Download - HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ VIROVITICE
SVEUČILIŠTE U ZAGREBU
PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET
GEOGRAFSKI ODSJEK
Seminarski rad iz Historijske geografije
HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ VIROVITICE
Neven Tandarić
Josip Jurić
ak.god. 2010./2011.
Zagreb, 2011.
Historijskogeografski razvoj Virovitice
SADRŽAJ
1. UVOD..............................................................................................................................................................2
2. PRIRODNOGEOGRAFSKE ZNAČAJKE VIROVITIČKOG KRAJA KAO FAKTOR HISTORIJSKOGEOGRAFSKOG RAZVOJA...................................................................................................................................................3
2.1. Geomorfološke značajke virovitičkog kraja..............................................................................................3
2.2. Klimatske i biogeografkse značajke virovitičkog kraja..............................................................................3
2.3. Hidrogeografske značajke virovitičkog kraja............................................................................................4
3. HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ VIROVITICE...............................................................................................4
3.1. Razvoj Virovitice u antičkom razdoblju....................................................................................................5
3.2. Razvoj Virovitice u srednjem vijeku..........................................................................................................5
3.3. Virovitica pod osmanlijskom upravom.....................................................................................................7
3.4. Razvoj Virovitice unutar Habsburške Monarhije i Austrougarske............................................................9
3.4.1. Demografski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca..............................................................14
3.4.2. Gospodarski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca..............................................................15
3.4.3. Prometni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca...................................................................16
3.4.4. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u razdoblju Habsburgovaca...............................................17
3.4.5. Kulturni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca.....................................................................18
3.5. Razvoj Virovitice između dva svjetska rata.............................................................................................19
3.5.1. Demografski i gospodarski razvoj Virovitice između dva svjetska rata............................................19
3.5.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici između dva svjetska rata...................................................20
3.5.3. Kulturni razvoj Virovitice između dva svjetska rata.........................................................................20
3.6. Razvoj Virovitice u SFRJ..........................................................................................................................21
3.6.1. Demografski razvoj Virovitice u SFRJ...............................................................................................21
3.6.2. Razvoj gospodarstva u Virovitici u SFRJ...........................................................................................21
3.6.3. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u SFRJ.................................................................................22
3.6.4. Kulturni razvoj Virovitice u SFRJ......................................................................................................22
3.7. Uloga Virovitice u Domovinskom ratu....................................................................................................23
3.8. Razvoj Virovitice u Republici Hrvatskoj..................................................................................................24
3.8.1. Razvoj gospodarstva u Virovitici u suvremenom razdoblju.............................................................24
3.8.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u suvremenom razdoblju...................................................25
3.8.3. Kulturni razvoj Virovitice................................................................................................................25
4. ZAKLJUČAK....................................................................................................................................................26
LITERATURA......................................................................................................................................................27
1
Historijskogeografski razvoj Virovitice
1. UVOD
Virovitica je grad na međi Slavonije i Podravine u Panonskoj Hrvatskoj. Grad je to duge
povijesti i tradicije. Njeno značenje u Hrvatskoj tijekom povijesti bilo je određeno položajem gotovo
na sredini utjecaja gravitacijskih zona Osijeka na istoku i Varaždina na sjeverozapadu. Već taj položaj
uvjetovao je da se Virovitica razvije u urbano naselje koje će svojim centralnim funkcijama
zadovoljiti potrebe okolnih naselja i njihova stanovništva. Uz položaj između ova dva regionalna
centra, položaj Virovitice je specifičan i u pogledu državne granice s Republikom Mađarskom u čijoj
se blizini Virovitica nalazila kroz dugi niz stoljeća.
U uvodnoj riječi može se citirati geograf prof.dr.sc. Dragutin Feletar: Zahvaljujući povoljnom
prometno-geografskom položaju, sjedištu velikog vlastelinstva, upravnim, obrazovnim i
zdravstvenim funkcijama, Virovitica je rano izrasla u najrazvijenije gospodarsko središte u nizini
Drave između Osijeka i Koprivnice. (…) S obzirom na dugu i sadržajnu povijest, Virovitica je važno
rasadište obrazovanja, kulture, zdravstva i društvenosti. U tom području grad ima vrlo bogatu
tradiciju na tragu srednjoeuropskih vrijednosti. (Feletar, 2008). Već ovakvi navodi govore o potrebi
historijskogeografske analize grada Virovitice.
Iako je Virovitica pod svojim imenom prvi put spomenuta u povelji 1234. godine, razvoj
Virovitice kroz povijest može se promatrati od rimskog doba, preko srednjovjekovnog razdoblja u
kojem je postojala hrvatska i kasnije hrvatsko-ugarska uprava, potom preko osmanlijskog i
habsburškog razdoblja konačno do jugoslavenskog i suvremenog hrvatskog razdoblja.
S obzirom da je tijekom prošla dva stoljeća historijska geografija bila različito doživljavana,
potrebno ju je odrediti za potrebe ovog rada. Historijska geografija je u današnje vrijeme napokon
shvaćena kao disciplina koja se bavi ''rekonstrukcijom geografije'' minulih razdoblja. (Vresk, 1997).
Stoga će ovaj rad predočiti geografske specifičnosti, potencijale i geografski razvoj Virovitice tijekom
njene prošlosti.
Cilj je ovog seminarskog rada istražiti kakav je bio historijskogeografski razvoj Virovitice kroz
navedena razdoblja, kakvi su bili utjecaji pojedinih kulturnih krugova koji su djelovali na grad te koji
su bili pozitivni i negativni prirodni i društveni faktori za socijalni, politički i ekonomski razvoj
Virovitice u razdoblju proteklih dvije tisuće godina.
2
Historijskogeografski razvoj Virovitice
2. PRIRODNOGEOGRAFSKE ZNAČAJKE VIROVITIČKOG KRAJA KAO FAKTOR
HISTORIJSKOGEOGRAFSKOG RAZVOJA
Prirodnogeografske značajke bitan su čimbenik razvoja Virovitice i njene okolice.
Geomorfološke, geološke, pedološke, klimatske, hidrogeografske i biogeografske značajke izravno
su utjecale na razvoj poljoprivrede i gospodarstva u ovom prostoru, a posredno i na razvoj
mentaliteta stanovništva.
2.1. Geomorfološke značajke virovitičkog kraja
Virovitica se geomorfološki nalazi između rijeke Drave na sjeveru i Bilogore na jugu. U tom se
međuprostoru mogu prepoznati četiri osnovne izdužene zone u smjeru istok-zapad nastale
erozivnim djelovanjem tijekom pleistocena i holocena. Od rijeke Drave prema Bilogori redom se
pojavljuju zona niskih pridravskih poloja, zona niskih holocenskih riječnih terasa, zona würmskih
riječnih terasa i zona neogenog pobrđa.
Prva je zona razmjerno slabo naseljena, u drugoj se zoni naseljenost povećava zbog
razmjerno plodnih polja. Najnaseljenija je treća zona koja se nalazi na kontaktu prema sjevernim
obornicima Bilogore i u njoj se nalazi i Virovitica, ali i druga veća naselja Podravine i sjeverozapadne
Slavonije kao što su Ludbreg, Koprivnica, Đurđevac, Pitomača, Slatina. U toj su zoni najkvalitetnija
tla zbog lesnih nanosa, a zbog pogodnog reljefnog pružanja, ovuda je izgrađena i najvažnija
prometnica – podravska magistrala. Posljednju zonu karakterizira bogatstvo šumom i nekoć
ugljenom, no i slaba naseljenost. Ipak u toj zoni su prisutna pjeskovito-lesni sedimenti koji su
povoljni za uzgoj vinove loze.
2.2. Klimatske i biogeografkse značajke virovitičkog kraja
Virovitica je smještena na 45°50'24''N i 17°24'0''E i nalazi se u kontinentalnoj unutrašnjosti
Hrvatske. Iz takvog smještaja proizlaze topla i ponekad vruća ljeta s hladnim zimama i umjerenom
količinom padalina. Takvo se podneblje klasificira kao umjereno topla vlažna klima s toplim ljetima
(Cfb prema Köppenu). Padaline donose zapadni vjetrovi i njihova količina je oko 800 mm godišnje u
3
Historijskogeografski razvoj Virovitice
prosjeku. Zbog čestih ekstremnih razlika prostor su tijekom prošlosti više puta pogođale suše i
poplave i druge vremenske nepogode što je imalo direktan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju.
Što se tiče temperatura, one se povećavaju prema istoku sa kontinentalnošću.
