chris marker pristaniste 2015

Upload: orveltotal370

Post on 25-Feb-2018

223 views

Category:

Documents


1 download

TRANSCRIPT

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    1/12

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    2/12

    2

    C H R I S M A R K E R

    3

    L A J E T E

    Biografska crtica iz Markerovog romana La coeur net, 1949: Roen 22. jula1921, u Il-o-Muenu (ostrvo u Bretanji), u porodici rusko-amerikog pore-kla; ne pojednostavljuje ivot zato to vreme prolazi. Voli radio vie od

    knjievnosti, film vie od radija i muziku vie od svega. Dobitnik nagradeEngelmann, 1948...

    PRISTANITEKris Marker (La jete,1962)

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    3/12

    4

    C H R I S M A R K E R

    5

    L A J E T E

    Kris Marker (19212012)

    Pravo ime Krisa Markera bilo je Kristijan Fransoa Bu-Vilnev (Chri-stian Franois Bouche-Villeneuve). Po svemu sudei, roen je 1921. Pro-cene mesta roenja variraju; od prozainog pariskog predgraa Belvili luksuzne etvrti Neji na Seni, do mitskog Ulan Batora. U biografskoj

    crtici sa korica svog prvog i jedinog romana, La coeur net (1949), tomeje dodao jo jednu tajanstvenu lokaciju: bretonsko ostrvce Il-o-Muan(lle-aux- Moines, Ostrvo monaha). Za vreme Drugog svetskog rata, bio

    je aktivni pripadnik najmilitantnije frakcije francuskog pokreta otpora,Makija (Maquis, FTP, Francs-Tireurs et Partisans). Bio je nezavisnikomunista, saradnik hrianskih socijalista iz asopisa Esprit, neprijateljautoritaraca i cenzora svih fela, i veliki ljubitelj maaka. Imao je i jednu

    sovu. Voleo je i ljude,im im se toliko obra

    ao, na tako brian i posve-en nain; ipak, manje s druio s njima. Umro je 2012. I to su otprilike

    svi tragovi koje je ostavio za sobom pored svog obimnog dela i inje-nice da je reo jednom od najveih inovatora u oblasti dokumentarnogi eksperimentalnog filma.

    Mnogi ga asociraju pre svega s filmom La jete, ali nije malo ni onihkoji prednost daju njegovom uvenom dokumentarcu, Le fond de lairest rouge, iz 1977.1Taj film se smatra za jedno od najboljih svedoan-

    stava o periodu 19681977, tako prelomnom i za ovo nae doba. Odrasplamsalih nada iz ezdesetih, preko njihovog guenja ili kooptiranjavekrajem iste decenije i tokom sedamdesetih, do ovoga to imamodanas. Izuzetan dokument, bez uobiajene naracije, tako da sva au-

    1Engleski naslov, A Grin Without a Cat, na koji ete esto naii, pozajmljen izAlise u zemlji uda i motiva make koji se provlai kroz film, nema veze sa ori-

    ginalom, koji otprilike znai: Vazduh je objektivno crven; ili, malo blie naemidiomu: Revolucija je u vazduhu. (Sve napomene, AG)

    Kris Marker i Gijom Egipanin

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    4/12

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    5/12

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    6/12

    10

    C H R I S M A R K E R

    11

    L A J E T E

    La jete(un photo-roman).28 minuta, crno-beli,Argos films, France, 19. 02. 1962.

    Scenario i reija: Chris Marker. Fotografije: Chris Marker. Snimatelj: Jean Chiabaut.Montaa: Jean Ravel. Zvuk: Antoine Bonfanti. Producent: Anatole Dauman.

    Uloge: Jean Ngroni (narator), Hlne Chatelain (ena), Davos Hanich (muka-rac), Jacques Ledoux (ef istraivanja), Pierre Joffroy (uvar iz logora), LigiaBranice (navedena kao Ligia Borowczyk, ena iz budunosti), Janine Klein(ena iz budunosti), William Klein (naveden kao Bill Klein, ovek iz budu-

    nosti), Germano Facetti (ovek iz budunosti), Etienne Becker, Philbert vonLifchitz, Jacques Branchu.

