rtjlr'&lj
#'ffiIoPRAVDANJA zA GRESKE
\TLü(E UöENJA(AI IMAMA
@@
Nrslov origin|le:
Rafu'l-melami'an el-ei'mmeti el-e'lami
Autor:
Ahmed ibll Abdul-Halim ibn Tejmijje
S &rapskog jezikr Prevco:Emir Demir, prof.
Redaktori prijevoda:
Mr. Semir Imamoviö
Mr. Elvedin Huseinbaöiö
Jasrnin Danan, prof.
Lektor i redaktor:
Mdhat Kasap, prof.
Dürjn korice:
Sead Beöoviö
DTP:
Teufik Meüö
SejhuJ- islam ibr Tejmijje
OPRAVDANJAZAGRESKEVELIKIHUÖENJAKA
IIMAMA
SARAJEVO, 2008.
o ru l
oPRA\DAN'Ä zA GR'S(E VELIKIH UCENIAKA I IMAMA
BIOGRAFIJA AUTORA
Ime i porijeklo
Ahmed ibn Abdul-Halim ibn Abdu-s-Selam
ibn Teimiije el-Harrani. Poznat je kao Tekiiju-d-
din, Ebu-l-Abbas. Nosilac je potasne titule Seihu-
l-islam.
Roden ie desetog ili dvanaestog rabi'uJ-ewela
661. hidiretske godine, u Harranu. Harran je rnalo
mjesto u blizini Sama.
Naiezda tatara prisilila je njegova oca da se
preseli u Damask. U Damasku ie odrastao i naöinio
svoje prve korake u nauci.
uöitelii
Uöio ie kod mnogih istaknutih uöitelia niegovogvremena. Neki biografiöari navode, öak, hiljadu
niegovih uöitelia!
Navest öemo imena nekih:-Niegov otac,-Semsu-d-din,
-Zejnu-d-din ibn el-Mendäa,
--€C@"-
Sejhu'l'islm ibn rcjnüüe
-El-Medid ibn Asakir,-lbn Abdu-l-Kavijj
Uöenici
Mnogi su utili od niega. Mnogi su, nakon niega'
postali prvaci u islamu i ostavili vrlo vriiedna diela
iza sebe.
Navest iu imena naiPoznatiiih:
lbn Kaiiimi-t-Dievziiie,-Imam Zehebi,-lbn Kesi!,-Ahmed ibn Abdu-l-Hadi el-Makdisi,
-Muhammed ibn Muflih
Znanie
Bio je öudo u nauci. Bio je vrsni poznavalac svih
vjerskih nauönih disciptina. Poznavao je i druge
vjere do u detalie. Pisao ie o drugim v)elama i to
tako detaljno da bi uöeni u toi vieri bili iznenatleni'
Izdavao je fetve, a niie napunio ni dvadeset
godinal Allah mu )e podario iako pamdenie' a sPoro
je zaboravljao. sto god bi proöitao zaPamtio bi'
doslovno ili znaöenie.
Njegovo znanje izaziva divljenje zbog dva
razloga:
-*€[email protected] -'€o@*-
opRAvD^NIA z^ GR!3(E VELIKH uÖE\qAKA I MAMA
Prvi: Silina njegova znanja' Gotovo da ne po-
stoji nauöna oblast u kojoi on nije dosegao vrhunac'
I to ne samo u vjerskim naukama Bio je vrstan po-
znavalac i drugih nauka svoga vremena.
Dru8ri Dubina i temeliitost. Svaku nauku ie Po-
znavao u nienim temeliima i sekundarnim pitani!
ma. Vrlo öesto ie sam zakliuöivao i kritiöki ocienii-
vao odreclene pojave u naukama.
Pisana diela
Napisao je mnogo djela' Pisao je brzo i iz
pamdenia nisu mu trebali izvori. Vedina saöuvanih
djela nalazi se u sabranim djelima pod nazivom
Sabrorc fetve, Ibn Teimiiie'
Pohvale uöenjaka
Ibn Dekik elrld:
Susreo sam se s niim i vidio sam öovieka pred
öijim oüt 4 ie izloZeno znanie, uzima öta hoöe'
ostdvlja öta, hoce,
I Neka diels prevedena su na bosrnski iezik M€du niima je i
ovo kratko ali sadrraino.
Sejhu"l-idm ibn T€jtr'lii.
Ibn el-Kaiiim:
On je ieih islama i muskmdnL. Pomagateli viere
i pronositelj Altahovog dokaza za liude' Poavaö
k Attahu t Poslanik& Borrc na Alla'hovom putu'
Vratio je u prdksu öto ie bilo zapostavlieno od viere i
suwleta, On ie svietlo koje ie odagnalo tdme su:tnnii'
Atlbh je 4ime otvorio zhtvorena ljudska srca i
izlijeöio bolesne dule. Niime ie uniitio zastraniivoni^'
sumtrje i postupke neznalicd u vieri,,.
on je öeih, veliki uöeniak, poboZnjak, asketa'
hafiz vjerskih znanosti, sliedbenik sunneta Tekiiiu'
d-d.in Ebu-l-Abbas.',
Hafiz hadisa Mizzit
Nisam vidio nikog sliönog niema, niti ie or vidio
sliönogsebi. Ne poznaiem nikogko zna viöe o Kurhni
i Sunnetu i ko ih dosljed.triie sliiedi od niega.
Tdka.e kdo on niie se poidvio vec öetristo godina'
Ibn Redieb el-Hanbeli:
Ahr/ted ibn Abdu-l-Halim ibn Abdu-s-SeLam ibn
Abdullah ibn Ebu-l-Kasim el-Hodir ibn Maham-
med ibn Tejmijje iz Harruna, d preselio se u Ddmask'
OPRAVDANIA ZA GTESKE \'EUKTH UEENIA(A I IMAMA
on je imam, fekih, mudätehid, muhaddi* hart'z ha-
disa, mufesstn meto dolo gfi kha, asket a, I ej ha- l- i s lam'
velikan medu velikanima Nddimak mu ie Tekiiia'
d-din Ebu-l-Abbas. zbog tiegove popul&rn$ti 4em4'
potrebe da naliroko priönmo o niemu!
Ibn Kesir:
Napisao je obimnu biografiiu o lbn Teimiiji
punu hvale. Rekao je, izmedu ost ogt Ndsttl'pila
je sedamsto dvad.eset osma hidZretska godind' u
mjesecu zu-l-ku:deu umro je teihu-l-islam Ebu-l-
Abbas, Ahmed lb Teimiije, neka mu Allnh optosti!
Ibn Hadter!
Zo lbn Teimiiiu kaZe da ie neviernik jedan od
dvojice: istinski neviemilc ik ko ga ne pozndie Bio
je vekkan medu muslimarima"' Najvile se borto
protiv novotarq,..
Smrt
Umro ie 26 zu-l-ka'de1 628. hidZletske godine'
Bolorao ie drradeset i nekoliko dana' VeCina ljudi
nije znala za niegovu bolest.
--€0g>"-_ -'€OG>*-
aeihu-li.lm ibn T€jmiije
Dlenaza je bila veliöanswena. Naimanii
spomenuti broi klanjaöa däenaze je pedeset hiljada!
Neka mu se Allah smiluie i obaspe blagodatima
i podari mu mir u Diennetu ko.ii niie imao na
Dunialutu!
OPRA\DAN'A ZA GRESKE VEllKlH UÖENJAXA I IMAMA
PREDGOVOR ARAPSKOM IZDANJU
Hvala Allahu, Njemu se zahvaljujemo, od Njega
pomoö i oProst griieha traiimo' Niemu se utieöemo
od zla duöa naBih i od zla djela nalih' Koga Allah
uputi niega niko u zabludu ne moäe odvesti a koga
On u zabludi ostavi toga niko na Pravi put ne moie
uputiti. Sviedoöim da nema drugog boga osim
Allaha fedinoga, Koji sudruga nema i sviedoöim da
je Muhammed Njegov rob i Njegov poslanik'
Obaveza svakog muslimana je da robuie Allahu'
shodno onom öto je propisano u Kuränu i onom sto
je preneseno u vierodostojnom sunnetu i shodno
propisima koii su zasnovani na ta dva izvora' Dolazak
do tih propisa nije svakom tovieku olakian, stoga ie
Allah, däeleianuhu, ovom ummetu ukazao veliku
blagodat podarivsi mu istaknute uöenjake medu
ashabima, tabiinima i onima koji su do3li posliie niih'
Zahvaliuiuöi upudenosti u propise vjere i dobrom
razumiie\€nju kurhnskih i hadiskih lekstova' oni
predoöavaju propise iz tih izvoia u skladu s Uputom
i pronicljivoööu i na trai naöin ukazuiu ljudima na
smjemice koje öe ih voditi pravim Putem Neka ie
Allah zadovolian niima, shodno uloäenom trudu'
-*€[email protected] ---*€ce"-
5€jhu l-isLm ibn Tejmijie
Prirodno je da se uöenjaci razliku.iu u miÄlienju
i da postoie razliöiti stavovi o istom pitaniu, a
sve to zbog radoga koje ie pisac naveo u ovo,
knjizi, Stoga, niie postoiao razlog za medusobnu
netrpeljivost i viiedanie. Svaki musliman.ie
prihvatao ono miöljenje za koie ima uporiste i
dokaz i radio po niemu. Oni koii nisu poznavali
dokaz traiili su öerijatsko rje$enje od uöenih ljudi
u aiie su znanje ibogoboiaznost imali povierenie i
u sldadu s niim postupali,
Nakon niih doili su oni koji su plistrasno isliiepo
prihvatali misljenja odreilenih uöenjaka i na osnoru
toga prijateljenli. Pretierano su ih h!€lili i nerealno
opisivali ito uöenjacirna, zbog njihove vriiednosti,
bogoboiaznosti i znanja, nije bilo potrebno. U isto
vrijeme, drugim uöenjacifna su pripisiwli manjkavo-
sti od kojih su oni öisti ier ih je Allah poöastio.
Tu podijeljenost iskoristili su neprijatelii viere,
potpirujudi i produbljujuöi razdor, zbog svoiih
pokvarenih i skrivenih cilieva öto je rezultiralo
podijelienosiu ummeta na stranke, partije, pravce i
grupacije, pojaöalo rasprave i razjedinilo müljenja,
tinienje diela svelo na minimum, tako da su se
ohrabrili protiv nas oni koji su nas se bojali, pa su
islamske zeml.ie potlaöili kriZai' potom Tatari, a
oPRA\DANJA zA GR!aKE VELIKIH uÖE\qAK^ I IMAM^
u poslijednje vrijeme komunistiöke i krööansko-
cionistiöke koaliciie, kao 3to ie to sluöai sa
muslimanirna danas.
