1. UVOD

Voinska upna crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije izgraena je u razdoblju kasne gotike, u posljednjim godinama 15. i/ili prvim godinama 16. stoljea. U vrijeme kada je nastala, prema dostupnim podacima, bila je to jedna od triju voinskih crkava. Izgraena u kraju koji nikada nije bio imun na povijesne turbulencije, vie od polovine svoga postojanja, crkva je bila ili potpuno izvan funkcije ili u fazi obnove. Nepunih pedesetak godina nakon izgradnje na podruju Voina zapoinje 144 godine duga vladavina Turskoga Carstva. Nakon povlaenja Osmanlija, u 18. stoljeu zapoinje prva u nizu, barokna, obnova voinske crkve. U 19. stoljeu crkvi su, rekonstrukcijom, dana historicistika obiljeja. Sljedea je obnova izvrena krajem dvadesetih godina 20. stoljea. Povlaei se iz Voina, u svibnju 1944. godine, crkvu je spalila njemaka vojska, a s obnovom se, zbog raznih dvojbi, ekalo do 1972. godine. Radovi su zavrili 1984. godine kada je, u travnju, crkva posveena na 650. godinjicu prvog spomena upe Voin. Nepunih osam godina kasnije, u jutro 14. prosinca 1991. godine, crkva je leala u ruevinama nakon to su je miniranjem unitile spske postrojbe povlaei se iz Voina i toga dijela Papuka. U ovome e radu biti prikazano koliko je i na koji nain voinska upna crkva batinila naslijee baroka, historicizma, umjenosti 20. i 21. stoljea, obiljeja vremena tijekom svoga postojanja, nacijepljena na njezinu gotiku osnovu. Vrijednost kasnogotike voinske crkve kao spomenika kulture prvi je uoio, i u svome lanku u Agramer Zeitungu 1858. o tome pisao, Ivan Kukuljevi Sakcinski. No, da bi crkva bila upisana u registar spomenika kulture, trebalo je priekati 104 godine, sve do 1962. godine.

1

2. POVIJESNE OKOLNOSTI IZGRADNJE VOINSKE CRKVE

U poznatim se povijesnim izvorima Voin prvi put javlja krajem 13. stoljea kada se nalazi u sastavu Krievake upanije i arhiakonata Vaka Zagrebake biskupije. Tijekom stoljea Voin je neprestano mijanjao vlasnike, sve do kraja 15. stoljea kada vlasnitvo nad Voinom dijele dvije keri Nikole Ilokoga, Katarina i Eufrozina. Katarina, udovica kneza Ivana Krbavskoga, i Eufrozina, udovica Joba Gorjanskoga ija je obitelj posjedovala Voin 70-ih godina 15. stoljea, osnovale su u posljednjem desetljeu 15. st. franjevaki samostan ija je crkva kasnije postala Crkva Blaene Djevice Marije. Godine 1500. Voin je u rukama jednoga lana plemikoga roda Somi, a vrlo brzo gospodarom Voina postaje rod Batthyny koji to i ostaje sve do pada Voina pod osmanlijsku vlast 1543. godine. O razini kulturne i gospodarske razvijenosti Voina u kasnom srednjem vijeku svjedoe i podaci o voinskim studentima na sveuilitima diljem Europe. Na prijelomu 14. u 15. st. na bekom sveuilitu (koje je osnovano 1365.) zabiljeena su etiri studenta iz Voina, a stotinjak godina kasnije (1493. g.), u vrijeme izgradnje voinske upne crkve (ili priprema za njenu izgradnju) u maticama sveuilita u Krakovu i Ferrari zapisan je Voinan, student Nikola Filipov. Priblian broj stanovnika trgovita Voin u prvom i drugom desetljeu 16. stoljea moe se odrediti pomou podataka o prikupljanju kraljevskoga poreza u Krievakoj upaniji 1507., 1513. i 1517. godine. Prema tim podacima moe se izraunati da je rije o 750 do 800 stanovnika. U literaturi se pojavljuje pitanje donatora voinske crkve. Prema ugovoru izmeu kralja Vladislava II. Jagelovia i Ivania Korvina, Korvin

2

je trebao naslijediti tvravu Voin. Iz toga Anela Horvat u svom tekstu Novi pogled na crkvu u Voinu zakljuuje: Makar nema direktnih dokaza da je Ivani Korvin bio onaj koji je osnovao i dao graditi samostan s crkvom u Voinu, sve okolnosti i ope prilike, njegovo raspoloennje prema redovnicima i njegove materijalne mogunosti govore u prilog tome da iza te kasnogotike graevine najvjerojatnije stoji on.1 Kako se pravo iz ugovora Vladislava II. Jagelovia i Ivania Korvina nije ostvarilo, Stanko Andri zakljuuje da je tvrdnja Anele Horvat neosnovana.2 Kao mogui donatori izgradnje voinske crkve spominje se i obitelj grofova Ilokih, najutjecajnijih feudalaca u Slavoniji u predtursko doba. No, za sve te mogunosti materijalnih dokaza nema. Poput donatora izgradnje voinske crkve, i godina izgradnje ostaje nepoznanica. Ve je 1858. godine Ivan Kukuljevi Sakcinski u svome tekstu objavljenom u Agramer Zeitungu iz uklesana natpisa u ploi uzidanoj u upornjak svetita iitao 1464. kao godinu izgradnje graevine. Konzervator i veliki zaljubljenik u voinsku upnu crkvu uro Szabo u lanku objavljenu u Savremeniku 1914. g. pie da je Kukuljevi ...htio (!) proitati godine 1464., no da ...ta ploa i ne spada zapravo k ovoj graevini: u crkvi je sve neobino pomno i vjeto izraeno, dok su znakovi na ploi upravo surovo uklesani.3

