44

ODABRANA POGLAVLJA IZ: Skripte: BOLESTI PTICA KUNIH LJUBIMACA

CIP - Katalogizacija u publikaciji Nacionalna i sveuilina knjinica - Zagreb UDK 636.68:619>(075.8) 619:636.68>(075.8) PRUKNER-RADOVI, Estella Bolesti ptica kunih ljubimaca : skripta / Estella Prukner-Radovi, Hrvoje Mazija. - Zagreb : Veterinarski fakultet, Zavod za bolesti peradi s klinikom, 2006. Bibliografija. ISBN 953-6062-57-7 1. Mazija, Hrvoje I. Ptice -- Bolesti -- Udbenik II. Ptice -- Kuni ljubimci -- Udbenik 300707020

45

II. PTICA KAO PACIJENT profilaksa, dijagnostika i lijeenje

1. Upute draocu ptice

1.1. Dogovor za pregled

1.2. D

Pregled je potrebno ugovoriti na vrijeme kako ne bi bilo prekasno za pticu!

Draocima ptica potrebno je naglasiti da je ve pri prvim znakovima bolesti

potrebno savjetovati se s veterinarom. Veina ljudi koji pticu odaberu za kunog

ljubimca mogu oekivati dugi (veina ptijih vrsta ivi dugo godina), zahvalan

odnos vlasnik-kuni ljubimac. Veterinar specijaliziran za podruje koje se bavi

bolestima ptica kunih ljubimaca treba pratiti zdravlje ptice i u tom smislu

zajedno s vlasnikom igra vrlo vanu ulogu.

Pri prvom posjetu oformljuje se stranica sa svim podacima o ptici.

Preporuujemo da se ponesu svi lijekovi koji su do tada davani ptici, kako bi se

lake ustanovili svi podaci potrebni za povijesti bolesti.

Pticu na pregled potrebno je dovesti u njenom kavezu koji prije toga nije ien

2-3 dana. Prije transporta ukloni se posuda s vodom.

KAKO VETERINAR MOE POMOI BUDUEM VLASNIKU PTICE?

Veterinar koji dobro poznaje karakteristike veine vrsta ptica moe pomoi i

moe savjetovati pri odabiru ptice koja bi odreenom vlasniku po svim

karakteristikama najvie odgovarala.

Upute o tome kako prepoznati zdravu pticu pomoi e buduem vlasniku.

Zdravlje ptice je teko procijeniti stoga uenje kako identificirati barem one

oigledne znakove bolesti, korisno je. Kvalitetan prodava ptica, bilo u duanu s

ljubimcima ili privatni uzgajiva, cijeniti e dobro obavijetenog kupca!

46

1.2. Pregled nakon kupnje ptice

PONIMO SA ZDRAVOM PTICOM

Kada se kupuje maka ili pas, obino ih se najprije odvede veterinaru na

zdravstveni pregled. Takav isti pregled vaan je za novo-nabavljene ptice, ne

samo radi zatite financijske investicije, ve i radi zatite druge ptice ljubimice i

ljudi.

NAUITE VLASNIKA KAKO NAJBOLJE SMJESTITI I HRANITI PTICU.

Veterinar moe preporuiti odgovarajue igrake i dodatke u kavez za pticu, kao i

tip i veliinu kaveza, pribora za hranu i vodu. Treba razmotriti razliitosti i

kvalitete raspoloive hrane to e omoguiti bolju prehranu za odreenu vrstu

ptice.

TREBA IMATI DOBRO ODGOJENU I PRIVRENU PTICU

Veterinar specijaliziran za bolesti ptica moe pomoi oko odgoja ptice ljubimca.

Ptice moraju nauiti da grizenje ili druge loe navike nisu prihvatljive u kunoj

sredini, ali istodobno, vlasnici moraju imati realnu predodbu o tome to mogu

oekivati od odreene vrste ptica. Veterinar moe objasniti vlasniku to je to

normalno, a to abnormalno vladanje ptice.

OSNOVNI PROFIL ZDRAVLJA PTICE LJUBIMCA

Vano je da je zdravlje ptice u trenutku kupnje dokumentirano. Takoer, vlasnik

treba odvesti pticu veterinaru i traiti Certifikat o veterinarskom pregledu.

Ouvanje zdravlja i lijeenje bolesti ptica posebno je podruje medicina koje

zahtjeva posebnu edukaciju, praksu, vjetinu i pomagala, odnosno opremu za

lijeenje ptica to bi trebalo imati na umu pri odabiru veterinara.

47

GODINJI ZDRAVSTVENI PREGLED

Bolesti u ptica ponekad je teko prepoznati, pa je godinji zdravstveni pregled

neophodan u spreavanju ili ranom otkrivanju bolesti.

PTICE U VOLIJERI ILI KUNI LJUBIMCI

Ptice namijenjene profesionalnom uzgajanju zahtijevaju razliit nain dranja i

ophoenja od onih koje postaju ljubimci.

Veterinar moe preporuiti kada kupiti partnera za neku pticu, trajanje karantene

za novo nabavljenu pticu, kao i broj ptica koje se mogu drati u jednom kavezu ili

volijeri.

Informacije o odreivanju spola ptice i ciklusu polaganja jaja neophodne su ako

netko eli biti uspjean uzgajiva ptica. Veterinar zna koje ptice se lako pare u

zatvorenom prostoru ili kojima je volijera nuna.

Nove draoce ptica potrebno je upozoriti da IZBJEGAVAJU:

Sjedala od brusnog papira.

Zagaivae zraka kao to je dim cigarete, insekticidi i toksine pare od

pregrijavanja pribora premazanog teflonom.

Prah ili sprej protiv grinja.

Opasne igrake, one koje se jednostavno mogu rastaviti kao to su mali lanii,

igrake sa metalnim kopama ili iljcima, igrake sa olovnim utezima.

Pristup toksinim kunim biljkama, ventilatoru, olovnom staklu, makama, psima

ili maloj djeci.

Doticaj s podlogom na dnu kaveza.

1.3. Hitna pomo (kod vlasnika ptice)

Toplina i hrana su dva najvanija uvjeta koja vlasnik sam moe omoguiti za

vrijeme privremene njege bolesne ptice, tj. prije pregleda veterinara specijaliste.

48

Pticu treba drati na mirnom, tihom mjestu i sva pomicanja kaveza treba

maksimalno smanjiti. Treba joj omoguiti barem 12 sati mraka dnevno (pokriti

kavez).

Toplina

Za bolesne ptice potrebno je odravati temperaturu prostora 22-27 C. Moe se napraviti privremeni inkubator tako da se postavi slaba grijalica uz kavez na podu

i prekrije itav kavez s runicima, dekom ili pokrivaem za kavez. Kao alternativni

izvor topline moe se upotrijebiti arulja od 60 W. Potrebno je osigurati da

pokriva kaveza ne dodiruje arulju, odnosno izvor topline. Ako ptica poinje

ubrzano disati ili dri krila podalje od tijela, temperatura je previsoka.

Hrana i pie

Mora se uiniti sve kako bi bolesnu pticu potakli da jede i pije. Posude s vodom i

hranom treba staviti pokraj sjedala ptice. Ako ptica nije na sjedalu, hranu se

moe razbacati po podu kaveza. Ptici treba hraniti najdraim jelom i ako je

potrebno, hraniti ju iz ruke. Topla, jaka kava s dosta eera ponekad je dobra za

privremeno oivljavanje slabih ptica do pregleda kod veterinara. Otopina

elektrolita moe se dati oralno da se sprijei dehidracija. to su ptice manje, to je

potrebno bre intervenirati.

Vlasnike posebno treba upozoriti da:

ne pokuavaju nahraniti onesvijetenu pticu,

ne daju antibiotike, udotvorne lijekove, alkohol ili ulje,

najee ne smiju ekati da vide u kakvom e stanju ptica biti sutra.

1.4. Pregled uginule ptice

Ako je ptica pronaena mrtva, tijelo treba natopiti u sapunici, staviti ga u

aluminijsku foliju ili plastinu vreicu, drati ju u hladnjaku (na + 4o C) i to prije

odnijeti veterinaru kako bi odredio mogui uzrok smrti. Ovo je vano kako bi se

zatitilo zdravlje i sigurnost lanova obitelji i ostalih ptica kod kue.

49

50

2. ANAMNEZA

Anamneza je vrlo znaajna za postavljanje tone dijagnoze bolesti ptica, a

ovisno o tome i pravilna terapija. O umjenosti i znanju veterinara ovisi koliko e

saznati iz anamnestikih podataka, no u pravilu anamneza se uzima strpljivo i

iscrpno. esto, ponekad na izgled sporedan anamnestiki podatak moe biti

presudan za konanu dijagnozu.

Osnovni anamnestiki podaci odnose se na utvrivanje tone vrste kojoj ptica

pripada (obzirom na veliki broj razliitih vrsta ptica od veterinara se ne oekuje

da uvijek prepozna o kojoj se vrsti radi).

Vano je utvrditi dob, spol, a ponekad su vrlo znaajni i podaci o porijeklu ptice,

klimatskim prilikama iz kojih potjee, te vremenu boravka kod sadanjeg

vlasnika.

Mnoge bolesti mogu proizai iz nepravilnih naina i uvjeta smjetaja (svijetlo,

vrsta kaveza i igraaka, odravanje higijene, okoli, kretanje). Vano je upoznati

se s navikama, uobiajenom vladanju, o kontaktu s drugim ljudima, ivotinjama,

a posebno o kontaktu s drugim pticama.

Znaajno je sakupiti podatke o prehrambenim navikama, o vrsti i koliini hrane

koju trenutno ptica jede, kvaliteti i koliini vode koju pije, te o nainu na koji je

hrana i voda ptici ponuena. Vano je saznati da li je ptica mogla doi u kontakt s

nekim toksinim tvarima.

Vane su i sve promjene koje vlasnik sam kod svoje ptice uoi, a takoer i

moebitni socijalni problemi s kojima se susree drei pticu kao kunog

ljubimca.

Vlasnik mora veterinara podrobno izvijestiti o tome da li je ptica prije bila lijeena,

da li uzima i dalje neke lijekove, te da li je bila cijepljena protiv nekih zaraznih

bolesti.

51

3. KLINIKA PRETRAGA

Kliniku pretragu zapoinjemo PREGLEDOM KAVEZA I SADRAJA U KAVEZU.

Obraa se pozornost na: higijenu, izgled poda, raspored preki, izgled i smjetaj

hranilice i pojilice, regurgitirani sadraj i izmet.

3.1. Pregled izmeta

Izgled izmeta moe biti pokazatelj zdravlja ptice. Papirnati ubrusi, novine ili druge

glatke povrine mogu biti od koristi za oblaganje dna kaveza, jer je na njima

koliina, boja i konzistencija izmeta vidljiva. Mora se znati da e i izgled

normalnog izmeta varirati ovisno o prehrani.

Normalan izmet:

Izmet se moe razlikovati u boji i konzistenciji. Hrana zrnatog sastava obino

tvori crni ili tamno zeleni izmet. Ptice na programiranoj dijeti obino imaju mekani,

smei izmet.

Urin je obino prozirna tekuina uz konzistentni dio izmeta. Hrana s vie povra

ili voa moe poveati koliinu urina.

Urati (kremasta bijela izluevina iz bubrega) obino su otopljeni u tekuem urinu

ili djeluju kao omot oko izmeta.

Abnormalni izmet:

Smanjenje sveukupnog broja ili koliine izmeta

Promjena boje urata/urina u zelenu ili utu

Poveanje vodenastog sadraja izmeta (proljev)

Poveanje koliine urina (poliurija)

Smanjenje volumena izmeta s poveanjem koliine urata (poliurija)

Prisutnost krvi

52

Neke normalne varijacije u izgledu izmeta mogu se primijetiti u ptica prije poetka

nesivosti, kod malih ptia koji se hrane iz ruku, pri prvoj stolici ujutro, kada su

nervozne ili u stresnoj situaciji, nakon konzumiranja obilnog obroka ili specifino

obojene hrane (na primjer borovnice). Stoga vlasniku treba savjetovati da mora

pregledati nekoliko izmeta pri normalnim uvjetima hranjena i dranja, prije nego li

se zabrine.

3.2. Kliniki pregled ptice

Zbog osjetljivosti kaveznih ptica koje u pravilu nisu dobro domestificirane, osobito

je potrebno obratiti panju na postupke pri samom pregledu, te nauiti kvalitetno

obuzdati pticu.

Pregled poinje u kavezu, od izgleda habitusa, specifinog stava na preki,

izgleda oiju, disanja u mirovanju, do izgleda i kvalitete pernog pokrova.