Tih greiaka bio ie sY.iestan dio uöeniaka
mislilaca i nastoiali su, svako u svom vremenu i
mjestu, da ulaiu napore da saöuvaju jedinstvo i da
ljudevrate osnovu koji zasluZuiedase svi ponosimo
njime i da se na niega oslanjamo, a tai osnov su
Kurhn i sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellern. .Pornoöu ta dva osnova liudi mogu
ujediniti svoje redove, ukloniti nesuglasice, zavist
i mrZniu,
SejhuJ-islam Ibn Teimijie bio ie medu onima
koji su uöestvovali u kristalizaciji islamske misli i
uklanianiu natruha razilaäenia i nesuglasica.
U svo)im djelima iestoko se opilao i osudivao ie
sve pokudaje neprijatelja koji su bili usmiereni protiv
islama, a kao jedan od naiistaknutijih votla uöestvovao
ie i u bitkama koie su voalene Protiv Tatara.
Tedna od aktivnosti koia zavreduje painju,
a usmjerena ie ka u.iedinieniu liudi na osnovama
Kuräna iSunneta je, svakako, i Pisanie ove
vrijedne kniige u koioi on poiasniava da ie obaveza
svakog muslimana da za prisne prijatelje uzima
muslimane, naroöito prvake muslimana uöenjaka
-*€oe*- -'€o&*-
Sejhu.!-isl.m ibn Teimijie
kojima su uzori ispravni prethodnici (selef) i
nasltednici poslanika.
Sejhu-l-islam navodi da niti iedan priznati
islamski uöenjak nikada neie namjerno oPonirati
i suprotstaviti se sunnetu Allahovog poslanika
sallallahu alejhi ve sellem. Ni jednom muslimanu
nije dozvoljeno da bude nepravedan prema nmekom
islamskom uöenjaku ili da umaniuje njegovu
vrijednost, ier su svi uöeniaci potuno iedinstveni u
stavu da je obaveza sliiediti vierofdostojne tekstove
u kojima nema kontradiktornosti, niti ie dozvoljeno
davati prednost necijem mislieniu nad hadisom
poslanika sallallahu aleihi ve sellem.
SejhuJ-islam, u ovoj knjizi, navodi razloge koji
navode islamske muditehide da u nekim pitaniima ne
uzmu odredeni tekst i, uiedno, opnvdava tai niihov
postupak. Zatim navodi da ono Äto ie opravdanje
mudZtehidu ne moie biti opravdanje makallidu'
u sluöaju da spozna Istinu. Takoder, navodi sluöaj
i obiönog öovieka koji nema sPosobnost da sam
iznalazi Serijatska rieienia. Takva osoba treba da
slijedi öerijatska rjesenia svoga muftije i to je niegov
mezheb, a onaj ko irna odredeno znanie, na n emu
je da postuPa prema tom znaniu. Pristrasnost nlre
dopuötena, bez obzira o kakvim se razlozima radilo'
oPRÄVDAN}A ZA GRESKEVELIKH UCENJAKA I IMAMÄ
Ova kniiga, iako mala obimom, ukazuje na bo-
goboiaznost ovog velikog imama, na niegovo po-
tpuno razumijevanie i poötivanie stavova priiaöniih
uöenjaka, prije svega imama öetiri mezheba Allah
se smilovao wakome ko spozna vriiednost ovoga i
drugih uöenjaka islama i koii ih postaYlia na miesto
koje im priliöi.
t na kraju, ob.lavljujuöi oru kniigu kao svoj
doprinos öirenju korisnog znanja i tradicije
öasnih prethodnika, Vrhovna direkcija za nauöna
istraiivanja moli Uzvisenog Allaha da uöini ovlt
knjigu korisnom muslimanima u svakom mjestu'
Divan li je On Gospodar i divan ie Pomagaa!
Neka je salavat i selam na Allahovog Poslanika,
njegovu öasnu porodicu i niegove vrle ashabe
--€ce*- -.-€o@"-
OPRAVDANIA ZA GRES(! VELIKIH UEINJAKA I IMA MA
U ime Allaha, Milostlvog, SamilosnogGospodaru, olaköai I pomozil O Ti' Dobrostivi!
SejhuJ-islam, veliki islamski auto tet Ibn Tei-
mijje, Allah rnu se smilovao, kaie:
Hrala Allahu na Njegovim blagodatima.
Svjedoöim da nema drugog boga osim Allaha,
Jedinoga, Koji nema sudruga na Svoioj zenlii niti
nebesima, i wjedoöim da ie Muhammed Niegov
rob, poslanik i peöat svih Niegovih vieroviesnika.
Neka je na njega, kao i na njegove ashabe, Allahora
blagost i poöast sve do Sudnjeg dana.
Duinost je muslimanima, nakon izraiavanja
ljubavi prema Allahu i Njegovom Poslaniku,
sallallahu ale.ihi ve sellem, te viernicima, o
öemu Kurhn govori, da posebno budu Prisni s
uöeniacima koii su nasl.iednici vieloviesnika. Niih
je Altah uöinio putokazima poput zvijezda na
nebu pomö6u kojih se oriientiBemo u tamikopna i
mora. Muslimani su saglasni da su onibili upuöeni
i da su bili znani.
-.*€cp"-
Seihul-islm ibn rejniije
Uöenjaci svakog naroda, prije dolaska naöeg
Vieroviesnika Muhammeda, sa[allahu alejhi ve
sellem, bili su najgori, osim u sluöaiu nas muslimana.
Muslimansku ulemu öine najodabrani.ii liudi
i nasljednici Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem,
u niegovom ummetu. Oni u praksu vraCaju
zapostavljene sunnete. Oni uzdiZu Allahol'u Kniigu
i njih Ana*äva kniiga uzdiie. Putem njih se öuje
Alahova Rijeö i oni Njome govore.
Neka se zna da ni jedan imam koii je u ummetu
opCeprihvaöen nije namierno nastoiao Protivitise i opontati Allahovom Poslaniku, sallallahu
alejhi ve sellem, u bilo öemu öto ie niegov sunnet,
manie poznati sunnet, opiepoznati sunnet. Onisu
potpuno saglasni da ie dutnost sliiediti Poslanika,
sallallahu ale.ihi ve sellem, i da se miöljenia ostalih
ljudi, osim niegovog mogu uzeti ili odbaciti.
Meclutim, kada se nacle njihovo mislienie, a
postoji vierodostojan hadis koji suprotno govori,
neophodno ie, onda, potraiiti isPriku ito su
postupili suplotno hadisu.
Sve isprike ili opravdanja mogu se svlstati u tri
kategoriiel
_--€Oe*- --€o&*-
opR^vDANtA zA GRES(r WUKIH UöENIAKA I lMAMrt
1. Uvjerenie da Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, niie izrekao izviesni hadis.
2. Uvierenie da se hadis ne odnosi na odredeno
üeriiatsko pitanje.
3. Uvjerenje da je izvjesni propis derogiran'
Ove tri kategoriie mogu se dalje ratölaniti na
blojne uzroke.
Prvl razlog: Da imam niie öuo za hadis. Do
koga hadis ne dotle, niie obavezan znati ono Sto se
u tom hadisu tmäi. Kada hadis niie dosPio, a imam
o tome izrekne stav prema vanjskom znaöenju
ajeta, dlugog hadisa, analogije ili istishaba,t njegov
stav nekada moie biti u skladu a nekada suprotan
hadisu.
Ovaj uzrok je preovladavaiuti u sluöaiu
miöljenia ispravnih prethodnika koia se kose
s hadisima. C)elokupno ovladavanje hadisom
A.llahova Poslanika, sallallahu a.teihi ve sellem, niie
bilo svoisweno niiednom pojedincu u ummetu
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je priöao,
dal.ao fetve, sudio ili ne6to radio, pa bi ga oni koii
su bili prisutni öuli ili vidieli. Oni bi to prenosili,
ili neki od njih, drugima koji nisu bili prisutni'
F.����������������
Sejhul-islam ibn reinijje
Znanje o odredenom postupku ili izreci bi se,
Allahovim htiieniem, zavröavalo kod odredenih
uöenjaka iz reda ashaba, tabiina ili onih poslije niih.
Na drugom okupljalistu bi Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, govorio, davao fetve, sudio ili neito
radio. Tu bi bili i neki koii su prethodno bili odsutni.
Prenijeli bi to shodno svojim mogutnostima Tako
bi oni posjedovali znanje kojeg nije bilo kod drugih,
a drugi bi imali znanje koje nisu imali prvi. Uöenjaci
iz reda ashaba i onih poslije njih odlikovali su se
kvalitetom i kvantitetom znania. Ne moie se tvrditi
da je ijedan öovjek poznavao sve hadise Allahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.
To se moZe vidjeti prema pravednim pravo-
vjernim halifama koji su imali najviöe znanja o
Allahovom Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem,
njegovom sunnetu, stanjima. Posebno se to odnosi
na Ebu Bekra, radiiallahu anhu, koji nije napuitao
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, ni
kod kuöe ni na putovanju, nego je s niim provodio
vetinu vremena. öak bi, radi potreba muslimana,
uz Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, budanprovodio noi. lsto se odnosi na Omer ibnu-l-Hat-
taba, radijallahu anhu. Poslanik, sallallahu alejhi ve
sellem, bi öesto govoriot Uöli smo ia" Ebu Bekr i
Omer... IzaöIi smo i.t, Eba Bekl i Omer.',
opRAvDANIA z^GREaKEVELIKH uaENl^(A I IMAMA
I pored toga, kada.ie Ebu Bekr, radijallahu anhu,
upitan o naslijedu nane, odgovorio je: U Allahovoj
Knjizi o tome nema niita. Ne znar ni iz Su neta
Allahova Poslanika, sallallahu alejhi le sellem,
da ti pripada iit7.. Nego, pitat ta liade! Upit^o ih
je, pa su ustali El-Mugire ibn Su'be i Muhammed
ibn Mesleme, radijallahu anhuma, i powjedoöilir
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, ie ha i odredio
iutinu naslijeda.l
Ova sunnetska odrednica je, takoder, doöla do
lmrana ibn Husajna, radiiallahu anhu. Ova trojica
ashaba apsolutno se ne mogu porediti sa Ebu
Bekrom ili drugim pravovjernim halifama, ali su, i
poredtoga, njihtrojica, a ne Ebu Bekr,bili upoznati
s ovim sunnetom koji je cio ummet pdhvatio i
sproveo u praksu.
