doping (sŠ - lidrano 2014.)

17

DOPINGnovo2.indd 1DOPINGnovo2.indd 1 14.1.2014. 12:10:5714.1.2014. 12:10:57

II. gimnazija, Križanićeva 4, 10000 Zagreb, (01/4611834)

Drago Bagić, prof.

Ivana Plazonić, prof.

Leo Juko, prof.

Bruna Tomšić, 3.bMarina Dajak, 3.fDomagoj Bui, 2.f (gra ix)Kristijan Zdelarec, 2.a (gra ix)

Fran Držić, Lea Ekštajn, Mirella Graf-fel, Luka Gubić, Jelena Gubić, Paula Hađur, Filip Hrastić, Doris Jakulj, Luka Jelavić, Christina Khouri, Ana Marija Miličević, Barbara Prosoli, Lea Šurjak, Dominik Šutalo

[email protected]@gmail.comwww.druga.hr

500 primjeraka

IMPRESSUM

IZDAVAC

ZA IZDAVACA

VODITELJI

LEKTURA

GLAVNO UREDNISTVO

REDAKCIJA

KONTAKT

NAKLADA

Došlo je vrijeme da rezultati našeg truda i krea-tivnosti, prikupljani mjesecima, sada budu u vašim rukama. Poput prijašnjih godina DOPING sadrži različite sadržaje te smo tako

nastojali zadovoljiti svačije interese. Unatoč tome, uveli smo novinu - nagradnu igru u kojoj ćete iskušati sreću. Uglavnom, ove godine časopis se razlikuje od prethodnih i nadamo se da će vam se promjene svidjeti. Iako u ovom časopisu radimo već tri godine, ovo nam je sve još posve novo i voljele bismo čuti vaše dojmove. Također, grafi čki urednici (Domagoj Bui i Kristijan Zdelarec) ove godine su se pobrinuli da DOPING poprimi drukčiji izgled, koji se također nadamo da će vam se svidjeti.

RIJECUREDNICa

<

M

2

<

<

<

HA

Da previše ne duljimo... Ovim putem željele bismo se zahvaliti svim vrijednim novinarima naše redak-cije, voditeljici prof. Ivani Plazonić na organiziranju i koordinaciji novinara i prof. Leu Juki na lekturi. ...a sada vas prepuštamo uživanju u plodovima našeg truda i želimo dobru zabavu!

Veliki pozdrav,urednice Bruna Tomšić, 3.b i

Martina Dajak, 3.f

M

HHA


COOLTURA

SPORTOSOVINA

HODNIKPobjednici!

/28/Profesorski biseri /29/

Maturanti /30/

<

SADRZAJ

TRAZILICA

<

Liga prvaka /14/

Zagreb maraton /15/Zig zag Medvešćak /15/

Festivali /4/Osvrti

/6/Nepismenost /8/Hip Hop /10/Anime

/11/

/13/ Naj spravice iz3 različita svijeta

/14/ Globe na blogu

/17/ Budućnost

/18/

Catfi sh

/19/ Hotel Palace

/20/ Projekt "Kumstvo"

/22/ Eutanazija i abortus

/24/ Mir i pravda

/27/ Kriva luka

<

Pobjednici! /28/

P

888///999//

Profesorski biseri

Pseseeeeeeririir

///////2929292229222 /////////303303030303033 /////

MaturanMaaattututututuurararararanntntntntntiiiii i

<

<

Liga prvaka /14/

5/

Zagreb maraton /15/

Z

ešćak /////1115/5/5/

Zig zag Medvešćak

Z

Festivali /4/Osvrti

/6/

O

t /8/

Nepismenost /8/

NHip Hop /10/

H////////////////////////////////////////////

Hip HHnime

/1An

//////////////////////////////////////////////////////////////////////////////1111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111111///////////////////////////////////////////////////

//13/ Naj spravice iz

j ta3 različita svijeta

/14/ Globe na blogu

/11114/ Globe n

111111114/4/44/4/4/4/444/44/4/4/4/4444/44/4/44/444/44/4/4/44/444/4/4/4/4/4/4/4/44/4/4/4444444/4444444//////////

/17/ Budućuddućućnonostst

h

/18/

CCatatfi fi shshHotel PPalalacace

/19/Hotel

/20//20/P/22/2

/

<<<<

3


COOLTURA

festivaliu

hrvaTSKOJ

4

■Luka Jelavić, 3.f

Ovaj članak je posvećen festivalima u hrvat-skoj koji su uspjeli zbližiti ljude na svoj način i pružiti jedinstveno iskustvo svima koji su prisustvovali. Najviše pozornosti

bit će posvećeno glazbenim i fi lmskim festivalima jer su oni najpopularniji. Znam da u ovom članku nisu navedeni svi festivali (zapravo, jako ih je malo navede-

no). Zašto? Dva razloga, prostor za tekst je ograničen, i ja sam jednostavno loš u ovome, ali se nadam da ćete uživati u ovom članku i da ćete otići i zabaviti se na jed-nom od ovih festivala. Sada ću, da vam skratim muke čitanja ovog dosadnog i praktički besmislenog uvoda, krenuti s člankom.


Za sve ljubitelje animiranog fi lma, ovo je festival za vas. Animafest

je festival koji se održava u Zagrebu od 1972. godine. Nakon 33 godine bienalnih festivala, 2005. je godine uvedena kategorija dugometražnog animiranog fi lma te se tako festi-val sada održava svake godine, i to neparnih godina s dugometražnim programom, a parnih godina s krat-kometražnim. Animafest su 1972. go-dine osnovali grad Zagreb i "Zagreb fi lm". Lokaciju je izabralo Međuna-rodno Udruženje Animatora, odajući priznanje tadašnjem svjetskom uspje-hu i ugledu Zagrebačke škole crtanog fi lma. Iako je odavno prošlo zlatno doba hrvatske animacije, Animafest je i dalje jedan od glavnih svjetskih festivala crtanog fi lma. Svakako vrije-di posjetiti!

Motovunski fi lmski festival je prvi put održan u srednje-

vjekovnom gradu Motovunu 1999. godine. Festival je posvećen svim fi lmovima nastalim u malim i neza-visnim produkcijama diljem svijeta. Kao takav, ovaj festival nema crveni

Osnovan 2003. godine, Zagrebački fi lmski festival pozicionirao se

među najznačajnija hrvatska kultur-na događanja. U vrijeme festivala, prostori Studentskog centra i kina Europa pretvara-ju se u svojevrsni grad u gradu koji živi od 9 sati ujutro do 4 u noći. Uz glavni program, na-tjecateljskog karaktera, podijeljen u tri kategori-je - cjelovečernji igrani,

ANIMAFEST

MOTOVUN FILM FESTIVAL

tepih i pretjerani glamur koji biste mogli očekivati na premijeri nekog velikog hita. Ne, Motovunski fi lmski festival se drži svoje skromnosti. Sve fi lmske projekcije su pod otvorenim nebom. Uske ulice žive su 24 sata svakoga dana festivala. Tu nema protokola ni VIP salona, nego su svi posjetitelji jednaki. U počecima ovaj festival nije bio natjecateljskoga duha, ali budući da je interes rastao, uvede-na je nagrada "Propeler Motovuna", iako nagrade i nagrađivanje nikada nisu postali ključni dio festivala, to je ostala ljubav prema fi lmu. Moto-vunski fi lmski festival je defi nitivno nešto što svi fi lmski ljubitelji trebaju posjetiti.

"Tu nema protokola ni VIP salona, svi SU posjetitelji jednaki"

ZAGREB FILM FESTIVAL

kratki igrani i dokumentarni fi lm - u programskom oblikovanju jednaka pozornost posvećena je popratnom programu kojeg svake godine čini 5-6 posebnih fi lmskih programa, promocije knjiga, fi lmskih i kulturnih projekata kao i prezentacije novih tehnoloških dostignuća vezanih uz fi lmsku produkciju te neizostavni zabavni programi. Znate već što ću reći na kraju, ovaj festival je vrijedan posjeta.

U samo dvije godine Rujanfest je postao jedan od najposjećenijih

domaćih festivala u Hrvatskoj. Sama manifestacija je osmišljena tako da, osim nekoliko glazbenih pozor-nica (rock,

RUJANFEST

■svečanost na Motovun Film Festivalu

■Dražen Žerić Žera na Rujanfestu 2013. godine

FESTIVALI

■maskota posljednjeg Zagreb Film Festivala


Inmusic Festival je najveći hrvat-ski festival na otvorenom, počevši

2006. godine. Održava se svake godi-ne na jarunskome otoku mladeži.

INmusic festival je dosegao vrlo viso-ke razine popularnosti te se našao u top 20 europskih ljetnih festivala Bri-tanskog Th e Timesa. Puno legendar-nih bendova i glazbenika je nastupilo na ovom festivalu, i još će ih nastu-pati, jer INmusic svake godine sve više ubire interesa od strane, pa, svih. Usput, INmusic vam je odličan način da započnete svoje ljetne praznike!

pop i sl.), posjetitelji mogu kušati hranu u tematskim restoranima iz ne-koliko hrvatskih regija, dok najmlađi mogu uživati u najvećem postavlje-nom lunaparku u Hrvatskoj. Ovaj festival ublažava bol početka školske godine pa je vrijedan posjeta!

INMUSIC

"NASAO SE U TOP 20 EUROPSKIH LJET-NIH FESTIVALA THE TIMESA"

Zagrebfest je najstariji festival zabavne glazbe u ovom dijelu Eu-

rope, osnovan je samo četiri godine nakon svog uzora - festivala u San Remu. Dugi niz godina bio je jedan od najznačajnijih domaćih festivala

zabavne glazbe, zamišljen kao mjesto na kojem će se pro-movirati skladatelji, odnosno njihova djela, a ne izvođači. Danas je izgubio nekadašnji sjaj, ali i dalje je festival koji je vrijedan posjeta.

ZAGREBFest

■Dominik Šutalo, 2.a

Kosa je kultno remek djelo redatelja Miloša Forma-

na snimljeno 1979. kao adaptacija na istoimeni brodvejski mjuzikl iz 1968. godine. Glavna radnja fi lma vrti se oko života Claudea Bukowskog, koji svojevoljno odlazi iz svoje rodne Oklahome u New York kako

bi sudjelovao u Vijetnamskom ratu. Stigavši u New York, u Central parku upoznaje društvo hipija čiji predstav-nik, George Berger, upoznaje Claudea sa Sheilom, s kojom stvara poseban odnos. Upoznavši ekipu hipija, on

također mijenja svoj stav o Vijet-namskom ratu i želi se isključiti iz vojske, ali prekasno. Cijeli Claudeov slučaj potakne društvo hipija da ga izbave iz vojske. Njihov plan završava neuspješno jer u nesretnom spletu okolnosti Claude i George mijenjaju uloge čime George odlazi u Vijetnam

i umire u ratu. Osim jake an-tiratne poruke ovog mjuzikla, fi lm je pun briljantnih pje-sama i skladbi, kao što su Aqu-arius, Hair, Let the Sunshine in, Good Morning Starshine, koje se bez dvojbi mogu svrstati u ever-greene jer ih se mnogi, 34 godine nakon premijere, rado sjećaju. Ovaj fi lm se obavezno mora pogledati jer je i danas poznat kao jedan od najkontroverznijih antiratnih fi lmova i ukratko prepri-čava paralelnu

radnju o ratu u Vijetnamu i unutraš-njim i vanjskim sukobima običnog građanstva i njihovim stavovima za vrijeme Hladnog rata i ostalih sukoba burnog dvadesetog stoljeća.

