danas petak, 7. oktobar 2016 · mandi}, marketa hejkalova, teofil pan~i}, aleksandar stankovi},...

3
DANAS | petak, 7. oktobar 2016.

Upload: others

Post on 25-Feb-2020

2 views

Category:

Documents


0 download

TRANSCRIPT

Page 1: DANAS petak, 7. oktobar 2016 · Mandi}, Marketa Hejkalova, Teofil Pan~i}, Aleksandar Stankovi}, Vida Ognjenovi}, Ivan ^olovi}, a koji svake godine zatvara Ljuba @ivkov. Uspeli smo

DANAS | petak, 7. oktobar 2016.

Page 2: DANAS petak, 7. oktobar 2016 · Mandi}, Marketa Hejkalova, Teofil Pan~i}, Aleksandar Stankovi}, Vida Ognjenovi}, Ivan ^olovi}, a koji svake godine zatvara Ljuba @ivkov. Uspeli smo

IIIII D THINK TANK TOWN 2016 | petak, 7. oktobar 2016 | DANAS

ZA SVE UTOPLJENIKE U LEPOTUKNJI@EVNE RE^ISa{a Stojanovi}

Kada smo pre deset godina, Sa{a Nikoli}, Predrag Stankovi}i Jurica Diki}, re{ili da pravimo knji`evni festival, najve}adilema bila je Deset s lukom ili sada{nji naziv. Ume|uvremenu su se dileme, u skladu sa brojem programa iodr`anih manifestacija, umno`avale u beskraj – danasznamo da smo, uprkos strahovima da uvek ne{to mo`e dakrene naopako, ~ak i kad je lepo po~elo, uradili ne{to na {tamo`emo da budemo ponosni.

Dakle, napravili smo festival koji su otvarali ^arlsAlverson i dvojac Luci} – De`ulovi}, Stevan Tonti}, IgorMandi}, Marketa Hejkalova, Teofil Pan~i}, AleksandarStankovi}, Vida Ognjenovi}, Ivan ^olovi}, a koji svakegodine zatvara Ljuba @ivkov. Uspeli smo da izbor gostijubude stvar o~igledne izuzetnosti a ne tajna papazjanijapseudoknji`evnih kuhinja i serdar & vojvoda paraliterarnihklanova, izborili smo se za svoje mesto u knji`evnoj areni,gladijatorski ratuju}i sa pismenim polutalentima ifrtaljpismenim kvaziliteratama, ostvarili smo san svakogozbiljnog umetni~kog festivala: da na manifestaciju do|umaltene svi pozvani, uglavnom bezobrazno talentovanikreativci a ne talentovano bezobrazni foliranti!

Festival knji`evnosti Think Tank Town od prvog danauzdi`e princip individualnosti na zaslu`eni pijedestal –rekosmo, „dosta je bilo zavijanja u ~oporu, red je da se ~ujuvukovi samotnjaci“. Pretpostavljam da smo za ovaj paketbeskompromisne tvrdoglavosti (prvo: festival nikad ne}eotvoriti nijedan politi~ar, dalje: na festival se zove – festival

ne uzima nu|eno, slede}e: nema mesta komercijalnimizdava~ima poznatijim kao trgovci papirom zamazanim{tamparskom bojom i poslednje, ali ne i najmanje va`no: naThink Tank Town pozivamo samo bolje od nas samih) pla}alinajte`u cenu. Od upornog odbijanja leskova~ke lokalnesamouprave da poslednje ~etiri godine podr`i ovaj festivaldo nesuvislog obja{njenja ~lanice ovogodi{nje komisije zaknji`evne manifestacije pri Ministarstvu kulture („znate,jedan uva`eni ~lan komisije misli da je ceo festival posve}envama li~no i da je to one man show“). I d`aba vam ~injenicada na festivalu jedva jedan program bude posve}en mojojnovoj knjizi, uglavnom svake druge godine. Kad se ~injenicene sla`u sa mi{ljenjem naduvanih drko{a – utoliko te`e ponjih. Zato poru~ujem etabliranom ~lanu komisije da mogumirno da spavaju sve troje, i on i njegova negovana sujeta ipodgojena zavist, i da ne treba uop{te da drhti od strahazbog pozivnice na moju manifestaciju – Think Tank Town }epostojati i dalje, uprkos mediokritetima zaogrnutimcirkuskim ruhom svemo}ne birokratije, valjda i zato {to

„nikad nismo ljubili svinje u guzice, makar se nikad ne najelikrmenadli“, kako je volela da ka`e moja baba Novosa|anka,Sofija Horvatovi}.