U skladu s tom klimom tisućljećima se razvijala i prirodna vegetacija koju dominanto
obilježavaju hrast lužnjak uz Dravu te bukva i hrast kitnjak na Bilogori. Također je ovakva klima
utjecala i na izbor poljoprivrednih kultura u ovom kraju. Razvoj tehnologije tijekom prošlosti
progresivno je djelovao na izmjenu prirodnog pokrova prostora. Do danas je veći dio virovitičkog
kraja pretvoren u antropogeni pejzaž dok je prirodni pokrov ostao samo na dijelovima Bilogore.
2.3. Hidrogeografske značajke virovitičkog kraja
Hrvatska pripada zemljama s najvećim bogatstvom pitke vode, a to vrijedi osobito za
virovitički kraj. Dakako, vodno bogatstvo ima osnovicu ponajprije u šljunkovito-pješčanim
sedimentima nizine Drave i toku te velike hrvatske rijeke. (Feletar, 2008). Vodno lice nalazi se
relativno plitko u zemlji, a dravski šljunak i pijesak služe kao najkvalitetniji pročišćivači vode.
Na kontaktu dravskih terasa i Bilogore postoji bogatstvo podzemnih voda i izvora te potoka
koji se spuštaju s Bilogore prema Dravi. Bogatstvo vodom dokazuje i postojanje ribnjaka u blizini
Virovitice koji ne presušuju ni tijekom najsušnijih razdoblja.
3. HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ VIROVITICE
Razvoj Virovitice moguće je pratiti kroz posljednjih oko sedam tisuća godina, dakle još od
neolitika. Artefakt koji potvrđuje postojanje ljudskih zajednica na ovom prostoru je kamena sjekira
pronađena u Rezovačkim Krčevinama, ali i vrlo vrijedan arheološki lokalitet u blizini Antunovca s
artefaktima od keramike.
4
Sl.1. Povelja kojom je herceg Koloman proglasio Viroviticu slobodnim trgovištem 1234. god.
Izvor: http://www.virovitica.info/media/pictures /paragraph_normal/paragraph_id68_462.jpg
Historijskogeografski razvoj Virovitice
3.1. Razvoj Virovitice u antičkom razdoblju
Kelti su prvi narod koji je pokrenuo svojevrsni razvoj virovitičkog kraja. Naime oni su na ovaj
prostor donijeli razvijeno lončarstvo i kovanje novca te rustikalnu gradnju utvrda. U prvom stoljeću
naše ere Rimljani su na današnjem prostoru Virovitice izgradili vojnu postaju koja je nosila ime
Sirotis i nalazila se na križištu rimske ceste prema zapadu (prema Ioviae Botivu ili današnjem
Ludbregu), istoku (prema Mursi ili današnjem Osijeku) te jugu (prema Aqui Balissae ili današnjem
Daruvaru).
3.2. Razvoj Virovitice u srednjem vijeku
Hrvati su se na prostor Virovitice doselili najvjerojatnije krajem 6. i u 7. stoljeću. U razdoblju
od 9. do 12. stoljeća vladala je bjelobrdska kultura. Smatra se da je u tom razdoblju prvi put
sagrađena zemljano-drvena utvrda na današnjem platou Pejačevićeva dvorca, to potvrđuju brojni
arheološki nalazi.
Prvi pisani dokumenti o Virovitici datiraju u 13.
stoljeće. Bio je to izravni posjed hrvatsko-ugarskih
kraljeva, što Virovitici daje veliko političko (upravno) i
gospodarsko značenje. (Feletar, 2008). Virovitica je
naime drugi hrvatski grad (nakon Varaždina 1209.) koji
dobiva kraljevske povlastice kao slobodno trgovište.
1234. godine hrvatski herceg Koloman proglasio je i
Viroviticu slobodnim trgovištem i velikim mjestom te
je ona tada nosila naslov oppidum magna villa
Wereuche (Sl. 1).
Virovitičkim je građanima otada omogućeno slobodno preseljavanje bez naknada, zatim
razdjeljivanje imanja po osobnoj volji, suditi im je mogao samo načelnik trgovišta kojeg sami
izaberu, ne moraju davati nikakva davanja izvan svog trgovišta, a taj status morali su plaćati samo
kralju u vrijednosti srebra i zlata. Dokument o proglašenju je i prvi dokument u kojem se spominje
naziv Virovitica iako on nije sačuvan već je prepisan u Stolnom Biogradu 1356. godine.
5
Sl.2. Zlatna bula iz 1242. Kojom je Zagreb proglašen slobodnim kraljevskim gradom
Izvor: http://vodici-zg.hr/uploads/images/vijesti/ Zlatna%20bula.gif
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Podrijetlo naziva Virovitica nije lako odrediti. Od 13. stoljeća u latinskim dokumentima grad
se spominje pod različitim imenima kao što su Wereuche, Vereueca, Veröocze, Werewche,
Veviczam, Werewcze, Vervzha, Veroviticza itd. Mišljenja o podrijetlu su dvojaka: jedni uzimaju kao
polazište vir, a drugi mala vrata. Mađarski pisari operirali su najčešće imenom Veröcze što na
mađarskom znači mala vrata, a i neki naši noviji istraživači skloni su ime Virovitica izvesti od vraca tj.
vratca – mala vrata. (Brešić, 2002). S druge strane, za virovitički franjevački samostan kaže se u
jednoj ispravi iz 1508. godine da se nalazi in opidio Werewcze prope fluvio Werewcze. [1] Vjeruje se
da je podrijetlo tog hidronima praslavensko i označava svojstvo vode u potoku kao nemirne i
virovite. Osnutkom naselja hidronim je uzet kao toponim kao što je uobičajeno bilo u hrvatskim
krajevima. Danas se taj potok naziva Ođenica.
Osam godina kasnije, 16. studenog 1242.
godine Kolomanov brat, hrvatsko-ugarski kralj
Bela IV. u virovitičkoj je utvrdi izdao povelju
Zlatnu bulu kojom je zagrebački Gradec
proglašen slobodnim kraljevskim gradom (Sl. 2).
Na taj način nastala je veza između Zagreba i
Virovitice. Istodobno je kralj Bela IV. osnovao
dominikanski samostan u Virovitici koji će
kasnije podići i dominikansku crkvu.
U dokumentima iz 1246. godine navodi
se da Viroviticom prolazi ogranak Kolomanove ceste – Via magna koja povezuje Čazmu preko
Virovitice sa Stolnim Biogradom (Szekesfehervarom). Iz tog je podatka vidljiva važnost u prometnoj
mreži Hrvatsko-ugarske Kraljevine. Od 1269. godine u dokumentima se spominje postojanje
Virovitičke županije čije je upravno središte bila upravo Virovitica. U vrijeme kralja Stjepana V. od
1270. do 1272. godine u Virovitici je djelovala i kraljevska kovnica novca za Slavoniju. To ponovno
dokazuje političku važnost Virovitice.
Četrnaest godina nakon povelje hercega Kolomana, 1248., kraljica Marija izdaje povelju
kojom Virovitica postaje njen vlastiti posjed i u njoj navodi obveze i nova davanja građana prema
njoj. Štoviše, iz samog sadržaja ne može se razabrati priznaje li ona uopće položaj Virovitice koji joj
je dao herceg Koloman 14 godina ranije. (Brešić, 2002). Virovitičani su visoke poreze i obveze teško
6
Sl.3. Virovitička župna crkva i samostan iz 18.st.
Izvor: http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/0/9 35b184a180d513ec1256f6b0056f4b1/$FILE/STG17948/STG17948.gif?OpenElement
Historijskogeografski razvoj Virovitice
podnosili te su trpjeli znatno siromaštvo sve do 1290. godine kada kraljica Elizabeta smanjuje
godišnji porez.
Malo je podataka o srednjovjekovnom izgledu Virovitice. Čitav je grad vjerojatno bio
opkoljen izgrađenim zemljanim i drvenim utvrdama. Nakon provale Mongola, oko grada su iskopane
zemljane grabe u koje se napuštala voda iz potoka Werewcze. Središte naselja činio je kaštel s
vojnom posadom. U središtu grada nalazila se župna crkva Sv. Kuzme i Damjana, a unutar gradskih
bedema bila su dva redovnička samostana [1] – franjevački i dominikanski.
Oko dvora se rano razvija i trgovišno
predgrađe u kojem su uz kmetove živjeli i slobodni
građani koji su se uglavnom bavili obrtom i
trgovinom. Njihove usluge koristile su se u širokom
gravitacijskom području sve do Čazme, Koprivnice i
Našica te preko Drave u južnoj Ugarskoj. U
Viroviticu su se 1280. godine naselili i franjevci
izgradivši drveni samostan i razvijajući katoličku
kulturu, a utjecali su i na gospodarski razvoj
Virovitice. Župna crkva u tom razdoblju bila je
posvećena bezgrešnom začeću blažene djevice
Marije (Sl. 3).