U RATU UZ HIPIJE

■karta otoka mladežina Jarunu

6

COOLTURA

■Zorica Kondža na Zagrebestu

<


7

■Paula Hađur 1.a

Poznata američka serija ''Th e Walking Dead'' ili ''Živi mrtvaci'' zarazila je cijeli svijet tijekom ove tri

godine. Serija napravljena po stripu Roberta Kirkmana, T. Moorea i C. Adlarda, prvi put se počela prika-zivati 31. listopada 2010. preko američkog televizijskog programa AMC, a trenutno se prikazuje na Foxu. 13. Listopada ove godine je izašla četvrta, napeta sezona koja je ponovno srušila rekorde gledanosti u kratkom vremenu. U ovoj neobičnoj seriji An-drew Lincoln glumi Ricka Grimesa, šerifovog zamjenika u malom gradiću pokraj Atlante. Rick biva ustrijeljen tijekom jedne pucnjave na radnom mjestu i probudi se u zapuštenoj bol-nici gdje ne može ni naslu-titi što se događalo tijekom

njegovog oporavka. Svijet se u vrlo kratkom roku pretvori u gomilu prljavih, hladnih leševa kojima je u interesu samo ljudsko ili životinjsko meso. Ovi klasični zombiji, koji nali-kuju na zombije iz horora Georgea A. Romea, nemaju nikakve osjećaje ni refl ekse i svijetom se kreću šepajući dok ne naiđu na potencijalne žrtve koje će pojesti bez ikakvog osjećaja krivnje. Jedini način kako ih ubiti je potpuno onemogućiti rad mozga ili barem dijela mozga odakle potje-če ova čežnja za ljudskim mesom. Osobno sam veliki obožavatelj ove serije, iako nisam pročitala strip jer je radnja serije već nakon samo nekoli-ko epizoda počela skretati u potpuno drukčijem smjeru od stripa. Komen-tirano je da je radnja stripa puno zanimljivija i brutalnija, a da se serija više temelji na povjerenju, iskreno-sti i obiteljskoj povezanosti između

likova nego ubijanju zombija. Tvorac stripa, a ujedno i serije

je rekao: "Mislim da najbolji fi lmovi o zombijima nisu

nasilna djela u kojima

pršti krv, s nespret-nim likovima i kreveljenjem. Dobri fi lmovi o zombijima pokazuju koliko smo

u banani, tjeraju nas da propitujemo svoj položaj u društvu i stanje društva u svijetu. Pokazuju nam krv i nasilje i sve te brutalne stvari, ali u potkon-tekstu su uvijek društveni komentar i promišljanje." I u potpunosti je u pra-vu. Naravno, možda ne bih ni gledala seriju da nikada ne prikažu osobu dok je ubijaju jer je ovo na kraju kra-jeva zombi serija, ali ono što me puno više zaintrigiralo je način razmišljanja likova. Ja bih umrla čim bih izašla iz kuće da je vani zombi apokalipsa, ali oni su uvijek bili hrabri i riskirali sve kako bi sačuvali glavu. Naravno, sve je to pomno isplanirano da glavnog junaka ne ubiju, koliko god on imao glupe odluke i ideje, ali svejedno me dovelo do propitkivanja svojih osob-nih odluka vezano za takve neobične situacije. Ono što mi se ne sviđa je ubijanje nepotrebnih likova. Kako bismo bili još zainteresiraniji za seri-ju, mora biti puno više plot twistova,

tj. iznenadnih preokreta radnje nego što ih je trenutačno. Ubijanje likova koji su samo štetili zajednici (i radnji) donijelo je olakšanje, ali bit je u tome da zavolimo neku osobu i da, kada se ona prikaže u najboljem svjetlu, onda iznenadno maknemo iz tima pre-živjelih. Ako mislite da vam se ne isplati gledati seriju u krivu ste, vidjet ćete da vaš način razmišljanja u kom-pliciranijim situacijama nije najtočniji i najispravniji.

ZOMBIJIHARAJU

REKORDIMA

OSVRTI


8

COOLTURA

Smatram da iz ovoga član-ka, koji će 80% učenika u samom 'startu' preskočiti zbog njegova naslova, i sami

možete zaključiti da volim hrvatski jezik i tugujem zato što on iz dana u dan gubi svoje čari. Stoga sam jednostavno morala s ovih 8% vas koji i nakon prve rečenice još uvijek čitate podijeliti svoje nezadovoljstvo i ukratko vam ispričati o glavnim krivcima cijelog tog problema, iako znam da vam vjerojatno teško pada što na hrvatski jezik trošite i ona če-tiri sata tjedno pa se ne žalite previ-še zbog navodnog nestajanja aorista i pluskvamperfekta koje će se ubrzo dogoditi ako nešto ne poduzmemo. Ne znam jeste li obratili po-zornost na interpunkcijske znakove, veliko i malo početno slovo i poredak riječi u rečenicama posljednjeg no-vinskog članka koji ste pročitali. Ne mora to biti novinski članak, dovolj-

Toliko sam puta poželjela potrgati list novinskog papira da sam već

i prestala brojati. Lektura i korektura su očito apstraktni pojmovi za izda-vače novina koje se kod nas izdaju. Svako malo nailazim na nekakve tipfelere pa se borim s odgonetanjem autorovih misli. U redu, svakome se dogodi da koji put izostavi poneko slovo ili slovima obrne poredak (iako nikome ne bi škodilo da se ipak malo više novaca potroši na korigiranje nečega što čita cijela Hrvatska). Stra-šan je onaj dio 'namjernih' pogrešaka,

Internet je, ipak, apsolutni pobjed-nik. Ta naša nepismenost svoj

vrhunac dostiže na, svima nam dobro znanom, Facebooku i ostalim druš-tvenim mrežama kojima se mladi danas služe. Tko će u "boxu" napisati punu rečenicu sa svim pravilno isko-rištenim razgodcima i pritom paziti da svi padeži, lica, rodovi, brojevi te glagolska vremena budu ispravno napisani? To nam se jednostavno „ne da“ pa se niti ne trudimo provjeriti eventualne nedoumice o pisanju pojedinih riječi ili izraza. Prvi problem nastaje kada ja, kao učenica drugog razreda srednje škole, u bilježnici pod „Ispravak škol-ske zadaće“, moram imati zapisane najučestalije pogreške svojih vršnja-ka. Znam, zvuči poprilično 'drugogi-mnazijski' i 'štreberski', ali radi se o razdvajanju negacija, pisanju „-i“ na kraju infi nitiva glagola i tvorbi prvo-

■Lea Ekštajn, 2.a onih koje ne nastaju kada se nekome zapetljaju prsti iznad tipkovnice, već onih koje se pojavljuju jer onaj tko ih piše, zaista misli da to tako treba biti, primjerice zamjene č i ć, ije i je, tu i tamo ime nekakvoga grada napisano malim početnim slovom te, meni osobno najdraže, spojene negacije. Da, to su novine. Njih mnogi odrasli vole pročitati uz jutarnju kavu, iz njih neka djeca uče slova, a jezikoslovci, ako su ekološki osviješteni, ih prije čitanja zadnje riječi prvoga reda, od muke bacaju u kontejnere za stari papir. No novine barem možemo reciklirati, što napraviti s televizij-skom emisijom? Možemo slušati nepravilne naglaske i one nekakve, nepostojeće miješane dijalekte koji su zamijenili standardni jezik ili ugasiti televiziju i ne odgledati Dnevnik.

no je da, prilikom prolaženja ulicom, pogledate velike plakate kojima je vaš grad oblijepljen, odgledate neku tele-vizijsku emisiju ili jednostavno otvo-rite jednu od bezbroj internetskih stranica. Nisam mogla ne primijetiti jer se znaci zanemarivanja jezičnih pravila i posebnosti danas pojavljuju na svakom koraku.

"TOLIKO SAM PUTA POZELJELA POTRGA-TI LIST NOVINA DA SAM PRESTALABROJATI"

PROPADANJE HRVATSKOG JEZIKA

SLOBODA IZRAZAVANJA U MEDIJIMA

UTJECAJ DRUSTVENIH MREZA

■karta narječja

u RH i BiH

<

<

<<


9

NEPISMENOST

U našim krajevima, iz nekog nepoznatog razloga, vrijedi

pravilo da je daleko bitnije poznavati engleski jezik od onoga koji u Lijepoj Našoj govorimo. I sve je to sjajno, nove generacije uče engleski, već u najranijoj životnoj dobi tečno govore taj jezik i znaju se sporazumijevati sa strancima diljem svijeta. Sve je to divno i krasno dok u novom broju nekog glupog časopisa suvremene tematike (neću ga sada imenovati), koji mi je slučajno došao pod ruku u čekaonici stomatološke ordinacije, ne 'naletim' na članak o „Ultimate stars hrvatskog stage-a u glittering outfi ti-ma“. Ako se vratimo na onaj utjecaj medija i društvenih mreža, vrlo lako možemo zaključiti da će upravo takvi, nadasve apsurdni naslovi ostati u uhu naše mladeži koja će se svim tim, i mnogom drugim sličnim izrazima nastaviti služiti. Neki od njih neće niti biti svjesni da time opet ubijaju jezik, satiru ga i iz njega čupaju sve ono što

Ako nema onih koji koriste neki jezik, taj će jezik izu-

mrijeti. Isto vrijedi i za dija-lekte nekog jezika. Iako je, kao sto sam već rekla, poprilično iritantno kada se na televiziji, u emisijama namijenjenim stanovnicima svih dijelova Hrvatske ne govori standardni jezik, s pripadnicima obitelji i ostalim ljudima iz istih krajeva, treba razgovarati na vlastitom dijalektu. U protivnom se jednoga dana više nitko ne bi sjećao riječi karakterističnih za pojedina područja, nitko ne bi razumio dijalektalnu književnost pa bi nam upo-raba vlastitog jezika vrlo brzo postala dosadna. Ostao bi nam samo taj standardni jezik, koji ionako nikada nećemo naučiti govoriti kako treba.

