dete i umetnost
DESCRIPTION
Seminarski Interaktivna pedagogijaTRANSCRIPT
UNIVERZITET U NOVOM SADU
FILOZOFSKI FAKULTET
ODSEK ZA SRPSKI JEZIK I KNJIŽEVNOST
INTERAKTIVNA PEDAGOGIJA
Pejić Mila SF22/11
DETE I UMETNOSTprofesorka/mentorka
Andevski Milica
2015, Novi Sad
“ Sva deca su umetnici. Problem je u tome kako da ostanu umetnici i onda kada odrastu.“
Pablo Pikaso
Odnos odraslih prema umetničkom stvaralaštvu dece
Odrasli veoma često ne razumevajući dečiju umetnost, posežu za terminima igrarije, slikarije i
drugima. Ne shvatajući čin dečijeg stvaranja stvaraju predrasude kada kažu “Deca se samo
igraju.” Ipak, treba se potruditi da se shvati dečija kreativnost, kreativni rad i umetnost. To je
veoma složen sistem učenja, spoznavanje odnosa kako među stvarima tako i među ljudima.
Treba naglasiti koliko ta igra pokazuje razvijenost sposobnosti deteta koje stvara. Ova
sposobnost se ogleda u dečijoj primeni apstraktnog i korišćenju simbola, a simboli su sami za
sebe složen jezik.
Za razliku od odraslih, dete svom radu pristupa sa daleko više ambicije, sigurnosti i bez
odugovlačenja ono uzima materijal u ruke i stvara. Oni imaju jasnu ideju koju predočavaju
svojim umetničkim delima, a napor je stvaran i ozbiljan, kao i sama poruka koja proističe iz
negog, recimo, crteža. Iz samog dečijeg crteža može se mnogo toga saznati o unutrašnjem
svetu deteta, o njegovim pogledima na svet, ali i o problemima koji ga muče, tako da je
umetnost u razvoju deteta od velikog značaja. Dete tim crtežom ne predstavlja samo sebe, već
i svet oko sebe-porodicu, društvo, prirodu, životinje,...
Zbog toga je veoma bitno da se razvoju umetničkih afiniteta kod deteta da bitan značaj. Kao
što znanje slova, jezika i brojeva zavisi od odraslih, tako i u spoznavanju umetnosti odrasli
imaju veliku ulogu. Ipak, umetnost se nikome ne može nametati i niko se ne može prisiliti da
je voli, za razliku od jezika čije je znanje od primarnog značaja. Same osobine jezika i
umetnosti nam jasno govore o tome. Jezik je, ipak, uređeni sistem znakova, dok u umetnosti
ima doza slobode kroz koju se izražavaju osećanja, emocije, stavovi,...Tako da se treba težiti
ka tome da se dete upozna sa umetnošću, da mu se prikažu njene mogućnosti, lepote i tehnike,
ali se ono ne treba siliti ako se vidi da nije zainteresovano za takav vid stvaralaštva. Ako ga
teramo da imititra, crta pa šablonu, peva, bez njegove prevelike želje i volje za tim,
uništavamo individualnost deteta. Najverodostojnije ispoljavanje umetnosti kod deteta je kada
se desi po njegovom nahođenju i svojevoljno. Tada dete ispoljava ’’svoje ja’’ i u tom slučaju
možemo analizirati detetovu ličnost i ideju koju ima. To ne znači da dete ne treba motivisati i
upoznavati sa umetnošću. Dete treba voditi na dečije predstave, puštati mu muziku koju voli,
čitati mu pesmice, puštati mu crtane filmove, filmove za decu, upoznati ga sa tim kako nastaje 2
fotografija, ali ne i protiv njegove volje. Takođe ga ne treba obeshrabrivati u njegovom izrazu
i viđenju umetnosti. Svaki proizvod dečije mašte u vidu nekog umetničkog izraza treba
podržati jer je to jedan od osnovnih načina da ono iskaže svoje misli i ideje.
Dečije stvaralaštvo je za svako dete ozbiljan i naporan rad, iako iz naše perspektive to deluje
samo kao igra. U tome se ogleda sposobnost gledanja, proučavanja, kreativnost deteta. Sve
ove komponente nisu potrebne samo umetnicima. One su sastavni i neophodni deo svakog
čoveka koje ga čine plemenitim i posebnim.
