Download - 115_132

115

GABRIJELA KIIEK*

UDK:UDK: 808.51(38)

808.51-053.6"20"Izvorni znanstveni rad

Primljeno:18. veljae 2011.

*Gabrijela Kiiek, znanstveni novak, Odsjek

za fonetiku Filozofskog fakulteta Sveuilita u

Zagrebu, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, gkisicek@

ffzg.hr

Usporedba antikoga i suvremenoga poimanja dobroga govornika

Saetak: Antiki retoriari kao to su Ciceron, Kvinti-lijan i Aristotel u svojim su djelima veliku pozornost po-sveivali karakteristikama dobroga govornika. Pod tim su podrazumijevali ne samo govornike vjetine ve i moralne karakteristike ovjeka. Kvintilijan je rekao kako govornik prije svega treba biti dobar ovjek, Ciceron je isticao vanost irine znanja i ope naobrazbe govornika, Aristotel je govorio o dobronamjernosti i estitosti govor-nikova karaktera. Unato tomu, suvremeni autori pri-runika o retorici, karakteru govornika posveuju manje pozornosti. Iako istiu da postoje odreene karakterne, drutvene i kulturne osobine koje govorniku olakavaju razvoj govornikih vjetina, ipak veu pozornost posve-uju strukturiranju i izvedbi govora. Ovim radom daje se pregled antikoga poimanja dobroga govornika te se usporeuju slinosti i razlike sa suvremenim retorikim autorima. Uz to, na ispitanicima, studentima Filozofskog fakulteta i Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu provjerava se koliku oni vanost pridaju ka-rakteristikama koje su antiki autori smatrali iznimno vanima. Cilj je zakljuiti kako se danas poima dobar go-vornik, koje su njegove karakteristike i jesu li potenje, ast i mudrost, visoko cijenjene u antiko vrijeme, izgubi-le na vanosti.

Kljune rijei: antiki retoriari, suvremeni retoriari, karakter govornika, govornike vjetine.

1. Uvod

Retorika je svoj procvat doivjela u antikoj Grkoj i kla-sinom Rimu s poznatim i slavnim govornicima poput De-mostena i Cicerona. Poduavanje retorike u to je vrijeme bilo iznimno vano i predstavljalo je osnovnu vjetinu koju

116

DIACOVENSIA XIX (2011.)1.

svaki obrazovan ovjek mora posjedovati. Poznati grki i rimski uitelji govorni-tva, poput Izokrata i Kvintilijana, nikada nisu dobili dostojne nasljednike, a stolje-ima je poduavanje vjetine govornitva bilo nedovoljno zastupljeno. No, sagleda li se povijesna perspektiva, to je donekle i razumljivo. Represivna drutva ne dopu-taju slobodu govora, razliitosti stavova i sputavaju razvoj kritikoga miljenja. I. kari1, u uvodu knjige Glasoviti govori, istie: Govornitvo je alat demokracije. Demokracije ne moe biti bez govornitva, ali i obrnuto demokracija pogoduje razvoju govornitva. eli li tko ukinuti demokraciju, najprije mora utiati govor...

21. stoljee vrijeme je demokracije. Hrvatska je nakon mnogo godina autoritativne vlasti razvila demokratsku dravu, a s njom i slobodu govora. No, slobodu treba znati iskoristiti, a priliku da se javno govori opravdati. Upravo stoga poduavanje retorike dobiva veliku vanost u dananjemu drutvu. kari2 istie: Retoriki po-stupci ne preispituju samo razumnost odluka nego i njihovu etinost. Toposi sa-vjesti, toposi dobra, solidarnosti, pravde, potenja, ljubavi, opratanja, premise su entimemima koji se zalau za etino. Ovim se radom eljelo usporediti koliko se u aspektu etinosti razlikuje antiko i suvremeno poduavanje govornitva, odnosno postoje li razlike u poimanju tko moe i zasluuje biti javnim govornikom, tj. koje ljudske odlike govornik mora imati.

2. Antiko poimanje dobroga govornikaAntiki autori od Platona preko Aristotela i Cicerona do Kvintilijana isticali su va-nost govornikova karaktera u javnom govoru, posebice onomu usmjerenom uvje-ravanju. Aristotel je isticao da s jedne strane imamo govornikove argumente, iji se izbor temelji na njegovu karakteru, dakle na etosu. A s druge strane valja voditi rauna o patosu, dakle o sluateljstvu. Meutim etos je temelj retorike i to zbog toga to se uvjerljivost postie vrstim karakterom onda kada je govor takav da govornika ini dostojnim povjerenja, jer mi uope najradije i najspremnije pokla-njamo povjerenje estitim ljudima, naroito kada je rije o stvarima koje nisu jasne i u koje se moe sumnjati.3 Iako je Aristotel prvi jasno i eksplicitno govorio o etosu kao vanom elementu uvjeravanja, govornikovim karakterom bavili su se i autori prije njega. Njegov uitelj, Platon, napisao je nekoliko vanih djela iz podruja re-torike. Iako je bio poznat kao svojevrsni protivnik retorike (tj. sofi stike retorike) te u svom djelu Gorgija retorici oduzima ne samo status znanosti nego i umijea te je defi nira prije svega kao praktinu vjetinu koju potpuno odreuje i usmjera-va iskustvo, ipak je dio svog rada posvetio govornikovu karakteru.4 U djelu Fedar

1 I. KARI to e nam retorika?, u: I. ZADRO, Glasoviti govori, Naklada Zadro, Zagreb, 1999. str. X. 2 Isto, str. XII

3 M. MEYER i dr., Povijest retorike od Grka do naih dana, Disput, Zagreb, 2008., str. 39.

4 M. BEKER, Kratka povijest antike retorike, Artrezor, Zagreb, 1997., str. 15.

117

G. KIIEK, USPOREDBA ANTIKOGA I SUVREMENOGA ..., STR. 115.-132.

bavio se samom prirodom i ulogom retorike u grkom javnom ivotu. Istie kako je za ovjeka koji se bavi retorikom bitno da bude upoznat s ljudskom svijeu. Budui da je govor voenje ljudskih dua psihagogija govornik mora znati s kakvom vrstom svijesti je suoen. Glavni je cilj retorike da uvjeri sluatelje, a da bi se to postiglo, esto nije bitna istina nego vjerojatnost.5 Vjerojatnosti najvie pridonosi govornikov karakter.