Zbog povećanih državnih troškova ratovanja
(početak osmanskih napada) kralj Žigmund 1429. godine prodao je posjed Viroviticu sinovima
vojvode Nikole Merczalyja za 10 000 forinti. (Feletar, 2008). Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća
izmijenilo se nekoliko feudalnih gospodara dok na posljetku kralj Matija Korvin nije 1474. godine
prodao Viroviticu za 24 000 forinti lendavskim velikašima Bannfyjima koji su njome gospodarili sve
do pada grada pod Osmanlije.
3.3. Virovitica pod osmanlijskom upravom
Iako je Virovitica bila među posljednjima koja je pala pod Osmanlije, virovitičku je utvrdu 2.
kolovoza 1552. godine osvojio požeški Ulama-paša s brojnom vojskom janjičara dok je Viroviticu
branilo pedesetak vojnika. Na taj je način velikom Požeškom sandžaku pripojeno i područje u
7
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Podravini, sve do Pitomače. Osmanlije u grad naseljavaju muslimansko stanovništvo te grade
džamije i turske kasabe. Staru srednjovjekovnu utvrdu su obnovili i u nju su nastanili stalnu postavu
od 300 pješaka i 300 konjanika.
Osmanlije su osvojivši franjevački samostan, redovnike nabili na kolce uz cestu prema Dravi.
Zbog straha od turskog terora stanovništvo je stoga masovno bježalo preko Drave u Ugarsku. Time
se privremeno mijenja etnički sastav stanovništva Virovitice.
O Virovitici u tom razdoblju doznajemo iz zapisa bosanskog paše Merim-Begovića koji je
1620. godine zapisao ovo: ''Virovitica, jaki grad zidom opasan, ima tvrđavu i nešto malo topništva.
Varoš i tvrđava imaju nešto oko 300 dimova, ljudi na broju pod oružje 400, a imaju age i kapetane
koji ovdje stalno borave.'' (Feletar, 2008).
Zbog jake vojne posade i svog položaja, Virovitica ponovno postaje značajno trgovačko
središte koje naseljavaju turski trgovci i obrtnici. (Brešić, 2008). Osim tradicionalne trgovine
Osmanlije su razvili i trgovinu robljem u kojoj je prodano mnogo mladih Virovitičana.
Virovitica je pod osmanlijskom upravom bila 132 godine. U zimu 1663./1664. godine Nikola
Zrinski krenuo se iz Novog Zrina na Muri s hrvatskom vojskom i prodro područjem sjeverno od
Drave sve do Osijeka, a pritom je na nekoliko dana uspio ući i u Viroviticu.
8
Sl.4. Veduta Virovitice iz 1684. godine
Izvor: http://www.muzejvirovitica.hr/media/pictures/15-2-1215069015.jpg
Sl.5. Veduta Virovitice na prijelazu 17. u 18. st.
Izvor: http://www.kroatien-online.com/hr/turizam /images/virovitica-gravura.jpg
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Virovitica je oslobođena tek u velikom osloboditeljskom pokretu 1684. godine pod vodstvom
požeškog junaka fra Luke Ibrišimovića. Osloboditelje je vodio ban Nikola Erdödy, a beg Ali Mufti pod
Viroviticom je izgubio više od 1200 vojnika. (Feletar, 2008). Budući da je Hrvatska tada već postala
dio Habsburške Monarhije, Habsburgovci su preuzeli vlast nad Viroviticom i postavili je u sastav
Vojne krajine. Glavni zapovjednik carske vojske, general Jakov Leslie dopustio je 15. srpnja 1684.
godine iz Virovitice ode muslimansko stanovništvo – oko 1800 osoba.
Uskoro su oslobođeni i drugi gradovi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a 1691. godine Osmanlije su
doživjele težak poraz, Turci su potisnuti na Savu i 1699. godine potpisan je mir u Srijemskim
Karlovcima.
3.4. Razvoj Virovitice unutar Habsburške Monarhije i Austrougarske
Viroviticom nakon Osmanlija upravlja Kraljevska komora koja obnavlja virovitičko trgovište i
uvodi samoupravu na čijem je čelu sudac ili iudex. Nakon odlaska Osmanlija ponovno počinje
doseljavanje katoličkog stanovništva sa zapada u virovitičko trgovište. S doseljavanjem tog
stanovništva vraćaju se i franjevci koji 1688. godine počinju graditi drveni samostan i crkvu čime
započinje barokna obnova Virovitice. Virovitički zaštitnik postaje sveti Rok pa se i crkva posvećuje
njemu. Virovitičkoj župi u tom razdoblju pripadala su sela Bušetina, Špišić Bukovica, Gradina,
Turanovac, Budrovac, Dugo Selo, Bazije, Rušani, Borova, Detkovac i Gačišće.
Rudolf Horvat u djelu Slavonija iz 1936.
piše: Virovitica je u prvoj četvrti 18. stoljeća
ostala pod upravom kraljevske komore koja se u
svom interesu brinula da napući okolicu
Virovitice. Tako je u razmjerno kratko vrijeme
nastalo odnosno obnovljeno 12 sela. (…) U tim
selima nastaniše se žitelji koji su došli iz raznih
mjesta, u Slavoniji, Hrvatskoj i Bosni. Istodobno
9
Sl.6. Virovitička županija u habsburškom razdoblju
Izvor: http://lazarus.elte.hu/hun/maps/1910/veroce.jpg
Historijskogeografski razvoj Virovitice
se znatno pomnožio broj žitelja u virovitičkoj varoši gdje su uz poljodjelce stanovali također obrtnici
i trgovci. (Brešić, 2002).
Carica Marija Terezija 1745. godine ujedinila je Slavoniju i Srijem s ostatkom Hrvatske koji
nije doživio osmanlijsku vladavinu te zbog toga restaurira i Virovitičku županiju (Sl. 6). Županija se
sada sastojala od tri podžupanije: virovitičke, osječke i đakovačke. Ispočetka je sjedište ostala
Virovitica, a za župana je izabran grof Ljudevit Patačić, no ubrzo je sjedište premješteno u Osijek,
iako su se županijske skupštine i dalje često održavale u Virovitici. Na hrvatsko-ugarskom saboru u
Požunu, 1751. godine je virovitički podžupan Antun Špišić Virovitičku županiju podčinio mađarskom
Saboru.
Među franjevcima
je zabilježeno da je u
lipnju, srpnju i kolovozu
1757. godine Viroviticu
pogodilo 57 potresa pri
čemu su se u tlu javljale
pukotine iz kojih je izvirala
voda, a svi su se bunari
ispunili vodom do vrha.
Crkva, samostan i zidane
kuće znatno su oštećeni, a
ljudske žrtve nisu
zabilježene iako ih je
najvjerojatnije bilo.
Tijekom 18. i do polovice 19. stoljeća Virovitica je izrasla u najveće i najvažnije urbano
središte u nizini Drave između Varaždina i Osijeka. To razdoblje opisao je njemački putopisac
Friedrich Wilhelm von Taube koji je posjetio Viroviticu i
grofove Pejačeviće 1777. godine kada je u jeku bila intenzivna
barokna obnova grada.
On je zapisao: ''Virovitica je gusto naseljeno i živahno
trgovište u plodnom ugodnom kraju. Južno od Virovitice
postoji velika i vinorodna gora preko koje vozi zemaljska cesta.