Većina se učenika osnovnih i sred-njih škola danas niti ne sjeti da

bi svoje slobodno vrijeme mogli po-svetiti čitanju. Oni koji čitaju, to čine zato što moraju. Na kraju osnovne škole malo je učenika koji su pročitali sve što je za njih bilo namijenjeno po planu i programu Ministarstva, a još je manje onih na čijem popisu proči-tanih knjiga možemo naći nešto što ne spada pod lektiru. Za to je krivo ovo doba Interneta i visoke tehnolo-gije. Razgovara se samo o računalnim igricama i novim programima za skidanje fi lmova. Dječji vokabulari su najbogatiji pogrdnim riječima, psovkama i onim izrazima kojima nekoga mogu uvrijediti. Ne znaju da se nešto, zaista korisno, može reći na

Svi bismo trebali naučiti pravila svoga standardnog jezika i izraža-

vati se u skladu s njima, a da pritom ne zaboravimo dijalekt područja iz kojeg dolazimo, nastaviti (ili početi) čitati djela hrvatskih autora te en-gleskim jezikom govoriti samo onda kada zaista njime govorimo. Ja ću se zasigurno toga pridržavati i nastaviti se nadati da će se izumiranje našeg jezika, ako do njega dođe, dogoditi što kasnije.

ga kondicionala (to je ono bih, bi, bi, bismo...). No dobro, neka, idemo u školu, još se uvijek školujemo, imamo vremena naučiti, ali što je s onima koji više ne pohađaju obrazovne usta-nove, cijeli život žive u ovim krajevi-ma pa još uvijek nisu u stanju sročiti, a još manje napisati rečenicu u skladu s pravopisno-gramatičkim obilježji-ma materinjeg jezika jer im je mozak 'ispran' tuđim Facebook statusima? Oni će nastaviti trovati nove mlade generacije svojim umijećem izraža-vanja dok sva pravila našega jezika ne postanu nebitna i u potpunosti ne iščeznu.

više načina. Čitanjem romana, pjesa-ma i ostalih književnih vrsta možemo naučiti ne tako učestale sinonime za izraze koje svakodnevno koristimo ili neke arhaične, davno zaboravljane riječi. Počnimo s obaveznim lektira-ma i nemojmo se na tome zaustaviti. Svatko može naći ono što mu se sviđa, a bilo bi dobro da malo više pažnje posvećujemo djelima izvorno napisanim na Hrvatskom jeziku.

ga čini posebnim, a one koji toga budu svjesni, svejedno neće biti briga.

"AKO NEMA ONIH KOJI KORISTE NEKI JEZIK, TAJ CE JEZIK IZUMRIJETI"

ANGLIZACIJA

BOGATSTVO JE U DIJALEKTIMA

CITANJEM OBOGACUJEMO VOKABULAR

I STO NAM JE CINITI?

/

< /

< <

Čitanjem romana pjesa

■knjiga hrvatskae grama-tike Bartola Kašića


10

COOLTURA

■Luka Gubić, 2.a

Hip-hop je jedna od grana moderne glazbe. Ono što ga razlikuje od osta-lih vrsta je usredotoče-

nost na tekstualni sadržaj i naglasak na ritmu. Hip-hop se kao kultura počeo razvijati sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Baš tad su izumljeni strojevi koji su omogućili „uzimanje uzoraka“ iz već postojećih pjesama, koji bi se tad neprekidno ponavljali. Upravo na tome se temelji hip-hop. Pionirom ove tehnike, a samim tim i ocem hip-hopa, smatra se DJ Kool Herc. Ideja „repanja“ preko tih uzo-raka (beatova) došla je nešto kasnije. „Repanje“ se najbolje može opisati kao ritmično izražavanje teksta, koji može biti unaprijed zapisan, ali i improviziran. U početku tekstovi ugl. imaju seksualnu temu, kako bi se ista-knuli od glazbe tog vremena i zabavili slušatelje. Do 1980-ih, hip-hop se podi-jelio na više stilova, od kojih je svaki imao neku vrstu suvremene glazbe kao uzor. Pojavljuju se i prvi samo-stalni umjetnici. Hip-hop se dotad razvijao isključivo u New Yorku, no tad se počeo širiti cijelim svijetom. Najpoznatija grupa iz ovog vremena je N.W.A., a važna je zbog velikog utjecaja kojeg je imala na budućnost hip-hopa. Sadržajno se bave uglav-nom socijalnim problemima, što je otad postalo nešto za što se podrazu-mijeva da se hip-hop time bavi. Zlatno doba hip-hopa dolazi u ranim '90-ima, zbog poboljšanja kvalitete i broja umjetnika. Suvreme-nici su međusobno utjecali jedni na druge, a samim time i na razvoj hip-hopa, svakom novom pjesmom koju su

snimili. Eksperimentiranje je bilo po-željno i sve novo je bilo prihva-ćeno. Tako hip-hop napokon dolazi do pozornosti medija kao popularna vrsta glazbe. '90-e je obilježila po-djela hip-hopa na „West Coast“ i „East Coast“, uz veliku mržnju suprotnih strana. To je uzroko-valo kontroverziju, što je uzroko-valo jačanje hip-hopa kao kulture. Najpoznatiji predstavnici „West Coasta“ su Dr. Dre, Snoop Dogg i Tupac Shakur. „East Coast“ je bio zaostao, kao da su ostali u '80-ima, no na pravi put ga vraća grupa Wu-Tang Clan. Tako se, tom Wu-Tang Clanom nadahnuti, pojavljuju Nas, Th e Notorious B.I.G., Talib Kweli i Jay Z. Iako je hip-hop najviše napredovao u 1990-ima, sve je to imalo veliku cijenu. Tako su npr. Tupac i Biggie oboje poginuli zbog međusobnog sukoba. To je bila velika šteta za hip-hop, jer su baš ta dvojica među najboljim hip-hop umjetnici-ma ikad, svatko će se složiti. Baš zato, 21. stoljeće označava primirivanje

strasti za hip-hop. Napetost između razli-

čitih strana pada, a poruke više nisu isključivo agresivne. 2000-te predvodi Dr.Dre iz davno raspalog N.W.A.-a, a upravo on otkriva novog umjetnika, jednog koji će potpuno promijeniti norme modernog hip-hopa. To je Eminem, prvi poznati bijeli „reper“. On vraća zabavu u hip-hop sa čestim izrugivanjem poznatih osoba. 2000-te također prate rast Jay Z-a i Nasa, koji se nevjerojatno bogate i međusobnim nadmetanjem poboljšavaju standarde hip-hopa. Pred sam kraj 2000-ih, i u 2010-ima, hip-hop naizgled odlazi u novi smjer. Novi, drugačiji umjetni-ci, poput Lil Waynea i 2 Chainza, se sve manje zamaraju kompleksnošću tekstualnog sadržaja, i kvaliteta glaz-be općenito pada. Zato je lako naići na izreku „Hip-hop is dead.“, no to nije tako. Ne samo da sad već vete-rani poput Jay Z-a, Eminema, Nasa i Kanyea Westa nisu još otišli, nego se odnedavno pojavljuju umjetnici koji su spremni preuzeti teret cijele jedne kulture. Neki od njih su Kendrick Lamar, J. Cole, Lupe Fiasco i Wale. Stoga, hip-hop nije mrtav i nikad neće umrijeti.

HIP HOP KROZ POVIJEST

strasti za hip

■Kendrick Lamar, J. Cole i Wale

<

■Tupac Shakur


11

ANIME

Animirani fi lmovi i ostali animirani sadržaji od svog nastanka u 20. sto-ljeću inspiriraju mnoge

ljude diljem svijeta bez obzira na njihovu dob. Sa svojim velikim oči-ma, kosom obojanom u različite ne-prirodne boje i izduženim tijelom, glavni likovi animiranih fi lmova i serija iz Japana, koji su znani diljem svijeta pod nazivom „anime“ , čine jedan od najpopularnijih oblika vizualne umjetnosti, kako u Japanu, tako i u svijetu.

Povijest anime fi lmova seže još u poslijeratno razdoblje 20. stoljeća,

kada se javljaju prvi ambiciozni i na-dareni animatori i redatelji u Japanu. Nadahnuti različitim stripovima i za-padnjačkim fi lmovima, oni animiraju prve kratke animirane fi lmove. No, uspon anime fi lmova počinje tek nakon pojave prvih animiranih fi l-mova Walta Disneyja, koji su inspiri-rali japanske autore u tolikoj mjeri da posuđuju njihov stil crtanja dodajući tek male razlike u stilovima koje su ovisile od animatora do animatora. Disneyjevo umijeće da cjelovečernje

fi lmove pretvori u animirani oblik je u 30-im i 40-im godinama 20. stoljeća bilo vrlo inspirirajuće i na-izgled neizvedivo mnogim japanskim animatorima, sve dok se nisu okušali u animiranju i postigli zadivljujuće rezultate.Postizanje tih zadivljujućih rezul-tata možemo prvenstveno zahvaliti animatoru i crtaču manga stripova Osamu Tezuki, koji je svojim serija-lom „Astro Boy“ zadivio i japansku i publiku u Sjedinjenim Američkim Državama i barem u nekom pogledu slomio predrasude i netrpeljivost između Japana i Amerike u razdoblju poslije 2. svjetskog rata.

ANIMEPoslije „Astro Boy-a“, u Japanu se razvija niz različitih anime fi lmova, različitih stilova i žanrova, namije-njeni različitim dobnim skupina-ma, spolovima i mnogim drugim osobinama. Jedan od najpoznatijih redatelja, Hayao Miyazaki osniva svoj vlastiti studio Ghibli. Njegov umjet-nički opus, koji obogaćuje mnogim djelima još i danas, mu je osigurao

Japanski animirani fi lmovi su iza-zivali mnoge pozitivne i negativne

kontroverze diljem svijeta i osigurali si reputaciju kao

toliku reputaciju među animatorima da je poznat pod nazivom „japanski Disney“. Za svoj fi lm „Spirited Away“ je osvojio i prestižnu nagradu „Os-car“ 2003. godine. Akira Toriyama, poznati autor koji je ilustrirao nama svima poznat serijal Dragon Ball, također je jedan od najpoznatijih autora anime fi lmova. Do danas anime se razvio u tolikom broju da je poznato preko dvije tisuće različitih serijala, od kojih najkraći traju svega 30 minuta, do serijala koji se animiraju i preko 12 godina.

"MNOGI IMAJU TUZNE KRAJEVE, TEME I PO-RUKU, STO NIJE UOBI-CAJENO ZA ZAPADNE ANIMIRANE FILMOVE"

UKRATKO O POVIJESTIANIME FILMOVA

ZNACAJ ANIMEA U SVIJETU

■popularna animirana serija Naruto

■lik iz poznatog animiranog

filma AstroBoy

■Dominik Šutalo, 2.a

<

<

<


Do danas postoji više od dvi-je tisuće anime serijala koji

su različitih žanrova, od različitih horora i trilera s vrlo mračnom i kompliciranom temom do bezbriž-nih i veselih komedija. Većina anime serijala su uglavnom namijenjeni ili

veoma čudni, ali zanimljivi fi lmovi. Opovrgavali ili ne, anime je jedan od najpoznatijih produkata i tradicio-nalne i moderne japanske kulture i mnogi ljubitelji i obožavatelji iste su ujedno i anime „fanovi“. Anime je, uz svoji crtani oblik koji se zove manga, pokrenuo mnoge kulturološke običaje diljem svijeta. Tako je inspirirao stil oblačenja mnogih tinejdžera u svijetu i Japanu koji se, kao i anime, očituje u odijevanju u različite otkačene sti-love, bojanje kose u neprirodne boje i slične običaje koje naizgled obični i normalni ljudi percipiraju kao nešto totalno čudno i otkačeno.Osim čudnog oblačenja, anime je potaknuo razvoj "cosplaya" - kosti-miranja u razne anime likove koje prakticiraju mnogi ljudi diljem svije-ta. Takva kostimiranja često nadilaze sfere anime likova i mnogi se kosti-miraju u različite likove zapadne mo-derne umjetnosti, kao što su Batman, Superman, itd. Zarada animatora prelazi nezamislive iznose gdje samo jedan serijal zaradi preko 80 milijuna dolara godišnje.

