cliff diving - skokovi sa stijena
TRANSCRIPT
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU KINEZIOLOŠKI FAKULTET (studij za stjecanje visoke stručne spreme i stručnog naziva: profesor kineziologije)
Vazmenko Pervan
SKOKOVI SA STIJENA - NATJECATELJSKI SPORT
(diplomski rad)
Mentor:
prof.dr.sc. Kamenka Živčić Marković
Zagreb, rujan 2012.
SKOKOVI SA STIJENA - NATJECATELJSKI SPORT
Sažetak
Iako joj korijeni sežu više od 200 godina u prošlost, skokovi sa stijena kao
moderan sport mlada su natjecateljska disciplina, koja je u ozbiljan, dobro organiziran i
neovisan sport stasala tek krajem prošlog stoljeća. Iznimne fizikalne sile koje se
razvijaju prilikom svakog skoka, kao i psihološki pritisak koji ih prati, daju naslutiti kako
je riječ o vrlo ekskluzivnom sportu, s malim brojem natjecatelja, ali nažalost i oskudnom
literaturom.
Glavni cilj ovog diplomskog rada bio je obraditi temu skokova sa stijena kao
natjecateljskog sporta te kompenzirati nedostatak literature iz ovog područja davanjem
osnovnih informacija o povijesti ovog sporta, pravilima, tehnici, vrstama i koeficijentima
težine skokova itd.
Ključne riječi: svjetski savez za skokove sa stijena, natjecateljski sport, razvoj, pravila,
koeficijenti težina
COMPETITIVE CLIFF DIVING Summary
Although the very roots of this sport are considered to be more than 200 years
old, only recently, during the end of 20th century, did competitive cliff diving emerge as
a distinctive, independent and very well organised modern sport.
Astonishing physical demands and immense psychological pressure that are a
part of every dive as well as a rather small number of competitors worldwide indicate
the exclusivity of cliff civing. Unfortunately, the literature about this sport is also scarse.
The main goal of this thesis is to define competitive cliff diving and to
compensate the lack of literature on this subject by delivering the basic information
about history of this sport, it's rules and regulations, technique, types of dives, degrees
of difficulty etc.
Key words: cliff diving, high diving, whdf
2
S A D R Ž A J
1.UVOD........................................................................................................................................ 4
2. OPIS SPORTA SKOKOVI SA STIJENA...................................................................................6
3. POVIJEST SKOKOVA SA STIJENA........................................................................................9
3.1. NAJZNAČAJNIJI SKAKAČI SA STIJENA I POSTIGNUĆA ............................................15
4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE SKAKAČA SA STIJENA.......................................................17
5. METODE I SADRŽAJI TRENAŽNOG POSTUPKA................................................................20
6. VRSTE NATJECATELJSKIH SKOKOVA SA STIJENA..........................................................22
6.2. PODJELA SKOKOVA OBZIROM NA VRSTU ODRAZA ................................................22
6.3. VRSTE SKOKOVA OBZIROM NA POLOŽAJ TIJELA U ZRAKU....................................23
6.4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE TEHNIKE SKOKOVA IZ POJEDINIH SKUPINA I
PODSKUPINA ....................................................................................................................... 31
6.4.1. Skokovi naprijed (forward dives)................................................................................31
6.4.2. Skokovi natrag (backward dives)...............................................................................32
6.4.3. Uzvratni skokovi (reverse dives)................................................................................32
6.4.4. Povratni skokovi (inward dives).................................................................................33
6.4.5. Skokovi s vijcima (twists)...........................................................................................33
6.4.6. Skokovi iz stoja (armstand dives)..............................................................................33
6.4.6.1. Skokovi naprijed iz stoja.....................................................................................34
6.4.6.2. Skokovi natrag iz stoja........................................................................................34
6.4.6.3. Uzvratni skokovi iz stoja......................................................................................35
6.4.6.4. Povratni skokovi iz stoja......................................................................................35
6.4.7. Poseban element tehnike - Barani.............................................................................35
6.5. NUMERIČKO OZNAČAVANJE SKOKOVA.....................................................................36
7. PREGLED PRAVILA I ODREDBI.......................................................................................39
8. ZAKLJUČAK........................................................................................................................... 48
9. LITERATURA......................................................................................................................... 49
3
1. UVOD
Ljude je oduvijek privlačio let. Od drevnog Ikara; neslavnog mitskog letača s
krilima od voska i perja, pa preko braće Wright; konstruktora prvih funkcionalnih
aviona, sve do prvih astronauta u neopisivosti bestežinskog stanja; Svemiru, ljudi su se
htjeli vinuti u visine, dotaknuti nebo.
Skokovi sa stijena možda nisu letenje u punom smislu riječi – doista, prije bi se
to moglo nazvati „padanjem“. No, suština ovog sporta leži u te tri sekunde leta, kad
čovjek zapravo ne osjeća vlastitu težinu. Da, sportaš osjeća neumoljivo privlačenje
Zemljine gravitacije sportaš osjeća - ali ne i težinu svog tijela. Neopisiv osjećaj,
potvrđen vlastitim iskustvom - ali i pomalo zastrašujuć. Vjetar, ponajprije blag i ugodan
a potom glasan i oštar, podmukla i nepopustljiva gravitacija - i površina vode kojoj se
tijelo približava sve većom i većom, gotovo zlokobnom brzinom.
Bacanje granitnog bloka debljine desetak centimetara s visine od otprilike 26
metara gotovo bez iznimke će dovesti do njegovog pucanja. S te iste visine natjecatelji
u skokovima sa stijena izvrću i okreću svoja tijela u formama salta i vijaka, završavajući
na kraju izvedbu često neprimjetnim prskanjem prilikom ulaska u vodu. Skladni pokreti
zaista su umjetničko djelo; skokovi jednostavno osvajaju svojom ljepotom. Ipak,
savršenstvo ovih pokreta može prilično zavarati. Opasnost koja se skriva ispod fluidnih
kretnji vrhunskih skakača gotovo je nevidljiva - ali itekako prisutna.
Skočiti s velike visine bez ikakve zaštite i suočiti se sa silama koje su sposobne
slomiti ljudski kostur, znači itekako riskirati te su upravo zato skokovi sa stijena
veličanstven trijumf, pobjeda discipline, vještine i ljepote nad strahom.
4
Slika 1. Slobodan skok sa stijene
"For once you have tasted flight you will walk the earth with your eyes turned skywards,for there you have been and there you will long to return."- Leonardo da Vinci -
“… Tri sekunde…
trenutak za udah, izdah;
kratku rečenicu;
ideju, odmah zaboravljenu;
ili za pogrešku zbog koje ćeš žaliti godinama.
Gravitaciji trebaju oko tri sekunde da tijelo čovjeka povuče 26 metara, tjerajući
ga pritom do brzine od gotovo 100 kilometara na sat. Pad pretvara čovjeka u živi bolid
Formule 1 – u tri sekunde ubrzava od nule do stotke te ponovo od stotke do nule
tijekom kočenja duljine od koja tri-četiri metra. Bez sigurnosnog pojasa, bez kacige,
bez kokpita od karbonskih vlakana; samo sa kupaćim gaćama i zaštitom za zube…”
Christian Eichler, Frankfurter Allgemeine Zeitung, kolovoz 1998.
5
2. OPIS SPORTA SKOKOVI SA STIJENA
Natjecateljski skokovi sa stijena (litica) predstavljaju akrobatske skokove u vodu
s visina od 22 do 27 metara za muškarce, te s 18 do 23 metra za žene. Ako se odraz
izvodi direktno sa stijene ili platforme položene na prirodnu podlogu, tada se koristi
izraz “cliff diving“ što se u prijevodu na hrvatski jezik tumači kao – „skokovi sa stijena
(litica)“. U ostalim slučajevima, kad se odraz vrši s umjetno napravljene konstrukcije,
npr. sa skakaonice u bazen, koristi se naziv “high diving“ odnosno – „skokovi s visine”.
Potrebno je naglasiti da ovaj rad isključivo obuhvaća područje ove aktivnosti sa
stajališta natjecateljskog sporta.
Nakon odraza s platforme, skakač ima točno određenu količinu vremena za
izvedbu i koordinaciju pokreta prije nego što dotakne odnosno udari o površinu vode.
Koliko traje let tj. pad i koliku brzinu tijelo skakača za to vrijeme postiže? Budući da
nastanjujemo Zemlju, vrijednost gravitacijskog ubrzanja kojom nas majčinski planet
privlači na polovima iznosi oko 9,832 m/s2, dok na ekvatoru ta ista sila ima nešto manju
vrijedost od 9,780 m/s2. Ipak, dogovorom utvrđena normirana vrijednost je g =
9,80665m/s2 odnosno 9,81m/s2, što odgovara zemljopisnoj širini od 45 stupnjeva. S
obzirom da su nam visine s kojih se skače poznate (h), a poznato nam je i ubrzanje
zemljine sile teže (g), jednostavnom formulom
možemo doći do brzina pri kojima skakačice i skakači probijaju površinu, najčešće vrlo
hladne, vode u koju skaču. Te brzine variraju od otprilike 65 km/h (za skokove s 18
metara) do preko 80, čak i 85 km/h (brzine koje se postižu pri skokovima sa 27
metara). Upravo zbog toga, skokovi s prirodnih visinskih prepreka (stijena) su jedan od
najelitnijih sportova u svijetu uopće. To potvrđuje i sam podatak o ukupnom broju
skakača sa stijena širom svijeta koji ne prelazi nekoliko stotina.
Nekad su to većinom bili profesionalci koji su skakali radi zarade, izvodeći svoje
skokove u zabavnim parkovima ili kao iznimna turistička atrakcija skačući sa svjetski
poznatih stijena u Acapulcu na obali Meksika. Ime te "famozne" stijene s koje se skače
je "La Quebrada", odnosno "The Break", a prvi zabilježeni skok s nje izveo je 13-
godišnji Enrique Apac Rios davne 1934. godine. Nekoliko smrtnih slučajeva, pokoja
ozljeda te konstantno preuveličavanje dimenzija same stijene kroz usmene predaje
6
učinilo je ovo nekadašnje ribarsko selo mističnom turističkom atrakcijom. Zapravo,
najviša točka s koje se skače je 26.5 metara, dok je najniža negdje oko 21 metar. Ono
što u stvarnosti ovaj skok čini opasnim su nepovoljan profil stijene, zbog čega je
potreban snažan odraz udalj, ali i mala dubina mora, koja na točci ulaska iznosi oko 4
metra, zbog čega skakači svoje skokove izvode u trenutku naleta vala.
Ipak, danas većinu skakača čine natjecatelji na raznim turnirima, kupovima i
prvenstvima, koji ne skaču prvenstveno radi zarade, već radi entuzijazma, ljubavi za
adrenalinom te željom za postizanjem vrhunskog rezultata. Kao što je već navedeno,
ovaj rad obuhvatit će upravo ovu drugu skupinu skakača.
Kako bi se naglasila različitost ovoga sporta i pobliže opisala s kakvim se
mjerama i silama ljudsko tijelo poigrava za vrijeme njegovog izvođenja, navest ću
nekolicinu zanimljivih podataka:
Visina platforme je na seniorskim natjecanjima od 18 do 23 metra za žene, te
od 22 do 27 metara za muške; što odgovara visini prosječne osmerokatnice.
Trajanje slobodnog pada je i do tri sekunde. U te tri sekunde skakači moraju
izvesti mnogostruke rotacije po transverzalnoj i longitudinalnoj osi. Trenutno najteži
skok koji se izvodi je "triple quad", odnosno trostruki salto unatrag s četiri vijka (okreta
oko longitudinale osi tijela), koeficijenta teškoće (DD - degree of difficulty) čak 6.3.