Dosta je bilo ̀ u~i, dame i gospodo, vreme je za ~a{umeda. Ovogodi{nji festival otvara Ivan ̂ olovi}, koji nasupoznaje sa jubilejom Biblioteke i izdava~ke ku}e XX vek –tema festivala je prevo|enje a slogan je Unus mundus, te}emo predstaviti i norve{kog pesnika Rolfa Jakobsena injegovog prevodioca Marka Vukovi}a, koji samo zbogfestivala dole}e iz Osla, kao i ameri~kog poetu TonijaHoglanda i Alena Be{i}a, prevodioca nagra|enog ovda{njomnajve}om prevodila~kom nagradom. U goste nam iz Rimadolazi Anita Vuco, koja je roman Var prevela na italijanski, a izTorina Barbara Delfino, direktorka festivala Slavika: go{}e izinostranstva pomo}i }e nam u programu u vezi prevoda saslovenskih i na slovenske jezike, uz nesebi~nu pomo} JeleneStaki} i Ksenije Vlatkovi}, kao i u razja{njavanju nedoumicaoko upotrebe vulgarizama u prevodima, ~emu }e sepridru`iti i go{}a iz Bitolja, Stela Bosilkovska. Predstavi}emo iAristofanove Tri komedije, u prevodu Dejana Acovi}a i uzpomo} Ivane Tomi} i Irine Vuji~i}, a isti trio klasi~nih filologagimnazijalcima u Lebanu predstavi}e program podnaslovom „Na licu mesta: Prokopijeva Tajna istorija uCari~inom gradu“. Subotnje finale, druge ve~eri festivala,predstavljanje je Dubravke Stojanovi} u programu Lik i delo(najdu`i aplauz na pro{logodi{njem festivalu i najve}i brojposetilaca), a festival, po starom dobrom obi~aju, zatvaraLjuba @ivkov sa Novom poslanicom Leskov~anima. Umuzi~kom delu festivala nastupi}e Zemunski kamerniorkestar, koji }e odr`ati koncert u Narodnom pozori{tu uLeskovcu, i Stringart guda~ki trio. Ceo festival se odr`ava uzdragocenu pomo} leskova~kog Murphy’s Puba, koji ve} tre}ugodinu jeste doma}in kakvog jedan festival mo`e samo dapo`eli, i lista Danas – jedinih novina na ~iju smo podr{kumogli da ra~unamo od prvog dana.

Eto nas, dakle, dame i gospodo, na pragu najbolnijegparadoksa. Festival koji ne tra`i stalno zaposlene, a godi{njenapravi vi{e kvalitetnih knji`evnih programa od svihkulturnih institucija u Leskovcu i dobrom delu Juga Srbijezajedno, festival koji ne tra`i plate, poreze i doprinose a nudinajbolje iz knji`evnosti, festival koji dovodi svet u Leskovac, i~ini da se Leskovac ose}a kao svet, svake godine brine te{kubrigu da li }e biti slede}eg izdanja. Ne, to nije vi{e osvetalo{ih |aka, ovo postaje osveta onih koji nikad u {kolu nisu nii{li, osveta onih koji uz pomo} ~lanske knji`ice partije navlasti brinu o kulturi, a potpisuju se slu`benim pe~atomumesto palcem. Osveta najgorih, u najgorem smislu te re~i!

I ba{ zato, Festival knji`evnosti Think Tank Town mora danastavi da gura prst u oko razbokorenim mediokritetima,po svaku cenu, mora da ostane ono makar poslednje ostrvoslobode (hvala Ivanu ^olovi}u {to nam je uputiokompliment malog kruga slobode I{tvana Bibloa), za spasdu{a svih utopljenika u lepotu knji`evne re~i. Mora da trajeuprkos onima koji ne razumeju o ~emu mi to govorimo,uprkos onima koji ne `ele da ~uju ono {ta im vri{timo u uvo– a kamoli da umeju da oslu{nu gromoglasnost }utanjakoje svakim danom postaje sve ja~e. Uprkos svima kojima jesigurna tezga ili debelo uhlebljenje, preko potrebna hranaza ego sasu{enog talenta ili nepotreban luksuz, privremenialibi ili ve~na sinekura.