__________________________________________________

1 Horvat, Anela: Novi pogled na crkvu u Voinu, rad JAZU, 1971. 2 Andri, Stanko: Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku, u: Scrinia slavonica 8 (2008), str. 55 112 3 Szabo, uro: Voin i voinska crkva, u: Povijesna i kulturna batina Voina, Matica hrvatska Slatina, 2000., str. 17

3

3. GOTIKA OSNOVA

Nekoliko je obiljeja kojima se voinska upna crkva uklapa u obiljeja kasnogotike sakralne arhitekture. Njen osnovni zahtjev, stvaranje jedinstvena prostora, ovdje je zadovoljen jednobrodnou graevine. U voinskoj zaravni, okruenoj obroncima Papuka, crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije predstavljala je vertikalnu dominantu itavoga naselju u kojem su crkvu okruivale iskljuivo prizemnice. Osim toga, trima crkvama u kasnome srednjem vijeku Voin je jo jedan primjer kasnogotikoga razmjerno velikoga broja sakralnih objekata s obzirom na broj stanovnika. Kasnogotika tenja prekrivanja slobodne povrine, stupova, kapitela reljefima ovdje je iznevjerena jednostavnou zapadnoga zida na kojemu se nalazi sredinji portal crkve, ...najbogatiji portal bez skulpturalne obrade u nas.4 U vrijeme kada je izgraena, crkva je bila dio veega kompleksa koji je inio i samostan sa sjeverne strane, a s kojim je crkva bila povezana dvama vratima, iz lae s klaustrom te iz svetita kroz prizemlje tornja. Na jednobrodnu lau nadovezivalo se izdueno poligonalno svetie povezano trijumfalnim lukom. Oboje su dvostruko dulji od svoje irine, laa je dimenzija 18,9 m 9,4 m, a svetite 14,75 m 7,5 m (Slika 1). Glavni portal bio je na zapadu, a s june strane lae prislonjene su tri kapele, vea uz trijumfalni luk, a dvije manje (jednake veliine) uz lau. Sa sjeverne strane svetita nalazio se zvonik. Za razliku od veine drugih srednjovjekovnih crkava kojima je, uz ______________________________________4 Ivanuec, Ratko: Crkva PBDM, u: Voin novi prilozi za povijesnu i kulturnu batinu, Matica hrvatska Slatina, 2005., str. 70 isto: Horvat, Zorislav: Katalog gotikih profilacija, Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb, 1992.

4

zaobljeni svod u svetitu, laa bila prekrivena tabulatom (ravnim svodom), u voinskoj se crkvi, to se moglo iitati iz sauvanih fragmenata, zaobljeni svod nalazio i iznad njena svetita i iznad lae. Budui da je svetite bilo osvijetljeno kroz est uskih i visokih gotikih prozora, a laa samo kroz rozetu na proelju i posredno svjetlou koja je ulazila kroz prozore triju kapelica s june strane, interijer je bio obiljeen kontrastom osvijetljena svetita i tame u lai koji je ostvarivao snaan sakralni ureaj. Ne moe se sa sigurnou utvrditi jesu li tri kapele s june strane lae (jedna vea do trijumfalnoga luka i dvije meusobno jednake, manje, prema proelju) graene simultano s laom crkve ili su dodane kasnije izmeu upornjaka.5 Prozori na kapelama bili su skoro jedini izvor svjetlosti, i to ne neposredni, za lau crkve, no u njihovu gotikom izdanju nije ih mogue rekonstruirati. Tri prozora polukruna zavretka na kapelama otvoreni su u obnovi u dvadesetim godinama 20. st. i u takvom su se obliku ouvali do razaranja 1991. godine. Svaka je kapela na istonoj strani imala poligonalnu apsidu koja je u veoj kapeli kod trijumfalnoga luka izlazila iz zida i bila poduprta ugaonim upornjacima, dok su apside drugih dviju apsida bile upisane u debljinu zida. U baroknoj obnovi u 18. st. forma apside vee kapele preoblikovana je s vanjske strane iz poligonalne u oblu. Originalni gotiki pod crkve otkopan je ispod baroknoga u ljeto 2002. godine u arheoloko-konzervatorskim istraivanjima zagrebakoga Instituta za arhologiju.6 Podizanjem baroknoga poda, koji se nalazio ispod onoga iz _______________________________________5 Bedenko, Vladimir: Arhitektura upne crkve PBDM, u: Povijesna i kulturna batina Voina, Matica hrvatska Slatina, 2000., str. 41 77 6 Tomii, eljko: Istraivanje arheoloke podloge crkve Sv. Marije od Pohoda u Voinu, u: Voin novi prilozi za povijesnu i kulturnu batinu, Matica Hrvatska Slatina, 2005., str. 85 101

5

20. stoljea, ispod sloja ute gline dolo se do gotikoga poda povrine 101 m2 izgraenoga poploavanjem dijagonalno i pravokutno postavljenom opekom. Dijagonalno postavljene opeke veliine su 24 24 cm, a opeke u pravokutnom rasporedu dimenzija su 24 12 cm. Opeke rasporeene dijagonalno u svetitu dodiruju se vrhovima, dok kod onih postavljenih dijagonalno u lai, opeka novoga reda poinje pomaknuta za treinu u odnosu na prethodni red. Ukrasni obrubi izraeni su od dijagonalno presjeenih trokutnih dijelova opeka veliine 24 24 cm. Motivom rombova bio je ukraen i srednjovjekovni pod samostana koji je bio i najznaajniji nalaz arheolokih istraivanja na lokalitetu voinske upne crkve i srednjovjekovnog franjevakog samostana u studenom 2008. godine.7