Zbog velike brzine kojoj tijelo skakača pada prema površini vode, stvara se i velika sila
otpora zraka, koja usporava skakačevo tijelo te odgađa udarac o površinu čak i do pola
sekunde, ovisno o tlaku zraka te konfiguraciji i orijentaciji tijela skakača za vrijeme
skoka.
Brzina ulaska u vodu također varira, od 65 - 85 km/h (18.05 - 23.6 m/s),
zavisno o tjelesnoj težini skakačice/skakača, građi tijela, visini platforme s koje se skok
izvodi te položaja kroz koje tijelo prolazi za vrijeme skoka.
Maksimalna dubina ulaska je, kao i prethodne dvije varijable, podložna
varijacijama, pa se tako skakači najčešće zaustavljaju na dubinama između 2.5 i 5, a u
nekim slučajevima i do 6 i više metara. Osim brzine ulaska u vodu, veliki faktor dubine
ulaska su: kut tijela skakača pri ulasku (idealan kut je 90°, sve manje ili više od toga
vodi manjoj dubini ulaska, većem riziku od ozljeda i manjoj ocjeni sudaca), tonus
odnosno čvrstoća tijela pri ulasku te tehnika ulaska.
7
Sile deceleracije na skakačevo tijelo u ovom sportu dolaze do izražaja pri
kontaktu s površinom vode i iznimno su velike. S obzirom da je skakaču u prosjeku
potrebno samo oko 5 metra (nekad i manje) da se od brzine 85 km/h zaustavi do
"nule", sile deceleracije tijekom ulaska iznose i do nekoliko "g", što predstavlja iznimno
visoke vrijednosti uzevši u obzir da se sila reakcije površine proteže longitudinalno kroz
tijelo, pri čemu najviše pate potkoljenice i lumbalni dio kralješnice.
Temperatura vode ovisi o lokaciji na kojoj se natjecanje održava. Na većini
lokacija prosjek iznosi oko 20-21°C, no na nekim lokacijama, kao što su Blue Lagoon
(Ujedinjeno Kraljevstvo - Keltsko more) ili La Rochelle (Francuska - Atlantski ocean),
prosječne temperature mora čak ni u srpnju ne prelaze 15-16°C.
8
3. POVIJEST SKOKOVA SA STIJENA
Počeci natjecateljskih skokova sa stijena sežu dalje od mnogih sportova koje
danas pratimo.
Pravi korijeni skokova sa stijena potječu sa Havajskog otoka Lana’i. Već je
1770. godine Kahekili, poglavica havajskog plemena s otoka Maui, bio poznat po
obredu zvanom “lele kawa”, što bi u slobodnom prijevodu značilo: skočiti sa visokih
litica i upasti u vodu na noge - i sve to bez prskanja vode. S namjerom da iskuša i
dokaže njihovu hrabrost i privrženost, Kahekili je zahtijevao od svojih ratnika da slijede
njegov primjer. Već generaciju poslije, dok je zemljom vladao kralj Kamehameha I.,
Havajci su održali natjecanje u lele kawa. Gledao se stil izvedenog skoka te prskanje
vode kod ulaska koje je trebalo biti što manje. Iako je tradicija lele kawa ostala
zaboravljena dugo vremena, to mjesto kod Kaunolua se i danas smatra mjestom od
posebnog značaja za ovaj sport.
Prateći noviju povijest ovog sporta, može se reći da su do nedavno (početak
90-tih) skokovi sa stijena bili u svijetu znani tek po slikama iz Acapulca, raznih
skakačkih predstava u zabavnim parkovima i TV reklama. Do tada su se skakači sa
stijena smatrali osobama „umornim od života“, u potrazi za nečim opasnim, napetijim.
Svjetski savez za skokove sa visina (World High Diving Federation - u daljnjem tekstu
WHDF ili Savez) osnovan je kako bi promijenio takvo stanje te kako bi ustoličio
skokove sa stijena kao pravu, natjecateljsku disciplinu, ravnopravnu sa svakom
drugom.
Prvi dostupni službeni rezultati nekog natjecanja u ovom sportu dolaze iz 1992.
godine, kad se u Švicarskoj održalo Otvoreno prvenstvo Švicarske u skokovima sa
stijena, odnosno WHDF Swiss Open Cliff Diving Championship. Natjecanje se održalo
u mjestima Cavergno (slika 2) i Ponte Brolla (slika 3), a skakalo se u rijeku Maggiu.
Upravo zbog brojnih kanjona i segmenata povoljnih za održavanje ovakvih aktivnosti,
regija Valle Maggia smatra se kolijevkom modernih skokova sa stijena. U konkurenciji
8 natjecatelja iz Švicarske i jednog iz Austrije pobjedu je 1992. godine ostvario švicarac
Frederic Weill, jedna od najprominentnijih osoba u ovom sportu o kojoj će kasnije biti
riječi.
9
Slika 2. Natjecanje u skokovima u Cavergnu Slika 3. Ponte Brolla – pogled sa stijena
U daljnjem procesu popularizacije ovog natjecateljskog sporta, tijekom
svečanosti otvaranja 2. Svjetskog prvenstva u skokovima sa stijena, 1998. godine,
ponovo održanom u Brontallu, Frederic Weill je uspješno izveo doista spektakularan
skok iz helikoptera u jezero Verbano, osiguravši si tako i mjesto u Guinessovoj knjizi
rekorda.
Iz stoja na rukama leteći dvostruki salto naprijed u prigibu s visine od 26
metara, i to još iz helikoptera, nešto je što čak i profesionalnim kaskaderima izaziva
strahopoštovanje. Imajmo na umu da je to skok s ulaskom u vodu "na glavu" (slika 4),
što je pri skakanju s takvih visina, pogotovo u natjecateljskom okruženju, rijetkost.
Kao rezultat kontinuiranog rada medija te niza natjecanja na vrhunskom
sportskom nivou, javno prihvaćanje ove sportske discipline bivalo je sve veće i veće.
Nakon što je 1999. godine treći put zaredom bio domaćin svjetskom prvenstvu,
Brontallo je postao slavan stekavši naziv rodnog mjesta modernih skokova sa stijena.
2000. godine WHDF je organizirao i prvi svjetski kup – Red Bull Cliff Diving
World Tour, koji se sastojao od dva prednatjecanja i finala. Prvo prednatjecanje se
održalo u Hrvatskoj i to u Dubrovniku, a drugo u Brontallu. Za mjesto održavanja
finalnog natjecanja odabrano je "sveto" tlo drevnih početaka skokova sa stijena –
lokacija pokraj malog mjesta Kaunolu na havajskom otoku Lana’i. Ozračje, povijest,
stanovnici i klima potvrdili su odličan odabir ove lokacije za natjecanje - kad je moderni
natjecateljski sport susreo vlastite korijene davne tradicije, bio je to susret prepun
emocija - kako od strane stanovnika, tako i od strane natjecatelja i organizatora.
10
Slika 4. Frederic Weill u izvedbi dvostrukog salta naprijed iz stoja na rukama iz helikoptera
Zalaganja i ulaganja multinacionalne kompanije Red Bull, proizvođača
energetskog pića, omogućila su održavanje prvog svjetskog prvenstva u skokovima sa
stijena, i to krajem lipnja 1997. godine u Brontallu. Konačno, predstavivši prvo izdanje
službenog svjetskog prvenstva, WHDF je publiku širom planeta upoznao sa
natjecateljskim skokovima sa stijena. Dvanaest najelitnijih sportaša iz Sjedinjenih
Američkih Država, Kanade, Mexica, Velike Britanije, Danske, Jugoslavije i Švicarske
natjecali su se za titulu koja će im osigurati ulazak u povijest – naslov pobjednika na
prvom svjetskom prvenstvu ikad održanom u ovom sportu.
Red Bull Cliff Diving World Tour zapravo je bila prva serija natjecanja svjetskog
kupa u ovom sportu. Taj događaj se sastojao od tri etape, odnosno tri zasebna
11
natjecanja u skokovima sa stijena koja se održavaju na međusobno različitim
lokacijama u periodima od oko mjesec i pol dana. Prva dva natjecanja bila su
prednatjecanja, odnosno kvalifikacijska natjecanja, dok je treće natjecanje bilo finale,
također zvano i Svjetsko prvenstvo.
Upravo po tom principu se održalo natjecanje Red Bull Cliff Diving World Tour
2000. godine. Za prvu etapu odabran je jedan od najljepših gradova na Mediteranu –
Dubrovnik.
Slika 5. Skokovi sa Lovrijenca
Otkuda toliko zanimanje i ukazana čast? Inicijatorica ideje da se World Tour
dovede u Hrvatsku bila je Silvia Weill, suosnivačica i prva predsjednica WHDF-a.
Njezin suprug, Frederic Weill, također jedan od utemeljitelja, veliki entuzijast i
zaljubljenik u skokove sa stijena, bio je gost grada Dubrovnika i okolnih litica već više
od dvadeset godina. Bivajući svjesna ljepote Dubrovnika, kao i njegovog potencijala da
bude adekvatan domaćin natjecanju poput ovog, Silvia Weill je odlučila Dubrovnik
pretvoriti u prvu od tri etape koje su predstavljale Red Bull Cliff Diving World Tour 2000,
prvi službeni svjetski kup u dugoj povijesti ovog sporta. Za sva tri domaćina prvog
World Toura ugošćivanje natjecanja bila je iznimna čast. Svrstati Dubrovnik u isti rang
sa Brontallom, kolijevkom modernih skokova sa stijena, te mjestašcem Lana’i s
12
havajskog otoka O’ahu, drevnim iskonom ovog sporta još prije tristotinjak godina,
ukazuje samo na činjenicu da je jednom od naših najljepših gradova iskazana izuzetna
čast i poštovanje, te dodijeljen važan zadatak organizacije.
Natjecanje koje se održalo 20. svibnja s platforme postavljene na litici na
vanjskom zidu tvrđave Lovrijenac u Dubrovniku bilo je poprište događaja
novoosnovanog svjetskog kupa u skokovima sa stijena. Tijekom tri dana ova prirodna
arena stavljala je sposobnosti skakača na kušnju. Snažni vjetrovi na vrhu litice nisu
dopuštali skakačima ni najmanju pogrešku. Usto, skakači čija tijela pri kraju slobodnog
pada dostižu tako ekstremne brzine nakon samo tri sekunde ubrzanja, imali su vrlo
malo područje u kojem je more dovoljno duboko za ulazak. Katkad priroda doista
postavlja oštra ograničenja. Tako je mislio i svjetski prvak s natjecanja u Brontallu
1999. godine, Orlando Duque. Žilavi kolumbijac, nastanjen na Havajima, dominirao je
natjecanjem. U finalu, čak i u uvjetima daleko od idealnih, izveo je dva impresivna,
gotovo savršena skoka. Prosječna ocjena koju je dobio za trostruki salto naprijed u
prigibu s pola vijka i dvostruki salto natrag s tri vijka bila je čak 9. Trio na podiju bili su
Orlando Duque, Rogelito Lopez de Souza i Vyacheslav Polyeshuk
Pobjednik natjecanja koje se održalo u slikovitom okruženju Brontalla 22. srpnja
2000. godine opet je bio Duque, a u tome mu je pomogao i njegov fenomenalan
dvostruki salto natrag s četiri vijka, najteži skok dotad izveden na nekom službenom
natjecanju. Od nekoliko je sudaca za to bio nagrađen ocjenom 9.5 bodova. Duque, čiji
je prepoznatljiv zaštitni znak duga kosa svezana u rep koji se proteže gotovo do
stražnjice, time je ponovio uspjeh iz Dubrovnika. Pobjednici ovoga natjecanja bili su:
Orlando Duque, Rogelito Lopez i Vyacheslav Polyeshuk.