10
Sl.8. Dvorac Pejačevića
Izvor: http://www.mdc.hr/virovitica/media/po vijest/dvorac.jpg
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Ova je cesta tako zapuštena da se tuda ne može po noći putovati bez pogibelji za život. (…) U sredini
trgovišta vidi se lijepa konjanička vojarna te novosagrađeni veliki franjevački samostan koji ima
prekrasnu župnu crkvu i dobro uređenu ljekarnicu. Franjevci su istodobno župnici, liječnici i
ljekarnici za Viroviticu i okolišna mjesta jer se na daleko i široko ne može naći nikakve ljekarne i
liječnika ili barem ranarnika.'' (Feletar, 2008). Franjevci su predvodili u baroknoj obnovi grada. 1726.
godine nakon dugogodišnjih priprema počeli su gradnju velikog samostana za koju su četiri godine
ranije podigli i posebnu ciglanu. Samostan je dovršen 1751. godine, a u međuvremenu je u
sagrađenim dijelovima otvorena druga najstarija ljekarnica u sjevernoj Hrvatskoj koja je
kontinuirano djelovala sve do 1950. godine.
von Taube je dalje zapisao: ''U Virovitici se nalazi dobro građena županijska kuća u kojoj
stalno boravi jedan županijski činovnik. Usred trgovišta leži na povišenom brežuljku jedna stara
četverouglasta i poluopustošena tvrđa. Ova je okružena širokom, ali već ispunjenom grabom pa ima
debele zidove i četiri okrugle jake građene kule na sva četiri ugla. Varaju se oni koji misle da je taj
burg djelo Rimljana. Tomu protuslovi čitava gradnja. Kule su tako velike da je grof Pejačević u
jednom kuli uredio kapelicu, a u drugoj žitnicu za više stotina vagona raznog žita. Taj burg daje
cijelomu trgovištu otmjen izgled, a ugodno djeluje i na sve prolaznike.''
von Taube dalje piše: ''U Virovitici stanuje
sadašnji vlasnik Josip grof Pejačević koji je stekao velika
imanja u Slavoniji. On je svoje vlastelinstvo znatno
poboljšao svojom mukom i marljivošću. Pejačević je
naime mnoge puste zemlje učinio urbanima. On je
isušio močvare, a osnovao je nova sela čiji stanovnici
daju desetinu njemu, a ne svećenstvu.'' (Feletar, 2008).
Znamenita hrvatska grofovska obitelj Pejačević kupila
je virovitički feudalni posjed 1726. godine i
intenzivirala razvoj Virovitice. Budući da je stara utvrda u središtu Virovitice sve više propadala i nije
zadovoljavala potrebe feuda i grofovske obitelji, Pejačevići su u drugoj polovici 18. stoljeća izgradili
velebnu palaču preko puta utvrde koja je isprva služila grofovskoj obitelji, a kasnije i u druge svrhe.
Barokna obnova Virovitice nastavljena je i potkraj 18. stoljeća kad su Pejačevići odlučili srušiti
staru srednjovjekovnu utvrdu u središtu Virovitice i
izgraditi moderni veliki plemićki dvorac koji je dovršenom
11
Historijskogeografski razvoj Virovitice
početkom 19. stoljeća (Sl. 8). Široki opkopi oko srednjovjekovne tvrđe su ostali, a oko dvorca je
uređen arboretum. O tom velebnom kasnobarokno-klasicističkom zdanju najbolja poznavateljica
hrvatskog baroka, dr. Anđela Horvat, zapisala je: ''Virovitica je dobila reprezentativan dvorac u
kojemu bi i car mogao stanovati.'' (Feletar, 2008).
Sjeverno od dvorca nalazila su se dva trga – sjeverozapadno uz crkvu Sv. Roka Trg kralja
Zvonimira, a sjeveroistočno Jelačićev trg (Sl. 9) koji međusobno nisu bili odvojeni nikakvom
zgradom, a povezivala ih je cesta koja se na oba trga odvajala u svim smjerovima.
Tijekom hrvatskog narodnog preporoda, Virovitica se nalazila izvan tih zbivanja, no mještani
su pratili borbu Hrvatskog sabora protiv ugarske prevlasti koja je nastojala mađarizirati Bansku
Hrvatsku i Slavoniju. Postojale su i simpatije prema Gajevu preporodnom programu. Viroviticu je u
saboru tada zastupao Vjekoslav Lipovčić.
Ban Josip Jelačić sredinom je 19. stoljeća ujedinio je sve hrvatske zemlje i odlučio se
oduprijeti ugarskim pretenzijama prema hrvatskom teritoriju. 1848. godine on je obišao Slavoniju i
boravio i u Virovitici u lipnju. Potkraj srpnja Virovitica je trebala poslati županijskog zastupnika na
mađarski sabor kako je to činila čitavo stoljeće, no Virovitičani su odbili poslati zastupnika
priklanjajući se Jelačiću i Hrvatskoj.
Sredinom 19. stoljeća virovitičko se vlastelinstvo našlo na velikoj prekretnici budući da je to
već razdoblje kad se očekuje ukidanje kmetstva što bi donijelo velike vlasničke promjene. Iako su
1849. seljaci oslobođeni feudalnih obveza, nameti ostaju i dalje, a posebno im teško pada
održavanje vojske. Nova vlast, dakako, podržava veleposjednike pa se nemiri seljaka šire
virovitičkom županijom. Mnogi su seljaci uhićeni, u prvom redu vođe nemira koji su morali namiriti
štete počinjene na vlastelinstvima. (Brešić, 2002). Vojska je gušila seljačke pobune, no feudalna
imanja postupno se transformiraju u kapitalistička dobra.
Pejačevići se posvećuju svojim posjedima u istočnoj Slavoniji i Ugarskoj, a virovitički posjed
prodaju 1841. njemačkom knezu Schaumburg-Lippeu koji nastoji u sjeverozapadnoj Slavoniji stvoriti
veleposjed koji će moći provesti transformaciju prema manufakturi i industriji. 1860ih godina knez
stoga kupuje i imanja u Mikleušu, Špišić Bukovici i drugim okolnim mjestima te je njegov veleposjed
narastao na 77 450 jutara.
Povijest bilježi da je 1871. godine Viroviticu pogodio veliki požar u kojem je izgorjelo 856
zgrada, a djelomice i dvorac. Požar su izazvala djeca igrajući se u nekom sjeniku, a vatra se brzo
12
Sl.10. Prva hrvatska štedionica u Virovitici
Izvor: http://www.virovitica.hr/grad/povijest#
Historijskogeografski razvoj Virovitice
proširila zahvaljujući vjetrovitu vremenu i kućama izgrađenim većinom od drveta i s krovovima od
slame. Kako se požar dogodio tijekom dana kada je većina stanovnika radila u polju, širenje vatre
bilo je neometano. Nakon požara je trebalo zbrinuti brojno pogorjelo stanovništvo. O velikoj nesreći
brzojavno je obaviještena Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu te zatražena pomoć od 7000 forinti.
Vlada se pozivu brzo i izdašno odazvala pa odmah šalje 8000, a kasnije još 15 000 forinti. (Brešić,
2002). Također je i župan Miroslav Kraljević uspio isposlovati pomoć od cara koji je poslao 3000
forinti, a Vlada je izdala naredbu kojom je obvezala sve županije da organiziraju skupljanje
dobrovoljnih priloga u korist pogorjelih Virovitičana.
U konačnici je skupljeno 56 000 forinti koje su bile podijeljene kao zajam na 130 građana, no
zajam su mogli dobiti samo oni koji su imali dovoljno vrijednu imovinu da mogu vratiti zajam.
Najbolje su prošli oni koje je požar tek dotaknuo i nije uništio imovinu te su se mogli i obogatiti
zajmom dok najsiromašniji nisu mogli dobiti nikakav zajam. Na ovaj je način podijeljeno 30 000
forinti dok je ostatak uložen u izgradnju škole i vijećnice.
Virovitica nakon požara nabavlja vatrogasnu opremu i 1877. godine po uzoru na Varaždin
osnivaju dobrovoljno vatrogasno društvo. Prvi hidrant izgrađen je na kanalu koji je okruživao dvorac,
a u blizini je izgrađen i vatrogasni toranj.
Razvoj Virovitice u 19. i početkom
20. stoljeća može se pratiti kroz ustanove
koje je dobivala. Još u Habsburškoj
Monarhiji Virovitica je dobila
Dobrotvorno bolničko društvo 1841.
godine, a 1857. i poštanski ured. 1867.
godine Habsburška Monarhija doživljava
strukturalne promjene i stvara se Austrougarska s ravnopravnim austrijskim carstvom i ugarskim
kraljevstvom u sklopu kojeg je su središnja Hrvatska i Slavonija podređene Ugarskoj, a Dalmacija i
Istra Austriji. Virovitica se nastavlja razvijati i u ovom razdoblju.
1872. godine dobiva prvu štedionicu, gradi se hotel K Lippeovoj ruži,
1884. željeznički kolodvor, 1892. je otvoren prvi dječji vrtić i
izgrađena zgrada Prve hrvatske štedionice (Sl. 10), na samom kraju
stoljeća počinje izlaziti i list Virovitičan, a 1902. godine otvorena je
nova Opća javna bolnica. 1908. godine izgrađena je munjara koja je
13
Sl.11. Stara virovitička bolnica
Izvor: http://www.bolnica-virovitica.hr /images/stara%20bolnica.gif
Sl.12. Dvorac početkom 20. stoljeća
Izvor: http://www.virovitica.net/photovtc/stare_fotke /vtc-pogled%na%park%i%dvorac%pocetak%stoljeca.jpg
Historijskogeografski razvoj Virovitice
grad opskrbljivala strujom, a tek 1919. je grad dobio rasvjetu. 1914. godine izgrađena je zgrada
virovitičke gimnazije.