COOLTURAmuškoj(Shonen) ili ženskoj(Shojo) pu-blici u adolescentskoj dobi. Značajan žanr je također Seinen, koji je namijenjen punoljet-nim osobama zbog ra-zličitih prikaza nasilja i ostalih tipova ekspli-citnog sadržaja. Tema, vrijeme i mjesto radnje u mnogim serijalima u potpunosti nemaju veze s Japanom. Tako su do danas animirani različiti anime serijali s vampirima, robotima, mafi jom, titanima, plaćenim ubojicama, egzorcistima, čarobnja-cima i mnogim drugim fi ktivnim i stvarnim stvorenjima. Najpozna-tiji serijali su Naruto, Bleach, Bilježnica Smrti(Death note), One Piece itd. Kao što su anime fi lmovi posudili izgled od za-padnih animatora, tako su zapadni fi lmovi bili inspirirani različitim anime serijalima, kao što su Matrix, Inception, Igre Gladi i mnogi drugi fi lmovi. Iako su anime serijali na-izgled djetinjasti zbog svoje prirode, to jest zbog toga što su nacrtani, mnogi imaju vrlo ozbiljne teme,

tužne krajeve, ozbiljnu poruku, što nije uobičajeno za zapadne animira-ne fi lmove, a, nažalost, i u mnogim slučajevima i za različite holivudske fi lmove čija je svrha u mnogim sluča-jevima isključivo komercijalna, to jest zarada.

RAZNOLIKOST ANIMEA

■anime redatelj Hayao Miyazaki

serijala su uglavnom namijenjeni ili mnogi imaju vrlo ozbiljne teme,

TRAZILICA

POCKET QUICKOFFICEAUTOCAD 360 SOUNDHOUND ASPHALT 8 PIXLR EXPRESS

WEB DODACI PROFESIONALNO GLAZBA UREDSKI/SKOLA IGRE FOTOGRAFIJA

NAJ APLIKACIJE U GOOGLEPLAY TRGOVINI

<

<


13

SPRAVICE

NAJ SPRAVICE

iz

ANDROID SAMSUNG GALAXY NOTE 3

WINDOWS PHONENOKIA LUMIA 1520

iOSAPPLE iPHONE 5S

3RAZLICITAsvijeta

Stara i prokušana formula je ono čime Apple nastavlja i novom

inkarnacijom iPhonea. Iako više ne dominira, Apple je 5S nadogradio da ne zaostaJE za drugim proizvođačima i - pogodio. Možda ga ne možemo razlikovati od iPhonea 5, ali nekoliko razlika ipak postoji – to su senzor otiska prsta i novi procesor. Ono gdje ipak kaska jest kamera, ali možemo to oprostiti kraj masovnog izbora apli-kacija za uređivanje fotografi ja koje AppStore nudi. Ne isplati se kupovati 5S ako imate 5-icu, ali stariji modeli se već više razlikuju i jedan zlatni 5S bio bi korak naprijed ;) .

Nokia se uzdiže kao feniks iz pepela i, iako joj je novi vlasnik

Microsoft , grabi udjele u tržištu sve većim korakom. Nova Lumia osvaja zanimljivim, lijepim i zastrašujuće brzim Windows Phone operativnim sustavom i nevjerojatnom kamerom. Dok ćete se vjerojatno ipak trebati navikavati na sučelje, ostalo biste vri-jeme trebali uživati u korištenju ovog kvalitetnog, očaravajuće lijepog i robusnog uređaja. Jedina zamjerka je još uvijek zakržljala trgovina aplikaci ja, no i to ide prema boljem.

Novi Samsungov uzdanik ujedno je i jedan od najjačih Andro-

id telefona. Razlog zašto sam kraj također odličnih LG G2 i Sony Xperie Z1 izabrao upravo njega jest njegova posebnost – pametna olovčica. Uz nju dolazi mnogo dodatnih funkcija, prepoznavanje rukopisa, mogućnost slikanja ekrana u oblicima i programi za zabilješke i crtanje koji dovode rad i zabavu na potpuno novu razinu. Uz to zbog TouchWiz sučelja mogući su mnogi zanimljivi trikovi s foto-grafi jom i senzorima. Note 3 je uz svoj AMOLED ekran i već nabrojeno vjerojatno trenutno najkompletniji uređaj na tržištu.

■Domagoj Bui, 2.f

<


14

TRAZILICA

■Mihaela Mihaljević, 2.f

Jeste li se ikada zapitali čemu služi bijela kućica u dvorištu naše škole ili ju nikada prije niste primijetili? Upravo ona

pomaže nama, Globeovcima,

kako bismo svakodnevno mjerili temperaturu zraka. Osim što čuva naš termometar od vanjskih utjecaja, ponekad služi i kao skrovište za druga pomagala. No, to nije sve čime se mi bavimo: mjerimo količinu padalina, naoblaku, temperaturu i Ph vode te još mnogo toga. Sve te podatke revno unosimo u globalnu bazu podata-ka koja otada ne služi samo nama, već i svima onima koje zanimaju klimatske ili neke druge promjene tokom godina. Ponekad surađujemo

s drugim Globe školama na različitim projektima, odlazimo u njihove škole te oni dolaze u našu. Od ove godine pokrenuli smo i novi blog koji možete pronaći na adresi http://drugaglobe.wordpress.com/. Na njemu možete pročitati čime se trenutačno bavimo, pogledati fotografi je i istražiti što vas sve zanima. Blog ćemo ažurirati svim novim događajima i aktivnostima u kojima ćemo sudjelovati. Pozvani ste na zabavu jer s Globeom, idemo globalno!

GLOBE NA BLOGU

drugaglobe.wordpress.com g j gdrugaglobe.wordpress.com

SPORT

Veliki dio naših života zauzima sport. Vje-rojatno najrašireniji oblik sporta je nogo-

met. Gdje god pođemo, igra se upravo nogomet, bilo to na dječ-joj ili profesionalnoj razini. No, većinu medijske pozornosti ipak zauzima upravo profesionalni nogomet, što najbolje prikazuje najvažnije nogometno natjeca-nje: Liga prvaka.

Osnovana 1992., UEFA-ina Liga prvaka okuplja najbolje timove Europe. U ovom natjecanju nalaze se 32 najbolje momčadi Europe, i upravo iz te činjenice proizlazi velika neizvjesnost i napetost, u sportskom smislu, naravno. Od 32 ekipe, samo 16 prolazi grupnu fazu, a time zapo-činje tzv. „knock-out faza“. S njom počinje i golema medijska eksponi-ranost, milijuni prate utakmice, kod kuće, na poslu, u kafi ću, zatvorima, bolnicama. Troše se goleme količine

novaca. Može se reći da tu presta-je nogomet, a počinje spektakl. 22 muškarca, koji su prošli istu priču, žr-tvovali sve za tih 90 minuta. Usprkos svoj slavi i novcu, pobjedniku ostaje ono najvažnije: ponos. Neke od najpoznatijih mom-čadi koje su osvajale ovo natjecanje su Manchester United, Barcelona, Real Madrid i Milan. Trenutno naslov prvaka Lige prvaka drži Bayern Mün-chen, u kojem igra naš Mario Man-džukić. Tako se našao na kratkoj listi Hrvata koji su osvojili Ligu prvaka, a koju čine još Dado Pršo, Davor Šuker, Alen Bokšić, Robert Prosinečki i Zvonimir Boban. Liga prvaka je natjecanje koje povezuje ljude diljem svijeta. Kroz nju nogometni zaljubljenici izražava-ju svoju ljubav. Proživljavaju trenutke tuge, ali i neizmjerne sreće i ponosa. Igrači slave pobjede, ili čekaju u sjeni. Možda sljedeća godina bude njiho-va…

KADNOGOMETPOSTAJESHOW

■Luka Gubić, 2.a

■Mario Mandžukić slavi pobjedu svog kluba 2013.

■najviše puta (9) pobjednik je bio klub Real Madrid

<


15

MARATON

Već sedam godina postoji tradicija odlaska na Ve-černjakov Zagreb mara-ton u našoj školi. Svake

godine broj učenika koji sudjeluju na maratonu se povećava, a ove godine se taj broj popeo na 650. Sam naziv maraton potječe od legende o grčkom vojniku Filipi-desu koji je trčao od Maratonskog polja do Atene (34.5 km) kako bi

donio vijest o pobjedi grčke voj-

ske nad Perzijancima. Danas je uobi-čajena dužina staze maratona 42.195

km. Iako se smatralo da je maraton utrka samo za najspremnije sportaše, dokazano je da svatko, uz dovoljno pripreme, može istrčati maraton. Naj-bolji atletičari trče utrku malo duže od dva sata, dok prosječnim osobama treba oko 4 sata. Trenutačne svjetske rekorde drže Paul Tergat iz Kenije za muškarce (2:04:55) i Paula Radc-liff e za žene (2:17:42). Najpoznatiji svjetski maratoni se održavaju u New Yorku, Chicagu, Londonu, Berlinu i Bostonu. Rekord za maraton s najviše

sudionika drži Bostonski maraton iz 1996. godine na kojem je sudjelovalo približ-no 39 000 natjecatelja. Prvi Zagrebački maraton je održan 1992. godine na kojem je su-djelovalo 70 maratonaca, od čega samo četiri žene. U svom glavnom dijelu programa u maratonu danas sudjeluje preko

1000 sudionika, od čega jednu četvrtinu (oko 250) čine sudio-nici stranih zemalja. Najviše stranaca

na maratonu dolazi iz pograničnih zemalja, ali ima i predstavnika sa svih kontinenata: : Afrika (Kenija i Etiopi-ja), Azija (Bahrein), Sjeverna (USA) i Južna Amerika (Brazil), te Australija i Europa. Staza Zagrebačkog maratona je jedna od najbržih staza na svijetu. Prednost staze je što nema mnogo zavoja što poboljšava konačni rezultat maratonaca. Trasa maratona počinje i završava na Trgu bana Josipa Jelačića, na istoku se proteže do Dubrave, a na zapadu do Črnomerca. Maratonci trče dva kruga, polumaratonci jedan, a građanska utrka se trči od Trga do Harambašićeve ulice i natrag. Zagrebački maraton pruža našim učenicima svake godine dobru zabavu i rekreaciju istovremeno. Pridržavamo se poslovice: Mens sana in corpore sano (U zdravom tijelu, zdrav duh).

ZAGREBACKI MARATON

Nagrade za maraton (muški i žene):1. mjesto = 3.000 eura2. mjesto = 2.000 eura3. mjesto = 1.000 eura

Duljina staze:maraton: 42.195 metarapolumaraton: 21.097 metarautrka građana: 5.000 metara

■Doris Jakulj i Lea Šurjak, 2.a

Svake godine hokej postaje sve popularniji pa tako i KHL (Klub hokeja na ledu) Medveščak Zagreb. Med-

vjedi, popularan nadimak ekipe, iz tekme u tekmu sve više odušev-ljavaju, a kako iza njih stoji mnogo povijesti, bilo bi korisno znati nešto malo više.