Izokrat, najpoznatiji grki uitelj govornitva i osniva jedne od najvanijih kola u antici, o govornikovu karakteru govorio je u kontekstu predispozicija koje njegovi studenti moraju imati. Najvanije kod njih su irok spektar znanja i ope kultu-re. Izokrat govori i o karakteristikama velikih voa i znaajnih politiara koji uvi-jek moraju biti pravedni, govoriti istinu, ali i pokazivati ljudskost, osjeajnost, empatiju6. To je isticao govorei o svom najboljem ueniku Timotheusu, kojega su krasile sve osobine dobroga govornika, ali su mu esto zamjerali hladnou i aro-ganciju.

Vanost govornikova karaktera i drutvenoga ugleda Aristotel je vrlo detaljno obraivao u svojoj Retorici, pri emu istie da su od posebne vanosti govornikova ast, estitost, dobronamjernost i dobar ugled u drutvu. Dobar ugled defi nira kao ope uvjerenje da je netko astan ovjek ili je to posjedovanje neega to svi ili veina ili estiti ili razboriti ljudi prieljkuju, a ast kao znak steenoga ugleda u vrenju dobrih djela te se s pravom i najradije potuju izvritelji dobroinstava, ali i oni koji su u mogunosti da dobro ine.7 Vanost govornikova karaktera Ari-stotel objanjava na sljedei nain: Budui da se metode uvjeravanja ne izvode samo pomou rijei apodiktikoga nego i etikoga karaktera (jer vjerujemo onom govorniku koji se odlikuje odreenim svojstvima, kao to su estitost ili dobrona-mjernost, ili objema) treba poznavati osnovne osobine svakoga od njih, a za njih iste predstavljaju najvei stupanj uvjerljivosti.8 Najveu pozornost govornikovu karakteru u svojim su djelima posvetili rimski re-toriari Ciceron i Kvintilijan. U svojim knjigama Orator i De oratore Ciceron govori o vanosti same retorike, istiui da je govornitvo sloenija pojava nego to to ljudi obino zamiljaju te kako u sebi ukljuuje mnogo umjetnosti i znano-sti te da je govornitvo svakako vie od izbora rijei9. Navodi i niz svojstava koja bi trebala krasiti dobroga govornika. Govornik treba posjedovati iroko znanje te opu kulturu, naglaavajui da samo mudar ovjek moe biti dobar govornik. Bitno

5 Isto, str. 15.

6 G. A. KENNEDY, A New History of Classical Rhetoric, Princeton University Press, Princeton, New Je-srey, 1994., str. 45.

7 ARISTOTEL, Retorika, Naprijed, Zagreb, 1989., str. 40.

8 Isto, str. 52.

9 M. BEKER, Kratka povijest antike retorike, str. 60.

118


je svojstvo govornika rjeitost. Za govornika je vano da su mu poznate metode i stil kojima moe djelovati na sluatelje, tj. da posjeduje odreena retorika znanja. Jedini ovjek dostojan da se naziva govornikom jest onaj koji govori mudro i sree-no, pokazujui dobro pamenje i sposobnost iznoenja grae. Govornik, naravno, ne moe poznavati sve struke, ali se valja dobro informirati o svim relevantnim pojedinostima struke kojom se bavi. Vana je etika osjetljivost, uz sposobnost isti-canja i uljepavanja (fi gurativnost). Pravi, dobar govornik treba imati naobrazbu treba prouavati, itati i razmiljati o svemu u ljudskom ivotu.10

O svojstvima idealnoga govornika Ciceron je pisao i u svojoj posljednjoj znaajnoj raspravi o retorici Orator.11 Istie da dobar govornik mora biti majstor u sva tri stila (jednostavni, srednji i uzvieni) te mora podjednako dobro vladati i tehni-kom stranom govora (pronalaenje teme, raspored, pamenje, izvedba). Ciceron se zalagao da govornik ovlada svim trima razinama stila, primjenjujui ih prema predmetu govora. Treba voditi rauna o ritmu u govoru, simetriji u naglascima to pretpostavlja poznavanje ortoepije i standarda. Smatra da ne postoje razliite vrste govornika, ve se oni meusobno razlikuju iskljuivo prema kvaliteti. Najbolji je govornik onaj koji pouava, prua zadovoljstvo i gane sluatelja. Atiki govornici trebaju posluiti kao uzor, oni su izbjegavali apsurdno i irelevantno u izboru teme, a u rjeniku nisko, vulgarno i neumjesno. Daljnje kvalitete, o kojima govori Cice-ron, jesu dosjetljivost i duhovitost, ali umjerena govornik ne smije pretjerati u pokuaju da bude duhovit jer e u tom sluaju djelovati klaunovski; treba izbje-gavati unaprijed pripremljene viceve jer humor mora proizlaziti iz same situacije. Vaan je i izbor stila jer valja voditi rauna o tomu da emo govornika koji govori jednostavnim stilom smatrati mudrim, onog koji govori srednjim stilom ugodnim, a onoga koji stalno govori uzvienim stilom jedva da emo smatrati normalnim. Smatra da je u govoru potrebna vatrenost, ali ne uvijek; idealan govornik govorit e o prosjenim stvarima obino, o uzvienim pojavama dostojanstveno, a o sred-njim mijeanim stilom.