Nakon paljivog hvatanja i obuzdavanja ptice, potrebno ju je izvagati, po potrebi

izmjeriti temperaturu (toplomjer se postavlja u kloaku), a zatim se pomno

pregledava perje i koa, stupanj hidratacije, te pojedini organi.

Poinje se od oiju, uiju, kljuna i pokljunica, usta, voljka, palpacija krila, noge s

posebnom panjom na stopala, pektoralna regija, abdomen s palpacijom

abdomena, te kloaka.

Treba obratiti pozornost na neuroloke simptome te po mogunosti istraiti

osnovne reflekse.

ZZNNAAKKOOVVII BBOOLLEESSTTII KKOODD PPTTIICCAA

53

Prvi znakovi bolesti u ptica ostaju esto ne primijeeni od strane vlasnika. U

divljini, bolesna ptica e pokuati odravati normalan izgled dokle god je to

mogue. Kod ptica ljubimaca rezultat ovog nastojanja je pojava znakova bolesti

tek nakon dueg bolovanja. Tahikardija, adipozitas, guavost, poremeeno

disanja i promijenjen izgled stolice mogu biti prvi znakovi bolesti. Ako ptica ugine

nenadano, to je esto posljedica pogreke vlasnika, odnosno onoga tko se

brine o ptici. Stoga je vlasnika potrebno upoznati s ranim znakovima bolesti kako

bi terapija i njega od strane veterinara imala bolji uspjeh.

DRUGI RANI ZNAKOVI BOLESTI

Slijedei znakovi ne zahtijevaju hitnu intervenciju, ali s obzirom da su abnormalni,

pticu koja ih oituje treba pregledati veterinar. To su:

Produeno mitarenje ili stalno prisutno odbaeno perje.

Potrgana, savijena, poupana ili izgrizena pera.

Promjena boje perja u neobinu i neprivlanu.

Obojeno perje glave, posebice oko uiju i nosa.

Ljuskasti materijal oko nosnica.

Crvenilo, oteenost ili otpadanje perja oko oiju.

Perutanje koe ili kljuna.

Ogoljelo stopalo ili uljevi

Produen kljun ili pande.

Promjene u glasanju, kljucanju, ili nainu hranjenja.

Slabo razmnoavanje ptica u uzgoju.

ZNAKOVI OZBILJNE BOLESTI

Slijedei znakovi mogu ukazivati na ozbiljnu bolest i veterinarsku pomo trebalo

bi zatraiti odmah. To su:

Znatne promjene u koliini ili izgledu izmeta.

Smanjeno ili pojaano pijenje vode i uzimanje hrane.

Promjena u vladanju.

Nauuren stav.

54

Smanjeno glasanje.

Promjene u disanju ili abnormalni zvukovi pri disanju.

Poveanje ili oteenost tijela.

Krvarenje ili ozljede.

Povraanje ili regurgitacija.

Iscjedak iz nosnica, oiju, ili usta.

55

3. 3. Obuzdavanje ptica

VELIKE PAPIGE

Najjednostavnije je to initi uz pomo runika (veliina je prilagoena veliini

ptice) dok se hvatanje rukavicama smatra grubim i za pticu stresnim nainom, a

osim toga sterilizacija rukavica za razliku od runika je nepraktina. Neophodna

je pomo tehniara.

Kad pticu hvatamo runikom ruka nam je njime prekrivena pa ju ptica ne vidi te

emo ju lake stjerati u kut kaveza. Runikom je potrebno uhvatiti pticu s prednje

strane za vrat, odmah ispod kljuna, a onda runikom lagano obuhvatiti glavu ili

ptici pristupiti odostraga i naglo prehriti glavu runikom. Tako obuhvaenu pticu

najbolje je staviti na prsa i drati ju na lijevoj ruci.

Da bi ptica otvorila kljun potrebno je pritisnuti vrhove mandibule. Takoer, za

ptice koje nevoljko otvaraju kljun, moemo uzeti dva komada gaze i njima

zakvaiti gornji i donji dio kljuna. Pticu taj podraaj obino prisili da bez puno

otimanja otvori usta. Za otvaranje usta dostupni su nam i razliiti otvarai, a kao

pomo mogu nam posluiti drveni tapii veliine primjerene ptici.

MALE PAPIGE

Male papige, poput tigrica, veterinar moe i bez pomoi tehniara obuzdati i sam

izvriti dijagnostike zahvate i pregled. Najjednostavniji nain je dranje lijevom

rukom i to tako da je glava ptice uhvaena palcem i kaiprstom (mandibula), a

noge obuhvaene malim prstom i prstenjakom. Drugi nain je da ptici

obuhvatimo vrat kaiprstom i srednjakom i glavu lagano prtiemo prema gore

dok palcem s jedne i ostalim prstima s druge strane obuhvatimo tijelo i noge.

56

OSTALE PTICE

Sve ptice umire se kada im pokrijemo oi. Ptice njenog kljuna i kandi nije teko

svladati, no ukoliko to nije sluaj i prijeti opasnost da se veterinar ozlijedi od

otrog kljuna ili kandi moe se zatititi rukavicama.

Golubovi su mirne ptice i dostatno im je samo fiksirati krila i noge jednom rukom.

Lako se pregledavaju i lako im se otvara kljun.

Perad je djelomino domestificirana pa je time hvatanje i obuzdavanje olakano.

Koko je mogue na trenutak smiriti tako da ju uhvatimo za noge, te glavu

spustimo prema dolje. Ostalu perad i manje divlje ptice hvatamo na nain da im

jednom rukom fiksiramo krila.

Slike: Razliite vrste ptica i naini dranja.

Male papige Velike papige

Golub Patka

57

Koko

4. DIJAGNOSTIKI POSTUPCI

44.. 11.. UUOOBBIIAAJJEENNAA MMJJEESSTTAA ZZAA UUZZIIMMAANNJJEE DDIIJJAAGGNNOOSSTTIIKKIIHH UUZZOORRAAKKAA II

NNOORRMMAALLNNAA MMIIKKRROOFFLLOORRAA UU KKAAVVEEZZNNIIHH PPTTIICCAA

VOLJKA

Uzorci se iz voljke uzimaju navlaenim tapiem za uzimanje brisa ili

sondiranjem.

Indikacije za citoloku analizu voljke i bakterijske pretrage ukljuuju

regurgitaciju i stazu voljke.

Najee je prisutna normalna flora probavnog sustava koja se uglavnom

sastoji od gram pozitivnih bakterija, a prisutnost malog broja gram-negativnih

bakterija moe biti posljedica prolaza mikroorganizama iz hrane koji nemaju

nikakvu kliniku vanost.

58

KLOAKA

Kloaka prima floru iz probavnog, mokranog i spolnog kanala, stoga indikacije za

bakterioloku pretragu ukljuuju mogunost poremeaja u bilo kojem od ovih

organskih sustava.

S obzirom da je probavni sustav potencijalni izvor patogenih bakterija kod

sistemskih bolesti ptica, uzimanje uzoraka iz kloake esta je dijagnostika

metoda.

Normalnu floru predstavlja ranije opisana flora probavnog trakta.

KONHE

Konhe primaju floru iz gornjeg dinog sustava i usne upljine. Indikacije za

uzorkovanje su rinitis i periorbitalni sinusitis.

S ovog mjesta uzorci bi se trebali uzimati tankim zavinutim tapiem za uzimanje

brisa i usmjeriti ga ka rostralnom dijelu proreza, jer je bris uzet u kaudalnom

prorezu esto oneien florom iz usne upljine.

PERIORBITALNI SINUS

Sinusitis i kronini rinitis indikacije su za uzorkovanje u podruju periorbitalnog

sinusa. Uzorci se mogu prikupiti operativnim zahvatom ili laganim ispiranjem

iscjetka uz pomo igle i price.

Normalan sinus trebao bi biti sterilan ili sadrati neznatnu koliinu uobiajene

flore probavnog sustava.

KONJUNKTIVA

Uzorke iz konjunktive moemo prikupiti navlaenim tapiem za uzimanje brisa ili

spatulom. Indikacije za uzorkovanje su konjunktivitis i epifora (preobilno suzenje).

Normalna kultura obino je sterilna, ali u zdravih ptica moe se pojaviti i mali broj

bakterija Staphylococcus epidermitis, alfa-hemolitiki Streptoccocus i

Corynebacterium.

59

TRAHEJA

Uzorke iz traheje moemo prikupiti kad je pacijent pod anestezijom i to

trahealnim ispiranjem ili tako da kroz drijelo provuemo tapi za uzimanje brisa

zatien sterilnom ovojnicom.

Indikacije ukljuuju kronini kaalj ili inspiratornu dispneju. Normalni uzorci

obino su sterilni, ali ponekad se izolira mali broj Streptococcus bakterija.

UNUTRANJI ORGANI

Uzimati uzorke iz plua moemo ispiranjem i aspiracijom male koliine sline

umetanjem sterilne trahealne cjevice.

Uzorke iz zranih vreica, jetre, bubrega, slezene i drugih organa, koji bi u

zdravih ivotinja trebali biti sterilni, moemo najbolje prikupiti endoskopijom.

Povremeno se ipak moe izolirati mala koliina normalne flore probavnog

sustava.

4. 2. SONDIRANJE PTICA

Ponekad je potrebno aplicirati tono odreenu koliinu sadraja (hrane, lijeka,

barijeve otopine, itd.) to je najbolje uiniti sondiranjem da bi bili sigurni da je

sadraj u probavnom traktu. To inimo i u sluajevima kada je ptica iscrpljena,

bolesna ili kada zbog nekog drugog razloga nevoljko jede.

Upotrebljavamo metalni nastavak s okruglim vrhom, prikladne veliine ili

plastinu lako savitljivu cjevicu. Metalni nastavci su praktini jer se mogu lako

prati i sterilizirati izmeu dvije upotrebe. Kod nemirnih, veih ptica treba biti

oprezan zbog mogue perforacije jednjaka, te je bolje upotrijebiti plastini

nastavak.

Da bi prevenirali stres, pacijenta je potrebno udobno i sigurno drati (npr. vee

ptice u runiku). Kraj sonde ili kanile, lagano se umetne u lijevu stranu - komisuru

kljuna, te ga se uvodi prema desnoj strani orofarinksa i polagano uvlai u

ezofagus. Uvlaimo toliko duboko dok kanilu ne palpiramo na mjestu u koje

60

elimo aplicirati sadraj, tj. u dnu voljke. Najjednostavnije je palac lijeve ruke, za

to vrijeme drati da desnoj strani vrata, dok se ne palpira kanila.

Sondiranje

61

4. 3. HEMATOLOGIJA

4.3.1. Postupci vaenja krvi

Mjesto koje se preporuuje za vaenje krvi kod ptica prije svega je desna

jugularna vena, lijeva ili desna ulnarna vena, te lijeva ili desna dorzalna

metatarzalna vena, a u krajnjoj nudi i podrezivanjem kandi. Da bi samo mjesto

odakle se vadi krv bilo isto i vena bila dobro vidljiva, natopimo perje s malo

alkohola.

Jugularna vena

Kada krv vadimo iz desne jugularne vene, ptici drimo dlan na glavi tako da nam

je jugularna vena izmeu srednjeg prsta i kaiprsta, a prstenjakom i palcem

oslanjamo se na krila. Anatomski, desna jugularna vena prolazi desnom

lateralnom stranom vrata i kada se djelomino razmakne ili ukloni perje lako je

dostupna. Ova vena je u ptica je dovoljno velika to omoguuje brzo uzimanje

krvi i malu mogunost pojave hematoma. Vena se moe pritisnuti na mjestu

torakalnog udubljenja kako bi se napunila krvlju, no to najee nije potrebno.

Krvarenje nakon punkcije mogue je zaustaviti pritiskom na samo mjesto,

odnosno ako je to nezgodno upotrebljava se npr. kukuruzno brano kojim se

mjesto uboda pospe. U sluaju duih krvarenja (4-6 sati) neophodno je dati ptici

vitamin K. Dua krvarenja mogu ukazivati na bolesti jetre ili neke druge

koagulopatije.

Za ptice manje od 100 grama, najbolje je krv vaditi iz desne jugularne vene

upotrijebivi iglu debljine 26, 27, ili 28, odnosno tuberkulinsku brizgalicu. Ukoliko

je pacijent anesteziran i igla 25 se moe upotrijebiti za vaenje krvi iz jugularna

vene velikima kakaduima ili arama.

Ulnarna vena

Za speciese teine izmeu 100 i 300 grama bolje je koristiti ulnarnu venu.