Za početak, nešto općeni-to o hokeju na

ledu, jednom od najdi-namičnijih zimskih sportova. Hokej na ledu se može igrati na pravim ili umjetnim ledenim površinama. Od opreme većinu čine klizaljke i štitnici (za ramena, prsa, zube, vrat, kaciga s mrežom ili plastikom za glavu i lice...), čiji se broj dodatno povećava za vratare. Svaki igrač ima palicu koja se prilagođava po dužini. Naravno, ne bi se moglo igrati i bez paka, pločice od tvrde vulkanizirane gume, koji u igri može postići brzinu od preko 160

ZIG ZAG MEDVESCAK■Doris Jakulj, 2.a

< <

<


km/h. Na ledu se u igri nalazi po šest igrača iz svake momčadi: vratar, dva igrača u obrani i tri igrača u napa-du. Iako je na prvi pogled igra puna fi zičkog kontakta, u hokeju postoje mnogobrojne zabrane koje ograni-čavaju taj kontakt. Udarci palicom su najstrože zabranjeni i kažnjavani isključivanjem iz igre (najčešće na 2 minute). Igra se sastoji od tri četvr-tine po 20 minuta, a u nekim sluča-jevima može doći do produžetaka. Ženski hokej na ledu nije popularan kao muški, iako je nekoliko profesio-nalnih igračica

kroz povijest nastupalo i u muškom hokeju. KHL Medveščak Zagreb osnovan je 1961. godine. Dom zagrebačkih Medvjeda prvo je bilo klizalište Šalata, a u Dom sporto-va i Ledenu dvoranu su se preselili

1972. godine u kojoj do danas igraju domaće utakmice. Još u počecima 1980-ih, Medvjedi su osvojili tri na-slova prvaka Jugoslavije i četiri Kupa Jugoslavije. Dovođenjem igrača iz Slovenije, SAD-a, i Rusije, niz pobje-da se nastavio i nakon osamostaljenja Republike Hrvatske: čak 11 naslova državnih prvaka za redom, a ukupno 14 naslova. Medveščak 2009. godine napokon postaje dio EBEL-a (Au-strijska hokejska liga). Iako su prvu sezonu u EBEL-u završili na osmom mjestu u ukupnom poretku, sezona je bila bolja od svih očekivanja. Osim u EBEL-u, Medvjedi od ove jeseni (2013. godine) nastupaju i u KHL-u (Kontinentalna liga u hokeju na ledu), drugoj najjačoj ligi na svijetu. Sudjelovanjem u tim ligama hokej je u Hrvatskoj postao mnogo popular-niji. Utakmice prate svi mediji (čak i američki poput Wall Street Journal), a kupnja karata za Ledenu dvoranu je utrka s vremenom. Sektor B, navijačka skupina KHL-a Medveščak, svake godine bilježi po-rast broja članova. Prate Medveščak na sve utakmice, a u Ledenoj dvorani okupiraju upravo sektor B. Glavni poklik je „Zig-zag Medveščak“, a nije strana pojava ni pjevanje himne kluba i pjesme „Serbus Zagreb“. Zahvaljuju-

16

SPORTći njima, odlazak na svaku utakmicu Medvjeda je nezaboravan doživljaj koji je jako teško opisati (govorim iz vlastitog iskustva). Recimo samo da je zbog prvoklasne igre i atmosfere ne-moguće otići na samo jednu utakmi-cu najboljih zagrebačkih Medvjeda.

ne

u m a

sim

-u

u. je

ar-k i l), u je

a o-ak ani

nije luba uju-

- od 2010. godine Medveščak je službeni sportski partner svjetske organ-izacije UNICEF, a kapetan KHL-a Med-veščaka je glasnogovornik kampanje ''Stop nasilju među djecom'' - postoji Humanitarna zaklada KHL Medveščak Zagreb koja stipendira mlade sportaše - najviše utakmica bez priml-jenog gola: 10 - najbolji ostvareni rezultat u utakmici: 9:0 - u utakmici protiv Graz 99ers-a (austrijski klub), Medvjedi su, nakon što su gubili 2:0, uspjeli preokrenuti igru i pobijediti sa čak 4:2 (u sezoni 2009./10.) - Medvjedi ipak igraju najbolje u Ledenoj dvorani: šest domaćih utakmica, šest uzastopnih pobjeda (ove sezone u KHL-u) -postavljen rekord (ulazi u Guinessovu knjigu rekorda) u duljini izvođenja valova u publici - preko 15 minuta

ZANIMLJIVOSTI

"GLAVNI POKLIK JE "ZIG ZAG MEDVESCAK", A NIJE STRANA POJAVA NI HIMNA KLUBA I SER-BUS ZAGREB"

< <

■Arena Ice Fever spektakl hokeja na ledu


Kao zagrebačkoj gimnazi-jalki, kroz glavu mi često prolazi pitanje: I što ću ja sa svojim životom kad'

ovo završi? Razmišljam o stanju u svojoj domovini i sve više razma-tram mogućnost da obrazovanje nastavim izvan njenih granica. Razgovarajući s kolegama iz razre-

da, a i ljudi-ma koji pohađaju neke druge škole, zaključila sam da nisam jedina koja svakodnevno oplakuje svoju sudbi-nu zbog gubitka svake nade u život bolji od onoga što danas žive naši roditelji. Svima nama je velika želja cijeli život raditi ono što volimo uz najveće moguće prihode. Imati dovoljno za pristojan stan u centru grada, vikendicu negdje na moru, dva auta, putovanja u egzotične zemlje, tu i tamo večeru u nekom skupljem restoranu i još da nam osta-ne za sretno djetinjstvo naše djece u kojemu im ništa ne bi nedostajalo te,

dakako, i za njihovo školovanje. Onda se okrenemo oko sebe, probudimo iz tog idiličnog sna i istinski „zbedira-mo“. Odmah se ugasi ona umirujuća ambijentalna glazba i ukažu nam se

sve one prepre-ke što ih moramo prijeći kako bismo opstali. Valja proliti još puno znoja za uspješan završetak srednje škole i upis na željeni fakultet. Naravno, tu su još i ona tri magisterija, dva dok-torata kako bismo se negdje mogli i zaposliti i, po mogućnosti, neka vrsta tjelovježbe radi pripreme svog tijela za dugogodišnji težak fi zički rad. Danas, gotovo da se i ne nailazi na mladu, sposobnu osobu pozitivnijeg stava. Stalno slušamo o boljoj budućnosti koja dolazi ulaskom u Eu-ropsku uniju. Važni ljudi Republike Hrvatske nam obećavaju mogućnost

boljeg obrazovanja. Priča se o tome da ćemo bolje živjeti. Stalno nešto bo-lje čekamo, ali nikako da dočekamo. Mnogi bi rekli da nikada ni nećemo. Vrlo vjerojatno i nećemo ako nasta-

vimo razmišljati negativno i ne

17

OSOVINA

■Lea Ekštajn, 2.a

■karta država koje su prihvatile

"Bolognu" na fakultetima

počnemo težiti poboljšanju stanja, a za to su potrebni svi mladi ljudi na početku 'pravog' života (završetku duge i naporne srednje škole). Jednoga dana svi će ti pro-blemi biti riješeni jer ćemo se mi mladi oko toga potruditi. Neki će otići, neki ostati, ali svi ćemo pronaći sreću i zadovoljstvo u životu . To se od nas očekuje. To i mi sami od sebe očekujemo. Srednjoškolci, sretno s traženjem te bolje budućnosti, neka vam ona što prije postane sadašnjost, a ona umirujuća ambijentalna glazba neka se nikada ne ugasi.

BUDUCNOST/


„Jake has sent you a friend request. Accept or

ignore.“ Pritiskom na gumb (ac-cept) započinje priča o catfi shu. Svatko se barem jednom našao u situaciji kada je dobio zahtjev na Fa-cebooku od nepoznate osobe. Slijedi mogućnost odabira: prihvatiti ili ignorirati zahtjev. Tko je zapravo catfi sh? Catfi sh je osoba koja je stvorila lažni profi l na društvenoj mreži i pretvara se da je netko drugi uzimajući slike i podatke stvarne osobe. U današ-nje vrijeme nije neobično upoznati nekoga preko društvene mreže pa takvi profi li prolaze neprimijećeno. Zbog toga je pojava lažnih profi la sve popularnija i česta je tema socijalnih rasprava. Najčešća namjera lažnog predstavljanja na Internetu je stvara-

nje savršene osobe kakva je poželjno biti. Savršenija verzija osobe lakše pronalazi prijatelje i upoznaje osobe suprotnog spola. Na taj način osobe koje su stvorile lažan profi l ulaze u veze sa stvarnim ljudima na Internetu bez kontakta u realnom svijetu. Takve online veze mogu potrajati nekoliko mjeseci, a neke traju i godinama. Neke lažne veze idu u krajnost: izmjenjuju se osobni podaci i broje-vi računa putem kojih catfi sh može uzimati novac od žrtve. Tu na scenu dolaze fi lm i MTV-jeva serija Catfi sh. Sve je počelo kad je Nev Schulman otkrio da je žena s kojom je bio u online vezi na Facebook-u, zapravo catfi sh. Angela, catfi sh, se predstavljala kao Megan, uspješna umjetnica i glazbenica, ali je Nev, s malo istraživanja i uz bratovu po-moć, otkrio niz nelogičnosti u njenoj životnoj priči. Odlučivši ju posjetiti, otkriva da mu je Megan/Angela lagala

i da je bio žrtva catfi sha. Nakon što je sam prošao kroz to traumatično iskustvo, odlučio je pomoći svima koji se nalaze u situaciji u kojoj se on nalazio, tj. u online vezama s osoba-ma koje nikada nisu upoznali uživo. Zato se 2012. godine na MTV-u počinje prikazivati Catfi sh: Th e TV Show. Serija do sada ima 2 sezone i pokazuje stvarne slučajeve u kojima catfi sh i stvarna osoba imaju vezu; osoba poželi upoznati svog virtu-alnog partnera. U tome joj pomažu Nev i Max vođeni iskustvima koje su osjetili na vlastitoj koži. Iako neke priče imaju sretan završetak, mnoge završe razočaranjem. Nakon priče o catfi shu, moramo se zapitati: Poznajemo li sve osobe koje imamo kao prijatelje na društvenim mrežama? Imaju li neki od njih zle namjere? Otkrivamo li na Internetu previše o sebi? Može li nam se to obiti o glavu? Jesi li ti catfi sh?

