189

Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189198) P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona

Petar PrelogInstitut za povijest umjetnosti, Zagreb

Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvuProljetnog salona

Izvorni znanstveni rad Original scientific paper

predan 6. 10. 1999.

Saetak

Sezanizam ili Czanneov na~in rje{avanja konstrukcije oblika i pros-tora nije u hrvatskom slikarstvu nai{ao na {iroku pravovremenurecepciju i potpuna shva}anja, ali se, kao svjee i poticajno iskustvo,pojavio na izlobama Proljetnog salona, izme|u 1919. i 1921. godi-ne. Golemo zna~enje za tada ostvarene sezanisti~ke priklone imaslikarstvo Miroslava Kraljevi}a, koji je u ovu sredinu prenio po~etneimpulse ekspresionizma, ali i na osoban na~in usvojen Czanneovprincip. Tako|er, od velike je vanosti bio utjecaj Praga kao mjesta{kolovanja i boravka na{ih slikara. Me|utim, sezanizam nije bio~ist, ve} se paralelno pojavljivao i mije{ao s ostalim stilskim us-mjerenjima, a posebice s ekspresionizmom. Analizom kolorita i kis-tovnog pisma na nekoliko pejzaa hrvatskih slikara (V. Gecana, M.

Uzelca, M. Trep{ea i V. Beci}a) izlaganih na VII. i IX. izlobi Proljet-nog salona mogu}e je odrediti karakter kratkotrajnih sezanisti~kihpriklona u na{emu slikarstvu. Potezi kistom na{ih slikara nikada nisupoprimili dostatan konstruktivni karakter, kao {to ni shva}anje bojenije bilo potpuno, niti je poprimilo sezanovsku ~isto}u. Ipak, ovanepotpuna sezanisti~ka artikulacija put je usvajanju osnova ~vrstekonstrukcije i vje{tine komponiranja, te ima zna~aj ~vrstog temelja ilogi~nog razvojnog spoja za stilska kretanja koja }e uslijediti. Stogasezanizam Proljetnog salona (moemo ga nazvati na{im drugimsezanizmom, ako Kraljevi}a i Beci}a iz pari{kih razdoblja shvatimokao prvi) ~ini vanu dionicu kontinuiteta hrvatskoga slikarstva, ane samo epizodu bez posljedica.

Paul Czanne ostvario je unutar europske umjetnosti presu-dan utjecaj postav{i putokazom prema osloba|anju slikar-stva balasta pretjerane opisnosti i narativnosti. Slue}i sebojom kao specifi~nim sredstvom i konstruktivnim potezomkao temeljnim elementom slikarskoga na~ina, Czanne pred-stavlja polaznu to~ku u razvitku avangardnih umjetni~kihsmjerova po~etka dvadesetog stolje}a.

Sezanizam ili Czanneov na~in rje{avanja konstrukcije ob-lika i prostora nije u hrvatskom slikarstvu nai{ao na {irokupravovremenu recepciju i potpuno shva}anje, niti je ostaviodubokog traga u smislu stvaranja odre|ene {kole ili sljed-be. Me|utim, njegovo je slikarstvo ipak postalo op}immjestom, tako da su se mnogi na{i slikari tijekom cijelogdvadesetog stolje}a povremeno vra}ali Czanneu. Sezani-zam }e se, pak, kao izrazito svjee i poticajno iskustvo poja-viti u hrvatskoj umjetnosti u vrijeme Proljetnog salona, kaojedan od naprednih putova koje su tada zacrtavali mladi sli-kari. Stoga, elimo li pravilno sagledati njegove dosege unu-tar na{eg umjetni~kog okruenja, ne treba ga promatrati kaotvrdu slikarsku doktrinu ili strogo definirani stil (s bezbrojputa isticanim pravilima sve u prirodi oblikovano je prematri temeljna modela: kugli, sto{cu i valjku), ve} kao ivoiskustvo koje je razli~itim putovima dolazilo do na{ih um-jetnika, ostavljaju}i im pritom {iroke mogu}nosti usmjera-vanja.