3. 1. POLEMIKA OKO SVODOVA

Otkada je poetkom 20. stoljea konzervator, veliki zaljubljenik u voinsku crkvu i strukovni autoritet uro Szabo u svome tekstu upozorio na slinost svodova crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije sa svodovima Vladislavove dvorane na prakim Hradanima, toj su se tezi priklonili i drugi prouavatelji toga zdanja (Slika 2). Anela Horvat u svome tekstu Novi pogled na crkvu u Voinu svodove koje naziva vladislavskim, gotikim tumai bliskou Ivania Korvina s ekim kraljem Vladislavom II. Jageloviem tijekom ije vladavine graditeljstvo u ekoj doivljava ekspanziju, a s kojim je Korvin u neposrednom kontaktu. Smatra da su svodovi voinske crkve izraeni u stilu _______________________________________7 Jelini, Kristina et al.: Voin crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije, u: Ann. Inst. archaeol. V/2009, str. 54 57

6

graditelja Benedikta Reida iji su uenici na prijelomu 15. u 16. stoljee djelovali na gradilitima diljem Europe. Svodove crkve u Voinu Anela Horvat povezuje sa svodovima crkava u ekoj, u Mstu na sjeverozapadu zemlje i Kutnoj Hori te tvrdi da je ...nekom graditelju te kole bio povjeren zadatak da i u Voinu izvede dekorativni svod na najsuvremeniji nain, kakav se sviao ekim naruiteljima najvieg poloaja. Dijana Vukievi - Samarija 1994. godine u tekstu Likovne pojave na kraju 15. st. i poetkom 16. st. iznosi tvrdnju da je crkva presvoena dva puta prvi put kada je i graena, 1464. g., a drugi put na poetku 16. st.8 Autorica, naime, smatra da Kasnogotiki, gotovo moemo rei, ukrasni svod, gdje rebra ne nose svodnu konstrukciju, ne treba potpornjake i nije podijeljen na jarmove, a svetite ove crkve imalo je potpornjake, moemo zakljuiti da je njezino svetite imalo drukiji svodni sustav od zateenog. I tezu o povezanosti svodova voinske crkve sa graditeljskom vjetinom Benedikta Reida i tezu Dijane Vukievi - Samarija o dvostrukom presvoenju odbacuje Vladimir Bedenko.9 Arhitekt Bedenko nakon analize sauvanih dijelova rebara svoda svetita na zidu koji je i zid tornja (a koji su jedini sauvani nakon razaranja 1991. godine) i njihove usporedbe sa svodovima karakteristinim za kolu ekoga graditelja Benedikta Reida zakljuuje da ...ostaci svoda voinske crkve ne upuuju na mogunost da je crkva bila svoena reidovskim tipom svoda pa tako ni na utjecaj graditelja Reidove kole.10

_______________________________________8 Vukievi Samarija, Dijana: Likovne pojave, u: Zagrebaka biskupija: Zagreb 1094. 1994., Zagreb, 1995. 9 Prof. dr. Vladimir Bedenko, dipl. ing. arh., profesor Arhitektonskoga fakulteta Sveuilita u Zagrebu, autor je studije za obnovu crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije nakon razaranja u Domovinskome ratu. Obnova je zapoela 2002. godine, a crkva je posveena 2011. godine. 10 Bedenko, Vladimir: Arhitektura upne crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije, u: Povijesna i kulturna batina Voina, Matica hrvatska Slatina, 2000.

7

Svod koji je po svojim osobinama najsliniji ostacima krino-rebrastoga svoda svetita voinske crkve Vladimir Bedenko pronalazi u mreastom svodu svetita zagrebake katedrale ...koji je djelomino oteen u razornom potresu 1880. g., a zatim dokrajen Schmidtovom i Bollovom restauracijom katedrale. Nakon polemike o tome je li svod zadrao izvorni oblik iz druge polovine 15. stoljea (kako je smatrao Lj. Karaman) ili je to barokna rekonstrukcija iz 17. stoljea (kako je tvrdila A. Horvat), Bedenko se priklanja tvrdnji da je rije o stropu izgraenom u drugoj polovini 15. stoljea koji je otada sauvao svoj izvorni oblik.

8

4. BAROKNA OBNOVA U 18. STOLJEU

Nakon 144 godine osmanlijske vladavine u Voinu 1687. godine ondje su zabiljeene ruevine triju crkava. Iako je u drugim slavonskim gradovima to bila nerijetka praksa, poput Poege, Osijeka i Naica, nema potvrde da je ijedna od voinskih crkava iz predturskoga doba za vrijeme osmanlijske vladavine pretvorena u damiju. Naime, franjevac Petar Nikoli 1660. godine obilazi slavonske upe kao vikar zagrebakoga biskupa Petra Petretia. U svojim izvjeima upuenima biskupu Petretiu opisuje zaputene ruevine voinske crkve koja, pretpostavlja se, u takvom stanju ne bi bila da je imala funkciju damije. Takoer, nije potvreno da je u tome razdoblju bilo namjernoga ruenja crkava, ve su one tijekom stoljea i pol unitene nebrigom i utjecajem atmosferilija, a kamenjem iupanim iz upornjaka crkve Turci su obnavljali i dozidavali voinsku utvrdu. Nakon odlaska Turaka crkva je zateena poruena svoda, a tri kapele s june strane bile su razvaljene. Ne moe se sa sigurnou utvrditi u kolikoj je mjeri ruevno stanje voinskih crkava posljedica sukoba za ugarski tron izmeu Ferdinanda I. Habsburkoga i Ivana Zapolje u kojima je podruje oko Voina, Virovitice i Orahovice teko stradalo.11 U prvom su razdoblju franjevci iz Velike u Voinu izgradili drvenu crkvu. Ruevine triju crkava iz predturskoga doba u toj situaciji, oito, nije bilo mogue obnavljati.12 Barokna obnova voinske crkve zapoinje poetkom 1740-ih. Godine _______________________________________11 Horvat, Anela: Novi pogled na crkvu u Voinu, rad JAZU, 1971. 12 Zabiljeeno u prvoj kanonskoj vizitaciji arhiakona Jurja Dumbovia iz 1730. U: Lukinovi, Andrija: Naa Gospa Voinska, Kranska sadanjost i upni ured Voin, 1986.