Slijedeća, i posljednja postaja, bila je na Havajima, pokraj mjesta Kaunolu na
otočiću Lana’i. Savršeno izvevši fantastična dva salta natrag s četiri vijka, te dobivši
desetke od svih sedam sudaca, Duque je zaokružio sezonu trećom i ukupnom
pobjedom. To je bio prvi zabilježeni savršeno ocijenjeni skok u ovom sportu, a dogodio
se upravo na "svetom tlu" rodnog mjesta skokova sa litica (Lana’i ) 25. kolovoza 2000.
godine. Duque se prije natjecanja konzultirao sa havajskim svećenikom, te zatražio
oprost radi stupanja na sveto tlo. I sam je proučavao povijest skokova sa stijena, te
učinio ono što mu se učinilo ispravnim. “Kad sam se danas uspeo tamo gore, kao da
sam osjetio još nečiju nazočnost, kao da me netko promatrao…”- rekao je nakon
natjecanja. Prema izjavama službenika WHDF-a, vrhovnog tijela u ovom sportu,
13
izvedbe skakača na tom natjecanju vinule su sport u neslućene visine. Kako je i sam
Frederic Weill nakon cijelog događaja rekao: – “Ne znam jesu li to bili duhovi bogova ili
nešto drugo u ovim kraljevskim vodama, ali ovo danas bilo je najviša razina skokova u
vodu koju sam do sada vidio… Ovo mjesto zaslužuje iznimno poštovanje, a ovi
sportaši su mu ga i iskazali, te se to moglo vidjeti u današnjim izvedbama…”
Na ovom natjecanju je nastupilo trinaest skakača (plasman od prvoga mjesta
nadalje): Orlando Duque, Rogelito Lopez, Vyacheslav Polyeshuk, Peter Bihun, Dustin
Webster, Steve Black, Magnus Gardarsson, Ivan Alvarez, Alex Andermatt, Todd
Michael, Zvezdan Grozdić, Ricardo Gutierrez i Alain Lobet.
SCDC (Swiss Cliff Diving Cup - Švicarski kup u skokovima sa stijena) utemeljen
je 1992. godine, četiri godine prije utemeljenja WHDF-a. Glavna odrednica SCDC-a je
bila osnovati natjecanje u skokovima sa stijena u kojem bi sudjelovanje i zabavljanje
bilo važnije od plasmana i pobjeđivanja. Cilj je bio jednom godišnje organizirati susret u
prijateljskom ozračju kako bi skakačice i skakači od 16 godina naviše mogli zajedno
natjecati. Mjesto održavanja te prigode u Švicarskoj bio je kanjon Maggia kod mjesta
Ponte Brolla.
1996. godine uvela se i kategorija juniora kako bi se razvijali mladi talenti koji su
skakali s visina do 9.5 metara. Iste godine SCDC se udružio s WHDF-om.
1998. godine suradnja između Švicarskog Saveza za Plivanje i Skokove u vodu
(SSCHV) i WHDF-a započela je uvrštavanjem SCDC-a u službeni SSCHV kalendar
natjecanja.
World high diving federation - WHDF (Svjetski savez za skokove s visina) je
utemeljen u veljači 1996. godine, a utemeljitelji su: Klaus Dibiasi (Italija), Claudio de
Miro (Italija), Frederic Weill (Švicarska) i Silvia Weill (Švicarska). Prvi i osnovni cilj
WHDF-a bio je da se skokovi sa stijena potpuno priznaju kao službena sportska
disciplina. Kako bi se to postiglo, WHDF je u početnih nekoliko godina utvrdio službena
pravila sporta, a također i započeo s organiziranjem skakačkih natjecanja na državnoj i
međunarodnoj razini koja danas već imaju tradiciju (na pr. svjetsko prvenstvo). Velika
pozornost se poklanja i mladim sportašima kako bi ih se privuklo i podržalo da se bave
ovim sportom koji jest opasan i zahtjevan, ali baš zato i vrlo zanimljiv - veličanstven u
punom smislu riječi. Naravno, promidžba ovog sporta vršila se i preko tiska, televizije,
radija i ostalih medija koliko je god to bilo moguće.
14
3.1. NAJZNAČAJNIJI SKAKAČI SA STIJENA I POSTIGNUĆA
Orlando Duque svakako je najpoznatiji svjetski natjecatelj u skokovima sa
stijena. Ovaj tridesetosmogodišnji Kolumbijac duge kose zavezane u rep osvojio je
naslov najboljeg svjetskog skakača sa stijena čak devet puta, a svojom karizmom,
komunikacijom i pozitivnim stavom doista slovi kao najveći i najprepoznatljiviji
ambasador ovog sporta. Orlando je prvi skakač u povijesti ovog sporta koji je na
službenom natjecanju izveo "savršen skok" - njegov dvostruki salto nazad sa četiri vijka
izveden 2000. godine u mjestu Kanoulu na Havajima svi suci ocjenili su ocjenom deset.
Gary Hunt jedan je od najperspektivnijih natjecatelja u ovom sportu, osoba koja
svojim novim, iznimno kompliciranim skokovima pomiče granice mogućega. Ovaj mladi
britanac svoje korijene vuče iz uspješne natjecateljske karijere u olimpijskim skokovima
u vodu, a trenutno je jedina osoba na svijetu koja izvodi iznimno zahtjevan "triple
quad", trostruki salto nazad s četiri vijka, koeficijenta teškoće 6.3.
Dana Kunze je 1983. u zabavnom parku Sea World u Kaliforniji postao vlasnik
svjetskog rekorda u najvišem skoku u vodu ikad izvedenom. Skočivši izvrstan trostruki
uzvratni salto s visine od nevjerojatna 52.4 metra, ovaj amerikanac se gotovo bez
prskanja zabio u vodu brzinom od gotovo 110 km/h i ušao u povijest. No ipak, njegov
rekord kasnije je dva puta oboren. Prvi je to 1985. učinio Randy Dickenson u Hong
Kongu, skočivši dvostruki salto naprijed s pola vijka oko 53.3 metra, a potom i Švicarac
Olivier Favre 1987., kad je u francuskom mjestu Villers-Le-Lac izveo dvostruki salto
nazad s visine od 53.9 metra. Ipak, Danin skok smatra se "pravim" rekordom. Naime,
15
Slika 6: Orlando Duque
osim što su, za razliku od Daninog, Randyjev i Olivierov skok izvedeni gotovo bez
odraza, a usto i tehnički vrlo manjkavo, obojica su, također za razliku od Dane, uslijed
dodira s vodom pretrpili teške tjelesne ozljede nakon čega su morali biti odvezeni u
bolnicu. Vlasnica ženskog rekorda u najvišem skoku u vodu je Lucy Wardle, koja je
1985. u Hong Kongu izvela uzvratni leteći salto s visine od 36.8 metara.
16
4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE SKAKAČA SA STIJENA
Za bavljenje bilo kojim sportom potrebni su određeni preduvjeti koji od sporta do
sporta znaju biti prilično različiti. O tome nam govore nebrojene sličnosti ili razlike
jednadžbi specifikacija različitih sportova. Ono što sa sigurnošću možemo utvrditi jest
to da je jednadžba specifikacije sporta skokova sa stijena najsličnija onoj
"tradicionalnih", natjecateljskih skokova u vodu, već odavna priznate olimpijske
discipline. Ipak, zbog nedostataka literature i dostupnih istraživanja specifično iz
područja natjecateljskih skokova sa stijena, o poželjnim osobinama sportaša i faktorima
uspješnosti u ovom sportu možemo raspravljati samo hipotetski i komparativno u
odnosu na srodne sportove: skokove u vodu, trampolin i sportsku gimnastiku iz razloga
sličnosti akrobatskog dijela ovih sportova i njihove konvencionalnosti.
Veliko, dobro i čvrsto iskustvo tehnike skokova u vodu ili sličnog akrobatskog
sporta glavna je i najveća predispozicija za razvoj, napredak i uspjeh skakača sa
stijena. Zbog iznimnih sila kojima se tijelo sportaša podvrgava u ovom sportu, bilo na
treningu, bilo na natjecanjima, jasno je da je najveća moguća razina kondicijske
pripremljenosti nezaobilazan temelj na kojem se gradi imalo uspješna karijera skakača.
Zbog specifičnih uvjeta u kojima se ovaj sport izvodi, kao što su ekstremne visine s
kojih se skače, također su važne, ako ne i presudne, i konativne dimenzije skakača.
Hrabrost je preduvjet bez kojeg uspjeh u ovom sportu nije moguć. Čak i laik
može zaključiti da je potrebno biti krajnje hrabar, baciti se s 25 ili više metara u
slobodan pad uz jak vjetar, dok valovi čekaju da vas poklope. Tu "ludosti" nije kraj, jer
je pritom potrebno izvesti i niz visoko koordiniranih pokreta oko čak dviju tjelesnih osi,
poprečne i uzdužne. I dok tijelo vodi mukotrpnu bitku s centrifugalnim i centripetalnim
silama koje ga pokušavaju razvući poput žvakaće gume, vrlo se lako može dogoditi da
se skakač jednostavno izgubi u zraku uslijed rotacije. To je pojava koja se događa i u
olimpijskim skokovima u vodu, gdje su remeteći faktori puno manji, odnosno gotovo ih
nema u odnosu na prirodne faktore na otvorenom prostoru i puno veće zahtjeve samih
skokova u sportu natjecateljskih skokova sa stijena.
Iz urođene ili stečene hrabrosti te kritične razine prethodno uspješno
ponovljenih motoričkih izvedbi stvara se konativna dimenzija koja karakterizira skakače
sa stijena - iznimno samopouzdanje. Naime, nije lako vjerovati da ćete nakon 27 i više
17
metara konstantnog ubrzanja, velike brzine tijela u odnosu na vodu te svih mogućih
rotacija tijekom leta baš svaki put savršeno pogoditi ulaz na noge ili glavu. Govoreći iz
osobnog iskustva, u takvim trenucima vam se u glavi motaju svakakve remeteće misli,
a upravo tako gubite predragocjenu koncentraciju prijeko potrebnu za skok i dovodite
se u moguću opasnost. Upravo zato skakači svojim jakim samopouzdanjem i
samodisciplinom “tjeraju” sve misli koje ih mogu omesti i jedino na što misle je
savršena izvedba.
Vidni aparat jedan je od najvažnijih senzoričkih mehanizama kojim skakač
skuplja informacije potrebne za uspješnu motoričku izvedbu. No ipak, vid je tijekom
skoka često vrlo otežan. Naime, u dijelu skoka odmah nakon odraza, vid gotovo da i
nije od neke koristi jer zbog velikog broja i brzine rotacije skakač jednostavno ne može
dobiti čistu sliku situacije u kojoj se nalazi - uglavnom su to šare, nijanse te razlike u
intenzitetu svjetlosti koji se izmjenjuju u milisekundama. Ipak, kako se približava
trenutak pripreme za ulazak, funkcija vida u skoku dobiva presudnu važnost. Kad
skakač "otvori" skok i započne s usporavanjem rotacije, pogledom traži površinu vode,
točku ulaska, te procjenjuje brzinu i preostalo vrijeme. Upravo zato u skokovima sa
stijena stvoren je element „barani“, kojim se osigurava najduži period za percipiranje
prostora, analizu situacije i pripremu ulaska.
