historijskogeografski razvoj virovitice

SVEUČILIŠTE U ZAGREBU

PRIRODOSLOVNO-MATEMATIČKI FAKULTET

GEOGRAFSKI ODSJEK

Seminarski rad iz Historijske geografije

HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ VIROVITICE

Neven Tandarić

Josip Jurić

ak.god. 2010./2011.

Zagreb, 2011.

Historijskogeografski razvoj Virovitice

SADRŽAJ

1. UVOD..............................................................................................................................................................2

2. PRIRODNOGEOGRAFSKE ZNAČAJKE VIROVITIČKOG KRAJA KAO FAKTOR HISTORIJSKOGEOGRAFSKOG RAZVOJA...................................................................................................................................................3

2.1. Geomorfološke značajke virovitičkog kraja..............................................................................................3

2.2. Klimatske i biogeografkse značajke virovitičkog kraja..............................................................................3

2.3. Hidrogeografske značajke virovitičkog kraja............................................................................................4

3. HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ VIROVITICE...............................................................................................4

3.1. Razvoj Virovitice u antičkom razdoblju....................................................................................................5

3.2. Razvoj Virovitice u srednjem vijeku..........................................................................................................5

3.3. Virovitica pod osmanlijskom upravom.....................................................................................................7

3.4. Razvoj Virovitice unutar Habsburške Monarhije i Austrougarske............................................................9

3.4.1. Demografski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca..............................................................14

3.4.2. Gospodarski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca..............................................................15

3.4.3. Prometni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca...................................................................16

3.4.4. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u razdoblju Habsburgovaca...............................................17

3.4.5. Kulturni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca.....................................................................18

3.5. Razvoj Virovitice između dva svjetska rata.............................................................................................19

3.5.1. Demografski i gospodarski razvoj Virovitice između dva svjetska rata............................................19

3.5.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici između dva svjetska rata...................................................20

3.5.3. Kulturni razvoj Virovitice između dva svjetska rata.........................................................................20

3.6. Razvoj Virovitice u SFRJ..........................................................................................................................21

3.6.1. Demografski razvoj Virovitice u SFRJ...............................................................................................21

3.6.2. Razvoj gospodarstva u Virovitici u SFRJ...........................................................................................21

3.6.3. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u SFRJ.................................................................................22

3.6.4. Kulturni razvoj Virovitice u SFRJ......................................................................................................22

3.7. Uloga Virovitice u Domovinskom ratu....................................................................................................23

3.8. Razvoj Virovitice u Republici Hrvatskoj..................................................................................................24

3.8.1. Razvoj gospodarstva u Virovitici u suvremenom razdoblju.............................................................24

3.8.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u suvremenom razdoblju...................................................25

3.8.3. Kulturni razvoj Virovitice................................................................................................................25

4. ZAKLJUČAK....................................................................................................................................................26

LITERATURA......................................................................................................................................................27

1


1. UVOD

Virovitica je grad na međi Slavonije i Podravine u Panonskoj Hrvatskoj. Grad je to duge

povijesti i tradicije. Njeno značenje u Hrvatskoj tijekom povijesti bilo je određeno položajem gotovo

na sredini utjecaja gravitacijskih zona Osijeka na istoku i Varaždina na sjeverozapadu. Već taj položaj

uvjetovao je da se Virovitica razvije u urbano naselje koje će svojim centralnim funkcijama

zadovoljiti potrebe okolnih naselja i njihova stanovništva. Uz položaj između ova dva regionalna

centra, položaj Virovitice je specifičan i u pogledu državne granice s Republikom Mađarskom u čijoj

se blizini Virovitica nalazila kroz dugi niz stoljeća.

U uvodnoj riječi može se citirati geograf prof.dr.sc. Dragutin Feletar: Zahvaljujući povoljnom

prometno-geografskom položaju, sjedištu velikog vlastelinstva, upravnim, obrazovnim i

zdravstvenim funkcijama, Virovitica je rano izrasla u najrazvijenije gospodarsko središte u nizini

Drave između Osijeka i Koprivnice. (…) S obzirom na dugu i sadržajnu povijest, Virovitica je važno

rasadište obrazovanja, kulture, zdravstva i društvenosti. U tom području grad ima vrlo bogatu

tradiciju na tragu srednjoeuropskih vrijednosti. (Feletar, 2008). Već ovakvi navodi govore o potrebi

historijskogeografske analize grada Virovitice.

Iako je Virovitica pod svojim imenom prvi put spomenuta u povelji 1234. godine, razvoj

Virovitice kroz povijest može se promatrati od rimskog doba, preko srednjovjekovnog razdoblja u

kojem je postojala hrvatska i kasnije hrvatsko-ugarska uprava, potom preko osmanlijskog i

habsburškog razdoblja konačno do jugoslavenskog i suvremenog hrvatskog razdoblja.

S obzirom da je tijekom prošla dva stoljeća historijska geografija bila različito doživljavana,

potrebno ju je odrediti za potrebe ovog rada. Historijska geografija je u današnje vrijeme napokon

shvaćena kao disciplina koja se bavi ''rekonstrukcijom geografije'' minulih razdoblja. (Vresk, 1997).

Stoga će ovaj rad predočiti geografske specifičnosti, potencijale i geografski razvoj Virovitice tijekom

njene prošlosti.

Cilj je ovog seminarskog rada istražiti kakav je bio historijskogeografski razvoj Virovitice kroz

navedena razdoblja, kakvi su bili utjecaji pojedinih kulturnih krugova koji su djelovali na grad te koji

su bili pozitivni i negativni prirodni i društveni faktori za socijalni, politički i ekonomski razvoj

Virovitice u razdoblju proteklih dvije tisuće godina.

2


2. PRIRODNOGEOGRAFSKE ZNAČAJKE VIROVITIČKOG KRAJA KAO FAKTOR

HISTORIJSKOGEOGRAFSKOG RAZVOJA

Prirodnogeografske značajke bitan su čimbenik razvoja Virovitice i njene okolice.

Geomorfološke, geološke, pedološke, klimatske, hidrogeografske i biogeografske značajke izravno

su utjecale na razvoj poljoprivrede i gospodarstva u ovom prostoru, a posredno i na razvoj

mentaliteta stanovništva.

2.1. Geomorfološke značajke virovitičkog kraja

Virovitica se geomorfološki nalazi između rijeke Drave na sjeveru i Bilogore na jugu. U tom se

međuprostoru mogu prepoznati četiri osnovne izdužene zone u smjeru istok-zapad nastale

erozivnim djelovanjem tijekom pleistocena i holocena. Od rijeke Drave prema Bilogori redom se

pojavljuju zona niskih pridravskih poloja, zona niskih holocenskih riječnih terasa, zona würmskih

riječnih terasa i zona neogenog pobrđa.

Prva je zona razmjerno slabo naseljena, u drugoj se zoni naseljenost povećava zbog

razmjerno plodnih polja. Najnaseljenija je treća zona koja se nalazi na kontaktu prema sjevernim

obornicima Bilogore i u njoj se nalazi i Virovitica, ali i druga veća naselja Podravine i sjeverozapadne

Slavonije kao što su Ludbreg, Koprivnica, Đurđevac, Pitomača, Slatina. U toj su zoni najkvalitetnija

tla zbog lesnih nanosa, a zbog pogodnog reljefnog pružanja, ovuda je izgrađena i najvažnija

prometnica – podravska magistrala. Posljednju zonu karakterizira bogatstvo šumom i nekoć

ugljenom, no i slaba naseljenost. Ipak u toj zoni su prisutna pjeskovito-lesni sedimenti koji su

povoljni za uzgoj vinove loze.

2.2. Klimatske i biogeografkse značajke virovitičkog kraja

Virovitica je smještena na 45°50'24''N i 17°24'0''E i nalazi se u kontinentalnoj unutrašnjosti

Hrvatske. Iz takvog smještaja proizlaze topla i ponekad vruća ljeta s hladnim zimama i umjerenom

količinom padalina. Takvo se podneblje klasificira kao umjereno topla vlažna klima s toplim ljetima

(Cfb prema Köppenu). Padaline donose zapadni vjetrovi i njihova količina je oko 800 mm godišnje u

3


prosjeku. Zbog čestih ekstremnih razlika prostor su tijekom prošlosti više puta pogođale suše i

poplave i druge vremenske nepogode što je imalo direktan utjecaj na poljoprivrednu proizvodnju.

Što se tiče temperatura, one se povećavaju prema istoku sa kontinentalnošću.