Zato deci treba pružiti da iskuse lepotu sveta u kojem žive i koji ih okružuje. Treba im
ponuditi raznolikost materijala, ohrabrivati ih, pohvaliti ih u samom procesu rada i zajedno sa
njima uživati u rezultatima koje postiže.
Dakle, sam roditelj najpre treba da zađe u svet dečije mašte i da tako probudi dete u sebi.
Zajedno sa detetom može da boji, crta, peva, glumi, ali isto tako da mu otkrije ono sa čim dete
do tada nije imalo kontakta. Dečije umetničko stvaralaštvo treba da predstavlja obostrano
zadovoljstvo i sintezu dečije mašte, kreativnosti i želje sa roditeljskim znanjem i iskustvom.
Kasnije će to svakako činiti učitelji i nastavnici, koji su za to obučeni i koji će na razvijanje
umetničkih afiniteta profesionalno delovati, ali su roditelji ti koji mogu najranije da učestvuju
u razvitku i stvaranju temelja umetničke strane ličnosti svog deteta.
3
Načini na koje odrasli podstiču razvoj ljubavi prema umetnosti kod dece
Dete se ne treba forsirati da crta određene stvari, po
određenim linijama i pravilima. Ono treba umetnost da
shvati kao slobodu i kao deo sebe. Najvažnije je da
uživaju u procesu stvaranja i umetnost shvate kao deo
svakodnevnog života, a ne da strepe od greške, koje su
na kraj krajeva u umetnosti inače veoma teške za
definisanje, a pitanje je i da li postoje. Što pre to roditelji
shvate, deci će biti zanimljivije i manje će se
opterećivati. Od dece ne treba tražiti da imitiraju šablone,
jer se time dečija mašta ograničava i ukalupljuje.
Svakako da svaki dečiji crtež odiše originalnošću i
lepotom, tako da za bilo kakvim preslikavanjem nema
potrebe.
Ukoliko se radi o muzičkoj umetnosti, dete treba pustiti takođe da opaža i uviđa i u tome mu
pomoći. Treba ih uputiti da slušaju i čuju određene instrumente, da osete ritam, tempo,
dinamiku. Što se tiče drugih umetnosti treba im ukazati na određene detalje, osobine, delove,
boje, odnose. Korišćenje čula je veoma važno, a umetnost pomaže u njihovom razvitku.
Sa decom je najbitnije imati strpljenja. Kada imaju određeni zadatak, treba da postupno dođu
do njegovog ostvarivanja, otkrivanjem i saznavanjem, kako bi on bio što kvalitetniji odraz
njihove ličnosti. Detetu treba postavljati pitanja, zajedno sa njim tražiti odgovor, posmatrati i
komentarisati određena dela zajedno sa njima. Od velikog je značaja ako dete odvedemo u
neku likovnu galeriju i zajedno sa njim komentarišemo obrađenu temu, boje, tehniku. Tako
ćemo čuti i kritičko mišljenje deteta. Ono će potom uvereno u svoje stavove i želje znati kako
da uspešno ostvari zadatak. Ovakav postupak je svakako plodonosniji od toga da izgubimo
strpljenje i uradimo sami nešto za dete. Nakon crtanja, takođe je poželjno da ono da svoj
komentar i da svojim rečima iskaže šta je predstavljeno crtežom ili nekim drugom tvorevinom
koju je stvorilo.
Kritičko mišljenje je bitna komponenta čijem razvitku treba težiti kod deteta, a ono se može
razviti samo ukoliko mu pružimo određena saznanja, teorijska i praktična, koja će moći da
poredi, konfrontira i na kraju o istima da sopstveni sud. Ovako se stvara i osećaj za estetiku, a
samim tim se razvija i stil deteta.
4
Otkrivanjem različitih tehnika i materijala, detetu se šire
pogledi na umetnost i načini na koji se može formirati
umetničko delo. Pored onih već ustaljenih i pomalo dosadnih
bojica i flomastera, deci treba dati priliku da prave kolaže od
novinskog papira, da po njemu crtaju, da u svom stvaralaštvu
koriste i nesvakidašnje materijale-delove tekstila, semenke,
makarone, lišće, plodove, cveće. Mašta se razvija i
upotrebom, transformacijom i ukrašavanjem starih stvari -
kutija, rolni, papira. Takođe je zanimljivo kada se spoji dečija kreativnost sa glinom,
plastelinom ili kanticama boja.