    Scenografija i kostimi za svet iz budunosti: Jean-Pierre Sudre.

    Muzika: Trevor Duncan (Leonard Charles Treblicock): The Girl (Prologue), TheGirl (Theme), Vastness of Space; Hymne a la Croix(Himna krstu), iz LiturgijeVelike Subote, u izvoenju Hora crkve Svetog Aleksandra Nevskog iz Pariza(dirigent Petar V. Spaski).

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    7/12

    12

    C H R I S M A R K E R

    13

    L A J E T E

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    8/12

    14

    C H R I S M A R K E R

    15

    L A J E T E

    Pristanite

    Ovo je pria o oveku obeleenom jednom slikom iz detinjstva.

    Prizor nasilja, koji ga je potresao, i ije e znaenje shvatiti tekmnogo kasnije, odigrao se na glavnom pristanitu aerodromaOrli, nekoliko godina pre izbijanja Treeg svetskog rata.

    Roditelji su nedeljom vodili decu na Orli, da gledaju poletanjeaviona.

    Te nedelje, deak, o kome govori ova pria, zauvek e upamtitinepomino sunce, prizor na kraju pristanita i lice jedne ene.

    Nita ne izdvaja uspomene od ostalih dogaaja: one se prepozna-

    ju tek kasnije, po oiljcima koje ostavljaju.Poto je to lice bilo jedina slika iz vremena mira koja je preivelarat, esto se pitao da li ga je zaista video; ili je taj neni trenutakizmislio da bi tako potisnuo pometnju koja e uslediti, s tomiznenadnom bukom, eninim gestom, telom koje se tetura, kri-cima ljudi na pristanitu, priguenim strahom.

    Kasnije je shvatio da je video smrt nekog oveka.

    Neto posle toga, Pariz je bio uniten.

    Mnogi su umrli.Neki su sebe videli kao pobednike. Drugi su postali zarobljenici.Preiveli su se povukli u podzemne hodnike ajoa.

    Na povrini zemlje, u Parizu, kao i u veem delu sveta, nije se

    moglo iveti, zbog trovanja radijacijom.

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    9/12

    16

    C H R I S M A R K E R

    17

    L A J E T E

    U poetku nita, osim ogoljavanja stvarnosti i izmicanja svih nje-nih oslonaca.

    Poinju.

    ovek ne umire, ne ludi.Pati.

    Nastavljaju.

    Desetog dana, slike poinju da cure, kao priznanja.

    Jutro u vreme mira.

    Soba iz vremena mira, prava soba.

    Prava deca.Prave ptice.

    Prave make.

    Pravi grobovi.

    esnaestog dana je na Pristanitu.

    Prazno.

    Ponekad uspeva da ponovo pronae neki srean dan, ali nekidrugi, da ugleda lice sree, ali neko drugo.

    Ruevine.

    Devojka koja bi mogla biti ona koju trai.

    Prolazi pored nje na pristanitu.

    Ona mu se osmehuje iz automobila.

    Javljaju se i druge slike i onda spajaju, u tom muzeju, koji jemoda samo onaj njegovog seanja.

    Tridesetog dana dolazi do susreta.

    Sada je siguran da je prepoznaje.

    U stvari, to jedino u ta je siguran, u tom svetu bez datuma, koji

    ga u prvi mah zapanjuje svojim obiljem.

    Pobednici su drali strau nad carstvom pacova.

    Zarobljenici su bili podvrgnuti eksperimentima, oigledno veo-

    ma vanim za one koji su ih izvodili.Ishod je za neke bio razoaranje, za neke smrt, a za neke, opet,ludilo.

    Jednog dana su meu zarobljenicima izabrali novo zamore. Bioje to ovek o kome govori ova pria.

    Bio je uplaen. uo je za efa istraivanja. Oekivao je nekogludog naunika, dr Frankentajna. Ali, sreo je jednu razumnuosobu, koja mu je smireno objasnila kako je oveanstvo osue-no na propast, kako je Prostor postao nedostupan i kako jedinaansa za opstanak lei u Vremenu. U otkrivanju neke pukotineu Vremenu, kroz koju bi se onda, moda, moglo doi do hrane,lekova, izvora energije.