U skladu s tom klimom tisućljećima se razvijala i prirodna vegetacija koju dominanto

obilježavaju hrast lužnjak uz Dravu te bukva i hrast kitnjak na Bilogori. Također je ovakva klima

utjecala i na izbor poljoprivrednih kultura u ovom kraju. Razvoj tehnologije tijekom prošlosti

progresivno je djelovao na izmjenu prirodnog pokrova prostora. Do danas je veći dio virovitičkog

kraja pretvoren u antropogeni pejzaž dok je prirodni pokrov ostao samo na dijelovima Bilogore.

2.3. Hidrogeografske značajke virovitičkog kraja

Hrvatska pripada zemljama s najvećim bogatstvom pitke vode, a to vrijedi osobito za

virovitički kraj. Dakako, vodno bogatstvo ima osnovicu ponajprije u šljunkovito-pješčanim

sedimentima nizine Drave i toku te velike hrvatske rijeke. (Feletar, 2008). Vodno lice nalazi se

relativno plitko u zemlji, a dravski šljunak i pijesak služe kao najkvalitetniji pročišćivači vode.

Na kontaktu dravskih terasa i Bilogore postoji bogatstvo podzemnih voda i izvora te potoka

koji se spuštaju s Bilogore prema Dravi. Bogatstvo vodom dokazuje i postojanje ribnjaka u blizini

Virovitice koji ne presušuju ni tijekom najsušnijih razdoblja.

3. HISTORIJSKOGEOGRAFSKI RAZVOJ VIROVITICE

Razvoj Virovitice moguće je pratiti kroz posljednjih oko sedam tisuća godina, dakle još od

neolitika. Artefakt koji potvrđuje postojanje ljudskih zajednica na ovom prostoru je kamena sjekira

pronađena u Rezovačkim Krčevinama, ali i vrlo vrijedan arheološki lokalitet u blizini Antunovca s

artefaktima od keramike.

4

Sl.1. Povelja kojom je herceg Koloman proglasio Viroviticu slobodnim trgovištem 1234. god.

Izvor: http://www.virovitica.info/media/pictures /paragraph_normal/paragraph_id68_462.jpg


3.1. Razvoj Virovitice u antičkom razdoblju

Kelti su prvi narod koji je pokrenuo svojevrsni razvoj virovitičkog kraja. Naime oni su na ovaj

prostor donijeli razvijeno lončarstvo i kovanje novca te rustikalnu gradnju utvrda. U prvom stoljeću

naše ere Rimljani su na današnjem prostoru Virovitice izgradili vojnu postaju koja je nosila ime

Sirotis i nalazila se na križištu rimske ceste prema zapadu (prema Ioviae Botivu ili današnjem

Ludbregu), istoku (prema Mursi ili današnjem Osijeku) te jugu (prema Aqui Balissae ili današnjem

Daruvaru).

3.2. Razvoj Virovitice u srednjem vijeku

Hrvati su se na prostor Virovitice doselili najvjerojatnije krajem 6. i u 7. stoljeću. U razdoblju

od 9. do 12. stoljeća vladala je bjelobrdska kultura. Smatra se da je u tom razdoblju prvi put

sagrađena zemljano-drvena utvrda na današnjem platou Pejačevićeva dvorca, to potvrđuju brojni

arheološki nalazi.

Prvi pisani dokumenti o Virovitici datiraju u 13.

stoljeće. Bio je to izravni posjed hrvatsko-ugarskih

kraljeva, što Virovitici daje veliko političko (upravno) i

gospodarsko značenje. (Feletar, 2008). Virovitica je

naime drugi hrvatski grad (nakon Varaždina 1209.) koji

dobiva kraljevske povlastice kao slobodno trgovište.

1234. godine hrvatski herceg Koloman proglasio je i

Viroviticu slobodnim trgovištem i velikim mjestom te

je ona tada nosila naslov oppidum magna villa

Wereuche (Sl. 1).

Virovitičkim je građanima otada omogućeno slobodno preseljavanje bez naknada, zatim

razdjeljivanje imanja po osobnoj volji, suditi im je mogao samo načelnik trgovišta kojeg sami

izaberu, ne moraju davati nikakva davanja izvan svog trgovišta, a taj status morali su plaćati samo

kralju u vrijednosti srebra i zlata. Dokument o proglašenju je i prvi dokument u kojem se spominje

naziv Virovitica iako on nije sačuvan već je prepisan u Stolnom Biogradu 1356. godine.

5

Sl.2. Zlatna bula iz 1242. Kojom je Zagreb proglašen slobodnim kraljevskim gradom

Izvor: http://vodici-zg.hr/uploads/images/vijesti/ Zlatna%20bula.gif


Podrijetlo naziva Virovitica nije lako odrediti. Od 13. stoljeća u latinskim dokumentima grad

se spominje pod različitim imenima kao što su Wereuche, Vereueca, Veröocze, Werewche,

Veviczam, Werewcze, Vervzha, Veroviticza itd. Mišljenja o podrijetlu su dvojaka: jedni uzimaju kao

polazište vir, a drugi mala vrata. Mađarski pisari operirali su najčešće imenom Veröcze što na

mađarskom znači mala vrata, a i neki naši noviji istraživači skloni su ime Virovitica izvesti od vraca tj.

vratca – mala vrata. (Brešić, 2002). S druge strane, za virovitički franjevački samostan kaže se u

jednoj ispravi iz 1508. godine da se nalazi in opidio Werewcze prope fluvio Werewcze. [1] Vjeruje se

da je podrijetlo tog hidronima praslavensko i označava svojstvo vode u potoku kao nemirne i

virovite. Osnutkom naselja hidronim je uzet kao toponim kao što je uobičajeno bilo u hrvatskim

krajevima. Danas se taj potok naziva Ođenica.

Osam godina kasnije, 16. studenog 1242.

godine Kolomanov brat, hrvatsko-ugarski kralj

Bela IV. u virovitičkoj je utvrdi izdao povelju

Zlatnu bulu kojom je zagrebački Gradec

proglašen slobodnim kraljevskim gradom (Sl. 2).

Na taj način nastala je veza između Zagreba i

Virovitice. Istodobno je kralj Bela IV. osnovao

dominikanski samostan u Virovitici koji će

kasnije podići i dominikansku crkvu.

U dokumentima iz 1246. godine navodi

se da Viroviticom prolazi ogranak Kolomanove ceste – Via magna koja povezuje Čazmu preko

Virovitice sa Stolnim Biogradom (Szekesfehervarom). Iz tog je podatka vidljiva važnost u prometnoj

mreži Hrvatsko-ugarske Kraljevine. Od 1269. godine u dokumentima se spominje postojanje

Virovitičke županije čije je upravno središte bila upravo Virovitica. U vrijeme kralja Stjepana V. od

1270. do 1272. godine u Virovitici je djelovala i kraljevska kovnica novca za Slavoniju. To ponovno

dokazuje političku važnost Virovitice.

Četrnaest godina nakon povelje hercega Kolomana, 1248., kraljica Marija izdaje povelju

kojom Virovitica postaje njen vlastiti posjed i u njoj navodi obveze i nova davanja građana prema

njoj. Štoviše, iz samog sadržaja ne može se razabrati priznaje li ona uopće položaj Virovitice koji joj

je dao herceg Koloman 14 godina ranije. (Brešić, 2002). Virovitičani su visoke poreze i obveze teško

6

Sl.3. Virovitička župna crkva i samostan iz 18.st.

Izvor: http://www.matica.hr/www/wwwizd2.nsf/0/9 35b184a180d513ec1256f6b0056f4b1/$FILE/STG17948/STG17948.gif?OpenElement


podnosili te su trpjeli znatno siromaštvo sve do 1290. godine kada kraljica Elizabeta smanjuje

godišnji porez.

Malo je podataka o srednjovjekovnom izgledu Virovitice. Čitav je grad vjerojatno bio

opkoljen izgrađenim zemljanim i drvenim utvrdama. Nakon provale Mongola, oko grada su iskopane

zemljane grabe u koje se napuštala voda iz potoka Werewcze. Središte naselja činio je kaštel s

vojnom posadom. U središtu grada nalazila se župna crkva Sv. Kuzme i Damjana, a unutar gradskih

bedema bila su dva redovnička samostana [1] – franjevački i dominikanski.