Ni Omer ibnul-Hattab, radijallahu 'anhu, nije
poznavao sunnet u vezi s traäeniem dozvole prije
ulaska u tuale kuCe sve dok ga niie o tome obaviiestio
Ebu Musa el-Eö'ari, radiiallahu anhu, koji je doveo
kao svjedoka jednog ensariju.'� Omer je, svakako,
bio uöeniji od onih koji su preniieli ovai sunnet.
I Ebu Dalud i Timizi od Kubejsa ibn zujeba prcnose kaonlxr"sel. Takar j. i hadis lrnrand ibn Husajna
2 BuhariodEbu Sc'ida el-Hudrija, radljallahu a.hu. PoglcdajFethu-l-Bari (ttt43)
---€@e.- -*€oe*-
Sejhut-islam ibn Tejmijje
Orner, radijallahu anhu, znao ni da iena
nasliealuje od krvarine svoga muäa, Mislio je
da naslijedena krvarina pripada samo muikim
nasljednicima sve dok mu Ed-Dahhak ibn Sufan el-
Kilabi, radijatlahu anhu, kojegje Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, postavio kao namiesnika u nekim
beduinskim naseljima, niie poslao pismo u kojem
ga ie izvijestio: Allahov Poslanik, sall'allahu alejhi
ve sell.em, ie odredio nasliedstvo iehi Eiiema ed-
Dibabiia iz krvaine njena mu,a t Omet je tada
odstupio od svog miSljenja i rckaoi Do ne öusmo
ovo, presudili bismo suprotno!
Nije znao za propis glavarine koia se odnosi na
opRAvDANIA zAGRESKE VELIKIHUCINIAKA I IMAMA
Kada je Omer, radijallahu anhu, doiao u Serg,'
stigla mu je vijest da se kuga pojavila u Samu.
Zatraiio je saviet od prvih muhadiira koii su bili s
njim, a zatim od ensarija, pa od onih koji su preili
na islam prilikom oslobodenja Mekke. Svi su mu
rekli svoje milljenje. Niko ga niie obavijestio u stavu
sunneta, sve dok niie do3ao Abdu-r-Rahman ibn Avf,
radijallahu anhu, i obavijestio ga o rijeöimaAllahovog
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, o kugi: I(ala se
u nekom poilruöju poiavi kaga, a vi ste u niefia'
onda rc izla.zite bieZeti oil nie, A kad a öuiete da se
u nekom podruöiu poiavila' e ulazite u nieg&.a
On i lbn Abbas, radijallahu anhum, spominju
sluöaj onoga ko dode u nedoumicu u vezi sa svojim
namazom. Poslanikov, sallallahu alejhi ve sellem,
postupak nije bio doSao do niega Abdu-r-Rahman
ibn Avf, radijallahu a \l\\, ie t^da Wer.io:� Odbaait de
swnniu i nastqviti nomaz premd oflorne u öto ie
s6wim sigufon'
mediusije sve dok ga nije obavijestio Abdu-r-Ra-
hman ibn Avf, radiiallahu anhu, da je Allahov Po-
slanik, sallallahu aleihi ve sellem, rekao: Postupaj-
te s niima kaa sa iidovima i kritanima,"
l
5
Mjesto izmedu Sama i Hidzaza, izmedu El-Musise i Tebuka,
kuda prolaze lanske had;ijeAhned, Buhari i Muslim odAbdu-r-Rahmana ibn 'Avfä'
Proose Ahmed. Muslim, Ebu Darud i Tirmizi' ali od Ebu
s€'ida el'Hudrija, radijallahu annu Predaju od Abdu{-
Rahmea ibn 'Avfa prcrcse Ahmed, Tirmizi i lbn Madie'
äe.iA : Kada M*o od vts posunnja u nonaz, ne uaiuttiia ti je kta jao jedan ili ^'4 rel'u,a, neka uzne da je
*tanjao j.dan... U ovoj prcdaji nema odbaovmja sumn3 i
nastzvka namaza pr€mä onome u ;to le sasvrm stgumn, käo
sto sporninj. pisac, Allah mu s srnilovao.
I Ahmc4 Ebu Davud i Timizisaiih. h\/ a\-l-E lll, 2649.
Z Safii u svom Musnedu aavodi kao mursel lma i druge
nürsel prcdaje s istovjetnim t kstom. Ahm€4 Buhari' Ebu
Da\td i Tirmizi od Omcra, radijallahu an.llu, prcnose da nije
uzinao glavarinu od m.diusija svc dok Abdu-r-Rahrnatribn 'Avf nije posvjedoöio daje Allahov Poslanik sallallahualejhi ve sellem, ureo slavarinu od m€dtusija;z Hedtera.
kLiF: Hadis je hasen'
-."€Oe*- --.-€Oe'.-
Sejhu I nkm ibn reimiji€ opßA\DANtA zAGRIaKEVELIKIH ueENiA(A I IMAMA
Vieroviesnik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao to
misleCi na palac i mali' prst: Ovoi i ovai su iednakL
Ovaj sunnet je doöao do Muvaije, radijallahu anhu,
dok je on bio namjesnik, te ie po njemu sudio'
Muslimani nisu naili izgovor da se zatim nepovedu'
To lto Omer niie poznavao ovai hadis ne smatra se
nedostatkom ili mahanom.
Omer, radijallahu anhu, je, tako<Ier, zabranjivao
hadäijama da se namiriöu priie stuPania u ihram ili
prije kretania s Arefata prema Mekki, to jest, posliie
bacanja kamenöiCa na Diemretul-akabi. On i njegov
sin Abdullah ibn Omer, radiiallahu anhu, nisu znali
za hadis Aiöe, radijallahu anhai Namirisala sam
Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, pfije ulaska u
obred i nakon obreda.'�
Naredivao je onima koji su bjli u mestvama
da po njima tine mesh, sve dok ih ne skinu, bez
odreilenogvremenskogtraianja. Gmpa prethodnika
ga je u tome i slijedila. Do njih nisu doöli hadisi koii
vremenski odreduju mesh ikoiisu vierodostojni To
ie preneseno od \'leroviesnika, sallallahu aleihi ve
sellem, u viöe vjerodostojnih hadisa 3
Jedanput dok ie Omer, radijallahu anhu, bio na
putovaniu zapuhao je vietar i on je poöeo govoriti:
Ko te kam prenijeti predaju o vjetra? Ebu Hllefe,
radijallahu anhu,je rekao: Do mene ie doila predaia,
Poito sam bio na zaöelju, potjerao sam svoia
jahalicu dok ga nisam sustig^o, pa sam mu poias io
Poslanikovu sallallahu alejhi ve sellem, naredbu
kada zapule vjeta.'
Ovo su pojedinosti koie nije poznavao Omer,
radijallahu anhu, i koje su mu prenijeli liudi koii po
znanju nisu bili na njegovom nivou. lma i drugih
primjerakada do njega nisu doili propisi izsunneta,
pa je on presudio ili izdao drugaöiiu fetvu.
Sliöno se prenosi u vezi s njegovom presudom
za krvarinu koia se plaöa zbog oöteienia p$tiju.
Krvarina se, po njemu, razlikuje prema koristi
prstiju. Ebu Musa i lbn Abbas, radijallahu anhum,
iako su daleko manje od njega znali, znali su da je
I Pr€nosi Muslirn u Sal'ir, od Aise, radijallahu anna, da je
reklat Vieroviesni* je, kada vietar zapuie, gvorio: Allahunoj' jo Te notid za dobro ovog ujetro' za dobro hoje onnosi i dobto z.I,os kojesje poston- Uieöen ri se od niesoeazta, zla kojes nosi i zta zbos kojeg je I'6tan' Efi Da\.!d iIbn Madze od Ebu Hurc;'e. ,adijallahu anhu. p,oose: C,rosam Allaholrog Poslanika, sana au alcjhi ve sellem, kakogovori: Vjetar je A ahov dlt Dotazi sa niloitu, a i sakaznon. Kada ga vilite' nenojte ga psown Moite Allahoza dobto toq ujara, a üleöik Mu se od niegova zla. O!^j jehadis hasen-sabih. kao ito kate hafiz hadisa lbn Hadzer'
23
Muttef€kun aleihi. Prenosilac jeAiia, radijällahu aDha
rrenose g" Ähm.d i Muslim od Alije, radijallahu
anlN. Pr€nose sa i Ahrn€d, Ebu Daurd i Tirmizi od
Huzejm€ ibn Sabita. Prenose ga Nesai' Tirnizi i Ibn
Huzejmc, koji sa j€ ovjerodostojio' od safaana ibn
--.'g@&*- -*€O@'-
S€jhut-isl.n ib! rejmijje
Osman, radiiallahu anhu, nije znao da äena
kojoi umre mui treba saöekati priöek nakon razvoda
ili smrti u kuöi u kojojie mui i umro, sve dok nije
öuo hadis El-Furej'e bint Malik, sestre Ebu Se'ida
el-Hudrija, radijallahu anhu, kojoi je umro mui i
ko.ioj je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao:
Bad.i u svojoj kaöi dok priöek ne istekne,t On je to
prihvatio i radio u skladu s tim.