■Ana Marija Miličević, Lea Šurjak i Doris Jakulj, 2.a

18

SPORT

■domaćini TV serije Catfish


Ovo je još samo jedan u nizu starih veličan-stvenih hotela koji od završetka Domovinskog

rata stoje u nadi da će ih netko pre-urediti. Hotel Palace u funkciji je od 1971. godine i u rekordnom roku je postigao ogroman broj posjetitelja. To je bio hotel iz snova, naravno, za ljude nešto dubljeg džepa i smisla za uživanje. Ovaj veličanstveni hotel nalazi se i dan danas na mjestu Ha-ludovo odmah pokraj Malinske na Krku i zjapi razrušen kao da nikada nije gotovo postao vodećim hotelom Sredozemnog mora. Bob Guccione, čovjek koji je zaslužan za postojanje ove jedinstvene građevine, bio je ''Th e Big Boss'' Kvarnera sedam-desetih i osamdesetih godina. Ovo remek-djelo radilo je punom parom otprilike 20 godina, a samo za izgradnju je trebalo više od 1500 radnika, tako da se od samih početaka mnogo očekivalo od njega. Ova palača imala je doslov-no sve - tri ogromna bazena, sobe koje su se prostirale na najma-nje šest katova, teniske terene, prelijepo uređene terase gdje je jutarnju kavu pio cijeli svijet, kuglane i još mnoge druge načine zabave i uživanja kojih danas više nema na Jadranu. Stropovi su bili visoki najmanje deset metara, tako da kada si ušao u dvoranu, imao si pogled na cijelo predvorje i kavanu. Nakon tih dvadeset godina slave, počele su se događati stvari koje nisu bile nikome u planu. Dugovi i Domovinski rat bili su dovoljni da opustoše tu savršenu palaču. Nakon početka rata, sve su više izbjeglice iz BiH počele dolaziti u hotel i više nije ni bilo turista. Zaposlenici su izbje-glicama pomagali u svemu čemu su mogli i kada je rat završio. Izbjeglice su bile prisiljene napustiti hotel i sva

okolna mjesta pa su oni u znak pro-testa počeli trgati namještaj i paliti hotel. Nakon nekog vremena, više nije ostalo ni P od Palace, a kamoli da je netko tamo htio prenoćiti. Bila sam u ruševinama hotela mnogo puta i mnogo sam natpisa vidjela samo pred ulazom u hotel. Izgleda kao jeziva ru-ševina gdje moraš paziti da te duhovi ne prate i da ne zapneš u nekakvom sotonističkom obredu. Stanovnici Malinske pričaju da se toliko misteri-oznih stvari događalo nakon raspada cijelog sustava hotela da je tamo čak i

jed-

na osoba bila ubijena. Ogromne staklene stijene koje su imale izravan pogled na prostranstvo Jadrana, sada su razbijene i čekaju da ih se vrati na mjesto. Nažalost, nakon Domovin-skog rata i niza problema koji su do-čekali vlasnika, bio je prisiljen prodati hotel, ali, kako je mnogo ljudi kupilo taj hotel, tako danas nema nikakve mogućnosti obnove. Sada je samo jedna u nizu ruševina na Jadranu koje imaju sjajnu priliku osvojiti Europu, ali, umjesto toga, sklonište su beskuć-nicima.

MALINSKA

19

OSOVINA

HOTEL PALACE■Paula Hađur, 1.a


20

OSOVINA

PROJEKT "KUMSTVO"


Ono što me inspiriralo da pišem o ovoj temi je moja obitelj. Nedavno, kad sam došla iz škole i

vidjela sliku izgladnjelog sedmogo-dišnjaka kako leži na stolu, pretposta-vila sam da se radi o nekom djetetu iz Afrike i pitala sam mamu što ta slika radi na stolu. Tada mi je objasnila da se naša obitelj priključila u projekt ''Kumstvo'' koja na poseban način pomaže djeci u Africi. Ako niste znali za udrugu Zdenac, to je neprofi tna organizacija civilnog društva koja pomaže najpotrebnijima u Hrvatskoj i zemljama Trećeg svijeta tako što kroz svoje projekte šalju sva potrebna sredstva za život onih koji to sami ne mogu omogućiti. Zahva-ljujući časnim sestrama i misionar-kama iz Splita, ova udruga uspješno spašava živote drugih već 10 godina. Projekt koji me zaintrigirao je upravo

ovaj projekt Kumstvo koji nas potiče da samo jednom jednostavnom upla-tom od 120 eura možemo omogućiti jednom djetetu normalno školova-nje godinu dana. Projekt je započeo 2007. godine i omogućilo je školova-nje 840 djece siročadi samo tijekom

2011. godine. 840-ero djece je relativno malo naspram sveu-kupnog broja djece siročadi koja ne mogu sami plaćati svoje školova-nje. Poznato je

da u svijetu vlada kriza i da mnogi, također, nemaju dovoljno za život, ali naš bi najjadniji siromah u zemlja-ma Afrike vodio solidan, umjeren život i zato se zapitajte u kolikoj ste vi zapravo lošoj fi nancijskoj situaciji. Ako ste spremni odvojiti 120 eura za jedno dijete iz zemlja područja Nige-rije, Kenije, Alžira i ostalih afričkih zemalja, jedino što morate napraviti je ispuniti uplatnicu koju možete skinuti na web stranici, uplatiti je u obližnjoj poslovnici i po toj uplati se novac prosljeđuje odgovornoj osobi

koja djeluje na pojedinom području u Africi, a to su uglavnom časne sestre, misionari, svećenici i sami volonteri Zdenca. Novac će se iskoristiti za pribor za školu, knjige, uniformu i jedan obrok dnevno, tako da bi djeca mogla normalno funkcionirati i biti skoncentrirani na satu za daljnje napredovanje. Nakon toga ćete moći dobiti informaciju o djetetu kojem ste vi ''kum'' i kako napreduje. Tužno je što mnogo djece ne upiše drugu godinu, ali ne zbog manjka sredstava, nego zbog jako loših uvjeta u kojima žive. Mnoga djeca se izrabljuju za težak rad u nepovoljnim uvjetima ili se moraju priključiti vojsci pa ni ne mogu uživati u djetinjstvu na način na koji bi svatko dijete trebalo uživati, jer ga oni ni nemaju. U ovom kum-stvu nećete bankrotirati da bi svojem kumčetu kupili najskuplji i najkva-litetniji mobitel, dat ćete mu priliku živjeti.

■Paula Hađur, 1.a

21

KUMSTVO

■štićenici udruge Zdenac


Riječ porijeklom iz Grčke označavala je prirodnu i bezbolnu smrt, no danas ima suprotno značenje.

Objašnjavamo je kao čin kojemu je cilj uzrokovati smrt na bezbolan

način. Primjenjuju se razna sredstva kako bi se olakšao ishod bolesti, odnosno, ranije prekinuo život kako osoba ne bi trebala i dalje patiti. Ra-zlikujemo dobrovoljnu eutanaziju ko-jom čovjek svjesno odlučuje o svome životu, nedobrovoljnu u kojoj čovjek nije u mogućnosti izreći svoju želju te uključuje novorođenčad i osobe u komi, aktivnu eutanaziju kojom se osoba izravno usmrćuje te pasivnu koja se događa izostankom liječenja.

Eutanaziju lako možemo povezati s pobačajem em-brija. Zakonom Republike Hrvatske sama eutanazija

nije dozvoljena, a pobačaj, koji mo-žemo smatrati vrstom nedobrovoljne eutanazije, jest. Abortus, spontani ili izazvani je prekid trudnoće izbaci-vanjem ili odstranjenjem embrija. Izazvani abortus postao je sve aktu-alniji; nažalost, razlozi nisu opravda-ni. Prema Zakonu o zdravstvenim mjerama za ostvarivanje prava na slobodno odlučivanje o rađanju djece (NN 18/78), čl. 15 st. 2. u Republici Hrvatskoj žena može legalno izvršiti prekid trudnoće bez dozvole komi-sije, ukoliko se radi o trudnoći koja traje do 10 tjedana. Prema istom Za-konu te na temelju rješenja Ministar-stva zdravstva od 01.09.1996. godine

prekid trudnoće se može obaviti u samo za to ovlaštenim stacionarnim zdravstvenim ustanovama. Ukoliko se izazvani abortus želi napraviti po-slije 10. tjedna trudnoće potrebno je odobrenje bolničke komisije te mora-ju postojati opravdani razlozi (kao što su: pitanje života trudnice, očuvanje ženinog mentalnog i fi zičkog zdrav-lja, teža bolest djeteta uzrokovana mutacijama i sl.). Namjerni abortus može imati velike posljedice, kao što su depresija i povećanje mogućnosti spontanih pobačaja. Spontani po-bačaj, gubitak je embrija uzrokovan slučajnom traumom, anomalijom zametka, anomalijom spolnog sustava žene, hormonskim poremećajima, bolestima majke te insufi cijencije vrata maternice. Razlikujemo također rani (do 16. tjedna trudnoće), kasni spontani pobačaj te više učestalih spontanih pobačaja koje nazivamo

habitualnim pobačajima. Nakon što smo se uputili u izazvani abortus i eutanaziju postavlja se pitanje što je ispravno i možemo li nekada potpuno sami donijeti is-pravnu odluku. Također dolazi i sama realna činjenica kako je zapravo isto počiniti eutanaziju i izazvani abor-tus. Jeste li razmišljali o tome kako je ista stvar izvršiti, za primjer, pasiv-nu eutanaziju tako što isključimo aparate osobi u komi ili svojevoljno prestanemo ići na terapiju, te činimo ni više ni manje nego ubojstvo iliti samoubojstvo te izazvani abortus čime bez daljnjega ubijamo fetus, živo biće kojemu srce radi isto kao i nama. Žene diljem svijeta bore se za i protiv izazvanih pobačaja te je on jedna od na diskutabilnijih tema današnjice. Bili mi pobornici izazvanog pobačaja ili ne, zakon nam ga zabranjuje nakon spomenutog vremenskog perioda.

ABORTUS

EUTANAZIJA

■Mirella Graffel, 2.c"OZNACAVALA JE PRIRODNU I BEZBOL-NU SMRT, NO DANAS IMA SUPROTNO ZNA-CENJE"

22

OSOVINA

<

<

ODLUKA JE NA NAMAEUTANAZIJA I ABORTUS


Odluku o abortusu i eutanaziji prepuštam vama. Izuzetno

je teško naći se u takvoj situaciji i odlučivati o njoj samoj, situaciji koja je reparabilna kada jednom donesemo odluku. Najlakše je biti apstinentan kada se radi o drugoj osobi koja vam nije bliska, neki bi to nazvali Arkadijom, no svatko ima svoja etička načela i kako sam papa kaže, iako možda nismo iste vjere, tuđe odluke bismo trebali poštivati i ne upletati se te probati ne osuđivati iako nam je to urođeno. Iskreno se nadam kako se nećemo naći u ovakvim situacijama i rješavati pro-bleme te vrste, no svakako smatram kako nije svaka situacija apsolutna.

Po istraživanjima dokazano je kako se u području Europske Unije godišnje obavi oko 1,2 milijuna abortusa. Od zemalja koje imaju legaliziran abortus Poljska ima najmanju stopu. Također, svaki deveti abortus obavi tinejdžerka (do 20 godina). U Hrvatskoj na 1000 živorođe-ne djece stopa abortiranih iznosi 101,4. Najveća stopa legalno induciranih pobačaja zabilježena je u Slavoniji, koja ima četverostruko višu stopu od državnog prosjeka (426,9). Iz Hrvatskog zavoda za statistiku doznajemo kako Hrvatska ima najnižu stopu izazvanih abortusa u Europi. Znamo kako se u povijesti više poštivalo muško dijete no žensko, tako je i danas u nekim Azijskim zemljama, međutim, zabranom otkri-vanja spola djeteta smanjila se stopa abortusa i u zemljama takvog svjetonazora. Zbog kontracep-cije, iz godine u godinu, također uočavamo kako je to jedan od razloga smanjenja stope abortusa, ponajviše kod tinejdžera.