9

1748. tadanji je voinski upnik nabavio iz Osijeka kip Majke Boje koji se u kasnijim zapisima, poput spomenice upe i biljeaka kanonskih vizitacija, spominje kao udotvoran. Smatra se da je obnova dogotovljena 1757. godine kada su ureene kapele s june strane crkve te pod svetita i lae. Iako je izvorna gotika vanjtina crkve sve do razaranja 1991. godine bila prilino dobro ouvanja, prilikom barokne obnove dolo je do odreenih preinaka. Obnovljeni su zidovi i upornjaci, na proelju je sazidan novi zabat s lunetom te novi zabatni zid iznad trijumfalnoga luka ispred svetita. Krovite i kapa zvonika pokriveni su indrom. U unutranjosti lae, svetita i kapela izveden je ravni drveni krov, tzv. tabulat. Zid oko lae obnovljen je otprilike metar nii no to je bila izvorna visina graevine. Apsida prve kapele do svetita (vee kapele) s vanjske je strane preoblikovana u oblu, iako je izvorno bila poligonalna.

4. 1. BAROKNI OLTARI

Barokna nadgradnja voinske upne crkve, pokazat e se kasnije, daleko je od procesa barokizacije koji su u ovome razdoblju doivjeli i preivjeli pojedini sakralni objekti u drugim dijelovima Hrvatske. Djelie barokne raskoi moemo uoiti u baroknim oltarima od kojih se glavni nalazio u svetitu, jo dva u lai crkve te tri u bonim kapelama.13 Djelomino pozlaen glavni oltar drvena retabla visoka skoro devet metara i iroka dva metra u sredini donjega dijela pod staklom je uvao kip _______________________________________13 Opisi oltara prema biljekama kanonskih vizitacija Maksimilijana iolia. U: Lukinovi, Andrija: Naa Gospa Voinska, Kranska sadanjost i upni ured Voin, 1986.

10

Djevice Marije odjevene u svilenu odjeu koja u lijevoj ruci dri malenog Isusa. etiri haljinice za taj kip od unitenja je spasio voinski upnik Josip Martinac pohranivi ih 1940. g. u Dijecezanskom muzeju u Zagrebu.14 Motivi na tekstilu najkvalitetnije od etiriju haljinica tipini su za stil rokokoa poput tankih zelenih vijugavih granica i vitica koje tvore nepravilne rombove. Na vrhu svake granice jedan je ljubiasti ili ruiasti cvijet okruen sitnijim cvjetovima. Tkanina je izraena izmeu 1750. i 1760. u Francuskoj (Slika 3). Haljinica od tamnoplavoga svilenoga baruna ukraena je motivom po uzoru na slavonsku narodnu nonju. Taj je vez datiran u drugu polovinu 19. stoljea. Cvjetne motive rokokoa uoavamo i na tkanini dalmatike izraene oko 1760. godine u Francuskoj. Ovdje je bijeli i smei (prije ruiasti) svileni taft ukraen pravilno rasporeenim cvjetnim buketima. Sauvani liturgijski tekstil voinske upne crkve danas se uva u Dijecezanskom muzeju Poeke biskupije. S lijeve i desne strane sredinjega kipa na glavnome oltaru nalazili su se kipovi sv. Ignjacija Lojole i sv. Franje Ksaverskoga. Prvotno se u gornjem dijelu oltara nalazila slika Svih Svetih, prenesena iz poruene drvene upne crkve, koja je kasnije premjetena u treu kapelicu do svetita, a na njeno je mjesto postavljen, izraen u drvenoj plastici, Isusov monogram okruen oblacima i zrakama. Oltari postavljeni u crkvenoj lai, uz trijumfalni luk, bili su oslikani imitacijom mramora. S lijeva je bio oltar sv. Ivana Nepomuka, ija se slika na platnu nalazila u sredini donjeg dijela retabla. Oltar su ukraavali kipovi sv. Antuna Padovanskoga, sv. Ane i sv. Franciske Rimske. ______________________________________14 Ulomci voinske sakralne batine, katalog izlobe, Poega, 2011.

11

Na oltaru sv. Mateja sveev se kip nalazio u sredini donjega dijela pod staklom, u gornjem dijelu nalazila se slika Svete Obitelji, a bono kipovi sv. Katarine i sv. Barbare. Oltari u kapelicama bili su posveeni Svetome Kriu (prva kapelica do svetita), alosnoj Gospi i Svim Svetima. U kapelici Svetoga Kria postavljen je drveni mramorizirani oltar koji je imao zidanu oltarnu menzu i raspelo. Na oltaru alosne Gospe u srednjoj kapeli iznad oltarne menze nalazila se slika na platnu Sedam alosti. U kapeli najblioj zapadnome portalu smjeten je bivi glavni oltar iz poruene drvene upne crkve Svih Svetih, a na oltar je vraena i slika Svih Svetih s glavnoga oltara. U ovome razdoblju crkva nije imala ni orgulje, ni pjevalite, a uz drvenu propovjedaonicu obojenu crveno nalazile su se dvije ispovjedaonice i krstionica uklesana u zid. Sve do razaranja u Drugome svjetskom ratu u prizemlju tornja nad ostacima peta rebara gotikoga krinorebrastog svoda stajao je barokni svod iji su se ostaci sauvali sve do ezdesetih godina 20. stoljea.