Deca treba da se osete slobodno i sigurno. Zato ne treba insistirati na čistoći pri ovakvom
eksperimentisanju. Ako deca umaču prste u boju, šaraju ili vajaju, onda im i radnu površinu
treba prilagoditi za to. Roditelji su ti koji će stvoriti prijatnu i sigurnu atmosferu u kojoj dete
može bezbrižno da stvara. Prostiranje najlona i upotreba stare odeće, kao i rad u prirodi,
ukoliko je lepo vreme, umnogome olakšava posao i roditeljima i deci.
Nakon završenog rada, decu treba pohvaliti za uložen trud, dati im neku nagradu koja će u
njima probuditi osećaj satisfakcije. Nagrada bi takođe trebalo da bude što kreativnija.
Organizovanje male izložbe uz lepu muziku i drugare svakako budi kod deteta svest da su
ostvarili određeni uspeh i da se njihovim delima poklanja pažnja, što će ih motivisati da još
stvaraju i bogate kolekciju svojih radova.
Dečiju sobu možemo ukrasiti nekim radom za
koje je dete najviše vezano, tako što ćemo ga
uramiti i okačiti na zid. Ipak, treba naučiti da
razlikuje svoje uspešne od manje uspešnih
radova, tako što će samo postati svesno toga
koliko je truda, vremena i napora uloženo u
stvaranje.
Ulaznice od izložbi, pozorišta, bioskopa,
koncerata treba čuvati i beležiti utiske sa
takvih poseta u poseban dnevnik. Detetu će
5
posle biti zanimljivo kada zajedno sa njim napravimo malu retrospektivu posećenih
događanja.
Umetnost u vaspitno-obrazovnim ustanovama
Umetnost po tradicionalnom programu predstavlja veoma bitan deo ranog detinstva. Fridrih
Frobel, otac vrtića, zastupao je mišljenje da deca treba da budu uključena u izradu sopstevnih
umetničkih dela kao i da uživaju u umetnosti koji su drugi stvorili. Za njega su umetničke
aktivnosti od velikog značaja ne znog toga da bi
pedagozi prepoznali decu sa nekim naročitim
sposobnostima, nego da se svako dete, bez izuzetka,
podstiče na svestran razvoj celokupne ličnosti deteta.
Zato još od vrtića umetnost zauzima centralnu ulogu u
vaspitanju deteta. Deca imaju časove likovne umetnosti
ili likovno, časove muzičke umetnosti ili muzičko, a u
zavisnosti od angažovanosti samog vaspitača, postoje i
veoma lepi primeri časova plesa, ritmike, glume, kao i časova u kojima se deca odvode u
muzeje, galerije i pozorišta.
Praveći umetnost, kod dece se takoće razvija i osećaj samopoštovanja, jer im se daje prostor i
prilika da izraze svoje misli i osećanja. Rad u grupi zahteva od deteta da se prilagodi
atmosferi koju iziskuje umetnička aktivnost sa vršnjacima. Ono mora da poštuje, nakon sebe,
i svoje drugare. Dete se mora vaspitati tako da zna da prihvati kritičko mišljenje i pohvale od
drugih. Umetničke aktivnost u malim grupama, koje je u zabavištu i školama lako oformiti,
pomažu deci da vežbaju socijalne veštine kao što su naizmenični rad, međusobno deljenje i
dogovaranje.
Umetnost i kognitivni razvoj
Umetnost prožima kognitivni razvoj deteta od najranijeg uzrasta. U većini slučajeva umetnost
je deci najpre veoma interesantna, baš iz razloga na koji način ona
nastaje. Tehnika nastajanja nekog dela jeste fokus njihovog
interesovanja, bilo da je to prevlačenje četkice po papiru koja
ostavlja trag u vidu boje ili je u pitanju pritiskanje glinene mase
prstima od koje nastaje određena figurica. Zatim se to interesovanje
širi na njihovo sopstveno delovanje-najpre oni odlučuju šta žele da
nacrtaju (čovek, drvo, zma,...), nakon toga odlučuju koliko će dugo
6
da rade na svom radu i na kraju ga procenjuju. Kako dete raste tako se i same umetničke
aktivnosti razvijaju i počinju se koristiti simbolički crteži.
