1

Æto je Biblija

I

Povijest Prijevoda Biblije

2

Æto je Biblija ili Sveto Pismo?Æto je Biblija ili Sveto Pismo?Æto je Biblija ili Sveto Pismo?Æto je Biblija ili Sveto Pismo?Æto je Biblija ili Sveto Pismo? 

Moœda promatrate svoju Bibliju i pitate se zaæto se njen sadrœaj tako

razlikuje od svih drugih knjiga æto ste ih dosad çitali. Doista je razliçit.

Na prvi pogled Biblija ne sliçi na knjigu koja obraåuje cjelovitu priçu. S

obzirom na mnoga kratka poglavlja i brojevima oznaçene retke, ova

Knjiga nije baæ previæe privlaçna.

Ako je vaæa Biblija uz to joæ prevedena prije stotinu ili viæe godina, onda

njen jezik daje dojam starine - lijep je ali ne i lako razumljiv. Moœda

postavljate i neka druga pitanja, naprimjer zaæto je vaæa Biblija podi-

jeljena na dva dijela, s nazivima “Stari zavjet” i “Novi zavjet”.

Nedavno sam sreo jednog uspjeænog poslovnog çovjeka koga je to doista

zbunilo. Pitao me: “Zaæto je jedan dio Biblije oznaçen kao ‘stari’ a drugi

kao ‘novi’, premda je zapravo cijela knjiga stara?” Moœda se pitate tko

je napisao vaæu Bibliju, kada i gdje. Je li jedna osoba pisala sve ili je

ona djelo nekoliko pisaca?” Je li ona izvorno djelo ili prijepis?

Meåutim, postoji jedno mnogo vaœnije pitanje. Veøina ljudi Bibliju smatra

svetom knjigom. Zovu je Boœjom knjigom ili Boœjom Rijeçju. Zaæto? Koji

je tomu razlog? Je li razlog opravdan? Prije svega pogledajmo ovu knjigu

kao cjelinu. To zapravo i nije jedna knjiga, veø zbirka knjiga. çesto su je

nazivali knjiœnicom i ona to u odreåenom smislu i jest.

U veøini Biblija, pa vjerojatno i u vaæoj, na jednoj od prvih stranica

nalazimo popis svih knjiga. Ako ga pogledate, vidjet øete da je trideset i

devet knjiga sabrano pod nazivom “Stari zavjet”, a dvadeset i sedam

knjiga pod nazivom “Novi zavjet”. To çini zajedno æezdeset i æest knjiga.

Mnoge ove “knjige” zapravo nisu knjige u uobiçajenom smislu rijeçi.

Neke su samo pisma, dok su druge tako kratke poruke da bi se mogle

strojno prepisati na dvije ili tri stranice. æto se tiçe razlike izmeåu

Staroga i Novoga zavjeta, prvi je bio napisan prije Krista a drugi poslije

Krista. Izmeåu pisanja posljednje knjige Starog zavjeta - Knjige proroka

Malahije - i prve knjige u Novom zavjetu - Evanåelja po Mateju - proælo

je oko çetiri stotine godina. Osim toga Stari je zavjet bio napisan na

hebrejskom jeziku (uz nekoliko tekstova na aramejskom), dok je Novi

zavjet pisan na grçkom. Vaæa se Biblija prireåivala otprilike æesnaest

stoljeøa.

Najstariju knjigu - Knjigu o Jobu - napisao je Mojsije oko 1500. godine

prije Krista, dok je Ivan zavræio svojim pridonosom Pismu u posljedn-

jem desetljeøu prvog stoljeøa poslije Krista.