4. 2. SLIKA GOSPE VOINSKE MAJKE OD UTOITA

Iz osamnaestoga stoljea datiraju dvije slike nepoznatih autora koje je u rujnu 1940. voinski upnik, zajedno s haljinicama oltarnoga kipa Djevice Marije, pohranio u zagrebakome Dijecezanskom muzeju i tako ih spasio od unitavanja etiri godine kasnije. Dok slika Majke od Utoita nakon posljednje obnove u 21. stoljeu krasi prvu bonu kapelu, slika Gospe od Sedam alosti danas se nalazi u Dijecezanskom muzeju u Poegi, a u 18. st. bila je dio oltara alosne Gospe u srednjoj kapeli voinske upne crkve.

12

Autorstvo i podrijetlo slike Majke od Utoita nepoznato je. Jedino je u inventaru zagrebakoga Dijecezanskoga muzeja zabiljeeno da je slika nastala 1770. godine (Slika 4). Tema slike dimenzija 41 65,7 cm naslikane tehnikom ulja na platnu Bogorodica je s djetetom Isusom. Djevica Marija pod baldahinom u desnoj ruci dri Isusa, a u lijevoj zlatno ezlo. Oboje su odjeveni u jednake srebrne haljine ukraene baroknim uzorkom s obrubom od traka zlatne boje na kakvima su i zlatna srca na njihovim prsima. Na glavama obaju likova su krune. Bono od likova Djevice Marije i Isusa po jedan je aneo koji jednom rukom pridrava rokoko medaljon. Na medaljonu koji pridrava aneo s desne strane sredinjih likova natpis je Maika od Utocsishcsa, a na drugom je medaljonu njemaki natpis Mutter der Zuflucht. Dok su u prednjem planu slike likovi Djevice Marije, Isusa i dvaju anela u potpunosti osvijetljeni, u pozadini pet lica anela lebde u zraku i vidljiva su samo njihova lica. Baldahinom, rasproredom anela, stupova s obaju strana baldahina i dvama polukrunim prozorima u pozadini postie se simetrina kompozicija. Anelko Hundi iz Hrvatskoga restauratorskoga zavoda u Zagrebu u svome tekstu Zavjetna slika Gospe Voinske Majka od Utoita navodi da slika dvama sastavnicama odudara od uobiajenoga prikaza teme Marije s Isusom u razdoblju baroka u ovom dijelu Europe.15 Marija i Isus prikazivani su u zvonolikim platevima, okrueni oblacima i anelima, a ne, kao na ovoj slici, u haljinama, okrueni baldahinom i arhitekturom. Osim toga, A. Hundi navodi da od baroknoga prikazivanja odudaraju i lica dvaju anela u gornjem kutu lijevo od baldahina koji imaju psiholoke karakteristike. Prigodom posjeta pape Ivana Pavla II. Hrvatskoj 2003. godine slika je _______________________________________15 Hundi, Anelko: Zavjetna slika Gospa Voinska Majka od Utoita, u: Voin novi prilozi za povijesnu i kulturnu batinu, Matica hrvatska Slatina, 2005., str. 108 - 110

13

restaurirana, dodan joj je iroki srebrni okvir, a likovi Marije i Isusa okrunjeni su zlatnim krunama. Srebrni okvir reljefno je ukraen tehnikom iskucavanja ornamenata koji su preuzeti s haljine Djevice Marije s iste slike. Krune kojima su okrunjeni likovi Djevice Marije i Isusa dizajnirane su prema naslikanim krunama. Obje su izraene tehnikom iskucavanja od 18 karatnoga zlata. Zlatna podloga krune Djevice Marije ukraena je etirima rubinima, dvama smaragdima, dvama bijelim biserima, etirima crnim biserima te vijencem kuglica od 14 karatnoga bijelog zlata. Isusovu krunu rese etiri rubina, dva bijela bisera te vijenac kuglica od 14 karatnoga bijelog zlata.

14

5. HISTORICISTIKA OBNOVA

Devetnaesto stoljee razdoblje je u kojem se gospodarske prilike voinskoga kraja poboljavaju. Zahvaljujui doseljavanju veeg broja strune radne snage, uglavnom eha i Nijemaca, za drvnu industriju u Voinu i tvornicu stakla na Jankovcu, a zatim oblinjem Zveevu, broj upljanja od 1830-ih do do Prvoga svjetskog rata raste ak est puta (od 578 upljanja 1830. g. do 3016 upljana 1914. g.).16 Trokove odravanja upne crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije do druge polovine 19. stoljea podmiruje plemika obitelj Jankovia Voinskih, u vlastelinstvo zatim kupuje industrijalac Gutmann koji unapreuju razvoj Voina izgradnjom eljeznike pruge te preuzima i brigu o odravanju crkve. Obnova crkve u historicistikom stilu, koji je obiljeio arhitekturu Hrvatske u drugoj polovini 19. st., zapoinje 1893. godine kada je pod crkvene lae poploan keramikim ploicama (Slika 5, Slika 6). Zbog dotrajalosti, oteenja prouzroenih vlagom, ali i tvrdnja tadanjega voinskoga upnika da se barokni oltari ne uklapaju u gotiki interijer graevine, oltar iz svetita zamijenjen je neogotikim oltarom kojemu je dodan i kip Gospe iz srednje kapele te novo neogotiko hranilite te kipovi sv. Dominika i etiriju anela. Na mjesto oltara sv. Mateja i sv. Ivana Nepomuka koji su se nalazili pokraj trijumfalnoga luka postavljeni su neogotiki oltari Srca Isusova i sv. Josipa (Slika 7). Visoki gotiki prozori svetita koji su tada bili jednim dijelom zazidani, u ovoj su obnovi otvoreni, a ravni je strop, tzv. tabulat, zamijenjen svodom podignutim u gotskom slogu.17 _______________________________________16 Lukinovi, Andrija: Naa Gospa Voinska, Kranska sadanjost i upni ured Voin, 1986., str. 29 17 Bedenko, Vladimir: Arhitektura upne crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije, Matica hrvatska Slatina, 2000., str. 66

15

U neogotikom stilu, dodavanjem visokoga i iljatog neogotikog krova sa zabatima nad kojima su satovi, izmijenjen je i izgled krova zvonika koji je bio znatno oteen udarom groma krajem rujna 1905. godine.