Postoji jedna zanimljivost vezana za naše doživljavanje svijeta oko sebe, a time
i skakačevo doživljavanje skoka. Naš živčani sustav, zbog odgode u vremenu koje mu
je potrebno za prijem, obradu i "shvaćanje" informacija dobivenih iz senzoričkih
aparata, zapravo "kasni" u shvaćanju onoga što se dešava oko nas. Vrijeme kašnjenja
varira ovisno o putevima kojim informacija putuje do analitičkih centara, te tako može
iznositi od nekoliko desetaka do nekoliko stotina milisekundi. Ako uzmemo u obzir
prosječan "delay" od, recimo, 200 milisekundi, te brzinu ulaska skakača u vodu u ovom
sportu od oko 23 metra u sekundi, dolazimo do saznanja da se skakač, u trenutku kad
osjeti odnosno doživi udarac o površinu vode - zapravo već nekoliko metara pod
površinom! Upravo iz tih razloga iznimno je bitno razviti kvalitetne motoričke programe
sa stabilnim i automatiziranim izvedbama.
Većina sportaša u ovom sportu dostigne svoj maksimalni kapacitet, tehničku
vještinu i mentalnu zrelost s otprilike tridesetak godina. To nam prikazuje i trenutni
prosjek starosti skakača u svjetskom kupu, koji iznosi oko 31 godinu. Kao zanimljivost
navodim informaciju da je trenutno najstariji natjecatelj u svjetskom kupu Slava
18
Polyeschuk, rodom iz Ukrajine. Slava je rođen 1966. godine i s trenutnih 46 godina bez
problema konkurira i dvostruko mlađim natjecateljima.
Trenutak najvećeg rizika za skakača je, naravno, onaj prilikom ulaska u vodu.
Naime, u tom djeliću sekunde, koji traje oko 8 stotinki pri brzini ulaska od 80 km/h, dok
su dijelovi tijela ispod vode podvrgnuti ekstremnoj parcijalnoj deceleraciji
(usporavanje), ostatak tijela iznad vode još uvijek je pod utjecajem pune akceleracije
(ubrzanja). Upravo zbog toga, skakač mora imati iznimno veliku relativnu tjelesnu
jakost. Kod pravilno izvedenog ulaska najveću silu prilikom kontakta s vodom podnose
skakačevi tabani tj. stopala. Prilikom ulaska u vodu tijelo treba biti što okomitije na
površinu, jer se na taj način smanjuje udarna ploha. Okomitim i čvrstim ulaskom se
znatno smanjuje rizik od ozljeda, jer se izbjegavaju kontuzije (udarci, nagnječenja) ili
istezanja mišića, kostiju, ligamenata, tetiva te unutarnjih organa, a time i ozljeda katkad
opasnih po život. Nekontrolirani pad (skok na trbuh, leđa, bok…) s visine od 27 metara
bio bi po skakača potencijalno koban. Skokovi sa stijena (platformi) viših od 27 metara
u principu nisu odobreni, pa tako, naravno, nisu niti preporučeni. Količina vremena leta,
tj. vremena provedenog u zraku raspoloživog za skok gotovo da se i ne mijenja zbog
velikog ubrzanja i nagomilane brzine, ali se zato rizici od fatalnih posljedica povećavaju
sa svakim dodatnim metrom.
19
5. METODE I SADRŽAJI TRENAŽNOG POSTUPKA
Koje metode rada se koriste pri treningu skakača sa stijena? Da bi se moglo
odgovoriti na to pitanje, prvo bi valjalo "zagrebati" u samu klasifikaciju ovog sporta.
Skokovi sa stijena pripadaju skupini polistrukturalnih konvencionalno-estetskih
sportskih aktivnosti koje sadrže estetski oblikovane i koreografski postavljene acikličke
strukture kretanja (Milanović, 2010). Drugim riječima, njima je cilj zadovoljiti određeni
estetski kriterij izvođenjem dopuštenih kretanja.
Skokove sa stijena karakteriziraju brzi i eksplozivni pokreti izvedeni s visokim
stupnjem međumišićne koordinacije, dok je trajanje same aktivnosti ograničeno na oko
3 sekunde, koliko traje izvedba samog skoka. Iz toga je jasno da će trening biti
usmjeren na razvoj eksplozivne snage, brzine te koordinacije i ravnoteže, bez
pretjerane potrebe za razvijanjem aerobne ili anaerobne izdržljivosti. Izdržljivost se u
ovom sportu razvija i održava isključivo s ciljem održavanja kvalitetnog zdravstvenog
statusa skakača, kao i zbog povećane sposobnosti oporavka od ostalih trenažnih
stimulansa.
Sve sportske aktivnosti u svom trenažnom procesu ovise i o adekvatnim
metodama poučavanja, odnosno prenošenja motoričkih informacija na sportaša. S
obzirom da su optimalno usvojeni i stabilizirani tehnički elementi jedan od osnovnih
preduvjeta uspjeha skakača sa stijena, vrlo je važno da se remeteće veličine na ovom
polju svedu na najmanju moguću mjeru.
Prema načinu prenošenja motoričkih informacija, u ovom sportu su najviše
zastupljene demonstracijska te verbalna metoda. S obzirom da su neiskusniji skakači
najčešće okruženi iskusnijim kolegama, okruženi su i svakodnevnim demonstracijama
elemenata koje još ne znaju, ali će ih uskoro početi izvoditi. Vrlo je bitno da trener
najprije razgovorom da osnovne teorijske informacije o motoričkom kretanju kojeg
skakač treba izvesti te da omogući skakaču uspješno razlikovanje dobrog od lošeg
kretanja, kao i prepoznavanje uzroka. Tek tada bi se, u pravilu, trebalo krenuti u
izvođenje novog skoka.
Kad dolazimo do načina usvajanja odnosno svladavanja motoričkih zadataka,
čak i laiku postaje jasno da vrlo složene pokrete koje izvode skakači sa stijena nije
moguće naučiti "odjednom", već ih je nužno podijeliti na manje segmente. Upravo zato
u natjecateljskim skokovima sa stijena pri poučavanju dominira analitička metoda
20
poučavanja, pri kojoj se uče jednostavniji elementi kao podloga za izvođenje onih
većih, kompliciranijih, zahtjevnijih. Također, u ovom sportu vrlo je važna i uloga
ideomotoričke metode poučavanja, koju skakači često koriste, a sastoji se od
zamišljanja i misaone izvedbe elementa koja prethodi realnoj, stvarnoj izvedbi.
Prvo se rade elementi skoka na "suhom", dvoranskom treningu. To uključuje:
elemente odraza, rotacije, doskoka, jednostavnijih skokova na trampolinu ili skokova u
jamu ispunjenu spužvama. Kad započne faza učenja na bazenu, prvo se skaču
jednostavniji skokovi s manjih visina, nakon čega se oni "nadograđuju" dodatnim
saltima i vijcima, uz izvođenje istih s većih visina.
21
6. VRSTE NATJECATELJSKIH SKOKOVA SA STIJENA
Skokovi sa stijena razlikuju se obzirom na dva osnovna čimbenika u tehnici
izvođenja: vrstama rotacije, odraza s podloge (platforme) i položaju tijela u zraku.
6.1. PODJELA SKOKOVA OBZIROM NA VRSTU ROTACIJE
U skokovima sa stijena postoje dva ispravna načina okretanja oko tjelesnih osi,
a to su okreti tijela oko transverzalne ili poprečne osi - salta, te okreti tijela oko
longitudinalne ili uzdužne tjelesne osi - vijci.
Kad govorimo o saltima, postoje rotacije naprijed i rotacije unatrag, dok je kod
vijaka svejedno je li rotacija usmjerena u lijevu ili u desnu stranu, jer to ne utječe na
skok, već je individualno stilsko obilježje svakog skakača.
U natjecateljskim skokovima sa stijena, baš kao i u olimpijskoj disciplini skokova
u vodu, točno je definiran kut rotacije kako bi se rotacija priznala kao valjana. I u
slučaju salta i u slučaju vijaka, okreti se vrednuju svakih 180° (tablica 1).
Tablica 1. Podjela skokova obzirom na vrstu i količinu rotacije
stupnjevi salta vijci0 skok na noge odrazom s nogu
skok na glavu iz stoja na rukamabez okreta oko uzdužne osi tijela
180 skok na glavu odrazom s nogu skok na noge iz stoja na rukama
pola okreta oko uzdužne osi tijela
360 jedan okret oko poprečne osi tijela jedan okret oko uzdužne osi tijela540 jedan i pol okreta oko poprečne osi
tijelajedan i pol okreta oko uzdužne osi tijela
720 dva okreta oko poprečne osi tijela dva okreta oko uzdužne osi tijela900 dva i pol okreta oko poprečne osi tijela dva i pol okreta oko uzdužne osi tijela
1080 tri okreta oko poprečne osi tijela tri okreta oko uzdužne osi tijela
6.2. PODJELA SKOKOVA OBZIROM NA VRSTU ODRAZA
Kad govorimo o vrsti odnosno tipu nekog skoka, u stvari govorimo o kombinaciji
između određene skupine odraza i načinu kao i smjeru izvođenja rotacije. Tako u ovom
sportu, obzirom na smjer i vrstu rotacije te početni položaj (vrstu odraza), razlikujemo
skokove (salta) koji se izvode u smjeru prema naprijed i natrag, uzvratne skokove
22
(natrag), povratne skokove (naprijed), skokove s vijcima i skokove iz stoja na rukama.
Prema propisanim pravilima od strane WHDF-a, definirane vrste skokova razvrstane su
u slijedeće skupine i podskupine obzirom na težinski koeficijent skoka:
skupina 100 skokovi naprijed
skupina 200 skokovi natrag
skupina 300 uzvratni skokovi
skupina 400 povratni skokovi
skupina 600 skokovi iz stoja na rukama
podskupina 610 skokovi naprijed iz stoja
podskupina 620 skokovi natrag iz stoja
podskupina 630 uzvratni skokovi iz stoja
podskupina 5000
skokovi s vijcima (nisu zasebna skupina već su samo podvrsta svih
navedenih skupina skokova jer se vijci nadodaju na salta, neovisno o
vrsti rotacije i odraza.
6.3. VRSTE SKOKOVA OBZIROM NA POLOŽAJ TIJELA U ZRAKU
U zraku, tijekom rotacije, tijelo skakača može biti u nekoliko različitih položaja.
Položaj tijela u zraku ima dvojaku vrijednost – estetski i tehničku. Tehničku
komponentu definirana je biomehaničkim zakonitostima izvedbe. Neke skokove je teže
izvesti u jednom položaju nego u nekom drugom, ali se zato za skokove s težim
položajem koeficijent teškoće povećava dodavanjem određenog bonusa bodova, koji
se razlikuje od položaja do položaja.
Prilikom izvedbe pojedinih skokava razlikuje se šest osnovnih položaja tijela:
zrčeni, sklonjeni, pruženi, slobodni, „leteći“ i „split“.
Zgrčeni položaj tijela u zrakuZgrčeni položaj tijela u zraku naziva se još i položajem C. To je položaj u kojem su
kukovi i koljena u stanju maksimalne fleksije s natkoljenicama pritisnutim uz prsa. Za
njega se u koeficijentu skoka ne dobiva bonus iz razloga što je potrebno najmanje
snage, odnosno kutnog momenta za rotaciju od bilo kojeg drugog položaja. Također,
kod ovog položaja treba paziti da se za vrijeme rotacije u skoku noge ne šire, jer se
time smanjuje vrijednost skoka.