Mora da postoji zbog nas, nezale~enih knjigofila, {to uispisanim talasima erudicije i kori~enim olujama imaginacijevidimo samo nasu{nu potrebu slobodnog ~oveka!

Autor je direktor TTT festivalaFoto: Ksenija Vlatkovi}

Anita Vuco

Ujediniti se je bez daljnjega jedini ra-zuman izbor svih onih koji na srcuimaju knjigu i knji`evnost. Knji`ev-nost, ka`em, a ne bilo koji {tampanitekst. Industriji – ~ast rijetkim ~asnimizdava~ima, koji se usprkos svim po-te{ko}ama i dalje nastavljaju boritiza kvalitetu – nisu potrebni ni prija-teljstvo me|u prevoditeljima, ni nji-hova sloga. Oni nas mjere karticama,brojem izdatih knjiga, va`no{}u ko-ju na tr`i{tu ima jezik sa kojega prevodimo. Imenima autora koje smo objavili, i njiho-vom svjetski priznatom va`no{}u. Njima je potrebno da prevodimo bilo {to i po bilo ko-ju, najni`u mogu}u cijenu. Bestsellere bez glave i repa. Da ne razmi{ljamo, da nemamostrasti, potrebe ili `elje bilo koje vrste. Da budemo nadomjestak google prevoditelju udane kada ima stvarala~ku krizu. Da budemo roba kao i sve ostalo {to se mo`e kupiti utrafici ili na benzinskoj stanici pored puta. Da nam nipo{to ne padne na pamet koliko jeva`no ono ~emu se svakodnevno posve}ujemo. Da ne pomislimo slu~ajno kako je knji-`evnost bitna, kako je jedina koja jo{ mo`e parirati politici, politi~arima i razdoru koji si-ju. Da ne umislimo sebi kako u tom procesu imamo vode}u ulogu. Da ne shvatimo u ko-je dubine na{e blago i mirno djelovanje, bez povisivanja tona na koji su navikli, se`e.

Naivno – re}i }e mnogi – ja ipak vjerujem, kako i u najgorem bezna|u, kada svaka di-plomacija propadne ili proda du{u, istinski pjesnici i pisci ostaju jedini `ivi zid izme|udobra i zla. Na njima je da vole, na prevoditeljima da tu ljubav prenose i {ire. Pitanje per-spektive, kao i uvijek. Izre~ena, napisana misao, ona ne mo`e biti ubijena. Tko je samojednom ljubovao sa Pasolinijem, sa esencijalno{}u Pasternakovog stiha, sa Pu{kinovimpe~urkama (Slava mu!), sa kantama za |ubre i arheolo{kim slojevima Ki{a, onim njego-vim ljubi~astim ehom oko svakog slova, taj ne}e vi{e lako prihvatiti zidove, ni tu|e na-mjere, ni nametnutu mu ̀ urbu. Ne}e prihvatiti ki~. U razmjeni ideja je spas, trenutni, moj,pred svim onim satima koji me, kao prevoditelja, unutar zatvorene sobe o~ekuju.