Ovih æezdeset i æest knjiga, knjiœica, pisama, poruka - nazvali ih kako

god œelite - djelo je oko trideset i petoro pisaca, od kojih su dva najplodnija

bili Mojsije u Starom i Pavao u Novom zavjetu. Smatra se da je Mojsije

napisao prvih pet knjiga Starog zavjeta: Postanak, Izlazak, Levitski

zakonik, Brojeve i Ponovljeni zakon. Pavao je napisao svih trinaest po-

slanica, od Poslanice Rimljanima do Poslanice Filemonu, a vjerojatno i

Poslanicu Hebrejima.

U druge istaknute pisce ubrajamo Davida koji je napisao mnoge psalme;

Salomona koji je vjerojatno napisao Mudre izreke, Knjigu propovjed-

nika i Pjesmu nad pjesmama; Luku koji je napisao istoimeno Evanåelje

i Djela apostolska; i Ivana koji je napisao istoimeno Evanåelje, tri po-

slanice i knjigu Otkrivenje. Ovaj veliki broj pisaca çini æiroku ljestvicu

iskustva i kulturnog nasljeåa. Mojsije je, naprimjer, “pouçen u svoj

mudrosti egipøanskoj” vodio jedan od prvih oslobodilaçkih pokreta na

svijetu. Joæua je, kao hrabar zapovjednik, uveo izraelski narod u Pal-

estinu. David se uzdigao od ovçarskog tora do kraljevske palaçe, pod-

3noseøi za to vrijeme nebrojene nevolje i teækoøe; prvo od predæasnika

æaula, a kasnije od svog vlastitog sina Abæaloma. Salomon je doveo

Izraela do vrhunca slave i bogatstva; Daniel je niz godina bio predsjednik

vlade u Babilonu; Amos je bio pastir, Matej carinik, Luka lijeçnik, a

Petar ribar; Pavao je bio teolog.

Kakvo je druætvo pisalo ovu Knjigu! A pravo je çudo æto su se njihove

rijeçi tako savræeno povezale da su viæe od dvije tisuøe godina ostale u

jednoj knjizi. Pogledajmo sada gdje je pisana vaæa Biblija. Malo ili niæta

od nje nije nastalo u toploj, udobnoj sobi kakvu za svoj rad priœeljkuju

suvremeni pisci.

Neki su dijelovi napisani u Sinajskoj pustinji, drugi u Jeruzalemu, a

neki u Babilonu za izraelskog suœanjstva u toj zemlji. Nekoliko knjiga

napisano je u tamnici u Rimu, a jedna je napisana na otoku Patmosu u

Sredozemnom moru.

Veøi dio vaæe Biblije napisan je u vrlo teækim prilikama. Pisci nisu imali

pisaøih strojeva, osobnih raçunala ni pisaøeg papira. Pisali su perom

od trstike na œivotinjskoj koœi ili na papirusu, çesto bez svjetla, osim

svjetla svijeøe ili primitivne uljanice. Nije li zapanjujuøe æto je djelo

tolikih razliçitih osoba - koje su œivjele na toliko razliçitih mjesta, u

takvim najosnovnijim uvjetima, koje dijele stotine godina - kad je sas-

tavljeno, postalo najveøom, najpoznatijom i najomiljenijom knjigom na

svijetu!?

Postoji li joæ neki od prvih rukopisa? Ne, nijedan. Svi su ovi dragocjeni

rukopisi odavno izgubljeni. Vjerojatno su se odavno pretvorili u praæinu.

Sreøom, u to davno doba, kad su izvorni rukopisi joæ postojali, dobri su

ljudi shvatili njihovu vrijednost i poçeli ih prepisivati. Tijekom stoljeøa

rukopisi su prepisivani tako çesto da danas mnoge od ovih ranih pri-

jepisa - bilo cijele ili u dijelovima - nalazimo u velikim muzejima i

knjiœnicama po svijetu. Prepisivalo se tako briœno da su ispitivanjima

u naæe vrijeme pronaåene tako neznatne razlike u tekstu da one bitno

ne utjeçu na cjelokupno znaçenje.