Oko dvora se rano razvija i trgovišno

predgrađe u kojem su uz kmetove živjeli i slobodni

građani koji su se uglavnom bavili obrtom i

trgovinom. Njihove usluge koristile su se u širokom

gravitacijskom području sve do Čazme, Koprivnice i

Našica te preko Drave u južnoj Ugarskoj. U

Viroviticu su se 1280. godine naselili i franjevci

izgradivši drveni samostan i razvijajući katoličku

kulturu, a utjecali su i na gospodarski razvoj

Virovitice. Župna crkva u tom razdoblju bila je

posvećena bezgrešnom začeću blažene djevice

Marije (Sl. 3).

Zbog povećanih državnih troškova ratovanja

(početak osmanskih napada) kralj Žigmund 1429. godine prodao je posjed Viroviticu sinovima

vojvode Nikole Merczalyja za 10 000 forinti. (Feletar, 2008). Tijekom sljedećih nekoliko desetljeća

izmijenilo se nekoliko feudalnih gospodara dok na posljetku kralj Matija Korvin nije 1474. godine

prodao Viroviticu za 24 000 forinti lendavskim velikašima Bannfyjima koji su njome gospodarili sve

do pada grada pod Osmanlije.

3.3. Virovitica pod osmanlijskom upravom

Iako je Virovitica bila među posljednjima koja je pala pod Osmanlije, virovitičku je utvrdu 2.

kolovoza 1552. godine osvojio požeški Ulama-paša s brojnom vojskom janjičara dok je Viroviticu

branilo pedesetak vojnika. Na taj je način velikom Požeškom sandžaku pripojeno i područje u

7


Podravini, sve do Pitomače. Osmanlije u grad naseljavaju muslimansko stanovništvo te grade

džamije i turske kasabe. Staru srednjovjekovnu utvrdu su obnovili i u nju su nastanili stalnu postavu

od 300 pješaka i 300 konjanika.

Osmanlije su osvojivši franjevački samostan, redovnike nabili na kolce uz cestu prema Dravi.

Zbog straha od turskog terora stanovništvo je stoga masovno bježalo preko Drave u Ugarsku. Time

se privremeno mijenja etnički sastav stanovništva Virovitice.

O Virovitici u tom razdoblju doznajemo iz zapisa bosanskog paše Merim-Begovića koji je

1620. godine zapisao ovo: ''Virovitica, jaki grad zidom opasan, ima tvrđavu i nešto malo topništva.

Varoš i tvrđava imaju nešto oko 300 dimova, ljudi na broju pod oružje 400, a imaju age i kapetane

koji ovdje stalno borave.'' (Feletar, 2008).

Zbog jake vojne posade i svog položaja, Virovitica ponovno postaje značajno trgovačko

središte koje naseljavaju turski trgovci i obrtnici. (Brešić, 2008). Osim tradicionalne trgovine

Osmanlije su razvili i trgovinu robljem u kojoj je prodano mnogo mladih Virovitičana.

Virovitica je pod osmanlijskom upravom bila 132 godine. U zimu 1663./1664. godine Nikola

Zrinski krenuo se iz Novog Zrina na Muri s hrvatskom vojskom i prodro područjem sjeverno od

Drave sve do Osijeka, a pritom je na nekoliko dana uspio ući i u Viroviticu.

8

Sl.4. Veduta Virovitice iz 1684. godine

Izvor: http://www.muzejvirovitica.hr/media/pictures/15-2-1215069015.jpg

Sl.5. Veduta Virovitice na prijelazu 17. u 18. st.

Izvor: http://www.kroatien-online.com/hr/turizam /images/virovitica-gravura.jpg


Virovitica je oslobođena tek u velikom osloboditeljskom pokretu 1684. godine pod vodstvom

požeškog junaka fra Luke Ibrišimovića. Osloboditelje je vodio ban Nikola Erdödy, a beg Ali Mufti pod

Viroviticom je izgubio više od 1200 vojnika. (Feletar, 2008). Budući da je Hrvatska tada već postala

dio Habsburške Monarhije, Habsburgovci su preuzeli vlast nad Viroviticom i postavili je u sastav

Vojne krajine. Glavni zapovjednik carske vojske, general Jakov Leslie dopustio je 15. srpnja 1684.

godine iz Virovitice ode muslimansko stanovništvo – oko 1800 osoba.

Uskoro su oslobođeni i drugi gradovi u Hrvatskoj i Ugarskoj, a 1691. godine Osmanlije su

doživjele težak poraz, Turci su potisnuti na Savu i 1699. godine potpisan je mir u Srijemskim

Karlovcima.

3.4. Razvoj Virovitice unutar Habsburške Monarhije i Austrougarske

Viroviticom nakon Osmanlija upravlja Kraljevska komora koja obnavlja virovitičko trgovište i

uvodi samoupravu na čijem je čelu sudac ili iudex. Nakon odlaska Osmanlija ponovno počinje

doseljavanje katoličkog stanovništva sa zapada u virovitičko trgovište. S doseljavanjem tog

stanovništva vraćaju se i franjevci koji 1688. godine počinju graditi drveni samostan i crkvu čime

započinje barokna obnova Virovitice. Virovitički zaštitnik postaje sveti Rok pa se i crkva posvećuje

njemu. Virovitičkoj župi u tom razdoblju pripadala su sela Bušetina, Špišić Bukovica, Gradina,

Turanovac, Budrovac, Dugo Selo, Bazije, Rušani, Borova, Detkovac i Gačišće.

Rudolf Horvat u djelu Slavonija iz 1936.

piše: Virovitica je u prvoj četvrti 18. stoljeća

ostala pod upravom kraljevske komore koja se u

svom interesu brinula da napući okolicu

Virovitice. Tako je u razmjerno kratko vrijeme

nastalo odnosno obnovljeno 12 sela. (…) U tim

selima nastaniše se žitelji koji su došli iz raznih

mjesta, u Slavoniji, Hrvatskoj i Bosni. Istodobno

9

Sl.6. Virovitička županija u habsburškom razdoblju

Izvor: http://lazarus.elte.hu/hun/maps/1910/veroce.jpg


se znatno pomnožio broj žitelja u virovitičkoj varoši gdje su uz poljodjelce stanovali također obrtnici

i trgovci. (Brešić, 2002).

Carica Marija Terezija 1745. godine ujedinila je Slavoniju i Srijem s ostatkom Hrvatske koji

nije doživio osmanlijsku vladavinu te zbog toga restaurira i Virovitičku županiju (Sl. 6). Županija se

sada sastojala od tri podžupanije: virovitičke, osječke i đakovačke. Ispočetka je sjedište ostala

Virovitica, a za župana je izabran grof Ljudevit Patačić, no ubrzo je sjedište premješteno u Osijek,

iako su se županijske skupštine i dalje često održavale u Virovitici. Na hrvatsko-ugarskom saboru u

Požunu, 1751. godine je virovitički podžupan Antun Špišić Virovitičku županiju podčinio mađarskom

Saboru.

Među franjevcima

je zabilježeno da je u

lipnju, srpnju i kolovozu

1757. godine Viroviticu

pogodilo 57 potresa pri

čemu su se u tlu javljale

pukotine iz kojih je izvirala

voda, a svi su se bunari

ispunili vodom do vrha.

Crkva, samostan i zidane

kuće znatno su oštećeni, a

ljudske žrtve nisu

zabilježene iako ih je

najvjerojatnije bilo.

Tijekom 18. i do polovice 19. stoljeća Virovitica je izrasla u najveće i najvažnije urbano

središte u nizini Drave između Varaždina i Osijeka. To razdoblje opisao je njemački putopisac

Friedrich Wilhelm von Taube koji je posjetio Viroviticu i

grofove Pejačeviće 1777. godine kada je u jeku bila intenzivna

barokna obnova grada.

On je zapisao: ''Virovitica je gusto naseljeno i živahno

trgovište u plodnom ugodnom kraju. Južno od Virovitice

postoji velika i vinorodna gora preko koje vozi zemaljska cesta.