Sezanisti~ka stilizacija, kako s oprezom kae Boidar Gag-ro, pojavljuje se kao najuo~ljivije zajedni~ko obiljeje dru-

gog i moda najvanijeg razdoblja Proljetnog salona, od1919. do 1922.1 Ipak, iako se na izlobama Proljetnog sa-lona odre|eni tragovi sezanizma mogu prona}i i ranije, anjegove posljedice i kasnije, a s obzirom na to da se 1921.godina uzima kao prijelomna u stilskim previranjima unutarProljetnog salona,2 za interpretaciju sezanizma kao prepoz-natljivog obiljeja i djelatnog iskustva treba uzeti upravo tugodinu kao gornju granicu, a 1919. s nastupom nove genera-cije kao donju. Intenzivni sezanisti~ki prikloni najja~e }ebiti izraeni na izlobama Proljetnog salona 1919. i 1920.godine.

Na derivacije sezanizma koje je ostvarila ova generacija usvojim djelima, a koje su bile obiljeene i s mnogo osobno-ga, nekoliko je prostorno i vremenski razli~itih faktora pre-sudno utjecalo. Ponajprije, golemo zna~enje ima slikarstvoMiroslava Kraljevi}a, koji }e u ovu sredinu prenijeti kakopo~etne impulse ekspresionizma, tako i na osoban na~in us-vojen Czanneov princip. Tako|er, odlu~an je bio i utjecajPraga kao mjesta {kolovanja i boravka na{ih umjetnika, gdjeje na njihovo slikarstvo djelovala Preislerova sezanisti~kapouka, a od velike je vanosti bilo op}e poticajno umjetni~-ko ozra~je koje se u gradu moglo osjetiti. Czanne je biopoznat u na{im kulturnim krugovima i preko reprodukcija i~asopisa koji su kruili me|u mladim slikarima, ali i kratkot-rajnih boravaka na{ih umjetnika u Parizu. Me|utim, zbogjo{ uvijek prisutnih odjeka secesije, kao i radi prihva}anjadruga~ijih pobuda, sezanizam tada u na{oj sredini nije mo-

190

P. Prelog: Doprinos interpretaciji sezanizma u slikarstvu Proljetnog salona Rad. Inst. povij. umjet. 23/1999. (189198)

gao biti ~ist. On se mije{ao i istovremeno pojavljivao sostalim novim usmjerenjima, posebice u istom vremenu sna-no izraenim ekspresionisti~kim tendencijama, stvaraju}isvojevrsnu hibridnu situaciju.3

Potpuno i {iroko prihvatiti sezanizam u na{oj sredini u tijekuprvih desetlje}a dvadesetog stolje}a, zna~ilo bi za na{e sli-karstvo, jo{ uvijek obiljeeno secesijskim produenjima, Be-~om, pa i Mnchenom, izravan priklju~ak na temelje napred-nih tendencija toga vremena. Ipak, do takva slijeda nije moglodo}i, ali }e se parcijalno prihva}anje oznaka sezanizma iprimanje saznanja iz druge ruke pokazati bitnim za konti-nuitet razvitka hrvatskoga slikarstva. Bez dodira sa Czan-neovim iskustvima ~vrste slikarske gradnje, koja se moguprepoznati ponajprije unutar slikarstva Proljetnog salona(kod nadolaze}e generacije: Gecana, Trep{ea, Uzelca, Varla-ja; kod starijih poput Beci}a, ali i u slikarstvu [ulenti}a,Mi{ea i Tartaglie), hrvatsko bi slikarstvo zasigurno imalodruga~iji tijek. Ta }e se iskustva pokazati presudnima i zarazvitak pojedinih opusa, ali i razvojnih usmjerenja na{egaslikarstva, koje se tijekom tre}eg desetlje}a pribliava stup-nju podudaranja s tendencijama realizama na europskom pros-toru.4 Upravo je u tome temeljna vanost tih kratkotrajnihpriklona sezanizmu i s te }e se strane oni pokazati bitno od-re|uju}im. Prihva}eni sezanisti~ki elementi i njihova inter-pretacija u djelima na{ih slikara predstavljaju usmjerenje najednu od vitalnih to~aka slikarskog moderniteta, te stoga~ine vanu, nezaobilaznu i, gotovo bismo mogli re}i, neop-hodnu dionicu kontinuiteta, a ne samo epizodu bez posljedica.