Osim Cicerona o vanosti uenja retorike i karakteristikama govornika pisao je i Kvintilijan u svojemu djelu Obrazovanje govornika, zamiljajui da odgoj i kolo-vanje govornika traju itav ivot. Cijelu 12. knjigu Obrazovanja govornika posve-tio je opisu govornikova karaktera, metodama izgraivanja karaktera te govornoj izvedbi. Knjigu zapoinje priznanjem da je ovo najtei dio njegova zadatka, ali da e ipak biti smion do te mjere da e pokuati dati moralni lik svojega govornika i odrediti njegove dunosti. Osnovni Kvintilijanov postulat jest da samo estit i va-ljan ovjek moe biti govornik12. (Nemo orator nisi vir bonus.) Istie da govornik

10 Usp. Isto, str. 60.

11 Usp. G. A. KENNEDY, A New History of Classical Rhetoric, str. 140.

12 M. F. KVINTILIJAN, Obrazovanje govornika (odabrane strane), "Veselin Maslea", Sarajevo, 1985., str. 490.

119


prije svega mora biti dobar ovjek to objanjava time to je cilj govornika uvjeriti sudca da je neto istinito i pravedno, a zasigurno e u tomu bolji biti dobar ovjek nego lo. Dobar e ovjek ee govoriti ono to je istinito i pravedno. Dobroga govornika karakterizira umjeren ivot osloboen poroka, pouda i uivanja jer mu tako ostavlja vremena za bavljenje znanstvenim radom. Osim moralnih vrijednosti koje valja posjedovati, ali i moralno izgraivati karakter, Kvintilijan istie vanost znanja, strunosti i naobrazbe jer dobar govornik mora poznavati pravo, povijest. Isto tako za govornika je vano i izgraivanje samopouzdanja. Osobine koje nada-lje istie jesu pravednost, dobronamjernost. Kao primjer navodi savrenoga go-vornika Cicerona ne vidim da je i u jednomu dijelu njegove politike karijere nedostajala dobronamjernost uistinu valjanoga graanina Govornik mora, prije svega, svu pozornost obratiti izgradnji svojega moralnog lika.13 Naravno, Kvintilijan u Obrazovanju govornika pozornost posveuje i kompoziciji govora, i pamenju, i fi gurativnosti, i govornim stilovima, a i govornoj izvedbi. Glas i pokret koji ine govornu izvedbu imaju veliku snagu i vanost u govornitvu. Kvintilijan istie: Ono to smo u glavi sastavili i nije toliko vano koliko nain na koji to iz sebe dajemo; zato nijedan dokaz koji govornik navodi nije sam po sebi toliko vrst da ne e na snazi izgubiti ukoliko ne bude potpomognut uvjerljivim glasom govornika. Sva e osjeanja neizbjeno splasnuti i oslabjeti ako ne budu potpomo-gnuta glasom, izrazom lica i itavim dranjem tijela.14

Iako je svaki od antikih autora imao svoje vienje vanosti uenja retorike i svoj opis idealnoga govornika, svi se slau da dobar govornik mora biti dobar ovjek, mudar, obrazovan, struan, ali i astan, dobronamjeran, etiki osjetljiv. Veliku po-zornost posveivali su dobrom pamenju, rjeitosti i umijeu govorenja u razlii-tim stilovima.

U razdoblju kranske retorike vana su poimanja svetoga Augustina koji je poseb-no zanimljiv jer je prije obraenja bio ugledni profesor retorike dubokih ciceron-skih uvjerenja. Smatra kako se dobar govornik, propovjednik ili uitelj u svojemu nastupu ne bi smio oslanjati na uzvienu pomo, ve je govornika naobrazba ne-ophodna. Augustinovo vienje morala i karaktera govornika razlikuje se od onoga to su o etosu govorili Aristotel, Kvintilijan i Ciceron. Osobni ivot govornika njegov kranski doprinos, ujednaenost izmeu onoga to govori i radi ima vei uvjeravajui utjecaj nego govornike vjetine i elokvencija.15 Takoer smatra da u odreenoj situaciji i lo ovjek moe biti dobar govornik. Pri tomu Augustin sma-tra: Mogue je da licemjerna osoba napie propovijed o vanosti istine, ali takav e govor biti neuvjerljiv publici koja ga poznaje. Takva propovijed moe uvjeriti

13 Isto, str. 493.

14 Isto, str. 494.

15 G. A. KENNEDY, A New History of Classical Rhetoric, Princeton University Press, Princeton, New Je-srey, 1994., str. 269.

120


publiku jedino ako je proita osoba poznata po svojoj estitosti.16 Augustinova promiljanja o dobrom govorniku vezana su uz poimanje dobroga propovjednika.

O Augustinovu vienju svrhe i umijea propovijedanja pie I. Ragu istiui da se u pozadini pozitivnoga vrjednovanja retorike krije jednostavan teoloki razlog: Na-ime, Augustin je svjestan da ljupkost govora moe biti tetna ako se dogaa na te-tu istinitosti propovijedi. Ali, ako propovjednici imaju nakanu da Boja rije bude prihvaena od strane sluatelja, tada je posve razumljivo da e je sluatelji lake i radije prihvatiti ako ona bude istovremeno istinita i ljupka.17 Govorei o osobina-ma dobroga propovjednika istie poniznost i hrabrost. Jednom rijeju, ponizan propovjednik prvo je sluatelj, a tek onda govornik. Poniznost takoer pretpostav-lja da propovjednik ne smije nastupati kao da sve zna...18 Pod hrabrou propo-vjednika podrazumijeva da mora biti spreman na protivtine i neprihvaanje od strane svijeta pa i samih vjernika. Ne smije se bojati ljudi i imati pogrjean obzir prema njima19. Prema Augustinu za dobrog propovjednika vano je da koristi jed-nostavan jezik i jednostavan stil jer e tako biti najuspjeniji u poduavanju slua-telja. No, prije svega: Da bi mogao poduavati sluatelja, propovjednik mora ra-zumjeti tekst. A to nije mogue, kako smo ve vidjeli, ako se propovjednik ozbiljno ne posveti istraivakom studiju i molitvenom razmatranju Svetoga pisma.20 Da-kle, Augustin je isticao vanost znanja i strunost govornika, odnosno propovjed-nika, a glede govorne izvedbe, smatrao je da bi propovjednik trebao imati ugodan glas i nenametljive pokrete tijela.