5. 1. HISTORICISTIKI METALNI LITURGIJSKI PREDMETI

S kraja 19. stoljea i, eventualno, poetka 20. stoljea datiraju dva kalea i ciborij koji su posljednje pustoenje u prosincu 1991. godine preivjeli zahvaljui tome to ih je tadanji voinski upnik zakopao u zemlju.18 Na dvama kaleima visine 25 cm, odnosno 25,8 cm prof. orak uoava historicistike neogotike ukrase. Ova kalea, izraena od pozlaena srebra, postavljena su na esterolatina podnoja visokoga profiliranoga ruba (esterolatino podnoje obiljeje je, primjerice, gotikih kalea uvanih u Riznici zagrebake katedrale). Stup prvoga kalea ukraen je neogotikim elementima, uetom, trilobima, kvadrilobima iljatih lukova te motivom monofore. Koarica kojom je prihvaena aa izvedena je od prepletenih vitica ljiljanskih i krinocvjetnih zavretaka unutar bordure iljastih lukova (Slika 8). Neogotiki motivi etverolistova, srca, krinih cvjetova ukraavaju i stup i jabuku i au drugoga kalea (Slika 9). Na stupu pozlaena ciborija visoka 40 cm prof. orak uoava historicistike, neorenesansne motive tankih vitica i ljiljana koji se ponavljaju na bazi i poklopcu ae. Izmeu spljotene jabuke ukraene bobicama i baze ae nalaze se dva segmenta u stilu art-dcoa. Na ravnome ______________________________________18 Prof. dr. eljka orak u katalogu izlobe Ulomci voinske sakralne batine ostavlja mogunost da je kale koji na sebi ima ugraviranu 1904. g. izraen nekoliko godina kasnije. Iz opisa metalnih liturgijskih predmeta prof. orak u katalogu izlobe preuzeti su podaci za ovaj seminarski rad.

16

limu kojim je zatvorena upljina u dnu ciborija ugraviran je tit baroknoga oblika (Slika 10).

17

6. DVADESETO STOLJEE

Dvadeseto stoljee, sa razdobljima rata i mira, napetosti i barem djelomina suglasja koji su se izmjenjivali po naelu sinusoide, slinu je sudbinu donijelo i ovoj graevini. Krajem dvadesetih godina nainjene su izmjene vanjskoga izgleda crkve. Popravljeni su upornjaci, a na dvama manjim kapelama otvoreni su prozori polukruna vrha. Slovenski akademski kipar Miho Male, ljubljanski, beki, praki pa i zagrebaki student (u klasi profesora Rudolfa Valdeca), 1933. godine iznad trijumfalnoga luka izrauje freske s motivima iz ivota Djevice Marije (Slika 11). U istome je stoljeu crkva jo dva puta bila gotovo potpuno unitena.

6. 1. OBNOVA NAKON DRUGOGA SVJETSKOG RATA

Povlaei se iz Voina, u svibnju 1944. godine, njemaka je vojska zapalila voinsku upnu crkvu. U sljedeih dvadesetak godina graevina je propadala, upom se upravljalo prvo iz Slatine, zatim iz ainaca, a 1962. g. crkva je upisana u registar spomenika kulture. Godinu dana kasnije u Voin dolazi novi upnik koji odmah po svom dolasku isti ruevinu, ograuje prostor oko crkve i pie Komisiji za vjerske poslove kotara Osijek molbu u kojoj trai obnovu crkve. Sljedeih nekoliko godina traje prepiska u koju su bili ukljueni Komisija za vjerske poslove kotara Osijek, Zavod za zatitu spomenika u Osijeku, Konzervatorski zavod SR Hrvatske u Zagrebu, Republika komisija za vjerska pitanja, Opina Podravska Slatina, Republiki sekretarijat za kulturu i Jugoslavenski institut za zatitu spomenika kulture u Beogradu.

18

Postojala je dvojba treba li konzervirati ruevinu crkve, kako je predloeno u elaboratu Zavoda za zatitu spomenika kulture u Osijeku, ili izvesti rekonstrukciju te graevinu vratiti funkciji (kao crkvu ili muzej sakralne umjetnosti). Godine 1968. idejni projekt obnove crkve izradila je prof. dr. Sena Sekuli-Gvozdanovi na temelju kojega je 1971. godine izdana dozvola za obnovu koja je trajala do posveenja crkve u travnju 1984. godine. U obnovi koja je obiljeena manjkom materijalnih sredstava obnovljen je toranj, krovite je pokriveno siporeksom i eternit ploama, obukano je proelje i unutranjost crkve, obnovljen je sredinji portal, portal na sjevernim vratima lae i na ulazu u sakristiju u prizemlju tornja, prozori su ostakljeni, a pod izbetoniran. Neposredno pred posveenje crkve postavljen je novi mramorni oltar.