Ulnarna vena prolazi preko proksimalnog dijela ulne na medijalnoj strani krila, te

djelomino lateralnom stranom humerusa. Ptica se fiksira tako da joj krilo bude

62

isprueno. Pritisak na mjesto uboda potrebno je prolongirati kao se ne bi stvorio

hematom.

Metatarzalna medijalna vena

Za vee papige dobro je bilo koje od predloenih mjesta, no moda je zgodnija

metatarzalna vena, obzirom da taj nain iziskuje manje truda oko obuzdavanja

ptice, a time se naravno smanjuje i mogunost stresa. Dorzalna metatarzalna

vena lako je dostupna veterinaru ukoliko tehniar pravilno dri pticu zamotanu

runikom. I u tom sluaju dobro je upotrijebiti igle 26 ili 27.

Dorzalna metatarzalna vena prolazi medijalnom stranom noge i vidljiva je na

zglobu proksimalnog dijela drugog prsta. Mjesto punkcije valja pritisnuti, no

stvaranje hematoma obino je onemogueno okolnom muskulaturom.

Vaenje krvi podrezivanjem kandi

Ovo je najmanje poeljan postupak zbog kontaminacije i poveane opasnosti od

zgruavanja krvi, ali i zbog vee mogunosti pojave abnormalne raspodjele

stanica krvi. Kanda se odree s otrim, sterilnim karama i ne smije se navlaiti

i pritiskati pri uzimanju uzoraka krvi. Krvarenje se zaustavlja srebrnim nitratom ili

eljeznim sulfatom.

Venepunkcija bez traumatiziranja pacijenta i bez stvaranja tromba neophodna je.

Potroeno vrijeme i umjenost u tom poslu od velikog su znaenja i za pticu, ali i

za veterinara.

Krv vadimo radi:

1. pregleda i brojanja krvnih stanica

2. hemoglobina

3. biokemijske analize

4. mikroskopske pretrage (paraziti, bakterije itd.)

5. seroloke dijagnostike

6. bakterioloke pretrage

7. virusoloke pretrage

63

Uzorci krvi mogu se sakupiti u epruvetu, trcaljku, kapilarnu cjevicu ili mikro-

cjevicu, to ovisi o tome to dalje namjeravamo s uzorkom nainiti.

Antikoagulans moe smetati bojanju razmaza pa valja biti oprezan.

Najee se uzima:

a) potpuna krv ili plazma i to na nain da se:

heparinom oplahne brizgalica Natrijev citrat navue u brizgalicu (npr. 1,5 ml 2% otopine na 10 ml krvi) neposredno kapljica krvi na filter papir kapljica na isto predmetno stakalce (za krvni razmaz)

b) serum

Da bi serum bio valjan za pretragu, potrebno je krv lagano izvui, polako ju

ispustiti niz stjenku epruvete, ostaviti oko 2 sata pri sobnoj temperaturi (nikako ne

u hladnjak), a zatim odvojiti ugruak potresanjem ili ezom i ukoliko je to potrebno,

centrifugirati. Ako serum ne upotrebljavamo za aglutinaciju moemo ga uvati pri

20 o C.

Priprema krvnog razmaza

Krvni razmaz radi se standardnom tehnikom klizenja pomou dva predmetna

stakalca. Kod tako napravljenih krvnih razmaza moe biti povean broj

rupturiranih stanica.

Pokrovna stakalca takoer se mogu koristiti kod pravljenja krvnih razmaza i to

tako da se na jedno stakalce stavi kapljica krvi, a drugo se stavi na kapljicu na

nain da se rubovi ne podudaraju. Povlae se horizontalno dok se krv ne

razmae.

Nakon suenja razmazi se najee boje po Wrightu, Wright-Giemsi, Giemsi ili

nekim od brzih bojenja (Diff-Quik, Hema-tek). Nakon bojenja pokrovno stakalce

moe se zalijepiti za predmetno.

Kada pronaemo najprikladniji postupak za pregledavanje krvnog razmaza,

procjenjuje se kvaliteta i morfologija eritrocita, leukocita i trombocita.

64

4.3.2. Pregled krvi

Eritrociti

Eritrociti su u ptica veliine 14-16 m eliptinog oblika i sadre centralno jezgru.

ivotni vijek eritrocita je 28-45 dana. Polikromatski eritrociti su vei i sadre

citoplazmu koja je vie bazofilna i jezgru koja je manje zgusnuta nego kod zrelih

eritrocita. Povean broj polikromatskih stanica ukazuje na regeneraciju eritrocita,

posljedica je anemije kod mieloproliferativnih poremeaja, endotoksemije ili

septikemije, a smatra se normalnim ako ih ima 1-5 %. Kod anemije uestalost

polikromazije je 10 %, a u tekoj polikromaziji vidi se i 40-50% takvih stanica.

Anizocitoza ukazuje na razlike u veliini i moe se podijeliti po teini slino kao i

polikromazija. Hipokromazija se javlja u ptica s intoksikacijom tekim metalima ili

upalom. Eritrociti s dvostrukom jezgrom mogu se vidjeti kod ptica s tekim

kroninim upalama i neoplazijama. Rubriciti (okrugli nezreli eritrociti) javljaju se

kod izrazitih regenerativnih odgovora.

Hematokrit (PVC) je najea metoda za odreivanje ukupne mase eritrocita.

Ukupan broj crvenih krvnih stanica moe se odrediti runo ili automatiziranim

brojaem.

Odreivanje hemoglobina zahtjeva lizu eritrocita i odvajanje od jezgre

centrifugiranjem.

Brojanje retikulocita je korisno za procjenu regenerativnog odgovora eritrocita.

Trombociti

Zreli trombociti su male, ovalne do okrugle stanice s jasnom do blijedom, plavom

citoplazmom podijeljenom na etiri dijela ili nehomogenom i centralnom jezgrom

s gustim nakupinama kromatina. esto se vide u nakupinama. Reaktivni ili

nezreli trobociti ne nalaze se normalno u perifernoj krvi ve su najee

posljedica kroninih bolesti. Toan broj trombocita teko je odrediti zbog njihove

tendencije ka nakupljanju.

65

Leukociti

U perifernoj krvi kod ptica nalazimo granulocite, koje prema bojenju

citoplazmatskih granula dijelimo na: heterofile, eozinofile i bazofile, te

mononuklearne stanice (limfociti i monociti). Postoje odreene razlike u grai

ovih stanica kod pojedinih vrsta ptica to oteava toan opis pojedinih.

Granulociti

Heterofili su okrugli s jasnom do mutnom ruiastom citoplazmom ispunjenom

eozinofilnim tapiastim, vretenastim ili okruglim granulama i blijedom bazofilnom

jezgrom koja obino ima dva do tri renja i sadri grubozrnati nakupljeni

kromatin. To su najdominantniji granulociti, a funkcija im je primarno vezana uz

fagocitozu i unitavanje bakterija (kemotaksija, opsonizacija, probava, liza).

Povean broj nalazimo kod upala prouzroenih bakterijskim i gljivinim

infekcijama, nekroze tkiva, metabolikim poremeajima, stres, novotvorevina i

paraneoplastinog sindroma.

Eozinofili imaju blijedoplavu citoplazmu, a zrnca su esto svjetlija ili mutnija, dok

granule obino nemaju sredinje tijelo. Jezgra eozinofila se boji tamnije plavo i

izrazitija je nego li jezgra heterofila na istom krvnom razmazu. Funkcija im nije do

kraja razjanjena.

Bazofili su male do srednje okrugle stance s citoplazmom ispunjenom izrazito

bazofilnim zrncima, jezgra je okrugla do ovalna svijetloplavo obojena, te esto

prekrivena citoplazmatskim zrncima. Zebe, kanarinci i kakadui imaju bazofile koji

sadre vrlo malo zrnaca, tako da esto mogu biti izostavljeni pri pregledu

razmaza.

Monociti

To su velike, okrugle do nepravilno oblikovane stanice s plavosivom fino

granuliranom citoplazmom koja moe sadravati neto vakuola i ovalnom,

ekscentrino smjetenom jezgrom s njenim kromatinom. Ponekad ih je teko

razlikovati od velikih limfocita, no limfociti imaju vei jezgra:citoplazma omjer i

blijedoplavu citioplazmu koja rijetko sadri vakuole. Monocitoza se javlja kod

bakterijskih i gljivinih infekcija, kroninih bolesti i bolesti s dugotrajnom tkivnom

nekrozom.

66

Limfociti

Tipino su okruglog oblika s homogenom i slabo bazofilnom citoplazmom u kojoj

je okrugla do neznatno udubljena i centralno smjetena jezgra s mreastim ili

gustim nakupinama jezgrinog kromatina. Razlikujemo male (kojih je izmeu 60-

70%), srednje i velike. Limfocitoza je normalna pojava kod nekih vrsta ptica kao

to su kanarinac, golub, movarice, neke grabeljivice, te neke vrste iz porodice

kokoi, ili je posljedica antigene stimulacije. Teka limfocitoza ukazuje na

limfoidnu leukemiju.

Broj leukocita moe se procijenit automatskim brojenjem i brojanjem u

hemocitometru s procjenom broja bijelih krvnih stanica. Najuobiajenija metoda

brojenja leukocita u ptica je indirektna metoda koja koristi Unopette 587u sistem i

hemocitometar.

Krvni paraziti

U krvnom razmazu uoavaju se i krvni paraziti ukoliko je njima ptica zaraena.

Najei su u uvezenih i divljih ptica, te onih koje se dre izvan kue.

To su: Haemoproteus, Plasmodium, Leucocythozoon i mikrofilarija. Manje

uestali su: Atoxoplasma, Aegyptianella, Borrelia i Trypanosoma.

4.3.3. Biokemijske analize plazme

U ptica se najee koristi plazma za kliniku biokemiju. Kod uzimanja seruma

najboljim se pokazao litijski heparin kao antikoagulans. Najbolje je koristiti neke

suhe kemijske postupke, jer zahtijevaju vrlo male uzorke (npr. Kodak DT60,

VetTest 8008, Reflotron).

Biokemijskom analizom plazme odreuju se amilaze zbog toga to im se

aktivnost poveava kod pankretitisa (3 puta i vie), kod enteritisa (i do 2 x vie od

normalne vrijednosti), te kod sindroma dilatacije proventrikulusa. Aktivnost

amilaza u ptica jo nije dovoljno razjanjena.

67

Poveana razina aspartat aminotransferaze (AST) ukazuje na oteenja jetre ili

miia. Izrazito poveanje (vie od 4 puta) obino je znak nekroze jetre, dok pri

oteenju skeletnih miia poveanje je osrednje (oko 2-4 puta). Poveanje AST

uzrokovano oteenjem miia ili jetre moe se razlikovati mjerenjem kreatin

kinaze (CK) koja se poveava kod destrukcije miia.

Poveana razina unih kiselina takoer ukazuje na oteenu funkciju jetre.

Apsolutne normalne vrijednosti nisu trenutno poznate i vjerojatno variraju izmeu

pojedinih vrsta ptica. Blai porast se moe regulirati dijetom i praenjem stanja

ptice, vei ukazuje na potrebu biopsije, no ako ne izrazito povean (500-

700mg/L) bolest je toliko napredovala da biopsija vie nema svrhe.

Odreuje se i nivo fosfora i kalcija u krvi. Smanjena koncentracija kalcija u krvi

moe biti posljedica pojaanog nesenja, no ee je to hiperparatiroidizam, D3

hipovitaminoza, hipoalbuminemija, hipoparatieoidizam i hiperkalcitonizam.

Poviena koncentracija Ca moe uslijediti pri dehidraciji, ako postoje osteolitiki

tumori kostiju i trovanja nekim biljem. Nivo kalcija treba interpretirati zajedno s

albuminima.

Smanjena razina kolesterola javlja se kod bakterijskih septikemija, bolesti jetre,

crijevnih bolesti, aflatoksikoze i smanjene koliine masti u prehrani. Kolesterol je

u ptica povean kod izgladnjivanja, velike koliine masti u hrani, hipotiroidizma,

bolesti jetre, i ateroskleroze.

Smanjena koliina triglicerida je kod izgladnjivanja, peritonitisa, lipoidoze jetre,

hiperadrenokorticizma i kao posljedica napornog vjebanja.

Povien nivo kretin kinaze (CK) dogaa se primarno kod oteenja miinih

stanica, manjka vitamina E i selena, neuropatija, otrovanja olovom, ali i kada

ptica boluje od klamidioze. Poluvrijeme CK u plazmi golubova iznosi 3-4 sata.