1902. godine otvorena je opća javna bolnica u Virovitici koja je imala 50 bolesničkih kreveta
(Sl. 11). Bolnica se ubrzo pokazala malenom te je dvije godine kasnije izgrađeno još jedno krilo.
Rasvjeta je u bolnici bila petrolejska osim u ambulanti i operacijskoj sali gdje se koristila plinska
rasvjeta.
Knez
Schaumburg-Lippe početkom 20. stoljeća uspio je većinu
svojih posjeda u Virovitici rasprodati uglavnom stranim
kupcima, a 1910. godine prodao je imanja s dvorcem u
Virovitici i Slatini grofu Ivanu Draškoviću.
3.4.1. Demografski razvoj
Virovitice u razdoblju
Habsburgovaca
U osmanlijskom razdoblju počelo je doseljavanje pravoslavnog vlaškog stanovništva s istok, a
odlaskom Osmanlija potkraj 17. stoljeća ponovno se počinje doseljavati katoličko stanovništvo sa
zapada, no dio pravoslavnog vlaškog stanovništva ostaje živjeti u virovitičkom kraju. Godine 1698.
(dakle, 14 godina nakon oslobođenja od Osmanlija) posebna komisija Kraljevske komore prebrojila
je u Virovitici 183 kućanstva ili nešto više od tisuću ljudi. (Feletar, 2008).
Jedna rečenica iz von Taubeovog zapisa geografski je vrlo
bitna za to razdoblje: ''Svi su stanovnici Virovitice rimokatoličke
vjere.'' (Feletar, 2008). Ona naime pokazuje vjersku strukturu
stanovništva. Franjevci su stoga imali snažno uporište u Virovitici
i ne čudi što je 1746. godine počela je gradnja virovitičke župne
14
http://www.virovitica.hr/ medi a/upload/imagy/1223139573_
Historijskogeografski razvoj Virovitice
crkve pokraj franjevačkog samostana te završila osam godina kasnije kao najljepša kasnobarokna
katolička crkva tog dijela Hrvatske.
Kulturni i gospodarski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburške Monarhije osvjedočen je i
porastom broja stanovnika. Još krajem 17. stoljeća prebrojeno je bilo nešto više od tisuću ljudi u 183
kuće. Pola stoljeća kasnije kanonik Paxy prebrojio je oko 400 kuća. Godine 1802. Virovitica broji
2644 duše (od kojih 27 pravoslavne vjere), 1830. godine već 4033 i prema prvom službenom popisu
1857. godine 4869 stanovnika. (Feletar, 2008).
Unatoč relativno velikom broju stanovnika za to doba (Zagreb je kao središte Hrvatske prema
tom popisu imao 16 657 stanovnika), Virovitica još uvijek službeno nije bila grad, već poveljno
trgovište odnosno oppidum. 1861. godine sastavljena je zamolba s temeljitim podacima o Virovitici i
razlozima njena proglašavanja gradom koja je poslana u Beč, no molba je odbijena.
3.4.2. Gospodarski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca
Nakon oslobođenja od Osmanlija, počinju se razvijati obrtničke cehovske udruge koje su
najbitniji faktor gospodarskog razvoja grada sve do 19. stoljeća. Nakon marijaterezijanske
teritorijalne organizacije Hrvatske, Virovitica doživljava određene pogodnosti s obzirom da je
sjedište podžupanije. Kako je to razdoblje prosvijećenog apsolutizma, carica Marija Terezija donijela
je reforme u mnogim područjima javnog i političkog života kako bi pokrenula gospodarski razvoj
Habsburške Monarhije.
Njemački putopisac von Taube opisujući Viroviticu 1777. bilježi između ostalog i to kako se tu
i tamo nalaze brežuljci koji su obrasli vinovom lozom pa se dobiva dobro vino. (Brešić, 2002).
Vinogradi su tijekom osmanlijskog razdoblja najvjerojatnije opustjeli budući da muslimanima vjera
brani uživanje u vinu. No nakon oslobađanja od Turaka vinogradi su obnovljeni i proizvodnja vina je
nastavljena. Vinogradarstvom su se bavili i vlastelini i kmetovi i obrtnici, trgovci i činovnici. Čak je i
crkvena desetina uključivala davanje vina. 1864. godine u franjevačkom samostanu održana je i prva
izložba vina, potom je 1904. godine osnovana i Vinogradarska zadruga.
U srpnju 1875. godine Viroviticu je zahvatilo olujno nevrijeme praćeno ledom koje je u
potpunosti uništilo ljetinu, a najviše su stradali vinogradi. Deset godina kasnije pojavila se i bolest
filoksera koja je sasvim uništila autohtonu lozu kadarku te je virovitičko vinogradarstvo unazadila za
dugi niz godina.
15
Sl.14. Hartzerova željeznarija u Virovitici
Izvor: http://www.virovitica.hr/grad/povijest#
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Gospodarska transformacija Virovitice iz feudalnog u građansko obrtničko-manufakturno
središte zbivala se ponajviše u drugoj polovici 19. stoljeća. Schaumburg-Lippe obnovio je Viroviticu i
u njegovo je doba ona doživjela gospodarski i društveni procvat. Da bi grad i vlastelinstvo pokazali
svoju gospodarsku snagu, godine 1864. u franjevačkom samostanu bila je organizirana Prva
gospodarska izložba. (Feletar, 2008). Ta je izložba aktivna i danas pod nazivom ViroEXPO.
S vremenom je bilo sve više trgovaca, obrtnika i manufakturista. Ipak, prerastanje većih
obrtničkih radionica u manufakture nije išlo brzo. Dolazilo je malo stranog kapitala pa se razvoj
temeljio na poticajima kneza Schaumburg-Lippea. Manufaktura i kasnije industrijska proizvodnja bili
su temeljeni na lokalnim bogatstvima – prerađivali su se poljoprivredni proizvodi i drvo, a od 1846.
do 1859. djelovala je manja šećerana koja i danas posluje pod imenom Viro, a potkraj stoljeća i
pilane, mljekara te tri ciglane od kojih se do danas održala ciglana Opeco.
Iz molbe za proglašenje Virovitice gradom može se pročitati da se u Virovitici nalazi deset
većih i šest manjih trgovina, zatim tvornica svile, paromlin, dvije ciglane, pivovara, octara,
oruđarnica, do 400 obrtnika različitih struka organiziranih u osam poveljnih cehova, znameniti
samostan Sv. Franje, dvorac njegove
jasnosti kneza Lippea, glavna učionica za
mušku i napose za žensku djecu, dvije
biblioteke, jedan blagotvorni zavod,
streljačko društvo i četiri svratišta. (Feletar,
2008). 1884. godine osnovana je i prva
tiskara, a 1899. i druga koja izdaje prve
virovitičke novine – Virovitičan. Između
1872. i 1914. osnovano je pet banaka.
1907. središte Virovitice dobilo je asfalt, a
nakon toga i ostatak grada.
Prema popisima stanovništva iz 1736. godine može se izvući podatak da je u Virovitici bilo
oko četiristo raznih obrtnika udruženih u osam poveljnih cehova što je gotovo 10% tadašnjeg
ukupnog stanovništva Virovitice. Cehovi su imali svoje statute, pečate i blagajnu, a članove su činili
majstori i šegrti.
16
Sl.15. Strossmayerova ulica na Podravskoj magistrali u 19. stoljeću
Izvor: http://www.virovitica.hr/grad/povijest#
Historijskogeografski razvoj Virovitice
3.4.3. Prometni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca
1884. godine otpočela je gradnja željezničke pruge od Barcsa preko Virovitice do Pakraca i te
je godine Virovitica dobila željeznički kolodvor. Već je te godine Virovitica željeznicom povezana sa
Zagrebom i Trstom, a godinu dana kasnije, pruga je spojena i na sustav pruga prema Beču i
Budimpešti. Pet godina kasnije izgrađena je pruga i prema Đurđevcu i Bjelovaru, deset godina
kasnije i prema Osijeku, a 1912. pruga prema Koprivnici.
1903. godine nadograđen je i pušten u
promet most preko Drave koji je povezivao
Terezino Polje i Barcs čime su otvorene
mogućnosti za veće ekonomske cirkulacije između
Virovitice i Mađarske.
