UDK: 72(495.02:497.11)“13/14”
Vojislav Kora}
MONUMENTALNA ARHITEKTURA U VIZANTIJI I SRBIJI
U POSLEDWEM VEKU VIZANTIJE.
OSOBENA OBRADA FASADNIH POVR[INA
Uvodni deo predstavqa osvrt na promene u arhitekturi u Vizantiji i vi-
zantijskom kulturnom svetu koje su usledile posle velikih promena u istoriji
Vizantije. Umetni~ka obnova, poznata kao renesansa Paleologa, bila je osnov za
novo shvatawe umetni~ke obrade spoqweg izgleda gra|evine. Fasade dobijaju na-
gla{en ukras nezavisno od unutra{we strukture gra|evine. U tekstu se posebno
govori o fasadama srpske arhitekture moravskog stila, kao osobenoj pojavi u
okviru arhitekture vizantijskog sveta. Kao plod druk~ijeg shvatawa fasadnih
povr{ina pomenuti su vode}i spomenici Mistre.
Velike promene u istoriji Vizantije neposredno su uticale na umetnost
i arhitekturu. Posle prekida, u `ivotu carstva obnavqalo bi se graditeqsko
i umetni~ko stvarawe, a svaka obnova je donosila novine. Posledqi vek u Vi-
zantiji i srpskim zemqama osoben je u monumentalnoj arhitekturi. Nastavqa-
we prekinutih tokova predstavqalo je obnovu, koja je neizbe`no donosila no-
vine. Posledwi vek u Vizantiji i srpskim zemqama osoben je u monumentalnoj
arhitekturi.
Neprekinut tok stvarawa obele`io je istoriju arhitekture u oblastima
koje nisu bile pod vla{}u krsta{a. Epir se u tom pogledu isti~e zna~ajnim de-
lima ve}ih razmera i mnogobrojnim delima skromnih razmera.
Posledwi vek Vizantije nije ostavio velika ostvarewa, {to zna~i ni po-
sebne podsticaje, koji su uvek dolazili iz vizantijske prestonice. Osnovnu
osobenost arhitekture vizantijskog sveta donela je obnova u vreme Paleologa,
omogu}iv{i novi pogled na sve~ana arhitektonska stvarawa. Na prvi pogled
neznatne u sveukupnosti monumentalne, sve~ane arhitekture govori o tome da
je shvatawe umetni~ke obrade spomenika iza{lo iz enterijera na fasade, na
spoqni izgled celine. Materijal od koga se grade fasade — kamen, opeka, mal-
ter — u ritmu slagawa, u odre|enim oblicima, po~iwe da uti~e na lik celine.
Zbornik radova Vizantolo{kog instituta HßÇÇÇ, 2006
Recueil des travaux de l’Institut d’etudes byzantines XßIIÇ, 2006
O tome uverqivo govori i nekoliko mesemvrijskih spomenika. Bitan podatak o
novom shvatawu spoqnih oblika, o arhitekturi fasada, predstavqa okolnost
{to se po arhitekturi fasade ne ~ita unutra{wa struktura gra|evine. Ranije
uva`avani pravilan ritam i simetrija samo su se delimi~no odr`ali. Fasada
je postala slika po sebi, na izvesnom broju spomenika niz slika po sebi. Po~i-
we da se koristi boja, bilo da naglasi boju materijala, opeke i maltera, bilo
da zameni prirodan materijal. Krajwi ishod su bile slike ukrasnih elemanata
arhitekture na malteru. Sklonost ka gra|ewu ornamenta na fasadnoj povr{ini
iskazivala se kori{}ewem opeke, slagawem opeke, kojim se cela povr{ina fa-
sade pretvara u neku vrstu tapiserije. To je vidqivo na poznatim spomenicima
Paleologa. Wome su ostvareni putevi novog gledawa na sve~ana arhitektonska
dela. Promene u shvatawu oblika, umetni~kih obele`ja uticale su na zbivawa
na {irokom podru~ju arhitektonskog stvarawa. Na prvi pogled ne izgledaju
znatne. Me|utim, ukupan pogled na monumentalnu, sve~anu arhitekturu govori
da je shvatawe umetni~ke obrade spomenika iza{lo iz enterijera na fasade, na
spoqni izgled celine. Materijal od koga se grade fasade — kamen, opeka, mal-
ter — u ritmu slagawa, u odre|enim oblicima, po~iwe da uti~e na lik celine.