Jedanput mu ie darovano ono Sto .ie ulovlieno
zbog njega. Poöeo.ie jesti, a Alija ibn Ebi Talib,
radijallahu anhu, mu r eöet Posl,anik, sallallahu alejhi
ve sellem, je vra,tio meso koje mu je bilo poklonjeno.z
Alija, radijallahu anhu, je rekao: Kada bih
öuo had.is Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, koliko bi AIIah Zelio, jo bih se hjime i
okoristio. Kada bi mi neko drugi prenosio, ja bih
od, njega traZio potvrd,u putem zakletve. Ako mi
OPRAVDANIA ZA GRES(!VILIKIH UEENJÄ(A I IMAMA
se zakune, j4 bih mu povierovlo Priöao mi ie Ebu
Bekr radijallahu anhu" q on ie samo istinu govorio'
i spomenao poznati hadis o namazu pokaihnia.3
On, Ibn Abbas i drugi su dali fetvu: Ako ie
äena urnrlog ostala trudna, njen priöek Ce traiati
do isteka duäeg od dva roka: prvi je rok koii ie
predviden za äenu kojo.imui umre - öetiri mjeseca
i deset dana - a drugi je - rok poroda. Nije do njih
stigao sunnet Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem, o Sebi'i El-Eslemiiji, radijallahu anhu'
kojoj je umro mui, Sad ibn Havle, pa je Poslanik,
sallallahu alejhi ve sellem, rcklot Niett priöek troie
dok se ne porodi,'
On, Zejd, Ibn Omer, radijallahu anhum, i drugi
dali su fetvu da ieni koioj mehr nije odreden i öiji
Assala. Pr€nose ga Dar€kutni, koji sa je ovjcrodostojio,i ßn Huzjene od Ebu Beketa Nefi'a ibn el-Harisa.ovi hadisi ukazuju dz je potinnj€ po mestvamavrernenski osraniö€no na dzn i noö, za onosa koje kod kude, i tri dana i dvijo no6i za putnika.Trrnizi kaZe: Ovo je ni jenje uöenjaka iz rcda ashabaAllahovog Poslanika sa$a ßhu aleihi ve selleru i tabiinakoji su Wnavah rtkh.Pronoso ga sakupljaöi sunonq a Tirmizi, Ibn Hibban, Hakirni dr. su sa ovjerodostojili prcma prodaji El-Furcj'e bintMalik. Pogledaj Musned (61370).Al1rl,ed \ Musnedu ( ll l0O i 104\.
3 Abmed, Ebu Dawd, Tirrnizi i Ibn Madte prcnose daj' Ebu
Bekr, ndüallahu anlN, öuo vjerovjesnila. sallallahu alejhi
ve sellm, kako govori: sla* on tot je*u *oii poäni etiieh,pa tijepo i pofuu no "zne obdest, o zatin ktaüja dva rck'ata
i za, tii l,prost od Anaha, Allah te nu oprusfii Zann ie
i,';*r'C.ti,�it &:iti'ti li'^:-ai,titt iÄ'' )
4i'':1'.;!"t"; " ' 1)iza one koji se, *atu giieh Poöine ili kad se prcnt sebi
ogijeie, Atlaha siete i optost za giiehe Nvoie zanole - a ko
iz oprosdn süehe aLo ne Allah? (Ali Imtun, t3s)Il.afjzIbn
HzdZerk^i:e: Ovai hanis ima dobar lana. prenositaca'
4 Buhari, Muslim, Ebu Dawd i lbn Madäc Prenos' ga u
razliöitim t€minoloikirn vorzijama
-*€@e"- --.-€O@"-
Seihü fislam ibn Tejmijie
muä umre, ne pripada mehr Do njih nije doila pre-
daja iz sunneta Allahovog Poslanika, sallallahu atejhive sellem, o Bervei bint Valik, radijallahu anhu.r
Ovo ie otvoreno poglavlie o kojem ima mnogopredaia od ashaba Allahovog Poslanika, sallallahualejhi ve sellem. Ono öto se prenosi od dogadajau koje su bili ukljuöeni drugi nemoguöe je skupitina iedno miesto. To su hiljade predaja. Ashabi subili najveöi znalci, najbolii poznavaoci propisa,najbogoboiazniii i prvaci ovog ummeta. Poslijenjih su doöli oni koji su imali manie znania, pa ienepoznavanje sunneta u vezi s nekim pitaniimaIogiöno. A za to nije potrebno posebno pojasnienje.
Grijeii onaj ko ie uvjeren da je svakivjerodostoian hadis bio na raspolaganju svakomimamu ili odredenom imamu. Neka niko ne kaZe dasu hadisi zapisani i sabrani, paje nemogute da budunedostupni. Ovo ie nestvarno, jer poznate zbirkesu sabrane nakon imama, Allah im se smilovao,koje muslimani danas sliiede. I pored toga, nijedozvoljeno ograniöiti hadis Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem, na odredene zbirke. Akoto pretpostavimo, onda se zna da uöenjaci ne znaju
I1l!I- o $ileu-". To gotovo niko ne moie znati.I Ahmed i sakupljaöi sunena. Tirmizi sa je ovjercdosrojio.
Njen muZjc Hilal ibn Mur.. €l-Esdie'i.
opR,{vDANlA zA GRESKE vErlKIH UeENIAKA I IMAMA
Nego, moädasekod nekog öovjeka natle viöe zbirki
ali on ne zna Sta se sve u njima nalazi. eak su i tih
prije pojave ovih zbirki bili veöi poznavaoci sunneta
odkasni)ih generacija. Mnogepredajekojesu do niih
do5le i koje su za niih ierodostoine do nas dolaze
preko nepoznatih prenosilaca ili putem prekinutog
lanca prenosilaca, ili nam ne dolaze potpune. Niihove
zbirke bile su u prsima i sadriavale su mnogostruko
\/iSe neko öto je u danasnjim ukoriöenim zbrikama.
U to ne sumnja niko ko poznaie ovu tematiku.
Neka niko ne kaie da muditehid ne moie biti
onaj ko ne poznaje sve hadise, jer kada bi uslov
bio da muditehid poznaie sve öto je VieroYjesnik,
sallallahu alejhi ve sellem, rekao i radio, onda bi ovaj
ummet bio bez muditehida. Nego, uteniak ie onaj
koji poznaje veöinu propisa, tako da mu ie skriven
njihov mali dio koii se odnosi na pojedinosti. Moida,
taj mali dio bude u suProtnosti s pojedinstima koje
naknadno dodu do njega.
Drugi razlog: Da hadis dotle do imama, ali
kod njega ne bude potvrden. To se deöava zato 6to
prenosilac hadisa, ili onaj od koga on prenosi, ili
neko drugi u lancu Prenosllaca hadisa niemu ne
bude poznat, bude optuäen za lai ili bude imao
lose pamtenie. Ukoliko hadis s ispravnim lancem
-.*€oe"- -*€@e"-
Sejhu,l,klao ibn Tejmijie
prenosilaca ne dode do imama, to iest, dodeprekinutog lanca ili nepotpunog teksta, iako taihadis na drugom mjestu prenose povjerljive osobei lanac prenosilaca je potpun, Drugi, pak, moidapoznaiu nepoznate prenosioce kao pov.ierljive, ilitaj hadis prenesu drugi I iudi, oni koji nisu sporni,ili se naale prekid u lancu u drugom pravcu koiinije prekinut. Moida tekst hadisa u potpunostiusaglase hafizi hadisa, to jest, muhaddisi, iliodretlenu predaju podupire mnoötvo drugihkoje su ioi sliöne,3to je dovoljno da se dokaäevjerodostoinost dotitnog hadisa. Takvi primjeri sumnogo raiireni, posebno mealu tabiinima i tabii-tabiinima, sve do poznatih imama ko.ii su do3liposlije njih. Najvise ih ie iz pryog stoljeda, to jest,iz prve podiele.
Hadisi su se raöirili i postali poznati. Medutim,do mnogih imama su dolazili putem slabih lanaca.Drugi hadisi su do3li vierodostoinim putevima, pasu s jedne bili dokaz, a s druge strane, u sluöajuostalih, to nisu bili. Zato su rniiljenja nekih imamabila ovisna o vjerodostoinosti hadisa. Govorili bi:Moje milljettje u ovom pitanju je ovako, O tome seprenosi taj i taj hadis. Ako je ispravan, onda je tomoje miiljenje.
oFRAVDANJA ZA GRESKEVELI(IH UEENJAKA I IMAMA
Tredi razlog: Uvjere nie \z idätihada da iehadisslab, dok drugi smatraju suprotno, ne gledajuöi na
druge puteve hadisa, i, svejedno, bio on u pravu ili
neko drugi, ili obojica, ako prfüvatimo konstataciiu
nekih uöenjaka da je svaki muditehid u pravu.
I za to postoje razlozi. Naime, nekada muhaddis
smatra da je odredeni hadis slab, a da drugi muhad-
dis smatra da je pouzdan. Poznavanje prenosilaca
hadisajeveoma öiroka oblast. Moida je u pravu onaj
ko smatra da je slab, jer je spoznao razlog slabosti.
Moida u pravu bude drugi, jer zna da odredeni
razlog niie povod slabosti, jer se kao kategoriia ne
moie proglasti slabim, ili postoii isprika koia sPre-
tava proglaöavanie tog hadisa slabim, To je veoma
iiroko podruöje.
Uöenjaci se, kada je rijeö o prenosiocima hadisa
i njihovim stanjima, u nekim sluöajevima slaiu a
u nekim razilaze, kao öto je sluöaj i s uöenjacima u
ostalim naukama.
fedan od razloga za to je i da muhaddis nije
uvjeren da su oni koji su mu neki hadis prenijeli,
taj hadis öuli od drugih, a drugi rnuhaddisi budu
uvjereni da su ga öuli. Razlozi za to su poznati.
-.*€oe*- -.-€o@"-
Sejhu,l-islam ibn Tejnijte
Sam prenosilac hadisa moäe se naöi u dvarazliöita stania: stabilnom i nestabilnom, kao dapomijeöa hadise ili da mu knjige izgore. Njegovepredaie iz stanja stabilnosti su prihvaöene, a iz
sta ja nestabilnosti su slabe. To jest, ne zna se iz
koiegje perioda tai hadis, a moäda drugi budu znali
da .je ga prenio u pen odu st.tbilnosti.
Nekada muhaddis zaboravi hadis i kasniie ga
ne spominje, iii negira da ga je uopae prenosio ierie uvjeren da.ie to razlog koji opravdava ostavljanjehadisa. Drugi smatraju da je ispravno njime
dokazivati. Ta tematikaie, inaöe, poznata.
Mnog€ Hidiazlije smatniu da se ne moäe
dokazivati hadisom Iraöanina ili Samlija, ako dotiönihadis nema osnovu medu hidiaskim prenosiocima.
Jedan od njih je öak rckao: Hadise iraöa.na stavitena steper predaja jevreja i kriöana. Nemojte ihp otv rdiv ati niti opovrgavati.
Drugom je rcöeno: Da li je predaja Sufiana
od Mensara, on od lbruhima, on od Alkame, on odAbdullaha ibn Mu'uda, dokaz? Qn odgovori: .4koto nema osnovu u Hidäazu, onda nije d,okaz! Brh s\uvjereni da su stanovnici Hidiaza obuhvatili öitavsunnet, te da im niöta u vezi s tim nije promaklo.
