Dvije – tri o Cocktailu

13 nam je sretan broj

Dragi naši, puno je novih imena u impresumu ove godine. U prvim razredima pronašli smo pametne glave koje su se ove godine samo zagrijavale i pomogle u stvaranju novog broja. Kako nam je krenulo, početkom godine mislili smo da novinara neće ni biti. Ali broj 13 ipak nam je bio sretan, jer ste osim novih novinara, dobili i duplo više stranica za čitanje. Nezgodno je to što su nam ukinuli sate za slobodne aktivnosti nakon nastave, a budući da su novinari iz obje smjene, zbog gustog i zauzetog rasporeda rijetko imamo vremena za sastanke. Pokazalo se da izvannastavne aktivnosti nisu za mase, jer bi se učenici nakon skraćene nastave masovno zatrčali u obližnje kafiće dok su pojedinci ostajali šljakati po svojim radionicama. I tako dok čekamo tko će nam dati više prostora za novinarenje (osim povlačenja jedni drugih za rukav pod velikim i malim odmorima), i ove se godine nadamo da smo izašli još bolji i zanimljiviji. Htjeli smo biti opušteniji i otvoreniji pa vam predstavljamo naše talentirane učenike (još jednom bravo za nastupe na školskim priredbama :) ). Još veća pohvala ide duši od profesorice, Vesni Betlehem, koja je svakom svojem učeniku barem jednom u nečemu pomogla pa se zasluženo nalazi na našim stranicama.Bilo je u protekloj godinici raznih zanimljivih dana u školi, izuzev već dobro nam poznatog Dana škole i projektnog dana, prenosimo dan pod maskama (nadamo se da je uskoro repriza?) i tulum slova na koji nas je navukla knjižničarka Ksenija Kesegi-Krstin, a sada nestrpljivo čekamo kada će opet takvo druženje (čekamo ravnateljevo odobrenje?).Eh, s obzirom da smo mi ipak strukovnjaci, nismo mogli, a da se ne obaziremo na naša strukovna posla koja su nas zasmetala. Prilično je poznato da većini recepcionera nije jasno što bi oni to trebali raditi na poslu poslije mature pa smo se pitali zašto je tomu tako i tražili moguća rješenja. Slučaj „Hvar“ nas je dodatno oneraspoložio pa smo, eto, ove godine malo više kritizirali. Već nam je postao običaj da se za list ne bojimo do posljednjeg trenutka pa onda u pet do dvanaest piljimo u tekstove, brljamo nešto bezbroj puta, razmišljamo koji su tekstovi stvarno dobri, a koji manje dobri pa te izbacujemo, biramo fotografije i tako dugo, duuuugo. Potrudili smo se, a na vama je da prosudite koliko smo uistinu dobri. Bacajte se na čitanje!

Marija Sekur

2

List učenika Ugostiteljsko-turističke škole Osijekveljača 2012.

ADRESA UREDNIŠTVAŠkolski list Cocktail

Ulica Matije Gupca 6131000 Osijek

tel: +385 (0)31 211-095fax: +385 (0)31 212-980

e-mail: uts-osijek@os.htnet.hr

IZDAVAČUgostiteljsko-turistička škola Osijek

ZA IZDAVAČABlaško Menalo, ravnatelj

ODGOVORNA UREDNICASanja Klanac, prof.

GLAVNA UREDNICAMarija Sekur, 3.f

UREDNIŠTVOMarija Đermanović, 1.f; Matea Jelić, Tea Perošević,

Marijana Rajš, Ivana Vidaković, 1.h; Dragana Kalinić, 3.e; Ana Božić, Patricija Crnčan, Ivana Kačarik, 3.f;

Antonija Kokorić, 4.h

SURADNICIKristina Gerštner, 4.h; Lidija Njegomirović, prof.

FOTOGRAFIJEMatej Marušić, prošlogodišnji 3.e; učenici

GRAFIČKA PRIPREMA I TISAKStudio HS internet d.o.o., Osijek

NAKLADA150 primjeraka

DOGAĐANJA

.................................................................Dan škole

.................................................................Projektni dan - zdrava prehrana

4

14

PROJEKTI

U STRUCI

.................................................................Recepcioneri bez dobre prakse 19

.................................................................Matej Marušić 26

TRAG U GENERACIJI

3

SADRŽAJ

4

Pripreme za još jedan Dan škole ove su godine trajale duže iako je središnja tema izostala i bila prebačena za projektni dan u drugo vrijeme. Bez hrpe radionica i žurbe na sve strane, mislili su neki, ma nije to ništa, treba samo izložiti struku i organizirati program. Ali s puno učenika koji se moraju uskladiti u kratkom roku poteškoćama nikada kraja: nepotpuni izvođači i tehnički problemi ponekad su nam stvarali nervozu, no nakon toga uslijedio je pravi uspjeh.

U holu su barmeni i sommelieri već uvježbano pripremali svoje pozicije. Niti ove godine nisu razočarali – s dolaskom većeg broja gostiju svi su pogledi bili usmjereni upravo prema njima, nastala je prava gužva i svatko je htio dobiti svoj koktel na degustaciju. „Danas pripremam barske mješavine, a pravili smo i punč nazvan Dundo. Malo smo izmijenili recepturu i radi atrakcije upalili vatru kako bi alkohol izgorio te se poboljšao okus“, ispričao nam je Kristijan Gudlin, učenik prošlogodišnjeg 3.a razreda. Za to su vrijeme pristigli prijatelji škole iz Mađarske koji su s našim učenicima sudjelovali u pripremi fiš-paprikaša. Vrijedno se kuhalo i za

Dan škole ostao zapamćen po raznovrsnim talentima

Ništa bez struke, ali prevagnuli su recitatori, pjevači i plesači

DOGAĐANJA

domjenak za goste i profesore pa su svi učenici u punoj snazi imali priliku pokazati naučeno.

IZLOŽBA FOTOGRAFIJA

Da najveći talenti ponekad ostaju potpuno nepoznati, dokaz je Matej Marušić koji je sve iznenadio svojim fotografijama. Za širenje dobrog glasa ovog učenika pobrinula se profesorica Vesna Betlehem koja je predložila ideju o izložbi. Izloženo je dvadesetak fotografija na trećem katu ispred školske knjižnice kako bi se svi mogli uvjeriti u profesionalnost Matejevih fotografija. „Fotografiranje mi je jako važno, čini me ispunjenim i sretnim“, zadovoljno je isticao Matej.

RECITACIJE, FOLKLOR, FILM IMICHAEL JACKSON

Iako se nastava održavala po skraćenom rasporedu pa je prigodni program bio održan u međusmjeni, znatiželjnici su i ove godine potpuno ispunili dvoranu koja je kasnije postala premala za sve koji

5

su htjeli saznati ili barem proviriti što se događa. Bilo je stvarno svega: glume, plesa, pjesme i filma. Folklorna skupina izvela je dva napjeva za zagrijavanje, a premijerno je predstavljen uradak filmske skupine. Recitatorska skupina uz prigodnu je scenografiju iznijela literarne radove s prošlogodišnjeg Lidrana, plesna skupina odlično je izvela koreografiju na glazbu koja je neodoljivo pozivala na ples, a i tradicionalno je predstavljen školski list. Najveće oduševljenje izazvao je Borna Morović koji je postao prava školska zvijezda sa svojom sjajnom imitacijom Michaela Jacksona, a uživali smo i u zabavnom monologu Tene Milić.

OPRAŠTAMO SE OD STARIH,OČEKUJEMO NOVE NADE

Suza u oku pojavila se nekim profesorima i učenicima kada je nastupio bend u većinskom sastavu

maturanata koji su se ovom priredbom oprostili od učestalih sudjelovanja u istima. U pjesmi „Right here waiting for you“ pridružila se i profesorica Sandra Štrasser koja je bila koordinatorica programa te je na probama strpljivo uvježbavala sudionike.Pravi je izazov bio nekima uz prezentaciju struke sudjelovati i u programu te još pritom misliti i na nastavu, što je jedan od razloga zašto je obilježavanje Dana škole dijelom u učionicama naišlo na veliko nezadovoljstvo. Bez obzira na to Dan škole je i ove godine bio uspješan jer je ujedinio puno učenika koji su odradili izvrstan posao predstavljajući školu. Učenici koji odlaze sigurno će ostati zapamćeni, a oni koji ostaju dostojno će ih naslijediti u priređivanju ovakvih programa.

Marija Sekur, 3.f

DOGAĐANJA

6

DOGAĐANJA

Božićna priredba i ove godine zatvorila prvo polugodište

Najveći pljesak zatalentirane plesače

Tradicionalna božićna priredba, koja je i

ove godine okupila velik broj sudionika

i gledatelja, održala se u međusmjeni

21.prosinca prošle godine u predvorju škole.

Priredbu su organizirali učenici u dogovoru sa

svojim profesorima, a koordinatorica je, kao

i prijašnjih godina, bila knjižničarka Ksenija

Kesegi-Krstin. Učenici su božićni program

ispunili svojim raznovrsnim točkama koje su

se sastojale od recitiranja, pjevanja i plesanja.

Svi su nakon svojih nastupa bili nagrađeni

snažnim pljeskom, no ove se godine posebno

istaknuo plesački par, Danijel Novoselac i

Merien Berkeš, učenica 2.f razreda. Ugođaj

ni ovaj put nije podbacio, jer je bilo svečano

i veselo. Svi okupljeni na ovaj su način dobili

priliku za opušteni oproštaj od škole, a

sudionici su još jednom sjajno odradili svoj

posao predstavljajući svoje talente.

Tea Perošević, 1.h

7

DOGAĐANJA

Ove godine održalo se još jedno slatko i napeto natjecanje u palačinkama među domovima. Ovogodišnje natjecanje odvijalo se u našem učeničkom domu. Iz vlastitog pogleda mogu vam reći da je bilo napeto i vruće s jakim konkurencijama. S ciljem da se ispeče što više palačinki u određenom vremenu, ali da budu lijepe za oko i ukusne za žiri borili su se naši natjecatelji.

Natjecanje je sačinjavalo deset grupa, a svaka grupa je imala tri člana. Bilo je dosta napeto iako je natjecanje bilo samo u pripremanju palačinki, ali nije ni to toliko jednostavno kao što većina promatrača misli. Za sudjelovanje u jednom takvom natjecanju bilo je potrebno da natjecatelj bude brz, spretan i naravno da ima barem malo iskustva u kuhinji.Zanimljiv podatak je da to da na palačinkijadi ne sudjeluju samo učenici naše škole – budući ugostitelji koji bi trebali imati znanja u kuhinji. Na natjecanju sudjeluju učenici također i iz Elektrotehničke i Prometne, Umjetničke, Medicinske, Tehničke škole i gimnazija iz Osijeka.

Taj dan bio je ispunjen pozitivnom energijom. U dom je došlo mnogo gostiju koje su posluživali mladi ugostitelji jelima, pićima, a i pripremali su im i razne koktele kao posebni dodatak za ljepši ugođaj. Posjetili su nas i gosti iz Slovačke kako bi sudjelovali u našem natjecanju. Bilo je zanimljivo upoznati nove ljude s različitim jezikom , običajima i kulturom. Sa strane sam čula komentare profesora koji su

Palačinkijada 2011. u Ugostiteljskom domu

ohrabrivali svoje učenike kao što su: „Samo polako, možete vi to, zapamtite da nije sve u pobjedi“, „Došli smo sudjelovati i pokazati da i mi to možemo“. Zaista nije sve u pobjedi, važno je sudjelovati i to bi svakako trebali zapamtiti bez obzira na situaciju. Nakon teškog, ali i zanimljivog dana koji je bio ispunjen smijehom , veseljem i slavljem pobjedu je odnio Ugostiteljski dom, što je za svaku pohvalu i trebali bismo biti ponosni na Ivana Lukavečkog i Nikolu Draškovića, učenike naše škole i Filipa Kolara iz Poljoprivredne i veterinarske škole.

Marija Đermanović, 1.f

Još jedna pobjeda

Uoči dvadesete obljetnice herojskog pada grada Vukovara tradicionalno smo zapalili svijeće duž cijele Vukovarske ulice, od Radićeve ulice do Zelenog polja, uz još 33 osnovne i srednje škole te na taj način odali počast Vukovaru i svim stradalima, ranjenim i nestalim žrtvama. Članovi čitateljskog kluba 18.studenoga čitali su odabranu ratnu prozu i pjesme –„Priče iz Vukovara“ Siniše Glavaševića, „Hotel Zagorje“ Ivane Simić-Bodrožić, „Dunav“ Pavla Pavličića, zbirku pjesama „Napukline“ Anđelka Kovačevića, „Kad izgubiš prijatelja“ nepoznatog autora te učenički rad Antonije Kokorić iz 4.h razreda. Čitanje je obavljeno preko školskog razglasa u obje smjene. Na taj smo novi način odvojili nekoliko minuta od sata i u tišini doživljavali izrečene stihove. Kao i do sada, ni iduće godine nećemo zaboraviti važnost obilježavanja Dana sjećanja na Vukovar.

Ivana Kačarik, 3.f

Učenici odali počast Vukovaru

Slušajući odabrane tekstove prisjetili smo se

vukovarske tragedijeVukovarU sjeni padova,

krvarenjai ratova...

Sjećajući se na one danekad vrijeme u pucnju stane.

I grad je nekad biopa je osamnaestog pao.

I grad je nekad snioo slobodi

i slobodu narodu dao.

Sad već je to crna tintašto rijetko kad se čita.

Razrušene kuće i sada stojeu tišini sjećanja dane broje...

Majka i danas plačeza sinom kojeg je izgubila,

kći dušu dat ćeza oca kojeg je dušmanska vojska ubila.

I dalje grad jejači nego prije,

no pamti svaku bol i tiho je krije.

U svijeći,u crvenomu bijelomu plavomvijencu,

u utrobi zemlje,u nekom izgubljenom zdencu.

No istina je došla na svjetlo,jača i od tame...

Majke vukovarske znajte da niste same!

I nikad nećete biti, jer dok srce hrvatsko kuca,

krv će se za Nju liti.

Antonija Kokorić, 4.h

8

DOGAĐANJA

9

U organizaciji Udruge osječkih dragovoljaca Domovinskog rata učenici ugostiteljskog doma uputili su se na hodočašće u Vukovar kako bi očuvali sjećanje na svu patnju koju je taj grad podnio prije dvadeset godina. Bilo je dovoljno da profesorica pročita oglas i pripreme u domu su počele. Petnaestak najhrabrijih domaca odlučilo se 17. studenoga krenuti u životnu avanturu i jedno sasvim novo iskustvo i doživljaj.

ODLUČNI U SVOJOJ NAMJERI

Termometar je pokazivao minus, bili smo najmlađi, a od očekivanih petstotinjak ljudi iz Osijeka te se večeri okupilo dvjestotinjak. Himna se otpjevala i kolona je krenula. Puni želja, skrivenih strahova, nadanja i uzbuđenja pješačili smo pustom cestom. Sljedio je odmor u skromnoj krčmi čiji su nas vlasnici cijelu noć očekivali. Ugrijali smo se, popili nešto toplo, odmorili i bili sretni što smo stigli. No ubrzo smo shvatili da se prerano veselimo, jer je uslijedilo pješačenje do bolnice pa još do groblja, i to više od deset kilometara. Profesorica i voditeljica puta Gabriela Poslon često se zabrinjavala i nudila nam prijevoz ili povratak, no te opcije za nas nisu postojale. Kada smo krenuli, odlučili smo put uspješno i dovršiti. Kretali smo se sve sporije, ali upornost je bila velika. Nakon još dva sata stigli smo do bolnice misleći kako smo iscrpili posljednje atome snage i smišljajući kako tamo ostati i čekati autobus za Osijek. I tu su nas dočekali sa hranom i pićem, ne samo nas, nego i brojne druge skupine koje su na isti način došle iz cijele Hrvatske.