U glasilu Virovitičan početkom 1905. stoji:
Sve malo po malo mogla bi naša Virovitica stupiti
u red naprednih mjesta u domovini. Promet je
uistinu takav da ga ni u kud kamo većih mjestih
naći nije. Pogledajmo samo bilancu prometa pošte
od prošle godine, to će nas ista uprava iznenaditi. Ova okolnost kao da je ponukala poštansko
ravnateljstvo te je ono predložilo ministarstvu prometa da se u Virovitici uvede gradska telefonska
mreža s interurbanom vezom te su u to ime već poduzeti prvi koraci. (Brešić, 2002). Uskoro se
Virovitica uključila u međugradski telefonski promet i vrlo brzo bila povezana s Bečem i Trstom.
3.4.4. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u razdoblju Habsburgovaca
Razvoj obrazovanja u Virovitici je, kao i u mnogim drugim gradovima, tijekom prošlosti bio
vezan uz djelovanje crkve. Prve pučke škole počele su djelovati u sklopu franjevačkog samostana
odmah nakon povratka franjevaca u Viroviticu. Od 1730. pa sve do 1825. godine u samostanu je bio
povremeno organiziran i studij filozofije, moralke i govorništva. Virovitica je, dakle, već tada imala
osnove za razvoj obrazovanja.
Od 1777. godine u Virovitici se razvija pučko školstvo prema zakonu Ratio educationes koji je
donijela carica Marija Terezija u sklopu svojih prosvijećenih reformi. Naime sva su djeca morala
17
Historijskogeografski razvoj Virovitice
imati završena četiri razreda osnovne škole radi gospodarskog razvoja jer je carica smatrala da su
nepismeni proizvođači loši proizvođači jer zaostaju u proizvodnji.
Godine 1819. u Virovitici je izgrađena prva poznata zgrada pučke škole. Kako je bila od
drveta, izgorjela je u poznatom požaru koji se dogodio 1871. godine. Pučka škola djelovala je i prije
toga, no nije poznato gdje je održavala nastavu. Postoji podatak da je 1837. godine Glavna pučka
škola u Virovitici imala 129 učenika i taj je broj rastao iz godine u godinu te je 1853. godine
osnovana trorazredna djevojačka učionica.
Pučko školstvo unaprijeđeno je 1871. godine kad je Hrvatski sabor donio novi školski zakon
kojim su škole postale državne, a učitelji državni službenici. Tada su sve virovitičke pučke škole
postale državne čime je obrazovni sustav ujednačen u čitavoj Hrvatskoj.
1894. godine u Virovitici je otvorena Viša pučka škola što znači da se moglo pohađati i peti i
šesti razred. 1900. je godine uveden i sedmi, a 1901. i osmi razred. Tako je Virovitica dobila
kompletnu osnovnu školu kakvu su imali drugi veći gradovi u Hrvatskoj.
Osim općih škola, Virovitica je u doba Austrougarske dobila i dječje vrtiće te glazbenu školu.
Znameniti glazbenik Jan Vlašimsky već 1886. godine otvara malu glazbenu školu koja je od 1903.
postala državna. Tradicija dječjeg vrtića u Virovitici počela je još 1892. (Feletar, 2008).
Srednje strukovno školstvo u Virovitici počelo je još 1903. godine osnivanjem Šegrtske škole
kao pete u tadašnjoj Virovitičkoj županiji. Na kraju prve školske godine (1903./1904.) bilo je ukupno
111 šegrta. [1] Potkraj habsburškog razdoblja, od 1911. do 1914., izgrađena je historicistička zgrada
gimnazije, međutim, nastava u njoj nije počela sve do završetka Prvog svjetskog rata. Gimnazija je
imala tri razreda.
3.4.5. Kulturni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca
U jednom je dokumentu čitamo da je agilno Čitalačko društvo Kasino Veröcze prestalo
djelovati između 1850. i 1852. godine. (Feletar, 2008). To znači da je virovitički kasino djelovao već
između 1840. i 1850. godine. 1874. godine je obnovljen te je otada imao najvažniju ulogu u
okupljanju i iniciranju rada niza važnih virovitičkih društava.
18
Sl.17. Virovitica početkom 20. stoljeća
Izvor: http://www.virovitica.hr/grad/povijest#
Sl.16. Pjevačko društvo Rodoljub 1882. g.
Izvor: http://www.virovitica.net/photovtc/star e_fotke/vtc-rodoljub%201882g.jpg
Historijskogeografski razvoj Virovitice
U drugoj su polovici 19. stoljeća osnovana brojna
kulturna društva u Virovitici. 1880. je godine osnovano
hrvatsko pjevačko društvo Rodoljub koje prenosi glas
grada širom Hrvatske i svijeta. 1883. godine osnovano je
i Društvo za promicanje glazbe iz kojeg je izrastao
gradski puhački orkestar, a tri godine kasnije i glazbena
škola. 1898. godine stvoreno je hrvatsko pjevačko i
tamburaško društvo Sloga, a 1911. i tamburaško društvo
Mladost.
Najstarija virovitička sportska društva također
sežu u ovo razdoblje. 1861. godine već je postojalo streljačko društvo. U habsburškom razdoblju do
kraja Prvog svjetskog rata osnovana su brojna sportska društva i udruge: udruga ribolovaca, klizački
klub, gimnastička i atletska udruga Hrvatski sokol, kuglački klub Purger, teniski klub.
Iako nije bilo izgrađenog kazališta, virovitička kazališna družina javila se 1900. godine. U
svom prvom nastupu odigrala je predstavu Muzikanti u gradskoj gostionici Grčić uz koncert
tamburaškog sastava Sloga.
3.5. Razvoj Virovitice između dva svjetska rata
Nakon Prvog svjetskog rata Hrvatska
postaje sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i
Slovenaca. Virovitica je napokon u toj državi,
službeno stekla status grada. Naime, kralj
Aleksandar I. 31. prosinca 1921. godine
proglasio je Viroviticu gradom. Ukinuta je
županijska teritorijalno-politička organizacija
pa je ukinuta i Virovitička županija i uvedena je
podjela na općine i kotareve.
19
Sl.18. Drachova pilana – preteča TVIN-a
Izvor: http://www.virovitica.net/photovtc/st are_ fotke/vtc-drachova%20pilana.jpg
Sl.19. Gimnazija Petra Preradovića
Izvor: http://www.virovitica.hr/grad/povijest#
Historijskogeografski razvoj Virovitice
1831. godine grof Drašković prodaje dvorac virovitičkog gradskoj općini za samo milijun i
šesto tisuća dinara. Općina je dvorac upotrebljava za različite opće svrhe.
3.5.1. Demografski i gospodarski razvoj Virovitice između dva svjetska rata
Između dva svjetska rata Virovitica doživljava gospodarsku, političku, društvenu i
demografsku stagnaciju. Smanjuje se broj stanovnika i broj obrtnika, ali jača industrijalizacija.
Industrija doživljava određeni uspon, posebice drvna i prehrambena, a razvija se i ugljenarstvo.
1923. godine izgrađena je tvornica kalupa pri Drachovoj pilani koja posluje i danas kao TVIN (Sl. 18).
Tridesete i četrdesete godine prolaze u rješavanju
osnovnih komunalnih problema kako bi mladi grad
uistinu opravdao svoj nanovo stečeni status: nova
tržnica, centralno groblje, kanalizacija, telefon, ceste…
(Brešić, 2002). No položaj u novoj državi marginalizirao je
značenje Virovitice u gospodarskom smislu. Iz grada
odlaze i kapital i bogati ljudi, ali i osiromašeni radnici koji
traže bolje uvjete u većim gradovima ili prekomorskim
zemljama.
Gospodarska izložba 1928. godine pokazala je da
su ostali još samo seljaci i obrtnici u gradu, a u sljedećim godinama čekala ih je gospodarska kriva i
poslije nje Drugi svjetski rat u kojem će Virovitica doživjeti znatnu štetu.
3.5.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici između dva svjetska rata
Iako je izgrađena prije Prvog svjetskog rata,
Gimnazija Petra Preradovića u Virovitici počela je s
nastavom tek po završetku rata, a 1919. godine
uveden je i četvrti razred gimnazijskog programa, od
1926. do 1929. je imala osam razreda, potom se
ukidaju četiri razreda i ponovno uvode 1932.
20
Historijskogeografski razvoj Virovitice
godine. Uz gimnaziju je između 1920. i 1926. godine kao srednja škola djelovala i Trgovačka
akademija.