Hadisi Iraöana su za njih nepovjerljivi i, kad su u
opRAvDANIA zA cRISKc vr l l t rH LaE\ iAKA I IMAMA
pitaniu takvi hadisi, treba biti na distanci. Neki
Iraöani su smatrali da se ne moäe dokazivati hadisima
Samlija. Vetina ljudi predaje takvih prenosilaca nije
smatrala slabim, jer kada je lanac prenosilaca dobar,
hadis postaje dokaz, svejedno bio on hidiaski, iraöki,
öamski i sliöno.
Ebu Davud es-Sidiistani, Allah mu se smilovao,
sastavio ie knjigu o predajama u öijem se prenoöenju
izdvaiaju prenosioci iz razlititih islamskih pokrajina.
U toj kniizi je naveo hadise koje prenose samo
prenosiociiz svakeodtihpokraiina ikoji se ne nalaze
sa senedom kod prenosioca iz drugih pokrajina, na
primjer, u Medini, Mekki, Taifu, Damasku, Himsu,
Kufi, Basri... Naveo je uz to, druge razloge.
eetvrti razlog: Neki imami su za prihvatanje
predaje koju prenosi sarno jedan povjerljivi hafiz
hadisa postavili odredene uvjete koie nisu postavili
drugi imami. Na pdmjer, neki su uslovili da se hadis
usporedi s Kur'anom i Sunnetom, neki da muhaddis
poznaje fikhske propise ako hadis koii prenosi dode
u koliziju sa analogiiom. Neki su uslovili da hadis
bude uveliko rasprostnnjen i poznat ako se odnosi
na propise koji setiöu opöih i svakodnevnih potreba
ljudi. Postoji ioö uslova koji se mogu naii u djelima
uöenjaka.
--''€oe"- --*€c@"-
aeihu'l'islad ibn Teimiüe
Peti razlog: Da hadis dodedo imama ion ga po-
tvrdi, ali ga zaboravi. To se navodi u Kur'anu i Sunne-
tu. Na primjer poznat je hadis od Omera, radijallahu
anhu, kada su ga pitali o öovieku koji ustane diunup
na putovanju, a nema vode, Odgovorio jet Neöe kla'
njati d,ok ne nade voda. Ammar ibn Jasir mu .ie tada
rekaot Vodo pravovjernih, zar se ne sjeöal kada smo
ja i ti bik na putovanja, pa smo ustali dZunupi? Ja
sau se valjao u praäni k^o ito to rd.di üvotinj^, 4 ti
nisi klanja,o, Spomenuo si to Vjerovjesfüktt, sdllauahu
dteihi ve seltem, koji je rekao: Dovolino ti ie da uradiö
ovako! Svojim rukama je potaplao po zemlji, a onda
potrao svoje lice i dlanove. Omer mv ie rck^ot Boj se
Alkrha, Ammare! Odgovorio jet Ako hoteö, neöu pri-
öati o tome! Omer rcöe; Naprotiv zaduäujemo te da
prenosii i ddjeiJetvu prcma ortome ito znLö.'
Ovo ie sunnet koji )e Omer vidio, ali ga je
zaboravio, tako da je davao suprotnu fetur, Ammar,
radiiallahu anhu, ga je podsjetio, ali se on ni tada
niie sjetio. On nije opovrgavao Ammara, veö mu je
naredio da o tome prida,
Jo3 ilustrativniii je sluöaj kada je Omer drZao
hutbu, pa je rekao: Nijedan öovjek ,teöe povisiti
vievöani dal inad vjenöanih darova Zena i köerki
I Muslim sa pr€nosi ü potpunosti. Pr€nose 8a i Buhan isakupljadisuncna u ne<to kraöoj formi isl,eoim njeöima
-*€Oe".- -.'.€o9*-
v-OPRAVD,TNJA ZA GRESK! VILIKIH UEINJAK,\ 1 IMAMA
vjerovjes ikq. a da to ja netu odbiti!Neka i'ena mt
je rckla: Vodo pravovjeruih, zaito lam zabfa\iuiel
neito lto nam ie Allah dao? Zatim ie citiraJa aiet:
. . - , . " i - - - , : , t '( r:l1Lir.i i.t )i rju.i Jrrlplr )
A je.b oj oil niih ste Aoü mnogo blaga, ne
oduzimajte iöta od. toga!'�2 Rekao jc Albar.l u ovorn hadisu postoii dvoie:
1. Zabrana vo.le pruwviefttih Omeru ibrl el-Hattaba dase powtava vjenöani dßr iznad vienöa ih darcva äEnat köerk vieroviesfükovih, salunahu aleihi t'e Eeuem;2. Protivljenje tj. replika jedne icne na Omerov postüPak.Dokazj. naila u ajctu:
{ t:: Li..Lu x 6i1'},t:;1 ;.$6)A jedmj od njih ste dati nnogo hlago, ne oduzinaj.e ni-
Jra d rogar (En-Msa, 20) Njcsow zabnnu poveöanja nehrapraos€ Ahn€d u Musnedu i sakuPljaEi sun€na od Muham-mcda ibn Sirina, od Ebu el-Adifaa cssilrnija koji kaze: Cuosan Omer ibn el-Hattaba" radijallahu anhr, kako sovori: Ne'nojte podizati vrijednost vie öanih darcva iena. Da ie topoöast na dunjaluk ili takvaluk kod A aha, to bi naiprijeöitio viemvies/tik, sa allahu alejhi le sellen Poslanik sallallat ateihi ve sellem, iied,loi svoioi Zeni ttiie dao ili ni'
iedna tljegova kterka tliie primila vienCani dar rrcdniii oddvanaest oka zlata. Tirnizl k'rE: Ovo ie vjerodostoian hadßPoveöanje ili smanjeije nehra u vezi je s muioom ftnansij'skom situacijom. Mudim u Sahihu prenosi od Ebu EdemeAbdu-r-Ra}.rnana daje rckaor Pitao sam Aiiu, radiallahu anha.ilnu vjerovjesnikow, sallallahu alejhi ve sellemr (oltt ie ütovjenöat1i dar Poslanikov? on! ie odgovotil^: NiegDv vienöat1idar Zenana je bi! dvanaest oka i rcle A da li znal lta ie neie?Odgo,toÄ DaJ To je pola oke. Zhali ukupno petsto diherna.To je bio vjaiant dar A ahowg Poslafüka niegvim te a a.Pr€nosi Muslim u Sahihu, takod€r, od Ebu Hurojre, mdrjallahu a u, da j€ r.kao: Dosao jc ncki öovjek Allaho-
Sejhlt-ldam ibn rejoijie
Omer je prihvatio njenu izjavu. Pamtio je ajet,ali ga je zaboravio.
Prenosise ida jeAlija, radijallahu anhu,podsjetioEz-Zrbejn, na dan Bitke oko deve, na neito öto
vom Poslaniku, saflallahu alcjhi \. s.lLrr., i r.kao: oi.etlksa,n se jed.nom ensaqkon. vt toviesnik sallallahu alejhive sollem, mu rcöet U. holiki nehr? On odsovoti: A .ri srebrenjaka. Poslanik sallallahu alejhi ve sellem, rei€:Zü öenn srcbrcnjaka?! Xao da Lopate st.bto iz ovogo btdo!oru kitiku jc dobio zato sto jc, inaöc, bio loicg imovinskogstanja. Iz ovosa s€ uzima da je Or0ie! radijallahu anlq opöe-nito prezirao uvecavanje .ceha. U torne nena mzilatenja.Priöa o replici jefte teft omqu i njeno dokazivuje ajeton jepmescna od Ebu Ja'lu. U lancu prcnosilaca * spomiqie Mu-&alid ibn sc'id koji je slab prcnosilac. Hafiz hadisa lbn Hadz€ro njcmu u Et-Takibu kazcr Nr? i,k. U poslj€dnjcm periodunj€sova iivota doilo jc do promjena u prenoienju i pai'ienjuhadisa. Hadis ima i druse put€ve prenoöenja, ali sü nepotp'rni.svjedoöenje tene ajeton nije priliöno, jer s ajct odno-si na änu koja utati nzaod braka od muta uz naknadu.Znaöenje ajeta jc: Kada Zclitc postojcöu suprusu ,amüeni-ti novom, jcr vam sc ne sviila zato sto je prczirete i ito s€ nemozete strpjeti u ophod€nju prema njoj na zako.ski ftöia anije poöinila kakav jasii prijdtup, a prije ste joj dali dio vri-jednosa inetka to jesi mnoso inetka. svcj.dno j. da li suga urele i stavilc pod svojc ovlasti ili s!! sc obavezali da c€t€im sa &ti pajc to postao va! dus prema njina. U tom sluöajunenojte niita od tosa uzimati. U tonl sluöaju sav takav ime-tak pripast 6e njesovoj vlasnici. Je! nju anjenjujctc drusomzbog vaiii prohtjeva , oDa rd ostavla bez oöiro poiinjcnossrijeha koji vm doaoljava da neito od mcllra uzmetc. Kaoft primjc! da ona zatraäi rastaw, jcr sc ruäno ponüela preinavama kada stc j. natjcrali na pustanje. Ako nije uradila niitaod tosa, kako öe vam biti dozvoljeno uzinatrj€ njem imetka?!Pogledaj viiesti o Oneru, str, 393. Pisci su dva postovana pro-f€sora Omer i Nadii et-Tantavi.
-.*€@e"- '-*€og"*
opRAvDANIA zA GRESKE VEUKH uöENlÄKÄ r rMÄMA
im ie Allahov Poslanik, sallallahu aleihi ve sellem,povjerio. Ez-Zubeir se toga sietio i napuEtio borbu.l
Sliöni primjeri se mogu naCi i u sluöaju prethodnika
i njihovih nasljednika.