Umetnost i motorni razvoj
Prilikom stvaranja umetničkog dela deca razvijaju kontrolu nad velikim i malim mišićnim
grupama. Veliki pokreti ruku, koji razvijaju snagu, potrebni su
za slikanje ili crtanje na većem papiru, a manji pokreti prstima,
rukama i zglobovima potrebni su za crtanje na manjim
površinama, oblikovanje makazama i oblikovanje
manipulativnih materijala. Ponavljajući ovo iskustvo kroz
praksu deca stiču poverenje u korišćenje svog motornog aparata.
Kao što odlučuju koji će deo gde da uklope u celinu, gde da
postave predmet i ostale detalje, oni uče i kako da koordiniraju
pokrete da bi sve to uspeli da izvedu. Ova koordinacija oko-ruka
je od suštinskog značaja za mnoge aktivnosti i uključujući i oblikovanje slova, kao i razmak
između njih u pisanju.
Načini na koje se sputava kreativnost u detetu
Deca se rađaju kao kreativni geniji. Ali, nažalost, kada porastu do trećeg ili četvrtog razreda
nihova kreativnost nestaje. Sa interligencijom je nešto drugačije. Postoji fenomen koji se zove
Flinov efekat, koji kaže da svaka naredna generalcija ima viši IQ,
zato što okruženje čini decu pametnijom. Kod kreativnosti se
primećujue obrnuti trend; od 1990 godine rezultati kreativnosti
padaju.
Nagrađivanje. Nagrađivanje sputava dečju maštu i istraživački duh.
Dete će uložiti taman oknoliko truda koliko je potrebno da postigne
odredjeni cilj, i ni trunku više. Nagrade i pohvale eliminišu
unutrašnje zadovoljstvo kreativne aktivnosti.
Nadgledanje. Neprestani nadzor deteta i nadgledanje svakog koraka u njegovom radu deluje
razarajućče za njegovu kreativnost. Ako su deca neprekidno monitorisana, i ako im stalno
dajemo neke instrukcije i savete, neće naučiti šta zanči prihvatanje rizika i neće saznati
vrednost grešaka u procesu učenja.
7
Ograničen izbor. Decu stavljamo u sistem koji ih uči da postoji „samo jedno pravo rešenje“.
Ispitivanje alternativa jeste srž „lateralnog“ mišljenja. Kreativno dete slobodno isprobava
moguća rešenja i rado prati sopstvenu radoznalost.
Preopterećenost. Redovna škola, domaći zadaci, treninzi, sekcije, socijalne aktivnsot, dečji
raspored nikada nije bio puniji. Odrasli ga takodje preplavljuju stimulusima, zaboravljajući na
najvažniji od svih stimulusa: dosadu. Iz dosade se razvija mašta a iz mašte kreativnost. U
trenucima kada ne radi „ništa“, dečji um stvara najbolje ideje.
Uključivanje deteta u umetnost
Dete i slikarstvo
Interesovanje za slikarstvo moguće je probuditi u najranijim periodima života. Olovka i bojice
su prva stvar koja se daju detetu u ruke kako bi ono izrazilo svoj kreativni potencijal. Kasnije
se prelazi na vodene bojice, tempere, tuš,...Slikarstvo jeste centralna aktivnost na časovima
likovne kulture. U starijim razredima počinje da se uči i istorija umetnosti, gde dete dobija
potpunu sliku o njenoj ulozi u životu čoveka.
Zainteresovanost se budi vođenjem na izložbe, bogaćenjem raznolikog materijala za rad,...
Dete i vajarstvo
Vajarstvo, kao i slikarstvo, spada u aktivnosti koje čine nastavu likovnog vaspitanja od
zabavišta do srednjoškolskog obrazovanja. Detetu se najpre daje plastelin od kojeg on
oblikuje figurice, zatim se prelazi na glinu koja se može i peći.
Zainteresovanost se budi posetom izložbi.