Švicarska, jedna od zemlja koja je pred legalizacijom eutanazije, po uzoru na Luxemburg, Belgiju i Nizozemsku koje su već godinama sugla-sne te podržavaju legalno taj čin. Zašto Švicarska želi legalizirati eutanaziju možemo zaključiti iz riječi predsjednika udruge "Dignitas", koja promi-če pravo na "dostojanstvenu smrt"; Minelli tvrdi kako bi eutanazija "kronično depresivnih" osoba drastično smanjila stopu samoubojstava, odnosno troškove zdravstvene zaštite.

Papa Franjo II., održavši govor na Trgu sv. Petra u Rimu, ni u jednom segmentu ne osuđuje eutanaziju i abortus i ne kritizira zakone o njima samima. Što se tiče eutanazije smatra kako sve dok postoji mogućnost izlječenja treba učiniti sve što je moguće, ali posebnim se metodama treba koristiti samo ako postoji nada u oporavak. Osobe koje je izvrše ne osuđuje, već ih prepušta Božjoj milosti. Smatra kako pobačaj nije etički - ne dopustiti razvoj biću koje već ima cjelovit genetski kod ljud-skog bića. Papa: „Pravo na život najvažnije je od svih ljudskih prava. Pobaciti znači ubiti nekoga tko se ne može braniti.“

■dozvoljenost abortusa po stupnjevima

■papa Franjo ima svoje stajalište o ovim pitanjima

23

EUTANAZIJA


MIRI

PRAVDA

Mir i pravda – dva

pojma za kojima

svi težimo. Dva

pojma zbog kojih

živimo i koji nas konstantno

tjeraju da budemo bolji – da

pomognemo, volimo, oprosti-

mo. Vode nas putem slobode

duha, tijela, grada, države...

Različite su interpretacije ovih

pojmova, no dopustite da vam

ih objasnim onako kako ih ja

doživljavam.

24

OSOVINA


Iako sam rođena u vrijeme kada je Domovinski rat

završio (1996.), kao i mnogi mladi želim se informira-ti pa iz godine u godinu saznajem nešto više o toj najbolnijoj točki u razvoju naše domovine. Polako se bliži 22. obljetnica pada Vukovara i u zraku se osjeća kako je cijela zemlja na nogama i kako se sprema na ne tako dalek put. Mnogi će se

ponovno vratiti u prošlost i truditi prisjetiti svojih najmilijih koji više nisu s njima... Sjećam se kako sam u 8. razredu otišla na razredni izlet u Vukovar. Bio je to naš posljednji izlet u osnovnoj školi, ali ujedno i jedan od onih koje ću pamtiti cijeli život. Stajali smo tako i na Ov-čari i u tišini promatrali ogroman spomenik žrtva-ma. Zašto je moralo uopće doći do toga i kakvi su to ljudi koji smatraju kako je rat rješenje problema? Kako je žalosno što obični hrabri ljudi više ne mogu biti sa svojim obiteljima i uživati u životu. Shvatila sam da je pravda u tim trenutcima jednostavno zakasnila ili bila zarobljena u tuđim rukama. U tom se trenutku nešto u meni probudilo, promijenilo. Bolje sam razumjela svijet u kojem danas živim i koliko smo uopće sretni što danas

"STIH IVANA GUNDULICA: "O LIJEPA, O DRAGA, O SLATKA SLOBODA" TJERA NAS NAPRIJED"

"ZASTO JE UOPCE MORALO DOCI DO TOGA?"

■Bruna Tomšić, 3.b

25

VUKOVAR<

/

možemo disati punim plu-ćima, slobodno šetati našim ulicama, koračati naprijed prema budućnosti i što smo onaj strašan zvuk uzbuna zamijenili mirom. Uživamo u tom nesebičnom činu ljubavi, odsutnosti nasilja i zla, stanju potpune harmonije i razdoblju bez ratova. Nastojimo naše bra-nitelje učiniti ponosnima. Po-kojni Siniša Glavašević poručio nam je: „Morate iznova graditi. Prvo, svoju prošlost, tražiti svoje korijenje, zatim svoju sadašnjost, a onda, ako vam ostane snage uložite je u budućnost. I nemojte biti sami u budućnosti.“ Koliko god to možda bilo teško, svatko od nas gradi svoj put. Uostalom, nije li pravda idealno stanje društvenih međudjelovanja u kojim vlada poštena i nepristra-na ravnoteža interesa i raspodjela dobara? Ona je, dakle, neizostav-na na našem putu, ali i najviše se u nju sumnja. Danas nismo ni svjesni koliko smo sretni što smo dio najveće pravde – ima-mo pravo na slobodu. Stih Ivana Gundulića: „O lijepa, o draga, o slatka slobodo“ i dan danas budi u nama iskre srčanosti i hrabro-sti. Tjera nas naprijed. Sloboda je zapravo jedini pojam koji može objediniti mir i pravdu i najveće pravo. Daje nam vjeru i nadu u bolje sutra i podsje-ća nas da oprostimo. Jer kako inače krenuti naprijed? Kako inače doživjeti naš unutar-nji mir? Nikada ne smijemo zaboraviti što se događalo i za što su se naši branitelji borili. U zajednici nesebičnosti, odano-sti i poštovanja u tako teškim povijesnim trenutcima uspjeli smo se obraniti.

/

/


"A GRAD, ZA NJ NE BRINITE, ON JE SVE VRIJEME BIO U VAMA. SAMO SKRIVEN. DA GA KRVNIK NE NADE. GRAD TO STE VI."

■Siniša Glavašević

■hrvatsko oklopno vozilo "Krešimir"

Draga Europo, hvala Ti što si nas primila u svoju pravednu zajednicu i u nama prepoznala po-tencijal te što si nam širom otvorila vrata u vedriju budućnost s nadom kako ćemo širiti pozitivnu energiju i biti uzor svim tvojim budućim članicama. Ti si nam dokaz kako se mukotrpan trud uvijek isplati i kako smo na dobrom putu.

26

OSOVINA

/


Neka podigne ruku onaj tko je zadovoljan svojim izgledom i svojom teži-nom. Prostorija prepuna

srednjoškolaca, no samo nekoliko ruku u zraku. Rekli bismo ništa začuđujuće, tko je ikada bio zadovo-ljan sobom u razdoblju puberteta; ali što kada stvari izmaknu kontroli kao mnoštvu adolescenata danas?! Plovimo morem života, valovi nas njišu, uzdižu i potapaju, tražimo sebe; tko smo, što smo i što ćemo dalje, tražimo luku, mirnu luku gdje će se uzburkani valovi smiriti. Susrećemo mnoge oluje čiji će nas valovi mnogo puta i nadjačati, no imamo cilj, i ako su svi ljudi do sada pronašli luku za koju su privezali svoj brod,nije u pitanju da nećemo preži-vjeti ovo najturbulentnije razdoblje života. No pitanje je što ako nas valovi odnesu na krivu stranu te tako spustimo sidro u krivoj luci, tražeći sebe zapravo izgubimo sebe i zapad-nemo u neke od mnogih nevolja koje nam adolescencija nudi, a jedna od njih je anoreksija. Kao što većina i zna, ano-reksija je poremećaj, tj. bolest prehrane te je sve veći problem

današnjice. Oboljele osobe strahuju od pretilosti te teže nerealnom tzv. „savršenstvu“. Uglavnom se povezuje s djevojkama kojima je želja izgledati poput nekih slavnih uzora, no zastrašujuće je da je svaki dan sve više i oboljelih muškaraca. U 90% slučajeva se javlja u dobi

između 12. i 23. Godine života, a procjenjuje se da je u Hrvatskoj oko 50.000 oboljelih, usidrenih u krivoj luci. Iako se manifestira kao od-bijanje hrane i želja za savršenstvom, anoreksija je zapravo nešto mnogo dublje. Osobno poznajem mušku oboljelu osobu te ono što dovodi do ovog problema je psihološki poreme-ćaj. Anoreksične osobe su jedne od tih koje su valovi preplavili i poka-zali krivi put prema sreći. Obiteljski problemi, neprihvaćenost u društvu i ismijavanje jedni su od najčešćih uzroka psihičke patnje iz koje se rađa ova bolest. Osobe žele pokazati da i oni vrijede, žele se istaknuti i dokaza-ti sebi da mogu biti dobri u nečemu ili jednostavno žele pobjeći od jednog problema, a onda nesvjesno pronađu novi iz kojega je izlaz izrazito težak jer treba preploviti i nadjačati nove i mnogo teže oluje za povratak prema pravoj luci života. Najveći problem je što ga oboljeli ne vidi sve dok ne dođe do kritičnog stanja kada je povratak izrazito težak. Veliki je popis posljedica anoreksije. Budući da organizam više ne dobi-va energiju i nema je sam od čega proizvesti. Dolazi do slabljenja svih organa, propadanja cjelokupnog imunološkog sustava i na koncu, kod najgorih slučajeva, znači i smrt. Izra-zito je teško obiteljima gledati dijete koje je rođeno bez ikakvih poteškoća, a samo se igrom slučaja nije snašlo u „lutanju za sobom“ te je tako došlo do uništavanja osobne i obiteljske sreće te mukotrpno spašavanje broda od potopa započinje.

Jedan izrazito veliki uzburkani val zaista su mediji, jer nam predstavljaju model tzv. savršenstva za kojim mi, iako možda i mnogo puta nesvjesno, težimo. Koja od djevojka nije barem jednom poželjela prošetati modnom pistom noseći najskuplju dizajner-ku odjeću dok ju mnoštvo njezinih vršnjaka gleda s divljenjem ili koliko dečki ne teži savršeno isklesanom tijelu, poput onih na plakatima svuda oko nas?! Možda nam mediji nesvje-sno stvaraju komplekse zbog kojih se mnogi odluče poduzeti mjere za postizanje dobrog rezultata, barem u svezi težine, na koju svatko od nas može koliko toliko utjecati.Najbitnija stvar, kao i kod svake bole-sti, kao i kod svakog životnog brodo-loma i oluje je prihvatiti i osvijestiti si problem, podijeliti ga s drugima i pokazati da dijete i kompleksi nisu nimalo bezazleni te da ih treba znati imati pod kontrolom, a onda slijedi preuzimanje kormila i vesla u ruke te borba za povratak, za sretan i zdravi život kakav svi zaslužujemo,bez obzi-ra bili punašniji ili mršavi. Već samim prihvaćanjem ove činjenice, do prave smo luke već za jedan val bliže, a brodu s ovolikom količinom posade naoružane snagom i voljom ni jedna oluja nije neprebrodiva.