    To je bila svrha eksperimenata: poslati izaslanike u Vreme, da biod prolosti i budunosti zatraili pomoza sadanjost.

    Ali, ljudski um se opirao toj ideji.

    Probuditi se u nekom drugom vremenu, znailo bi ponovo seroditi, ali kao odrasla osoba. To bi bio prevelik ok.

    Poto su prethodno, u razne zone Vremena, slali beivotna ili

    neosetljiva tela, naunici su se sada okrenuli ljudima sa veomasnanim mentalnim slikama.

    Ako bi ovima uspelo da zamisle ili sanjaju neko drugo vreme,moda bi uspeli da u njemu i ive.

    Logorska policija je nadzirala ak i snove. Taj ovek je bio iza-bran meu hiljadama drugih zbog svoje opsednutosti jednom

    slikom iz prolosti.

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    10/12

    18

    C H R I S M A R K E R

    19

    L A J E T E

    U neemu suvie fantastinom da bi u to mogla da poveruje,ona razabire glavno: neku daleku zemlju, veliko rastojanje kojetreba prei.

    Slua ga, ne podsmeva mu se.

    Da li je to isti dan? On ne zna.

    Nastavie tako, s bezbrojnim etnjama, u kojima e se meunjima razvijati preutno poverenje, poverenje u najistijem iz-danju.

    Bez uspomena, bez planova.

    Sve do trenutka kada, negde ispred njih, ne oseti barijeru.

    Tako se zavrio prvi niz eksperimenata.

    Usledio je period pokuaja u kojem se viao s njom u raznimtrenucima.

    Ponekad je zatie ispred njihovih crtea na zidu.

    Ona ga doekuje tako prirodno. Zove ga svojim Duhom.

    Jednog dana deluje uplaeno. Jednog dana se privija uz njega.

    Ne zna da li i se on naginje ka njoj, da li se njime tako upravlja,da li sve samo zamilja ili sanja.

    Negde oko pedesetog dana, sreu se u muzeju s bezvremenimivotinjama.

    Sada je sve savreno usklaeno. Kada se prebaci u izabrani trenu-tak, moe da ostane tamo i kree se bez napora.

    I ona deluje ukroeno. Doekuje ga kao neku prirodnu pojavu,kao posetioca koji dolazi i odlazi, koji je stvaran, pria, smeje sezajedno s njom, slua je, i onda ponovo nestaje.

    Po povratku u sobu za eksperimente, osea da se neto promenilo.

    Svuda oko njega, samo velelepni materijali: staklo, plastika, frotir.

    Kada se povrati iz transa, ena nestaje.

    Oni koji izvode eksperimente pojaavaju kontrolu i ponovo gaalju na zadatak.

    Vreme se jo jednom zakotrljalo i trenutak se vraa.

    Ovog puta je pored nje, obraa joj se.

    Ona ga pozdravlja, bez iznenaenja.

    Nemaju uspomena, nemaju planova. Vreme se bezbolno gradioko njih, a jedini orijentiri su ukus trenutka koji ive i crtei na

    zidovima.

    Kasnije odlaze u park. Sea se da je nekada bilo parkova.

    Ona ga pita za ogrlicu, vojniku ogrlicu, koju je stavio oko vratana poetku rata, koji tek treba da se dogodi.

    On izmilja neko objanjenje.

    Hodaju.Zastaju kod stabla sekvoje, s godovima obeleenim istorijskimdatumima. Ona izgovara neko englesko ime, koje on ne razume.

    Kao u snu, pokazuje joj na neku taku iza drveta i uje sebe kakojoj govori, Dolazim odande

    i pada unazad, iznuren.

    Onda ga preplavljuje jo jedan talas Vremena. Posledica jo jedneinjekcije, naravno.

    Ona sada spava na suncu.

    On pomilja kako je u svetu iz kojeg se upravo vratio, samo zatoda bi ponovo bio s njom, ona mrtva.

    Ona se budi. On joj opet pria.

