-narskog dru{tva. 1910.-2000. Zagreb 2000, 126. - Z. Ha-sanbegovi}: Muslimani u Zagrebu 1878. – 1945. Zagreb 2007.

Dino MUJAD@EVI]

B E R I ] E T R I J E ^ I

Ervin Jahi}

CIPELE

Prema mom izra~unu, ~ovjek za ìvotaIznosa tri, mo`da ~etiri odijela, ako ne ìviU nekoj nemogu}oj zemlji, ako dobivaKolikogod pla}u i nema nereda na ulicama,Ako studenti ne juri{aju na vladeI zemljom ne vladaju generali

Ako, dakle, istom ìvi u Ta{kentuIli Tirani, toliko se odijevaObi~an ~ovjekPo prilici

Ali, koliko ~ovjek za ~itava ìvotaPromijeni pari cipela[esnaest pari, mo`da sedamnaestTo valjda nitko ne zna, nit je ikad brojioAko, me|utim, i jest[to je s ratovimaI s cipelama u njimaI s hodom u zlovremenimaJe li naru{ena progresija hoda, uostalom, {tednjaNa cipelama ili tek zakidanje ratnih profi teraTrgovinska oseka moèbitno

Strogo uzev{i, ja zapravo ne znam ni{ta o tomePremda opsesivno drìm do odgovora

Ako nema rata i ako nam je ìvotProsje~no poduzetanI ako, {tono se kaè, trajeDulje od ìvotnog vijeka leptiraKoliko, dakle, cipela promijeniPuki ~ovjek za cijelog cjelcatog ìvota

Jel moèmo, naprimjer, re}i[to se taj nahodao cipelaPitam ja vas

behar br. 82

Documents