10

Sl.8. Dvorac Pejačevića

Izvor: http://www.mdc.hr/virovitica/media/po vijest/dvorac.jpg


Ova je cesta tako zapuštena da se tuda ne može po noći putovati bez pogibelji za život. (…) U sredini

trgovišta vidi se lijepa konjanička vojarna te novosagrađeni veliki franjevački samostan koji ima

prekrasnu župnu crkvu i dobro uređenu ljekarnicu. Franjevci su istodobno župnici, liječnici i

ljekarnici za Viroviticu i okolišna mjesta jer se na daleko i široko ne može naći nikakve ljekarne i

liječnika ili barem ranarnika.'' (Feletar, 2008). Franjevci su predvodili u baroknoj obnovi grada. 1726.

godine nakon dugogodišnjih priprema počeli su gradnju velikog samostana za koju su četiri godine

ranije podigli i posebnu ciglanu. Samostan je dovršen 1751. godine, a u međuvremenu je u

sagrađenim dijelovima otvorena druga najstarija ljekarnica u sjevernoj Hrvatskoj koja je

kontinuirano djelovala sve do 1950. godine.

von Taube je dalje zapisao: ''U Virovitici se nalazi dobro građena županijska kuća u kojoj

stalno boravi jedan županijski činovnik. Usred trgovišta leži na povišenom brežuljku jedna stara

četverouglasta i poluopustošena tvrđa. Ova je okružena širokom, ali već ispunjenom grabom pa ima

debele zidove i četiri okrugle jake građene kule na sva četiri ugla. Varaju se oni koji misle da je taj

burg djelo Rimljana. Tomu protuslovi čitava gradnja. Kule su tako velike da je grof Pejačević u

jednom kuli uredio kapelicu, a u drugoj žitnicu za više stotina vagona raznog žita. Taj burg daje

cijelomu trgovištu otmjen izgled, a ugodno djeluje i na sve prolaznike.''

von Taube dalje piše: ''U Virovitici stanuje

sadašnji vlasnik Josip grof Pejačević koji je stekao velika

imanja u Slavoniji. On je svoje vlastelinstvo znatno

poboljšao svojom mukom i marljivošću. Pejačević je

naime mnoge puste zemlje učinio urbanima. On je

isušio močvare, a osnovao je nova sela čiji stanovnici

daju desetinu njemu, a ne svećenstvu.'' (Feletar, 2008).

Znamenita hrvatska grofovska obitelj Pejačević kupila

je virovitički feudalni posjed 1726. godine i

intenzivirala razvoj Virovitice. Budući da je stara utvrda u središtu Virovitice sve više propadala i nije

zadovoljavala potrebe feuda i grofovske obitelji, Pejačevići su u drugoj polovici 18. stoljeća izgradili

velebnu palaču preko puta utvrde koja je isprva služila grofovskoj obitelji, a kasnije i u druge svrhe.

Barokna obnova Virovitice nastavljena je i potkraj 18. stoljeća kad su Pejačevići odlučili srušiti

staru srednjovjekovnu utvrdu u središtu Virovitice i

izgraditi moderni veliki plemićki dvorac koji je dovršenom

11


početkom 19. stoljeća (Sl. 8). Široki opkopi oko srednjovjekovne tvrđe su ostali, a oko dvorca je

uređen arboretum. O tom velebnom kasnobarokno-klasicističkom zdanju najbolja poznavateljica

hrvatskog baroka, dr. Anđela Horvat, zapisala je: ''Virovitica je dobila reprezentativan dvorac u

kojemu bi i car mogao stanovati.'' (Feletar, 2008).

Sjeverno od dvorca nalazila su se dva trga – sjeverozapadno uz crkvu Sv. Roka Trg kralja

Zvonimira, a sjeveroistočno Jelačićev trg (Sl. 9) koji međusobno nisu bili odvojeni nikakvom

zgradom, a povezivala ih je cesta koja se na oba trga odvajala u svim smjerovima.

Tijekom hrvatskog narodnog preporoda, Virovitica se nalazila izvan tih zbivanja, no mještani

su pratili borbu Hrvatskog sabora protiv ugarske prevlasti koja je nastojala mađarizirati Bansku

Hrvatsku i Slavoniju. Postojale su i simpatije prema Gajevu preporodnom programu. Viroviticu je u

saboru tada zastupao Vjekoslav Lipovčić.

Ban Josip Jelačić sredinom je 19. stoljeća ujedinio je sve hrvatske zemlje i odlučio se

oduprijeti ugarskim pretenzijama prema hrvatskom teritoriju. 1848. godine on je obišao Slavoniju i

boravio i u Virovitici u lipnju. Potkraj srpnja Virovitica je trebala poslati županijskog zastupnika na

mađarski sabor kako je to činila čitavo stoljeće, no Virovitičani su odbili poslati zastupnika

priklanjajući se Jelačiću i Hrvatskoj.

Sredinom 19. stoljeća virovitičko se vlastelinstvo našlo na velikoj prekretnici budući da je to

već razdoblje kad se očekuje ukidanje kmetstva što bi donijelo velike vlasničke promjene. Iako su

1849. seljaci oslobođeni feudalnih obveza, nameti ostaju i dalje, a posebno im teško pada

održavanje vojske. Nova vlast, dakako, podržava veleposjednike pa se nemiri seljaka šire

virovitičkom županijom. Mnogi su seljaci uhićeni, u prvom redu vođe nemira koji su morali namiriti

štete počinjene na vlastelinstvima. (Brešić, 2002). Vojska je gušila seljačke pobune, no feudalna

imanja postupno se transformiraju u kapitalistička dobra.

Pejačevići se posvećuju svojim posjedima u istočnoj Slavoniji i Ugarskoj, a virovitički posjed

prodaju 1841. njemačkom knezu Schaumburg-Lippeu koji nastoji u sjeverozapadnoj Slavoniji stvoriti

veleposjed koji će moći provesti transformaciju prema manufakturi i industriji. 1860ih godina knez

stoga kupuje i imanja u Mikleušu, Špišić Bukovici i drugim okolnim mjestima te je njegov veleposjed

narastao na 77 450 jutara.

Povijest bilježi da je 1871. godine Viroviticu pogodio veliki požar u kojem je izgorjelo 856

zgrada, a djelomice i dvorac. Požar su izazvala djeca igrajući se u nekom sjeniku, a vatra se brzo

12

Sl.10. Prva hrvatska štedionica u Virovitici

Izvor: http://www.virovitica.hr/grad/povijest#


proširila zahvaljujući vjetrovitu vremenu i kućama izgrađenim većinom od drveta i s krovovima od

slame. Kako se požar dogodio tijekom dana kada je većina stanovnika radila u polju, širenje vatre

bilo je neometano. Nakon požara je trebalo zbrinuti brojno pogorjelo stanovništvo. O velikoj nesreći

brzojavno je obaviještena Kraljevska zemaljska vlada u Zagrebu te zatražena pomoć od 7000 forinti.

Vlada se pozivu brzo i izdašno odazvala pa odmah šalje 8000, a kasnije još 15 000 forinti. (Brešić,

2002). Također je i župan Miroslav Kraljević uspio isposlovati pomoć od cara koji je poslao 3000

forinti, a Vlada je izdala naredbu kojom je obvezala sve županije da organiziraju skupljanje

dobrovoljnih priloga u korist pogorjelih Virovitičana.

U konačnici je skupljeno 56 000 forinti koje su bile podijeljene kao zajam na 130 građana, no

zajam su mogli dobiti samo oni koji su imali dovoljno vrijednu imovinu da mogu vratiti zajam.

Najbolje su prošli oni koje je požar tek dotaknuo i nije uništio imovinu te su se mogli i obogatiti

zajmom dok najsiromašniji nisu mogli dobiti nikakav zajam. Na ovaj je način podijeljeno 30 000

forinti dok je ostatak uložen u izgradnju škole i vijećnice.

Virovitica nakon požara nabavlja vatrogasnu opremu i 1877. godine po uzoru na Varaždin

osnivaju dobrovoljno vatrogasno društvo. Prvi hidrant izgrađen je na kanalu koji je okruživao dvorac,

a u blizini je izgrađen i vatrogasni toranj.

Razvoj Virovitice u 19. i početkom

20. stoljeća može se pratiti kroz ustanove

koje je dobivala. Još u Habsburškoj

Monarhiji Virovitica je dobila

Dobrotvorno bolničko društvo 1841.

godine, a 1857. i poštanski ured. 1867.

godine Habsburška Monarhija doživljava

strukturalne promjene i stvara se Austrougarska s ravnopravnim austrijskim carstvom i ugarskim

kraljevstvom u sklopu kojeg je su središnja Hrvatska i Slavonija podređene Ugarskoj, a Dalmacija i

Istra Austriji. Virovitica se nastavlja razvijati i u ovom razdoblju.