Zanimljivo je podsjetiti da je oko 700. godine poslije Krista skupina

hebrejskih znanstvenika, nazvanih masoreti, preuzela zadaøu da osi-

gura toçan prijenos Starog zavjeta buduøim naraætajima. Oni su odre-

dili stroga pravila kojih su se morali drœati svi prepisivaçi. Nijedna rijeç

ili slovo nije se smjelo zapisati po sjeøanju. Prepisivaç je morao pozorno

promotriti svaku rijeç i izgovoriti je prije no æto bi je zapisao. Brojali su

çak rijeçi i slova u svakom ulomku, pa ako se nisu slagali s izvornikom,

djelo se uniætavalo i prepisivanje poçinjalo iznova.

Zbog œelje znanstvenika da naåu savræeni tekst koji bi bio najsliçniji

izvorniku, svaki do danas otkriven biblijski rukopis prouçava se s

najveøom pozornoæøu. Stoga je neobiçno uzbuåenje znanstvenika 1947.

godine izazvala vijest da su u nekoj æpilji blizu Mrtvog mora otkriveni

brojni vrlo stari rukopisi. Ovo zanimanje je mnogostruko poraslo kad

su znanstvenici objavili da su pronaåeni svici Knjige proroka Izaije i

drugih starozavjetnih pisaca, koji su stotine godina stariji od svih dosad

naåenih, i da potjeçu iz prvog stoljeøa prije Krista.

Viæe od çetrdeset godina marljiva istraœivanja najveøih struçnjaka za

hebrejski jezik otkrilo je da postoje samo neznatne razlike izmeåu

masoretskog teksta i onog sa svitaka iz æpilja pokraj Mrtvog mora, æto

je çudesno priznanje vjernosti prepisivaça. Ali izvorni hebrejski tekst

nije se samo prepisivao nego se i prevodio. Jedan od najranijih i

najvaœnijih bio je prijevod na grçki jezik. Nazvan je Septuaginta jer se

tvrdi da ga je priredilo sedamdeset œidovskih uçenjaka. Prijevod je

naçinjen u Aleksandriji u Egiptu, na prijelazu iz drugog u treøe stoljeøe

prije Krista. Buduøi da je Septuaginta bila napisana na grçkom, prva

4kræøanska Crkva, u kojoj se u to vrijeme uglavnom govorilo grçki,

preuzela je Septuagintu kao svoj Stari zavjet, premda se u nekim

pojedinostima razlikovala od izvornog hebrejskog teksta.

Novi je zavjet bio pisan na grçkom jeziku nazvanom koine. To nije bio

mrtav, veø œivi svakidaænji narodni jezik kojim se govorilo u vrijeme

apostola. To potvråuje veliki broj dosad otkrivenih pisama, poslovnih

izvjeætaja i javnih natpisa. Apostoli i sam Isus govorili su, po svemu

sudeøi, aramejski; ali kad je doælo vrijeme da se njihove rijeçi zapiæu, to

je uçinjeno na narodnom jeziku onog vremena. Kao u sluçaju Staroga

zavjeta, ne postoji nijedan izvorni dokument Novoga zavjeta. Evanåelje

po Ivanu, napisano njegovom rukom, danas bi imalo neprocjenjivu vri-

jednost, ali nitko ne zna gdje se ono nalazi. Vjerojatno je spaljeno za

vrijeme œestokih progonstava kojima je bila izloœena prva Crkva. Ali

mnogi poboœni kræøani naçinili su prijepise novozavjetnih knjiga. Danas

je oko 4500 takvih rukopisa pohranjeno u muzejima i knjiœnicama æirom

svijeta.

Vatikanski kodeks vjerojatno je najstariji i skoro cjelokupni prijepis

Biblije koji postoji. Ime je dobio po tome æto se veø 1481. godine nalazio

u Vatikanskoj knjiœnici u Rimu, i joæ je uvijek tamo. Malo je poznato o

njegovoj povijesti prije tog vremena, ali znanstvenici su objavili kako

rukopis pripada prvoj polovici 4. stoljeøa poslije Krista. Njegovi listovi

od pergamenta, veliçine 26 x 27 cm, imaju na svakoj stranici po tri

stupca.