19

7. 21. STOLJEE SINTEZA TRADICIJE I SUVREMENOGA

Jo jedno razaranje voinska crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije doivjela je sredinom prosinca 1991. godine kada su se srpske postrojbe povlaile iz Voina koji je u prvim mjesecima Domovinskoga rata bio jedno od njihovih najvanijih uporita u ovom dijelu Hrvatske. U mjesecima okupacije voinska upna crkva imala je funkciju spremita naoruanja i municije ime je njeno ruenje bilo umnogome olakano. Jedini dio graevine koji je nakon razorne eksplozije u noi izmeu 13. i 14. prosinca 1991. godine ostao itav bio je djeli zida svetita pridran zvonikom. Vie od polovine graevine uniteno je do temelja, a u ostalim dijelovima zidovi su ostali metar do dva iznad zemlje. Pristupilo se faksimilnoj rekonstrukciji gotike graevine, to je uobiajen i doputen postupak nakon razaranja u ratu. Prvotni je plan bio jedini neurueni dio crkve, dio zida svetita, uklopiti u obnovljenu crkvu, a kamene dijelove razorene u eksploziji ugraditi u izvorno mjesto u graevini. No, kada je u kolovozu 2002. g. obnova zapoela, konzervatori i statiari nali su se u neoekivanu procijepu izmeu tenje konzervatora za zadravanjem to vie izvornih elemenata i zahtjeva statiara. Utvrdilo se, naime, tek nakon poetka radova da je stanje temelja izuzetno loe pa je obnova, neoekivano i pomalo apsurdno, zapoela iskopom starih temelja i njihovim ponovnim zidanjem.19 Faksimilno su se nastojali obnoviti svi gotiki elementi. Zabatima viim 30 cm od plohe zida ralanjena je ploha krova iznad trijumfalnoga luka na ______________________________________19 Fumi, Zoran: Obnova crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu Poeci zahvati dileme. U: Voin novi prilozi za povijesnu i kulturnu batinu, Matica hrvatska Slatina, 2005., str. 110 116

20

krovite svetita te due i vie krovite lae, oboje prekriveno biber crijepom (Slika 12). Krovovi triju bonih kapela nisu spojeni s krovom lae. Dvije manje kapele dijele krov, dok je krov nad veom kapelom vii. Prozori manjih kapela rekonstruirani su s polukrunim zavrecima, a na veoj kapeli, koju podupire pet upornjaka, nalaze se dva gotika prozora i manja rozeta pri vrhu poligonalne apside (Slika 13). Svodovi su, takoer, izvedeni u oblicima izvornih gotikih svodova, no s ciljem da bude vidljivo da su rezultat rekonstrukcije (Slika 14). U izvornom su obliku rekonstruirani i upornjaci svetita te vijenci na zidovima i upornjacima kojima su na originalnoj graevini prekidane vertikale upornjaka.

7. 1. VRATNICE SREDINJEGA PORTALA

Na vratnicama sredinjega portala akademski kipar Hrvoje Ljubi s vanjske je strane, u bronci, prikazao povijest Voina i voinskoga kraja, dok su s unutranje strane prikazana, izraena u bakru, etiri otajstva krunice (Slika 15). S vanjske strane dviju vratnica odozdo prema gore niu se etiri reljefa (ukupno ih je osam) koji kronoloki prikazuju voinsku prolost od turskoga zauzimanja Voina (motiv koji je prikazuje desni reljef u prvom redu odozdo) do krunjena slike Gospe Voinske Majke od Utoita 2003. g. prilikom dolaska pape Ivana Pavla II u Osijek, to prikazuje reljef u etvrtom redu odozdo lijeve vratnice. Uz tursko zauzimanje Voina 1543. g. u prvome je redu prikazano oslobaanje Voina od Osmanlija 1687. g. Reljefi drugoga reda donose motive obnove crkve 1933. g. i spaljivanja crkve u Drugome svjetskom ratu 1944. g. uz istaknuti lik upnika Julija Brgera koji je kip Gospe sklonio u Slatinu i tako sauvao od unitenja. U treem redu lijevo prikazana su etiri

21

figuralna motiva, nadbiskup eper, biskup iz Gradia Laszlo, dekan Horvat i upnik Bosnar, osobe zaslune za obnovu voinske crkve nakon Drugoga svjetskog rata. Desni reljef u treem redu donosi prikaz razaranja crkve i ubojstava civila 1991. U etvrtom je redu, uz ve spomenuti motiv krunjenja slike Gospe Voinske 2003. g., u reljefu prikazan povratak iste slike u Voin 1999. g. Na vrhu vrata geslo je Poeke biskupije: Krist, roen od Marije Djevice, danas i uvijek, a iznad vrata smjeten je biskupijski grb izraen od istoga materijala kao i reljefi s vanjske strane vratnica.

7. 2. INTERIJER CRKVE

U sklopu ureenja interijera crkve posljednjom su obnovom prozori svetita i kapela ukraeni vitrajima, a zidovi kapela prikazima u tehnici mozaika izraenima prema predlocima suvremenih hrvatskih likovnih umjetnika. Akademski kipar Josip Biffel autor je vitraja koji na prozorima svetita i kapela prikazuju u kronolokome slijedu motive iz ivota Djevice Marije i Isusa Krista. U svetitu su prikazani motivi Pohoda Blaene Djevice Marije, Navjetenja Marijina, Isusova roenja, bijega Svete Obitelji u Egipat, Isusova prikazanja i uda u Kani Galilejskoj. Motivi gotikih prozora u veoj kapeli su Raspee Isusovo i udo u Emausu, dok su prozori polukruna zavretka u manjim kapelama ispunjeni figuralnim prikazima svetoga Lovre (srednja kapela Presvetoga Sakramenta) i blaenoga Alojzija Stepinca (krstionica). Mozaici u bonim kapelama izraeni su prema predlocima slikara Ive Dulia i akademika Ljube Ivania. Tri mozaika koji prikazuju roenje, raspee i uskrsnue Isusa Krista, svaki se nalazi u jednoj od kapela, svojim oblikom oponaaju izduljeni oblik gotikih prozora.