Uobiajeno je mjeriti i nivo elektrolita, natrija i kalije koji se uobiajeno smanje

kod tekih proljeva. Smanjenu razinu Na moe izazvati i lipemija, a poveanu

unos nekih vrsta hrane kao to su kikiriki, krekeri, tjestenina. Poveana koliina

kalija moe ukazivati na disfunkciju bubrega, hemolitiku anemiju ili dehidraciju.

Smanjena koncentracija klorida javlja se kod povraanja i metabolike acidoze, a

poveana je posljedica dehidracije i renalne tubularne nekroze.

68

Smanjeni nivo glukoze nastaje kod izgladnjivanja, bolesti jetre, septikemije,

neoplazija i endokrinopatija. Deficit vitamina A takoer moe izazvati

hipoglikemiju. Golubovi su vrlo otporni na promjene nivoa glukoze, jer mogu

tolerirati prolongiranu glad dok je mladunad grabeljivaca izrazito osjetljiva. Nivo

glukoze se poveava kod stresa, diabetes mellitus-a (stalno poviena

koncentracija 800 mg/dl i vie) ili primjene glukokortikosteroida. Kratkotrajni

porast glukoze dogaa se kod peritonitisa.

Kod akutnog pankretitisa raste nivo lipaze, ali za ptice nema referalnih

vrijednosti, te se krv kliniki zdrave ptice usporeuje s bolesnom.

Ukupni proteini ako se smanje to moe biti posljedica kroninih bubrenih bolesti

i bolesti jetre, malapsorpicje, malnutricije, kroninog gubitka krvi i neoplazija.

Poveana koncentracija javlja se kod dehidracije ili kod nekih kroninih zaraznih

bolesti koje potiu stvaranje globulina.

Smanjena razina albumina u krvi povezana je s bolestima jetre,

gastrointestinalnim bolestima, te parazitozama, a smanjena kod dehidracije.

Interpretaciju razina proteina u plazmi olakava postupak proteinske

elektroforeze (EPH).

Poviena razina mokrane kiseline ukazuje na giht, bubrenu bolest, nekrozu

tkiva, trovanje vitaminom D, nedostatak vitamina A. Poviena je takoer kada

ptica boluje od nekih zaraznih bolesti. Kontaminacija uzorka krvi podrezivanjem

pandi moe rezultirati lanim poveanjem mokrane kiseline.

69

4. 3. 4. HEMATOLOKI PARAMETRI ZA NEKE VRSTE PTICA Tablica 1.

CALIFORNIA AVIAN LABORATORY HEMATOLOGY/CHEMISTRY VALUESako Amazona Tigrica Kanarinac Ninfa Conura Ara

WBCx1000 6--13 5--12.5 3--8 3--8 5--9 4--9 7--14PVC (%) 42--52 41--53 45--57 45--59 43--57 42--54 43--54Heterofil(%) 45--72 32--71 41--67 20--62 47--72 45--72 48--72Limfociti (%) 20--50 20--65 22--58 40--70 27--58 22--49 18--52Monociti (%) 0--1 0--1 0--2 0--0.05 0--1 0--1 0--1Bazofili (%) 0--1 0--2 0--2 0--1 0--1 0--2 0--1Eozinofili (%) 0--1 0--0.05 0--0.05 0--1 0--2 0--1 0--1PP (g/dl) 3.2--4.5 3.2--4.5 3.0--4. 4 3.2--4.6 2.9--4.2 3.2--4.4 2.7--4.7AST (IU/L) 112--339 155--380 160--372 150--350 130--390 147--360 60--165LDH(IU/L) 154--380 160--360 162--380 -- 125--374 210--390 70--210CK (IU/L) 120--410 120--410 120--360 -- 167--420 150--397 90--360Uric(mg/dl) 1.9--9.7 2.3--9.8 4--12.2 3--11 3.5--10.4 2.7--10.2 1.5--11Kalcij (mg/dl) 8.3--11.7 8.5--13 8.5--11 -- 8.3--10.9 8.4--11 8.3--11Glukoza(mg/dl) 280--354 250--370 210--450 -- 230--440 230--400 210--360Fosfor (mg/dl) 3.5--6.9 -- 3.7--7.1 -- 4.0--7.7 4.0--7.9 4.0--7.8Albumin (g/dl) -- -- -- -- 0.3--0.9 0.3--0.9 --Globulin (g/dl) -- -- -- -- 2.5--3.8 2.5--3.8 --Chol (mg/dl) -- 150--220 120--220 -- 90--195 83--190 --una k. (mg/L) 12--85 35--144 35--110 -- 45--105 35--90 30--80

WBC - bijela krvna zrnca, PCV - volumen staninih elemenata, PP - plazmatski protein, AST -aspartat aminotransferaza,LDH-laktat dehidrogenazaiselina,CK-kreatin kinaza,Chol - kolesterol

Preuzeto iz: A.E. Rupley Manual of avian practice, Saunders C., London, 1997.

70

4. 4. OSNOVNE CITOLOKE I MIKROSKOPSKE PRETRAGE

4. 4. 1. POSTUPCI BOJENJA

Da bi dijagnostiki uzorak (obrisci s razliitih organa, izluevine, otisni preparati

razliitih organa itd.) mogao biti pravilno pregledan, veliku pomo prua nam

izrada mikroskopskih preparata i njihova mogunost bojanja. Opisat emo

osnovna bojenja koja nam slue u svakodnevnom rutinskom radu.

Bojenje po GIEMSI

Upotrebljava se za bojenje spiralnih bakterija (npr. za dokaz vrste Borellia

anserina u krvnim razmazima), bipolarnih bakterija i kapsula. Moe se

upotrijebiti za bojenje mikoplazmi, intracelularnih mikroorganizama kao to su:

rikecije, neke vrste gljivica i protozoa i za bojenje virusnih uklopina u tjelesnim

stanicama. U hematologiji se redovito upotrebljava za bojenje krvnih razmaza jer

omoguuje jasno razluivanje krvnih tjeleaca.

Otopina je mjeavina metilenskog modrila, metilen azura i eozina u glicerolu i

apsolutnom metilnom alkoholu. U laboratoriju se uva u koncentriranom obliku.

Neposredno prije bojenja preparata priprema se radna otopina od koncentrirane.

Ako bojenje due traje, poeljno je svakih 30-40 minuta pripremiti svjeu radnu

otopinu i njome preliti preparat.

POSTUPAK BOJENJA

1. Razmaz uvrstiti metilnim alkoholom.

2. Osueni preparat preliti razrijeenom Giemsinom otopinom i ostaviti je na

preparatu najmanje 20 minuta. Mikroorganizme koji teko primaju boju (npr.

spiralne bakterije) potrebno je bojiti due vrijeme, ponekad i 24 sata (u pokrivenoj

staklenoj komorici)).

3. Odliti boju, preparat dobro oprati vodom, po mogunosti destiliranom, osuiti.

Bojenje po GRAMU

To je diferencijalno bojenje te se u postupku upotrebljavaju dvije boje: karbol

gencijana violet (ljubiasta) i karbol fuksin (crvena). Nakon bojenja prvom bojom,

71

sve se bakterije oboje ljubiastoplavo. Nakon ispiranja alkoholom jedna skupina

bakterija otpusti primljenu boju i nakon bojenja karbol fuksinom, oboji se crveno.

Druga skupina bakterija nakon ispiranja alkoholom ne otputa primljenu boju i

nakon bojenja karbol fuksinom ostaje i dalje obojena ljubiastoplavo. S obzirom

da se pojedine bakterijske vrste u tono odreenim uvjetima uvijek jednako

oboje, veinu bakterija moemo na osnovi tog bojenja podijeliti u gram-negativne

bakterije koje se oboje crveno i gram-pozitivne bakterije koje se oboje

ljubiastoplavo.

POSTUPAK BOJENJA

1. Preparat uvrstiti plamenom.

2. Uvreni preparat preliti bojom karbol genicijana violet i ostaviti 3 minute,

zatim boju odliti. Moe se isprati vodom.

3. Preliti lugolovom otopinom, ostaviti 2 minute i odliti, moe se isprati vodom.

4. Odbojiti 96%-tnim alkoholom.

5. Isprati vodovodnom vodom.

6. Obojiti karbol fuksinom. Ostaviti pod bojom 15 do 30 sekundi.

7. Oprati vodovodnom vodom, osuiti i mikroskopirati.

Bojenje po ZIEHL-NEELSENU (Cil-Nilzen)

Ovaj postupak upotrebljava se za bojenje bakterija koje teko primaju boju jer su

obavijene ovojnicom graenom od votanih tvari. Kada se te tvari grijanjem

rastale, bakterije se mogu obojiti i zadre primljenu boju i nakon naknadnog

ispiranja kiselim alkoholom (alkohol s dodatkom kloridne kiseline). Predstavnici te

skupine su mikobakterije i neki aktinomiceti.

POSTUPAK BOJENJA

Razmaz uvrstiti plamenom

Uvreni preparat preliti bojom karbol fuksin po Ziehlu. Preparat s donje strane

predmetnice grijati nad plamenom sve dok vodena otopina boje ne pone

isparavati. Zagrijati tri puta unutar tri do pet minuta.

Isprati vodovodnom vodom.

Odbojavati kiselim alkoholom do prestanka otputanja boje iz preparata.

72

Isprati vodovodnom vodom.

Preliti metilenskim modrilom po Loffleru, ostaviti pod bojom tri do pet minuta.

Isprati vodovodnom vodom.

Osuiti i mikroskopirati.

Bojenje po STAMPU (za klamidije)

Chlamydia psittaci je obligatna intracelularna bakterija koja se u obliku

elementarnih tjelaaca vidi u stanici domaina. Za ivota uzima se otisni preparat

sluznice vjee ili iscjetka iz nosa, te izmeta. Vana je prisutnost epitelnih stanica.

Postmortalno uzimaju se preparati sa slezene, zranih vreica, jetre, perikarda i

plua. Osim postupkom po Stampu, preparat je mogue obojiti i postupcima po

Giemsi, Gimenezu, Machiavellu ili Castenadi.

Preparat se osui na zraku te se zatim pristupa bojenju.

POSTUPAK BOJENJA

1. Fiksirati preparat toplinom.

2. Obojiti sa 1:5 razrijeenim fuksinom, 5 do 10 minuta.

3. Oprati vodom.

4. Obojiti 30 sekundi u 0.5% H2SO4.

5. Oprati vodom.

6. Obojiti 3-5 % malahitnim zelenilom 15 do 20 sekundi.

7. Isprati vodom, osuiti.

Pod mikroskopom, (najvee poveanje s imerzijom) klamidije se vide kao

crvene okruglaste nakupine dok je ostalo obojeno plavo-zeleno.

73

5. HITNA POMO u ambulanti

Veina primjenjivih tehnika u maloj veterinarskoj praksi koristi se i za ptice, uz

prilagodbu zbog specifinih anatomskih i fiziolokih razlika. Treba voditi

rauna o terapiji, nadoknadi tekuine, dodatnoj prehrani, nadoknadi kisika i

toplini. Mogunost stresa treba svesti na najmanju moguu mjeru.

Hitno treba reagirati prilikom opsenih ozljeda.

NADOKNADA TEKUINE

Tekuinu nadoknaujemo kod veeg gubitka krvi, dehidracije ili oka. Gubitak

volumena krvi moe biti posljedica povreda folikula pera, gastrointestinalnih

krvarenja, supresija kotane sri itd. Dehidracija je najee posljedica

smanjenog uzimanja ili poveanog gubitka tekuine bez prisutnosti sistemskih

bolesti. ok je kliniko stanje uzrokovano neadekvatnom opskrbom tkiva

kisikom. Vano je procijeniti stupanj hidratacije organizma pomou klinikih

znakova (turgor, punjenje krvnih ila, upale oi, suhe sluznice, smanjenje

elasticiteta koe, poveano bilo). Dnevne potrebe papiga za tekuinom su 50

ml/kg/dan. Nedostatak tekuine raunamo kao umnoak normalne tj. teine

(g) i procijenjenog postotka dehidracije kako bi dobili potrebe tekuine u ml.

Manjak tekuine treba nadoknaditi kroz 24-48 sata. Tekuinu moemo

aplicirati i/v, intraosalno, p/o, ovisno o klinikim znakovima, ozbiljnosti i trajanju

bolesti. Svaki od ovih naina ima svoje prednosti i mane. Vano je odrediti i

vrstu tekuine koju apliciramo (Ringer, fizioloka, ili neto drugo).

74

HRANIDBA

Zbog brzog metabolizma, ptice ne mogu dugo funkcionirati na energetskim

rezervama organizma. Daje im se lako probavljiva dijetetska hrana uz koju

treba dati vee koliine tekuine. Moe ih se prihraniti i enteralno ili

parenteralno. Sondirati ih moemo gumenim cjevicama u drijelo ili jednjak.