U susretu, diskusiji, zajedni~kom smijehu, vrijednostimaza koje }u i dalje morati nalaziti snagu da bi ih nastavila pre-poznavati kao va`ne, a koje festivali poput ovog u Leskov-cu isti~u. Unus mundus je potencijal koji nosimo u sebi, onajod kojega ne treba odustati. Slijep je svaki prevoditelj kojiprevodi sa takozvanih malih jezika i knji`evnosti misle}i dainteresovanje ~italaca mo`e posti}i sam. Svaka je tu pomo}dragocjena, svaka jo{ nero|ena ideja, svaka sugestija, pa ionih koji ne prevode sa istih jezi~nih grupa. Svaki prevodi-telj svojom potencijalnom sli~no{}u sa mojom pozicijom,ili razli~ito{}u ~ak, doprinosi mom prevodila~kom bogat-stvu. Stoga je osobito vrijedno kada vlastite podatke i isku-stva, propuste ili zanimljiva rije{enja mogu usporediti sa dru-gima, da nakon prevedenog Stojanovi}evog Vara – gdje jeshva}anje i prihva}anje vulgarnosti u tekstu igralo mo`daklju~nu ulogu – ne ostavim talijanskog ~itatelja ravnodu-{nim ni prema smijehu i suzama jednog Ciganina. Prevodromana Put za Jerihon zahtjevniji je, mo`da utoliko {to je pri-je samog prevoda teksta potrebno razbiti predrasudu, nejednu, mnoge, duboko ukorjenjene i u nama samima, o ci-ganskom jeziku i manjini. Namjerno ne ka`em romskom,ne zamjerite, odavno su me nau~ili da u izrazu Ciganin ne-ma ni~eg pogrdnog, dapa~e, osim ako govornik svojim to-nom ne po`eli uvrijediti, a to su ve} sasvim druge stvari.

Ne zanemaruju}i niti jednog od u~esnika ovog desetog,jubilarnog festivalskog izdanja, potpuno posve}enog va-

`nosti knji`evnog prevoda, posebno mi je zadovoljstvo imati priliku ~uti svjedo~enjeBarbare Delfino, prevoditeljice sa poljskog jezika, koja se godinama, oduvijek prakti~ki,zala`e za pronala`enje onih klju~nih elemenata kojima bi trebalo posvetiti ve}u pa`njukako bi percepcija djela prevedenih sa slavenskih jezika u Italiji bila {to bolja, a potra`njaporasla. Bilo kojeg od slavenskih jezika, tu i le`i tajna. „Svi mi mo`emo biti zanimljivi osta-lom svetu – isticao je Danilo u intervjuu Zna~aj dobrog i odanog ~itaoca, iz 1983. godine– kad bi na{a literatura mogla da nastupi negde u dobrom izboru, zajedni~ki, kao jedansrednjoevropski i slovenski entitet. Kao {to je nastupila, u prvom redu, nordijska litera-tura po~etkom veka u Evropi, ili kao {to je nedavno nastupila ju`noameri~ka literatura.[to zna~i – ono {to je u njima najbolje“. Trideset tri godine kasnije njegove se visionar-ske pretpostavke jo{ uvijek nisu ostvarile. Vjerujem ipak u mogu}nost njihove realizaci-je, ako prevo|enju pristupimo ujedinjeno i svjesno, i ̀ elim doprinjeti tome. Kako posti-}i da prevedena djela na{ih pisaca ne ostanu tek naslov u nekom katalogu stranog iz-dava~a? Jednostavno. Prevoditi vi{e, prevoditi poznavaju}i se, prevoditi imaju}i povje-renje u svoje kolege koji nisu konkurencija, ve} sau~esnici u istoj misiji. Hvala Sa{i Stoja-novi}u, organizatoru Think Tank Towna, koji svojim iskrenim zalaganjem ve} ~itavo de-setlje}e omogu}ava razmjenu, susret i dijalog. Neka ovo bude tek po~etak!

Pro{le godine sam prvi put u~estvovalana Festivalu knji`evnosti u Leskovcu.Prepuna sala, svi zainteresovani, pratesvaku re~. A sve ionako znaju. Ponovio setaj poznati ose}aj da ni{ta i ne treba da seka`e, ali da nam je svima lak{e kad setako na|emo i ubedimo sebe da nismomi problem, da je s nama sve u redu, danas ima jo{ takvih i da se potpunorazumemo. Ponovio se taj ose}aj me|usvojima, `ivotno potreban da se izvadi izzamrziva~a kad prigusti i kad se, po kozna koji put, posumnja u sopstvenunormalnost.

Znali smo koliko je Sa{a Stojanovi} zaFestival glavni, al’ nismo znali i da je usvemu tome skoro sam. S prijateljima,naravno. Da se sada sam snalazi i okoprograma i u~esnika, ali i oko finansija iprostora. Da su zvani~ne gradske sale zanjega i Festival zatvorene, da spas dolaziod divnog Murphy’s Puba i prijatelja kojipomognu, ve} ko kako i koliko mo`e.