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    11/12

    20

    C H R I S M A R K E R

    21

    L A J E T E

    Tu je sada i komandant logora. Iz razgovora koji se vodi oko njega,razaznaje da posle sjajnih rezultata eksperimenata s Prolou, sadanameravaju da ga poalju u Budunost.

    Od uzbuenja za trenutak zaboravlja da je onaj susret u muzejubio i poslednji.

    Budunost je bila bolje zatiena od Prolosti.

    Posle niza pokuaja, ovog puta mnogo napornijih za njega, uspeoje da uhvati odjeke sveta koji e doi.

    Prolazio je potpuno preobraenom planetom, ponovo izgraenim

    Parizom, s deset hiljada nedokuivih avenija.

    Drugi ljudi su ga oekivali.

    Bio je to kratak susret.

    Ovi su, oigledno, odbacili sve ostatke nekih drugih epoha.

    Izrecitovao im je svoju lekciju. Poto je oveanstvo preivelo,ono ne moe da svojoj prolosti uskrati sredstva za opstanak.

    Taj sofizam je bio prihvaen kao prerueni znak sudbine.Dali su mu energetsku jedinicu dovoljno snanu da pokrene celuljudsku industriju i vrata Budunosti su se ponovo zatvorila.

    Malo posle povratka, prebacili su ga u drugi deo logora.

    Znao je da ga njegovi tamniari nee potedeti. Bio je orue u

    njihovim rukama; njegovu sliku iz detinjstva iskoristili su kaomamac, da bi ga uslovili; ispunio je njihova oekivanja, odigraosvoju ulogu.

    Sada je samo ekao da, u nekom delu njega, ubiju seanje na tajdvaput proivljeni delivremena.

    Ali onda je, duboko u tom limbu, primio poruku od ljudi izbudunosti.

    I oni su putovali kroz vreme, samo mnogo lake.

    Sada su bili tu i predloili mu da ga prihvate kao jednog od svojih.

    Ali, on je imao drugaiji predlog: umesto u tu pacifikovanu bu-

    dunost, hteo je da se vrati u svet svog detinjstva, i toj eni, koja gaje, moda, i dalje ekala.

    Evo ga opet na glavnom pristanitu Orlija, usred tog vrelog ne-deljnog popodneva, pre rata, u kojem je sada mogao da ostane.

    Zbunjeno je pomislio kako je i deak, koji je nekada bio, sigurnotu negde i posmatra avione.

    Ali, prvo to je potraio, tamo na kraju pristanita, bilo je liceene.

    Potrao je ka njoj.

    I kada je prepoznao oveka koji ga je pratio jo od podzemnoglogora, shvatio je da nema naina da umakne Vremenu i da je tajtrenutak koji mu je bilo dato da posmatra kao deak i koji nikada

    nije prestao da ga opseda, bio trenutak njegove sopstvene smrti.

    (kraj)

  • 7/25/2019 Chris Marker Pristaniste 2015

    12/12

    22

    C H R I S M A R K E R

    23

    L A J E T E

    Bibliografija Chrisa Markera

    Le Coeur Net(1949, Editions du Seuil, Paris)

    Giraudoux Par Lui-Mme(1952, Editions du Seuil, Paris)

    Commentaires I(1961, Editions du Seuil, Paris)

    Corennes (1962, Editions du Seuil, Paris)

    Commentaires II(1967, Editions du Seuil, Paris)

    Le Dpays(1982, Editions Herscher, Paris)

    Silent Movie(1995, Ohio State University Press)

    Staring Back(fotografska monografija, 2007, MIT Press)

    Immemory(CDROM) (1997; 2008, Exact Change, Cambridge)

    La Jete: Cin-Roman(2008, Zone Books)

    O Chrisu Markeru

    Catherine Lupton, Chris Marker: Memories of the Future, 2004.Nora M. Alter, Chris Marker (Contemporary Film Directors), 2006.

    Sarah Cooper, Chris Marker (French Film Directors), 2008.

    Janet Harbord, Chris Marker: La jete, 2009.Chris Villeneuve Fritz Markassin Sandor Krasna Jacopo Berenzi Chris. (taka) Marker Chris Marker