Drugi dragocjeni rukopis je Sinajski kodeks æto ga je 1844. otkrio

njemaçki znanstvenik Tischendorf u samostanu Sv. Katarine na Sinaju.

Godine 1859. poklonio ga je ruskom caru u St. Petersburgu, gdje ga je

tri godine kasnije Tischendorf i objavio. Rukopis je ostao u Rusiji do

1933. kad je za 100.000 britanskih funti - novcem æto ga je prikupilo

puçanstvo Engleske i jednom vladinom dotacijom - otkupljen za

Britanski muzej u Londonu. I ovaj je rukopis napisan na listovima

pergamenta veliçine 38 x 34,5 cm, sa çetiri stupca na svakoj stranici.

Znanstvenici ga datiraju u sredinu 4. stoljeøa poslije Krista, pa je neæto

mlaåi od Vatikanskog kodeksa.

Treøi znaçajan rukopis, poznat kao Aleksandrijski kodeks, takoåer se

nalazi u Britanskom muzeju i potjeçe iz prve polovice 5. stoljeøa poslije

Krista. Prvotno je sadrœavao cijelu Bibliju, ali danas nedostaje skoro

cijelo Evanåelje po Mateju, veøi dio Psalama i 2. Korinøanima. Osim

ova tri velika djela koja potjeçu iz ranijih stoljeøa saçuvane su stotine

manjih ali zato vrlo vaœnih djeliøa Novog zavjeta. Mnogi su otkriveni tek

u novije doba. Svaki od rukopisa temeljito su prouçili znanstvenici æto

se bave izuçavanjem novozavjetnih spisa. Njima je bio cilj pripremiti

grçki tekst koji bi æto je viæe moguøe sliçio pravom ali izgubljenom

izvorniku. Prema tome, bez obzira æto danas ne postoji nijedan izvorni

rukopis Mojsija, Davida, Izaije, Mateja, Marka, Luke, Ivana ili Pavla,

moœe se poæteno reøi da je sadaænji hebrejski tekst Starog zavjeta i

grçki tekst Novog zavjeta toliko toçan koliko su to mogli postiøi uçeni,

poæteni i iskreni struçnjaci. Kakve to ima veze s vama i vaæom Biblijom?

Ne trebate gajiti nikakve sumnje u bitnu ispravnost izvornog teksta.

Evo æto kaœe Frederic Kenyon, bivæi ravnatelj Britanskog muzeja i

struçnjak za biblijske rukopise: “Kræøanin moœe Bibliju uzeti u ruke i

bez straha i oklijevanja reøi da u rukama drœi istinitu Boœju Rijeç koja

nam je kroz stoljeøa bez veøeg gubitka prenoæena s naraætaja na

naraætaj.”

5

Povijest Prijevoda BiblijePovijest Prijevoda BiblijePovijest Prijevoda BiblijePovijest Prijevoda BiblijePovijest Prijevoda Biblije

Koji je prijevod najbolji?

 

Ovo teæko pitanje nalik je izaboru ljepotice. Uvijek ima drukçijih

miæljenja. Problem prijevoda potjeçe iz dalekog i ne baæ sretnog

povijesnog razdoblja. Kako se kræøanstvo æirilo, uz koine ili grçki narodni

jezik kojim se govorilo u to vrijeme, pojavila se potreba za prevoåenjem

Svetog pisma na razliçite jezike.

Jedan od prvih prijevoda bio je sirijski, oko 200. godine. U petom stoljeøu,

on je postao peshitta ili “jednostavan” prijevod. Zatim se u Rimskom

imperiju osjetila potreba za latinskom Biblijom. Polovicom drugog

stoljeøa pojavio se prvi latinski prijevod, kojega su slijedili mnogi drugi.