1872. godine dobiva prvu štedionicu, gradi se hotel K Lippeovoj ruži,

1884. željeznički kolodvor, 1892. je otvoren prvi dječji vrtić i

izgrađena zgrada Prve hrvatske štedionice (Sl. 10), na samom kraju

stoljeća počinje izlaziti i list Virovitičan, a 1902. godine otvorena je

nova Opća javna bolnica. 1908. godine izgrađena je munjara koja je

13

Sl.11. Stara virovitička bolnica

Izvor: http://www.bolnica-virovitica.hr /images/stara%20bolnica.gif

Sl.12. Dvorac početkom 20. stoljeća

Izvor: http://www.virovitica.net/photovtc/stare_fotke /vtc-pogled%na%park%i%dvorac%pocetak%stoljeca.jpg


grad opskrbljivala strujom, a tek 1919. je grad dobio rasvjetu. 1914. godine izgrađena je zgrada

virovitičke gimnazije.

1902. godine otvorena je opća javna bolnica u Virovitici koja je imala 50 bolesničkih kreveta

(Sl. 11). Bolnica se ubrzo pokazala malenom te je dvije godine kasnije izgrađeno još jedno krilo.

Rasvjeta je u bolnici bila petrolejska osim u ambulanti i operacijskoj sali gdje se koristila plinska

rasvjeta.

Knez

Schaumburg-Lippe početkom 20. stoljeća uspio je većinu

svojih posjeda u Virovitici rasprodati uglavnom stranim

kupcima, a 1910. godine prodao je imanja s dvorcem u

Virovitici i Slatini grofu Ivanu Draškoviću.

3.4.1. Demografski razvoj

Virovitice u razdoblju

Habsburgovaca

U osmanlijskom razdoblju počelo je doseljavanje pravoslavnog vlaškog stanovništva s istok, a

odlaskom Osmanlija potkraj 17. stoljeća ponovno se počinje doseljavati katoličko stanovništvo sa

zapada, no dio pravoslavnog vlaškog stanovništva ostaje živjeti u virovitičkom kraju. Godine 1698.

(dakle, 14 godina nakon oslobođenja od Osmanlija) posebna komisija Kraljevske komore prebrojila

je u Virovitici 183 kućanstva ili nešto više od tisuću ljudi. (Feletar, 2008).

Jedna rečenica iz von Taubeovog zapisa geografski je vrlo

bitna za to razdoblje: ''Svi su stanovnici Virovitice rimokatoličke

vjere.'' (Feletar, 2008). Ona naime pokazuje vjersku strukturu

stanovništva. Franjevci su stoga imali snažno uporište u Virovitici

i ne čudi što je 1746. godine počela je gradnja virovitičke župne

14

http://www.virovitica.hr/ medi a/upload/imagy/1223139573_


crkve pokraj franjevačkog samostana te završila osam godina kasnije kao najljepša kasnobarokna

katolička crkva tog dijela Hrvatske.

Kulturni i gospodarski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburške Monarhije osvjedočen je i

porastom broja stanovnika. Još krajem 17. stoljeća prebrojeno je bilo nešto više od tisuću ljudi u 183

kuće. Pola stoljeća kasnije kanonik Paxy prebrojio je oko 400 kuća. Godine 1802. Virovitica broji

2644 duše (od kojih 27 pravoslavne vjere), 1830. godine već 4033 i prema prvom službenom popisu

1857. godine 4869 stanovnika. (Feletar, 2008).

Unatoč relativno velikom broju stanovnika za to doba (Zagreb je kao središte Hrvatske prema

tom popisu imao 16 657 stanovnika), Virovitica još uvijek službeno nije bila grad, već poveljno

trgovište odnosno oppidum. 1861. godine sastavljena je zamolba s temeljitim podacima o Virovitici i

razlozima njena proglašavanja gradom koja je poslana u Beč, no molba je odbijena.

3.4.2. Gospodarski razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca

Nakon oslobođenja od Osmanlija, počinju se razvijati obrtničke cehovske udruge koje su

najbitniji faktor gospodarskog razvoja grada sve do 19. stoljeća. Nakon marijaterezijanske

teritorijalne organizacije Hrvatske, Virovitica doživljava određene pogodnosti s obzirom da je

sjedište podžupanije. Kako je to razdoblje prosvijećenog apsolutizma, carica Marija Terezija donijela

je reforme u mnogim područjima javnog i političkog života kako bi pokrenula gospodarski razvoj

Habsburške Monarhije.

Njemački putopisac von Taube opisujući Viroviticu 1777. bilježi između ostalog i to kako se tu

i tamo nalaze brežuljci koji su obrasli vinovom lozom pa se dobiva dobro vino. (Brešić, 2002).

Vinogradi su tijekom osmanlijskog razdoblja najvjerojatnije opustjeli budući da muslimanima vjera

brani uživanje u vinu. No nakon oslobađanja od Turaka vinogradi su obnovljeni i proizvodnja vina je

nastavljena. Vinogradarstvom su se bavili i vlastelini i kmetovi i obrtnici, trgovci i činovnici. Čak je i

crkvena desetina uključivala davanje vina. 1864. godine u franjevačkom samostanu održana je i prva

izložba vina, potom je 1904. godine osnovana i Vinogradarska zadruga.

U srpnju 1875. godine Viroviticu je zahvatilo olujno nevrijeme praćeno ledom koje je u

potpunosti uništilo ljetinu, a najviše su stradali vinogradi. Deset godina kasnije pojavila se i bolest

filoksera koja je sasvim uništila autohtonu lozu kadarku te je virovitičko vinogradarstvo unazadila za

dugi niz godina.

15

Sl.14. Hartzerova željeznarija u Virovitici



Gospodarska transformacija Virovitice iz feudalnog u građansko obrtničko-manufakturno

središte zbivala se ponajviše u drugoj polovici 19. stoljeća. Schaumburg-Lippe obnovio je Viroviticu i

u njegovo je doba ona doživjela gospodarski i društveni procvat. Da bi grad i vlastelinstvo pokazali

svoju gospodarsku snagu, godine 1864. u franjevačkom samostanu bila je organizirana Prva

gospodarska izložba. (Feletar, 2008). Ta je izložba aktivna i danas pod nazivom ViroEXPO.

S vremenom je bilo sve više trgovaca, obrtnika i manufakturista. Ipak, prerastanje većih

obrtničkih radionica u manufakture nije išlo brzo. Dolazilo je malo stranog kapitala pa se razvoj

temeljio na poticajima kneza Schaumburg-Lippea. Manufaktura i kasnije industrijska proizvodnja bili

su temeljeni na lokalnim bogatstvima – prerađivali su se poljoprivredni proizvodi i drvo, a od 1846.

do 1859. djelovala je manja šećerana koja i danas posluje pod imenom Viro, a potkraj stoljeća i

pilane, mljekara te tri ciglane od kojih se do danas održala ciglana Opeco.

Iz molbe za proglašenje Virovitice gradom može se pročitati da se u Virovitici nalazi deset

većih i šest manjih trgovina, zatim tvornica svile, paromlin, dvije ciglane, pivovara, octara,

oruđarnica, do 400 obrtnika različitih struka organiziranih u osam poveljnih cehova, znameniti

samostan Sv. Franje, dvorac njegove

jasnosti kneza Lippea, glavna učionica za

mušku i napose za žensku djecu, dvije

biblioteke, jedan blagotvorni zavod,

streljačko društvo i četiri svratišta. (Feletar,

2008). 1884. godine osnovana je i prva

tiskara, a 1899. i druga koja izdaje prve

virovitičke novine – Virovitičan. Između

1872. i 1914. osnovano je pet banaka.

1907. središte Virovitice dobilo je asfalt, a

nakon toga i ostatak grada.

Prema popisima stanovništva iz 1736. godine može se izvući podatak da je u Virovitici bilo

oko četiristo raznih obrtnika udruženih u osam poveljnih cehova što je gotovo 10% tadašnjeg

ukupnog stanovništva Virovitice. Cehovi su imali svoje statute, pečate i blagajnu, a članove su činili

majstori i šegrti.

16

Sl.15. Strossmayerova ulica na Podravskoj magistrali u 19. stoljeću



3.4.3. Prometni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca

1884. godine otpočela je gradnja željezničke pruge od Barcsa preko Virovitice do Pakraca i te

je godine Virovitica dobila željeznički kolodvor. Već je te godine Virovitica željeznicom povezana sa

Zagrebom i Trstom, a godinu dana kasnije, pruga je spojena i na sustav pruga prema Beču i

Budimpešti. Pet godina kasnije izgrađena je pruga i prema Đurđevcu i Bjelovaru, deset godina

kasnije i prema Osijeku, a 1912. pruga prema Koprivnici.

1903. godine nadograđen je i pušten u

promet most preko Drave koji je povezivao

Terezino Polje i Barcs čime su otvorene

mogućnosti za veće ekonomske cirkulacije između

Virovitice i Mađarske.