Cilj je ovoga rada doprinijeti odre|enju povijesne vanostisezanisti~kih utjecaja na na{e slikarstvo u vremenu Proljet-nog salona, i{~itati izvore tih utjecaja i ustanoviti elementeu kojima se oni mogu prepoznati na slikama koje spadajume|u vrhunce slikarstva Proljetnog salona i hrvatskoga sli-karstva toga vremena.

* * *

Studija koja bi analiti~ki obradila utjecaje Czanneova sli-karstva na na{u sredinu, te prou~ila elemente u kojima se tiutjecaji naj~e{}e reflektiraju i odredila njihove dosege i pos-ljedice, nije objavljena. Problematika sezanizma unutar Pro-ljetnog salona tako|er nije zasebno obra|ivana. Me|utim,sezanisti~ki su utjecaji na razli~ite na~ine i s razli~itih staja-li{ta razmatrani u literaturi, o njima se dosta pisalo od no-vinskih kritika i stru~nih studija, do monografskih obrada imalobrojnih sinteza hrvatskoga slikarstva ali su zaklju~neocjene ~esto bile op}enite i me|usobno valorizacijski neu-jedna~ene. Ipak, spomenut }u nekoliko tekstova u kojima jemogu}e prona}i osnovne odrednice odnosa prema tom seg-mentu na{ega slikarstva i prema recepciji Czanneove um-jetnosti u na{oj sredini op}enito. Neki od autora prepoznalisu neospornu vanost sezanizma za hrvatsko slikarstvo, po-sebice u vremenu Proljetnog salona.

Antun Branko [imi}, uz Iljka Goren~evi}a najzna~ajniji teo-reti~ar i likovni kriti~ar svoga vremena, u tekstu Konstruk-tivno slikarstvo,5 objavljenom 1921. godine povodom iz-lobe Save [umanovi}a u zagreba~kom Umjetni~kom pa-

viljonu, prosu|uje zna~enje Czanneove pojave za europ-sko, ali i na{e slikarstvo. U tom kontekstu ocijenit }e [uma-novi}ev slikarski razvitak on nakon ekspresionisti~kihdjela izloenih godinu dana ranije u Muzeju za umjetnost iobrt, a na kojima utjecaj sezanisti~ke konstrukcije ima veli-ko zna~enje, kre}e putem Lhoteova neokubizma. Na taj na-~in [imi} prepoznaje jedan od razvojnih putova koje u vrije-me Proljetnog salona omogu}ava poznavanje Czanneovaslikarskog na~ina.

Moda je najop{irniji opis Czanneova pogleda na slikar-stvo u doma}oj povijesti umjetnosti dao Grgo Gamulin usvome ranom tekstu Uz idolatriju czannizma6 iz 1946. go-dine. Ipak, Gamulin daje op}u ocjenu Czannea u skladu sdru{tvenim trenutkom u kojemu je tekst pisan,7 ne ulaze}i udefiniranje konkretnih utjecaja sezanizma na pojedine opu-se na{ih umjetnika i ne spominju}i korpus slikarstva Proljet-nog salona.

Pi{u}i o Proljetnom salonu u pregledu hrvatske umjetnostiiz 1943. godine, Ljubo Babi} ne otkriva sezanizam kao je-dan od zna~ajnijih stilskih priklona.8 Doris Bari~evi}, pak, ukatalogu izlobe 60 godina slikarstva i kiparstva u Hrvat-skoj9 odre|uje Proljetni salon kao zna~ajnu sintetsku jedi-nicu hrvatske umjetnosti toga vremena. Ipak, i taj tekst osta-je bez spominjanja sezanizma kao vanog stilskog priklona.U prvom ozbiljnom pristupu slikarstvu Proljetnog salona ipoku{aju odre|ivanja osnovnih tendencija koje su se javlja-le i isprepletale u kontinuiranom postojanju ove izlobenemanifestacije tijekom dvanaest godina, Boidar Gagro, kakoje ve} u uvodu spomenuto, sezanizmu pridaje veliku ulo-gu.10 Vaan doprinos dao je i Miodrag B. Proti} uspje{noodre|uju}i zna~enje i posljedice sezanisti~kih utjecaja nahrvatsko slikarstvo u usporedbi sa slovenskim i srpskim, sm