UČENICI SU OSJETLJIVI I SVJESNITRAGIČNOG DOGAĐAJA

Program koji se ove godine odvijao pod nazivom „Hrabri ljudi“ započeo je komemorativnim skupom

Domci pješačili dvadeset sati do Vukovara na Mimohod sjećanja

Umorni i promrzli,ali bez primjedbe

u dvorištu bolnice koji nas je sve duboko dirnuo. Pripadnici 204. vukovarske brigade predvodili su pet i pol kilometara dugu kolonu sjećanja do Memorijalnog groblja. Kasnije smo čuli kako smo u koloni hodali s Ivom Josipovićem, Jadrankom Kosor, Lukom Bebićem, Marinom Srakićem i još brojnim poznatim imenima, iako ih nismo vidjeli. S ukupno oko 50 000 ljudi stigli smo do svog konačnog cilja. “Ponosna sam i iznenađena spremnošću koju su izrazila djeca rođena nakon 1991. godine da prijeđu 42 km i ostanu na nogama gotovo 20 sati, kako bi sačuvala sjećanje na jedan od najtežih dana u hrvatskoj povijesti, kao i na sve branitelje i žrtve koji su nesebično poklonili svoj život za mir i boljitak domovine”, kaže prof. Poslon. „To svjedoči“, dodaje profesorica, „o empatiji i visokoj svjesnosti učenika o težini događaja koji se zbio 18. studenoga“.

SLJEDEĆE GODINE SVE PONAVLJAMO

Umorni, promrzli, prehlađeni i s upalama mišića čekali smo vrijeme povratka. Stariji su nas bodrili, divili se i čestitali na prijeđenoj kilometraži. Najprije smo rekli „nikad više“, ali danas već pravimo plan za sljedeću godinu. Shvatili smo koliku smo veliku stvar napravili, bili ponosni na sebe, dokazali svima da to možemo. Nakon svega što smo čuli te brojnih nesreća i tuge koju smo mogli samo zamišljati, osjećali smo da smo svojom malom žrtvom pokazali suosjećanje Vukovarcima i svim hrvatskim žrtvama.

Patricija Crnčan, 3.f

DOGAĐANJA

10

DOGAĐANJA

Završetkom srednje škole postavlja se vrlo važno pitanje: što i kako dalje? U slučaju naših

trogodišnjaka, upisati četvrtu godinu, otići raditi na more ili ostati u Osijeku i nastaviti raditi u

struci, možda ostati kod kuće i početi razvijati lijenost kao jednu od naših najdražih navika? Ili

pak krenuti na fakultet? Tijekom srednje škole maturanti su zajedno prošli puno toga – česte

promjene profesora i razrednika, dolaske novih učenika, odlaske starih prijatelja, spajanje

razreda, suze i smijeh, dobre i loše ocjene, popravke, svađe i probleme. Svemu tomu došao

je kraj 20. svibnja kada su posljednji put kao razred sjeli u školske klupe. Pripremljen im je

ispraćaj u dvorištu škole gdje ih je ravnatelj pozdravio s nekoliko riječi i proglasio najboljeg

maturanta, Marka Hunjeta iz 4.h razreda. Otplesali su quadrillu i nastavili se zabavljati te

pozdravljati s profesorima i mlađim generacijama. Oko 11 sati svi su se zajedno tramvajem

uputili do Županijske ulice gdje je uslijedilo nekoliko proba te su točno u 12 sati otplesali

5 plesova quadrille. Na glavnom osječkom trgu omogućili su fotografu Šimi Strikomanu

fotografiranje milenijske fotografije složivši crveno – bijele kockice svojim tijelima. Slavlje se

nastavilo na Kopiki gdje su maturanti plesali, pjevali, prepričavali svoje školske događaje,

prisjećali se lijepih, ali i onih loših trenutaka te uživali u zadnjim zajedničkim razrednim

trenutcima.

Ispraćaj maturanata 2011.

Rastanak još jedne generacije

11

ANKETA:

Što planiraš poslije srednje, jesi li zadovoljan završenom školom? Kakav

ti je bio razred i misliš li da ćete ostati u kontaktu? Koji ti je profesor bio

najbolji?

DOGAĐANJA

Ana Sukačić, prošlogodišnji 3.a

Planiram upisati četvrtu godinu, THK smjer. Zadovoljna sam školom i profesorima. Razred je bio najbolji koji sam mogla dobiti i s nekolicinom ću ostati u kontaktu. Najbolja je bila prof. Sandra Štrasser jer mi je bila kao druga mama i najbolja prijateljica. Drugi profesori ne zaostaju jer su i oni uvijek bili prijateljski raspoloženi.

Ida Stevanović, prošlogodišnji 3.a

Planiram upisati četvrtu godinu, zadovoljna sam školom, našla sam se u struci, razred mi je bio najbolji i ponovila bih još tri godine s njima. Nadam se da ćemo ostati u kontaktu. Najbolje su bile prof. Sandra Fićok i Sandra Štrasser jer su tolerirale moje gluposti i bježanja.

Marko Benić, prošlogodišnji 3.a

Želim upisati četvrtu godinu pa ići na fakultet u Opatiju, na turistički menadžment. Zadovoljan sam sa školom, puno toga sam naučio i sa školom proputovao. Pronašao sam se u struci i bio sam siguran da želim upisati baš ovu školu, volim taj posao. Razred je bio savršen i s nekolicinom ću ostati u kontaktu. Profesorica Sandra Štrasser bila je najbolja zato što je tolerirala naše ispade, a i prof. Daniel Dobranić jer se prema nama odnosio prvo kao prema

prijateljima, a onda učenicima.

Filip Rašić, prošlogodišnji 3.a

Poslije škole planiram još i upisati četvrtu godinu, zadovoljan sam školom. U 3.razredu smo se spojili iz dva razreda i više sam volio taj stari razred. Najbolji mi je bio prof. Albin Smiljan. Puno mi je pomogao u školovanju i drag mi je.

Ivana Sabo, prošlogodišnji 3.d

Poslije škole planiram otići raditi na more. Zadovoljna sam sa školom i baš zato sam je upisala jer mi se to jedino sviđalo i zanimalo me. Pronašla sam se u struci i nastavila tradiciju u obitelji. Razred je bio nesložan i povodljiv pa mislim da nećemo ostati u kontaktu. Najdraža mi je bila prof. Gabrijela Gembeš jer je kraljica!

Romana Mazur, prošlogodišnji 3.d

Poslije škole planiram se zaposliti. Zadovoljna sam školom, to sam i htjela upisati. Razred je bio donekle dobar, ali ne vjerujem da ćemo ostati u kontaktu. Najbolja je bila prof. Sandra Fićok jer smo s njom mogli pričati o svemu.

Ana Božić, 3.f

12

DOGAĐANJA

“Dobar ti dan, zlato moje na stolu. U tebi je toliko žuljeva, toliko muke da sva moja obitelj skupljena u kolu pred tobom u molitvi sklapa ruke“ stihovi su kojima smo 11.studenoga pozdravljali izložbeni stol u Ugostiteljskom domu, ali i ravnatelja, pedagoga, voditeljicu doma, profesore, učenike i ostale pristigle goste slaveći Dane kruha. Zahvaljujući profesorici Ani Mesaroš te našim vrijednim kuharicama toga smo jutra imali stare slavonske ručnike, posude, kukuruz, žito, voće, domaći kruh, pleteni križ i još mnogo ukrasa od tijesta pa nije bilo teško napraviti bogati izložbeni stol. Uredili smo cijeli dom te nestrpljivo čekali večer. Kada smo primili goste, potrudili smo se pokazati što znamo i možemo – veličali smo kruh svirkom, pjesmom, recitacijom. Učenici koji su članovi KUD-ova u svojim mjestima predstavili su nam i svoje narodne nošnje. Budući da smo to sve uspješno prikazali na domaćem terenu, odlučili smo se uveseliti i osobe u potrebi pa smo se nekoliko dana kasnije družili sa štićenicima Doma za psihički bolesne odrasle osobe. Dijelili smo im bombone i osmijehe koji su ih, očekivano, jako razveselili. Puni dojmova i zahvalni na novom iskustvu obećali smo im se vratiti prvom prilikom. Nadamo se da smo dospjeli do srca naše publike, da smo im uspjeli prenijeti to čega smo i mi tek tih

Dani kruha u Ugostiteljskom domu

Tko tebe kamenom,kruhom da uzvraćaš

dana postali svjesni, a sveli smo to na još stihova Tite Bilopavlovića i njegove „Molitve kruhu“: “Nauči me skromnosti, kruhu moj, ne daj da budem bahat i braći svojoj stran. S dobrima te kušam, sve više bivam svoj i ne sanjam život, nego živim san.”

Patricija Crnčan, 3.f

13

DOGAĐANJA

Pripreme za Domijadu koja se održala u travnju prošle godine trajale su mjesecima pod vodstvom voditeljice Gordane Pavlović. Pomogao je i ravnatelj Blaško Menalo koji je manifestaciju svečano otvorio u školi gdje su cijeloga dana bili izloženi radovi kreativnih učenika. Uz naše domce iz Ugostiteljskog doma konkurenciju u slikarstvu, revijama, glumi, recitiranju i sportu činili su učenici Srednjoškolskog Đačkog Doma Osijek, Doma „Hrvatskog Radiše“, Trgovačkog i komercijalnog Doma „Davor Milas“, Đačkog Doma Pakrac i Doma učenika Vukovar. Sportaši su se nakon nadjačavanja u rukometu, košarci, odbojci, nogometu, stolnom tenisu i šahu u prijateljskom tonu okupili u Domu hrvatske vojske. Učenici koji su se natjecali u glazbeno-plesno-scenskoj kategoriji „ponijeli“ su dvoranu u pjesmi, plesu i navijanju. Okupljeni su uživali u izvedbama novih, ali i već dobro poznatih pjesama, igrokaza i recitacija. Povjerenstvo je odlučilo čije su slike, skulpture, revije, pjesme i recitacije bile najbolje. Možemo se pohvaliti da su na državnu razinu upućene naša folklorna skupina i recitacija „Tjeskoba“ Ilone Čutuk. Druženje je nastavljeno uz večeru i tamburaše, a nakon toga su se svi puni dojmova vratili u svoje domove. Kao i svaka do sada, i ova će se Domijada zasigurno prepričavati i nekima dugo ostati u sjećanju.

Patricija Crnčan, 3.f

Bili smo domaćini 36.regionalne Domijade

Domci putovali u Umag

14

PROJEKTI

Ove se godine, umjesto u sklopu Dana škole, projektni dan održao kao nenastavni dan kroz niz ponuđenih radionica. Kao i prije, o radionicama se pričalo danima unaprijed, a knjižnica je već tradiconalno postala središnje mjesto prijavljivanja. Na tom kreativnom danu svi naši učenici našli su se istovremeno ujutro u školi po svim učionicama pa

Projektni dan obilježen temom „Zdrava prehrana“

Anketiranje i plakati plusnova znanja i druženja

se dobar duh, zezancija i druženje osjetilo već na prvom koraku u školu.

Svi učenici su se, osim onih koji su taj dan odrađivali praksu u objektima te onih koji su kuhali i posluživali za goste, brzo povukli u radionice. Jedina radionica koja je izlazila iz okvira zadane teme bila je izrada pisanica od voska. Bilo je zanimljivo vidjeti istaknuto uskršnje raspoloženje, a pogotovo jer su se, osim voskom, jaja ukrašavala i dobrim, starim načinima iz bakinih dana, poput otopine ljuske crvenog luka i cvijeća. „Svidjela mi se radionica jer sam još prije naučila raditi s voskom i mislim da je takav način ukrašavanja vrlo kreativan“, rekla nam je Adriana Vuković.

ZDRAVA HRANA NA SVIM JEZICIMA

Što se krilo iza radionice pod imenom „Abeceda zdrave prehrane“ otkrila nam je Tena Kačar: „Podijelili smo se u tri grupe i svaka je dobila određeni broj slova. Tražili smo zdrave namirnice koje počinju sa slovom koje smo dobili i sve to prenijeli na plakat.“ U susjednim učionicama radilo se na stranim jezicima. Jedni su anketirali prehrambene navike učenika na engleskom, drugi su s njemačkog prevodili recepte koje su dobili, a neki su rezali slike voća i povrća za plakat te ih prevodili na engleski.

TERENSKI RAD

Mirisi eteričnih ulja i limuna ispunili su radionicu „Ekološka sredstva za čišćenje“. „Cilj nam je upoznati prirodna sredstva za čišćenje namještaja, posuđa i odjeće, naučiti kako djeluju i primijeniti ih u svakodnevnom životu“, rekla je Doris Pavlak. Dok je četrdesetak učenika marljivo radilo i anketiralo na terenu, podlogu za krajnju prezentaciju u učionici pripremali su profesori Tamaš Peho i Daniel Dobranić: „Anketiraju se učenici, profesori, stručna služba, pa i slučajni prolaznici o njihovim prehrambenim navikama. Želimo naučiti nešto o zdravim prehrambenim navikama i osvijestiti učenike o zdravoj prehrani.“

Izrada pisanica od voska

15

Najdalje su se uputili sudionici radionice „Što srednjoškolci jedu za užinu“ koji su imali zanimljiv zadatak – po raznim osječkim srednjim školama istraživali su kvalitetu ponude užine za vrijeme odmora. „Obišli smo gotovo sve obližnje škole do centra grada. Istraživali smo što se najviše nudi i uzima kao užina te hranimo li se zdravo. Učenici su ocijenjivali kvalitetu obroka od 1 do 5, a zanimala nas je i cijena proizvoda. Zaključili smo da se ne hranimo zdravo i uopće ne pazimo na svoju prehranu“, ispričao nam je Mateo Bručić.

PIVO I SVJETLOST KAO HRANA

Na trećem katu poglede su mamila izložena piva, bavarska peciva i uređeni ambijent knjižnice u stilu Oktoberfesta. Učenici su na Internetu tražili informacije o pivu i Oktoberfestu te se također bavili prevođenjem s njemačkog na hrvatski. Nakon obavljenog posla imali su priliku i kušati neke vrste piva. Radionicu profesorica Vesne Betlehem i Darije Grabović-Babić većinom su popunili maturanti koji su radili svjetlost kao hranu. „To je jedinstvena metoda upijanja Sunčeve energije kojom se postižu blagodati za mentalno i fizičko zdravlje čovjeka. Izrađujemo dva plakata o tome i prezentaciju s profesoricama“, rekao nam je Bernard Šarčević.