A onda je doæao Jeronim, podrijetlom iz Dalmacije, koji je izvræio reviziju

ovih latinskih prijevoda Novoga zavjeta (382-405. godine poslije Krista)

i preveo Stari zavjet s hebrejskog na latinski. Njegov prijevod Vulgata

postao je poznat kao standardna Biblija srednjovjekovne Crkve. Vulgata

se stalno prepisivala, pa u Europi danas ima viæe od 8000 prijepisa. Od

koncila u Trentu (1545-1563) Vulgata je postala sluœbenom Biblijom

Rimokatoliçke crkve.

Drugi su prijevodi naçinjeni na armenskom i gotskom (u çetvrtom

stoljeøu), a joæ jedan na etiopskom oko 600. godine. Na engleskom nije

postojao cjelovit prijevod sve do 1382. Tada je John Wycliff dao

engleskom narodu prvu Bibliju. Njegov su prijevod pisivali rukom i raz-

nosili njegovi sljedbenici, lolardi. William Tyndale izdao je 1525. prvi

tiskani primjerak engleskog Novoga zavjeta, æto je naiælo na ogorçeno

protivljenje i na kraju bilo uzrokom njegove muçeniçke smrti. On se

posluœio Erazmovim grçkim tekstom, a jezik mu je bio toliko lijep da je

snaœno utjecao na prijevode koji su slijedili. Drœi se da oko devedeset

posto prijevoda King James çine Tyndalove rijeçi. Nakon toga poçeli su

se javljati drugi engleski prijevodi: godine 1535. Coverdaleova Biblija,

1537. Matthewsova, a 1539. Tavernerova . Iste godine je Coverdale

preuredio svoj prijevod koji je uz dopuætenje kralja Henryja VIII. izdan

pod imenom Velika Biblija. Bio je to prvi sluœbeni prijevod na engleski

jezik.

U Ævicarskoj je 1560. tiskana œenevska Biblija - prva u kojoj je izvræena

podjela na alineje ili retke. Osam godina kasnije revidirana je Velika

Biblija i ponovno izdana kao Bishopova Biblija, koja je bila drugi

autorizirani prijevod. U razdoblju od 1582. do 1610. izdan je katoliçki

prijevod Vulgate Douay-Reims. A onda je 1611. izdan prijevod King

James (KJV), poznat kao sluœbeni prijevod, jer je prevoåenje potaknuo

i platio engleski kralj James I. Çinjenica jest da ni drœava ni Crkva nisu

ovu Bibliju proglasili sluœbenom, veø je samo odredili za çitanje po crk-

vama umjesto Bishopove Biblije.

Tijekom ovog razdoblja velikog zanimanja za prevoåenje Biblije, æto je

prethodilo i poklapalo se s reformacijom, javljali su se prijevodi i na

mnogim drugim jezicima. Najpoznatiji je bio Lutherov njemaçki pri-

jevod 1522. Buduøi da su arheoloæka otkriøa iznijela na svjetlo dana

mnoge stare rukopise, s biblijskim knjigama i svjetovnim djelima koja

osvjetljuju œivot i obiçaje ljudi u biblijskim vremenima, znanstvenici su

se stalno trudili pripremiti prijevode usklaåene s izvornim tekstom.

U proælom i u ovom stoljeøu izdano je viæe novih prijevoda i preureåenih

izdanja, posebice Novog zavjeta.