O tome uverqivo govori nekoliko carigradskih i mesemvrijskih spomenika.
Bitan podatak o novom shvatawu spoqnih oblika, ili arhitekturi fasada
predstavqa okolnost da se po arhitekturi fasade ne ~ita unutra{wa struktura
gra|evine. Ranije uva`avani pravilan ritam i simetrija samo su se delimi~no
odr`ali. Fasada je postala slika po sebi, na izvesnom broju spomenika niz
slika po sebi. Po~iwe da se koristi i boja, bilo da naglasi boju materijala,
opeke i maltera, bilo da zameni prirodan materijal. Krajwi ishod su bile sli-
ke ukrasnih elemenata arhitekture na malteru. Sklonost ka gra|ewu ornamena-
ta na fasadnoj povr{ini iskazivala se kori{}ewem opeke, slagawem opeke, ko-
jim se cela povr{ina fasade pretvarala u neku vrstu tapiserije. To je vidqivo
na poznatim spomenicima.1
Arhitektura posledweg veka Vizantije osobena je na podru~ju Srbije.
Gra|ewe po vizantijskim uzorima, koje se bele`i kao srpskovizantijska {kola
smewuje u dr`avi kneza Lazara novo shvatawe arhitekture, poznato kao morav-
ska arhitektura ili moravska {kola. U dvama prvima delima u prostoru,
strukturi i osnovnim oblicima ostvaren je program sa~iwen po uzoru na dva
hrama prizrenskih Sv. Arhan|ela, zadu`bine cara Du{ana.2 Izbor uzora je
ideolo{ke prirode. Uz nasle|eno re{ewe u koncepciji prostora u moravskoj
arhitekturi su prihva}ene bo~ne konhe na sredini naosa, pod uticajem nagla-
{enih odnosa sa arhitekturom Atosa.
Osobena i u srpskoj i u vizantijskoj arhitekturi svoga vremena moravska ar-
hitektura je ostala trajan predmet `ivog interesovawa istori~ara umetnosti.3
210 Vojislav Kora}
1 Posebno na spomenicima u Solunu i Epiru.2 Sv. Arhan|eli, Du{anov carski mauzolej, Glas SANU CCCLXXXIV, Beograd 1998,
191–2013 Za pregled videti V. Risti}, Moravska arhitektura, Kru{evac 1996, 13–22 i I. Stevo-
vi}, Arhitektura Kaleni}a u poznosredwovekovnoj srpskoj i u vizantijskoj arhitekturi, u {tampi.
Dve su glavne odrednice moravskog graditeqskog i umetni~kog pokreta.
U wegovoj osnovi su dela prethodnog razdobqa, srpsko-vizantijske {kole —
dva prva dela, zadu`bine kneza Lazara sagra|ena su na programu prizrenskih
vladarskih zadu`bina {to se vidi na osnovu pa`qivog pore|ewa. Od osnovnih
uzora preuzeti su tako|e odre|eni oblici, npr. rozete. Weno istaknuto mesto
na fasadama moravskih crkava verovatno je proisteklo iz polo`aja rozete na
Sv. Arhan|elima kao osnovnog obrasca. Sli~nosti sa rozetama u vizantijskoj
arhitekturi ne mogu objasniti izuzetan polo`aj i razmere moravskih rozeta,
koje su postale {iroko kori{}en motiv u fasadnom ukrasu. Iz romanske i ro-
manskogotske srpske arhitekture poti~u i prozori, jednostruki i bifore sa
gotskim zavr{ecima. Osnovni na~in gra|ewa zidova hrama u kamenu i opeci
nastavqa se na tradiciju gra|ewa srpskih spomenika XIV veka vizantijske
usmerenosti. Od prethodnih spomenika srpske arhitekture preuzima se, ta~ni-
je nastavqa, gra|ewe venaca, prislowenih koloneta, ukrasnih lukova, potkrov-
nih venaca. Druga bitna odrednica moravske arhitekture nasle|ena je od po-
znovizantijske arhitekture. Na istaknutim spomenicima carigradske arhitek-
ture vidqiva je pa`qiva obrada fasada. Na uverqiv na~in je pokazuju mesem-
vrijski spomenici. Jako se nagla{avaju materijal, opeka, kamen i prate}i
ukrasni oblici: venci, potkrovni testerasti venci, koji li~e na arkadne fri-