3. Suvremeno poimanje dobroga govornika

U usporedbi s antikim autorima suvremeni prirunici javnoga govora vrlo malo pozornosti posveuju karakteristikama govornika i to veinom referirajui se na antike autore, ponavljajui i djelomino dopunjujui njihova naela. Razvojem retorike, osobito u drugoj polovici 20. stoljea, napisan je velik broj prirunika i udbenika posveenih toj tematici. Poetak novoga milenija donosi novi procvat retorike, tj. umijea javnoga govorenja, a time i specijalizaciju pojedinih autora na vrlo uska podruja. Velik broj radova posveen je argumentaciji, pogrjekama u ar-gumentaciji i primjeni argumentacije u razliitim strukama. S druge strane, mnogo je knjiga usmjereno usavravanju govornikih vjetina i savjetima o strukturiranju samoga govora pri emu su svakako najplodnije zemlje engleskoga govornog po-druja.

16 Isto, str. 270.

17 I. RAGU, Sustavno-teoloko promiljanje o propovijedi, u: Diacovensia 27(2010.)3, str. 501.-516.

18 Isto, str. 513.

19 Isto, str. 514.

20 Isto, str. 508.

121


U Hrvatskoj se takoer posljednjih godina sve vie pie o retorici, a jedan od najsta-rijih autora koji se bavio govornitvom, ali i karakteristikama dobroga govornika jest uro Graanin. On u knjizi Temelji govornitva linosti govornika posveu-je vie pozornosti od ostalih. Istie vanost govornike izobrazbe i to predmetne ili strune, ope kulturne i vlastite (koja ukljuuje samostalno prouavanje literature i uvjebavanje javnoga govora). Meutim, osim izobrazbe, Graanin napominje da postoje odreeni naravni darovi koji olakavaju izgradnju govornikove linosti. ovjek vrlo pristala izgleda, ugodne vanjtine, zvonka i topla glasa, snanih go-vornih organa, naravno gipkih kretnji, a k tomu pun duhovitosti i bogate mate, izvanredno dobra pamenja izgleda kao stvoren za govornika. I nema nikakve sumnje, da e onomu tko posjeduje biti daleko lake govorniki se izgraivati, nego onomu tko svega toga nema.21 Graanin jedno poglavlje svoje knjige posveuje ulozi govornikove linosti istiui da je govornikova linost od kapitalnog znae-nja. Nadalje, govori da nema nikakve sumnje da su govorniku potrebna neka li-na svojstva koja e njegovoj rijei dati snagu i uvjerljivost izvan i iznad onoga, to ih prua sama argumentacija22. Svojstva govornikove linosti, koja su u najuoj vezi s uvjeravanjem, prema Graaninu su: karakternost, ozbiljnost, smjernost, neustra-ivost, dobrohotnost i osjeajnost te ar due. Svaku od navedenih karakteristika defi nira i pojanjava. Pod karakternou podrazumijeva estitost, razboritost, mo-ralnost, pozivajui se pri tomu na Ciceronove i Aristotelove rijei. Pod ozbiljnou podrazumijeva istinski i ispravan odnos prema stvarnosti. Smjernost znai izosta-nak bilo kakve razmetljivosti. Zanimljivo je Graaninovo poimanje dobrohotnosti i osjeajnosti kada kae da svaki govornik mora biti pomalo i pjesnik. Ili lirik ili epik. No, nikako ne romantik: kao realista on to ne smije biti.23

Neustraivost rezultira snanim govornikim nastupom koji pretpostavlja posve-manju sigurnost i odlunost24. Na kraju poglavlja Graanin zakljuuje: govor-nik, konano, ne e biti tko ne posjeduje izvjesnu veliinu duha, ono to su stari zvali 'magnitudo animi' spojenu s gorljivou.25 Snaan duh govorniku daje mo-gunost da na druge snano djeluje pokreui ih. Meu najvanijim retoriarima u Hrvatskoj svakako je Ivo kari ije knjige U potrazi za izgubljenim govorom i Temeljci suvremenoga govornitva pridonose oivljavanju vanosti uenja govornitva. kari u knjizi U potrazi za izgubljenim govorom takoer istie vanost govornikoga obrazovanja za one kojima je go-vor zanat, a to su svi nastavnici, glumci i spikeri, rukovodioci, politiari, pravnici,

21 . GRAANIN, Temelji govornitva, uro Graanin, Zagreb, 1968., str. 25. 22 Isto, str. 31.

23 Isto, str. 36.

24 Isto, str. 39.

25 Isto, str. 40.

122


radnici uslunih djelatnosti itd.26 I kari se govorei o karakteru govornika pozi-va na Cicerona i Kvintilijana, citirajui da samo astan ovjek moe biti govornik. Ipak, kao fonetiar posebnu vanost daje glasu i izgovoru jer: Nema velikih govor-nika, velikih glumaca bez velikoga glasa, jednako kao to nema ni velikih pijanista ni slikara bez dobre tehnike svog posla.27

Jasna ego u svojoj knjizi Kako postati uspjean govornik istie vanosti govorni-koga obrazovanja. O karakteristikama dobroga govornika kae: Dobar govornik odlikuje se jasnoom, loginou i poetinou, emocionalnou i izraajnou, ne-izvjetaenou, domiljatou i govornom spretnou.28

Naslov knjige Confi dence in Public Speaking Paula Nelsona govori o kljunom in-teresu autora. Slino kao i u mnogim drugim knjigama, usmjerenim na pobolja-nje javnoga govora, naglasak je na pripremi, strukturi i izvedbi govora, a s ciljem da se budui govornik osjea to sigurnijim u svojemu nastupu.29 Nelson govori o koristima uenja retorike i o osobinama koje e govornik stei nakon usvojenih govornikih vjetina, kao to su samopouzdanje, kritinost u miljenju, aktivno sluanje... No, o osobinama koje govornik treba posjedovati ne govori nita.