23
Slika 7: Zgrčeni (C) položaj pri povratnoj rotaciji
PrigibSklonjeni položaj ili kako se u terminoloiji skokova u vodu naziva položaj prigiba (B),
onaj je pri kojem su koljena i stopala u potpunoj ekstenziji (ispruženi), ali se tijelo
maksimalno pregiba u kukovima, pri kojemu je poželjno da su prsa pritisnuta uz
natkoljenice. Naravno, što je kut između nogu i trupa manji, skok će biti ocijenjen
boljom ocjenom. Također, pažnja mora biti usmjerena na to da noge ne smiju biti
raširene u položaju prigiba niti zrčene u zglobovima koljena. Treba napomenuti da se
za skokove izvedene u sklonjenom položaju dodatno povećava koeficijent teškoće u
odnosu na skokove izvedene u zgrčenom položaju, jer je radi manjeg radijusa rotacije
tijela teže postići određenu brzinu rotacije.
24
Pruženi položaj tijela u zrakuPruženi položaj tijela (A) je onaj u kojem je tijelo potpuno ispruženo, tj. u kojem su
kralješnica, kukovi, koljena i stopala u stanju maksimalne ekstenzije. Pruženi položaj
najčešće se koristi kod rotacija s većim brojem vijaka u skoku, odnosno kad se izvodi
više od ½ vijka. Ponekad se izvodi i u skokovima bez vijaka. Kod izvođenja ovog
položaja treba paziti (pogotovo tijekom rotiranja vijaka) da se izbjegava fleksija u
koljenu i kuku jer se gubi stabilnost u skoku, a i drastično se smanjuje vrijednost skoka.
Položaj ruku i glave u odnosu na ostatak tijela često varira, zavisno o vrstama i fazama
skoka, te to nužno ne utječe na narušavanje ocjene skoka.
25
Slika 8: Položaj prigiba u rotaciji naprijed (B)
Slobodan položaj tijela u zraku
Slobodan položaj nije definiran položaj sam po sebi, već se on navodi kao položaj tijela
u skoku kada se za vrijeme izvođenja izmjenjuju različiti položaji, odnosno kad skokom
ne dominira niti jedan prethodno navedeni položaj (A, B ili C). Primjerice, dva salta
natrag s tri vijka navode se kao slobodan položaj (D), jer je za vrijeme vijka tijelo
skakača pruženo, a tijekom za vrijeme pripreme ulaska u vodu on izlazi iz tog položaja
i sklanja se u trupu. Neki skokovi s vijcima se ipak navode s oznakom B ili C, i to u
slučaju kad zgrčeni ili sklonjeni položaj dominiraju većim dijelom skoka.
26
Slika 9: Pruženi (A) položaj tijela
"Leteći"
Leteća pozicija tijela u zraku (E) postoji i u skokovima sa stijena i u tradicionalnim
skokovima u vodu. To je način izvođenja skoka kad najmanje prvih 90° rotacije oko
poprečne osi tijela, tj. ¼ salta u skoku mora biti izvedeno u pruženom položaju.
27
Slika 10: Ovo je jedan od primjera "slobodnog" položaja tijela (D) u zraku. Konkretno, ovdje je riječ o fazi skoka u kojoj skakač prelazi iz
salta s vijkom u čisti salto, bez vijka..
"Split"
„Split“, popularno zvan i "prijelom", je element tehnike pri kojem skakač zauzima
ispruženi položaj tijela u zraku, a od letećeg položaja, E, razlikuje se po tome što je
naglašen u trajanju rotacije oko poprečne osi tijela manje od 90°, tj. manje od ¼ salta
28
Slika 11: Leteći položaj.
6.4. OSNOVNE KARAKTERISTIKE TEHNIKE SKOKOVA IZ POJEDINIH SKUPINA I PODSKUPINA
6.4.1. Skokovi naprijed (forward dives)
Skokovi naprijed izvode se tako da skakač punim stopalima stoji na rubu
platforme, a okrenut je licem prema vodi, tj. leđima prema platformi. Većina skakača
odražava se s mjesta, ne koristeći zalet - takav odraz manje je podložan pogreškama, a
time i sigurniji. Par dodatnih centimetara u visini odskoka te nešto veći kutni moment
odraza ipak nisu dovoljno jak razlog da bi skakači zaletom započinjali skok, stoga se on
najčešće izvodi odrazom s mjesta. Završavanjem sekvence odraza kreće se u rotaciju
naprijed, koja može biti u bilo kojem položaju (zgrčeno, sklonjeno, pruženo). Treba
napomenuti da su ‘čisti’ skokovi naprijed, kao i ‘čisti’ povratni skokovi (oni bez vijaka)
prilično rijetki zbog nepovoljne situacije ‘slijepog ulaska’, kada skakaču vlastite noge
ometaju pogled na površinu vode. U tom slučaju se u posljednjem saltu dodaje barani
kako bi se dobilo dovoljno vremena da vizualni i kinestetički aparat sakupe potrebnu
količinu informacija na temelju kojih skakač može izvesti pravilan i siguran ulazak u vodu.
Ipak, ukoliko se dodaje barani, tada taj skok po označavanju pripada pod skupinu vijaka.
29
Slika 12: Gary Hunt izvodi četiri salta naprijed s dva vijka iz jednog od rijetkih primjera odraza iz zaleta u ovom sportu.
6.4.2. Skokovi natrag (backward dives)
Početni položaj za skokove natrag je da skakač stoji na rubu platforme, i to samo
na prstima tj. na distalnoj trećini stopala, okrenut licem prema platformi (leđima prema
vodi). Zalet za skokove natrag ne postoji - odraz se vrši isključivo s mjesta. Pri završetku
odraza skakač kreće u rotaciju prema natrag. Za skokove natrag (bez vijaka) nije
potreban barani vijak jer skakač za pripremu ulaska u vodu ima na raspolaganju čitavu
polovicu (pa i više, ako se uvije) posljednjeg salta u skoku te bez ometanja može
vizualno percipirati i "fiksirati" površinu vode, na temelju čega vrši analizu situacije,
položaja, okretnih momenata i brzine te malim modifikacijama u položaju tijela korigira
tijek skoka. Vrlo često skakači sa stijena, pogotovo ako se radi o skokovima s najviših
dozvoljenih visina, koriste i predzadnji salto natrag za fiksaciju i predviđanje ulaska. Pri
tom, predzadnjem vijku, skakač "otvara" tijelo pružajući ga, vizualno fiksira površinu
vode, procjenjuje vrijeme preostalo do kontakta s njom, te grčenjem ili sklanjanjem
ponovo ubrzava rotaciju izvodeći posljednji salto, otvarajući se opet otprilike 180° prije
dovršene rotacije, nakon čega slijedi finalno namještanje tijela za ulazak.
6.4.3. Uzvratni skokovi (reverse dives)
Uzvratni skokovi specifična su vrsta skokova zbog suprotnih kombinacija
orijentacije tijela i smjera rotacije. Naime, kod uzvratnih skokova skakač je licem okrenut
prema vodi (tj. leđima prema platformi), dok se rotacija tijela u skoku vrši prema natrag,
kao u saltima natrag. Upravo zbog toga nije se dovoljno samo “baciti” u skok, nego je za
uspješno izvođenje potrebno puno veće vladanje tehnikom skokova u vodu nego kod
skokova naprijed i skokova natrag. Iako je u manjoj mjeri moguć, zalet kod uzvratnih
skokova ne postoji, odnosno ne prakticira se. U slučaju da skakač nije dobro uvježbao i
utvrdio tehniku uzvratnih skokova postoje dvije situacije. Ona puno opasnija je da skakač
dobro ne pogodi (ili procijeni) udaljenost za koju se mora odraziti u dalj od platforme. To
se može dogoditi ili ako je skakač sav svoj odraz usmjerio u vis, ili ako je kod odraza
“podbacio”, tj. učinio trzaj umjesto kompletnog i pravilnog izvođenja faze odraza. Ukoliko
se dogodi ova prva situacija, postoji mogućnost da skakač udari ili okrzne platformu, te
se ozlijedi i izgubi koncentraciju ili, što je još opasnije, nekontrolirano padne s visine.
Druga situacija je manje opasna, ali također zna biti vrlo neugodna. Ona se javlja ako se
skakač prilikom odraza baci previše u dalj. Katkad skakači to čine nenamjerno, ali
podsvjesno zbog “straha od platforme”, tj. mogućeg udarca, okrznuća i sl. Nakon
uzvratnog odraza koji je usmjeren previše udalj, postaje vrlo teško inicirati rotaciju u
30
suprotnom smjeru, prema natra. Posljedica toga je da skakač zbog sporije rotacije mora
duže ostati u položaju salta (ili vijka). Na taj način skakač ne samo da ima puno manje
vramena za pripremu ulaska, već postoji i mogućnost da skakač krivo procijeni položaj i
usmjerenje tijela u zraku, te skok “otvori” u potpuno krivom trenutku, prerano ili prekasno.
Ne smijemo zaboraviti da se ovdje radi o djelićima sekunde. Najgora situacija je ona
kada skakač uslijed premalo rotacije pokušava “spasiti” skok mijenjanjem položaja tijela
u zraku od onog kako bi trebao biti (npr. kod rotiranja vijaka lagano grčenje nogu da bi se
ubrzala rotacija salta). Tada postoji opasnost da skakača sila rotacije potpuno izbaci iz
položaja koji može kontrolirati, a to znači i potpuno gubljenje kontrole nad skokom.
Usprkos svemu tome, zahvaljujući uvježbanosti i iskustvu skakači sa stijena gotovo
redovito vrše optimalan odraz, ne samo kod uzvratnih, već i kod svih ostalih skupina
skokova.
6.4.4. Povratni skokovi (inward dives)
Kod povratnih skokova skakač je pri odrazu licem okrenut prema platformi (tj.
leđima prema vodi), dok se rotacija tijela u skoku vrši prema naprijed. Radi specifičnosti
odraza i iniciranja rotacije za uspješno izvođenje ovih skokova potrebno je dobro
poznavanje tehnike. Opasnosti i rizici kod povratnih skokova slični su onima prisutnim
kod uzvratnih. Kod povratnih skokova bez vijaka također se uglavnom na kraju rotacije
dodaje barani jedan vijak radi dulje pripreme i ispravljanja ulaska u vodu.
6.4.5. Skokovi s vijcima (twists)
Vijci su okreti oko longitudinalne osi skakačeva tijela koji se ulavnom izvode u
saltima. Skokovi s vijcima smatraju se posebnom skupinom skokova, iako ne spadaju
pod zasebnu skupinu. Vijci su u stvari dodatak određenih skupina skokova i njima
pripadajućih tehnika koji time podiže vrijednost samoa skoka.
6.4.6. Skokovi iz stoja (armstand dives)
Ovo je specifična skupina odraza jer je početni položaj skakača stoju na rukama.
Odraz pri skokovima iz stoja na rukama zahtjevan je element tehnike zbog toga što je za
postizanje, održavanje pozicije stoja na rukama i odražavanje (odrivanje) potrebna
adekvatna razina snage skakačevih ruku, ramenog pojasa i trupa te precizna
31
informatička podrška vestibularnog i kinestetičkog aparata. Razlikujemo tri podskupine
koje podrazumijevaju različita usmjerenja odraza i rotacije. To su:
6.4.6.1. Skokovi naprijed iz stoja
Početni položaj za ovu skupinu skokova je na rubu platforme u stoju na rukama, i
to tako da je skakač leđima okrenut prema vodi, tj. prsima prema platformi. Rotacija koja
se izvodi nakon odraza je usmjerena prema naprijed (isto kao i kod skokova naprijed i
povratnih skokova). Kao što je već navedeno, veliki problem kod skokova iz stoja jest
nedovoljna snaga ruku za neki značajniji odraz u visinu. Zato u toj situaciji skakači
pribježu jednom triku, kako bi ubrzali rotaciju i kompenzirali odnosno nadoknadili
nedovoljan odraz. Najprije skakač počne padati prema naprijed, te se ubrzo lagano
sklanja u kukovima. Kut tog sklanjanja ne smije biti prevelik, jer u tom slučaju
muskulatura ruku, ramenog pojasa i trupa nema dovoljno snage da se vrati u početni
položaj, a ne smije biti niti premalen jer tada skakač nije u mogućnosti inicirati dovoljno
veliku brzinu rotacije i odraza. Nakon toga, skakač nogama izvodi trzaj do
hiperekstenzije u trupu. U isto vrijeme ruke odgurivanjem vrše odriv sa platforme, te se
kreće u rotaciju.