NADOKNADA KISIKA

Ptice podnose hipoksiju puno bolje od sisavaca. Kod izrazito aneminih ptica

ili ptica u oku treba prvo nadoknaditi volumen krvi kako bi moglo doi do

oksigenacije tkiva. Nebulizacija je metoda izbora za primjenu antibiotika

pacijentima sa oboljenjima dinog trakta, jer lijekovi prodiru u tkivo plua i

kaudalne torakalne i abdominalne zrane vreice.

TOPLINA

Ptice su slabi homeotermi, pa je utjecaj na promjenu njihove tjelesne

topline mnogo ei nego u sisavaca. Ne smije se dozvoliti da doe do

hipotermije (normalna tjelesna temperatura kree se najee od 40 pa do 42o

C). Tada dolazi do periferne vazokonstrikcije, a u teim sluajevima i do

sranog aresta. Ptica se moe omotati toplim runikom, odnosno mogu se

primijeniti tople infuzije.

75

TERAPIJA LIJEKOVIMA

Antibiotici i kortikosteriodi se koriste najee, uz vitaminsko-mineralne

dodatke. Od bakterijskih bolesti u ptica, najei uzronici su Gram negativne

bakterije, pa se koriste antibiotici koji djeluju na njih (piperacilin, cefotaksim,

enrofloxacin, trimetoprim-sulfometoxazol). Apliciraju se parenteralno zbog bre

resorpcije.

Veina hitnih sluajeva su uglavnom stadiji acidoze, pa se daje bikarbonat

(1 ml /kg i/v u intervalima od 15-30 min). Aneminim pacijentima se daje B-

kompleks i eljezo. Pacijentima s poremeajima u prehrani daju se vit. A i D3.

Pticama s neuromuskularnim bolestima dajemo vit. E, Se i Ca.

Kortikosteroidi se koriste kod oka koji nije uzrokovan sepsom (dexamethason,

prednisolon).

5. 1. INTRAVENSKA APLIKACIJA

Tekuine se mogu aplicirati pticama intravenski kao i u drugih vrsta ivotinja.

Standardni kateteri koriste se u velikih ptica iako se u praksi mogu upotrijebiti za

i/v primjenu u pacijenata mase do 75 g. U ptica mase 15 g tekuine se apliciraju

u pojedinanim bolusima u jugularnu venu. Metatarzalne vene (bazalna i

medijalna) mogu se koristiti kod veih ptica. Ponekad jedan ili dva bolusa

znaajno poboljaju stanje pacijenta tako da daljnja primjena nije ni potrebna.

Koritenje bazalne metatarzalne vene dovodi do tvorbe velikih hematoma na

mjestu aplikacije.

Postavljanje katetera u jugularnu venu izvodi se relativno jednostavno u mnogih

vrsta ptica. Vie izboena desna vene lako je dostupna na ventrolateralnoj strani

vrata. Standardni kateter odgovarajue veliine postavlja se u smjeru srca a to

blie ulazu u toraks kako bi se izbjeglo presavijanje katetera prilikom fizioloke

fleksije vrata, to se jo dodatno umanjuje primjenom propilenskih katetera.

76

Ovratnik od ljepljive trake poveava stabilnost katetera, ali mora biti postavljen

tako da se izbjegne kompresija voljke i jednjaka. Katerter se moe uvrstiti i

avovima, pogotovo onda kada se aplicira u metatarzalnu venu.

5. 2. INTRAOSALNA APLIKACIJA

Zbog potekoa u postavljanju klasinog intravenskog katetera i male veliine

pacijenata, esto tekuine apliciramo jednokratno intraosalno. Intraosalnom

primjenom tekuine vrlo brzo dospijevaju u cirkulaciju, te je i zbog toga pogodna

u hitnim sluajevima.

Dva su mjesta primarna: distalna ulna i proksimalni tibiotarus.

Tehnika zahtjeva aplikaciju spinalne igle u kotanu sr kroz njezin okrajak.

Femur i humerus se ne koriste jer su pneumatizirani.

Igla se u ulnu aplicira u trokutu koji ine dorzalni kondil distalnog okrajka ulne,

distalni okrajak radijusa i radiokarpalna kost. Karpus se flektira a mjesto uboda

se locira palpacijom i pripremi kirurki. Igla se usmjerava ispod dorzalnog kondila

i proksimalno u sr ulne laganim rotirajuim pokretima. Kada se igla postavi,

ukloni se stilet a kateter se zaepi i fiksira trakom ili avom. Dobro je iglu

prethodno isprati hepariniziranom fiziolokom otopinom kako bi izbjegli

zaepljenje ev. krvnim ugrukom.

Prilaz tibiotarzusu je identian intraosalnoj fiksaciji kosti. Mjesto uboda

nalazi se u ravnini kranijalne knemialne kriste tibiotrazusa, neposredno distalno i

izmeu femoralnih kondila. Podruje se kirurki pripremi, a igla se usmjerava na

tibijalnu povrinu neposredno posteriorno od knemialne kriste u kotanu sr

tibiotarzusa. Stilet se ukloni, a kateter se fiksira ljepljivom trakom ili avom.

Kod obje tehnike tekuinu treba aplicirati vrlo polako da se izbjegne

curenje (minimalno kod dobre tehnike) i bol (znaajna kod visokog tlaka).

5. 3. INTUBACIJA ZRANIH VREICA

77

Opstrukcija dunika stranim tijelom, neoplazijama, gljivinim granulomima i sl. zahtjeva tvorbu alternativnog dinog puta. Postojanje zranih vreica u ptica prua mogunost koja ne postoji u sisavaca. Funkcionalna respiracija moe biti postignuta intubacijom kaudalne grudne zrane vreice, ali koristimo ju i kod endoskopije (utvrivanje spola), te kod biopsije za uzimanja uzoraka za laboratorijsku pretragu(npr. aspegiloza).

Anestezija je korisna u ptica koje se opiru obuzdavanju. One jedinke koje

su u tekoj dispneji pruat e malo otpora pa e i potreba za brzim

uspostavljanjem efektivnog zranog puta iskljuiti anesteziju. U oba sluaja

moemo odabrati intubaciju znane vreice.

Veliina koritene intubacione sonde ovisi o veliini pacijenta i hitnosti

reagiranja. U malih ptica 2-3 cm dug i.v. kateter je dovoljan. U veih se ptica

standardni 3.0 mm endotrahealni tubus s manetom moe prilagoditi za

abdominalnu primjenu. Tubus se skrauje neposredno ispod manete, a 2-3 mm

iznad nje se namota ljepljiva traka. Napuhavanje manete nakon postavljanja

osigurava tubus u poloaju i, mnogo vanije, proiruje zranu vreicu i poveava

efekt tubusa.

Tubus se moe instalirati u kaudalnu grudnu zranu vreicu izmeu

zadnja dva rebra ili iza zadnjeg rebra, ali s dorzalne strane dorzalnog ruba

pektoralnog miija. Pacijent je fiksiran u bonom poloaju, a podruje se kirurki

pripremi. Noga je fleksirana i abducirana (ne vuena kaudalno ili kranijalno) da

se prikae zadnje rebro. Naini se kratak rez kroz kou. Malim hemostatskim

klemama se tupo razdvoji interkostalno ili abdominalno miije dovoljno veliko da

se moe uvui tubus. Uvueni tubus se osigura avom i/ili napuhavanjem

manete. irenje vreice se moe testirati drei predmetno stakalce iznad

otvora tubusa pratei magljenje predmetnice. Jednom osiguran tubus prua ptici

nesmetano disanje ili se moe spojiti na dovod kisika i/ili anesteziju.

5.4. EZOFAGOSTOMIJA

U odreenim situacijama potrebno je zaobii voljku i aplicirati hranu izravno u

ljezdani eludac ili dalje. U mladih ptica koje pate od opeklina voljke ili njene

78

kronine disfunkcije i ptica s oteenjem kljuna, prijeko je potrebno izravno ih

hraniti u ljezdani eludac sondom instaliranom putem ezofagostomije. Gumena

sonda se aplicira anesteziranoj ptici kroz jednjak, zaobilazei voljku u njegov

torakalni dio sve do ljezdanog eluca, kada se osjeti otpor. Potom se naini 2-3

cm dug longitudinalni rez s desne strane vrata iznad sonde koja se osjeti u

jednjaku. Sonda se zatim malo izvue i preree, a njezin kranijalni dio se ukloni u

potpunosti. Kaudalni dio se fiksira ljepljivom trakom i avom, a ako je rez prevelik

moe se zaiti to vrlo esto nije potrebno. Moe se koristiti ep za zatvaranje

otvora sonde izmeu hranjenja. Sonda moe biti tako instalirana i do sedam

tjedana bez komplikacija. Uklanja se jednostavno rezanjem fiksacionih avova i

izvlaenjem sonde. Kirurka obrada rane i zatvaranje nisu potrebni.

Slika1. Intubacija zrane vreice.

Slika 2. i 3. Intraosalna aplikacija

79

6. LIJEENJE PTICA

Prije negoli smo zapoeli lijeenjem pticama je neophodno paljivo pristupiti i

umanjiti stres, nastojati to je mogue prije obaviti zahvat, tj. unaprijed pripremiti

sve lijekove koje trebamo aplicirati. Dobro je prije aplikacije lijeka nadoknaditi

ptici tekuinu i energiju, te povisiti temperaturu okolia. Kako bi lijeenje bilo to

uspjenije moramo se pobrinuti i za zdravlje imunolokog sustava. Kod ptica

esto pristupamo lijeenju na osnovi simptoma bolesti, tj. bez konane etioloke

dijagnoze, pogotovo kada je ptica dovedena u ambulantu u uznapredovalom

stadiju bolesti. No, prije nego li zaponemo lijeiti, uzimamo uzorak za pretragu.

80

Cilj svakog lijeenja je odrati koncentraciju lijeka na mjestu infekcije uinkovitom

sve do potpunog izljeenja. Neophodno je odrediti koncentraciju lijeka, no

ponekad je to kod ptica vrlo teko, jer one mnoge lijekove vrlo brzo izlue iz tijela.

Ponovna aplikacija lijeka moe biti stresna, pa ju valja izbjegavati. Idealna

terapijska kombinacija je primjena lijeka niske toksinosti i manje uestala

parenteralna aplikacija.

6. 1. NAINI PRIMJENE LIJEKOVA

1. PARENTERALNO najprihvatljivije, napose za lijekove koji se ne mogu

resorbirati iz probavnog sustava. Radi vizualizacije i dezinfekcije dobro je mjesto

aplikacije obrisati alkoholom.

Intramuskularno (i/m) - u prvu treinu pektoralne muskulature, naizmjenino ili u kvadriceps,

najbolje tankim inzulinskim iglama.

Intravenozno (i/v) - u ulnarnu ili desnu jugularnu venu Subkutano (s/c) najee dorzalno u podruje vrata (ponekad je koa

ptica neelastina), ili u bedreni koni nabor

Direktna aplikacija - u infraorbitalni sinus Intraosalno u vrlo hitnim kritinim sluajevima, distalni dio ulne je dobar

izbor kod veih ptica, dok u pedijatriji biramo tibiju.

Slika 1. Intramuskularna aplikacija Slika 2. Intravenska aplikacija

81

2. PER OS

U KLJUN (usta) mogue je dati malu koliinu lijeka. Najee to radimo kada

treba primijeniti kapi ili tablete (esto u goluba)

U VOLJKU - direktno se kateterom ulazi u kljun kroz lijevu komisuru u desnu

stranu do ezophagus, te do kraja voljke, paralelno s tom radnjom palpira se dokle

je kateter dospio. Najee na taj nain primjenjujemo sirupe i ljekovitu hranu.

volumen: kanarinci: 2-5 ml

male papige: 3-6 ml

srednje papige: 10-15 ml

velike papige: 15-20 ml

U HRANU (mg/kg tjelesne teine)

dnevno pojede: tigrica (50 g): 15- 20 g hrane

velika papiga (500 g): 90-100 g hrane

U PITKU VODU je najloiji nain, no neke lijekova prihvatljivo je i na taj nain

dati. Najee dajemo ovim nainom onda kada moramo izbjei stresnu

situaciju za pticu, a vrlo prihvatljivo je za lijeenje u velikim nastambama s vie

ptica, odnosno u vlijerama.

82

3. INHALACIJOM

Najee koristimo NEBULIZATOR (s maskom) ILI SPREJ (veliina estice 0,5 -

6 mikrona). Ovo je najbolji nain za lijeenje dinih bolesti (npr. aspergiloza).