DIJETE I PREHRANE SPORTAŠA

U radionici „Dijetalna prehrana“ učenici su se upoznavali s raznim vrstama dijeta i zdravim sastojcima koji su ključni za uspješno mršavljenje. „Obrađujemo temu Dijeta s jabukama, istražujemo koje se sve namirnice konzumiraju u održavanju te dijete i želimo objasniti drugima kako jednostavno izgubiti kilograme bez izbacivanja nekih sastojaka koji su obavezni u obroku“, ispričala nam je Petra Bedenik. Svi su se sudionici nakon upoznavanja učinaka raznih dijeta složili kako u našim godinama dijete nisu potrebne jer pretjeranim podvrgavanjem dijetama može doći do bulimije i anoreksije.

Na „Olimpiji“ su dečki igrali nogomet, dok se drugi dio bacio na izradu edukativnih plakata. Istraživao

se utrošak energije kod sportaša, funkcije proteina, bjelančevina, vitamina i ostalih hranjivih sastavnica zdrave prehrane. „Sportašima su potrebni sastojci bogati ugljikohidratima, bjelančevinama, vodom, vitamiminima, mineralima i vlaknima, ali i nešto masti“, rekla nam je Vanja Miletić.

NATJECANJE MENTORA IZ UGOSTITELJSKIH OBJEKATA

Zajedno sa svojim mentorima iz objekata u kojima obavljaju praktičnu nastavu, učenici su se natjecali u kuharstvu te tako svojim udjelom u pripremu jela mentorima pokazali gradivo koje su usvojili. Prvo mjesto osvojila je ekipa Hotela Park iz Našica s mentoricom Katicom Metić i učenikom Stjepanom Špirancem. Predsjednica ocjenjivačkog povjerenstva, profesorica Jelica Černi, uručila je svim natjecateljima priznanja.

Nakon cjelodnevnog rada, trčkaranja, fotkanja, kuhanja i posluživanja u dobrom raspoloženju protekao je još jedan projektni dan. Svima je bilo zanimljivo jer se baš svatko mogao pronaći u nekoj od radionica te tako na svoj način uživati bez klasične nastave. Osim samog druženja tijekom zajedničkog rada, dan je bio obilježen i edukativnom crtom pa se nadamo da će se i dogodine osmisliti jednako bogata tema za istraživanje.

Marija Sekur, 3.f

Istraživanje o dijetama Plakati o mentalnom i fizičkom zdravlju

Stjepan Špiranec s mentoricom iz hotela “Park“

16

PROJEKTI

Budući da od 2005. godine imamo status međunarodne Eko-škole, u duhu projektnog ekodana i povodom natječaja DM-a za najbolji eko projekt s temom „Ekologija i zdrava prehrana“ prošle školske godine u školi je zaživio projekt o medu kao primjeru prirodnog proizvoda.

Na projektu je radila nekolicina učenika pod vodstvom profesorice Zdenke Marijanović. „Cilj je osvijestiti značaj prirodne hrane na primjeru meda, poticati pravilan način prehrane, ukazati na posljedice konzumiranja hrane bogate rafiniranim ugljikohidratima kao što je pretilost, uvrstiti med u svakodnevnu prehranu te naposljetku, ostvariti suradnju s pčelarskom udrugom naše županije“, izjavila je profesorica. Kako bismo to ostvarili, najprije smo anketirali učenike o njihovim prehrambenim navikama. Anketa ispitana na 180 naših vršnjaka pokazala je da 60% ispitanih svoju prehranu bazira na proizvodima od bijelog brašna i kućnog šećera, a da svega 4% svaki dan uzima med u bilo kojem obliku. Na satu prehrane i poznavanja robe učenici su izračunavali svoj indeks tjelesne mase te je time utvrđeno 15% pretilih i onih s povećanom tjelesnom masom.

ANALIZA MEDA NA PREHRAMBENO –TEHNOLOŠKOM FAKULTETU

Nakon suočavanja s lošom prehranom naših učenika, razmišljali smo o mnogim namirnicima te na kraju izabrali med kao ključnu namirnicu za naš projekt. Med je bio apsolutni pogodak jer je prirodni izvor nutrijenata s ljekovitim djelovanjem, a vrlo je malo zastupljen u svakodnevnoj prehrani. U njegov prirodni sastav uvjerili smo se prilikom posjeta Prehrambeno – tehnološkom fakultetu gdje smo vidjeli kemijsku analizu te se čak i sami uključili u senzorsku analizu u ulozi kušača. Uživali smo u raznim vrstama meda koje su nam do tada bile sasvim nepoznate i neobične, kao što su med od hrasta ili jele. Znali smo da je med smjesa mnogo hranjivih tvari, no od profesorice na fakultetu, gđe. Ljiljane Primorac, saznali smo da se on sastoji od invertnog i složenog šećera, organskih kiselina, vode, proteina, nešto vitamina, mineralnih tvari, antioksidansa, ali i

Projekt o medu kao prirodnom proizvodu

Interes za med uvijek postojiantiseptičnih tvari, voska i ostalog.

Kroz svoj nas je pčelinjak zatim proveo poznati i dugogodišnji pčelar Slavko Horvat, profesor turizma i marketinga u školi. Oduševio nas je proces proizvodnje meda koji se potpuno odvija u tijelu pčele. Detaljno nas je upoznao sa svojim košnicama, uređenom tehnološkom opremom i zelenim okolišem u kojemu pčele borave.

PROMOCIJA MEDA U ŠKOLI

Prvi su puta organizirani „Dani meda“ kako bi motivirali i ostale učenike, koji nikada ili rijetko uzimaju med u svojoj prehrani, da steknu naviku uzimanja ove nezaobilazne zdrave namirnice. Za vrijeme velikog odmora učenici su, umjesto uobičajene užine od pekarskih proizvoda i slatkiša, mogli probati kruh s medom i čaj zaslađen medom. Odaziv je bio solidan, ali ne prevelik, što je nepisano pravilo bilo čega što se organizira prvu godinu. Početak nas nije obeshrabio pa smo „Dane meda“ odlučili uvrstiti u naše krajnje ciljeve za iduće godine kako bi isti postali još jedna školska tradicija.

NASTAVLJAMO I U IDUĆOJ GODINI

Dok su se neki prepustili anketiranju i istraživanju, kuhari su s medom radili u praksi. Na nastavi kuharstva koristili su med kao bazu svih slatkih, ali i slanih jela. Nakon niza navedenih akcija projekt smo i predstavili svim učenicima, profesorima i mentorima iz ugostiteljskih objekata na projektnom ekodanu. Prezentacijom smo im prenijeli naša iskustva te zadovoljno istaknuli sljedeće rezultate: osviješten je značaj meda u prehrani učenika, odbojnost prema ovoj namirnici kod određenog broja učenika je smanjena, pripremala su se mnogobrojna nepoznata jela s medom, obogaćena su stručna znanja učenika, a pozitivna iskustva prenosili smo i u svoje obitelji. Interes za med svakako postoji, a mi ćemo se potruditi još više ga poticati i iduće školske godine.

Marija Sekur, 3.f

17

1. Uzimaš li prvi dnevni obrok?a) DA – 103 UČENIKAb) RIJETKO – 58 UČENIKAc) NE – 19 UČENIKA

2. Ako uzimaš je li toa) KOD KUĆE – 88 UČENIKAb) NA PUTU DO ŠKOLE – 31 UČENIKc) U ŠKOLI POD VELIKIM ODMOROM – 44 UČENIKA

3. Za zajutrak najčešće jedeša) PEKARSKE PROIZVODE OD BIJELOG BRAŠNA – 92 UČENIKAb) KRUH OD CJELOVITIH ŽITARICA I NAMAZ – 63 UČENIKAc) SLATKIŠE I GRICKALICE – 8 UČENIKA

4. Koliko često jedeš meda) NIKADA – 78 UČENIKAb) POVREMENO – 99 UČENIKAc) SVAKI DAN – 6 UČENIKA

5. Ako uzimaš med, najčešće ga uzimaš kaoa) ZASLAĐIVAČ NAPITAKA – 68 UČENIKAb) NAMAZ – 24 UČENIKAc) U SLASTICAMA – 10 UČENIKA

6. Za zaslađivanje napitaka najčešće koristima) KUĆNI ŠEĆER – 152 UČENIKAb) MED – 17 UČENIKAc) DRUGI ZASLAĐIVAČ – 11 UČENIKA

7. Svaki dan uzimaša) TRI DNEVNA OBROKA – 57 UČENIKAb) JEDAN DNEVNI OBROK – 15 UČENIKAc) RAZLIČITO – 108 UČENIKA

8. Kako bi izbjegao debljanje i lošu probavua) HRANU BRZO ŽVAČEŠ I GUTAŠ – 8 UČENIKAb) HRANU SPORO ŽVAČEŠ I GUTAŠ – 41 UČENIKc) NE OBRAĆAŠ PAŽNJU NA ŽVAKANJE – 131 UČENIK

9. Želju za slatkim kroz slatkiše i gazirana pića nadoknađuješa) JEDNOM DNEVNO – 72 UČENIKAb) VIŠE PUTA – 108 UČENIKA

ANKETA:

NAVIKE UČENIKA ŠKOLE

180 UČENIKA

18

PROJEKTI

Projekti iz nacionalnog programa odgoja i obrazovanja za ljudska prava i demokratsko građanstvo četiriju ekipa iz naše županije sredinom travnja predstavljeni su u našoj školi. Svi su timovi provođenjem anketa građana, intervjuiranjem poznatih osoba te raznim posjetima istraživali aktualna građanska pitanja kao što su ulazak u Europsku Uniju, uvođenje građanskog odgoja kao predmeta u srednjim školama, nacionalizam i nezaposlenost. „Naša je tema uvođenje građanskog odgoja u srednje škole koji bi trebao biti u sklopu politike i gospodarstva. Istraživali smo bi li se ta

Bili smo domaćini županijske smotre „Projekt građanin“

Za bolje ljude, učenike, građaneideja svidjela učenicima ili im samo otežala učenje. Zanimalo nas je na koje bi se načine mogao provoditi taj sat i to smo i predstavili“, rekao je Gordan Marijanović, predstavnik iz Tehničke škole i prirodoslovne gimnazije „Ruđer Bošković“. Svi su predstavnici odlično iznijeli svoje metode rada, pozitivne i negativne strane te konkretne akcije koje predlažu kao rješenja svojih problema pa su upućeni na državnu smotru održanu u Zagrebu.

Marija Sekur, 3.f

19

U STRUCI

Svi znamo kako se trebamo ponašati, od pozdravljanja do mjera opće kulture. No što je s ugostiteljstvom? Zanimanja kuhar i konobar u našoj školi imaju čak i predmet bonton koji slušaju na prvoj godini.

Podrazumijevamo nekoliko osnovnih pravila dobrog ponašanja u ugostiteljstvu:

U RESTORANU:

Kad izvodite društvo na večeru, uvijek je mudro na vrijeme rezervirati stol u odabranom restoranu. Osim datuma i sata, navedite i ostale svoje želje, npr. želite li biti u dijelu za pušače ili nepušače i slično.Izbjegavajte rezervirati stol ako niste sigurni da ćete u dogovoreno vrijeme doći. Poštovati dogovor o rezervaciji vaša je moralna obveza.Ako pozivate društvo u restoran u kojem još nisu bili, obzirno je pri pozivu napomenuti što je najprikladnije odjenuti. Ako i vi prvi puta odlazite u

Bonton u ugostiteljstvu

Osnove lijepog ponašanja

taj restoran, kad dogovarate rezervaciju stola, pitajte o obvezi odijevanja.Ako je među vašim gostima vegetarijanac, pristojno je odabrati restoran koji na jelovniku nudi i jela za vegetarijance.U restoran uvijek prvo ulazi osoba koja je pozvala nekoga na ručak ili večeru. Međutim, ako je to žena, ipak će prvi ući muškarac kojeg ona odredi.Nakon što je konobar poslužio naručeno jelo, muškarac treba pričekati da žena prva počne jesti.Gost za stolom ima obvezu pomagati ženi koja sjedi desno do njega. To se posebno odnosi na odmicanje ili primicanje stolca, dodavanje soli, papra, ulja, octa i slično.Napojnica se daje kad je gost zadovoljan uslugom konobara. Drugim riječima ona je rezultat odnosa gosta i konobara pa stoga nemojte davati napojnicu šefu sale. Visina napojnice je 10-20% od iznosa računa i razlikuje se ovisno o restoranu i zemlji.Pri izlasku iz restorana muškarac uvijek pridržava vrata ženi.

20

Zanimljivosti:Zapakirani slučaj:Američki običaj da se nakon obroka zamoli konobara da ostatke hrane zapakira

za ponijeti sa sobom nije se udomaćio u Europi pa ni kod nas. Ponekad je ipak

prihvatljivo zamoliti da se zapakiraju kosti za psa.

Francuski kuriozitetFrancuzi su odavno poznati po vrlo detaljnim pravilima uljudnog ponašanja za

stolom. Međutim, u jednoj prigodi su odustali od takvih pravila posluživanja. To se

dogodilo 22.rujna 1990. godine u Parizu, gdje se na banketu pod šatorima okupilo

22 295 francuskih gradonačelnika. Sedam kilometara spojenih stolova posluživali su

konobari na biciklima.U hotelu:Tijekom boravka u hotelu, posebice ako je dugotrajan, važno je imati prijateljski

odnos s osobljem. To se postiže većom napojnicom, no napojnicu treba dati tako

da ne povrijedite poslužitelja kao osobu. Najbolje je zamoliti uslugu koja zahtijeva

povjerenje i time ćete stvoriti uvjete za davanje veće napojnice.

Rašireno je mišljenje da su svi hotelski službenici svijeta izrazito skloni primati

napojnice, no to ne mora biti i točno i ovisi o zemlji u kojoj boravite, stoga je najbolje

pitati voditelja prijamnog odjela ili recepcionera za savjet.

U Australiji hotelski službenici ne očekuju napojnicu za svoje usluge, dok se u Japanu

dati napojnicu smatra ponižavanjem pa ćete usprkos dobroj namjeri, uvrijediti, a ne

usrećiti službenika.Ukratko, ovo su najosnovnija pravila o lijepom ponašanju u hotelima i restoranima.

Naravno, ima još mnogo mnogo drugih koje je potrebno znati, no svako pravilo

ima svoju iznimku. Najjednostavnije je, ako se odlučite otići u inozemstvo, kupiti

vodič o destinaciji na koju idete i pomnije je istražiti kako slučajno ne biste uvrijedili

ugostiteljske djelatnike.

Antonija Kokorić, 4.h

U STRUCI

21

U STRUCI

Hotelijersko-turistički tehničari dobivaju tek puka obećanja o blistavoj budućnosti dok konobarenjem popunjavaju određeni fond sati praktične nastave. Odrasli koji bi se trebali zauzeti za svoje učenike vjerujući da su stvorili „školu mogućnosti“ samo formalno znaju da bi se učenici trebali baviti najviše poslovanjem recepcije, ali ne brine ih to što se isto ne provodi u praksi. Dok vlasnici hotela nesmetano iskorištavaju praktikante kao ispomoć u kojekakvim poslovima, budući hotelijeri nakon završetka srednje škole, usprkos brojnim teorijskim znanjima iz struke, nisu spremni za posao, jer mnogi od njih nikada ne vide pravu stranu zanimanja kojeg su upisali.