Dete i muzika
Muzika, kao i likovna umetnost, čini temelj od kojeg se počinje pri umetničkom vaspitanju
deteta. Detetu se od najranijih dana pevaju pesmice, kasnije ih i ono samo
usvaja i reprodukuje. Muzika treba da prožima umetnički svet deteta i da
uvek bude prisutna dok radi nešto kreativno, bilo da crta, vaja, glumi,...
Dete se tokom slušanja upoznaje sa instrumentima za čije se sviranje
takođe može javiti interesovanje koje se treba podržati. Ukoliko dete ima
sklonost ka nekom instrumentu poželjno je da pohađa muzičku školu ili
časove instrumenta za koje je zainteresovano.
Dete i poezija
Poezija je ipak umetnost koja zahteva određenu zrelost deteta. Ne može se očekivati od deteta
u predškolskom uzrastu da stvara pesme, ali se može upoznavati sa poezijom, što je
8
preporučljivo i poželjno. Na taj način se stvara ljubav prema lepoj reči, ritmu i rimi. U
osnovnoj školi, pogotovo u višim razredima, dete može osetiti potrebu da svoj svet, osećanja i
emocije predoči na ovakav način-kroz poeziju. U tom slučaju ga treba podržati i raditi sa njim
na postizanju što čistijeg stilskog izražaja.
Zainteresovanost za pisanje poezije budi se čitanjem iste, upoznavanjem sa delima pesnika,...
Dete i gluma
Afinitet za glumu kod deteta se može veoma rano primetiti.
Ima dece koja su sklona veoma veštom oponašanju ljudi oko
sebe, tj. imitaciji. Deca kod kojih je primećen ovakav talenat
nemaju problem sa govorenjem pred svojim drugarima iz
grupe/razreda, komunikativna su i nemaju bespotrebnu tremu u
određenim situacijama. Ovakve osobine i ne moraju biti odlika
deteta talentovanog za glumu, ali se vrlo lako mogu postići, a
teškoće pri javnom nastupu se mogu ublažiti pohađanjem
dramskih sekcija, koje se mogu organizovati i u predškolskom uzrastu. Kraći dramski komadi
ili prikaz basne, korisni su za razvijanje glumačkih sposobnosti kod dece. U dramskoj sekciji
dolaze do izražaja i drugi kreativni postupci kod deteta kao što su stvaranje kostima,
osmišljavanje šminke, scene,...
Zainteresovanost za glumu se postiže posetama pozorišta i bioskopa, te obrađivanjem
dramskih dela i basni.
Zaključak
Iz svega što je istaknuto proizilazi zaključak da se umetnost detetu ne može nametnuti. Dete
može biti talentovano ili ne, ali se njegova potreba za ličnim izrazom, u oba slučaja, kroz
umetnost ne sme sabotirati. Vremenom će ono shvatiti da li mu neki vid umetnosti ide od ruke
ili ne uz pomoć profesionalnih ljudi i rada sa njima. Bitno je detetu dati slobodu da se
umetnički izrazi i razvijati tu osobinu, jer se tako od njega stvara osoba koja iako možda nema
talenat da stvara umetnost, ona je poštuje i ceni. Druga grupa, talentovane dece, uz naporan
rad koji je neizostavna komponenta uspeha u umetničkom svetu, izrašće u umetnike-ljude koji
neguju umetnost tako što daju svoj doprinos istoj, za nju stvaraju i od nje žive.
Uloga pedagoga je da probudi ljubav prema umetnosti kod deteta isticanjem njenih najlepših
osobina, obradom kapitalnih dela svetske i domaće literature, slikarstva, muzike, filma,...
9
Sadržaj
Odnos odraslih prema umetničkom stvaralaštvu dece..........................................................2
Načini na koje odrasli podstiču razvoj ljubavi prema umetnosti kod dece..........................4
Umetnost u vaspitno-obrazovnim ustanovama.....................................................................6
Umetnost i kognitivni razvoj.................................................................................................6
Umetnost i motorni razvoj.....................................................................................................7
Načini na koje se sputava kreativnost u detetu.....................................................................7
Uključivanje deteta u umetnost............................................................................................8
Dete i slikarstvo
Dete i vajarstvo
Dete i muzika
Dete i poezija
Dete i gluma
Zaključak..............................................................................................................................9
Korišćena literatura
“Umetnost u ranom detinjstvu” Jill Englebright Fox, Cengage Learning, 2011
10