Sesti razlog: Nepoznavanie tinjenica na koje
hadis ukazuje ili aludira. Ponekad se to deöava
zbog telmina hadisa koji je u sluöa.ju odredenog
imama veoma öudan, kao npr, rijeöi el-muzabene,'�
el-muhabere,3 el-rnuhakale,a el-mulamese,s
PogleÄai El-Bidaje ve- -t'ihaje (71240\ hsfrza kn Kcsn^.on ga prcnosi od Ebu Ja'laa, Bcjhcküa i Abdu-r-Rozzaka,nzliöitimput vima.El-Muzaben€ je prodaja svjeiih datula na $anana palmi zaosuiene datule. Korijen rijeö\ dola'zi od ez-zebe, lto znaöiptaöanje. Kao da obaprodavcajedan dru8om daju !is. n.8osto tr.ba. ova kupoprodaja jc zabranjcna zbog mosuceobrnano i ncpoznanice.El-Muhab€re. Neki su rekli daj€ to zaj€dniöka poljoprivredäuz dosovorenu raspodjelu usjeva kao rpl heiina, ö€tvrtinai sl.Bl-Muhakalc. U dcfiniciji ovos poslovanja postojirazilazonjo. Noki su rokli da jc to zakupÜivanje zeinlje zausj€ve u zanjenu za plenicu. rako je pojasnjeno u hadisu.Neki poljoprivrednici naziv ajlo ov o p oslov anje e I - muh ar e se- zajedftiöka poljoprhlreda. N.ki su rckli da jc cl-muhakalcustvari ol-muzar€'a (takod€r, udruz€na poljopriueda) uzodroit€ni udio kao Sto je treöina, öetvrtina i sl. Neki sü r€klida j€ to prodaja hran€ u klasju za plsnicu. Drugi su reldi daje to prodaja usjeva prije neso ito sazriju. o tom€ postojizabrana, jer se ta roba moze vagati. Nijc dozvoljoo da scmijoja istoimoa roba osimupotpuno istoj koliöini, iz rukcu roku, jcr tu postoji naoznanica i n. zna s€ koje j€ robekoliöinski vilc.El"Mulamcse je ako öovjek rekns Kada dodimem svoju
Sejhu-l-islan ibn rejmijj€
el-munabeze,r el-garer'�i druge öudne rijeöi u
öijem se komentaru uöenjaci razilaze.
Kao lto je i hadis koji seäe do Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem: Ne vaZi puitanie äene,
odje6u ili tvoju odjeöu, dutnost ju je prodati N€ki su rcklida se mba dodim€ preko odjec€ bcz slodanja a potom na tuosobu pada duinost kupovine. ro je zabrmjeno Podovanjo,j€r u sbi nosi izvjesnu obmmu ili je sana icrijatska formakupoprodajc izostavljena. Roöcno je da ova rÜcö oznaöavada se dodirivanjc robe u noci uöini razloson za davanjc rokaza izbor povratka robc. To se vrada na odsadanje X€rÜatskospravnog alla koji sc nc sprovodi.E]-Munabeze znaöi da öovjek kaie svomo prüateljui Bacirni tu odjeöu ili cu je t€bi baciti kako bi prodaja Postalaobavezna. Roöcno je da ovo poslov&je oznaöava sUcdeöüformu: Ako ti bacirn karnenöiö, prodaja je obav€zna Tadaprcdaja postaj€ oboshano udjeljivanjc ili raznjenÄ bczusovora, a to nije dozvoüeno.El-carerje svaki vid posloveja öüa vanjstina obnanjuJekupca, a unutrainjost rob€ j€ ncpoznata. El-Ezh€ri kaä:Prcd^ja el-sarer je prodaja boz ugovara ili povjerenja Tuulaze sve proda;€ u kojima prodalac ' küpac n€ poznajupodatk€ o robi (tj. njcnu ünutrasnjost).Hadisi u kojima s€ spominju ovi t€rmini:- Prcnosi Muslim od Ebu Hürcjre, radijallahu anlü, da
Je rakao: A ahov Poslanik, sallaUahu aleihi ve se em,zabranio Je prodaiu puEm ba.ania kamerltila i prodaiua koioi i a obmatle.- PreDose sakupljaöi sunma, osim Ibn Madi€, a Timizi jeovj.rodostojio ovaj hadis od Dzabira, radüallahu annu, dajc vj.rovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, zabranio .lmuhakalu. cl-nuzabenu i el-rnuhabcru.- Prenosi Buhari od Bnesa, radijallahu anhu, da je rekao:A ahoy Poslanik, saua ahu akjhi ve se en, zabtunin ieel- mah ak al u, eI- m uh ab er u, e I- rfi u larn e s u" e l- m ufi ab e z u i
-*€Oe*- --*€oe*-
VT
opRAvDANIA zA GRESKE VEUKIH uaENtA{A r IMAMA
,rit roba u iglakv! 3
Oni su igl.ak protumaöili kao prisilu. Ko ima
suprotno miÄlienie, onda I ne poznaie komentar
hadisa.
Nekada se to de3ava zbog specifiönog znaöenia
u diialektu i obiöaiu koii nisu istovietni s diialektom
V)erovjesnika, sallallahu alejhi ve sellem. To navede
odrealenu osobu da shvati rijeöi u svom dijalektu,
znajuCi temeljno pravilo da su narjeöje ili jezik
trajno vaZeii, Na primjer, öulo se za predaje o
olaköici u pogledu nebizaa, pa sl neki ljudi mislili
da ie to vlsta piöa koje opiia, jer nebiz u niihovom
jeziku to znaöi. Med]utim, svarr.o znaöenje nebiza
je destilacija otopine priie nego 3to postane
iestoka ipotne opiiati. To je poiainieno u mnogim
vierodostoinim predaiama.
Iglak jc prisila. To se prcnosi od Ibn Kutejbc, Hattabüa idrusih. Ebu Ubejde kai€: p/tqejt&rle. Ovim hadisom sluicse oni koji kazu da pustanje prisiljcnog nije vaz€öe. Diouöcnjaka zastupa to misljdje. Drusi su rckli da je pustanj€prisilj€nos punovarno. Ibn cl-Kaüirn, prcnosati od Ibn'I.jmijl., yar.: Iglak ozna'iava zatwrerost rrati zftanla ilerijatskt vaZeöe ianjerc. U tn llaze neuratunljivi, Iudi iopijeni, te onal ko je testoko raeden i ne zna ita govori.
Jea svakon od nilh su za,vorcna wata zn4ttja i namjere.Puitanje je vaäete u shröaJu onog ko ga amjerava. i ko gapoznaje njegove propise. A ah najbolie zna. Ebv Dz..I'dk^Zß, Mtsltn da se iglak odnosi na srdZbu.Ukiseljena otopina voia ili äitarica od kojc se, procesomvrcnja idesitilacü€ dobiva viro. to j€sr alkohol.
Sejhul'islam ibn Tejnijie
Ötlislzaterminhamr - yit o u Kuränu i Sunnetu,pa su bili uvjereni dase to odnosisamo na desitiliranu
iestoku otopinu groida, je!se tako spominie u jeziku.
lpak, postoje vjerodostojne pfedaje koje govore daje
hamr naziv za sve lto opija.l
I U oba sahiha se od Onera ibD €l-Hattaba, radijallahu anhu,prenosi da je na hutbi sa ninbcra Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi vc scllem, rokao: o tjudi, zabruna vinaje objavljena a ono se pravi od petero: groida datulameda, plenice, ieöna. Vino je sve 'to opija ruzum.Buhari od Abdullaha ibn omera ibn cl-Hattaba, radijallahuanhuma, pMosi da jc rckao: zabtana vina je objavljena, au Medifü je u to ttfiJeme bilo pet vrsta piöa medu koiimaie i piöe od goäAa. U oba sahiha od ßnesa, radijallahuänhu, prenosi se: W o je zabrunjeno, a pod vinom su setada podruzumijeyale esazrele datule i zrele d.atule.u drusoj, Buharijinoj, verzüi stoji: Kana nan jezabfanjeno üno imali smo malu koliöinu vina od gtoida.Ueöi a haieg vina je bila od nedozrclih i zretih datula.U trcöoj, Muslimovoj, yerziji stoii. Atlah je objavio ovajajet a kojen se zabnnjuie vino, a a Med.ihi ftre bilopita osim onoga od datula. od Bnesa, radijallahu anbu,se prenosi u muttefckun al.jhi predajl Napajao sahlEbu Ubejdtt, EbLt Talhu i Ubejja ibn Ka'ba tftjetat inomtek d.ozfelih i osulenih datula. Dotao irn ie fteki öorieki rckao: I4no ie zabruniena a Eba Talha reöe: Ustan'Enese, pa ga prolijl od lbn orncra, ndijallahu an.luma,prenosi s€ da jc vjcrcvj.snik, sällallahu alejhi ve sellem,rck^o: sve ito opüa je vi,to. sye ito opüa je zabmnjeno.Prcnosc sa Muslim, Ebu Dalud i Tirmizi. U dnsoj v€rzijistojil svs iro opüa je vtno, o svatto eino je zabrunjeno.Muslim od Ebu Hurejrc, radijallahu anhu, prenosi da jeAllahov Poslanik, ssllallahu alcjhi v€ s€llcm, rekaor I,tr"jeod oye dyije yoöke' patne i yiroy" toza Prenose ga Muslini ekupljaöi sncna. vinoje sve :to opija razum, svejodno odkojc voök€ potj.calo. Ono öto opüa 'r velikim, zabmnjcnojc i u malim koliöinama. makar ta piöa i ncbila nazivana
OPR,TVDANIA ZA GRESKE VELIKIH UöENJAKA I IMAMA
Nekada termin moäe biti viöeznaöan, opöenit,
i l i kruii izmedu swarnog iprenesenog znaöenia
Muditehid to tada protumaöi prema znaöenju koie
le njemu bliie, iako se htielo kazati neöto sasvim
drugo. Grupa ashaba, nakon objave ajetl, ie cr i i
bijeli ko ac prot]umaöila kao konopac.'�
Neki su tumaöedi rijeti Uzviöenog:
v,nie;t\;'r,itI licava'o i r kev&öe potafite3, sm vaJi dase
pod rukom podrazumijeva ruka do ispod pazuha
Nekada ie znaöenje na koje aiet ukazuje
skdveno. Brojni su misaoni aspekti na koje mogu
aludirati miöljenja i izreke. Ljudi se razlikuju u
imenirna vino. kao öto su novoizumljena piia u nascmvr€nou. Ällahov Poslanik, sallallahü alejhi vo sellem, kaä:Ljudi iz nog unnera äe sigumo I'iti vino *ojeg e nazirand saüjin inenina. Ptdose Ahmcd i Ebü Darudod Adiüa ibn Hatima. radUallabu annu. PMosi sc:xalo,
( ;irr 7,Jj\r r.!' j, J4"t EJi;sr il J;t;;t 't'si,
Jedi e i pile rve do* rc budae,noali ztikot'ati biielu ni.od c e nin zore. (El-Bekarc,la7\, uzeo sam dva konopca'jedan cnri i drugi bijeli Stavio satft ih pod svoj iettuk.Gtedao u ttjih, pa kada bth mogao razkkovati biieli odc og, orlda bih poöeo postiti. Kada safi osvdntlo otitaosatft kod Allahovog Posla ika i obattiiestio ga o otlomeito san uöinia Rekao ie: Tvoi ia$uk ie vetiki kada noieobuhvatiti i dan i nM! To se odn6i tu bieliru dona i tninu,ri,l Alme4 Buhari i Muslim.