Kao posljedica činjenice da je Osijek još uvijek turistički nerazvijen svim je učenicima uvijek problem, neovisno o sezoni, pronaći hotel u kojemu će obavljati praksu. Recepcioneri se ne shvaćaju ozbiljno pa ih mentori jednostavno „prikrpaju“ konobarima iako je to posao o kojemu su tehničari slušali samo nekoliko sati teorije na prvoj godini, a s takvom se praksom nikada prije nisu susreli. Opravdanja koja nam nude i u školi uvijek su to da i zaposlenici u bilo kojem hotelu moraju proći kroz poslove svih hotelskih jedinica, što nam je jasno, ali problem je u tome što su rijetki oni koji ikada dobiju pristup samoj recepciji. Učenici većinom obavljaju sitne poslove oko hotela – čiste, gule krumpire i peru čaše, ali rijetko se upoznaju sa svojom pravom strukom – prijamom gostiju, informiranjem i vođenjem hotelskih evidencija. „U malim obiteljskim hotelima jednostavno ne postoje specijalizirani recepcioneri. Praktikanti moraju raditi sve, a sve ovisi o njihovoj želji, što god žele znati, uvijek mogu pitati“, rekla je Ana Florschutz, vlasnica osječkog hotela Silver.

SLABO ZNANJE O BUDUĆEM ZANIMANJU

Budući da recepcioneri prema izvedbenom nastavnom planu i programu tijekom godine u prvom razredu uopće nemaju praksu, a kasnije je obavljaju samo u drugom polugodištu, jasno je da su oni smjer koji iz škole izlazi s najmanjim stručnim znanjem. Apsurdno je to što u prve dvije godine hotelijersko-turistički tehničari ne znaju gotovo ništa o svom budućem zanimanju. Objašnjenje za

Propusti u odrađivanju praktične nastave

Recepcioneri bez dobre prakseovakav problem potražila sam kod višeg stručnog savjetnika za turizam i ugostiteljstvo, gospodina Ivice Loze iz Agencije za strukovno obrazovanje i obrazovanje odraslih koji me uputio na novi radni strukovni dio kvalifikacije hotelijersko-turističkog tehničara. Iz navedenog pravilnika čija se primjena očekuje od iduće školske godine vidjela sam da se ponovno ističe važnost strukovnih predmeta, ali nisam dobila konkretan odgovor, jer svi očito misle da su oni dovoljni za uspješno plasiranje na tržištu nakon završetka škole.

Svijetla točka u cijeloj priči nekada je bila odrada prakse na moru u visoko kvalificiranim objektima s profesionalnim osobljem koje ima volju prenijeti svoje znanje na praktikante. I to se prošle godine

22

U STRUCIpromijenilo budući da nijedan hotelijersko-turistički tehničar nije dobio priliku barem susresti se sa svojom strukom na moru, jer je zbog loše organizacije otkazana odrada prakse u Opatiji i na Hvaru. Nije pronađeno rješenje u drugim objektima diljem Jadrana, a ravnatelj Blaško Menalo ponudio nam je sljedeći odgovor: „Mi smo više puta kontaktirali s posrednikom objekta na Hvaru, ali nismo mogli doći do vlasnika. Hotel je tražio učenike, ali nije predvidio određene troškove za obavljanje njihove prakse.“

LOŠ SUSTAV ŠTETI UČENICIMA

Ne vrijedi upirati prstom na sve strane tražeći dežurnog krivca. Krivicu snosi cjelokupni loše uređeni sustav koji je odraz isto takve države. Međutim, Hrvatska je jedna od vodećih turističkih zemalja u regiji i stoga se treba ponašati u skladu s time. Naša škola uistinu jest, kako se svi vole hvaliti, jedna od

Unatoč dugogodišnjoj školskoj tradiciji slanja učenika na obavljanje ljetne praktične nastave na moru i dosadašnjoj uspješnoj suradnji s visokokvalificiranim hotelima u Šibeniku i Opatiji, ove se godine ta povlastica stjecanja dobrih radnih iskustava onemogućila gotovo svim učenicima. Otvorena je nova prilika odrađivanja prakse na Hvaru u objektima hotelskog lanca „Sunčani Hvar“, no zahvaljujući lošoj organizaciji putovanje na Hvar ostala je samo dobra ideja. Dok se prijavljenim učenicima tjednima pompozno najavljivalo putovanje i detalji oko smještaja, termina te profesora voditelja, od ravnatelja Blaška Menala saznali smo da zapravo nikada nije došlo do potpisivanja ugovora sa školom te da se nakon početnog prijedloga posrednik hotelskog lanca „Sunčani Hvar“ više nije javljao. Neozbiljno je što su učenicima, koji su se već pripremali za sam put, isti ti koji su obećavali putovanje javili ovu razočaravajuću vijest netom prije roditeljskog sastanka, i to tri dana prije predviđenog polaska. Bez bilo kakve isprike ostala je nekolicina iznenađenih roditelja koja je ipak potražila objašnjenje na dogovorenom sastanku. Učenicima je rečeno da čekaju neko vrijeme s odradom uobičajene prakse u Osijeku, a oni su

Učenici stavljeni „na čekanje“

Ništa od planirane praktične nastave na Hvaru

nekoliko dana kasnije sami ponovno aktualizirali ovaj problem uputivši upit na službenu elektronsku poštu „Sunčanog Hvara“. Odgovor nikada nije stigao, a učenici su ostali s velikim nezadovoljstvom i nepovjerenjem prema školskom sustavu i ljudima koji nisu dobro odradili svoj posao. U medijima se nastavljalo pisati o tome kako je Ugostiteljska škola i ove godine poslala učenike na ispomoć turizmu u sezoni, no malo tko zna da se ove godine broj takvih učenika smanjio i do tri puta, a među njima nije bio niti jedan recepcioner.

Marija Sekur, 3.f

vodećih ugostiteljsko-turističkih škola u Hrvatskoj, a učenici većinom uistinu jesu vrijedni i poslušni, ali ne možemo se oteti dojmu da recepcioneri ipak dijelom ostaju zakinuti. Umjesto usvajanja svih praktičnih znanja u srednjoj školi, prepušteni smo sami sebi i priliku za napredovanje dobivamo tek kasnije. To je i jedan od razloga što mnogi odustanu od posla u struci pa zato i nedostaje stručnog kadra u turizmu. Dobre namjere slaba su utjeha onima koji su zbog nemogućnosti kvalitetne odrade prakse izgubili interes za struku kojeg su nekada sigurno imali. Nemamo puno predviđenih sati prakse, ali zašto ih ne bismo odradili učeći nešto novo, radeći s gostima i skupljajući iskustva koja će nam vrlo brzo zatrebati? Nimalo nam ne koristi reputacija koju „uživamo“ kao smjer najvećeg potencijala i znanja u školi kada nemamo gdje naučiti posao u struci.

Marija Sekur, 3.f

23

U STRUCI

Krajem ožujka prošle godine naši su učenici otputovali u Zagreb kako bi iz prve ruke vidjeli najzanimljvije gastronomske inovacije te se upoznali s raznim delicijama i vinima. Putovanje je organizirano pod vodstvom profesorica Zdenke Marijanović i Dragane Viljanac. U paviljonu prehrane vidjeli smo izložene proizvode od sireva iz mnogih zemalja, kao i suhomesnate proizvode koji su se mogli i kušati. Kuhari su iz cijeloga svijeta pred posjetiteljima pripremali razne specijalitete tradicionalne u njihovim zemljama. Bilo je mnogo izloženih slastica za kupnju i degustaciju kao što su torte, čokolade i sladoled. Također su se pravila peciva od lisnatog i vučenog tijesta, a posebno su bili izloženi najbolji proizvodi pekarstva i slastičarstva. Među mnogim vinarima našli su se i hrvatski predstavnici sa svojim izlošcima. Naše se putovanje nastavilo posjetom hotelu Antunović gdje nas je dočekalo ljubazno osoblje i sam vlasnik. Podijeljeni u tri grupe uz jednog zaposlenika hotela obišli smo cijeli kompleks i bili očarani izgledom i izvanrednom opremljenošću. Slobodno vrijeme koje nam je preostalo proveli smo na Kaptolu i Trgu Bana Jelačića. Vrijeme smo proveli u šetnji i razgledavanju s prijateljima iz grupe. Umorni, ali zadovoljni i bogatiji za novo iskustvo iz struke, vratili smo se u Osijek u kasnim večernjim satima puni dobrih doživljaja.

Dragana Kalinić, 3.e

Učenici posjetili sajam ugostiteljstva i turizma

Hrana i vina iz cijelog svijeta

24

TRAG U GENERACIJI

Znamo da se dobar glas daleko čuje pa su tako rijetki oni koji nakon prošlogodišnjeg Dana škole nisu čuli za Bornu Morovića iz 2.h i njegovu sjajnu imitaciju Michaela Jacksona. Mnogi su ga gledali na samoj priredbi, no zainteresirao je i one koji su to propustili. Iako mu je tek 16 godina, do sada se stvarno uvježbao u onome što radi pa slobodno možemo reći da je među nama talentirani profesionalac.

Za ljubav prema plesu i glazbi zaslužan je brat Boris koji je zahvaljujući svom plesnom umijeću dospio čak do dalekog Japana gdje je nastupao nekoliko mjeseci. Slične poslovne ponude mogle bi za nekoliko godina stizati i Borni koji se zarazio kraljem popa slušajući ga s bratom još kao klinac. Upravo mu je Michael Jackson jedini pravi uzor pa mu zbog toga znaju zasmetati mnogi ljudi koji ga krivo prosuđuju, a uopće nisu upućeni u njegov život i sve što se zbivalo nakon njegove smrti. „Volim plesati jer općenito volim Michaela Jacksona i njegov stil izvođenja svake pjesme, to me uvijek oduševljava. Najzanimljivije što dolazi s plesom je publika, pogotovo reakcije ženskog spola“, kaže Borna. „Najviše sam naučio preko Interneta, tamo sam našao sve što me zanimalo u vezi plesa. Često sam gledao pokrete, usporavao isječke, promatrao i tijekom vremena to sve dotjerao na svoj način. Danas nije ništa drukčije, na Internetu se još uvijek mogu pronaći svi koraci i poketi“, nastavlja Borna. Nakon nekog vremena uslijedili su razni nastupi u osnovnoj školi, a jednom i u HNK-u. „Dva puta nastupao sam na Super Talentu. Prvi put me žiri nije pustio dalje, imao sam samo 13 godina i nisam uopće znao kako je to na natjecanjima, nego sam išao samo probati. Svakako je vrijedilo otići jer se takva iskustva ne stječu svaki dan“, zaključuje Borna. Drugi put je prošao, ali nažalost nije mogao otići u Zagreb jer se razbolio. Osim Jacksona koji mu je jedinstven, inače voli slušati razne izvođače 80-ih kao što su primjerice James Brown ili Tina Turner. „Nije ovo teško, samo to trebaš voljeti i biti uporan“, poručio je Borna. Najveća mu je želja nastupati u Londonu, Firenzi, Veneciji, Rimu i Grčkoj. Sigurni smo da će uspješno krenuti bratovim koracima po stranim zemljama i ponosni što ovakav rijetki talent imamo upravo u našoj školi.

Marija Sekur, 3.f

Borna Morović pet se godina bavi plesom kojim nas je oduševio na Danu škole

Imamo svog Michaela Jacksona

25

TRAG U GENERACIJI

Učenica 1.h razreda, Katarina Katušin, živi u Dražu i ima veliku obitelj na koju je ponosna – čak tri brata i četiri sestre. Iako ide u Osijek u školu Katarina pleše u tri folklorne skupine: KUD Gajić, KUD Draž i HAKUD Željezničari. Voli plesati, a posebno pjevati. Cijela je obitelj muzikalna, stoga nije čudno što Katarina pjeva od najranije dobi: „Sve četiri sestre imamo iznimno dobar glas koji smo naslijedile od bake. Braća baš i ne, ali i oni se trude, bit će i od njih nešto“. U folklornim skupinama ima puno solo pjevačkih dionica, a u planu je i suradnja s jednom osječkom vokalnom skupinom. Na prijedlog profesorice Vesne Betlehem snimila je školsku himnu u studiju radio Osijeka koju će otpjevati na Dan škole.

Zadovoljna je novom školom, a posebice razrednicom Vesnom Betlehem. „Profesori u novoj školi su mi super, za sada mi svi odgovaraju, dobri su, strpljivi i pošteni.“ Najdraži profesori su joj razrednica Vesna Betlehem, profesorica Lidija Njegomirović i Zvjezdana Jurić, jer je jedna od rijetkih kvalitetnih profesora matematike. Uz školu, pjevanje i ples, Katarina svira i gajde, danas rijedak instrument. „Uvijek nađem vremena za ono što

Svestrana Katarina Katušin snimila školsku himnu u studiju radio Osijeka

Zlatni glas Baranje

volim“, poručuje Katarina koja je svaki dan u školi oko osam sati, dva sata na plesu i pjevanju, dva sata dnevno uči, a gajde svira nekoliko sati tjedno jer ne stigne češće, no ni to joj nije dovoljno.„Planovi za budućnost su mi završiti školu i naći posao, a kasnije – gdje me sudbina odvede.“

Marijana Rajš, 1.h

26

TRAG U GENERACIJI

Kada smo prvi put vidjeli fotografije izložene na trećem katu naše škole, bilo nam je teško povjerovati da su one zaista djelo učenika prošlogodišnjeg 3.e razreda, Mateja Marušića. Toliko su profesionalno napravljene da se nismo mogli načuditi kako su ti kreativni radovi uspijevali tako dugo izbjeći oku javnosti. Od prošlogodišnjeg Dana škole nakon prve izložbe fotografija Matej je izašao iz sjene anonimnosti te u punom sjaju predstavio svoje radove. Ovaj izuzetno simpatičan i skroman dečko upoznao nas je sa svojim hobijem, ali i planovima za budućnost.

Fotografijom se bavim... dvije godine.

Sve je počelo kada sam... prvi put uzeo fotoaparat u ruke. Oduvijek me privlačila umjetnička fotografija, bio sam znatiželjan i krenuo fotografirati.

Prva umjetnička fotografija bila mi je... maslačak.

Fotografija mi danas znači... jako puno jer sam zadovoljan i sretan kada napravim dobru fotografiju.

Kada fotografiram, osjećam se... uzbuđeno, pogotovo ako je riječ o fotografijama na kojima su ljudi jer uvijek imam određenu sliku u glavi kako bi fotografija trebala izgledati i onda se trudim što bolje prikazati svoje misli, odnosno ono što ta fotografija zapravo govori.

Volim fotografirati... pejzaže, osobe i ostale motive koji mi se čine zanimljivim.

Matej Marušić u fotografiranju vidi buduće zanimanje

Fotkama kroz život

Fotografiram barem... dvaput tjedno, ali sve ovisi o inspiraciji.

Inspiraciju pronalazim u... filmovima, glazbi, na nekim web stranicama koje su vezane uz fotografiju, ali nekad inspiracija jednostavno dođe sama od sebe i tada odmah moram fotografirati ono što sam zamislio.

Do izložbe mojih fotografija došlo je jer... je to pokrenula profesorica Vesna Betlehem.

