blog snowborderica ana i pustolov igor život u pokretu · još pokojeg potoka i grebena, te...
TRANSCRIPT
8 istraoutdoor
impressumGlavni urednik: Ranko BOROVEČKIUrednik: Nenad JANKOVIĆGrafičko oblikovanje: Dean PAUS
Izdavač: Glas Istre novine d.o.o. PulaPrilog izlazi jednom tjedno
kale
nd
ar
RUJAN
Europski dan bez automobila22. rujnaUmag, Trg slobodeRekreativna biciklijadaStart: 16 satiStaza: Trg slobode - put umaškog vlakića do turističkog naselja Katoro - luka stare Savudrije - povratak prema UmaguKotizacije nema
Pulska Xica23. rujnaPulaGradska noćna utrka 5 i 10 kmStart: 20.30 satiStaza: Arena - podzemni gradskituneli Zerostrasse - osvijetljenirotor na ulazu u grad - Arena
Terra Albona24. rujnaLabin, Stari grad
4. rekreativna biciklistička vožnjaStart: 10 satiStaza: obiteljska (25 km),MTB (35 km)
Valamar Trail30. rujnaRabacTrail utrkaStaza:73 km s 2.236 m visinske razlike,53 km s 1.555 m visinske razlike,42 km s 1.350 m visinske razlike,21 km uz 630 m visinske razlike,13 km s 460 m visinske razlikePrijave: on-line www.stotinka.hrInformacije: www.valamartrail.com
Teći, isti, piti30. rujnaPulaAtletska utrka, sportsko-gastronomska manifestacija
blog SNOWBORDERICA ANA I PUSTOLOV IGOR život u pokretu
Zadovoljni danom, u jezeru peremo i bicikle i sebe. Opet smo okrenuli vrijeme u svoju korist, a čaj i mamina štrudla doista imaju bolji okus nakon dana provedenog na kiši
Kiša je neumoljiva. Mokra do kože, gazim kroz duboko bla-to i skoro ostajem bez te-nisice. Igor je ispred mene i prelazi potok kao da ništa od ovoga nije neuobičajeno.
Koračam za njim i brzi tok vode ko-ristim da očistim sloj blata s nogu. Opet električna ograda. Divno! Kao da mi nije bilo dosta struje za danas. Dodirnuti zaštitnu električnu ogra-du je jedna stvar, dodirnuti je mo-kar je sasvim drugi ugođaj od kojeg još sad osjećam trnce. Kratko po-sustajem, a onda se cijelim tijelom bacam u blato i provlačim ispod nje. Nije vrijeme za glumiti heroja.
Loše vrijeme nije izlika
Vremenska je prognoza obeshra-brujuća cijeli tjedan i aktivnosti u za-tvorenom prostoru polako postaju dosadne. Volim čitati i lako se gubim u raznim znanstveno-fantastičnim romanima, ali što je previše, previše je. Želim malo nelagode. Želim malo ubrzanih otkucaja srca, malo straha. Čak želim izaći van i šljapkati kroz lokve dok ne promrznem. Znam da će čaj nakon toga imati bolji okus i krevet biti mekši.
Lagodnost današnjeg života uzi-ma mi čari malih stvari. Srećom, ova-kve trenutke mog avanturizma Igor dočeka s osmijehom i na e-mail mi
Dok Igor zaobilazi lokve ja svom snagom prolazim kroz njih i zapljuskujem sve oko sebe. Sad je prilika za biti dijete i neću je propustiti
baš kad su se oglasile da me upozo-re na električnu ogradu, zapinjem za nju i cijela lijeva noga zatreperi i za-svijetli. Ovo mi baš i nije trebalo, ali cirkulacija će sigurno biti bolja.
ubrzo stiže obavijest - “Hvala na pri-javi. Start pustolovne utrke je u Ve-lenju u nedjelju u 9 ujutro. Odjenite se sukladno vremenskoj prognozi”. Ovo je doduše bio moj prijevod. Prava poruka je glasila - “Štart je nedeljo ob 9ih. Tekma bo tud če dežuje se-kire. Niste od cukra”. U garažu kam-pera ubacujemo brdske bicikle, dok Zvonči njuškom pokušava dogurati kutiju sa svojom hranom. Nerijetko je zaboravimo i on to više ne prepu-šta slučaju.
Prema Velenju smo krenuli večer prije ne bismo li se zaustavili kod moga tate u Zagorju i prepričali mu dogodovštine zadnjih par tjedana. Tata je ujedno i baza za sve poprav-ke pa sušimo vlažne prostirke i do-tjerujemo držače za bicikle. Kiša se kroz noć pojačala do mjere da nas je probudila i prije budilice pa na start utrke stižemo prije nego smo plani-rali. U ruksake spremam čokoladice, prvu pomoć i rukavice, dok Igor pro-učava navigacijske karte. Kiša i dalje ne jenjava, ali se, umjesto za duge kabanice, odlučujemo za kratke hla-če. Za minutu ćemo ionako biti do kože mokri. Utrka kreće, a mi naivno zaobilazimo blato do kajaka. Ravna površina jezera i bezbroj koncentrič-nih krugova kapljica kiše ne skida mi osmijeh s lica i prisjećam se zašto je divno zanemariti kišu i prepusti-ti se vremenu. Sljedeća je etapa tr-čanje preko brda u okolici grada. Tlo je sklisko i usponi strmi, ali nije nam hladno i drugi si put danas obećavam da loše vrijeme više nikada neće biti izlika za ne otići u šetnju.
Kratimo preko livada i ispričavamo se kravama na čiji smo teren ušli. I
Preuzimamo bicikle i strmim se us-ponima penjemo na vrh gotovo sva-kog brežuljka u blizini dok pored nas teku bujice vode. Na trenutke smo čak i nagrađeni dragocjenim zraka-ma sunca, ali kiša se uporno vraća i osigurava da koža ostane smežu-rana. Htjela sam avanturu i moje su želje uslišane.
Jabuke svuda oko nas
Odluka da putujemo laki i sa so-bom imamo minimalno vode i hrane pokazala se dobra. Zrele reske jabu-ke bile su svuda oko nas i utrku od skoro sedam sati odradili smo jedu-ći samo njih. Na drugu etapu trča-nja dolazimo spremni prijeći preko još pokojeg potoka i grebena, te ne-spremni za još pokoju zaštitnu ogra-du. Savladavam ih uronima u blato na dah i ne obazirem se na savjete prelaska drugim metodama. Kilometri brzo prolaze dok nas Igor vodi pre-ma cilju, a ja prema još jednom sta-blu jabuka. Da je po mome vjerojat-no bismo završili u slastičarnici na kraju grada. Završavamo biciklom i do cilja nas dijeli još samo drvored uz jezero. Dok Igor zaobilazi lokve ja svom snagom prolazim kroz njih i zapljuskujem sve oko sebe. Sad je prilika za biti dijete i neću je pro-pustiti.
Zadovoljni danom, u jezeru pere-mo i bicikle i sebe. Opet smo okre-nuli vrijeme u svoju korist, a čaj i ma-mina štrudla doista imaju bolji okus nakon dana provedenog na kiši.
Pokisli u Velenju