6Najpoznatiji su Engleski preureåeni prijevod (ERV) iz razdoblja 1881.

do 1885, Ameriçki standardni prijevod (ASV) 1901. i Preureåeni

standardni prijevod (RSV) 1946-1952, sve izravni potomci prijevoda King

James. U razdoblju od 1961. do 1970. u Velikoj Britaniji prevedena je

New English Bible, a u Americi izlazi od 1966. do 1976. Good News

Bible, kojoj slijedi New International Version od 1973. do 1978. Ukupan

broj engleskih prijevoda - protestantskih, katoliçkih i œidovskih - doista

je dojmljiv. A prevoåenja i preureåenja nikad ne prestaju. To je ne

samo zato æto raste poznavanje grçkog i hebrejskog teksta nego i zato

æto suvremeni jezik doœivljuje promjene. Stotine rijeçi æto su se

upotrebljavale u sedamnaestom i osamnaestom stoljeøu danas nemaju

nikakvo znaçenje, a danas koristimo stotine drugih koje øe sutra izgubiti

smisao. Zato øe se nastaviti djelatnost prevoåenja i preureåivanja - ne

samo na engleskom veø na svim jezicima svijeta. Biblijska druætva su

veø dosad prevela cijelu Bibliju ili njene dijelove na viæe od 2000 jezika,

a svakog tjedna dodaje se novo ime zadivljujuøem popisu naroda i

plemena kojima je osigurana Knjiga nad knjigama.

Sveto pismo, u ulomcima ili u cijelosti, poznato je u Hrvata (sliçno je i u

drugih juœnoslavenskih naroda) joæ iz doba najranijih staroslavenskih

prijevoda hrvatske redakcije, dakle glagoljskim pismenima, od osmog

stoljeøa nadalje.

Hrvatski protestanti Stjepan Konzul Istranin i Antun Dalmatin izdali

su svoj prijevod Novoga zavjeta glagoljskim i øirilskim slovima, u Urachu

1560-63.

Hrvatska Biblija prijevod Bartola Kasica (1575. - 1650.), utemeljitelja

hrvatskoga jezikoslovlja, prevoditelja na hrvatski Biblije i Rituala

rimskoga, prvoga voditelja Akademije hrvatskoga jezika osnovane u

prosincu 1599. na Rimskome kolegiju

Godine 1831. izaæao je u Budimu posthumni prijevod Petra Katançiøa,

u 6 svezaka.

Bogoslov Ivan Matija Ækariø objavio je svoj prijevod Svetoga pisma u 12

svezaka u Beçu, 1861. godine. Ipak, u narodu je najviæe bio prihvaøen

Vuk-Daniçiøev pohrvaøeni prijevod cijelog Svetog pisma, æto ga je kroz

mnoga desetljeøa izdavalo Britansko inozemno biblijsko druætvo.

Sarajevski nadbiskup J. Stadler preveo je Evanåelja i Djela 1895-1907.

Sveuçiliæni profesor dr. Franjo Zagoda objavio je u Zagrebu çak tri izdanja

svog prijevoda Svetog pisma: 1925, 1938-39. i 1946.

Nadbiskup dr. Ivan Evanåelist Æariø izdao je cijelo Sveto pismo u Sarajevu

1941-42. u tri sveska (ponovljeno u Madridu 1959. godine). 1998-99,

izdaju braøa i prijatelji s zapada reviziju iste Biblije sa Konkordancom,

priprema George Martinjak, Kanada.

Hercegovaçki franjevac dr. Ljudevit Rupçiø objavio je prijevod Novog

zavjeta 1961. i 1967. godine u Sarajevu.

Godine 1962, u je Zagrebu izaæao prijevod Evanåelja franjevca dr.

Bonaventure Dude, koji je zajedno s dr. Jerkom Fuøakom preveo i izdao

cijeli Novi zavjet 1987. godine.

U Zagrebu je 1968, godine izaæao prijevod poznat kao Zagrebaçka biblija,

rezultat timskog prevoditeljskog rada s izvornih jezika za nakladniçku

kuøu “Stvarnost”. Kasnije ovaj prijevod preuzima “Kræøanska sadaænjost”

i izdaje ga u viæe redovitih izdanja.

Zanimljiv i koristan jest prijevod “Duhovne stvarnosti” Novi zavjet œivim

rijeçima - Knjiga o Kristu.