Knjiga Michaela Osborna Public Speaking esto se koristi kao udbenik u podua-vanju javnoga govora. Napisana je metodino, opisane su razliite govorne strate-gije i vrste govora te je korak po korak objanjen proces pripreme govora. Osborn, referirajui se na Aristotela, govori o vanosti govornikoga etosa, istiui kako etos govornika ine: kompetentnost, potenje, simpatinost i snaga. Detaljnije objanjava vanost svake od navedenih karakteristika:

1. strunost, kompetentnost govornik koji je informiran, inteligentan i do-bro pripremljen. Ljudi radije sluaju osobu koja pokazuje znanje i iskustvo.

2. integritet, potenje etinost govornika, iskrenost i pouzdanost. Publika bolje reagira na rijei govornika koji pokazuje odgovornost, odlunost i preuzi-manje odgovornosti za svoje postupke.

3. simpatinost vano je svidjeti se publici, a to postiu oni koji zaista brinu o publici, o tomu da govore jasno i da se svojim govorom prilagode potrebama i zahtjevima publike.

4. snaga oituje se u samopouzdanju, odlunosti. Ljudi vie i lake vjeruju sa-mopouzdanim osobama.30

26 I. KARI, U potrazi za izgubljenim govorom, kolska knjiga, Zagreb, 1988., str. 27. 27 Isto, str. 28.

28 J. EGO, Kako postati uspjean govornik, Profi l, Zagreb, 2005., str. 13.

29 P. NELSON, Confi dence in Public Speaking, McGraw-Hill, Boston, 1996., str. 2.

30 M. OSBORN, Public speaking, Houghton Miffl in Company; Boston, New York, 1997., str. 23.

123


R. F. Verderber u knjizi The challenge of effective speaking ne govori eksplicitno o karakteristikama govornika ve o etikoj odgovornosti javnoga govora (dakle, i samoga govornika). On ima obvezu govoriti istinu (dakle, biti iskren), ne napadati i ne vrijeati onoga tko je suprotnoga miljenja i stava, ne manipulirati informaci-jama, biti vjerodostojan i poten.31

R. M. Perloff u knjizi Dynamics of Persuasion govori o osobinama govornika koje utjeu na uspjeh uvjeravanja i kao najvaniju istie karizmu govornika koja iako ima pozitivne konotacije, u povijesti govornitva koritena je ne samo u do-bre ve i zle svrhe. Karizma. To je rije koja nam esto pada na pamet kada razmiljamo o govornicima sa sposobnou uvjeravanja. Pomislimo na velike govornike koji posjeduju magnetsku privlanost. Karizma je jedna od dobrih kvaliteta u uvjeravanju, koncept koji ima pozitivne konotacije, ali je bio iskori-tavan i u zloinake svrhe.32 Kao primjer karizme iskoritene za zloin i poti-canje mrnje navodi Hitlera. No karizmatini govornici bili su i borci za ljudska prava Mendela i Ghandi, politiari J. F. Kennedy, F. D. Roosvelt, R. Regan, B. Clinton. Meutim, karizma je bila karakteristika i mnogih voa kultova koji su prevarili stotine ljudi Charlesa Mansona, ili Jima Jonesa koji je naveo 900 ljudi da poine samoubojstvo u Guayani. Osim karizme navodi jo neke karakteristike koje mogu biti vane, elimo li govorom utjecati na publiku, a to su autoritet, kredibilitet i drutvena privlanost. Perloff kao vanu karakteristiku istie kredibilitet govornika, smatrajui da on nije samo psiholoka karakteristika ve i komunikacijska varijabla. Oituje se u viso-koj strunosti, dinaminosti, pouzdanosti, ekstrovertiranosti, stavu osobe. Broj-na istraivanja pokazuju kako su upravo strunost i kompetentnost te znanje koje govornik ima i pokazuje o odreenoj temi, presudni u uvjeravanju.33 Drutvena privlanost prema Perloffu podrazumijeva simpatinost govornika jer osoba koja je simpatina i iri pozitivnu energiju utjee na pozitivno raspoloenje publike. Ona ukljuuje i ugodan fi ziki izgled. Perloff smatra i potkrjepljuje istraivanjima da ljepota govornika zaista utjee na promjenu miljenja, stava... Naravno, to se ne odnosi na duboko ukorijenjene stavove i svjetonazore niti e fi zi ka privla-nost biti dovoljna u sklapanju ili nesklapanju unosnih poslova. No, istraivanja su pokazala da fi ziki izgled utjee na uspjeh uvjeravanja. Objanjenje jest da ve na poetku govora osobe ugodna izgleda lake privlae pozornost publike, poveavaju mogunost zapamivanja argumenata, a i (podsvjesno) publika se lake identifi cira s govornicima ugodnoga izgleda.

31 R. F. VERDERBER, The challenge of effective speaking, Belmont, Calif. [etc.]: Wadsworthh Pubublishi-ng Company: An International Thomson Pub.Co., 1997., str. 19.

32 R. M. PERLOFF, The Dynamics of Persuasion Communication and Attitudes in the 21st Century, New Jersey, LEA Publishers, 2003., str. 149.