Potrebno je resuspendirati lijek najee u fiziolokoj otopini, izloenost

maglici ovisna je o dozi lijeka i o klinikom stanju lijeene ptice.

4. DIREKTNA APLIKACIJA na kou (Spot-on metoda)

Ovim postupkom resorpcija lijeka je perkutana (npr. Ivermectin na kou glave - u

predjelu okcipitalne kosti), ali jednako tako utrljavamo razliitih krema, posipamo

puder, sprej, ukapavamo kapi za oi ili nos, a ponekad se lijek primjenjuje i

intrakloakalno (najee kod upala ili povreda).

6. 2. UPORABA ANTIBIOTIKA

Vano je razmotriti kada je neophodno odmah primijeniti antibiotik. Vidno

bolesnim pticama ili onima zahvaenih septikemijom antibiotik je potrebno

primijeniti intramuskularno ili intravenozno. Isto toliko vano je na koji nain i

koliko esto emo primijeniti antibiotik. S obzirom da primjena lijeka izaziva stres

kod vlasnika i pacijenta, lijeiti bi trebalo sa to manje izravnog kontaktiranja s

pticom, a to esto znai preporuiti primjenu lijeka per os iako je taj nain

primjene s najmanjim uinkom. Neke ptice u poetku prihvaaju aplikaciju per os,

ali kasnije to odbijaju. Takoer, manje koliine lijeka lake je aplicirati od veih,

pa je od velike pomoi ukoliko imamo lijek koji je prikladan za oralnu primjenu u

koncentriranoj dozi. Potrebno je takoer provjeriti dali vlasnik udovoljava svim

zahtjevima, tj. moramo ustanoviti dali je on sposoban uspjeno lijeiti pticu.

Apscese i granulome teko je lijeiti, jer smanjena koliina protoka krvi, propalo

tkivo, pH i niska koliina kisika, mogu oteati djelovanje nekih antibiotika. Stoga

je nuno provjeriti stanje tkiva na mjestu infekcije. Apscese je najee potrebno

ukloniti kirurki.

83

Ispiranjem nosnica fiziolokom otopinom uklonit emo sluz i time pomoi lijeenju

infekcija gornjih dinih putova.

ANTIBIOTICI PRIMJENLJIVI U LIJEENJU PTICA

Enrofoksacin

Enrofloksacin je antibiotik i skupine florokinolona. Ima baktericidno djelovanje, iri

se po cijelom tijelu, a primarno izluuje putem bubrenih tubularnih sekrecija i

glomerularne filtracije. Jetra ga djelomino metabolizira u ciprofloksacin,

ekvipotencijalni metabolit. Najbolji nain primjene je per os, dok intramuskularna

aplikacija moe prouzroiti iritaciju na mjestu uboda.

Enrofloksacin je uinkovit protiv veine gram-negativnih bakterija. Rezistencija na

ovaj lijek javlja se ponekad kod bakterija E. coli, Klebsiella i Acinetobacter. Do

rezistencije dolazi postepeno, a vjeruje se da je posljedica mutacije kromosoma.

Protiv bakterija Staphylococcus enrofloksacin ima umjereno djelovanje, slabo

protiv veine Streptococcus i Enterococcus vrsta, a nikakvo protiv anaerobnih

bakterija. Upotrebljava se i za lijeenje klamidioze. Doza od 15 mg/kg IM ili PO

primijenjena dvaput dnevno odrava koncentraciju lijeka u veine vrsta papiga

uinkovitom. Intramuskularnom injekcijom moemo postii najvie koncentracije

pa je esto koristimo na poetku tretmana kod jako oboljelih ptica, no ne bi je

trebalo upotrebljavati kod ponovljene aplikacije. U vodi za pie doza je od 0.3 do

0.5 mg/kg.

Penicilini i cefalosporini (beta-laktamski antibiotici)

Penicilini i cefalosporini pripadaju skupini beta-laktamskih antibiotika i sline su

farmakoloke strukture. Imaju baktericidno djelovanje, ire se u izvanstaninom

prostoru, ali teko prodiru u cerebrospinalnu tekuinu. Bubrezi ih izluuju brzo, a

smatraju se manje toksinim od drugih antibiotika, iako takoer mogu izazvati

alergijske reakcije. Spektar i nain aplikacije penicilina varira s obzirom na vrstu.

Ampicilin i amoksicilin uinkovito djeluju protiv mnogih gram-pozitivnih, ali tek

nekolicine gram-negativnih bakterija, a mogu se nai u formulacijama za

84

aplikaciju per os ili injekcijom. Penicilini novije generacije, kao to su tikarcilin i

piperacilin, imaju snanije djelovanje protiv gram-negativnih bakterija, ukljuujui

Pseudomonas, ali mogu se nai jedino u parenteralnim formulacijama.

Cefalosporine takoer razlikujemo s obzirom na spektar djelovanja, a

klasificiramo ih u antibiotike prve, druge i tree generacije. Tako su antibiotici

prve generacije, poput cefalotina i cefaleksina, uinkoviti protiv veine gram-

pozitivnih i nekolicine gram-negativnih bakterija. Openito, antibiotici druge i

tree generacije pokazuju pojaano djelovanje protiv gram-negativnih bakterija,

ali zato imaju manju uinkovitost protiv gram-pozitivnih bakterija. Cefotaksim,

cefalosporin tree generacije, upotrebljava se za lijeenje infekcija uzrokovanih

bakterijom Pseudomonas i, za razliku od ostalih cefalosporina, u sredinjem

ivanom sustavu dostie koncentraciju neophodnu za lijeenje.

Najvea mana antibioticima iz ove skupine je uestalost aplikacije neophodna da

se odri uinkovita koncentracija. Istraivanja su pokazala da je optimalna doza

penicilina 100-200 mg/kg tri do est puta dnevno, a cefalosporina 50-100 mg/kg

tri do est puta dnevno. Kod lijeenja teih infekcija neophodne su jae doze i

ee apliciranje lijeka.

Aminoglikozidi

Antibiotici iz skupine aminoglikozida imaju baktericidno djelovanje, a u lijeenju

ptica koriste se gentamicin, tobramicin i amikacin. S obzirom da se ne resorbiraju

u probavnom sustavu moramo ih aplicirati parenteralno. Aminoglikozidi se

zadravaju u izvanstaninom prostoru i teko prodiru u oko i cerebrospinalnu

tekuinu. Iz organizma se izluuju iskljuivo glomerularnom filtracijom. Na

mjestima s niskom razinom kisika (npr. veliki apscesi) aminoglikozidi ne djeluju ni

protiv anaerobnih niti protiv fakultativno anaerobnih bakterija. Aktivnost je takoer

smanjena u okoliu obogaenom organskom tvari kao to su apscesi i eksudati.

U odnosu na druge antibiotike aminoglikozidi su prilino toksini. Nefrotoksinost,

ototoksinost i disfunkcija sinapse u miiima (popraena rapidnom

intravenoznom infuzijom) mogue su komplikacije. Nefrotoksinost je esta

pojava u lijeenih ptica, ali obino nestaje ako se lijek aplicira u kratkom periodu i

pravilnoj dozi. Lijeenje aminoglikozidima treba trajati maksimalno 7 dana i

85

provoditi se s posebnim oprezom kod dehidriranih pacijenata ili onih s oslabjelom

funkcijom bubrega.

Zbog mogueg toksinog djelovanja samo se gentamicin, tobramicin i amikacin

koriste u lijeenju kaveznih ptica. Amikacin je od navedenih antibiotika najmanje

toksian i smatra se najboljim izborom. Gentamicin se koristi kada je potrebno

smanjiti trokove, te kod mikroorganizama otpornih na amikacin. Tobramicin je

izrazito uinkovit protiv bakterije Pseudomonas. Ovi lijekovi uinkovito djeluju

protiv veine gram-negativnih bakterija i Staphylococcus. Meutim, protiv veine

Streptococcus bakterija, anaerobnih bakterija te na mjestima s malom koliinom

kisika imaju slab uinak. Djeluju sinergistiki s beta-laktamima, a vjerojatno i s

florokinolonima.

U prednosti uporabe aminoglikozida ubrajamo aplikaciju jedan do dva puta

dnevno, te veliku uinkovitost protiv gram-negativnih bakterija. Mane su mu

mogunost nefrotoksinog djelovanja te neophodnost parenteralne aplikacije.

Dnevna doza gentamicina i tobramicina iznosi 5-10 mg/kg, a amikacina 20-30

mg/kg.

Trimetoprim-Sulfonamid kombinacije

Kombiniranje trimetoprima i sulfonamida dovodi do sinergistike interferencije sa

sintezom folne kiseline mikroorganizma. Ova kombinacija u dozama koritenim

kod ptica najvjerojatnije ima bakteriostatsko djelovanje. Bez tekoa prodire

unutar tkiva, a izluuje se prvenstveno bubrezima. Uinkovita je protiv veine

gram-pozitivnih i gram-negativnih patogenih bakterija, osim vrste Pseudomonas.

Trimetoprim-sulfonamid kombinacije pacijenti obino dobro podnose, ali po

aplikaciji per os ipak moe doi do probavnih smetnji i regurgitacije, posebice u

ara. Ove se potekoe mogu reducirati smanjenjem koliine lijeka ili dodavanjem

lijeka u hranu. U dehidriranih ptica sulfonamidi mogu uzrokovati oteenje

bubrega, a kod parenteralne primjene moe doi do iritacije i nekroze na mjestu

aplikacije. U sisavaca su zabiljeene mnoge druge nuspojave (npr. osip,

fotosenzibilizacija, artritis i poremeaji u radu jetre), ali iste nuspojave nisu

zabiljeene u ptica. U papiga doza od 16 mg/kg trimetoprima kombinirana s 80

86

mg sulfametoksazola aplicirana dvaput dnevno pokazala se kliniki uspjenom

tako da se u ptica ta kombinacija najee koristi.

Trimetoprim-sulfametoksazol je izvrstan antibiotik irokog spektra s

bakteriostatskim djelovanjem. esto se koristi peroralno u lijeenju infekcija

uzrokovanih gram-negativnim bakterijama, posebice u tek izleglih ptia. U mane

ovog antibiotika ubrajamo veliki volumen neophodan za doziranje, pojavu

regurgitacije u nekih ptica, te mogunost pojave nefrotoksinosti u dehidriranih

ptica.

Tetraciklini

Tetraciklini imaju bakteriostatsko i lipofilno djelovanje i lako se ire kroz tkiva. Na

tritu postoje parenteralne formulacije, ali veina ih na mjestu aplikacije

uzrokuju nekrozu. U prisutnosti kationa, kao to su kalcij i magnezij, oralna

apsorpcija se smanjuje. Nain izluivanja iz organizma ovisi o pojedinom lijeku.

Produeno lijeenje moe imati kataboliki i imunosupresivni uinak, uzrokovati

smanjenje normalne crijevne flore i jo vie poveati osjetljivost ptice na daljnje

infekcije.

U kaveznih ptica tetraciklini se primarno koriste u lijeenju klamidioze. Veina

drugih bakterijskih infekcija otporno je pri koncentraciji u plazmi (0.5-2 g/ml) koje

se mogu postii kod ptica. Doksiciklin je tetraciklin koji se najee koristi, jer je

lako topiv u lipidima, apsorbira se odmah po aplikaciji per os i ima produeno

vrijeme poluraspada.

Lijeenje klamidioze je sloeno zbog dugog trajanja (30-45 dana) koje je

neophodno kako bi se ptica oslobodila infekcije. Lijek se tijekom tretmana aplicira

injekcijom, per os, u hrani ili vodi, s razliitim rezultatima i komplikacijama.

Makrolidi

Makrolidi imaju bakteriostatsko djelovanje i uinkoviti su protiv gram-pozitivnih i

anaerobnih bakterija. Oralna apsorpcija se u sisavaca pokazala dobrom, ali vrlo

malo farmakokinetikih istraivanja je provedeno na pticama. Makrolidi se ire

svim tkivima u organizmu, a izluuju primarno metabolizmom jetre. Toksinost se

najee manifestira iritacijom crijeva i povraanjem. Najvaniji lijek u lijeenju

ptica je klindamicin, a eritromicin i tilozin se koriste rijetko. Novi makrolidi

87

(azitromicin i klaritromicin) kod drugih ivotinja pokazuju produeno vrijeme

poluivota u tkivima, ali u ptica nisu provedena istraivanja.

Prednosti klindamicina ukljuuju uinkovito djelovanje protiv gram-pozitivnih i

anaerobnih bakterija. Jednokratna doza od 100 mg/kg dnevno se preporua za

golubove.