En-nisa,43
..*€@@.- -."€ee"-
rejnur sram rDn LeJm4)€
shvataniu, a shvataju vanjitinu govora shodnotome kako ih je nadario Allah. Nekada öovjekshvati govor u opöenitom znaöenju, a ne shvatada odredeno znaöenje ulazi u opöenito. Nekadato shvati, a zatim ga zaboravi. To je veoma velikopodruöje koje u cijelosti zna samo Uzviöeni Allah.Covjek nekada pogrijeöi i shvati iz govora ono stoanpskijezik, s kojim je Poslanik, sallallahu alejhivesellem, poslan, ne moze prihvatiti.
Sedmi razlog: Uvierenje imama da hadis ne
ukazuje naodredeno znaöenje. Razlika izmedu ovogi prethodnog razloga ie öto u prethodnom imam ili
muditehid niie uopae poznavao na öto ukazuje hadis.Drugi je spoznao na 3to ukazuje, ali je uvieren da ieto neispEvno. Uz to, posieduie jos neka temel.inapravila koja odbacuiu dotiöno znaöenje, svejednobila ta pravila ispravna ili pogreina. Na primjer:
uvjerenje da je fikhski semantiöki dokaz opti tekstnakon specifikacije, ili da direktno uzimanje dokazaiz znaöenja Serijatskog teksla, konotativno znaienjeSeriiatskog testa, nisu dokaz, te da ie opöenitisemantiöki dokaz, koji se odnosi na povod objaveteksta, ograniöen iskljuöivo na dotiöni povod. Ili,naredba uz koju nemaiu nikakve popratne indikacijene iziskuie ili ne zahtijeva izvrienje onoga öto seniome traZi ili nieno trenutno izvrgavanie, lli, da
OPRAVDAN)A ZA GRESKE VlLIKIH UöENJAKA I IMAMA
rijeö s odredenim ölanom el nema karakter opieg
teksta, ili da negiranje nekog dijela ili postupka ne
znaöi nuäno negiranje njegove biti ili nekih propisa
koji su u vezi s njim. lli da semantiöki dokaz koji se
uzima iz Sireg znaöenja teksta, pod uslovom da ie u
kontekstu dotiönog teksta, ne moie biti opaenitog
tipa, pa se tako opöenitost ne moie zagovarati u
skrivenim znaöenjima. Posloie i drugi primieri o
koiima se moie govoriti.
Skoro pola pitanja metodologiie islamskog prava
u kojima se uöenjaci razilaze ulaze u ovo poglavlje,
iako metodologiia islamskog prava ne obuhvata
sve vrste semantiökih dokaza u vezi s kojima ima
razilaienja. Tu se ubrajaju pojedine kategoriie
semantiökih dokaza, to iest, postavlja se pitanie da
li pripadaju izvjesnoj kategoriji ili ne. Na primier, da
imam bude uvieren da je odredeni termin opöenit,
tako da je viseznaöan i da ne postoii semantiöki
dokaz koji bliie odreduie njegovo znaöenje i drugo
Osmi razlog: Uvierenje imama da odredenom
semantiökom dokazu kontrira dokaz koji govori da
taj semantiöki dokaz u suötini nije ciljan. Na primjer
suprotstavljanie opöenitog semantiökog dokaza
specifi önom, ili apsolutnogograniöenom, ili apsolutne
ili niöim ograniöene naredbe neöemu Sto negira
--.*go&** --.''€o&*-
Sejhut-islam ibn r€joüj€
obaveznost, ili stvarnog znaöenja neöemu 3to ukazujena preneseno znaöenie. Postoie i druge opreCnosti,a to ie, takoaler, veoma öiroko podruöje. Opreönostsematitrkih verbalnih dokaza i davanje prednostijednih nad drugim je veoma iiroka temat*a.
Deveti razlog: Uvjerenje da hadisu oponira nekidrugi dokaz koii ukazuje na slabost tog hadi.sa, njegovuderogaciju, ili tumaöenje, narar.no, ukoliko se on daprotumatiti, s tim da.ie oponirajuai dokaz pihvatljivza sve uöeniake, to iest, postoii konsenzus islamskihuöeniaka o tome da se on prihvata kao validanargumenat, kao sto je: aiet, drugi hadis ili konsenzus.Dakle, ieli se kazati da nekada uöenjak ne prihvataodredeni hadis zbog toga üto postoii drugi dokaz koiitai hadis spuita na stepen slabog, derogira ga i tumaöi,s tim daje on opieprihvaien od uCenjaka,
Dviie su v6te' takvih opreönosti:
Prya:Daieuvjerendasedokazukojioponirahadisuopeenito daie plednost, takodauöenjaku ne preostajedrugo do da hadis smatra slabim, derogiranim ili gaprotumaöi bez posebnog preciziranja kakav je uistinu.Nekada precizirajedno od ovo troje, s uvjerenjem daje hadis derogiran ili podloäan tumaöeniu, a ondapogrieii u derogaciii i bude uvjeren da je, ustvari,1 K€vs€ri tvrdi da Ibn Tcjmiij€ nij. podrtavao konsenas, ato
Je, svakako, potvora na njeea.
opRÄvDANlA zA GRES(E VELIKIH uerN,AXA I IMAMÄ
kasnije izreöen hadis veö prije izreöen. Nekada
pogriieBiu tumaöertjutako da znaöenje hadisa navede
na smisao koji terminologija hadisa ne podrZava, ili
postoji neito 3to ga odbacuie, Kada mu se, opöenito,
suprotstavi drugi dokaz, on ne mora nuino ukazivati
na ono ito se trvdi. Moida opreöni hadis ne bude
na stepenu jaöine lanca prenosilaca ili teksta prvog
hadisa. Ovdje dolaze prethodno spomenuti razlozi u
vezi s prvim hadisom.
Na konsenzus uöenjaka poziva se, uglavnom,
zbog nepostojania znania o opreönim miölienjima ili
predajama. Naölismo kako veliki uöenjaci izrazavaiu
odrealena miölienja i njfü se pridräavaju zato öto
misle da ne postoji dokaz koji oponira njihovom
dokazu, iako vanjBtina dokaza, po niima, zahti.ieva
suprotan stav
Mealutim, uöenjak ne moie zastuPati miöl.ienje a
da ne zna ko gaje izrekao, a uzto zna da liudi govore
ili zastupaju suplotno. Neki su uöenjaci miÄljenie o
odreclenom propisu odgadali ili dovodili u vezu s
odre<Ienim uslovima, govoretl Ako o ovom pitorriu
postoji konsenzu.s, to je orda najpreöe slijediti, 4 ako
ne, onda ja kaZem tako i ,ako. To je poput onih koii
kaLv Ne znam d.a je iko odobrio svjedoöenje rcba
Prihvatanje ovog svjedoöenja preneseno je od Alije,
Enesa, Surejha i drugih.
-.*€Oe*- -."€oe"-
Jejhu,l,i"r,n ibn rdjhijje
Drugi kaiu: UsagLasili su se da se diielomotpuiteni rob ne moäe nasljedivati. Nasljetlivanjeroba je ono öto se prenosi od Alije i Ibn Mes,uda,radijallahu anhuma, O tome postoji i dobar hadis.l
Neko öe reii: Ne znam d.a je tko rekao da jesalqvat na Posl..rnik4, sallnllahu alejhi ve sellem, unamazu obaveza. Obaveza salavata prenosi se odEbu Dia'fera el-Bakira.,
Cilj mnogih uöenjaka je da znaju miÄljenjeuöenjaka koje je zatekao u svoioj pokrajini, ane poznaiu miiljenja drugih skupina uöenjaka.lsto tako, mnogi prethodnici poznavali su samomiiljenja Medinjana i Kufljana. Ili, pak, vidimoposljednje generacije koje poznaju samo dva-trimiiljenja imama predvodnika mezheba i ne izlazeiz tog okvira. Sve öto izlazi iz tog okvira, po niima,suprotstavlja se konsenzusu, jer ne poznaiu ko gaje rekao, a u niihove uii neprestano se ulijevajusuprotna misljenja.
od Ibn Abbasa, ndijallahu anhuma, se p.enosi da jovFrcvjcsnik, sallallahu al€jhi ve s€lcm, rekao: noö i,jise otkupljuje vlastitin otku?on hit le otpüten onolikokoliko se i oqlati.,, Na njenü te bin Vrovedenu evenmaha:eijotska kazna, shodno otkupu, i ntstjerlit te ga prenuonone kotiko je i otkupüed. Ncsai, Ebu Davud j Tirmizikojika;e daje ovaj hadis hascn.ovoje rckao imam Safija i drusi.
OPRAVDANJA ZA GRDS(EVELIKIH U'EN)A(A I IMAMA
Onai ko se tako ponaöa ne moie krenuti za
hadisom koji se sr:protstavlja prvom ier se boji da bi
se to moglo suprotstaviti konsenzusu, ili je uvjeren
da se, üistinu, suprotstavlja konsenzusu. Konsenzus
uöenjaka jedan je od najveiih dokaza. To je neopravdan
izgovor mnogima za ostavljanje odredenih propisa.
Neki, uistinu, imaju izgovor, a nekise ispriaavaiu,
mada, ustvari, nemaju izgovor. To se odnosi i na
mnoge razloge prije i poslije ovog.