Moji najveći uspjesi u fotografiji su... osam fotografija izrabranih za fotografiju dana na domaćim web stranicama i naravno, moja prva samostalna izložba.Prijatelji o mojim fotografijama kažu... sve pozitivno, ponosni su na mene.

Najveća pohvala za moj rad bila je... prijedlog da napravimo izložbu u školi profesorice Betlehem koja me otkrila. Zbog toga sam joj jako zahvalan.

Moja najdraža fotografija je... teško pitanje, stvarno se ne mogu odlučiti jer svaka fotografija ima svoju priču tako da mi je svaka na neki način draga.

Nakon završetka školovanja htio bih... se nastaviti baviti fotografijom.

Najveća želja mi je... trenutno kupiti novi fotoaparat.

Marija Sekur, 3.f

27

TRAG U GENERACIJI

Uvijek se divimo mažoretkinjama koje svojim privlačnim nastupima upotpune brojne manifestacije u gradu. Kako se postaje član ove uigrane ekipe te koliko je za ovu vještinu potrebno truda, vježbe i napora, ispričala nam je Nikolina Mataija iz 3.f razreda.

„Moja ljubav prema mažoretkinjama počela je od malih nogu. Oduvijek sam gledala nastupe mažoretkinja, divila im se i htjela postati jedna od njih koja će moći izvesti sva ta čuda s palicom“, rekla je Nikolina. Kada je krenula u školu, ta joj se želja ostvarila – priključila se grupi od 20-ak djevojaka mažoretkinja grada Osijeka. Danas je taj broj i veći jer se svake godine nastoji upisati što više djevojčica i djevojaka od 5 do 25 godina.

Tajna uspjeha – trud i vježba

„Ne mogu izdvojiti nešto najdraže na trenizima, sve mi je jednako drago, od samog tehniciranja do naših druženja. Naš međusoban odnos je odličan. Super se slažemo i međusobno si pomažemo, ne samo u plesu, već i u privatnom životu“, nastavlja Nikolina. Mažoretkinje su proputovale cijelu Hrvatsku i strane zemlje kao što su Italija, Slovenija, BiH, Francuska, Velika Britanija, Rumunjska. Do takvih uspjeha svaku je mažoretkinju doveo trud i vježba. Znamo da se nijedan veliki rezultat ne postiže preko noći pa su potrebne godine kako bi djevojke napredovale, postale što bolje i dosegnule status dobre mažoretkinje.

Ponosne vlasnice brojnih medalja

„Treninzi mi ne utječu na školu jer su vikendom pa ne moram izostajati iz škole. Tjedno imamo trening po tri sata iako bih ja željela i više. Nažalost, nismo u mogućnosti same financirati novac za prostore u kojima se treninzi održavaju“. Već su dugi niz godina u samom vrhu timova mažoretkinja u Hrvatskoj, ali i šire, što dokazuju brojne medalje osvojene na državnim i europskim natjecanjima. „Teško je pričati o planovima za budućnost. Svakako ćemo i dalje nastojati održati niz osvajanja prestižnih nagrada, davat ćemo sve od sebe i naše vještine prenostii na nove djevojčice i djevojke, te jednostavno – uživati.“

Marija Sekur, 3.f

Nikolina Mataija – osječka mažoretkinja

Ostvarena želja iz djetinjstva

28

TRAG U GENERACIJI

Svima je zanimljivo vidjeti dečke kako plešu breakdance na raznim manifestacijama u gradu, no malo tko zna kako uistinu izgleda bavljenje tom vještinom. Da se, uz izvrsne rezultate u školi, mogu postići još mnoga priznanja pravi je dokaz Tin Majdandžić, učenik prošlogodišnjeg 3.c razreda. Otkrio nam je kako je zavolio baš tu vrstu plesa te kako, uz to sve, pronađe vremena i za crtanje grafita.

Kako si došao na ideju bavljenja plesom?

Nakon završetka osnovne škole ljeto sam provodio uglavnom na kompjuteru, playstation-u, ponekad sam izlazio s prijateljima na nogomet ili košarku, ali nisam se osjećao kao da sam si ispunio dan nečim korisnim i zanimljivim. Tada sam vidio današnjeg najboljeg prijatelja Antonia Jakića kako „šamara“ nogama po podu i to me fasciniralo. Prvi put me odveo na trening i tako je sve počelo, s tim da sam prije toga naravno puno puta vidio kako se neki ljudi tako vrte. Nisam baš vjerovao da je moguće

Tin Majdandžić – simpatični odlikaš koji živi za breakdance i crta grafite

Sami krojimo svoju sudbinuda bih to uspio izvesti pa tada nisam odmah tome posvećivao toliku pažnju.

Kada i gdje si počeo trenirati?

Počeo sam trenirati u ljeto prije tri godine u jednom vrtiću u Retfali.

Je li ti ples u životu samo hobili ili nešto važnije?

Iskreno, kad god nešto krenem raditi, radim to sa srcem, tako da mi je breakdance najvažnija sporedna stvar u životu i ne znam kako bih sada funkcionirao da to nisam počeo trenirati. Tijekom odrasranja trenirao sam mnogo sportova, od karatea, nogometa, kickboksa pa sve do gimnastike i za sve sam bio najveći anti-talent i luzer, ali ovo mi je promijenilo pogled na život i više se cijenim, napokon se mogu usuditi reći da sam pronašao sebe.

29

TRAG U GENERACIJI

Ideš li na natjecanja?

Naravno, pokušavam ići na sva moguća natjecanja koja se održavaju u Hrvatskoj i izvan nje, ali katkad to nije moguće zbog nedostatka novca. Sa samo jednom i pol godinom treniranja zajedno s najboljim prijateljem pobijedio sam na prvom natjecanju 2 vs 2 koje se održalo prije dvije godine pod imenom Hip-Hop DeLight 13. Od tada mi je 13 sretan broj.

Je li ti teško uskladiti ples sa školom?

Ponekad, ali onda mi se to čini kao izazov i onda s još većim užitkom idem na treninge i naporno treniram. Kako bih mogao normalno trenirati moram imati odlične ocjene kako se ne bih dugo zadržavao za knjigom. Prikupim sve najbolje ocjene iz svih predmeta odmah na početku i onda sam miran, a i roditelji su zadovoljni.

Koliko često crtaš grafite?

U zadnje vrijeme dosta rijetko i zbog škole i zbog break-a. S plesom sam jako povezan i puno je znoja utrošeno kako bih dostigao razinu na kojoj sam sada. Takvim aktivnim sportom čovjek se može baviti samo jedno određeno vrijeme pa mi je važno držati se toga dok sam još zdrav i u formi. Tijekom nastave dok mi je dosadno (drugi odgovaraju, a ja odmaram) uzmem papir i nešto nacrtam, ali ne toliko kao prije. Sada nisam toliko zaintereisran i važniji mi je break, ali kada mi prođe to vrijeme planiram se ponovo uhvatiti grafita jer tim crtanjem može uvijek baviti i naučiti nešto novo.

Crtaš li ih samo za sebe?

Većinom samo za sebe i neke prijatelje, i to najčešće

po papiru zato što je to danas skup sport. Jedan dobar lak košta od 20 do 30 kuna, a za dobar grafit treba mi barem pet lakova, tako da je breakdance i tu u prednosti.

Odakle dobivaš inspiraciju?

Inspiraciju često dobijem gledajući vrsne writere kako crtaju, a ponekad krenem crtati i bez nekakve posebne inspiracije. Same ideje mi dođu baš tijekom crtanja.

Misliš li da će ti breakdance i grafiti pomoći u životu, odnosno otvoriti neka vrata?

Od hobija je danas jako teško živjeti, ali dobro dođe kao drugi izvor zarade. Nedavno sam s prijateljima otvorio breakdance školu u Osnovnoj školi Grigor Vitez, nas petorica vodimo treninge i tako dijelimo novac koji zaradimo. Naravno, riječ je o maloj svoti novca, ali ga ipak možemo iskoristiti za odlazak na natjecanja, opremu i slično. Što se tiče budućnosti, sreća nam je različito naklonjena, ali uvijek u svemu što radimo postoji šansa da nam pomogne u daljnjem napredovanju u životu. Upoznajemo i nove ljude pa tko zna, možda baš ti ljudi koje ćemo upoznati mogu nekako pridonijeti uspjehu u našoj budućnosti. Svima su nam vrata već širom otvorena što se tiče uspjeha u životu, samo se trebamo izboriti za svoja prava i ne prepustiti život sreći, već sami krojiti svoju sudbinu.

Ana Božić, 3.fFotografije: Denis Dunaj

30

TRAG U GENERACIJI

Prof. Vesna Betlehem – svi je obožavaju jer je prvenstveno profesorica-prijateljica

Profesorica Vesna Betlehem je bez sumnje izvanredna profesorica koju bi svaki učenik mogao poželjeti. Ono što nas je osvojilo od trenutka kad smo je upoznali jest snažan entuzijazam i velika privrženost prema učenicima. Uvijek suosjećajna, nasmijana i dobro raspoložena, uvijek nam kroz razgovore želi približiti svoje predmete i pomoći da se razvijemo u što bolje ljude. Radi kao profesorica već dvadeset godina, a u našoj školi predaje osnove turizma, knjigovodstvo i računovodstvo.

Zašto ste odabrali baš ovo zanimanje? Sasvim slučajno. Po struci sam diplomirani ekonomist. Moje prvo radno mjesto bilo je upravo profesor ekonomske grupe predmeta, od tada radim ovaj posao.

Otkada ste zapravo znali da ćete biti profesorica? Oduvijek sam maštala o tome, ali stjecajem okolnosti ipak nisam upisala neki nastavnički studij. No, moj san se ostvario te sam od prvoga radnog dana u školi i presretna sam zbog toga. Ne mogu sebe zamisliti kao diplomiranog ekonomista koji radi u uredu.

Kakva osoba treba biti profesor? Treba biti stručna, susretljiva i kreativna osoba.

Pamtite li svoje idealne profesore iz škole?Naravno. Za mene su idealni profesori bili oni strogi, a pravedni, ali i koji su svojim predavanjima znali pokrenuti lavinu znatiželje. To su bili profesori koji su bili vješti predavači te su nas znali zaineresirati za svoj predmet.

Zašto volite biti razrednica?Volim biti razrednica iako je to jako zahtjevan i odgovoran posao. Biti razrednik

Za mene je sreća učiniti sretnima druge ljude

je za mene veliki izazov. Pokušavam iz svakoga učenika izvući ono najbolje, učim ih odgovornosti, toleranciji, samokritici, uzajamnom razumijevanju te kako katkada izaći iz vlastitih okvira iskustva i predrasuda. Najsretnija sam kada uspijem postići da se učenik promijeni kao osoba na bolje te kada na kraju školovanja dobar dio njih shvati koliko je važno biti odgovoran, pošten i dobar čovjek.

Kako uspijete biti u dobrim odnosima sa svim učenicima?Trudim se biti korektna, ali puna razumijevanja. Zbog toga učenici nemaju osjećaj barijere i straha prema meni. Nikada nisam imala nikakvih problema.

Što mislite da je najvažnije u odnosu profesora i učenika?

-Najvažnije je povjerenje,

31

TRAG U GENERACIJIiskrenost i dosljednost.

Na glasu ste kao profesor–prijatelj, no mislite li za sebe da ste strog predavač, kako učenici stoje s predmetima koje im predajete? To je lijepo čuti. Nisam baš strog predavač, ali ima tu dosta nedovoljnih ocjena. U konačnici ipak uspijem postići da zbog korektnog odnosa prema učenicima stvorim kod njih osjećaj stida zbog neznanja iz predmeta koje predajem.

Koliko učenike uključujete u privatni život?Iako me učenici doživljavaju, kako ste naveli, kao profesora-prijatelja, ne uključujem ih u privatni život, ne dajem im broj mobitela niti mislim da trebaju znati ništa osobito o mojoj privatnosti. Uostalom, mislim da to malo koga i zanima. Razredi kojima sam bila razrednica znali su me iznenaditi rođendanskom proslavom, ali ne podržavam takav način zadiranja u privatnost profesora. Učenici će se najviše odužiti svome razredniku ako poslušaju njegove savjete i postanu dobre i odgovorne osobe, to je najveća nagrada svakome dobrom razredniku.

Većina profesora s učenicima nema nekakav poseban prijateljski odnos i većina voli reći da „profesori nisu tu da nam budu prijatelji“. Što mislite o tome, je li moguće s učenikom stvarno biti prijatelj i ostati objektivan na nastavi?Naravno da je moguće. Prijateljski stav nikome ne može naštetiti, ali granice se moraju znati. Učenici vrlo dobro znaju da je nastava – nastava i na satima se ozbiljno radi. Nikada ne pravim razliku među učenicima i prema svima imam jednak prstup. Objektivnost se podrazumijeva.

Kako se čujete s bivšim učenicima, javljaju li se, traže pomoć? S nekim bivšim učenicima sam u kontaktu, volim čuti gdje su, što rade, kako im je na fakultetu ili poslu, jesu li zasnovali obitelj. Javljaju se često za pomoć u svezi seminara, savjeta i sl.

Što vam je najveće priznanje za rad s učenicima tijekom svih godina? Kada se učenici jave i pohvale se kako su uspjeli u životu, ostvarili svoje životne želje, a posebno mi je drago kada se zahvale na svemu što sam učinila za njih te što sam ih ohrabrivala da ustraju na ostvarenju svojih ciljeva.

Mislite li da su danas profesori podcijenjeni u društvu?

Mislim. Danas profesor mora biti ne samo stručnjak u svom poslu, nego i pedagog, psiholog i socijalni radnik, sve u jednom zanimanju.

Možete li izdvojiti nekoliko najljepših trenutaka s učenicima?Jako je puno lijepih trenutaka. Teško je izvojiti neki poseban. Svaka je generacija priča za sebe, puno prekrasnih razreda i učenika.

Čime se najviše ponosite? Što je za vas sreća?Ponosna kada u svakoj generaciji vidim mlade ljude koji točno znaju što hoće, koje sam uspjela ohrabriti da si ne postavljaju suviše niske ciljeve, da budu odvažni i ne ostanu dužni niti sebi, niti životu. Za mene je sreća učiniti sretnima druge ljude.