22

Uz mozaik s motivom roenja Isusa Krista gornji dio apside prve kapele do svetita ukraen je rozetom. Na zidu nasuprot apside mozaici su Susret s Majkom i Gospino krunjenje. U kapeli Presvetoga Sakramenta (srednja kapela) uz mozaik gotikoga oblika nalaze se mozaici s motivom Golgote i Susreta s Majkom. Kapela najblia sredinjem portalu, krstionica, ukraena je mozaicima Propovijed sv. Franje pticama, Krtenje Isusovo te mozaikom gotikoga oblika Isusovo raspee. Vitraj prikazuje lik blaenoga Alojzija Stepinca. Sredinje mjesto svetitu pripada etiri metra visokom drvenom kriu, djelu akademika ime Vulasa. Ispred toga kria prigodom hodoaa nalazi se, postavljena na bronanu lijevanu gotiku reetkastu pozadinu, djelo akademskoga kipara Mladena Mikulina, slika Gospe Voinske Majke od Utoita iz 18. st. Kada se hodoaa ne odravaju, slika je izloena u kapeli Gospe Voinske (Slika 16).

23

8. ZAKLJUAKU petstotinjak godina svoga postojanja crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu dijelila je sudbinu neharmonikoga okruenja u kojem je iznikla, okruenja neprestano izloena vjetrometini politikih, drutvenih, ekonomskih i kulturnih promjena. Putana da propada zbog nemara, nedostatka financijskih sredstava, nezainteresiranosti onih koji ne bi smjeli biti ravnoduni, spaljivana, uruena eksplozijom do temelja, svaki je put prilikom obnove, a sjetimo se, devastirana je i obnavljana bila skoro polovinu svoga postojanja, u sebe primala obiljeja novih vremena i stilskih tendencija. Svakodnevica voinskoga kraja vei je dio povijesti bila ispunjena neimatinom i oskudicom, a upravo u tome pojedini prouavatelji ove voinske graevine vide pozitivne okolnosti koje su onemoguile snaniju barokizaciju crkve u 18. stoljeu i neogotizaciju u 19. stoljeu u onoj mjeri u kojoj su se ti procesi odvijali u drugim dijelovima Hrvatske gdje su donatori bili boljestojei, a donacije izdanije. Iz teolokih su se krugova mogli uti glasovi da je posljednja obnova crkve faksimilnom rekonstrukcijom gotike graevine zapravo brisanje sjeanja na zloin koji se ondje dogodio u posljednjem ratu. Meutim, injenica je koja se ne moe osporiti da crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu predstavlja zadivljujuu sintezu graditeljskoga naslijea kasnoga srednjeg vijeka i suvremene hrvatske umjetnosti.

24

LITERATURA

knjige

Horvat, Anela (1975.): Izmeu gotike i baroka, Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, knj. XXII, Zagreb Horvat, Zorislav (1992.): Katalog gotikih profilacija, Drutvo povjesniara umjetnosti Hrvatske, Zagreb Lukinovi, Andrija (1986.): Naa Gospa Voinska, Kranska sadanjosti i upni ured Voin, Zagreb Voin Povijesna i kulturna batina Voina (2000.), ur. Dragica uvak, Matica hrvatska, ogranak Slatina, Slatina kvorevi, Antun (2011.): Svetite Gospe Voinske, Poeka biskupija, Poega Ulomci voinske sakralne batine, katalog izlobe (2011.), Poeka biskupija, Poega Voin novi prilozi za povijesnu i kulturnu batinu (2005.), ur. Dragica uvak, Matica hrvatska, ogranak Slatina, Slatina

lanci

Andri, Stanko: Podgorje Papuka i Krndije u srednjem vijeku Scrinia slavonica 8/2008, str. 55 - 112

25

Jelini, Kristina, Mahovi, Gordana, Turkalj, Kristina, Pavlii, Mirela: Voin crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije Ann. Inst. archaeol. V/2009, str. 54 57 Nodilo, Branko: Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu Graevinar 57/2005 5, str. 347 354 Vukievi Samarija, Dijana: Slavonija 1526. Slavonija 1991. Radovi Instituta za povijest umjetnosti 17/1993., br. 1 (10 19)

26

POPIS PRILOGA

Slika 1 Tlocrt crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije u Voinu Slika 2 Ostaci rebara svodova na istonoj strani sjevernoga zida lae (1914.) Slika 3 Haljinica za kip Majke Boje, sredina 18. stoljea Slika 4 Slika Gospe Voinske Majke od Utoita, 18. st., nepoznati autor (nakon restauracije 2003. g.) Slika 5 Crkva Pohoenja Djevice Marije u Voinu (1914.) Slika 6 Crkva Pohoenja Blaene Djevice Marije (crte B. enoe, 1914.) Slika 7 Unutranjost crkve Pohoenja Blaene Djevice Marije (1914.) Slika 8 Kale, kraj 19. poetak 20. st. Slika 9 Kale, poetak 20. st. Slika 10 Ciborij, druga polovina 19. st., moda poetak 20. st. Slika 11 Freske iznad trijumfalnoga luka, izradio Miho Male (nakon spaljivanja crkve u Drugome svjetskom ratu) Slika 12 Crkva PBDM (nakon obnove 2002. 2011.) Slika 13 Crkva PBDM (nakon obnove 2002. 2011.) Slika 14 Svod i vitraji svetita crkve PBDM, 2011. g. Slika 15 Vratnice sredinjega portala crkve PBDM, 2011. g. Slika 16 Svetite crkve PBDM, 2011. g.

27