Franjevac Silvije Grubiæiø je preveo i izdao Stari Zavjet u Chikagu 1984

u osam svezaka.

7Godine 1993 izlazi Novi Zavjet zvano “Zagrebaçko izdanje” Dr. Branko

Djakovic.

Godine 1995, u zagrebu izdaju braøa i prijatelji s zapada Englesko/

Hrvatski dvojeziøni Novi Zavjet, priprema George Martinjak, Kanada.

Godine 1998, izlazi u zagrebu Novi Zavjet, po prihvaøenom textu, preveo

Ivan Vrtariø.

Kad gledamo unatrag kroz stoljeøa, oduæevljava pomisao na velike i

dobre ljude koji su bili potaknuti da posvete svoj œivot prireåivanju

Biblije za obiçan narod. Od Wycliffova vremena se uvijek naæao netko

tko je nastojao usavræiti i osuvremeniti engleski prijevod. Teœnju

znanstvenika otkrivaju predgovori u Biblijama koje su oni pripremili.

Tyndale je 1525. pisao kako “je iskustvom zakljuçio da je nemoguøe

utvrditi laike u bilo kojoj istini, osim ako im je Pismo nije otvoreno

predoçeno na njihovu materinskom jeziku”. Prireåivaçi prijevoda King

James objavili su da im je cilj bio pomoøi u spaæavanju duæa. “æto moœe

biti korisnije”, pitali su, “nego Boœju knjigu dati Boœjem narodu na jeziku

koji on razumije?” U predgovoru Preureåenog standardnog prijevoda

(RSV) nalazimo rijeçi odbora znanstvenika: “Naæa je nada i ozbiljna

molitva da Bog upotrijebi ovaj prijevod kako bi progovorio ljudima u

ovo ozbiljno vrijeme i pomogao im razumjeti, vjerovati i posluæati Njegovu

Rijeç.” Neke zbunjuje veliki broj prijevoda. Oni misle da to mora ukazivati

na mnoge greæke u tekstu. Voljeli bi imati samo jedan prijevod kako bi

mogli apsolutno vjerovati svakoj rijeçi i reçenici. Moœda se i vi pitate je

li Knjiga koju drœite u ruci doista Biblija. Ne brinite! Bez obzira na pri-

jevod, to je joæ uvijek Boœja Rijeç.

Po zavræenoj pripremi prijevoda King James, znanstvenici su predgov-

oru dodali mudre rijeçi, koje su iz suvremenih izdanja ispuætene: “Mi

ne odriçemo, veø potvråujemo i priznajemo da i najslabiji prijevod Bib-

lije na engleskom æto su ga naçinili ljudi naæeg zvanja... sadrœi Boœju

rijeç, ætoviæe jest Boœja rijeç. Kao æto je kraljev govor iznesen u

parlamentu, preveden na francuski, njemaçki, talijanski i latinski, i

dalje kraljev govor, premda ga svaki prevoditelj nije preveo jednako lijepo,

moœda ni odgovarajuøom reçenicom, niti u punom smislu... tako nema

razloga poricati da je prevedena Rijeç istinita, ili prijeçiti njenu upotrebu,

premda se u njoj mogu primijetiti nesavræenosti i nedostaci.” çesto se

dogaåa da je Boœje najveøe blago pohranjeno u zemljanom posuåu.

Posude mogu biti oslabljene ljudskim nedostacima, ali je blago u njima

boœanski savræeno. Stoga ako je vaæa Biblija ovaj ili onaj prijevod, ne

obzirite se na to! Nastavite je çitati! çitajte sve prijevode do kojih moœete

doøi! U svakome øete naøi mnogo dobroga. Meåutim, dok çitate, sluæajte

glas njenog Autora. Bog je preko ove Knjige, u cijelom tom mnoætvu

prijevoda, naumio govoriti ljudskim srcima po svemu svijetu.