3.5.3. Kulturni razvoj Virovitice između dva svjetska rata
U društvenom životu Virovitice između dva svjetska rata aktivno djeluju brojna kulturna
društva i gradska knjižnica. Također su osnovana i neka sportska društva kao što su šahovsko i
planinarsko društvo, a 1920. godine osnovana je VeGeŠKa (Virovitički građanski športski klub) s
nogometnom sekcijom. Značajan je rukometni klub Lokomotiva koji je u razdoblju od 1952. do 1972.
šest puta bio državni prvak.
3.6. Razvoj Virovitice u SFRJ
Nakon 1945. godine javno društveno djelovanje franjevaca svedeno je na marginu budući da
je društveni život grada diktiran politički. 1960ih godina ukinuta je u potpunosti upravno-
teritorijalna organizacija prostora Jugoslavije na oblasti, okruge i kotareve i čitav je prostor
podijeljen isključivo na općine. Tako je 1963. godine kreirana i velika Virovitička općina.
3.6.1. Demografski razvoj Virovitice u SFRJ
Prema popisima stanovništva može se uočiti da je još od sredine 19. stoljeća virovitičko
gradsko stanovništvo demografski relativno sporo raslo sve do popisnog razdoblja 1953. godine. U
sljedeća tri popisa depopulacija sela ima izraženu akceleraciju. Godine 1961. na selu već živi za 3.1%
manje stanovnika nego u doba prethodnog popisa, 1971. 13.5% manje nego 1961., a 1981. čak
16.8% manje nego 1971. godine. (Crkvenčić, 1986). Sve to stanovništvo sa sela preseljava se dijelom
u Viroviticu, a dijelom u druge hrvatske gradove.
U istim usporednim razdobljima indeks porasta stanovnika grada Virovitice u sva tri popisa
prelazi 15%. 1948. u gradu Virovitici živjelo je 19.5% žitelja općine, a 1981. već 39.5% – iako je taj
stupanj urbane koncentracije još niži od prosjeka SR Hrvatske. (Crkvenčić, 1986). Razlog takvog
porasta broja stanovnika je u procesima suvremene gospodarske transformacije koja je zahvatila
Viroviticu nakon osnivanja veće općine Virovitice.
21
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Naseljavanje seoskog stanovništva u gradove uglavnom se događa prebrzo, nedovoljno
organizirano i stihijski. S obzirom na to i da rast nepoljoprivrednih radnih mjesta u gradu nije mogao
pratiti deruralizaciju stanovništva općine, dolazi do iseljavanja iz općine te ona u cjelini gubi
stanovništvo.
3.6.2. Razvoj gospodarstva u Virovitici u SFRJ
Industrijalizacija u Virovitici doživljava svojevrsnu stagnaciju nakon 1945. godine. Drvna
industrija i mlinarstvo nastavljaju s radom, a osnivaju se i nove tvornice. 1951. Osniva se drvna
tvrtka Vitrex, 1953. metalna industrija Rapid, 1957. duhanska industrija Viržinija, a 1953. godine
sjedinjenjem drvnih industrija nastaje TVIN.
Jača industrijalizacija počela je ponovno osnivanjem veće općine Virovitice. Nastaje
Poljoprivredno-industrijski kombinat (PIK), razvijaju se tvornica tekstila Virovitičanka i tvornica
obuće Ukus te šećerana Viro. Većina radnih mjesta u industriji na području Virovitičke općine bila je
koncentrirana u gradu.
3.6.3. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u SFRJ
U Virovitici je u razdoblju socijalizma djelovalo nekoliko različitih srednjih škola. Gimnazija
Petra Preradovića djelovala je još od kraja Prvog svjetskog rata. Između 1949. i 1953. godine
djelovala je Niža poljoprivredna škola, od 1950. godine Ekonomska škola Borisa Kidrića, od 1951.
Drvoprerađivačka tehnička škola, od 1960. Centar za obrazovanje kadrova u poljoprivredi, a
djelovala je Šegrtska škola koja se od 1947. godine nazivala Škola učenika u privredi.
Sve strukovne škole 1968. godine spojene su u Centar za obrazovanje kadrova u privredi, a
kako bi se smanjila klasna diferencijacija 1978. godine ministar za kulturu Stipe Šuvar proveo je
socijalističku reformu školstva kojom se Centar za obrazovanje kadrova u privredi spojio s
Gimnazijom Petra Preradovića u jedinstveni Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje. Gimnazijski
program vraćen je tek u školskoj godini 1990./1991.
22
Sl.20. Kino-restauracija u Virovitici
Izvor: http://www.virovitica.hr/grad/povijest#
Historijskogeografski razvoj Virovitice
3.6.4. Kulturni razvoj Virovitice u SFRJ
U Virovitici u razdoblju socijalizma djeluje Gradska knjižnica i čitaonica koja je uz Narodno
sveučilište nosila društveni život grada. Djelovalo je i nekoliko glazbenih društava koja su njegovala
pjesmu, folklor i ples. Neka od njih su OKUD Vaso Vostrel, RKUD Željezničar i KUD Napredak. 1945.
godine izgrađeno je virovitičko kazalište koje je počelo s radom kroz predstavu Nušićeve Kijavice u
režiji Aleksandra Bjelosuova.
Sportske udruge također su bile bitan nositelj
društvenog života Virovitice. 1945. godine osnovan je
aeroklub, 1946. odbojkaški klub Mladost, 1947. fiskulturno
društvo Borac s boksačkom sekcijom, 1957. auto-moto
društvo itd. Najpopularniji sportovi s najviše klubova bili
su i ostali nogomet i rukomet.
3.7. Uloga Virovitice u Domovinskom ratu
Virovitica i virovitički kraj među prvima su se u Hrvatskoj uključili u borbu za rušenje
komunističkog režima i stvaranje samostalne hrvatske države. Stanovnici su bili zgroženi srpskim
planovima o stvaranju tzv. Velike Srbije koja bi na zapadu dosezala do linije Virovitica-Karlovac-
Karlobag. To je bio povod da se Virovitičani vojno organiziraju. Virovitički je kraj bio jedna od
najvažnijih crta za ilegalno dobavljanje oružja iz inozemstva preko Mađarske koje je pokrenuo
tadašnji ministar obrane Martin Špegelj koji je zagovarao ulazak Hrvatske u rat protiv Srbije.
U noći sa 21. na 22. siječnja 1991. dragovoljci su prvi u Hrvatskoj zapriječili kretanje
jugoslavenske vojske kod virovitičke vojarne. Sljedećeg je dana održana smotra 250 dragovoljaca
koju je vodio Đuro Dečak. Zbog smotre i ''afere Špegelj'' virovitički čelnici Đuro Dečak i Antun
Habijanac te Vladimir Šabarić i Franjo Kovač jugoslavenske su vlasti uhitile 25. Siječnja te im sudile u
Zagrebu. U Virovitici i Zagrebu su zbog toga održani masovni prosvjedi, a cijeli je svijet osudio
suđenje. Pošto je u svibnju te godine održan referendum na kojem se hrvatski narod izjasnio za
osnivanje samostalne Hrvatske, uhapšenici su oslobođeni i dočekani kao junaci u Zagrebu i Virovitici.
U sklopu virovitičkog bataljuna osnovanog pri Zboru narodne garde, dragovoljci predvođeni
Rukavinom i Romićem sudjelovali su u akcijama u Baniji i zapadnoj Slavoniji. Već 1991. godine
Virovitica je udomila izuzetno mnogo prognanika i izbjeglica. U rujnu je oslobođeno područje južno
od Virovitice te virovitička vojarna, karaule uz Dravu i vojni objekt Šištat. Krajem listopada 1991.
23
Historijskogeografski razvoj Virovitice
godine provedena je akcija Bilogora kojom je oslobođena cesta između Virovitice i Grubišnog Polja
što je uzrokovalo srpsko granatiranje Virovitice i zabunom čak i mađarskog Barcsa.
Zbog tih je uspjeha broj dragovoljaca uvelike porastao te je osnovana znamenita 127.
brigada pod zapovjedništvom Đure Dečaka koja je ratovala u zapadnoj Slavoniji te pridonijela
njenom oslobođenju tijekom akcija Bljesak i Oluja 1995. godine.
3.8. Razvoj Virovitice u Republici Hrvatskoj
Domoljublje i ugroženost doma ujedinile su sve stanovnike virovitičkog kraja u stvaranju
nove, naprednije Virovitice. Uslijed osamostaljenja Hrvatske došlo je do promjene društveno-
političkog sustava i do europske orijentacije što je stvorilo nove razvojne mogućnosti i stvaranje
novih vrijednosti u čitavoj Hrvatskoj pa tako i u virovitičkom kraju. Građanska srednjoeuropska
Virovitica, zatomljena više od pola stoljeća, mogla je ponovno uskrsnuti i na zasadama tradicije i
baštine nastaviti graditi moderno društvo. (Feletar, 2008). Vraćanje na europske standarde nailazilo
je također i na teškoće i zapreke, no ne nesavladive tako da se pomaci prema naprijed stalno bilježe.