U glasilu Virovitičan početkom 1905. stoji:

Sve malo po malo mogla bi naša Virovitica stupiti

u red naprednih mjesta u domovini. Promet je

uistinu takav da ga ni u kud kamo većih mjestih

naći nije. Pogledajmo samo bilancu prometa pošte

od prošle godine, to će nas ista uprava iznenaditi. Ova okolnost kao da je ponukala poštansko

ravnateljstvo te je ono predložilo ministarstvu prometa da se u Virovitici uvede gradska telefonska

mreža s interurbanom vezom te su u to ime već poduzeti prvi koraci. (Brešić, 2002). Uskoro se

Virovitica uključila u međugradski telefonski promet i vrlo brzo bila povezana s Bečem i Trstom.

3.4.4. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u razdoblju Habsburgovaca

Razvoj obrazovanja u Virovitici je, kao i u mnogim drugim gradovima, tijekom prošlosti bio

vezan uz djelovanje crkve. Prve pučke škole počele su djelovati u sklopu franjevačkog samostana

odmah nakon povratka franjevaca u Viroviticu. Od 1730. pa sve do 1825. godine u samostanu je bio

povremeno organiziran i studij filozofije, moralke i govorništva. Virovitica je, dakle, već tada imala

osnove za razvoj obrazovanja.

Od 1777. godine u Virovitici se razvija pučko školstvo prema zakonu Ratio educationes koji je

donijela carica Marija Terezija u sklopu svojih prosvijećenih reformi. Naime sva su djeca morala

17


imati završena četiri razreda osnovne škole radi gospodarskog razvoja jer je carica smatrala da su

nepismeni proizvođači loši proizvođači jer zaostaju u proizvodnji.

Godine 1819. u Virovitici je izgrađena prva poznata zgrada pučke škole. Kako je bila od

drveta, izgorjela je u poznatom požaru koji se dogodio 1871. godine. Pučka škola djelovala je i prije

toga, no nije poznato gdje je održavala nastavu. Postoji podatak da je 1837. godine Glavna pučka

škola u Virovitici imala 129 učenika i taj je broj rastao iz godine u godinu te je 1853. godine

osnovana trorazredna djevojačka učionica.

Pučko školstvo unaprijeđeno je 1871. godine kad je Hrvatski sabor donio novi školski zakon

kojim su škole postale državne, a učitelji državni službenici. Tada su sve virovitičke pučke škole

postale državne čime je obrazovni sustav ujednačen u čitavoj Hrvatskoj.

1894. godine u Virovitici je otvorena Viša pučka škola što znači da se moglo pohađati i peti i

šesti razred. 1900. je godine uveden i sedmi, a 1901. i osmi razred. Tako je Virovitica dobila

kompletnu osnovnu školu kakvu su imali drugi veći gradovi u Hrvatskoj.

Osim općih škola, Virovitica je u doba Austrougarske dobila i dječje vrtiće te glazbenu školu.

Znameniti glazbenik Jan Vlašimsky već 1886. godine otvara malu glazbenu školu koja je od 1903.

postala državna. Tradicija dječjeg vrtića u Virovitici počela je još 1892. (Feletar, 2008).

Srednje strukovno školstvo u Virovitici počelo je još 1903. godine osnivanjem Šegrtske škole

kao pete u tadašnjoj Virovitičkoj županiji. Na kraju prve školske godine (1903./1904.) bilo je ukupno

111 šegrta. [1] Potkraj habsburškog razdoblja, od 1911. do 1914., izgrađena je historicistička zgrada

gimnazije, međutim, nastava u njoj nije počela sve do završetka Prvog svjetskog rata. Gimnazija je

imala tri razreda.

3.4.5. Kulturni razvoj Virovitice u razdoblju Habsburgovaca

U jednom je dokumentu čitamo da je agilno Čitalačko društvo Kasino Veröcze prestalo

djelovati između 1850. i 1852. godine. (Feletar, 2008). To znači da je virovitički kasino djelovao već

između 1840. i 1850. godine. 1874. godine je obnovljen te je otada imao najvažniju ulogu u

okupljanju i iniciranju rada niza važnih virovitičkih društava.

18

Sl.17. Virovitica početkom 20. stoljeća


Sl.16. Pjevačko društvo Rodoljub 1882. g.

Izvor: http://www.virovitica.net/photovtc/star e_fotke/vtc-rodoljub%201882g.jpg


U drugoj su polovici 19. stoljeća osnovana brojna

kulturna društva u Virovitici. 1880. je godine osnovano

hrvatsko pjevačko društvo Rodoljub koje prenosi glas

grada širom Hrvatske i svijeta. 1883. godine osnovano je

i Društvo za promicanje glazbe iz kojeg je izrastao

gradski puhački orkestar, a tri godine kasnije i glazbena

škola. 1898. godine stvoreno je hrvatsko pjevačko i

tamburaško društvo Sloga, a 1911. i tamburaško društvo

Mladost.

Najstarija virovitička sportska društva također

sežu u ovo razdoblje. 1861. godine već je postojalo streljačko društvo. U habsburškom razdoblju do

kraja Prvog svjetskog rata osnovana su brojna sportska društva i udruge: udruga ribolovaca, klizački

klub, gimnastička i atletska udruga Hrvatski sokol, kuglački klub Purger, teniski klub.

Iako nije bilo izgrađenog kazališta, virovitička kazališna družina javila se 1900. godine. U

svom prvom nastupu odigrala je predstavu Muzikanti u gradskoj gostionici Grčić uz koncert

tamburaškog sastava Sloga.

3.5. Razvoj Virovitice između dva svjetska rata

Nakon Prvog svjetskog rata Hrvatska

postaje sastavni dio Kraljevine Srba, Hrvata i

Slovenaca. Virovitica je napokon u toj državi,

službeno stekla status grada. Naime, kralj

Aleksandar I. 31. prosinca 1921. godine

proglasio je Viroviticu gradom. Ukinuta je

županijska teritorijalno-politička organizacija

pa je ukinuta i Virovitička županija i uvedena je

podjela na općine i kotareve.

19

Sl.18. Drachova pilana – preteča TVIN-a

Izvor: http://www.virovitica.net/photovtc/st are_ fotke/vtc-drachova%20pilana.jpg

Sl.19. Gimnazija Petra Preradovića



1831. godine grof Drašković prodaje dvorac virovitičkog gradskoj općini za samo milijun i

šesto tisuća dinara. Općina je dvorac upotrebljava za različite opće svrhe.

3.5.1. Demografski i gospodarski razvoj Virovitice između dva svjetska rata

Između dva svjetska rata Virovitica doživljava gospodarsku, političku, društvenu i

demografsku stagnaciju. Smanjuje se broj stanovnika i broj obrtnika, ali jača industrijalizacija.

Industrija doživljava određeni uspon, posebice drvna i prehrambena, a razvija se i ugljenarstvo.

1923. godine izgrađena je tvornica kalupa pri Drachovoj pilani koja posluje i danas kao TVIN (Sl. 18).

Tridesete i četrdesete godine prolaze u rješavanju

osnovnih komunalnih problema kako bi mladi grad

uistinu opravdao svoj nanovo stečeni status: nova

tržnica, centralno groblje, kanalizacija, telefon, ceste…

(Brešić, 2002). No položaj u novoj državi marginalizirao je

značenje Virovitice u gospodarskom smislu. Iz grada

odlaze i kapital i bogati ljudi, ali i osiromašeni radnici koji

traže bolje uvjete u većim gradovima ili prekomorskim

zemljama.

Gospodarska izložba 1928. godine pokazala je da

su ostali još samo seljaci i obrtnici u gradu, a u sljedećim godinama čekala ih je gospodarska kriva i

poslije nje Drugi svjetski rat u kojem će Virovitica doživjeti znatnu štetu.

3.5.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici između dva svjetska rata

Iako je izgrađena prije Prvog svjetskog rata,

Gimnazija Petra Preradovića u Virovitici počela je s

nastavom tek po završetku rata, a 1919. godine

uveden je i četvrti razred gimnazijskog programa, od

1926. do 1929. je imala osam razreda, potom se

ukidaju četiri razreda i ponovno uvode 1932.

20


godine. Uz gimnaziju je između 1920. i 1926. godine kao srednja škola djelovala i Trgovačka

akademija.