KRIVA LUKA

■Martina Dajak, 3.f

27

ANOREKSIJA


28

HODNIK

Naša očekivanja, radost i entuzijazam ukrcali smo u četvrtak poslije-podne 10. listopada u

veliki Speranzin autobus koji nas je čekao ispred škole. Nas šesnaestero učenika uz našeg dobro raspolože-nog i nasmijanog ravnatelja, profe-sorice Plazonić i Ihas Jurić krenuli je na veliko nagradno putovanje u Strasbourg! Ovom događaju pret-hodila je veličanstvena pobjeda školskog debatnog kluba Bušmani, koji su na iscrpljujućem natjecanju „Euroscola“ u svibnju 2013. godine osvojili prvo mjesto. Naime, naši su (Dina Grego, Manuel Kralj, Eta Krpanec, Luka Petrović, Tin Pu-ljić) u završnici natjecanja, među oštrom konkurencijom zagrebačkih gimnazijalaca, osvjetlili obraz naše gimnazije (bravo II.)! Putovanje dugo 15 sati, kroz različite vremenske uvjete, prebrodili smo uz povremena stajanja kako bi se utažila naša želja za kavom, a najvi-še je pomoglo dobro raspoloženje, zezancija i poveći kartaški turnir u autobusu (čak smo uspjeli i malo od-spavati pred jutro!). Pred samim ula-zom u Strasbourg uslijedio je „modni preobražaj“ i usklađivanje: oblačila su se odijela, stavljale kravate, a naše su cure dokazale da je Hrvatima urođen dar za lijepo odijevanje. U parlament smo stigli točno na vrijeme, u osam sati ujutro. Europski parlament u Strasbourgu toga je dana bio prepu-šten nama, srednjoškolcima iz članica Europske unije pa je cijeli posjet bio zamišljen tako da sami sudjelujemo i simuliramo rad parlamentarnih odbora i redovne sjednice europ-skih zastupnika. Sam prizor zgrade parlamenta ostati će nam urezan u sjećanje još dugo vremena – unutraš-nji, otvoreni dio bio je u potpunosti ispunjen motivima iz Hrvatske, kao da se parlament posebno pripremio

samo za naš dolazak. Doručak u parla-mentu bio je, nažalost, manje veličanstven: 1 croissant nije bio ni približno dovoljan za nas goste-za-stupnike. Nakon kratkog vremena u kantini, naš rad je započeo: svi su bili smješteni u određeni odbor, ali prije rada u odborima zauzeli smo mjesta u poznatoj prostoriji gdje se održavaju sjednice. Nakon uvoda i kratke ankete, svaka se zemlja trebala predstaviti. Naš Tin Puljić pred-stavljao je Hrvatsku i II. gimnaziju govorom pred punim parlamentom, pritom ostavivši sve bez riječi svo-jim briljantnim znanjem engleskog jezika. Uloženim radom i trudom tokom cijeloga dana prikazali smo se u najboljem mogućem svjetlu: aktivno smo se uključivali u rasprave, glasali za predložene zakone, a Dina Grego je čak izabrana za predstav-nicu svog odbora te je morala držati govor objašnjavajući elemente novog zakona, kojeg je osmislila zajedno s odborom! Do večeri smo već bili mrtvi-umorni tako da smo s nestr-pljenjem dočekali dolazak u hostel, večeru i zasluženi odmor. Iako je prvi dan bio vrlo naporan zbog puta i utrošene energije, pružio nam je nezaboravno iskustvo. Drugi smo dan, odmorni i opušteni, započeli na neočekivanoj i izrazito niskoj temperaturi za to doba godine, ali ipak puni entuzijazma krenuli na turistički dio putovanja. Strasbourg je prekrasan grad, pose-ban po tome što su se ovdje dugi niz stoljeća miješali francuski i njemač-ki utjecaji. Obišli smo centar, vozili se brodom kanalima rijeke Ill, otkrili savršen dućan koji proda-je slatkiše i čak se popeli na vrh stare romaničke katedrale jer su nam obećane petice iz tjelesnog (nikad ih nismo dobili). U jednom trenutku vjetar nas

je natjerao da pronađemo skloni-šte, tako da smo otišli u obližnji hotel i dobar dio vremena proveli sjedeći u kafi ću te uživajući u razgovoru, okruženi pravim francuskim ambi-jentom. Često se kaže da vrijeme leti kad se zabavljaš, a mi smo to iskusili upravo taj dan – ubrzo je pala noć i morali smo se uputiti u hostel, spa-kirati stvari i oprostiti se od Strasbo-urga. U nedjelju rano ujutro uputili smo se prema Münchenu. Plan je bio razgledati grad te se vratiti u Zagreb nakon toga, ali centar grada bio je u potpunosti blokiran zbog prosvjeda. Nakon kratkog razmišljanja, odlučili smo se uputiti prema Salzburgu. Do-bili smo mnogo vremena za samo-stalno razgledavanje grada, a mi smo prvo odlučili otići na pošteni obrok te smo se kasnije polako šetali centrom grada, gledajući kako sunce pola-ko zalazi nad rijekom Salzach. Do Zagreba nam je preostalo još samo nekoliko sati vožnje, ali i to je proš-lo brže od očekivanoga jer smo se zabavljali uz fi lm i duge razgovore... Stigavši pred našu II. gimna-ziju, oprostili smo se od našeg vodiča, naših profesorica i ravnatelja koji su nas brižno čuvali i polako sa rodite-ljima odlazili našim kućama. Danima kasnije smo još komentirali događaje, razmjenjivali slike i stavljali nove pro-fi lne na facebook. Svima nama ovo je bio prvi susret sa Strasbourgom i Europskim parlamentom, no siguran sam da neće biti ni zadnji.

POBJEDNICI!■Filip Hrastić, 3.e

■debatna skupina "Bušmani" putovala je u Strasbourg


■Martina Dajak 3.f i Bruna Tomšić 3.b

BOZICNI SAJAM

“To je bilo tisucu devet-sto... a nek’ bude trece!“ prof. Zavacki

“Stanica, tkivo, organ, sustav, Filipa!“prof. Kujundzic

“Ubijao je i one koje tre-ba i one koje ne treba.“ prof. Filipovic Bojanic

“Ja sam spaljena!“prof. Tadic

“Ja sve mogu!““Za ispravljanje se nademo na groblju, bit ce mrtvih.“

“Casio je za mene mala beba...“ “Radili ste pros-li sat funkcije mozgovne kore... Koristite vi to?“

“A on bi ti reko’: Budalo jedna kako nema rada kad drzim 150kg iznad glave!“

“Virusi su... divna stvorenja.“ “Ne znam zasto ovo govorim.“

“Kad su u pitanju ljudske grupe uvijek treba nositi bic!“

“Ja se osjecam ugodno u spilji, pogotovo kad je sa mnom Zuzi Jelinek.“

“Ja rijetko imam rodendan...“

prof. Vranic

prof. Juric

/

/

/ /

<

/

< //

/

/

<

<

/

<

< <

/

/

< /

Kao i svake godine do sada, II. gimnazija je pokazala svoju humanitarnu stra-nu uoči blagdana. Božić-

na čarolija ove godine bila je nami-jenjena prvenstveno pučkoj kuhinji župe sv. Josipa na Trešnjevci. Naš tradicionalni Božićni sajam održavao se 19. prosinca 2013. godine u poslijepodnevnim satima. Uspjeli smo osigurati mnogo nov-ca kako bi se korisnici mjesec dana hranili u toj kuhinji i kako bismo im unijeli barem malo topline u ove hladne zimske dane. Atmosfera na

sajmu bila je predivna... Plesalo se i pjevalo uz Last Christmas, All I want for Christmas is you i mnogobrojne bezvremene hitove koji u ovo vrijeme uvijek bude nešto u svakome od nas. Cijela „kapelica“ poprimila je miris domaćih kolača, iako se na štandovi-ma moglo pronaći svašta, u ponudi su bili i sokovi, domaći čips, sendvi-či, vijenci, ukrasne kuglice... Susreti profesora i bivših učenika - sve je to pridonijelo razvoju našeg cilja. Na kraju našeg druženja, razred s najviše prikupljenog novca (ove go-dine je to bio 2.f) kao nagradu dobio je jedan slobodan dan u drugom polugodištu. Čestitamo! Zahvaljuje-mo se svima koji su omogućili razvoj ove humanitarne akcije, profesorima, roditeljima, učenicima... Nadamo se da će i slje-deće godine

božićni sajam proći u ovakvom tonu i neka vam je sve najbolje ovih blagda-na i tokom cijele sljedeće godine!

■Martina Dajak 3.f i Bruna Tomšić 3.b

“To je bilo tisucu devet-sto... a nek’ bude trece!“prof. Zavacki

“Stanica, tkivo, organ, sustav, Filipa!“prof. Kujundzic

“Ubijao je i one koje tre-ba i one koje ne treba.“ prof. Filipovic Bojanic

“Ja sam spaljena!“prof. Tadic

“Za ispravljanje se nademo na groblju, bit ce mrtvih.“

“Radili ste pros-li sat funkcije mozgovne kore... Koristite vi to?“

rada kad drzim 150kg iznad glave!“

“Kad su u pitanju ljudske grupe uvijek treba nositi bic!“

“Ja se osjecam ugodno u spilji, pogotovo kad je d je sa mnom Zuzi Jelinekk.“

/

cc/

cee

/

cc/

cc

osos/

c

<

dzz/

cc/

cc

/

cc

////

cc

<

a

<

cc

/

ca

<

ss

<

ZZ

<

zz

odod

/

m

< /

ao i svake godine do sada, II. gimnazija je pokazala svoju humanitarnu stra-nu uoči blagdana. Božić-

na čarolija ove godine bila je nami-jenjena prvenstveno pučkoj kuhinji župe sv. Josipa na Trešnjevci.

Naš tradicionalni Božićni sajam održavao se 19. prosinca 2013. godine u poslijepodnevnim satima. Uspjeli smo osigurati mnogo nov-ca kako bi se korisnici mjesec dana hranili u toj kuhinji i kako bismo im unijeli barem malo topline u ove hladne zimske dane. Atmosfera na

sajmu bila je predivna... Plesalo se i pjevalo uz Last Christmas, All I want for Christmas is you i mnogobrojne bezvremene hitove koji u ovo vrijeme uvijek bude nešto u svakome od nas. Cijela „kapelica“ poprimila je miris domaćih kolača, iako se na štandovi-ma moglo pronaći svašta, u ponudi su bili i sokovi, domaći čips, sendvi-či, vijenci, ukrasne kuglice... Susreti profesora i bivših učenika - sve je to pridonijelo razvoju našeg cilja. Na kraju našeg druženja, razred s najviše prikupljenog novca (ove go-dine je to bio 2.f) kao nagradu dobioje jedan slobodan dan u drugom polugodištu. Čestitamo! Zahvaljuje-mo se svima koji su omogućili razvoj ove humanitarne akcije, profesorima, roditeljima, učenicima... Nadamo se da će i slje-deće godine

božićni sajam proći u ovakvom tonu i neka vam je sve najbolje ovih blagda-na i tokom cijele sljedeće godine!

■kod nas su hodnici mjesto du-

bokog promišljanja i obavljanja

poslovnih obaveza 29

BISERI


4.A

4.B

4.C


4.D

4.E

4.F


w w w . d r u g a . h r2013./2014.ISSN- 1332-9081


doping (sŠ - lidrano 2014.)

Education

domagoj bui

gra ix

kristijan

lt

prof

gimnazija