ANTIBIOTICI KOJI SE RIJETKO KORISTE U LIJEENJU KAVEZNIH PTICA

Penicilin, tetraciklin i eritromicin rijetko se upotrebljavaju u lijeenju ptica jer je

uobiajena pojava otpornosti bakterija. Kanamicin i streptomicin se smatraju

pretoksinim. Kloramfenikol se rijetko upotrebljava, prije svega zbog postojanja

uinkovitijih lijekova, a i stoga to dodir s tim lijekom (amfenikolom) moe izazvati

negativne reakcije kod ljudi. Zbog tekoa prilikom aplikacije rijetko se

upotrebljavaju antibiotici koji se mogu aplicirati iskljuivo intravenski.

TOKSINOST POJEDINIH LIJEKOVA

Enrofloksacin

Kod uporabe preporuenih doza lijekova nuspojave su u kaveznih ptica rijetko

zabiljeene. Enrofloksacin je potencijalno nefrotoksian ako se kombinira s

ketokonazolom. Intramuskularna aplikacija na mjestu infekcije uzrokuje iritaciju.

Aminoglikozidi

Nefrotoksinost je esta pojava u kaveznih ptica. U mogue komplikacije

ubrajamo disfunkciju neuromuskularne sinapse i ototoksinost.

Beta-laktami

Do toksikih reakcija dolazi rijetko. Zabiljeene su samo idiosinkratine reakcije

(npr. anafilaksa i anemija). Mogu problem kad se unitava veliki broj gram-

negativnih bakterija je otputanje endotoksina.

Trimetoprim-sulfa kombinacije

Javljaju se problemi u probavnom sustavu i regurgitacija, posebno kod ara. U

dehidriranih ivotinja sulfa sastojak moe biti nefrotoksian.

Doksiciklin

Hepatotoksinost javlja se u ptica tretiranih prevelikim dozama.

88

6. 3. IZBOR LJEKOVA I DOZIRANJE

1. Amikacin sulfat 15mg/kg i/m 2x dnevno 7 d.

2. Ampicillin i amoxycillin

penbritin inj. 100-150mg/kg i/m (do tri puta dnevno)

ampicilin (200mg/ml) 125/500ml vode 4 kapi u 30ccm

amoxycillin (50mg/ml) suspenzija sondiranjem 2ml/kg

3. Carbenicillin

1100-200 mg/kg i/m (dva puta dnevno 7 d)

4. Cefotaxine sodium

100mg/kg i/m 2x 7d

5. Cephalexin

ptice preko 500 g - 50mg/kg (etiri puta dnevno)

ptice ispod 500 g - 30mg/kg

6. Gentamicin

15-10 mg/kg i/m (dva puta dnevno 5 d)

nebulizatorom: 200 mg u 15 ml fizioloke otopine

(npr.Genticin Pediatric Injection)

7. Tobramycin

12 mg/kg i/m (dva puta dnevno)

8. Chlortetracycline (CTC)

10,5 mg/g hrane kroz 45 d

500 mg/kg u hranu kao profilaktika doza (npr. Aureomycin)

5000 mg/kg u hranu kao terapija u septikemiji

ili 500 mg/100ml u pitku vodu (uz smanjen uinak)

9. Oxytetracycline

1500 mg/kg u hranu (npr. Terramycin)

58 mg/kg dnevno i/m (inj. 200mg/ml)

2 ml/l vode (prah 6,2%)

10.Chloramphenicol (100mg/ml)

350mg/500ml vode 4 kapi u 30ccm

89

C.succinate 80mg/kg i/m 2x 7d

C.palmitate 50mg/kg po 3x 7 d

11. Doxycycline

1500mg/l u vodu (Vibramycin topive tablete)

10-25mg/kg sondiranjem (sirup za djecu)

100mg/kg i/m svakih 5 d ukupno 6 x (Vibravenos 20mg/ml)

12. Lincomycin

1200mg/500 ml vode ( 2 kapi u 30ccm -npr. lincomycin 100mg/ml)

13. Tylosin

11g Tilosina / 50ml Dimethyl sulphoxide u nebulizatoru

1:10 u vodi - primjeniti kao sprej za oi

35-60mg/kg i/m (Tylan 50 injekcije) 2x 5 d

500mg/l u vodi za pie (Tylosin 50mg/ml) 7 d

14. Enrofloxacin

p.o. - 12mg/kg odnosno 0,5-1,0 ml 10% otopine u 100 ml vode,

i/m - 2x ( tijekom najmanje 5 dana)

15. Nitrofurazon (9,3% otopina)

1ml/l vode 7-10 d

16. Piperacilin

100 mg/kg i/m 2x 7 d

17. Spectinomicin (50mg/ml)

5ml/l vode 7-10 d

18. Trimetoprimsulfametoksazol (oral. susp.)

75mg/kg p.o. 2x 7 d

-inj.otop. 50mg/kg i/m

Antiparazitici:

1. Metronidazole (i za anaerobne b.),

40-60mg/kg sondiranjem dnevno kroz 5 dana (Flagyl)

5mg/kg i/m (dva puta dnevno)

90

2. Levamisol (inj. 13,65%)

u vodu 2ml/l

3. Ivermectin 200ug/kg s/c

4. Za Giardia: Dimetridazol u vodu 0,02-0,04% 5 d

Ipromidazol 125mg/l vode

5. Thiabendazol

50-100mg/kg kroz 7 d

Lokalno sprej Pyrethrin

Antimikotici:

1. Nystatin (oralna suspenzija 100.000 jedinica/ml)

3-6ml/kg oralno (2-3 puta dnevno kroz 7-14 dana) ili 1ml/350g

2. Amphotericine B

0,001mg intratrahealno ili i/p

1,5mg/kg i/v (tri puta dnevno kroz tri dana)

15mg :15ml fizioloke otopine kroz 15 min. nebulizatorom

(dva puta dnevno) levamisol inj. 2mg/kg 3x u intervalima od po 4 d

3. Miconazole (Daktarin 200mg/20ml-Janssen)

10mg/kg i/m dnevno

4. Ketoconazole (200mg tabl.)

7-14 d u vodi - (0,2ml fiziol.0,8mlvode50mg lijeka-npr. amazoni 0,07ml)

5. 5-Flucytosine

0,25mg 2x sondiranjem

Sredstva za umirivanje:

1. Diazepam

(5mg/ml 2 kapi u 30ml pitke vode)

2. Fenobarbiton (0,003mg/g)

3. Medroxyprogesteron (Upjohn) 30mg/kg i/m jedna doza

4. Delmadion (Tardak) 1mg/kg (ili 0,02ml/30 g)

5. Thyroxin (100mg/kg u pitkoj vodi- tabletu otopiti u 100ml)

91

6. Megaestrol acetat 1,25mg dnevno u hranu

ok terapija:

kalcij i/m ili s/c (o,5-1 ml/kg kalcijeva glukonata+5mg/ml kal. laktata)

oxitocin 0,01-0,1 ml i/m

PPOOMMOONNAA TTEERRAAPPIIJJAA:: ii//vv,, ss//cc iillii oorraallnnoo6

Ringerova otopina (zagrijana na 30-35 oC): tigrica 1 ml , nimfa 2 ml,

amazona 8 ml,

kakadu i ara 12-14 ml

(mogui dodaci: u omjeru 1:1 - 5% dekstrozna otopina,

1-2ml/kg vitamina A,D3, E,

0,5-0,75ml/kg vit. C i B kompleks),

Vit. A 100.000 jedin/kg - i/m

eljezo 40 ppm (mg/kg) - u hranu

44

Psittaciformes Anserioformes Domaa patka 2-3 kg

Cacatuidae uti kakadu Molukanski kakadu Palm (Goliat) kakadu Ruiasti kakadu Umbrela kakadu

283-514 g 640-1025 g 990-1057 g 281-390 g 458-756 g

Apodiformes Columbiformes

Domaa guska Kanadska guska Kolibri Obojana grlica Dijamantna grlica Domai golub

4-5 kg 3,5-4,5 kg 2,5-5 g 150-220 kg 40 g 260-350 g

Loriidae Psittacidae

Lori Plavo-uta ara Ara hiacinta Crvena ara utogrla papiga

360-400 g 892-1294 g 1185-1529 g 1058-1464 g 223-308 g

Falconiformes Galliformes

Kestrel Jastreb Crvenorepi jastreb Jastreb vrapar Koko

145-282 g 560-1500 g 698-1350 g 150-300 g 1,75-4 kg

Afrika siva papiga (ako) Plavoela amazona Plavoglavi pionus utoglava amazon Eclectus Plemenita papiga Naranastorepa amazona Senegalska amazona utoela amazon

300-380 g 275-510 g 238-278 g 545 g 383-524 g 268 g 125-150 g 260-460 g

Gruiformes Passeriformes

Puran Japanska prepelica dral Kanarinac Engleski crvenda Glossy Starling Zlatna i zelena zeba Indijska vrana (Beo)

4-15 kg 18-42 g 3,5-4 kg 12-29 g 20-30 g 74-82 g 15-20 g 180-240 g

Manje vrste Tigrica 30-60 g Domai vrabac 25-30 g

45

papiga Jandaj Pennant Crvenokruna papiga Nimfa Agapornis (razliiti peciesi)

118-128 g 180-200 g 60-75 g 80-90 g 50-70 g

Javanski vrabac Zeba

24-30 g 10-16 g

Teine razliitih vrsta ptica

46

7. ANESTEZIJA Zahvati koji kod ptica izazivaju bol ne mogu se izvoditi bez prije toga primijenjene

anestezije. Ako pticu ne moemo smiriti i kvalitetno ju kliniki pregledati (npr.

endoskopske pretrage, obrada kandi i kljuna), radi spreavanja stresa, te u druge

svrhe, moemo primijeniti anesteziju.

Prije primjene anestezije pticu je potrebno za taj zahvat pripremiti, a tijek anestezije

pomno pratiti. Ukoliko e postupak trajati due od pet minuta, dobro je pticu polegnuti

na zagrijanu podlogu. Ako predviamo da e doi do obilnijeg krvarenja moramo dati

s. c. (do 30ml/kg) Ringerove otopine, a po potrebi i nekih drugih pomonih sredstava.

Anesteziju pticama najee dajemo:

1. Inhalacijom - Izofluran je najprimjereniji i to 5 vol % to se smanjuje na 0,8 - 1,5

vol %.

Ovo je siguran i dobar postupak, a ptica se lako budi iz narkoze. U inhalacionoj

narkozi mogue je dati i methoxyfluran (3-3,5 vol %) ili halothan (3-4 vol %), ali tada

treba obratiti pozornost na ev. snienje krvnog tlaka. U tom sluaju moemo dati

effortil (1mg/kg i/m). U nekim sluajevima potrebno ju je kombinirati s diazepamom.

Osim direktnim udisajem anestetika pomou maske, moemo primijeniti po potrebi

endotrahealnu intubaciju ili intubaciju zranih vreica.

2. Parenteralna primjena anestetika - Ketaminhidroklorid daje se u dozi 20-40 mg/kg

(ovisno o teini ptice, onima koje su teke od 2 kg dovoljno je 20 mg/kg)

intramuskularno. Narkoza dana ovim nainom traje najee oko 30-40 minuta.

Moe se eventualno prekinuti Yohimbinom (1mg/kg). Ponekad, kad je to potrebno

ketaminhidroklorid daje se u kombinaciji s xylacinom (3-4mg/kg) ili s diazepamom

(1-1,5mg/kg).

3. Lokalni anestetici Najee se primjenjuje lindocain i to 15-30 mg/kg

parenteralno u ogranieno podruje ili direktno sprejem, u masti i sl.

8. EUTANAZIJA

Eutanazija ptica posljednji je izbor kada ustanovimo neizljeivu bolest ili pticu kao

prenosioca nekih zaraznih bolesti moramo nekodljivo unititi. Humani odnos prema

47

ivotinji, a jednako tako i humani nain ubijanja ptica kada je to nuno, bez boli,

trebao bi znati svaki veterinar.

Za male, najee za tek izlegle ptice, primjenjuje se nekoliko postupaka:

1. dekapitacija - ako je broj ivotinja mali

2. pritisak vrata o rub stola

3. iskrvarenje (vaenjem dovoljne koliine krvi iz srca)

4. kloroformom - kada moramo vei broj ivotinja ubiti

Za odrasle ptice najhumaniji nain je:

- mjeavinom anestetika i miorelaksanata (npr. T 61)

- intravenskom aplikacijom velike koliine barbiturata

- iskrvarenje uz istodobnu primjenu inhalacionog anestetika

- u zatvorenoj komori s kloroformom ili eterom, a kod veih jata s CO2 plinom u

koncentraciji 80%.