6.4.6.2. Skokovi natrag iz stoja
Početni položaj za skokove natrag iz stoja jest taj da je skakač na rubu platforme
u stoju na rukama i to okrenut prsima prema vodi, tj. leđima prema platformi. Rotacija
koja se izvodi nakon odraza je usmjerena prema natrag (kao i kod skokova natrag i
uzvratnih skokova). Skokovi natrag iz stoja nešto su lakši za izvođenje jer je i sam trzaj u
“biču” nešto drugačiji. Kao prvo, trzaj u odrazu zapravo je obrnut od onoga iz skokova
naprijed iz stoja. Početni dio trzaja jest malo uvinuće tijela, a završni je malo sklanjanje u
kukovima. Također, u početnom dijelu trzaja stvara se i poprilična fleksija u koljnim
zlobovima (grčenje nogu), da bi na kraju odraza noge bile u potpuno ispruženom
položaju, odnosno maksimalnoj ekstenziji. Tako skakač tijekom odraza zapravo na
raspolaganju ima čak dvije poluge kojima inicira kutni moment odraza: onu čije je
uporište u kukovima (poluga ima duljinu cijelih nogu), te onu čije je uporište u koljenima
(poluga ima duljinu potkoljenica). Upravo zbog tog "efekta biča" moguće je inicirati
mnogo veću energiju odraza i rotacije nego kod skokova naprijed iz stoja. Noge, trup i
kukovi vrše većinu odraznog trzaja, dok ruke uglavnom, zbog nedostatka snage, imaju
32
stabilizacijsku ulogu te se u laktovima iz tog razloga i ne ide previše u fleksiju već se
odraz vrši iz ramena.
6.4.6.3. Uzvratni skokovi iz stoja
Početni položaj za ovu skupinu skokova jest isti kao i kod skokova naprijed iz stoja, a to
znači da je skakač leđima okrenut prema vodi, tj. prsima prema platformi. No, usmjerenje
rotacije koja se vrši nakon odraza jest unatrag. Iz toga položaja rotaciju natrag inicira se
gotovo isto kao i kod skokova natrag iz stoja. Jedina razlika je u tempiranju “biča”.
Skakač neko vrijeme mora padati naprijed iz položaja stoja na rukama kako bi se
dovoljno udaljio od platforme zbog mogućnosti dodirivanja (ili udaranja).
6.4.6.4. Povratni skokovi iz stoja
Ova vrsta skoka dosad nikad nije izvedena na nekom natjecanju u skokovima sa
stijena, niti je ikad bila navedena u WHDF-ovoj tablici koeficijenata teškoća.
6.4.7. Poseban element tehnike - Barani
Barani je jedan od najvažnijih elemenata tehnike natjecateljskih skokova sa
stijena. Neizostavan je dio svih skokova s vijcima. Sastoji se od jednog salta s pola vijka
pri rotaciji naprijed, a najčešće se izvodi kao posljednji element u skoku, bez obzira je li
ujedno i jedan jedini ili "samo" predstavlja završnu fazu cijelog skoka (npr. barani izveden
nakon dvostrukog salta naprijed, što u totalu čini trostruki salto naprijed s pola vijka).
Ovaj element također je i jedan od najčešćih elemenata u natjecateljskom
skakanju na trampolinu, a svoju korisnost temelji na činjenici da veliki dio informacija
potrebnih za kontrolu i korekciju izvedbe motoričkog zadatka kao što je skok u vodu,
pogotovo pred sam ulazak u vodu - dolazi putem vidnog aparata. Njegov zadatak je
omogućavanje najveće moguće količine raspoloživog vremena za percepciju i analizu
trenutnih brzina, sila i položaja tijela kako bi se omogućilo najpreciznije moguće fiksiranje
točke ulaska, kao i preostalog vremena do udarca o površinu. Upravo je zato barani
najčešći način kojim skakači sa stijena dovršavaju svoje skokove.
Na primjer: kad skakač izvodi tri salta naprijed s ½ vijka, skok se odvija u dvije
etape. Prva etapa se sastoji od dva salta naprijed, nakon čega skakač "otvara" skok i vrši
vizualnu kontrolu položaja tijela, nakon čega se nadodaje još jedan salto s ½ vijka, ni u
jednom trenutku ne gubeći vizualni kontakt s točkom ulaska u vodu. Tako na
33
raspolaganju ima dovoljno dugo vrijeme za vizualnu percepciju, analizu i predviđanje
načina ulaska i eventualnu korekciju skoka.
Slika 13: Ovaj gotovo savršeno izveden skok odlično demonstrira veliku ulogu barani elementa u tehnici
skokova sa stijena. Skakač već nakon cca 7-8 metara "leta" praktički završava glavnu fazu skoka, što
znači da usprkos sve većoj brzini pada ima još gotovo 20 metara za pripremu ulaska.
6.5. NUMERIČKO OZNAČAVANJE SKOKOVA
34
Kao što je već navedeno u prethodnom poglavlju, svaka skupina odraza ima
svoju brojčanu oznaku tj. šifru radi lakšeg navođenja i svrstavanja skoka. Najvažniji
razlozi ove numeričke nomenklature su jednostavna klasifikacija različitih skokova,
lakše upisivanje u listu skokova te univerzalnost brojeva radi uklanjanja jezičnih
barijera. Broj, odnosno šifra skoka sastoji se od tri znamenke (četiri kod skokova s
vijcima), te jednim slovom koje označava položaj tijela u skoku.
Skokovi bez vijakaKad skokovi ne sadržavaju vijke, njihova oznaka se sastoji od tri broja i jednog
slova. Prva znamenka u broju označava skupinu skokova obzirom na vrstu odraza,
druge dvije znamenke (**) označavaju ostale karakteristike skoka (npr. Dvostruki,
trostruki salto i sl.), dok se slovima A, B, C, i dr. (x) označava položaj tijela u zraku
tijekom faze leta (tablica 2). Druga znamenka u broju kod skupina odraza 1-4
uglavnom je nula, osim kad označava skok u letećem položaju, kad se taj broj
označava s 1, dok kod skupine odraza 6, odnosno skokova iz stoja, druga znamenka u
broju označava podskupinu odraza iz stoja. Kod skupine skokova koja se izvodi
odrazom iz stoja na rukama druga znamenka se označava po slijedećem principi: 1 pri
skokovima naprijed iz stoja (61*x), 2 pri skokovima natrag iz stoja (62*x), 3 pri
uzvratnim skokovima iz stoja (63*x).
Isto tako, treća znamenka pri označavanju vrijednosti i vrste skoka će u svim
skokovima, bez obzira iz koje su skupine, označavati broj salta u skoku koje je već
unaprijed definirano. Svaka polovica salta vrijedi 1, što znači da salto s okretom za
3600 oko poprečne osi tijela dobiva oznaku 2, salto s okretom za 5400 dobiva oznaku 3,
salto s okretom za 10800 se označavaju sa 6, itd. pa bi u takvim slučajevima numeričke
oznake skokova bile, na primjer:
206c – nazad (broj 2) tri salta (broj 6) zgrčeno (slovo c)
635c – iz stoja (broj 6) uzvratna (broj 3) 2½ salta (broj 4) zgrčeno (slovo c)
Tablica 2. Numeričko označavanje vrijednosti i vrste skoka skupina brojčana
oznaka skokaostale brojčane oznake skoka
položaj tijelau skoku
naprijed 1 ** xnatrag 2 ** xuzvratni 3 ** xpovratni 4 ** xiz stoja na rukama 6 ** x
Skokovi s vijcima
35
Kod skokova s vijcima situacija je nešto drugačija. Budući da su skokovi s
vijcima zapravo podvrsta svih skupina odraza, oni u sebi osim oznake za vijak (5***)
sadržavaju i sve one oznake koje u sebi imaju skokovi bez vijaka. Tako oznaka za
skokove s vijcima ima četiri broja i slovo pri čemu je prva znamenka u broju je 5, te
nam govori se radi o skoku s vijcima (5***x), a druga znamenka nam govori o skupini
odraza iz koje se izvodi neki skok s vijkom:
1 – skokovi naprijed s vijcima– 51**x
2 – skokovi natrag s vijcima – 52**x
3 – uzvratni skokovi s vijcima – 53**x
4 – povratni skokovi s vijcima – 54**x.
Treća znamenka daje informaciju o broju izvedenih rotacija salta u skoku po
istom principu kao i prethodno označavanje, a četvrta znamenka označava broj
izvedenih vijaka u skoku, i to na način kako se to radi za salta: broj 1 označava
polovicu vijka (180°) i tako redom.
Skokovi s vijcima iz stoja na rukama
Skokovi iz stoja na rukama također mogu sadržavati vijke, ali onda se i njihova
oznaka tj.šifra mijenja. Skokovi iz stoja na rukama s vijcima u oznaci imaju također
četiri znamenke gdje prva znamenka označava broj skupine odraza iz stoja na rukama
(6); druga znamenka nam govori o skupini odraza iz stoja na rukama (na pr 61**x -
skokovi naprijed s vijcima iz stoja na rukama); treća znamenka oznaka je broja salta
izvedenih za vrijeme skoka, a četvrta znamenka daje nam podatak o broju izvedenih
vijaka. Na primjer za salto zgrčeno s okretom za 900° oko poprečne osi tijela i 1800
stupnjeva oko uzdužne osi tijela iz stoja na rukama naprijed oznaka je 6151c (iz stoja
(6) naprijed (1) 2½ salta (5) s pola vijka (1) zgrčeno (c)).
36
7. PREGLED PRAVILA I ODREDBI
Sva pravila koja se tiču skokova sa stijena su određena kako bi se sport
razvijao uz maksimalni mogući stupanj sigurnosti.
Natjecanja
Na međunarodnim natjecanjima najvišeg ranga, kao što su Svjetsko prvenstvo,
Svjetski kup, Svjetska turneja te različita Grand Prix natjecanja, visina platforme za
seniorke mora biti 18 - 23 metra, dok je za seniore ta visina 22 - 27 metara, uz dubinu
vode na mjestu ulaska od minimalno 5 metara. Površina platforme mora biti najmanje
75 x 75 centimetara, a njezin prednji rub, s kojeg se skakači odražavaju, trebao bi viriti
barem 1 metar preko ruba vode. U neposrednoj blizini mjesta ulaska u vodu uvijek
moraju biti pripravna barem 2 spasioca u ronilačkoj opremi te medicinska ekipa za
hitne slučajeve na obali. Sve dok osiguranje nije spremno i pripravno, skakači ne smiju
skakati. Na platformi nikad ne smiju stajati više od tri osobe u isto vrijeme. (uglavnom
su to skakač, sudac, te treća osoba – trener, snimatelj…)
Na natjecanjima nižeg ranga, kao što su Kontinentalna, Državna, Juniorska i
ostala natjecanja, Visina platforme nije izričito određena, već se formira prema lokaciji
na kojoj se natjecanje održava. Ipak, prisutna su tri osnovna ograničenja: maksimalna
visina na juniorskim natjecanjima (do 16 godina) iznosi 10 metara, na natjecanjima za
žene-seniorke je 23 metra, a za muškarce-seniore 27 metara. Dubina vode mora biti
minimalno 5 metara. Točka odraza / platforma: odraz se može vršiti direktno s ruba
stijene-litice, dok god profil stijene pokazuje barem vertikalan pad. U slučaju da se za
natjecanje konstruira platforma, WHDF predlaže da prednji rub strši najmanje 1 metar
preko vodene površine. Površina platforme mora biti najmanje 75 centimetara širine te
75 centimetara duljine. Osiguranje u neposrednoj blizini mjesta ulaska u vodu uvijek
moraju biti pripravna barem 2 spasioca u ronilačkoj opremi te medicinska ekipa za
hitne slučajeve na obali ukoliko se skače s visine veće od 20 metara. Skakačima nije
dopušteno skakati dok osiguranje nije spremno. Na platformi nikad ne smiju stajati više
od tri osobe u isto vrijeme.