Tipi~no. Doga|aj koji je Leskovacstavio na kalendar va`nih kulturnihdoga|aja u Srbiji zavisi od entuzijazmajednog ~oveka i njegovih prijatelja. Reklabih da je to paradigma svih na{ih malihpomaka. Sistem ne samo da ne poma`e,nego odma`e. Pravila nema, a ako ih iima – tu su da onemogu}e. Novca nema,a ako ga i ima, tu je za nekog drugog. Dali }e se ne{to dobro napraviti zavisi odtoga da li }e se toga neko setiti i da li }eimati snage, istrajnosti, upornosti, inata iprkosa da izdr`i. Kao da se kroz ~itavuna{u istoriju samo tako moglo. Samprotiv svega i protiv svih. Ali je malo ko tomogao da izgura.

Sistem se pravi da tako ne{to kao {toje Festival nikome nije potrebno, da to snjim nema veze, da postoji neki mnogobolji plan, da }e, samo kad pro|u sviizbori, pravljenja i rekonstrukcije vlada,sve naglo krenuti i biti toliko dobro dane}emo ni sti}i da vidimo kojom se

brzinom sve oko nas menja. Al’ ono {tostvarno vidimo je da prolazi vreme, a nemenja se ni{ta. I te{ko da mo`emo dazaklju~imo ne{to drugo nego da jebezna|e upravo jedini cilj sistema, jerumrtvljuje, stvara utisak da ionako nemanade, da ni{ta i ne vredi, nego spakovatise i oti}i. Odavno mislim da to i jesteglavni cilj svih na{ih vlasti, da svidignemo ruke, da ka`emo da se, brate,ne mo`e ni{ta; da je to tako, da smosazidali ku}u nasred puta i da imamo

samo jedan izbor: da tu ku}u uzmemopod mi{ku, pa da odemo na taj put...

Sa{a Stojanovi} i Festival knji`evnostidokazuju da su sve `alopojke o crnojsudbi i ku}i nasred puta samo mantre, dausuda nema, da mo`emo da pokre}emoi menjamo svet oko sebe i da ni{ta nijenemogu}e.

Zato ~estitam Festivalu! ^estitam, jer ga ni ove godine nije podr`alo niMinistarstvo kulture, ni grad Leskovac. To su najbolji dokazi da je na pravom putu!

PRVIH 10 GODINA

UNUS MUNDUS

^ESTITKA

Think Tank Town (2007); Mozak na `aru (2008); Hrana zadu{u (2009); Knjiga je mamac (2010); Knjigematografija(2011); Vavilon i um (2012); Knock-down (2013); Muzi~kepri~e (2014); Mitovi i ma~evi (2015); Unus mundus (2016)

TTT teme

Tokom decenije svog postojanja TTT festival bavio se iizdava{tvom i u svoju bibliografiju upisao 12 naslova: Tri Milo{a Petkovi}a, Predrag Stankovi}: Igra skrticama Predraga Stankovi}a, Prijapov problem IgoraMandi}a, Pesme ljubavi i gneva Oskara Milo{a, Udarnikestrijeljaju i nove pesme Gorana Karanovi}a, Velike pri~eMalog Man~estera grupe autora, Pornografija kao lepaumetnost Bogdana Tirnani}a, Bubnjara iz Slavujev bioskopSave Dimitrijevi}a, Zov poludelog sokolara Predraga @.Vajagi}a, Sve`njevi i su`njevi Sa{e Stojanovi}a, Seks –mitovi, predrasude, ~injenice Jovice Stojanovi}a i Putuju}e pri~e Pola Bur`ea. Organizator najavljuje jo{ petnaslova u dolaze}em periodu: @ivot na tu|im aerodromimaDragana Sto{i}a, ^udesne pri~e Gi de Mopasana, Dok le`ah na samrti Vilijema Foknera, Bilijar u pola desetHajnriha Bela i Izabrane pesme Konstantina Kavafija.