3.5.3. Kulturni razvoj Virovitice između dva svjetska rata

U društvenom životu Virovitice između dva svjetska rata aktivno djeluju brojna kulturna

društva i gradska knjižnica. Također su osnovana i neka sportska društva kao što su šahovsko i

planinarsko društvo, a 1920. godine osnovana je VeGeŠKa (Virovitički građanski športski klub) s

nogometnom sekcijom. Značajan je rukometni klub Lokomotiva koji je u razdoblju od 1952. do 1972.

šest puta bio državni prvak.

3.6. Razvoj Virovitice u SFRJ

Nakon 1945. godine javno društveno djelovanje franjevaca svedeno je na marginu budući da

je društveni život grada diktiran politički. 1960ih godina ukinuta je u potpunosti upravno-

teritorijalna organizacija prostora Jugoslavije na oblasti, okruge i kotareve i čitav je prostor

podijeljen isključivo na općine. Tako je 1963. godine kreirana i velika Virovitička općina.

3.6.1. Demografski razvoj Virovitice u SFRJ

Prema popisima stanovništva može se uočiti da je još od sredine 19. stoljeća virovitičko

gradsko stanovništvo demografski relativno sporo raslo sve do popisnog razdoblja 1953. godine. U

sljedeća tri popisa depopulacija sela ima izraženu akceleraciju. Godine 1961. na selu već živi za 3.1%

manje stanovnika nego u doba prethodnog popisa, 1971. 13.5% manje nego 1961., a 1981. čak

16.8% manje nego 1971. godine. (Crkvenčić, 1986). Sve to stanovništvo sa sela preseljava se dijelom

u Viroviticu, a dijelom u druge hrvatske gradove.

U istim usporednim razdobljima indeks porasta stanovnika grada Virovitice u sva tri popisa

prelazi 15%. 1948. u gradu Virovitici živjelo je 19.5% žitelja općine, a 1981. već 39.5% – iako je taj

stupanj urbane koncentracije još niži od prosjeka SR Hrvatske. (Crkvenčić, 1986). Razlog takvog

porasta broja stanovnika je u procesima suvremene gospodarske transformacije koja je zahvatila

Viroviticu nakon osnivanja veće općine Virovitice.

21


Naseljavanje seoskog stanovništva u gradove uglavnom se događa prebrzo, nedovoljno

organizirano i stihijski. S obzirom na to i da rast nepoljoprivrednih radnih mjesta u gradu nije mogao

pratiti deruralizaciju stanovništva općine, dolazi do iseljavanja iz općine te ona u cjelini gubi

stanovništvo.

3.6.2. Razvoj gospodarstva u Virovitici u SFRJ

Industrijalizacija u Virovitici doživljava svojevrsnu stagnaciju nakon 1945. godine. Drvna

industrija i mlinarstvo nastavljaju s radom, a osnivaju se i nove tvornice. 1951. Osniva se drvna

tvrtka Vitrex, 1953. metalna industrija Rapid, 1957. duhanska industrija Viržinija, a 1953. godine

sjedinjenjem drvnih industrija nastaje TVIN.

Jača industrijalizacija počela je ponovno osnivanjem veće općine Virovitice. Nastaje

Poljoprivredno-industrijski kombinat (PIK), razvijaju se tvornica tekstila Virovitičanka i tvornica

obuće Ukus te šećerana Viro. Većina radnih mjesta u industriji na području Virovitičke općine bila je

koncentrirana u gradu.

3.6.3. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u SFRJ

U Virovitici je u razdoblju socijalizma djelovalo nekoliko različitih srednjih škola. Gimnazija

Petra Preradovića djelovala je još od kraja Prvog svjetskog rata. Između 1949. i 1953. godine

djelovala je Niža poljoprivredna škola, od 1950. godine Ekonomska škola Borisa Kidrića, od 1951.

Drvoprerađivačka tehnička škola, od 1960. Centar za obrazovanje kadrova u poljoprivredi, a

djelovala je Šegrtska škola koja se od 1947. godine nazivala Škola učenika u privredi.

Sve strukovne škole 1968. godine spojene su u Centar za obrazovanje kadrova u privredi, a

kako bi se smanjila klasna diferencijacija 1978. godine ministar za kulturu Stipe Šuvar proveo je

socijalističku reformu školstva kojom se Centar za obrazovanje kadrova u privredi spojio s

Gimnazijom Petra Preradovića u jedinstveni Centar za odgoj i usmjereno obrazovanje. Gimnazijski

program vraćen je tek u školskoj godini 1990./1991.

22

Sl.20. Kino-restauracija u Virovitici



3.6.4. Kulturni razvoj Virovitice u SFRJ

U Virovitici u razdoblju socijalizma djeluje Gradska knjižnica i čitaonica koja je uz Narodno

sveučilište nosila društveni život grada. Djelovalo je i nekoliko glazbenih društava koja su njegovala

pjesmu, folklor i ples. Neka od njih su OKUD Vaso Vostrel, RKUD Željezničar i KUD Napredak. 1945.

godine izgrađeno je virovitičko kazalište koje je počelo s radom kroz predstavu Nušićeve Kijavice u

režiji Aleksandra Bjelosuova.

Sportske udruge također su bile bitan nositelj

društvenog života Virovitice. 1945. godine osnovan je

aeroklub, 1946. odbojkaški klub Mladost, 1947. fiskulturno

društvo Borac s boksačkom sekcijom, 1957. auto-moto

društvo itd. Najpopularniji sportovi s najviše klubova bili

su i ostali nogomet i rukomet.

3.7. Uloga Virovitice u Domovinskom ratu

Virovitica i virovitički kraj među prvima su se u Hrvatskoj uključili u borbu za rušenje

komunističkog režima i stvaranje samostalne hrvatske države. Stanovnici su bili zgroženi srpskim

planovima o stvaranju tzv. Velike Srbije koja bi na zapadu dosezala do linije Virovitica-Karlovac-

Karlobag. To je bio povod da se Virovitičani vojno organiziraju. Virovitički je kraj bio jedna od

najvažnijih crta za ilegalno dobavljanje oružja iz inozemstva preko Mađarske koje je pokrenuo

tadašnji ministar obrane Martin Špegelj koji je zagovarao ulazak Hrvatske u rat protiv Srbije.

U noći sa 21. na 22. siječnja 1991. dragovoljci su prvi u Hrvatskoj zapriječili kretanje

jugoslavenske vojske kod virovitičke vojarne. Sljedećeg je dana održana smotra 250 dragovoljaca

koju je vodio Đuro Dečak. Zbog smotre i ''afere Špegelj'' virovitički čelnici Đuro Dečak i Antun

Habijanac te Vladimir Šabarić i Franjo Kovač jugoslavenske su vlasti uhitile 25. Siječnja te im sudile u

Zagrebu. U Virovitici i Zagrebu su zbog toga održani masovni prosvjedi, a cijeli je svijet osudio

suđenje. Pošto je u svibnju te godine održan referendum na kojem se hrvatski narod izjasnio za

osnivanje samostalne Hrvatske, uhapšenici su oslobođeni i dočekani kao junaci u Zagrebu i Virovitici.

U sklopu virovitičkog bataljuna osnovanog pri Zboru narodne garde, dragovoljci predvođeni

Rukavinom i Romićem sudjelovali su u akcijama u Baniji i zapadnoj Slavoniji. Već 1991. godine

Virovitica je udomila izuzetno mnogo prognanika i izbjeglica. U rujnu je oslobođeno područje južno

od Virovitice te virovitička vojarna, karaule uz Dravu i vojni objekt Šištat. Krajem listopada 1991.

23


godine provedena je akcija Bilogora kojom je oslobođena cesta između Virovitice i Grubišnog Polja

što je uzrokovalo srpsko granatiranje Virovitice i zabunom čak i mađarskog Barcsa.

Zbog tih je uspjeha broj dragovoljaca uvelike porastao te je osnovana znamenita 127.

brigada pod zapovjedništvom Đure Dečaka koja je ratovala u zapadnoj Slavoniji te pridonijela

njenom oslobođenju tijekom akcija Bljesak i Oluja 1995. godine.

3.8. Razvoj Virovitice u Republici Hrvatskoj

Domoljublje i ugroženost doma ujedinile su sve stanovnike virovitičkog kraja u stvaranju

nove, naprednije Virovitice. Uslijed osamostaljenja Hrvatske došlo je do promjene društveno-

političkog sustava i do europske orijentacije što je stvorilo nove razvojne mogućnosti i stvaranje

novih vrijednosti u čitavoj Hrvatskoj pa tako i u virovitičkom kraju. Građanska srednjoeuropska

Virovitica, zatomljena više od pola stoljeća, mogla je ponovno uskrsnuti i na zasadama tradicije i

baštine nastaviti graditi moderno društvo. (Feletar, 2008). Vraćanje na europske standarde nailazilo

je također i na teškoće i zapreke, no ne nesavladive tako da se pomaci prema naprijed stalno bilježe.