33 Isto, str. 160.

124


Borg o govornikovu karakteru pie, parafrazirajui antike autore, posebice Ari-stotela, istiui da nakon vie od dva milenija opaanja mudra fi lozofa jo uvijek imaju veliki znaaj34. Istie vanost empatije koja je bitna u svim podrujima iv-ljenja, a govorniku pomae u predvianju reakcija publike. Druga vana osobina, prema Borgu, jest iskrenost koja je prijeko potrebna eli li se razviti empatija. Istie kako su istraivai iz podruja bihevioristikih znanosti uoili dvije odlike koje poboljavaju proces komunikacije, te stoga poveavaju uspjenost pojedinca u pri-dobivanju ljudi za svoje miljenje. Te su dvije odlike empatija i iskrenost.35 Borg slikovito prikazuje: empatija + iskrenost uvjeravanje.Govorei o karakteristikama dobroga i uspjenoga govornika, suvremeni auto-ri esto navode primjere onih koji zadovoljavaju sve kriterije da budu proglaeni najboljima. Slavni govornici poput M. L. Kinga, J. F. Kennedya, u 21. stoljeu do-bili su nasljednika aktualnog amerikog predsjednika Baracka Obamu. Njego-vi se govori pomno prouavaju, analiziraju, a njegove govornike vjetine hvale. Leanne (2010:3) objanjava govorniki uspjeh Baracka Obame. Karakterizira ga ugodan bariton, izvrsna mogunost kontrole glasa kojim upravlja kao kakvim do-bro ugoenim instrumentom. Pokazuje iznimnu ekspresiju glasom naglaavanje odreenih rijei, stanke na pravim mjestima, promjene tempa i glasnoe, kadenca. Efektan je u koritenju geste pa ak i kada koristi samo jedan prst. Pokazuje irok spektar retorikih znanja.36 Dakle, otkrivajui tajne Obamina uspjeha pokazuje koje su karakteristike vane za dobra govornika: glas, izgovor, geste, interpretacija.

Razlika izmeu antikoga i suvremenoga poimanja dobroga govornika jest prije svega u pozornosti koja se tomu posveuje. Antiki su autori mnogo vie isticali vanost govornikova karaktera, njegove estitosti, iskrenosti i ugleda. Suvremeni autori, iako spominju karakter govornika i pri tomu se referiraju na antike retori-are, ipak vie pozornosti posveuju govornoj izvedbi; govornikovu glasu, izgovo-ru, gesti i izgledu.

4. Istraivanje vanosti antikih i suvremenih karakteristika dobroga govornika

4.1. METODOLOGIJA

Provedeno je istraivanje na 51 studentu Filozofskoga fakulteta razliitih studij-skih grupa i 51 studentu Katolikoga bogoslovnog fakulteta Sveuilita u Zagrebu. Studenti su na temelju ankete (Prilog I) procjenjivali vanost odreenih karakte-ristika dobroga govornika. Anketa je napravljena tako da ujedinjuje karakteristike

34 J. BORG, Mo uvjeravanja, Veble commerce, Zagreb, 2010., str. 20. 35 Isto, str. 22.

36 S. LEANNE, Say it like Obama and Win, McGraw Hill Publishers, New York, 2010., str. 3.

125


koje su cijenili antiki autori i karakteristike koje istiu suvremeni autori. Meu 20 pitanja umetnuto je i jedno testno, a odnosi se na procjenu vanosti agresivnosti govornika. Iako agresivnost ne spominju ni antiki ni suvremeni autori, eljelo se provjeriti koliko dananji stereotipi, o uspjehu do kojeg se dolazi sve mogue nai-ne te pogrjeno vjerovanje da snaga karaktera podrazumijeva agresivnost i beskru-puloznost, utjeu na ispitanike. Na ljestvici od 1 do 7 procjenjivali su koliko je vano za dobroga govornika primje-rice da bude poten ovjek (1 je oznaavalo potpuno nebitno, 7 apsolutno bitno, a 3 i 4 da je svejedno, tj. da ispitanik o tomu nema stav). Izraunale su se prosjene ocjene za svaku od karakteristika kako bi se utvrdilo koje su najvie, a koje najma-nje cijenjene osobine. U obzir se uzelo i rasipanje odgovora, tj. oko kojih se karak-teristika ispitanici najvie, odnosno najmanje slau.

Uz to, statistikim metodama (t-test) usporeivali su se rezultati studenata Filozof-skog i Katoliko-bogoslovnog fakulteta kako bi se utvrdilo postoje li razlike meu odreenim skupinama mladih ljudi. Rezultati su, radi preglednosti, prikazani u grafi konima podijeljenima na procjenu karakteristika kojima su antiki, odnosno suvremeni autori posveivali vie pozornosti.

4.2. REZULTATI ISPITIVANJA STUDENATA FILOZOFSKOG FAKULTETA

Grafi kon 1. Rezultati procjene karakteristika antikih autora

0,00

1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

7,00

Pros

jen

a oc

jena

dobar

Karakteristika

Rezultati odgovora ispitanika

HVWLW

LVNUHQ

XJOHGDQ

RVMHWOMLY

REUD]RYDQ

NXOWXUDQ

LQIRUPLUDQ

VWUXDQ

GXKRYLW

126


Grafi kon 2. Rezultati procjene karakteristika suvremenih autora

Grafi koni pokazuju kako su karakteristike, kojima su vie pozornosti posveivali suvremeni autori, prema miljenju studenata Filozofskoga fakulteta vanije.

Najveu prosjenu ocjenu 6,35 dobila je procjena strunosti. Koliko je strunost vana govori ne samo najvia ocjena ve i mala rasprenost rezultata, odnosno ne-znatno razilaenje u miljenju studenata. 33 ispitanika reklo je da im je strunost apsolutno bitna (ocjena 7), a 11 ispitanika dalo je ocjenu 6.

Visoke prosjene ocjene dobile su vanosti ugodnoga glasa, dobroga izgovora i pri-mjerene gestikulacije. To pokazuje da je govorna izvedba prema miljenju stude-nata Filozofskoga fakulteta iznimno vana. Visoku ocjenu (6,12) dobila je procjena odlunosti. Najniu ocjenu (3,14) dobilo je pitanje pod brojem 8, odnosno procjena vano-sti agresivnosti. I tu je slaganje ispitanika ujednaeno jer njih 15 dalo je ocjenu 1 (apsolutno nebitno), a nijedan ispitanik nije dao visoke ocjene 6 ili 7 pa se moe zakljuiti kako agresivnost u javnom nastupu nije cijenjena. Relativno nisku ocjenu dobilo je i pitanje pod brojem 1 treba li dobar govornik biti dobar ovjek. Prosjena ocjena je 3,76. Zanimljivo je istaknuti kako je raspre-