zove, okviri otvora. U celini, fasada nije samo zid koji zatvara prostor ve}
postaje slika.4 Druga promena, ili novina, jeste arhitektonska obrada nezavi-
sna od strukture gra|evine. Izrazit primer je zapadna fasada carigradske cr-
kve Sv. Teodora (Kilise xamija). U kompoziciji fasade sa~uvani su simetrija
i odgovaraju}i pravilan ritam delova, ali fasada ima dve samostalne vodorav-
ne zone.5 Na reprezentativnim moravskim spomenicima vencima su obele`ene
vodoravne zone. Za primer se mogu navesti i spomenici razvijene i spomenici
sa`ete osnove. Na Ravanici dowa zona iscrtava osnovu dowih prozora, a najve-
}a, sredwa zona zavr{ava se vencem ispod vi{eg reda prozora i ravni ispod
osnove bo~nih lukova {to nose podu`ne poluobli~aste svodove. Fasadu obele-
`ava simetri~an polo`aj prozora i ukrasnih lukova, kao i pravilan ritam jed-
nakih redova kamena i opeke. Kaleni} je u sa`etoj varijanti kupolne crkve sa-
gra|en po istom na~elu. Fasade su samostalan deo arhitektonske predstave, ne-
zavisan od unutra{we strukture, koja je samo nagove{tena vencima {to iscr-
tavaju tri zone, tri vodoravna pojasa fasade. U celini se dosledno po{tuje si-
metrija svake povr{ine. Primer ovih dvaju moravskih spomenika govore da su
po{tovana klasi~na na~ela kompozicije iako su fasadne povr{ine ura|ene ne-
zavisno od unutra{we strukture. Bio bi to zavr{etak odvojenog shvatawa fa-
sadne arhitekture i vra}awe prethodnoj arhitekturi, svojevrstan klasicizam.
Kaleni} uverqivo pokazuje da je u ostvarenom programu ukrasa dosledno po-
{tovana osnovna zamisao gra|evine — stoga, u gra|evini srazmerno mawih raz-
mera u zbiru oblika, ukrasnih poqa, rozeta, pilastera, venaca i okvira otvora,
taj program deluje kao model novih re{ewa koja donosi moravska arhitektura.
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 211
4 Kora} – [uput, Arhitektura vizantijskog sveta, Beograd 1998, 286 i daqe.5 Isto, slika 405.
Gorwi deo, wegova peta fasada, sa nagla{enom visinom kupole i zapadne kalo-
te jasno pokazuje simboli~an smisao celine. [ahovska poqa bi trebalo da
imaju simboli~no zna~ewe.6 Rozete na fasadama u likovnom smislu posebno ak-
centovane, isti~u ih razvijene kru`ne trake ukrasa.
Moravski reqefni ukras, izrazito obele`je fasada, stvarao je najve}e
nedoumice. Po sli~nosti, pomiwan je ukras na jermenskoj, ili jermenskogru-
zijskoj arhitekturi, a uziman je u obzir i geometrijski ukras rane romanike.7
Wegovo osnovno svojstvo, ukras po sebi, ima oblik reqefne dvo~lane ili tro-
~lane trake. U celine se ugra|uju floralni i figuralni motivi u plitkom re-
qefu. Izrazito svojstvo je besprekorna geometrija, a izabrani motiv se pona-
vqa da bi popunio projektovanu povr{inu ili luk. Iz pore|ewa sa arhitektu-
rom u kojoj se isti~e geometrijski reqef, mogu se samo izvu}i odre|ene pouke.
U jermenskoj arhitekturi fasadne povr{ine se ukra{avaju jer je enterijer li-
{en slike. Monofizitsko shvatawe hrama iznelo je na fasadu i geometriju i
neophodne predstave ktitora. Za sliku o predstavama na fasadama pou~an je
primer poznatog Ahtamara, ostrvskog hrama na jezeru Van.8 Motiv troprutne
reqefne trake tako|e pru`a odre|enu pouku, osnovni motiv reqefnog ukrasa
isti~e se u zapadnoevropskoj preromanici. Plod je odre|ene kulturne obnove.