Svi natjecatelji moraju biti na lokaciji natjecanja najmanje sat vremena prije
službeno zakazanog početka natjecanja. Probni skokovi: prije natjecanja zakazuje se
37
15-minutni termin za trening. Službenik natjecanja će signalom naznačiti početak i kraj
termina za trening. Dozvoljeno je izvoditi samo skokove navedene u prijavljenoj listi za
natjecanje. Službeno otvorenje / Predstavljanje natjecatelja: nakon službenog termina
za trening svi natjecatelji moraju ostati blizu platforme radi službenog otvorenja i
predstavljanja natjecanja.
Startni poredak: prvo nastupaju novokvalificirani , a zatim iskusniji natjecatelji - i
to po redoslijedu obrnutom od stvarnog poretka na važećoj ljestvici, baziranog na
rezultatima proteklih natjecanja. Takav startni poredak ostaje tijekom cijelog natjecanja.
Skokovi: natjecatelji su dužni izvesti one skokove koje su naveli u svojim listama
skokova - liste su obvezujuće. Natječe se u tri serije skokova. Svi natjecatelji izvode po
jedan skok u svakoj seriji. Nakon svake serije skokova zakazuje se pauza u trajanju od
10 minuta, nakon čega će delegat natjecanja označiti kraj pauze. Svi koeficijenti
teškoće skoka (dd) izračunati su u skladu s WHDF formulom izračunavanja
koeficijenata teškoće.
Pet međunarodnih sudaca promatraju svaki skok i neovisno dodjeljuju ocjene
za kvalitetu izvedenog skoka, neovisno o teškoći izvedbe istog. Raspon ocjena je od 1
do 10, s pomacima od 1/2 ocjene u rasponu od 0 - 5 te s pomacima od 1/4 ocjene u
rasponu od 5 - 10.
Najviša i najniža ocjena sudaca se eliminiraju, a preostale ocjene se zbrajaju i
umnažaju s koeficijentom teškoće skoka (dd) kako bi se dobio konačan broj bodova
osvojen skokom. Svi natjecatelji i suci moraju ostati na mjestu događaja radi dodjele
nagrada i intervjua.
U slučaju da natjecatelj, sudac ili delegat WHDF-a primjeti propust u skoku,
pogrešku, promašaj ili nepravilnost koja može utjecati na konačan poredak, on može uložiti
prigovor komisiji, tj. vijeću WHDF-a. Taj prigovor mora biti dostavljen u pismenom obliku ne
kasnije od dva sata nakon izvođenja posljednjeg skoka u natjecanju. Prigovor mora u sebi
imati potpuni opis navedenog slučaja. Vrhovni sudac, delegat WHDF-a i jedan od
natjecatelja, izabran tijekom sastanka održanog prije natjecanja, odlučuju je li prigovor
osnovan. Također, sav raspoloživi video-materijal se priznaje kao pomoć za procjenu
situacije.
38
Službeni trening
Svi natjecatelji moraju biti na lokaciji natjecanja najmanje sat vremena prije
službeno zakazanog početka natjecanja. Na svakoj lokaciji mora se dogovoriti barem
jedan službeni trening i to s trajanjem od najmanje dva sata. Delegat natjecanja
označava početak i kraj službenog treninga. U bilo koje drugo vrijeme izvan onog
rasporedom dogovorenog, platforma mora biti zatvorena za skakače. WHDF kao
oganizator natjecanja mora dobiti liste skokova svih natjecatelja zaključno s prethodno
ugovorenim rokovima. Bilo koje promjene na listama učinjene tokom službenog
treninga moraju u pismenom obliku biti dostavljene komisiji WHDF-a do datuma kojim
se zatvara pristup listama.
Svi natjecatelji su obavezni biti prisutni na treninzima te izvesti barem jedan skok. Svi
oni natjecatelji koji po prvi put natječu na WHDF natjecanju moraju izvesti sve skokove
koje namjeravaju izvesti na natjecanju. Također, svi natjecatelji moraju izvesti sve nove
skokove, tj. one skokove koje po prvi puta namjeravaju izvesti na natjecanju. Nakon
toga vrhovni sudac odlučuje hoće li se ti skokovi i službeno priznati odnosno dobiti
službenu dozvolu za izvođenje na samom natjecanju. Redoslijed skakača na
službenom treningu nije određen.
Obveze natjecatelja
Od svih se natjecatelja očekuje sudjelovanje u cjelokupnom programu
događanja koji je organiziran u svrhu promocije ovog sporta na najprofesionalniji
mogući način. Program događanja može uključivati medijske konferencije, radionice,
popratne događaje, dodjele nagrada itd. Od svakog se natjecatelja očekuje primjereno i
profesionalno ponašanje. Konzumacija alkohola, droga ili korištenje dopinga nije
dozvoljeno. WHDF ima pravo isključiti svakog natjecatelja koji se ne ponaša u skladu s
pravilima.
Svi natjecatelji dužni su ispuniti i potpisati WHDF prijavni formular, uključujući
prihvaćanje rizika. Sve prijave pzaprimljene nakon datuma navedenog u formularu
mogu biti uvažene po nahođenju WHDF-a u kombinaciji s novčanom kaznom.
Svi natjecatelji dužni su imati važeću policu osiguranja o vlastitom trošku.
39
WHDF se odriče bilo kakve odgovornosti za ozljede koje se dogode tijekom
sudjelovanja na WHDF događanju. Svi sudionici moraju pratiti upute od strane
osiguranja, delegata itd. Skakanje nije dozvoljeno dok osiguranje nije potpuno spremno
Natjecatelji su dužni ispuniti i potpisati svoje liste skokova i poslati ih WHDF-u,
kako je navedeno u prijavnom formularu. Sve liste skokova zaprimljene nakon
navedenog datuma mogu biti uvažene po nahođenju WHDF-a, s kaznom.
Kupaće gaće i kostimi natjecatelja moraju biti u skladu s moralnim ukusom,
neprozirni i primjereni aktivnosti. Natjecateljima je dozvoljeno koristiti zaštitu za zube i
bandaže za zglobove. Skakanje s bilo kakvim nakitom nije dozvoljeno.
KRITERIJI OCJENJIVANJA
1. odraz = 1/3 vrijednosti svake pojedine ocjeneVažni elementi uključuju: visinu, kut odraza, poziciju i odlučnost.
Pri skokovima iz stoja na rukama suci moraju paziti da natjecatelj, nakon što je zauzeo
položaj stoja na rukama, prije odraza više ne dodiruje platformu nekim drugim dijelom tijela
osim dlanovima.
2. položaji tijela = 1/3 vrijednosti svake pojedine ocjeneVažno: natjecatelji moraju jasno pokazati najavljene položaje.
Suci moraju paziti na raširene noge pri prigibu ili zgrčenom položaju.
A = pružen
B = prigib min. 90° u pretklonuC = zgrčeno ruke moraju držati potkoljenice
D = slobodnoE = leteći jasno vidljiv pruženi položaj > 90 °F = "split" jasno vidljiv pruženi položaj < 90 °
40
3. ulazak u vodu = 1/3 vrijednosti svake pojedine ocjeneNatjecatelji pri doskoku na noge moraju držati ruke u priručenju.
Prvi prioritet okomitost tijela u odnosu na vodu, bez vijka, čvrstim tijelom
Drugi prioritet količina prskanja vode (manje je bolje)
4. oduzimanje ocjena
0.50 - 2.0 ocjene raširene noge u B ili C položaju0.25 - 1.0 ocjene ispravljanje ulaska (ulazak s lagano sklonjenim tijelom)0.50 - 3.0 ocjene ulazak s vijkom < 45 °najveća ocjena 6.5 ulazak s vijkom > 45 ° < 90 °ocjena 0 ulazak s vijkom > 90 °najveća ocjena 7.5 pogrešna pozicija ruku tijekom ulaskanajveća ocjena 5.0 dodirivanje platforme nakon odrazaoduzimanje: 1.0 bod vraćanje iz položaja stoja prvi putoduzimanje: 2.0 boda vraćanje iz položaja stoja drugi putocjena 0 vraćanje iz položaja stoja treći put1.0 point neizvođenje skoka prvi put2.0 points neizvođenje skoka drugi putocjena 0 neizvođenje skoka treći putocjena 0 izvođenje skoka koji nije navedenocjena 0 čekanje na izvedbu skoka dulje od propisane 2 minute
5. Dodatne odredbe
U slučaju da izvedeni skok privuče pozornost (npr. je li skakač izveo upravo najavljeni
skok), svi suci će iskazati svoje ocjene bez obzira na slučaj. Vrhovni sudac će izvijestiti
delegate o slučaju, a okolnosti će se razmotriti nakon natjecanja, a prije svečanosti
dodjele priznanja / raspodjele novčanih nagrada. Vrhovni sudac, delegat WHDF-a i
jedan od natjecatelja, izabran tijekom sastanka održanog prije natjecanja, zajednički će
razmotriti situaciju. Sav raspoloživi video-materijal se priznaje kao pomoć za procjenu
situacije.
41
IZRAČUNAVANJE KOEFICIJENTA TEŠKOĆE SKOKA
Koeficijent teškoće skoka je zbroj parametara A, B, C, D i E iz tablice za izračunavanje koeficijenata teškoća (tablica 1) i odražava efektivnu teškoću izvedbe skoka.