Marija Sekur, 3.f

32

TRAG U GENERACIJI

Denis Horvat, osoba veselog karaktera, pravi i iskreni prijatelj uvijek spreman pomoći, dečko koji je uvijek nosio osmijeh na licu i možda ni ne znajući tako mamio osmijeh i na licima svojih prijatelja, napustio nas je 27. svibnja 2011. godine utopivši se u rijeci Dravi u svojoj 15. godini. Demba je bio dečko koji je živio za nogomet i ljude koje je volio. Od malih mu je nogu najdraža zanimacija bilo trčanje za loptom zbog koje je, nažalost, i napustio ovaj svijet. Nikad nije mislio na loše stvari, bio je osoba puna energije koju je bio spreman podijeliti sa svima oko sebe. Nedostaje nam tvoj osmijeh i zezanje, onaj tvoj optimizam i veselje, načini na koje si razveseljavao i zabavljao svoje prijatelje. I u najlošijim trenutcima znao si nam svima podići raspoloženje i sve okrenuti na šalu te nam tako uljepšati dane. Iza sebe si ostavio svoju obitelj i brojne prijatelje koji

Oproštaj od Denisa Horvata – Dembe

Uvijek ćemo te voljeti,nikada zaboraviti

još uvijek ne vjeruju da se tako nešto dogodilo, ali očito je Bog htio ukrasiti nebo i odvesti te na ljepše mjesto. Svi još uvijek čekaju da uđeš u školu u svoj 2.c razred i dovikneš nešto, nasmiješiš se, sjedneš u svoju klupu i popuniš to mjesto na kojem te nitko ne može zamijeniti. Sada kada je teško pronaći prave prijatelje i osobe od povjerenja, ti si nam bio pravi primjer. Primjer dobrote, ljubavi prema svojim bližnjima, snage i volje za životom. Znamo da si gore sada najbolji i najljepši anđeo i da paziš na sve nas i pomažeš nam. Mi te nikada nećemo zaboraviti, jer nemoguće je zaboraviti osobu koja ti je toliko značila u životu, osobu s kojom si provodio dane pune smijeha, ali najvažnije – osobu koja ti se urezala u srce i tamo ostavila duboki i neizbrisivi trag. Volimo te, Demba!

Ana Božić, 3.f

33

TRAG U GENERACIJIPrvi dojmovi prvih razreda u novoj školi

Zadovoljni školom, društvom i profesorima

Nakon dva mjeseca provedena u srednjoj školi pitali smo učenike prvih razreda kako im se svidio novi razred, predmeti i profesori te zašto su se baš odlučili na struku u turizmu i ugostiteljstvu. Želimo im ugodne tri ili četiri godine u našoj školi, nadamo se da će naučiti puno korisnoga o svojim zanimanjima i životu te da će nas predstavljati u najboljem svjetlu.

Ana Božić i Ivana Kačarik, 3.fIvana Vidaković, 1.h

Nikolina Komendanović, 1.bSrednja škola mi se definitivno više sviđa nego osnovna. Nemam neki određeni razlog i nije mi teže za razliku od osnovne škole, jednostavno mi se sviđa ova nova škola i smjer konobar. Za sada ovdje ne bih ništa mijenjala, razred nije loš iako bi mogao biti i bolji. Razrednik Tomislav Pataki je dobar, surađuje s nama, trudi se i pomaže nam na sve moguće načine, zadovoljna sam i ne bih ga mijenjala.

Ivan Hozijan, 1.eŠkola mi se jako sviđa i vidim se u ovom zanimanju iako sam ovaj smjer upisao zbog nedovoljnog broja bodova. Najdraža profesorica mi je razrednica Ružica Doljanac i matematika mi je najdraži predmet. Sviđa mi se moj razred i mislim da sam se dobro snašao.

Antonija Baumgartner, 1.eOvu sam školu upisala jer me zanimalo zanimanje kuhar. Škola je odlična, predmeti su zanimljivi, razred je super i većinom nam je zabavno. Sviđa mi se razrednica Ružica Doljanac jer je jako dobra i u svemu nam pomaže. Najdraži i najzanimljiviji predmet mi je osnove turizma, a i nije težak.

Tea Matković, 1.fOvu sam školu upisala jer mislim da ću imati puno prednosti nakon završetka srednje škole. Prvi izbor bila mi je jezična gimnazija, no ipak mi se više svidio smjer hotelijersko-turistički tehničar. Najdraži predmet mi je engleski zbog profesorice Lidije Njegomirović.

Najsimpatičniji profesor mi je razrednik Tamaš Peho. O razredu imam dobro mišljenje, ali ipak mislim da smo podijeljeni na skupine. Škola mi se jako sviđa i mislim da je među boljima u Osijeku.

Anita Matijević, 1.fUpisala sam smjer hotelijersko-turistički tehničar jer mislim da mi nudi brojne mogućnosti koje želim iskoristiti. Najdraži profesori su mi Slavko Horvat i razrednik Tamaš Peho, a najdraži predmeti engleski i ugostiteljstvo. Mislim da smo dobar razred i o svima imam dobro mišljenje. Škola je zanimljiva i jako lijepo uređena.

Gabrijela Šipek, 1.hU školi mi je jako lijepo, dobro se osjećam, sviđa mi se program koji sam upisala i sama škola, samo da imamo svoju dvoranu. Profesori su vrlo dobri i pošteni, učionice su dobro opremljene i nastava je zanimljiva. Ne sviđa mi se to što se stalno moram penjati na treći kat, htjela bih da i mi učenici smijemo koristiti lift, da ne moram trošiti ovo malo kila koje imam :D . Najdraži predmeti su mi njemački i prehrana i poznavanje robe. S profesorima imam vrlo dobar odnos i već ih gledam kao prijatelje. Zasad su mi dobre ocjene, a htjela bih još popraviti matematiku i njemački. Kantina mi je isto super, a bilo bi bolje da ima još većeg izbora i više slatkiša.

34

GOSTI

Mnogo zainteresiranih lica učenika i profesora uključilo se u predavanje koje su iznijeli bivši ovisnici o heroinu sa svećenikom Ivanom Jurićem iz svoje zajednice Svetog Petra i Pavla.

Dečki su nam svjedočili o svojim životnim pričama od najranije mladosti pa sve do dana kada su pristupili zajednici te naveli razloge zbog kojih su uopće počeli s konzumacijom droga, kao što su želja za društvenim prihvaćanjem i krivo shvaćanje faca u društvu. S puno hrabrosti ispričali su nam razne potresne detalje iz svojih života s namjerom da nam ukažu na probleme u kojima se možemo naći ako krenemo krivim putem i probamo drogu jer eksperimentiranje podrazumijeva ovisnost. „Odgojen sam u dobroj obitelji, bio sam voljen i ništa mi nije nedostajalo. U srednjoj sam se školi htio prilagoditi društvu koje me i dovelo do dna, htio sam biti netko i nešto, biti frajer“, rekao je jedan od štićenika. Počeo je s jointom jer je mislio da je samo heroin droga, a u školi je zapravo naučio jedino kako zarađivati od droge i sav je novac trošio upravo na nju. Tragedija u obliku gubitka oca bio je još jedan težak udarac koji je završio heroinom. „U zajednici dobijete svog anđela čuvara koji vam pomaže u svemu, vidi se zajedništvo, prenosi se pozitivna energija, nemamo nikakvu stručnu pomoć, već smo psiholozi jedni drugima“, nastavio je štićenik.

Posjetili su nas štićenici iz zajednice Cenacolo

Psiholozi smo jedni drugima

Nadopunio ga je stariji dečko koji je priznao da je u početku ismijavao i crkvu i zajednicu, a obitelj mu ni danas nije oprostila sve probleme koje je stvorio. Govorili su nam o glavnoj ulozi vjere u njihovom oporavku, ali i novostečenim prijateljima u zajednici. „Sretan sam jer imam zajednicu i danas se molim jedino da i moj sin ne postane narkoman kao i ja, jer sam i ja odrastao bez oca“, završio je štićenik i sve nas ostavio u dubokom dojmu. U razgovoru su bili potpuno otvoreni i sigurni iako su pričali o svim teškoćama kroz koje su prolazili dok nisu potražili pomoć u zajednici. Prisjećajući se svih teških trenutaka u kojima su se našli, sada shvaćaju da im je droga donijela samo lažnu slobodu i prijatelje. Svećenik Jurić na završetku se nadovezao lošom činjenicom da se o Crkvi uvijek priča samo negativno, a nikad ništa pozitivno iako je Crkva jedina koja se hvata ukoštac s velikim ovisnostima kao što su droga, alkohol i kocka. Dobri rezultati uglavnom ostaju nepoznati, jer nitko ne spominje da je preko 700 štićenika prošlo kroz zajednicu Cenacolo i uspješno se oslobodilo svoje ovisnosti. Predavanje ovih mladića može nam uvelike pomoći da se čvrsto držimo na zemlji te da smisao života ne tražimo u krivim stvarima, na krivom putu koji ne bi uništio samo naš, već i živote svih oko nas.

Ivana Kačarik, 3.f

35

GOSTI

Učenici su početkom travnja prošle godine dobili priliku saslušati još jedno zanimljivo predavanje koje je održao prof. dr. sc. Vladimir Gruden. Ravnatelj Blaško Menalo zaželio mu je dobrodošlicu istaknuvši da je škola uvijek otvorena za ovakva korisna druženja i projekte. Najvažnije je pouka bila izgradnja sebe kao samostalne osobe, što je dr. psihoterapeut povezao s radom u ugostiteljstvu i odnosu nas, budućih djelatnika, s gostima hotela. Umjesto stručnog govora slušali smo zanimljive anegdote, a najviše nas je, dakako, zanimala seksualnost. Tu se najviše pričalo o seksualnoj privlačnosti i pitanju do koje je mjere možemo ponuditi, ali se i naglasilo da je spolnost potpuno prirodna i svudje oko nas. „Agresivnost je manja sramota od seksualnosti“, rekao je psihoterapeut te time prešao na temu nasilja nad učiteljima, među vršnjacima i na radnom mjestu. Budući da je u stalnom kontaktu s psihički rastrojenim osobama, mogao nam je prenijeti i vlastita iskustva o nasilju. Naučili smo osnove o vrstama nasilja, ali i zlostavljačima koji su uvijek poremećene ličnosti i slabići jer „iza svake prepotencije stoji neka impotencija“. „Žrtve nasilja među učenicima najčešće su nadarena djeca jer je danas sramota biti štreber“, rekao je dr. Gruden i predložio rješenja u jačem radu s učenicima, edukaciji školskog osoblja i većoj pozornosti na prevenciji nasilja. U dijelu o verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji

O komunikaciji, motivaciji, seksualnosti i nasilju

U dobrom raspoloženju slušali smo uvijek aktualne teme

prepoznali smo obrađeno gradivo na satima psihologije te pozorno pratili objašnjenje o komunikaciji šutnjom. O neverbalnoj komunikaciji naučili smo npr. da je osoba koja se previše trudi nešto tumačiti zapravo vrlo nesigurna u sebe. Tema motivacije jako je zanimala profesore koji su se pridružili učenicima i željeli čuti novi savjet o tome kako zainteresirati učenike na satu. „Najveći motivi su pohvale i samostalnost u radu, treba što više uključiti učenike u nastavu“, poručio je psihoterapeut. Dobra motivacija također su i visoki ciljevi koji su teže ostvarivi, ali zato dižu samopoštovanje. „Ne treba podcjenjivati učenika pa da se zadovolji samo dvojkom, već mu treba zadati neku težu zadaću i vjerovati da će on to uspjeti dobro odraditi“, nastavio je dr. Gruden. Kada je obradio sve predviđene teme, pitao se jesmo li ga u potpunosti razumjeli jer je inače važnije da se predavača razumije, nego da on misli da je pametan. „Nema kvalitetnog nastupa, samo kvalitetne osobe“, završio je i ostavio nas u razmišljanju o mnogo toga što smo saslušali. Na svom predavanju prenio nam je svoje dobro raspoloženje, ali i nešto znanja. Neke informacije smo već znali pa smo samo utvrdili gradivo, ali svakako smo čuli dosta novih zanimljivosti i korisnih savjeta.

Marija Sekur, 3.f

36

GOSTI

Krajem studenog školu su posjetili studenti medicine iz organizacije „CroMSIC“ koja se bavi raznim aktivnostima promicanja etičkih načela šire populacije. Uoči obilježavanja Dana borbe protiv AIDS-a 1.prosinca, predstavili su nam svoj projekt edukacije prezentacijama i interaktivnim radionicama kako bi nas osvijestili o opasnostima rizičnog seksualnog ponašanja. Predavanja su održana po jedan sat u maturantskim razredima (3.b, 3.d, 4.h i 4.f) na temu spolno prenosivih bolesti

Studenti medicine održali edukacijsko predavanje povodom Svjetskog dana borbe protiv AIDS-a

Utvrdili smo znanja o spolno prenosivim bolestima

te načina na koji ih možemo spriječiti. Studenti su nam podijelili brošure kako bismo nadogradili već postojeće znanje o ovoj uvijek aktualnoj temi. Budući liječnici dobili su izvrsnu potporu i novo iskustvo šireći svijest o zdravlju, no što je još važnije, učenici su prepoznali svrhu cjelokupnog programa, nešto novoga naučili i još se jednom prisjetili nužnosti seksualne odgovornosti.

Kristina Gerštner, 4.h

37

IZVAN ŠKOLE

25.4.2011.Nakon dugotrajnog dogovaranja i bezbroj smislenih i nesmislenih izbora, odlučili smo na maturalac ići u Zlatni Prag, glavni grad Češke Republike. Taj je grad vrijedan divljenja svake osobe koja ima smisla za ljepotu. U 23 sata krenuli smo od športske dvorane Zrinjevac na nezaboravno putovanje. U autobusu se pjevalo te smo se i natjecali tko će biti glasniji u tome – f ili h razred.

26.4.2011.Ponoć smo dočekali budni zabavljajući se do ranih jutarnjih sati. Nakon svega par minuta (a onaj tko je imao sreće i par sati) sna došli smo u Beč. Beč je doista fascinantan po svojoj arhitekturi, povijesti i ljudima koji su me se veoma dojmili. Polako smo uz pomoć vodiča obilazili sve poznatije bečke građevine, od opere do katedrale sv. Stjepana i prekrasnih parkova. Nakon šetnje i slobodnog vremena provedenog u McDonald’su te u jednoj od najpoznatijih ulica koje naš džep ne može podnijeti, zaputili smo se u bus koji nas je odvezao do oaze za čovjekova osjetila, Schonbrunna, dvorca kojeg osim prekrasnih ukrasa, veličine i divljenja krase prekrasni vrtovi i još ljepša fontana. Od pogleda s vidikovca na dvorac zastao mi je dah i nemoguće je opisati ga riječima, jer nijedna nije dovoljno jaka da bi ga u

Dnevnik maturalca u Prag

Uspomene za cijeli život

potpunosti opisala sa svim zadovoljstvima koje donosi čovjekovoj duši. Nakon vrlo kratkog vremena provedenog u oazi ljepote i savršenstva, krenuli smo u Prag. Još je bilo potrebno nekoliko sati vožnje kako bi došli do našeg hotela Albiona. Zbog različite kategorizacije, većina nas se ponijela kritički prema objektu, no kad su doživljaji splasnuli, prihvatili smo sudbinu. Poslije večere,

Slobodno vrijeme u razgledavanju

Ispred dvorca Schonbrunn

Atrakcija u botaničkom vrtu

38

IZVAN ŠKOLE

zabava se nastavila u sobama (nećemo u detalje :)) ).