Prekinuta tradicija kasnoanti~ke umetnosti upu}uje kamenoresca na tra`ewe
geometrijske osnove u reqefu, dostupnom u svom vidu ukra{avawa. Do danas su
se o~uvali samo kameni reqefi. U tako zasnovan reqef ukqu~uju se figuralne
i floralne predstave.
Iskazane nedoumice o tome da li je primaran bio slikani ili reqefni
ukras ne izgledaju presudne u tuma~ewu izvora, odnosno pojave moravskog ukra-
sa. Presudna je bila okolnost {to je prevazi|eno shvatawe arhitekture fasada
obrazovano u okviru renesanse Paleologa.9
Na podru~ju Vizantije osnovni tok pozne arhitekture je obele`en rene-
sansom Paleologa. Prema vode}im spomenicima Carigrada i Soluna vidqivo
je nastojawe da se na fasade iznese te`wa ka ukra{avawu koje prevazilazi ri-
tam poznatog zidawa i otvora i wihovih okvira. Gra|ewe dveju zona, za primer
je navedena crkva Sv. Teodora, ostvareno je na velikim spomenicima kakav je
Bogorodica Parigoritisa u Arti. Kao celina spoqa, ona li~i na palatu sa jed-
nakim, reprezentativnim otvorima. Na spomenicima Soluna, Sv. Apostolima
posebno, iskazana je potreba za ukra{avawem fasade ornamentalnim slagawem
opeke, sa zavr{nim testerastim vencima i frizom trouglastih reqefa koji li-
~e na romanski arkadni friz.
Posebno poglavqe predstavqa arhitektura Epira, koji se nije na{ao pod
vla{}u krsta{a. U Epiru su podignuti mnogi spomenici, jednobrodne, tro-
212 Vojislav Kora}
6 Stevovi}, nav. delo7 A. Deroko, Monumentalna i dekorativna arhitektura, Beograd 1953, 215–230.8 C. Mango, Architettura bizantina, Venezia 1974, pp. 230, 260, fig. 254. V. tako|e monografi-
ju: M. S. Ipsiroglu, Die Kirche von Achtamar, Mainz 1963.9 O tome v. Pe}ka patrijar{ija, izd. J. Revija, Beograd 1990, 101 i daqe.
brodne crkve sa popre~nim brodom ili kupolom, a sve kao bitno obele`je ima-
ju nagla{eno iskazan volumen i fasade sa bri`qivo ispisanim crte`om od
upotrebqenog materijala.10
Razu|ena gra|evinska i umetni~ka delatnost trajala je u Mistri i posle
pada Carigrada pod tursku vlast. Podignut je veliki broj dela monumentalne
arhitekture. U prostoru, strukturi i oblicima vide se bitni elementi pozne
vizantijske arhitekture. Po re{ewima ostvarenim na vode}im spomenicima
vidqivo je uva`avawe najve}ih dela vizantijske arhitekture. Izuzetno pa`qi-
vo su izgra|ene fasade, koje kao celine pokazuju da je program obrade fasada
podrazumevao stvarala~ku ambiciju. Za obradu su kori{}eni tradicionalni
elementi. Posebno je uverqiv kao izraz za odgovaraju}e ukra{avawe arhitektu-
re sklop re{ewa na Bogorodici Pantanasi. Kao dopuna tradicionalnog ukrasa
na delu fasade izme|u doweg i gorweg pojasa ura|ene su girlande.11
Fasade moravske i mistarske arhitekture izraz su dvaju uporedo nasta-
lih re{ewa ukrasa, kao dva izraza poznovizantijskih umetni~kih shvatawa.