1992. godine Hrvatski sabor uveo je novi teritorijalni ustroj Republike Hrvatske. Ponovno su

uvedene županije koje su se sastojale od općina i gradova. Virovitica je postala središte Virovitičko-

podravske županije. Kao administrativna jedinica, Grad Viroviticu čini Virovitica i njenih devet

prigradskih naselja – Korija, Milanovac, Sveti Đurađ, Podgorje, Golo Brdo, Jasenaš, Rezovac,

Rezovačke Krčevine i Čemernica.

Stvarna subregionalna središta kao Bjelovar, Koprivnica, Virovitica, Vukovar, Šibenik,

Dubrovnik, Požega i Čakovec u novoj županijskoj organizaciji razvojno su potaknuta u smislu

ostvarenja potpune afirmacije sklada regionalnih funkcija i odgovarajućeg stupnja demografske,

gospodarsko-proizvodne i servisne koncentracije. (Rogić, 1996).

24


Potkraj 1997. godine u Virovitici je izbio požar u kojem je stradala palača Pejačević. Danas se

ona temeljito obnavlja pa će u njoj u budućnosti biti smješteno sjedište uprave grada i ostalih

ustanova i udruga.

3.8.1. Razvoj gospodarstva u Virovitici u suvremenom razdoblju

Nakon osamostaljenja Hrvatske dolazi do tranzicije gospodarstva koje se u Virovitici

provodilo vrlo sporo i u veoma teškim uvjetima budući da je Virovitica proživjela teške ratne dane i

velike štete, a struktura i opremljenost poduzeća bila je nepovoljna, nedostajalo je iskustva i

educiranog kadra. (Feletar, 2008). Za daljnji je razvoj također bilo potrebno i privlačenje kapitala za

što su se morali stvoriti uvjeti poput formiranja uređene poduzetničke zone i izgradnje prometne i

ostale komunalne strukture.

Gospodarska tranzicija odrazila se najviše na smanjenju udjela industrije u broju zaposlenih i

u prihodima. 1980ih godina u virovitičkoj industriji bilo je zaposleno 42% radnog stanovništva, a

2001. taj je udio iznosio 27%. Razlog tomu je tehnološka i kadrovska neosposobljenost za tržišnu

utakmicu u novom kapitalističkom sustavu.

3.8.2. Razvoj obrazovnog sustava u Virovitici u suvremenom razdoblju

1991. godine donesena je državna odluka o transformaciji Centra za odgoj i sumjereno

obrazovanje u zasebne škole. Njime su nastale četiri srednje škole – Gimnazija Petra Preradovića,

Strukovna škola Virovitica, Tehnička škola Virovitica te Industrijsko-obrtnička škola Virovitica.

Virovitica se do danas razvila u jedno o najvećih srednjoškolskih središta. (Feletar, 2008). Uz

četiri osnovne škole i dječji vrtić, u gradu djeluje i pet srednjih škola od kojih su dvije gimnazije te

strukovna, tehnička i industrijsko-obrtnička škola i njih pohađa oko 2000 učenika. Uz škole postoje i

sportske dvorane te učenički dom.

U najnovije vrijeme Virovitica dobiva i svoje veleučilište kakvo i zaslužuje kao županijsko

središte i regionalni centar. Od 2007. godine Ekonomski fakultet iz Osijeka u Virovitici je otvorio

Visoku školu za menadžment u turizmu i informatici. (Feletar, 2008).

25


Postojanje nekoliko osnovnih i srednjih škola i učeničkog doma te osnivanje virovitičkog

veleučilišta ukazuje na daljnji kontinuirani razvoj Virovitice. Uloga tih obrazovnih organizacija bila je i

ostala presudna za gospodarski i društveni razvoj grada.

3.8.3. Kulturni razvoj Virovitice

Uz daljnje postojanje većine kulturnih društava i udruga iz socijalističkog razdoblja, stvaraju

se i nove kulturne i sportske udruge. Vrlo je utjecajna likovna klub Nikola Trick s čestim likovnim

izložbama. Virovitičko kazalište uspjelo se održati i dok su se mnoga kazališta u drugim gradovima

ugasila i do sada je održalo gotovo 10 000 predstava. Početkom 21. stoljeća ustalila se brojka od šest

premijera i oko 200 predstava u sezoni. Polovica predstava odigrava se u Virovitici gdje, statistički

gledano, svaki građanin jednom godišnje pogleda predstavu, a ostatak predstava odigra se u svim

ostalim dijelovima Hrvatske, a često i izvan nje. [3]

4. ZAKLJUČAK

Analiza historijskogeografskog razvoja Virovitice pokazuje da je značenje grada u svojoj

upravnoj jedinici mijenjalo značaj i da je ovisno o veličini te jedinice, bilo razdoblja s većom i

manjom važnošću. Ipak grad je za okolni prostor bio i ostao tijekom čitave povijesti glavno

funkcionalno središte. Što se tiče značaja u Hrvatskoj, sve od proglašenja slobodnim trgovištem

1234. Godine, Virovitica je polako gubila svoje značenje. U prilog tome ide i da je u Habsburškom

razdoblju izgubila status velikog mjesta nakon čega je tek 1921. godine ponovno proglašena

gradom, iako je brojem stanovnika i određenim funkcijama bila razvijenija od drugih mjesta u

Hrvatskoj koja su tada imala status grada.

U demogeografskom smislu, stanovništvo Virovitice je od svojih početaka do danas u

stalnom porastu. Vlaško stanovništvo doseljeno tijekom osmanlijskih osvajanja održalo se u

Virovitici do danas iako u smanjenom broju, a prepoznaje se prema pravoslavnoj vjeri. S druge

strane, najveći iseljenički tokovi iz gradske općine dogodili su se tijekom socijalističkog razdoblja

kada demografski razvoj nije mogao biti praćen jednako brzim gospodarskim razvojem.

Na gospodarski razvitak Virovitice utjecalo je isprva proglašenje slobodnim trgovištem

nakon, no pravog gospodarskog razvitka grada nema sve do habsburškog razdoblja i vlastelina

26


Pejačevića i Schaumburg-Lippea koji manufakturno i industrijski počinju razvoj Virovitice. Relativno

snažniji gospodarski razvoj nakon toga uslijedio je tijekom socijalističkog razdoblja i u najnovije

vrijeme, poslije 2000. godine.

Kulturni i obrazovni razvoj može se pratiti od prisutnosti franjevaca u Virovitici koji su

pokretali prve škole i knjižnice. U 18. stoljeću nastaju i prve kulturne i sportske udruge koje su imale

presudnu ulogu u kulturnom razvoju grada, a mnoge su se održale do danas. Za Viroviticu je vrlo

bitno i postojanje brojnih strukovnih škola tijekom 20. stoljeća zbog kojih je ona bila najveće

obrazovno središte zapadne Slavonije.

Danas se grad nastavlja demografski, gospodarski i obrazovno razvijati kroz daljnje povećanje

broja stanovnika, uređenje industrijskih zona i privlačenje kapitala te kroz osnivanje novih

obrazovnih ustanova poput veleučilišta.

27


LITERATURA

1. Feletar, D. (2008): Virovitica – tradicija i suvremenost, Meridijani, Virovitica

2. Brešić, V. (2002): Knjiga o Virovitici, MikešLand, Virovitica

3. Crkvenčić, I., Feletar, D. (1986): Neka obilježja suvremenih demografskih kretanja u općini

Virovitica, u: Virovitički zbornik: 1234.–1984., JAZU, Zagreb, str. 633-647

4. Vresk, M. (1997): Uvod u geografiju – razvoj, struktura, metodologija, Školska knjiga, Zagreb

5. Rogić, V. (1996): Bitnost problematike regionalizacije i njen odnos prema županijskoj

organizaciji u: Milošević, F.: Hrvatske županije kroz stoljeća, Školska knjiga, Zagreb, str.

149-154

[1] Povijest grada Virovitice, http://www.virovitica.hr/grad/povijest, 13.1.2011.

[2] Industrijsko-obrtnička škola Virovitica,

http://www.ss-industrijskoobrtnicka-vt.skole.hr/skola/povijest, 13.1.2011.

[3] Kazalište Virovitica, http://www.kazalistevirovitica.hr/vijesti/14-1, 14.1.2011.

28

historijskogeografski razvoj virovitice

Documents