27.4.2011.Kristina i ja smo se probudile i otišle na zajutrak, a zatim smo krenule u ekspediciju. Naime, istraživale smo kvart oko hotela i samim čudom nismo zalutale. Oko 10 sati smo krenule ka gradu. Šetali smo po tako zvanom Starom Mestu, starom dijelu grada koji nas je zadivio svojom arhitekturom. Nakon brojnih ulica i uličica došli smo do katedrale sv.Vita koja me osobno ostavila bez daha. Prekrasna rozeta, koju sam hvala Bogu uspjela fotografirati (naime, to je nemoguća misija, jer je bilo toliko ljudi koji su jedva dočekali da mi upadnu u kadar) i vitraji koji prikazuju kršćanske motive su me odmah podsjetili na prof. Tolić i baštinu te mi je bilo drago što sam uspjela prepoznati u kojemu su vremenskom razdoblju katedrala, a i drugi arhitekturni melemi građeni. Nakon podulje šetnje, otišli smo u park koji osim govornice Senata koji nekad zasjeda na otvorenom, krasi i predivan bijeli paun sa enormnim opsegom perja i reljef koji je priroda tako veselo, ali prije svega savršeno uklesala u stijenu. Prošetali smo

Karlovim mostom, zaželjeli želju, divili se pogledu na Vltavu… Prošetali smo i do najstarije pivnice te pozorno slušali priču o vrstama piva. Kasnije smo došli do Vaclavskih Namesti iliti trga te smo imali tri sata slobodnog vremena kojeg smo iskoristili na različite načine (ja sam ga osobno iskoristila za jelo :)) ). U hotel smo se vraćali metroom što je bio pravi doživljaj za neke koji su se prvi put tako vozili. Nakon dolaska u hotel uslijedila je večera te spremanje na izlazak. Autobus je u 22 sata odvezao većinu do disca Karlove Laszni koji je osobit zbog svoja četiri kata. Dan je prošao u istraživanju praške povijesti i zabavi.

28.4.2011.Danas smo vrlo kratko obilazili grad. Otišli smo do židovske četvrti, židovskog groblja, Filozofskog fakulteta te najstarijeg Sveučilišta u ovom dijelu Europe. Meni se osobno najviše svidjela kavana u kojoj su različiti umjetnici, slikari i književnici, stvarali svoju viziju umjetnosti te su bili preteča praškoj secesiji. Nakon zanimljivog obilaska imali smo puno slobodnog vremena koje je svatko

Križikove fontane

39

IZVAN ŠKOLEiskoristio na svoj način, a 8 sati dočekali smo na tribinama Križikovih fontana koje su me, malo je reći, oduševile. Svjetla u bojama, voda u ritmu glazbe iz filmova 20.st. i sama glazba gotovo su mamila suze na lice, pogotovo srcedrapajuća pjesma iz Titanica. Nakon jedinstvenog, prekrasnog i tko zna kakvim još okrunjenim epitetom koji bi se mogao reći za ovakav doživljaj, vratili smo se u hotel i slijedila je, kao i svake večeri, zezancija u sobama.

29.4.2011.Dan je počeo opušteno i imali smo ga samo za sebe. Tamara, Kristina i ja zaputile smo se u grad ponosne što smo zapamtile put do središta, no ubrzo smo povrijedile taj ponos budući da smo se izgubile i satima lutale po uličicama ogromnog Praga. Dobra stvar u tom gladovanju, dehidraciji i bolnim nogama je da smo vidjele Prag kakav drugi nisu – Prag koji dolazi poslije onih spektakularnih stvari koje trebaju očarati turiste, Prag koji je sam po sebi grad kao i svaki drugi, Prag u kojem žive ljudi koji ga čine takvim kakav jest. Nakon te cjelodnevne šetnje, u hotelu je noć protekla u razgovoru i zabavi te se nekako osjetilo da nam je ona zadnja u Pragu.

30.4.2011.Poslije doručka krenuli smo putem Brvna. Tamo smo otišli u trgovački centar i potrošili i ono malo kruna što nam je ostalo, a zatim smo se zaputili u Bratislavu. Bratislava je glavni grad Slovačke i u povijesti je poznata kao grad u kojem su se okrunjivali kraljevi i carevi. Mene se osobno i nije baš dojmila, jer je previše „siva“ te se još uvijek vide posljedice bivšeg režima, što nije slučaj s Pragom. Ostali su vjerojatno

dijelili moje mišljenje, jer smo se nakon kratkog obilaska zaputili kući.

Sve u svemu, bilo mi je jako drago što sam otišla na maturalac. Osim što sam upoznala druge države, ljude i kulture, zabavila sam se sa svojim razredom što je zapravo i bit maturalca.Istina je što kažu, maturalno putovanje je jednom u životu i pamti se dok si živ!

Antonija Kokorić, 4.h

Pogled na dvorac

40

IZVAN ŠKOLE

Posjetili smo novi Muzej krapinskih neandertalaca u Krapini

Učimo, a zabavljamo se

Krajem veljače prošle godine užurbano smo se pripremali za posjet jednome od najmodernijih svjetskih muzeja. Osim razgledavanja njegove bogate ponude, zanimalo nas je i kako će se u naše putovanje uklopiti miks hrvatskog jezika i povijesti.

Ugođaj u autobusu bio je poprilično tmuran i tih, čemu je najvjerojatnije uzrok bio umor zbog nesvakidašnjeg ustajanja. Nakon niza prijeđenih kilometara u Krapini nas je ispred muzeja dočekao simpatičan vodič i uputio nas u dvoranu. Prvo smo pogledali film o krapinskim neandertalcima upotpunjen vizualnim i zvučnim efektima koji su nas odveli u njihovo doba, a zatim smo se podijelili u dvije skupine - profesori i učenici. Muzej je također podijeljen, i to u tri dijela. Jedan dio prikazuje priču o pronalasku kostiju. Naime, znanstvenik Dragutin Gorjanović Kramberger je na poziv fra Dominika Antolkovića došao istražiti mjesto pronalaska zuba te je našao kosti i različita oruđa kojima su se

Ispred Muzeja Krapinskih neandertalaca

41

IZVAN ŠKOLE

koristili krapinski praljudi. Drugi dio sadrži kopije Leonardovih crteža ljudske anatomije te Kopernikov heliocentrični sustav i ostala važna povijesna otkrića.

DOJMLJIVE REALISTIČNE SKULPTURE PRALJUDI

Gledali smo kosti i pomno izrađene skulpture koje su izgledale kao pravi ljudi. Vodič nam je otkrio da je svaka dlaka ljudska i posebno stavljana u skulpturu. Najviše nas se dojmio rendgen koji prikazuje bolesti tadašnjeg čovjeka, hologram nađene ženske lubanje te simulacija pucketanja leda koja je postignuta vrlo realističnim efektima i koja označava kraj ledenog doba.

KUĆA LJUDEVITA GAJA I DVORAC KSAVERA ŠANDORA GJALSKOG

Kasnije smo uz male poteškoće pronašli kuću Ljudevita Gaja. Profesorice Anja Križek i Jelica Kordić govorile su o hrvatskom narodnom preporodu i Gajevu utjecaju na njega i na hrvatski jezik. Čekalo nas je još dvadesetak minuta vožnje do Zaboka i dvorca Ksavera Šandora Gjalskog, autora jedne

od najpoznatijih zbirki pripovijetki o propadanju hrvatskog plemstva, Pod starim krovovima. No, zbog „sveopćeg entuzijazma i strasti za književnošću“, nismo izlazili iz autobusa, nego smo dvorac preletjeli pogledom.

SLOBODNO VRIJEME U WESTGATE-U

Poslije edukacijskog dijela izleta, došao je i onaj zabavni. Zaputili smo se u Westgate gdje smo imali tri sata slobodnog vremena. Kupovali smo, jeli, uživali, razgovarali. Dan nam je proletio i već je došlo vrijeme za povratak koji je prošao u razgovorima, šali i prepričavanju dojmova. Nadam se da će se i sljedeće godine ponovo organizirati ovakav izlet, jer je bio nezaboravan. Osim toga što smo nešto i naučili, zabavili smo se, a to je ono što je uistinu bitno!

Antonija Kokorić, 4.h

Skulpture krapinskih neandertalaca

42

IZVAN ŠKOLE

Iako se međunarodni dan Frankofonije obilježava 20.ožujka, u Osijeku ga Francuska Alijansa organizira već treću godinu kroz čak više od mjesec dana francuskog jezika i kulture. U bogatom i raznovrsnom programu prošle su se godine mogle pronaći sve dobne skupine. Osim puno revija modernog francuskog filma, Osječani su mogli uživati i u koncertima suvremene francuske glazbe, radionici kuharstva, izložbi fotografija i dječjoj radionici.

Program je otvorio koncert francuske grupe Les yeux d’la tête u lounge baru Lumiere na koji se odazvalo nekoliko učenica koje u školi uče francuski jezik. Osim njih, koncert je osvojio i sve ostale generacije – studente, parove srednjih godina, čak i umirovljenike. Iako se koncert održao sredinom tjedna, popularna grupa ispunila je bar i oduševila raspoloženu gužvu koja ih je dočekala uz ovacije. Simpatični dečki uključili su publiku u izvođenje svih pjesama, a djevojkama u publici bacali su svoje cd-ove. Velika vrućina, mnoštvo pića, razbijene čaše i ruke u zraku pridonijele su pravoj partijanerskoj atmosferi. Puna dva sata publika nije prestajala plesati, što je dobar dokaz da je francuski jezik

Dani Frankofonije 2011. u Osijeku

Jezik smo voljeli i prije,sada volimo i glazbu

pronašao svoje simpatije u Osijeku. „Zadovoljan sam odazivom građana, jer vidim da se na ovaj način širi krug ljubitelja francuskog jezika i kulture“, potvrdio je profesor Tamaš Peho. Kada su dečki najavili svoj odlazak, publika je tek pala u trans te ih svojim skandiranjem brzo uvjerila da žele još dobre glazbe. Odsvirali su još nekoliko pjesama i za kraj uveli prve redove na pozornicu. Bilo je to nešto novo, neviđeno, divlje i zanimljivo što bi u Osijeku svakako trebala postati tradicija.

PLESANJE UZ VIDEO SNIMKU

Nekoliko dana kasnije u kinu Europa organiziran je audio-vizualni nastup francuskog VDJ Oof-a. Prvi

43

IZVAN ŠKOLEput u Osijeku, ali i u Hrvatskoj publika je doživjela nova dostignuća elektronske glazbe i slike. Čudni nadimak Oof zapravo krije neobičnog umjetnika Frédérica Elaloufa koji je zaljubljenik u filmove iz 60-ih, hippie i psihodeličnu kulturu te neobične video uratke. Stvara Cinemix (sinkro remiks filmova) obradom originalne glazbe francuskih filmova i miješanih cd-a Normana Mc Larena, najvećeg autora animiranog filma svih vremena. Snašle smo se i opustile usprkos slabijem odazivu i nedovoljno jakom ozvučenju dvorane za naš ukus.

FRANCUSKA KUHINJA

Pod vodstvom profesora kuharstva Borisa Lovrenčića polaznici radionice u našoj su školi naučili spravljati najpoznatija jela francuske gastronomije. Prije samog kuhanja odrađen je teorijski dio u kojemu su sudionici zapisivali recepte i dobivali odgovore na mnogo svojih tehničkih pitanja. Profesor je podijelio polaznike u četiri skupine, a svaka je, uz njegovu i pomoć budućih kuhara naše škole, pripremala

jedno jelo ili još i odgovarajući prilog. Za predjelo se pripremala pašteta od teleće jetre na canapéu, bistra juha od govedine s profiterolima i Quiche Lorraine, odnosno slana pita s nadjevom od jaja i vrhnja, i komadićima slanine. Pijetao u vinu, savijutak od kruha i gratinirani krumpir činili su glavno jelo dok se za desert spravljao Crème brulée i kolač od limuna. U pravoj užurbanoj atmosferi svatko je dobio svoj posao te smo se još jednom uvjerili u organizacijske sposobnosti profesora Lovrenčića i njegovu ljubav prema kuhanju. „Radionica je odlična! Dosta kuham i poznajem ove recepte, ali puno sam naučila o tehnologiji izrade, kako ubrzati i pojednostaviti pripremanje jela. Ovi načini su puno ekonomičniji i praktičniji i sigurno ću ih ubuduće primijeniti ne samo u ova, već i u druga jela“, izjavila je sudionica Jasminka Blekić. Zadovoljno možemo potvrditi kako je radionica doista bila uspješna – profesor je podijelio pregršt korisnih savjeta, a svima su još više približene francuske delicije.

Marija Sekur, 3.f

44

ZABAVNE STRANICE

Svakodnevnu rutinu razbile su pozivnice postavljene po cijeloj školi kojima se pozivaju učenici, profesori i ostale zaposlenici na prve maškare kako bi se svi potpuno opustili barem na jedan dan te postali netko drugi. Maskiranih nije nedostajalo iako je priličan broj učenika ostao suzdržan po tom pitanju. Oni koji su uspjeli osmisliti svoju masku i uskladiti je s nekoliko prijatelja, užurbano su se pripremali u školskim wc-ima i iz njih izlazili pretvoreni u kreativne likove.

Ovu simpatičnu ideju osmislila je Ana Sukačić, učenica prošlogodinješ 3.a razreda: „Ne znam kako mi je to palo na pamet, samo sam jednom rekla dečkima iz razreda: Ajmo se svi grupno maskirati! Eto, plod moje ludosti kao i uvijek.“ Među osebujnim primjercima najviše se iskazao 4.h u kojemu se polovica razreda pojavila u pidžamama i s plišanim igračkama te djevojke iz 3.f maskirane u vražice. Jedna od maskiranih, Adriana Vuković, podijelila je svoje dojmove: „Za dan pod maskama dogovarali smo se tjedan dana prije na satu tjelesnog. Planirali smo biti vragovi i iskoristiti kupovne rogove i repove, ali budući da na takvo što nigdje nismo naišli, prijateljica iz razreda predložila je da bismo ih mogli sami izraditi. Tako je na kraju zapravo ispalo puno bolje i zanimljivije. Dečki su dosadni, jer se nisu htjeli maskirati s nama pa su od zamišljenih vragova nastale vražice. Bilo bi zabavno da se i sljedeće godine organizira ovakav dan i da bude nenastavan (ili da budu skraćeni sati) te da bude više maskiranih.“

PROFESORI, PRIDRUŽITE SE

Osim dva najbrojnija razreda bilo je tu još i nekoliko klauna, vojnika, Arapa, zatvorenika i izmišljenih likova iz bajki. Profesorima je za maskiranje nedostajalo više hrabrosti, no među njima imali smo dvije liječnice, nogometnog vratara i kip slobode, a spremačice su sve bile Pipi Duge Čarape. Ludo raspoloženje zahvatilo je cijeli dan pa je svima bilo teško zadržati koncentraciju na nastavi uz dotjerivanje, fotkanje i popravljanje šminke.

Prva nastava pod maskama osvježila školske dane

Vražice, klauni, bebe i liječnice zavladali školom

HOĆEMO REPRIZU

Onima koji se nisu maskirali baš i nije bilo svejedno, no za iduću godinu poželjeli su organiziranu maskiranu zabavu umjesto nastave po redovnom rasporedu. Bio je to naš prvi dan pod maskama, nadamo se ne i posljednji. Očekujemo da će se svi ovogodišnji sudionici, ali i ostali vršnjaci, profesori i zaposlenici sljedeće godine osloboditi i odazvati ovako odličnom bijegu iz svakodnevice.