1992. godine Hrvatski sabor uveo je novi teritorijalni ustroj Republike Hrvatske. Ponovno su
uvedene županije koje su se sastojale od općina i gradova. Virovitica je postala središte Virovitičko-
podravske županije. Kao administrativna jedinica, Grad Viroviticu čini Virovitica i njenih devet
prigradskih naselja – Korija, Milanovac, Sveti Đurađ, Podgorje, Golo Brdo, Jasenaš, Rezovac,
Rezovačke Krčevine i Čemernica.
Stvarna subregionalna središta kao Bjelovar, Koprivnica, Virovitica, Vukovar, Šibenik,
Dubrovnik, Požega i Čakovec u novoj županijskoj organizaciji razvojno su potaknuta u smislu
ostvarenja potpune afirmacije sklada regionalnih funkcija i odgovarajućeg stupnja demografske,
gospodarsko-proizvodne i servisne koncentracije. (Rogić, 1996).
24
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Potkraj 1997. godine u Virovitici je izbio požar u kojem je stradala palača Pejačević. Danas se
ona temeljito obnavlja pa će u njoj u budućnosti biti smješteno sjedište uprave grada i ostalih
ustanova i udruga.
3.8.1. Razvoj gospodarstva u Virovitici u suvremenom razdoblju
Nakon osamostaljenja Hrvatske dolazi do tranzicije gospodarstva koje se u Virovitici
provodilo vrlo sporo i u veoma teškim uvjetima budući da je Virovitica proživjela teške ratne dane i
velike štete, a struktura i opremljenost poduzeća bila je nepovoljna, nedostajalo je iskustva i
educiranog kadra. (Feletar, 2008). Za daljnji je razvoj također bilo potrebno i privlačenje kapitala za
što su se morali stvoriti uvjeti poput formiranja uređene poduzetničke zone i izgradnje prometne i
ostale komunalne strukture.
Gospodarska tranzicija odrazila se najviše na smanjenju udjela industrije u broju zaposlenih i
u prihodima. 1980ih godina u virovitičkoj industriji bilo je zaposleno 42% radnog stanovništva, a
2001. taj je udio iznosio 27%. Razlog tomu je tehnološka i kadrovska neosposobljenost za tržišnu
utakmicu u novom kapitalističkom sustavu.
3.8.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u suvremenom razdoblju
1991. godine donesena je državna odluka o transformaciji Centra za odgoj i sumjereno
obrazovanje u zasebne škole. Njime su nastale četiri srednje škole – Gimnazija Petra Preradovića,
Strukovna škola Virovitica, Tehnička škola Virovitica te Industrijsko-obrtnička škola Virovitica.
Virovitica se do danas razvila u jedno o najvećih srednjoškolskih središta. (Feletar, 2008). Uz
četiri osnovne škole i dječji vrtić, u gradu djeluje i pet srednjih škola od kojih su dvije gimnazije te
strukovna, tehnička i industrijsko-obrtnička škola i njih pohađa oko 2000 učenika. Uz škole postoje i
sportske dvorane te učenički dom.
U najnovije vrijeme Virovitica dobiva i svoje veleučilište kakvo i zaslužuje kao županijsko
središte i regionalni centar. Od 2007. godine Ekonomski fakultet iz Osijeka u Virovitici je otvorio
Visoku školu za menadžment u turizmu i informatici. (Feletar, 2008).
25
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Postojanje nekoliko osnovnih i srednjih škola i učeničkog doma te osnivanje virovitičkog
veleučilišta ukazuje na daljnji kontinuirani razvoj Virovitice. Uloga tih obrazovnih organizacija bila je i
ostala presudna za gospodarski i društveni razvoj grada.
3.8.3. Kulturni razvoj Virovitice
Uz daljnje postojanje većine kulturnih društava i udruga iz socijalističkog razdoblja, stvaraju
se i nove kulturne i sportske udruge. Vrlo je utjecajna likovna klub Nikola Trick s čestim likovnim
izložbama. Virovitičko kazalište uspjelo se održati i dok su se mnoga kazališta u drugim gradovima
ugasila i do sada je održalo gotovo 10 000 predstava. Početkom 21. stoljeća ustalila se brojka od šest
premijera i oko 200 predstava u sezoni. Polovica predstava odigrava se u Virovitici gdje, statistički
gledano, svaki građanin jednom godišnje pogleda predstavu, a ostatak predstava odigra se u svim
ostalim dijelovima Hrvatske, a često i izvan nje. [3]
4. ZAKLJUČAK
Analiza historijskogeografskog razvoja Virovitice pokazuje da je značenje grada u svojoj
upravnoj jedinici mijenjalo značaj i da je ovisno o veličini te jedinice, bilo razdoblja s većom i
manjom važnošću. Ipak grad je za okolni prostor bio i ostao tijekom čitave povijesti glavno
funkcionalno središte. Što se tiče značaja u Hrvatskoj, sve od proglašenja slobodnim trgovištem
1234. Godine, Virovitica je polako gubila svoje značenje. U prilog tome ide i da je u Habsburškom
razdoblju izgubila status velikog mjesta nakon čega je tek 1921. godine ponovno proglašena
gradom, iako je brojem stanovnika i određenim funkcijama bila razvijenija od drugih mjesta u
Hrvatskoj koja su tada imala status grada.
U demogeografskom smislu, stanovništvo Virovitice je od svojih početaka do danas u
stalnom porastu. Vlaško stanovništvo doseljeno tijekom osmanlijskih osvajanja održalo se u
Virovitici do danas iako u smanjenom broju, a prepoznaje se prema pravoslavnoj vjeri. S druge
strane, najveći iseljenički tokovi iz gradske općine dogodili su se tijekom socijalističkog razdoblja
kada demografski razvoj nije mogao biti praćen jednako brzim gospodarskim razvojem.
Na gospodarski razvitak Virovitice utjecalo je isprva proglašenje slobodnim trgovištem
nakon, no pravog gospodarskog razvitka grada nema sve do habsburškog razdoblja i vlastelina
26
Historijskogeografski razvoj Virovitice
Pejačevića i Schaumburg-Lippea koji manufakturno i industrijski počinju razvoj Virovitice. Relativno
snažniji gospodarski razvoj nakon toga uslijedio je tijekom socijalističkog razdoblja i u najnovije
vrijeme, poslije 2000. godine.
Kulturni i obrazovni razvoj može se pratiti od prisutnosti franjevaca u Virovitici koji su
pokretali prve škole i knjižnice. U 18. stoljeću nastaju i prve kulturne i sportske udruge koje su imale
presudnu ulogu u kulturnom razvoju grada, a mnoge su se održale do danas. Za Viroviticu je vrlo
bitno i postojanje brojnih strukovnih škola tijekom 20. stoljeća zbog kojih je ona bila najveće
obrazovno središte zapadne Slavonije.
Danas se grad nastavlja demografski, gospodarski i obrazovno razvijati kroz daljnje povećanje
broja stanovnika, uređenje industrijskih zona i privlačenje kapitala te kroz osnivanje novih
obrazovnih ustanova poput veleučilišta.
27
Historijskogeografski razvoj Virovitice
LITERATURA
1. Feletar, D. (2008): Virovitica – tradicija i suvremenost, Meridijani, Virovitica
2. Brešić, V. (2002): Knjiga o Virovitici, MikešLand, Virovitica
3. Crkvenčić, I., Feletar, D. (1986): Neka obilježja suvremenih demografskih kretanja u općini
Virovitica, u: Virovitički zbornik: 1234.–1984., JAZU, Zagreb, str. 633-647
4. Vresk, M. (1997): Uvod u geografiju – razvoj, struktura, metodologija, Školska knjiga, Zagreb
5. Rogić, V. (1996): Bitnost problematike regionalizacije i njen odnos prema županijskoj
organizaciji u: Milošević, F.: Hrvatske županije kroz stoljeća, Školska knjiga, Zagreb, str.
149-154
[1] Povijest grada Virovitice, http://www.virovitica.hr/grad/povijest, 13.1.2011.
[2] Industrijsko-obrtnička škola Virovitica,
http://www.ss-industrijskoobrtnicka-vt.skole.hr/skola/povijest, 13.1.2011.
[3] Kazalište Virovitica, http://www.kazalistevirovitica.hr/vijesti/14-1, 14.1.2011.
28