- cervikalna dislokacija (smrt je trenutana, a ovim postupkom spreavamo

regurgitaciju i aspiraciju u dini sustav, to je vano za naknadne dijagnostike

postupke)

Ukoliko stanje pacijenta oteava intravensku aplikaciju, mogue je eutanaziju izvriti i

intrapulmonalnom aplikacijom lijekova.

Pri razudbi treba voditi rauna kako je ptica eutanazirana, te posljedine promjene

uzeti u obzir.

8. 1. RAZUDBA PTICA

Sustavna razudba ptica vrlo je znaajan dio dijagnostikog postupka. Razudbeni

nalaz veterinaru uglavnom daje osnovu za tumaenje klinikog simptoma. Vrlo esto

nakon razudbe potrebno je razliite materijale poslati i na daljnje laboratorijske

pretrage.

Razudbena tehnika (uobiajena na Zavodu za bolesti ptica):

48

Iz anamnestikih podataka, ali i vanjskim pregledom leine odredimo pripadnost

pasmini, a zatim grau tijela i gojno stanje. Pregledava se perje, koa, kljun i

pokljunica, nosni otvori, oi i konjunktive, te prirodni otvori. Leinu je dobro poprskati

dezinficijensom, a zatim se polae na lea.

Rezanje leine poinje od koe na grudima, njenim odvajanjem, te pregledom

potkoja i sternalne burze. Nakon toga pristupa se pregledu tjelesne upljine, zranih

vreica, a potom i pojedinih organa, prvo in situ a zatim i pojedinano. Prvo otvaramo

trbuni prostor tako da zareemo miije ispod sternuma. Da bi otvorili grudni dio

torakoabdominalne upljine noem zareemo sternalno miije, a karama

prereemo grudnicu i kljunu kost. Egzenteracija organa poinje sa srcem, zatim

slijede plua (tupim krajem skalpela odvojimo ih od rebara i izljutimo iz toraksa), a

tek onda jetra sa slezenom, ljezdani i miini eludac sa crijevima koja je potrebno

razdvojiti. Bubrege tupo otprepariramo iz udubina zdjelice, gledamo jajnik s

jajovodom, odnosno testise, a na kraju ivce sakralnog pleksusa. Nakon toga

pretraimo organe endokrinog i imunolokog sustava (pankreas, timus, Fabricijeva

burza).

Pregleda se uropigijalna lijezda i podruje oko nje. Zatim prelazimo na glavu,

karama odreemo kljun, te kroz desnu stranu glave rez produimo kroz drijelo i

jednjak do voljke. Larinks i traheju otvaramo takoer podunim rezom. Lubanja se

otvara tako da se prvo odvoji donji kljun, zatim se skine koa s lubanje, te je se

noem presijee po sredini. Potrebno je pogledati u kakvom je stanju lokomotorni

sustav, te otvoriti eventualno poneke zglobove.

Nakon pojedinanog pregleda svakog organa, ako razudbeni nalaz nije specifian

(patognomonian), potrebno je materijal poslati u dijagnostiki laboratorij to

ukljuuje i histoloku pretragu.

III. BOLESTI PTICA KUNIH LJUBIMACA 1. BOLESTI PTICA PREMA ORGANSKIM SUSTAVIMA:

BOLESTI GASTROINTESTINALNOG SUSTAVA Povraanje - regurgitacija a) udvaranje b) zaepljenje voljke c) oteena voljke d) kandidijaza, trihomonijaza

49

Oteenost vrata a) otvrdnue voljke b) oteena voljka c) hiperplazija tireoide Proljev a) Sistemske bolesti 1. virusne infekcije (Corona, Paramyxo, Herpes, Reo) 2. bakterijske infekcije (Campylobacter, Salmonella, E. coli, Aerobacter, Pseudomonas) 3. Chlamydophila b) Enteritis 1. Bakterijski 2. Gljivini 3. Protozoarni 4. Parazitarni (nematode, cestode) Prolaz neprobavljenog sjemenja a) nedostatak grita b) enteritis (Giardia) c) atrofija miinog eluca (deficit vitamina E i Se) Tenezam, prolapsus kloake i konstipacija a) perzistirajui proljev b) neenje c) kloakalni papilomi d) dehidracija e) poveanje koliine grita i vlaknine u hrani f) abdominalni tumori Gubitak teine a) sistemske bolesti b) malapsorpcija c) paraziti-nematode i cestode d) nepravilnosti kljuna BOLESTI RESPIRATORNOG SUSTAVA Bakterijske respiratorne bolesti: 1. Sinusitis (Mycoplasma) 2. Rinoliti (bakterije, hipovitaminoza A) 3. Abscesi Psitakoza Virusne respiratorne bolesti: 1. Influenca 2. Paramyxovirus, NB

50

3. Boginje Gljivine respiratorne bolesti Aspergiloza Kandidijaza Parazitarne invazije Trihomonijaza Sternostoma trachaecolum Cnemidocoptes pilae Syngamus tracheae Respiratorne bolesti prouzroene pogrekama u hranidbi: Hipovitaminoza A - sinusitis- konjuktivitis, deficit joda Tumori Mehanike opstrukcije Alergije BOLESTI UROGENITALNOG SUSTAVA Bolesti bubrega

1. Zarazne bolesti: nefritis, pielonefritis, uretritis, kloacitis 2. Parazitarne invazije 3. Metabolike i hranidbene bolesti (nefritis, kamenci, urikoza) 4. Traumatske bolesti 5. Neoplastine bolesti 6. Toksikoze (gentamicin, sulfonamidi, sol) 7. Ostalo

Bolesti reproduktivnog sustava 1. Uzgojne bolesti

2. Povean abdomen

3. Bolesti ovarija (ciste, stalno neenje, ooforitis, gonadalni tumori: adenokarcinom,

limfoproliferativne bolesti, hemangiosarkom, disgerminom, teratom, fibrom,

fibrosarkom, miksofibrom, seminoma)

4. Opstrukcije ovidukta

5. Egg-peritonitis

6. Salpingitis

7. Prolapsus ovidukta

8. Abnormalnosti jaja

51

BOLESTI KOE, PERJA, KLJUNA, POKLJUNICE I UROPIGIJALNE LJEZDE KOA: osteenja, infekcije, opekline, neoplazije, emfizem potkoja NOKTI: predugi PERJE: poremeaj pri ureivanju perja, upkanje (samoj sebi ili od nasrtljivaca), loa kvaliteta perja, oteena pera, promjena boje (najee stres ili hormonalni poremeaj) -mitarenje -perne ciste -sindrom bolesti ljuna i perja -francusko mitarenje -ektoparaziti (perojedi krpelji, razliiti drugi nametnici) KLJUN: Abnormalnosti Kandidijaza Hranidbeni nedostaci Tumori Hemoragije POKLJUNICA: Alteracije boje, nametnici, atrofija, rinoliti, apscesi, hemoragije UROPIGIJALNA LIJEZDA: Infekcije, apscesi, zaepljenje kanala, neoplazije BOLESTI KRVOILNOG SUSTAVA BOLESTI SRCA: perikarditis, miokarditis, ednokarditis, paraziti, neoplazije, abnormalnosti BOLESTI KRVNIH ILA: arteritis, ne upalne promjene (skleroza, tromboza, embolija) BOLESTI KRVI (anemije, neoplazije) I LIMFNOG SUSTAVA SEKUNDARNE BOLESTI KARDIOVASKULARNOG SUSTAVA: Hemoragije, edemi

52

BOLESTI MIINO-KOTANOG SUSTAVA METABOLIKE BOLESTI - lomljivost kostiju, peroza, rahitis

KONGENITALNE DEFORMACIJE

PODODERMATITIS S ARTRITISOM

OSTEOMIJELITIS

NEINFEKTIVNI DEGENERATIVNI ARTRITIS

GIHT (urikoza)

SUHA GANGRENA STOPALA

SMRZOTINE

PREDUGAKE PANDE

NEOPLAZME

POLIOSTOINA HIPEROSTOZA

FRAKTURE I LUKSACIJE

BOLESTI PROUZROENE HRANIDBOM OPI NEDOSTATAK

BOLESTI KLJUNA I PERJA

PRETILOST I ATEROSKLEROZA

KALCIJ, FOSFOR I VITAMIN D3 (disbalans)

NEDOSTATAK JODA

DEFICIJENCIJA VITAMINA A, B, E, K

2. BOLESTI VLADANJA

POREMEENO VLADANJE PTICA KUNIH LJUBIMACA

Diljem svijeta ptice se eutanaziraju, smjetaju u zooloke vrtove ili

uzgajalita, naputaju, zapostavljaju, najee samo zato to vlasnik nije bio u stanju

podnijeti ili promijeniti loe vladanje svoje ptice. Sreom, veina ih je voljenih,

ravnopravni dio porodice i dobro prilagoene suanjstvu. S relativno visokim

53

stupnjem inteligencije, predstavljaju idealnog kunog Ijubimca. U namjeri da se

objasne razlike izmeu dobro prilagoene ptice i one s potekoama u vladanju,

valja objasniti mnotvo razliitosti, onih izmeu vrste, spola, dobi, porijekla, zdravlja,

hranidbe, okolia, ali i naina ivota vlasnika.

Najei poremeaji vladanja javljaju se u papiga. Papige posjeduju kompleksan

sustav komuniciranja. Za razumijevanje vladanja ptice potrebno je prisjetiti se kako

su mnoge uklonjene iz svojih divljih prostora i uzgojene u suanjstvu tek u jednoj

generaciji, te su sauvale mnotvo obiljeja iz svog stanita. U prirodi ive u jatu.

Papige su najee monogamne i sate provode u sporazumijevanju s partnerom, u

hranjenju, a mnoge vrste i u letenju. Zbog tako intenzivnog socijalnog ivota,

zatvoren prostor bez odgovarajueg drutva, moe za pticu biti psiholoka tortura.

Ptice je bolje drati u paru, osim u sluaju kada vlasnik moe nadoknaditi sve njene

potrebe za socijalnom interakcijom. Dranje ptice same u kavezu ipak ima i nekih

prednosti. Postaju privrenije, bolje oponaaju i glasaju se, te dobro naue govoriti.

54

2. 1. PREVENCIJA POREMEENOG VLADANJA

Izbor ptice kunog ljubimca

Osim treningom, mnoge probleme mogue je sprijeiti paljivim odabirom ptice

kunog Ijubimca, temeljem njenih specifinih svojstava. Vrste se ne razlikuju samo u

veliini, razliitosti hranidbe i potrebama dranja, nego i osobitostima u vladanju. to

mlau pticu uzmemo, lake emo je pripitomiti i nauiti govoriti, a jednako e biti

manje potekoa u vladanju.

Jednako tako vano je da vlasnik odabere po spolnim razlikama pticu onog spola

koja e mu bolje odgovarati.

Uz sve to vrlo je vano pticu dobro odgojiti, to se najbolje ini dok je ptica jo sasvim

mlada.

2. 2. OPI OBLICI POREMEENOG VLADANJA

Poremeeno vladanje ptice kunog ljubimca je vrlo est problem zbog kojeg vlasnici

dolaze specijalistima veterinarima. Potekoe najee zapoinju dosadom i esto

se razviju sve do neuroza.

Inteligentne papige zahtijevaju mnotvo razliitosti kako se ne bi dosaivale. Uzroci

dosaivanja su: premali kavez, nedovoljno igraaka, jednolian okoli, neizlaenje iz

kaveza, nepodoban raspored preki, osamljenost i nedovoljna panja vlasnika.

Dosada je glavni podupirui imbenik za veinu specifinih oblika poremeenog

vladanja, ali posebno je osnova vritanja i samoranjavanja.

Ptice mogu reagirati na svaku promjenu u okoliu. Neuroza je izraz koji se

upotrebljava za opis psihikog stanja Ijudi, no mnogi autori su miljenja da ga

moemo idealno primijeniti na vladanje zapaeno kod ptica koje nisu prilagoene

okoliu i nainu ivota. Neurozu izazovu i dogaaji u kui, poput seljenja, uestalih

posjeta i stalnog uznemirivanja ili promijenjeno ponaanje vlasnika. Neke ptice su

vrlo neurotine zbog drugih kunih Ijubimaca. Dranje ptice u premalom kavezu

najei je uzrok neuroze. Vrlo drutvene vrste, poput tigrica i nimfi, esto obole ako

ih se odvoji od pripadnika iste vrste. Ako se pak dre izdvojeno, ne bi smjele uti ili

vidjeti druge ptice. Tada nastaju frustracije u elji da ostvari fiziki kontakt.

55

Privatnost je papigi neophodna. Mrana kutija omoguuje ptici skrivanje i u njoj se

osjea sigurno.