TTT izdava{tvo

Stanje u ovda{njoj kulturi nije vi{e osveta lo{ih |aka, to postajeosveta onih koji nikad u {kolunisu ni i{li, osveta onih koji uzpomo} ~lanske knji`ice partije navlasti brinu o kulturi, a potpisujuse slu`benim pe~atom umestopalcem. Osveta najgorih

IMA NAS IMA JO[ „TAKVIH“Dubravka Stojanovi}

Odavno mislim da jeglavni cilj svih na{ihvlasti da svi dignemoruke, da ka`emo da se,brate, ne mo`e ni{ta; da jeto tako, da smo sazidaliku}u nasred puta i daimamo samo jedan izbor:da tu ku}u uzmemo pod mi{ku, pa da odemo na taj put...

“Svi mi mo`emo bitizanimljivi ostalom svetu– isticao je Danilo Ki{ uintervjuu „Zna~aj dobrog iodanog ~itaoca“, iz 1983.godine – kad bi na{aliteratura mogla danastupi negde u dobromizboru, zajedni~ki, kaojedan srednjoevropski islovenski entitet. Kao {toje nastupila, u prvomredu, nordijska literaturapo~etkom veka u Evropi,ili kao {to je nedavnonastupila ju`noameri~kaliteratura. [to zna~i – ono{to je u njima najbolje.Trideset tri godine kasnijenjegove se vizionarskepretpostavke jo{ uveknisu ostvarile

Foto:

Stan

islav

Milo

jkovi}

PREVODIOCI SA „MALIH“ JEZIKAI KNJI@EVNOSTI – UJEDINIMO SE

Page 3: DANAS petak, 7. oktobar 2016 · Mandi}, Marketa Hejkalova, Teofil Pan~i}, Aleksandar Stankovi}, Vida Ognjenovi}, Ivan ^olovi}, a koji svake godine zatvara Ljuba @ivkov. Uspeli smo

Dodatak realizovanuz podr{kuMinistarstva kulture iinformisanjaRepublike Srbije

IV D THINK TANK TOWN 2016 | petak, 7. oktobar 2016 | DANAS

Ve} desetak godina poznajem Sa{uStojanovi}a. Upoznali smo se jednezime u Puli, na tamo{njem Sajmu knjiga.Ako se dobro se}am, tada mi je daojedan broj ~asopisa Think Tank, koji onure|uje. To je, kako stoji iznad njegovogengleskog naslova, ~asopis za Balkan.Jasno mi je bilo da ovo treba da zna~i daengleski jezik i Balkan nisu u raskoraku.A tema broja koji mi je Stojanovi}poklonio – Politika, pornografija,pornokratija govorila mi je da urednikmisli da i u jednom ~asopisuposve}enom Balkanu, a koji izlazi uLeskovcu, ima mesta za govor o seksu igolotinji, uklju~uju}i i onu politi~ku. Ispisak saradnika ovog broja Think Tankaje balkanski u tom smislu {to su njegovisaradnici iz nekoliko srpskih gradova –Beograda, Ni{a, Leskovca, Ba~kePalanke i iz tzv. regiona, iz Sarajeva,Ljubljane, Zagreba.

Ovu vrstu balkanizma Sa{aStojanovi} neguje i u svojim romanima ikao organizator knji`evnog festivala,koji je nazvao po svom ~asopisu – ThinkTank Town. Pro{le godine bio sam me|uu~esnicima programa ovog festivala, iuverio se da je i on napravljen pooriginalnoj formuli koju je Sa{a razviokao pisac i urednik ~asopisa: knji`evnici idrugi gosti iz raznih mesta u Srbiji,zajedno s onima iz okolnih i drugihevropskih zemalja. Tako sam imaopriliku da upoznam nekoliko pisaca izMostara, ~lanove tamo{njeg knji`evnogkluba, koji se zala`u za saradnju pisaca sobe strane u ratu sru{enog i podeljenoggrada, s obe strane ~uvenog mosta. ^imkrenete preko tzv. granice, idete dalje, usvet koji se za vas otvorio, pa su se takomostarski pisci na{li u Leskovcu.