Marija Sekur, 3.f

45

ZABAVNE STRANICE

Oko mjesta za zajedničku kavu uvijek su svi razredi složni – ide se u Greenfield iliti Green. Bilo da se radi o kavi prije ili poslije škole, odnosno u zadnje vrijeme sve češće o kavi za vrijeme škole, naš izbor kafića uvijek je isti. Obiteljski ugođaj, puno poznatih

O vremenu provedenom u omiljenom kafiću

Uvijek vjerni Greenuljudi iz škole, mogućnost vlastitog izbora glazbe na jukebox-u te ljubazno i dobro nam poznato osoblje razlozi su zbog kojih se uvijek vraćamo. Tamo je uvijek veselo, konobari se uvijek potrude smjestiti svu mladež koja upadne u slično vrijeme (ipak smo u susjedstvu još dvije škole), a i dozvoljeno je pušenje. Ljeti se na terasi teže nađe slobodno mjesto što nas uvijek podsjeti da nismo jedini koji imamo simpatije prema Greenu. Ako nam ponekad zatreba dodatna zanimacija, u podrumu se nalazi stol za biljar – stol za kojim su se neki proslavili u društvu, ali i stol za kojim su se mnogi osramotili i izgubili oklade. Zamolili smo vlasnika kafića, Igora Mihaljevića, da nam kaže što misli o srednjoškolcima, svojim vjernim gostima: „Srednjoškolci su odlični. Nikad nisu uništili Greenfieldovu imovini niti sam ikada imao problema. Većinom dolaze stariji, od drugog razreda nadalje.“ Igor je jako zadovoljan poslovanjem budući da je Green otvoren 6.kolovoza 2008.godine, a dok traje školska godina, gosti su većinom učenici. U kafiću radi još jedna konobarica, Berina Ižaković, koja nas sve uvijek dočeka sa smiješkom.

Matea Jelić, 1.hAna Božić, 3.f

46

ZABAVNE STRANICE

U školskoj knjižnici 28. listopada organiziran je čitateljski susret Tulum s(l)ova. Naša je škola bila jedna od 27 škola u Hrvatskoj koje su se uključile u ovaj projekt, a ta zgodna ideja privukla je 15-ak učenika koji su se okupili u 19 sati i družili do 23 sata.

Opće je poznato da zbog nedovoljno razvijene vještine čitanja učenici većinom pokazuju otpor prema čitanju kojeg doživljavaju isključivo kao obvezu, a ne užitak. Stoga je cilj ovog zanimljivog događaja utjecati na jačanje pozitivnog stava učenika prema čitanju. „Čitanjem iz užitka razvija se vještina čitanja i ono prestaje biti naporno. Ovaj čitateljski susret samo je početna akcija kojim se započinje njegovati navika čitanja naših učenika“, rekla je organizatorica, knjižničarka Ksenija Kesegi-Krstin na početku druženja. Uz još dvije voditeljice, profesorice hrvatskog jezika Anju Križek i Vesnu Kristek, učenici su sjedili u krugu te su u mraku okruženi svijećama uz pomoć svjetiljke čitali najdraže pjesme, tekstove neke priče i ulomke iz romana. Svako čitanje popratio je zvuk gitare koja je dala poseban i svojstven ugođaj. Više se čitala poezija koja je prikladnija i melodičnija za ovakvo ceremonijalno čitanje, ali i ostavlja potpuno drugačiji dojam od proze koju svakodnevno čitamo.

Tulum s(l)ova – noćno druženje uz knjige

Novi doživljaj školske knjižniceU pauzi prije gledanja filma i početka drugog dijela večeri okrijepili smo se čajem, kavom, kakaom, kiflicama i grickalicama. Najviše smo se pak zabavljali uz zajedničko sviranje i pjevanje. Na kraju je još uslijedilo zajedničko fotografiranje koje će nam, uz čitanje u opuštenoj atmosferi, pjesmu i film ostati u iznenađujuće lijepom sjećanju. Veselimo se sljedećem ovakvom druženju jer je bilo lijepo i neobično biti u školi u večernjim satima bez imalo stresa, uz puno zabave i novih iskustava.

Ivana Kačarik, 3.f

47

ZABAVNE STRANICE

UČENICI

Učenik: „Božićka, jel tebi na Božić imendan?“

***

Učenica: „Što je to ditiramb? Jel to instrument?“

***

Profesorica: „Pjesma je posvećena hrvatskim vojnicima u Prvom svjetskom ratu.“Učenica: „Bože... Zar su onda postojali Hrvati?“

***

Profesorica: „Jel ti nešto čudno?“Učenica: „Ma ne... Samo se čudim.“

***

Profesorica: „Na natjecanju ima dvije razine.“Učenica: „Da, glup i gluplji.“

***Profesorica: „Koji je najsvečaniji obrok?“Učenica: „Šnicla i krumpiri.“

***

Profesorica: „Za koga je kasna večera?“Učenik: „Za pijance.“

***

Profesorica: „Što se poslužuje za večeru?“Učenik: „Pa ostaci od ručka.“

***

Profesorica: „Kako se poslužuju stolna vina?“Učenik: „U lijepim i čistim čašama.“

***

Profesorica: „Gdje se koristi hrvatski standardni

Biseri iz školskih klupa

Hippyji su rasaI ove se školske godine učenicima često događalo da provale nešto „pametno“. Ponekad je i profesore znala uhvatiti žuta minuta iako su po biserima uvjerljivo ostali u sjeni svojih učenika. Slijedi pregled najsimpatičnijih izjava, pitanja i odgovora koje smo izdvojili u svrhu prisjećanja svih onih sati začinjenih smijehom.

jezik?“Učenik: „U javnim kućama.“

***

Profesorica: „Drugi minus je jedan!“Učenik: „Pa zašto? Minus i minus daju plus!“

***

Profesorica: „Što je bilo prije? Kokoš ili jaje?“Učenik: „Pa kokoš, tko će drugi rodit jaje.“

***

Učenik: „Pa jel nije Antigona muško?“

***Učenik: „Ja sam mislio da su hippyji rasa.“

***

Profesorica: „Koje su vrste prometa?“Učenik: „Ne znam.“Profesorica: „Pa kako si došao u školu?“Učenik: „Busom.“Profesorica: „Pa koja je to vrsta?“Učenik: „Ne znam.“Profesorica: „Pa ako nije zračni, onda je...?“Učenik: „Podni!“

***

Profesorica: „Što znači sigurnost gosta?“Učenik: „Dijelimo im pištolje i pancirke na ulazu u hotel.“

***

Profesorica: „Na što moramo upozoriti goste kada govorimo o sigurnosti njihovih stvari?“Učenik: „Da spremačice imaju ljepljive prste.“

48

PROFESORIProfesorica: „Dečki, trebate naći drugi način da fascinirate cure, a ne sa smrdljivim martinom.“

***

Profesorica učeniku: „Pa tu će ti se na glavi gnojiti ptice!“

***

Profesorica: „Ako naučiš, bit će ti oprošteno što nisi naučila.“

***

Profesorica: „I dođe kralj na konju pješice...“

***

Profesorica: „Šalim se, al’ ozbiljno je ovo bilo.“

***

Profesor učeniku: „Ruke van iz džepova i ne diraj elemente!“

ZABAVNE STRANICE***

Profesorica: „Razlika u klanju je različita.“

***

Profesor: „Što gledaš ko pilić pod svjetlom?“

***

Profesorica: „Ubijali su samo žive.“

***

Profesorica: „Proizvodili su pšenicu, vojnike...“

***

Profesorica: „To nismo radili, ali sve je to u ponavljanju.“

***

Profesorica: „Prije sam rodila dvoje djece od četiri i pol kile nego što si ti ovo riješila, to traje i traje.“

Ana Božić, 3.fŠKOLA – Kuća letećih bodežaŠKOLOVANJE – Ratovi zvijezdaUČENJE – Nemoguća misijaPOČETAK ŠKOLSKE GODINE – Strava u ulici brijestova

TESTOVI – Okrutne namjereODGOVARANJE – Izgubljeni u prijevoduŠAPTANJE – Hrabro srceISPRAVLJANJE JEDINICE – Nemoguća misija 2BJEŽANJE SA SATA – Nestali za 60 sekundiDVOJKA – Čudo u 34. uliciPETICA – Gospodar prstenovaPOLUGODIŠTE – VrisakDRUGO POLUGODIŠTE – Povratak u budućnostKRAJ ŠKOLSKE GODINE – Dan neovisnostiPAO NA POPRAVKU – Umri muškiSVJEDODŽBA – Bourneov identitetLJETNA PRAKSA – Dnevnik Bridget JonesDRŽAVNA MATURA – Oluja svih olujaMATURALNA EKSKURZIJA – Ludi provod u Europi

LJETNI PRAZNICI – Prohujalo s vihorom

Lidija Njegomirović, prof.

„Školski“ filmovi

49

ZABAVNE STRANICE

Što mislite zašto se u posljednjih nekoliko godina obaraju liste pop glazbe? Svima poznati Pitbull, Rihanna, David Guetta, Lady Gaga i ostali pop stvaratelji , većina vas ih sluša... Zaista mislite da oni mogu zamijeniti stare rock i pop balade koje se danas slušaju, ali puno manje nego prije. Svi znate u nekim trenucima (najčešće tužnim) poslušati „Hotel California“ od Eaglesa ili možda „Wish you were here“ od Pink Floyda i slične stare, ali dobre pjesme. Takve su pjesme stare 20 i više godina i još uvijek zaslužuju pažnju, a sada se sve promijenilo. Na YouTube-u izađe nova pjesma od nekog pjevača koji je tek počeo stvarati život i karijeru i slušaš njegovu pjesmu na svakom mogućem uređaju koji koristiš sve dok ti ne pozli od iste!Zar je kasno to promijeniti? Zar nema više pravih talenata koji bi stvarali novu glazbenu povijest? U očima današnjih pjevača samo je droga, alkohol, zabava i novci. Jednog Elvisa Presleya danas je s povijesnih glazbenih stranica oborila Rihanna! Ipak,

Promijenjeni pogledi na glazbu – lake note svuda oko nas

Ne može nitko nikoga osuđivatio ukusima se nikada nije dalo raspravljati i ne treba, jer svaki čovjek ima slobodan odabir te nikoga ne bi trebalo podcijenjivati i manje poštovati zbog štovanja nekih pjevača, grupa i načina odijevanja u skladu s glazbom. Danas je to veliki problem, jer ljudi steknu loša mišljenja o nekome samo zbog glazbe i stila odijevanja. Mnogi od vas govore da bez glazbe ne znaju što bi radili, da bi im bilo dosadno, da se bez glazbe ne možeš opustiti, uživati i plesati. Istina, jer se mi svaki dan susrećemo s glazbom: kad odemo s ekipom na kavu, izađemo subotom van, idemo u školu sa slušalicama u ušima, gledamo TV , stalno! Jednostavno moramo imati neko mišljenje o svemu tome – vrijeme je da znate što vaše uši žele čuti, u kojim pjesmama pronalazite utjehu i smijeh, koja vas vrsta glazbe opisuje i, što je najvažnije, da naučite POŠTIVATI I TUĐE UKUSE!

Marija Đermanović, 1.f

50

ZABAVNE STRANICE

Od malih nogu bila sam zadivljena Parnim Valjkom i glazbom koju nam prenose. Na koncert jednog od najpopularnijih hrvatskih rock bandova prvi sam put otišla 2005.godine i što sam dalje odrastala, to sam sve više shvaćala njihove tekstove i poruke. Moja se želja ponovno ostvarila 27.11.2011. kada sam posvjedočila još jednom spektaklu u dvorani Gradski vrt. U svoj sam toj euforiji uspjela doći do njih i dobiti fotografiju kao uspomenu preko moje tetke Melite Kokorić koja je njihov dugogodišnji

Razgovor s Marijanom Brkićem-Brkom, gitaristom popularne grupe Parni Valjak

Izgubio se zajedničkiduh svirača

obožavatelj i vjerni pratitelj na koncertima. Susretljivost i jednostavnost grupe dokazuje njihova aktivnost na društvenoj mreži Facebook, preko koje smo obavili naš intervju. Dobila sam priliku razgovarati s Marijanom Brkićem-Brkom, jednim od najpopularnijih gitarista naše glazbene scene. Zbog svog glazbenog izričaja postao je član Prljavog kazališta i sudjelovao na snimanjima njihovih najpopularnijih albuma poput „Heroj ulice“ i „Crno-bijeli svijet“, a od 1991. je u sastavu Parnog valjka za

51

ZABAVNE STRANICE

koji je napisao pjesme poput “Čitaj mi sa usana”, “ Ja još čekam” i, po meni jednu od njihovih najljepših, “Dođi”.

Koliko je teško biti poznat? Imate li slobodnog vremena ili hobija?Imam vrlo malo slobodnog vremena, a njega volim provoditi u krugu obitelji. Hobiji su mi uglavnom vezani uz glazbu i sportove, npr. tenis.

Što ste u djetinjstvu htjeli postati i slaže li se ta želja s postignutim?Glazba je sigurno bila nešto što sam najviše volio i danas sam sretan što još uvijek radim ono što volim.

Kako je krenuo Vaš dodir s glazbom?Kao mali dobio sam svoju prvu harmoniku, kasnije sam upisao glazbenu školu i uz harmoniku svirao trubu, ali kad sam se sa 14 godina dokopao gitare, ona je postala moja najveća ljubav.

Koja je razlika između snimanja albuma nekad i danas?Nekad nije bilo lako dobiti ugovor za snimanje albuma. Snimanja su bila skupa pa su pripreme bile puno ozbiljnije. Današnjom se tehnologijom puno toga može ispraviti i prikriti greške. Dakle, puno toga odrade računala. Nažalost, izgubio se onaj zajednički duh svirača koji se kod starijih snimki, iako su one bile nesavršene, ipak čuje.

Koliko je važan izgled u Vašem poslu i tko se brine o izgledu za koncerte?Izgled je bitan onima koji nemaju što drugo za ponuditi. Nama to nije toliko bitno i uglavnom se

sami brinemo o vlastitom izgledu na koncertima.Kakva je publika bila prije, a kakva je sad?Publika je uvijek ista. Nju se teško može prevariti. Ako se pjevač ili band iskreno trudi, daje sve od sebe i emitira neku dobru energiju, sigurno će dobiti natrag najbolju reakciju - pljesak ili pjevanje u glas, a to je nama najveća nagrada.

Što je najljepše što ste dobili od nekog obožavatelja ili što Vam je ostalo u sjećanju?To su uglavnom bile sitnice koje me uvijek razvesele i prisjete na ljude i gradove u kojima smo održali koncerte.

Kakav je Vaš odnos sa osječkom publikom i kad ćemo vidjeti Vaš sljedeći spektakl?Između osječke publike i Valjka zasigurno vladaju izuzetno dobre vibracije koje su se mogle prepoznati i na našem posljednjem koncertu. Takvi su nam koncerti uvijek vrijedan poticaj pa se nadam da nećemo morati dugo čekati do našeg sljedećeg susreta.

Razgovarajući s gospodinom Brkićem ugodno sam se iznenadila njegovom susretljivošću, jednostavnošću kojom zrači i poštivanju pravih životnih vrijednosti, poput obitelji i istinske glazbe. Šteta što većinu naših izvođača zanimaju samo honorari koje će dobiti, a ne stihovi koji će publici označiti djetinjstvo i mladost, pa i starost te je dirnuti u srce. Preostaje mi samo reći da jedva čekam sljedeći osječki koncert Parnog Valjka kojeg jednostavno treba doživjeti da bi se razumjele emocije.

Antonija Kokorić, 4.h

52