Vojislav Kora}
L’ARCHITECTURE MONUMENTALE DE BYZANCEET DE SERBIE DURANT LE DERNIER SIECLE DE L’EMPIREBYZANTIN. UN TRAITEMENT PARTICULIER DES FAÜADES
Les grands changements dans l’histoire de Byzance en ont influence l’art etl’architecture. Les restaurations venant apres la rupture de la vie de l’empire ontrenouvele la creation artistique et de construction. Les reconstructions apportent desnouveautes. Le dernier siecle est en Byzance et en Serbie particulier en architecturepar sa conception differente, nouvelle, du traitement architectonique exterieur. C’estle fruit de la reconstruction marquee comme la renaissance des Paleologues. Leschangements ne semblent pas importants, pourtant ils exerceront une influenceessentielle sur l’architecture de l’epoque tardive. Le centre de gravite est transfereaux faüades, traitees independamment de la structure interieure du monument. Leschangements sont visibles aux monuments de Constantinople et ensuite a ceux desautres centres et regions. La nouvelle maniere de traiter les surfaces des faüades estmanifeste aux monuments de Constantinople, tels que l’eglise du Christ Pantocrator,ainsi qu’aux monuments messemvriens issus de la meme conception. La faüade n’estplus simplement la paroi enfermant un espace, mais une image en soi. Dans
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 213
10 Kora} – [uput, nav. delo, 318–328.11 Isto, sl. 550.
l’architecture serbe leur base est celle des oeuvres de l’epoque precedente marqueecomme l’ecole serbe-byzantine. Aux monuments moraviens les bases developpees etcondensees des faüades sont construites de maniere semblable en composant deszones horizontales independamment de la structure interieure. La decorationexterieure en relief en est l’une des marques essentielles.
Un des monuments cles, de la fin de l’epoque moravienne, celui du monastereKaleni}, comporte le programme decoratif repectant l’idee de base de la construc-tion.Ceci exprime un retour a l’architecture precedente, ce qui fait de Kaleni} dansson ensemble le modele des solutions nouvelles, apportees par l’architecturemoravienne.
Le travail present mentionne les dilemmes scientifiques concernant l’originede la decoration en relief moravienne. Les monuments de Mistra y sont egalementmentionnes et leurs faüades traitees avec de l’ambition artistique.
214 Vojislav Kora}
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 215
1a.
Car
igr
ad,c
rkva
Sv.T
eod
ora
(Ki
li
sex
ami
ja)
1a.
Co
nst
anti
no
ple
,l’
eg
lise
de
Sai
nt
Theo
do
re(K
ilis
sem
osq
uee)
216 Vojislav Kora}
1b
.C
ari
grad
,c
rkva
Sv.T
eod
or
a(K
ili
sex
ami
ja)
1b
.C
on
stan
tin
op
le,l’
eg
lise
Sai
nt-
Th
eod
ore
(Kil
isse
mosq
uee)
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 217
2a.
Car
igr
ad,c
rkva
Kon
stan
tin
aL
ip
sa(F
enar
iI
sa),
ju`
na
crkva
2a.
Co
nst
anti
no
ple
,l’
eg
lise
de
Co
nst
anti
nL
ips
(mo
squ
ee
Ph
enar
iIs
sa),
eg
lise
du
sud
218 Vojislav Kora}
2b. Carigrad, crkva Konstantina Lipsa (Fenari Isa), severna crkva
2b. Constantinople, l’eglise de Constantin Lips (mosquee Phenari Issa), eglise du nord
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 219
2c. Carigrad, crkva Konstantina Lipsa (Fenari Isa), severna crkva
2c. Constantinople, l’eglise de Constantin Lips (mosquee Phenari Issa), eglise du nord
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 221
3b
.M
esem
vr
ija
,H
ri
stP
anto
krat
or
3b
.M
esse
mv
ria,
Ch
rist
Pan
tocr
ato
r
222 Vojislav Kora}
4.M
esem
vri
ja,S
v.Jo
van
Ali
turge
tos
4.
Mes
sem
vri
a,S
ain
t-Je
anA
lith
urg
eto
s
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 223
5.K
ost
ur
,S
v.V
ra~
i
5.
Kas
tori
a,S
ain
tsC
osm
eet
Dam
ien
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 225
6b. Elason, Olimpiotisa
6b. Ellasson, Olympiotissa
Monumentalna arhitektura u Vizantiji i Srbiji u posledwem veku Vizantije 227
8.M
ist
ra,
Sv.T
eod
or
i
8.
Mis
tra,
Sai
nt
Th
eo
do
ri