I ove godine – vidim u programu – uovom gradu }e se opet okupiti srpski i

drugi Balkanci i po{tovaoci balkanizmakoji neguje Sa{a Stojanovi}. Odabranaje tema – prevo|enje, {to je u skladu sosnovnom idejom ovog festivala, saidejom da knji`evnost po~inje kad seiskora~i iz nacionalnih, etni~kih, verskihokvira. A na tu ideju ukazuje i naslovovogodi{njeg izdanja Festivala – Unusmundus. Ove devize se dr`e Sa{a injegovi prijatelji, ljudi raznih zanimanja,koji ve} nekoliko godina sami

finansiraju pripremu i organizacijuFestivala zahvaljuju}i kome je Leskovacpostao izuzetno va`an knji`evni centar.Ne propu{taju da se za novac obrategradu i dr`avi, da apliciraju, ali oni koji otome odlu~uju uvek negativnorepliciraju, jer verovatno ne misle da saorganizatorima i u~esnicima ovogfestivala spadaju u isti svet, da su sanjima Unus mundus.

OD TORINA DO MALOG MAN^ESTERA

Barbara Delfino

Prevoditeljku romana Var upoznala sam u Rimu pukim slu~ajem.Prevoditeljka ona, prevoditeljka ja – nikada se pre toga videlenismo, a razgovarale smo nekoliko sati bez prekida.

Par dana nakon tog susreta virtuelno upoznajem i autora,komuniciramo engleskim jezikom, trokut je kompletan: autor +prevoditeljka + ~italac (ja!).

I tako }u kroz nekoliko sedmica sasvim nepredvi|eno (mojjesenji plan rada predvi|ao je da budem na sasvim drugommestu) u~estvovati na festivalu za koji, priznajem, nisam ~ulanikad ranije. Uprkos tome, od trenutka kad sam dobila poziv domog pristanka da u~estvujem, prolazi tek nekoliko sati, vremedovoljno da na karti shvatim gde se nalazi Leskovac, te daprikupim neke informacije o proteklim izdanjima.

Vidim sa rado{}u da }e ovo jubilarno deseto izdanje bitiposve}eno knji`evnom prevo|enju, tako da dok vreme polakoprolazi bliskost postaje sve ve}a. Gotovo da postaje neka vrstastarijeg brata na{eg festivala Slavika koji se odr`ava u Torinu, a kojije stigao do svog tre}eg izdanja.

Sti`e i plakat, prekrasan, sa svojom knjigom-koferomspremnom da se krene na put, ~itam imena u~esnika i (jo{ jednompriznajem)... ne poznajem nikoga drugoga osim one iste po~etnetri osobe: organizatora, prevoditeljku Vara i, naravno, samu sebe!

Samim tim znati`elja maksimalno raste: koliko }u novih stvaridoznati? [ta li }u uspeti da prenesem drugima?

Va{a poslanica iz Italije spremna je da vam ispri~a na koji na~insu slovenski pisci i pesnici vi|eni u Belpaese (divnoj zemlji, kako jeobi~no nazivaju); ko, za{to i kako, ali nadasve zahvaljuju}i komeimamo mogu}nost da vas ~itamo i volimo, i {ta nam to jo{ uveknedostaje od vas.

Do skorog vi|enja!

Autorka je prevoditeljka i direktorka festivala Slavika(Torino, Italija)

DUrednik dodatka: Dragan Sto{i} Korektura: Ana Ron~evi} Prelom: Zoran Spahi}

POSEBNO IZDANJE LISTADANAS

APLI(REPLI)CIRANJE

KNJIGA-KOFER

LESKOVAC JE SVETIvan ^olovi}

I ove godine u Leskovcu}e se opet okupiti srpski idrugi Balkanci ipo{tovaoci „balkanizma“koji neguje Sa{aStojanovi}. Odabrana jetema – prevo|enje, {to jeu skladu s osnovnomidejom ovog festivala, saidejom da knji`evnostpo~inje kad se iskora~i iznacionalnih, etni~kih,verskih okvira

Vidim sa rado{}u da }ejubilarno, deseto izdanje ThinkTank Towna biti posve}enoknji`evnom prevo|enju, tako dadok vreme polako prolazibliskost postaje sve ve}a. Gotovoda postaje neka vrsta starijegbrata na{eg festivala Slavikakoji se odr`ava u Torinu, a kojije stigao do svog tre}eg izdanja