0,00

1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

7,00

Pros

jen

a oc

jena

Karakteristika


odlXDQ

DXWRULWDWLYDQ

DJUHVLYDQ

VLPSDWLDQ

HQWX]LMDVW

WHPSHUDPHQWDQ

VWDQGDUG

XJRGDQJODV

GREDUL]JRYRU

JHVWD

L]JOHG

127


nje rezultata bilo iznimno veliko. 12 ispitanika dalo je ocjenu 1 (apsolutno nebitno), ocjene 5 i 6 dalo je 20 ispitanika (po 10 za svaki odgovor), ali najviu ocjenu nije dao ni jedan ispitanik. Veliko rasprenje u odgovorima bilo je za sva pitanja koja se odnose na karakter govornika: estitost, iskrenost, ugled. Prosjene ocjene su: 4,24; 4,69; 4,80. To to su prosjene ocjene negdje na sredini ljestvice, ne znai da je openiti stav da je ispitanicima svejedno kad su te karakteristike u pitanju, nego da postoji veliko razilaenje u miljenju. Dok neki odgovaraju s uope mi nije bitno (ocjena 1), drugi odgovaraju apsolutno mi je bitno (ocjena 7).

Zanimljivo je primijetiti relativno visoku ocjenu u procjeni vanosti ugodnoga izgleda. Prosjena ocjena od 5,12 pokazuje da je ispitanicima vaniji ugodan izgled govornika od iskrenosti, estitosti i dobrote.

4.3. REZULTATI ISPITIVANJA STUDENATA KATOLIKO-BOGOSLOVNOG FAKULTETA

Grafi kon 3. Rezultati procjene karakteristika antikih autora

0,00

1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

7,00

Pros

jen

a oc

jena

dobar

Karakteristika


HVWLW

LVNUHQ

XJOHGDQ

RVMHWOMLY

REUD]RYDQ

NXOWXUDQ

LQIRUPLUDQ

VWUXDQ

GXKRYLW

128


Grafi kon 4. Rezultati procjene karakteristika suvremenih autora

I kod studenata Katolikoga bogoslovnog fakulteta pokazalo se da su karakteristike posebno istaknute kod suvremenih autora, vanije. Najvanija karakteristika pre-ma procjeni ispitanika jest odlunost govornika. Prosjena ocjena jest 6,47, a uz to i malo rasprenje rezultata. 33 ispitanika odgovorila su da je odlunost apsolutno bitna (ocjena 7), a 13 je dalo ocjenu 6. Cijenjena karakteristika govornika jest i strunost s prosjenom ocjenom 6,20. Zanimljivo je da relativno visoku ocjenu ima procjena entuzijazma 5,94. Osim, strunosti, odlunosti i entuzijazma, ispitanici veliku vanost pridaju dobrom izgovoru (prosjena ocjena 5,76) i primjerenoj ge-stikulaciji (5,75).

Najniu ocjenu uvjerljivo je dobila procjena agresivnosti (2,51), a mala rasprenost rezultata pokazuje da je to osobina koja je iznimno nepoeljna u javnom nastupu (21 ispitanik je procijenio da je apsolutno nebitna). Relativno nisku ocjenu (3,39) dobila je procjena vanosti ugodnoga izgleda.

Procjene karaktera govornika: dobrote, estitosti, iskrenosti, ali i ugleda u drutvu imaju srednje prosjene ocjene 4,06; 4,22; 4,75; 4,22. I kod studenata Katolikoga bogoslovnog fakulteta primjetna je velika rasprenost rezultata u procjeni tih oso-

0,00

1,00

2,00

3,00

4,00

5,00

6,00

7,00

Pros

jen

a oc

jena

Karakteristika

odlXDQ

DXWRULWDWLYDQ

DJUHVLYDQ

VLPSDWLDQ

HQWX]LMDVW

WHPSHUDPHQWDQ

VWDQGDUG

XJRGDQJODV

GREDUL]JRYRU

JHVWD

L]JOHG


129


bina. Primjerice, na pitanje koliko je vano da dobar govornik bude dobar ovjek, 12 ispitanika odgovorilo je apsolutno nebitno (ocjena 1), a 10 apsolutno bitno (ocje-na 7). U procjeni vanosti iskrenosti 11 ispitanika reklo je da je apsolutno nebitno (ocjena 1), a 14 apsolutno bitno (ocjena 7).

4.4. RASPRAVA

Zajednika karakteristika obiju skupina ispitanika jest da se vie cijene i vanijima smatraju karakteristike posebno isticane kod suvremenih autora. Usporedba re-zultata pokazuje da u procjeni veine osobina dobroga govornika nema razlike. No, nekoliko njih pokazalo se statistiki znaajnima.

Statistika obrada rezultata (t-test) pokazala je da je najvea je razlika u procjeni vanosti ugodnoga izgleda (p=0.000001) koji studenti Filozofskog smatraju bit-nim, a studenti Katolikoga bogoslovnog fakulteta nebitnim za dobroga govornika. Razlika je statistiki znaajna (p=0.002) u procjeni vanosti ugodnoga glasa koji studenti Filozofskog smatraju vanijom karakteristikom od studenata KBF-a, a isto vrijedi i za procjenu vanosti govora u standardu koji pokazuje statistiki znaajnu razliku (p=0.044) jer studenti Filozofskoga tom elementu pridaju vie pozornosti. Na granici statistike znaajnosti jest procjena vanosti duhovitosti (p=0.05) koja je ponovno vanija studentima Filozofskoga fakulteta. U procjeni ostalih osobina nema statistiki znaajne razlike. Dapae, odreene su karakteristike podjednako bitne, odnosno nebitne. Svi ispitanici smatraju da su osobine iznimno vane za dobroga govornika strunost (studenti FF neto vie) i odlunost (studenti KBF-a daju neto veu ocjenu toj osobini). Nadalje, smatraju da su dobar izgovor i pri-mjerena gestikulacija vane, a agresivnost potpuno nepoeljna. Meu osobinama dobrote, iskrenosti i estitosti nema velikih razlika.