A ODRAZ B SALTA C VIJCI
Naprijed 1.4 Pola salta 0.4 Pola vijka 0.3
Natrag 1.5 Svaki salto 0.8 Svaki vijak 0.6
Uzvratni 1.6 Peti (5.) salto 0.9 Rotacija naprijed > 2 puna vijka 0.5
Povratni 1.8
Iz stoja naprijed 2.0 Rotacija natrag> 2 puna vijka 0.5
Iz stoja natrag 2.1
Iz stoja uzvratni 2.2
D POZICIJE U ZRAKU (BROJ SALTA)
Broj salta 0.5 1 1.5 2 2.5 3 3.5 4 4.5 5
D.1 NAPRIJED
A - pruženo 0.3 0.6 0.6 1.0 --- --- --- --- --- ---
B - prigib 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.2 0.2 0.3 0.4 ---
E - leteći 90° + --- 0.2 0.2 0.2 0.2 0.3 0.4 --- --- ---
F - split --- 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 ---
D.2 NATRAG
A - pruženo 0.6 0.6 0.6 1.0 --- 1.4 --- --- --- ---
B - rotacija natrag u prigibu --- 0.2 0.2 0.3 0.3 0.4 0.5 0.6 --- ---
B - rotacija naprijed u prigibu 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.2 0.2 0.3 0.4 ---
E - leteći 90° + --- 0.2 --- 0.2 --- 0.2 --- 0.3 --- ---
F - split --- 0.1 --- 0.1 --- 0.1 --- 0.1 --- 0.1
Rotacija natrag bez vijka --- --- --- 0.1 --- 0.2 --- 0.3 --- 0.4
D.3 UZVRATNI
A - pruženo 0.6 0.6 0.6 1.1 --- --- --- --- --- ---
B - rotacija natrag u prigibu --- 0.2 0.2 0.3 0.3 0.4 0.5 0.7 --- ---
B - rotacija naprijed u prigibu 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.2 0.2 0.3 0.4 ---
E - leteći 90° + --- 0.2 --- 0.2 --- 0.2 --- 0.3 --- ---
F - split --- 0.1 --- 0.1 --- 0.1 --- 0.1 --- 0.1
Rotacija natrag bez vijka --- --- --- 0.1 --- 0.2 --- 0.3 --- 0.4
D.4 POVRATNI
A - pruženo 0.4 0.7 --- --- --- --- --- ---- ---- ----
B - prigib 0.1 0.2 0.2 0.3 0.3 0.4 0.4 0.6 ---- ----
E - leteći 90° + --- 0.3 0.3 0.3 0.3 0.4 0.4 ---- ---- ----
F - split --- 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 ----
D.6.1 IZ STOJA NAPRIJED
A - pruženo 0.6 0.6 0.6 ---- ---- ---- ---- ---- ---- ----
B - prigib 0.1 0.1 0.1 0.1 0.2 0.2 0.4 0.5 ---- ----
E - leteći 90° + ---- ---- 0.2 0.2 0.3 0.3 ---- ---- ---- ----
F - split ---- 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 0.1 ---- ----
42
D.6.2 IZ STOJA NATRAG
A - pruženo 0.3 0.3 0.6 0.6 ---- ---- ---- ---- ---- ----
B - rotacija natrag u prigibu 0.2 0.2 0.3 0.3 0.4 0.4 0.6 ---- ---- ----
B - rotacija naprijed u prigibu 0.1 0.1 0.1 0.1 0.2 0.2 0.4 0.5 ---- ----
E - leteći 90° + ---- ---- 0.2 ---- 0.2 ---- 0.3 ---- ---- ----
F - split ---- ---- 0.1 ---- 0.1 ---- 0.1 ---- 0.1 ----
Rotacija natrag bez vijka ---- ---- 0.1 ---- 0.2 ---- 0.3 ---- 0.4 ----
D.6.3 IZ STOJA UZVRATNI
A - pruženo 0.3 ---- ---- ---- ---- ---- ---- ---- ---- ----
B - rotacija natrag u prigibu 0.2 0.2 0.3 0.3 0.5 ---- ---- ---- ---- ----
B - rotacija naprijed u prigibu 0.1 0.1 0.1 0.1 0.2 0.2 0.4 0.5 ---- ----
E - leteći 90° + ---- ---- 0.2 ---- 0.2 ---- 0.3 ---- ---- ----
F - split ---- ---- 0.1 ---- 0.1 ---- 0.1 ---- 0.1 ----
Rotacija natrag bez vijka ---- ---- 0.1 ---- 0.2 ---- 0.3 ---- 0.4 ----
E ULAZAK U VODU
Ulazak na glavu 0.6
Slijepi ulazak (samo na noge) 0.6
Barani (½ vijka za ulaz) 0.1
TABLICA IZRAČUNATIH KOEFICIJENATA TEŠKOĆA POZNATIH SKOKOVA
SKOKOVI NAPRIJED
salta vijci barani položaj tijela split leteći ulazak na
glavuslijepi ulazak
DDkoeficijent
1 - - C - x - x 3.02 - - C x x - x 3.92 1/2 x C - - - - 3.12 1/2 x B - - - - 3.22 1 1/2 x D - - - - 3.72 2 - C x - - x 4.92 2 1/2 x D - - - - 4.32 3 - C x - - x 5.42 3 1/2 x D - - - - 4.83 - - C x - - x 4.53 1/2 x C - - - - 3.93 1/2 x B - - - - 4.13 1 - C - - - x 5.03 1 1/2 x C - - - - 4.53 1 1/2 x B - - - - 4.73 2 1/2 x C - - - - 5.13 2 1/2 x B - - - - 5.34 1/2 x C - - - - 4.74 1/2 x B - - - - 5.0
SKOKOVI NATRAG
salta vijci barani položaj tijela split leteći ulazak na
glavuslijepi ulazak
DDkoeficijent
43
2 - - C x - - - 3.32 - - C - x - - 3.42 - - A - - - - 4.22 2 x D - - - - 4.12 3 x D - - - - 4.72 4 x D - - - - 5.23 - - C x - - - 4.23 - - C - x - - 4.33 1/2 - C x - - x 4.93 1 x B - - - - 4.53 2 x B - - - - 5.1
UZVRATNI SKOKOVI
salta vijci barani položaj tijela split leteći ulazak na
glavuslijepi ulazak
DDkoeficijent
2 - - C x - - - 3.42 - - C - x - - 3.52 1 x B - - - - 3.92 3 x D - - - - 4.83 - - C x - - - 4.3
POVRATNI SKOKOVI
salta vijci barani položaj tijela split leteći ulazak na
glavuslijepi ulazak
DDkoeficijent
2 1/2 x B - - - - 3.82 1 1/2 x D - - - - 4.12 2 1/2 x D - - - - 4.73 - - C x - - x 4.93 1/2 x C - - - - 4.33 1/2 x B - - - - 4.7
3 1/2 - - B - - x - 5.64 1/2 x C - - - - 5.14 1/2 x B - - - - 5.7
SKOKOVI NAPRIJED IZ STOJA
salta vijci barani položaj tijela split leteći ulazak na
glavuslijepi ulazak
DDkoeficijent
1 1/2 1/2 x B - - - - 3.42 1/2 1/2 x B - - - - 4.32 1/2 1 1/2 x B - - - - 4.92 1/2 2 1/2 x D - - - - 5.33 1/2 1/2 x C - - - - 4.93 1/2 1/2 x B - - - - 5.3
SKOKOVI NATRAG IZ STOJA
salta vijci barani položaj tijela split leteći ulazak na
glavuslijepi ulazak
DDkoeficijent
1 1/2 - - A - - - - 4.0
44
2 1/2 - - C x - - - 4.42 1/2 1 x B - - - - 4.72 1/2 2 x B - - - - 5.32 1/2 3 x D - - - - 5.73 1/2 - - C x - - - 5.3
UZVRATNI SKOKOVI IZ STOJA
salta vijci barani položaj tijela split leteći ulazak na
glavuslijepi ulazak
DDkoeficijent
1 1/2 - - C - - - - 3.51 1/2 - - C x - - - 3.6
Pravila sastavljanja koeficijenata teškoća skokova (dd) potječu iz olimpijskih skokova u vodu, no radi puno veće složenosti samih skokova i uvjeta u kojima se izvode, s vremenom su dodavane još neke stavke.
45
8. ZAKLJUČAK
U svijetu u kojem svakodnevno upoznajemo sve veće i veće ekstreme na svim
poljima, pa tako i u sportu, olimpijska krilatica "brže, više, jače" bez sumnje je nešto što
karakterizira olimpijske, ali i sve ostale sportske aktivnosti, uključujući i natjecateljske
skokove sa stijena.
Nevjerojatno kompleksni skokovi, po život opasne visine s kojih se izvode te
brzine udarca o vodu od gotovo 85 kilometara na sat glavna su obilježja ovog
psihofizički iznimno stresnog i u punom smislu riječi elitnog sporta koji istovremeno
očarava svojom elegancijom, gracioznišću, ljepotom.
Korijeni skokova sa stijena sežu puno dalje u prošlost nego većini modernih
natjecateljskih sportova. Krajem 18. stoljeća havajski su muškarci njegovali umijeće
lele kawa, pri čemu su skokovima s velikih visina u more dokazivali svoju privrženost
vladaru. Dugo vremena ova vještina bila je zaboravljena, a onda je, krajem 20. stoljeća,
u Švicarskoj osnovan World High Diving Federation (WHDF), odnosno Svjetski savez
za skokove s visina, kao službeni autoritet u kreiranju i organizaciji skokova sa stijena
kao priznatog i poznatog međunarodnog natjecateljskog sporta.
Visine s kojih se skokovi izvode zavise od vrste natjecanja (juniori, seniori,
žene, muškarci), a dosežu maksimalno 27 metara na natjecanjima za seniore.
Natjecatelji izvode samo tri skoka, prethodno upisana u listu skokova, a njihovu
izvedbu ocjenjuju suci ocjenama od 1 do 10, i to s pomacima od po 1/2 ocjene u
rasponu od 0 do 5 te pomacima od 1/4 ocjene u rasponu od 5 do 10. Najveća i
najmanja ocjena se krate te se ostatak množi s koeficijentom teškoće skoka (dd) kako
bi se dobio konačan broj bodova osvojen skokom.
Skakači na repertoaru imaju velik broj različitih skokova koji se mogu svrstati u
nekoliko kategorija: skokovi naprijed, skokovi natrag, uzvratni, povratni, skokovi s
vijcima te skokove iz stoja na rukama. Trenutno najteži skok je "triple quad", odnosno
trostruki salto natrag s četiri vijka, koeficijenta težine 6.3, što za gotovo dvostruko
nadmašuje najveći koeficijent težine nekog skoka u olimpijskim skokovima u vodu.
Radi općeg nedostatka literature o ovom sportu, dobar dio informacija dobiven
je osobno od G. Frederica Weill-a, jednog od utemeljitelja WHDF-a, te se nadam da će
ovaj rad moći poslužiti studentima i svima zainteresiranima kao kvalitetan izvor
najbitnijih informacija o ovom iznimnom sportu starih korijena, koji usprkos rapidno
stečenoj popularnosti posljednjih godina - tek treba zasjati u punom sjaju.
46
9. LITERATURA
KNJIGE
• Milanović, D. (2010). Teorija i metodika treninga - primjenjena kineziologija u sportu.
Zagreb: Društveno veleučilište u Zagrebu, Odjel za izobrazbu trenera; Kineziološki
fakultet Sveučilišta u Zagrebu.
• Libet, B., Wright, E.W., Feinstein, B., and Pearl, D. K. (1979): Neurophysiology of
Consciousness. Department of Physiology and Mount Zion Neurological Institute,
University of California, School of Medicine.
ELEKTRONIČKI IZVORI
• World High Diving Federation (2012). General regulations. S mreže skinuto 15.
svibnja 2012. s adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Competition regulations. S mreže skinuto 15.
svibnja 2012. s adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Training regulations. S mreže skinuto 19.
svibnja 2012. s adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Obligations. S mreže skinuto 27. svibnja
2012. s adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Judging. S mreže skinuto 06. lipnja 2012. s
adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Sanction regulations. S mreže skinuto 12.
lipnja 2012. s adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Degree of difficulty. S mreže skinuto 12. lipnja
2012. s adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Calculated dd. S mreže skinuto 05. srpnja
2012. s adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). WHDF. S mreže skinuto 11. srpnja 2012. s
adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). Discipline. S mreže skinuto 15. srpnja 2012. s
adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• World High Diving Federation (2012). History. S mreže skinuto 19. srpnja 2012. s
adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
47
• World High Diving Federation (2012). Records. S mreže skinuto 19. srpnja 2012. s
adrese: http://www.whdf.com/info/index.htm
• Red Bull (2012). Diver profiles - Orlando Duque. S mreže skinuto 16. srpnja 2012. s
adrese http://www.redbull.com/cs/Satellite/en_INT/Profile/Orlando-Duque-
021242746227598
• Suicide: Life Ends Six Feet Above The Ground (14. travnja 2011). S mreže skinuto
15. srpnja 2012. s adrese:
http://www.science20.com/alpha_meme/suicide_life_ends_six_meters_above_ground-
78133
48