5. ZakljuakRetorika je u suvremenom drutvu iznimno vana. Njome se utvruje je li neki zakon, postupak ili dogaaj dobar ili lo, koristan ili tetan. Retorikom se odreuje je li potrebno neto uvesti, poticati ili zabraniti. Vano je stoga uenje i poduava-nje retorike s ciljem stjecanja govornikih vjetina, vjetina kritikoga miljenja i argumentiranja. No, u poduavanju govornitva vaan je, a esto zanemaren, i etos govornika.

Usporedba antikih i suvremenih autora pokazuje da se osobinama poput dobrote, asti i iskrenosti govornika u suvremenim prirunicima posveuje manje pozorno-sti nego kod Aristotela, Cicerona, a posebice Kvintilijana. Poznata Kvintilijanova izreka: Nemo orator nisi vir bonus, zanemarena je u suvremenomu govornikom obrazovanju. Iako autori 20., odnosno 21. stoljea spominju vanost etosa, ipak vie pozornosti posveuju strukturiranju govora, govornikim fi gurama i govornoj

130


izvedbi. Istraivanje stavova studenata Filozofskoga i Katolikoga bogoslovnog fa-kulteta pokazalo je da su za dobroga govornika danas vanije osobine poput dobro-ga izgovora, ugodnoga glasa, primjerene gestikulacije, a za studente Filozofskoga fakulteta i ugodnoga izgleda, od dobrote, iskrenosti, asti i ugleda u drutvu. To je potvrdilo da su suvremeni uitelji javnoga govora (osobito I. kari ) u pravu kada inzistiraju na vanosti vjebi za glas i izgovor u pripremi javnoga govora. Najva-nija i najcjenjenija osobina dobroga govornika i danas je jednaka onoj antikoga doba, a to je strunost. Ciceron je govorio o tomu kako dobar govornik mora biti mudar, posjedovati iroko znanje i visoku razinu ope kulture. Suvremeni autori govore o znanju i strunosti kao vanom elementu etosa, a istraivanje stavova stu-denata pokazalo je da je to osobina koju smatraju najvanijom za dobroga govor-nika. Moe se zakljuiti da neke vrijednosti razvojem drutva gube primat, druge razvojem tehnologije i medija dolaze vie do izraaja pa time i do veeg znaaja, ali neke uvijek ostaju neophodne. Strunost, kompetentnost i znanje i dalje su visoko cijenjene.

131


COMPARISON BETWEEN ANCIENT AND CONTEMPORARY CONCEPTION OF GOOD ORATOR

Gabrijela Kiiek*

Summary

Ancient rhetoricians like Cicero, Quintilian and Aristotel in their work paid a lot of attention to the characteristics of good orators. In their opinion good orator does not imply only good speaking skills but also morality and goodness of the heart. Only good person can be good orator said Quintilian, Cicero emphasized importance of good education and knowledge and Aristotel wrote about honor, good reputation and good will. Despite Aristotel`s words contemporary authors of public speaking manuals and rhetoric handbooks, pay less attention to the speaker character. Although they talk about some personal, social and cultural benefi ts they are more interested in structuring and delivering of the speech. In this paper we are giving review of ancient conception of good orator and com-pare it with contemporary authors. On the students of Faculty of Humanities and Social Sciences and students of Catholic Faculty of Theology University of Zagreb we examine how much attention and value do they give to the characteristics provided by ancient authors. The goal was to determine what the conception of a good orator is these days, are the honor and honesty highly appreciated in an-cient times, lost their value in contemporary times.

Key words: Ancient rhetoricians, contemporary rhetoricians, characteristics of good orators, speaking skills.

* Gabrijela Kiiek MA, Department of Phonethics, Faculty of Humanities and Social Sciences, University of Zagreb, Ivana Luia 3, 10000 Zagreb, Croatia, [email protected]

132


Prilog I

UPITNIK PROCJENE GOVORNIKA

ifra ispitanika_______________________

Za svako pitanje zaokruite stupanj slaganja s tvrdnjom (7 oznaava apsolutno se slaem, 1 nikako se ne slaem, 4 svejedno je, tj. nemam miljenje o tomu).

1. Dobar govornik treba biti dobar ovjek. 1 2 3 4 5 6 7 2. Dobar govornik mora biti estit. 1 2 3 4 5 6 7 3. Dobar govornik mora biti iskren. 1 2 3 4 5 6 7

4. Dobar govornik mora biti ugledan i cijenjen u drutvu. 1 2 3 4 5 6 7

5. Dobar govornik mora biti simpatian. 1 2 3 4 5 6 7 6. Dobar govornik mora biti odluan. 1 2 3 4 5 6 7 7. Dobar govornik mora biti autoritativan. 1 2 3 4 5 6 7

8. Dobar govornik mora biti agresivan. 1 2 3 4 5 6 7

9. Dobar govornik mora biti osjetljiv prema tuim problemima. 1 2 3 4 5 6 710. Dobar govornik mora biti visokoga stupnja naobrazbe. 1 2 3 4 5 6 7

11. Dobar govornik mora posjedovati visok stupanj ope kulture. 1 2 3 4 5 6 712. Dobar govornik mora biti informiran o svim aktualnostima. 1 2 3 4 5 6 7

13. Dobar govornik mora biti struan u temi o kojoj govori. 1 2 3 4 5 6 714. Dobar govornik mora pokazivati entuzijazam. 1 2 3 4 5 6 7

15. Dobar govornik mora biti duhovit. 1 2 3 4 5 6 7

16. Dobar govornik mora biti temperamentan. 1 2 3 4 5 6 7

17. Dobar govornik mora govoriti u standardu. 1 2 3 4 5 6 7

18. Dobar govornik mora imati ugodan glas. 1 2 3 4 5 6 7

19. Dobar govornik mora imati dobar izgovor (bez obiljeja regionalnosti).

1 2 3 4 5 6 7

20. Dobar govornik mora se primjereno koristiti gestom. 1 2 3 4 5 6 7

21. Dobar govornik mora biti ugodna izgleda. 1 2 3 4 5 6 7

Download - 115_132

Top Related