Deseti razlog: Oponiranje dokazu neöim Sto
ukazuje na njegovu slabost, ili derogaciju, ili ga
tumaöi, a u isto vriieme, neki drugi uöenjak uopie
ne smtara da se radi o oponiraniu i medusobnom
suprotstavljanju, i l i je to oponiranje koiem se ne
moie dati prednost. Kufljani, naprimjer, smatraju da
hadisu moie oponirati vanjsko znaöenje kurhnskog
teksta. Uviererli su da vanjsko znaöenje Kuräna ulazi
u opöeniti semantiöki dokaz i daje mu se prednost
nad tekstom hadisa. Moida budu uvjereni da je
neöto vanjsko znaöenje a ono to niie, ier se iz jedne
izreke moie izvuöi viie semantiökih dokaza. Zato su
odbili hadis o wjedoku i zakletvi, iako drugi znaju
da u vanjskom znatenjü Kuräna nema zapreke za
donoienje suda na osnovu svjedoka i zakletve, pa
makar se to i spominjalo u l(ur'anu, ier sunnetie tumat
---€@g*- --.''€e&*-
Se,hu I islam ibr TejmijJe
Kur'ana. Safijin govor o ovom praviluje uveliko poznat.Poznata Ahmedova broiura sadrii replike onima kojitvrde da uzimanjem vanjskog znaöenja Kuräna nisu upotrebi za tumaienjem sunneta Allahovog Poslanika,sallallahu alejhi ve sellem. Tu je on naveo i dokaze zaöije iznoöenje ovdje ima malo prostora.
U uzroke se ubraja i odbacivanje predaje kojomse bliie odreduje opöenito pravilo iz Kur'ana, ili seograniöava apsolutno pravilo, lli se dodaje na njega.
Tu je i uvjerenje onih koji kaiu da je dodatakierijatskom tekstu, kao ograniöavanje apsolutnogpravila, zapravo derogacija, ili da je odredivalieopienitog, takodet derogacija. Tako je grupamedinskihuöefliaka oponirala vjerodostojnom hadisu ukoliko sesuprotstavlia praksi Medinjana, na osflovu njihovogkonsenzusa o postupku suprotnom ovakvoj predaji,to iest, da se n ihovom konsenzusu daje prednost nadpredajom. Tako su, na osnovu ovih postavki, imalisuprotne stavove u odnosu na hadise koji govore opravu ra povratak robe dok se prodavac i kupac nerazidu s miesta kupovine. Veöina potvrduje da su seMedinjani raziiliu vezis tim pitanjem. Da su se sloiilia drugi im se suprotstavlli, argument bi bio u predaji.
lsto tako, neki su dali prednost ,asnoj analogiiinad hadisima na osnovu miBlienja da sveobuhvatne
--.''€O&.- _.''€o&..-
OPRAVDANJA ZA GRESKE VELIKI H U'EN]AKA I IMAMA
postavke Serijatskog prava ne mogu biti opovrgnute
takvim predajama.
Postoje i druge vrste opretnosti, bez obzira
bio oponent u pravu ili grijeiio. Ovdje je navedeno
deset iasnih razloga za opreinosti.
, t **
U mnogim hadisima je dozvoljeno da uöenjak
ima argument za ostavljanje rada u skladu s njima,
a da mi ne znamo razloge za to. Opsezi znanja su
veoma veliki i nismo doili do svega Sto posjeduju
uaenja(i. Uieniak, moida, iznese il i ne iznese
argument. A kada ga i iznese, to moie do nas doai
ili ne doii. Ako dode do nas, shvatamo onda öime to
on argumentira, a moida to i ne shvatimo, svejedno
da li argument bio ispravan ili ne. Medutim, iako
to mozemo sebi predoöiti, ipak nam nije dozvoljeno
da odstupamo od miSlienja öiji je argument iznesen
putem vjerodostojnog hadisa koji potvrutluje grupa
uöenjaka, ka drugom miSljenju koje iznese uöenjak
koji moäda ima argument kojim pobija prethodni,
pa makar on bio i utenij i.
Postojanje greike u miiljenju nekog uöenjaka
je vjerovatnije i izvjesnije od postojania greike u
Serijatskom dokazu. Serijatski dokazi su, za razliku
Sejhul islad ibn rejmijje
od miSljenja uöenjaka, Allahov argument protiy
svih Njegovih robova. Nije moguie da ierijatski
dokaz bude pogreöan, ukoliko nema drugog dokaza
koji mu oponila, a miiljenje uöenjaka nije na tom
stupnju. Da ie postupanie po tome dozvoljeno, u
naöim rukama ne bismo imali niita od dokaza na
koiima bismo to mogli primijeniti,
Zeli se reöi da uöenjak liöno moie imati
izgovor za ostavljanie dokaza, a mi imamo izgovor
za ostavlianie u niegovom ostaüaniu dokaza.
Uzviöeni kaäe:
;riu;t; p: u .<; :--s u ü i^i; :; ii.,i.i, i
t ürüjl; lis li
Taj narod. je bio i nestan; njega öeka onoito ie zasluäio, i vas öe öekoti ono jto tetezaslutiti, i vi fleöeta biti pitani za ono ltosu ottü raAiü,t
t )i ;i ;t1.sr:,1t' at S1i'l'j,' i j p;ti t$ |. . i . . : ' -I )LJu j-;lj
-jt .iji J-Yl r;Jr; .il.i
A ako se u neöemu rte sLaZete, obtatite se All,ahu iPoslaniku, ako vjerujete a Alhh i u onoi Eviiett tovarn ie bolje i zo vos rießenje ljepte.2
El-Bekare, 134En-Nisa',59
I
2 --*€ee.* ---'€og.-
OPRAVDÄNIA ZA G(ES(E VELI(IH UCINIAKA I IMAMÄ
Niko nema pravo da neöijim miöl.ienjem
oponira vjerodostojnom hadisu prenesenom od
\reroviesnika, sa.llallahu alejhi ve sellem. Primjerje lbn Abbas, radijallahu anhuma, kada je upitan
o nekom propisu, pa je on öovjeku koji ga ie pitao
odgovorio hadisom Vjerovjesnika, sallallahu alejhi
ve sellem. öovjek na to reöe: Ovako su rekli Ebu
Bekr i OaeLlbn Abbas odgovorh Samo ito na vas
ne padne kamenje s neba. Ja kaiem: Rekao je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, a vi govorttu:
Rekli su Ebu Bekr i Omer!!
Akoje dokaz ostaüen zbognekog od navedenih
razloga, avierodostoianie i niimese ne3to zabraniuie
ili dozvoljava ili plopisuie, onda niie dozvolieno
uvjerenje da 6e uöenjak koii ga ostavi, a ima
opmvdan razlog za to, biti kaienjen pod izgovorom
daje ohalalio haram ili oharamio halal, niti se smiie
reöi za njega da je presudio po neöijem drugom a ne
po Allahovom sudu.
Takoder, ako u hadisu postoji priietnia za neko
poöinjeno djelo u vidu proklinjanja, srdZbe, kazne i
sliöno, nije dozvoljeno redi da se na uöenjaka, kojije dozvolio neko dielo odnosi priietnja izreöena
u hadisu, O ovome metlu uöeniacima ummeta
nema razilaäenja, osim nekih priöa koje se odnose
oPRAVDANJA ZA GRlSKE VELIKII t U.EN]AKA I IMÄMA
.e,nu r rsram rDn LeJmu,e
na bagdadske mu'tezile, poput Bi3fa el-Merisija'
i njemu sliönih. Oni su tvrdili da de mudätehid kojije pogrijeöio biti kainien. Oni su to rekli zato öto
ie priietnia onome koji poöini zabranjeno djelo
uslovljena samim öinienjem zabnnienog ili ako ,esaznao za zabranu.
Onaj ko odraste daleko od civilizacije, namjestima kao öto su pustinje i udaliena sela, ilije skoropreiao na islam, ili je poöinio neko djelo ne znajutida je zabranjeno, nije gre3nik i neie se nad njim
sprovoditi öerijatska kazna, pa makar u dozvoljavanjuzabranjenog ne bude imao Serijatski dokaz.
Do koga ne dode hadis koji neito zabraniuiei kao uporiöte dozvole uzme öerijatski argument,najpreöije da mu se nade izgovor
Takva osoba bit öe nagradena jer je uloäila trudkako bi spoznala dokaz. Uzviöeni Allah kaZe:
1 on jc Biir ibn cajjas ibn Ebi Kerime Abdu-r-Rahnancl-Merisi el-'Adevi, Ebu Abdu,r-Rahmrn. Hancrtski jeuaenjak. Bio j€ nu'tczila i poznavalac filozorüc. On jeposlavar meristskc skapine kojaje zasova.ala murdttskovleroaanje i njcmu se pripisivala. onjc zastupao misljenjed;ehmija. Irna svojc knjise. Imam osman ibn Se'id ed-Darini jc nrpisao kniier Opovrgavanje Bijra el-Merkijarepliciraju6i na njegov pravac. Drrimi je nlpisao i knjisuRppliAa d2eh iana loi jc srrmpand sJ mojom nJu.nomvalor izaci jom. Unro jc 318 h. sod.
. : , . , ' : ' : : : . - : . . . , ) . . : , . . ' - 1t;!J' ;t + ':-j...i !:r+r j.il54 jr JFLr rr;r,r il
J"r .-G - ysr iJ- L^L{;i.r..$- i{-.3 ,js,
i .or,i i., ,u,, ,.;-:-: I j,,, jr, - ul*.,
I Davudu i Sulejmanu, ka.da su sud.ili o usjevu
ito sa ga ,totu ovce neöije opasle - i Mi smo bilisvjedoci sudcnju niihovu - i uöinismo da Salejmaprorrikne to, q obojici srno,nudrost i zna ie d.tli,I potöinismo plaaine i ptice da s Davud.om Allaha
hvala to smo Mi bili kad.ri aöiniti,'
U oba sahiha od Amra ibn el-Asa, radijallahu
anhu, prenosi se da ie Vjerovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, rckao: Kada se sudija potrudi a
do oöeüu suda i pogodi, imat öe d.vije nagrade,
a ko se ponudi u donoietjv suda, pa pogrijeii,
imdt öe jed.na nagra.du.
Oiituje se da mud;tehid, makar i pogrijeiio,
ima nagradu. To je zbog ulaganja truda. Njemu je
greöka oproötena, jer dolazak do prave istine i suda
u svim propisima pojedinaöno ili je nemoguö ili je
veoma teiak. UzviSeni kaie:
r -_ _ _ . rJ , r :J : :_y :L l r
I uvjefivam iie iöta teiko propisao! r
2 El-Enbija', 78-793 El-Hadid:. 78
--.-€o&,.- -.-€$4.-
Sejhu'l'islam ibn Tejnijje
t lr i",i.;'r,';at (a.Är i;.>Alla.h aeli da vam olakla, d ne d.a poteökode
imater
U oba sahiha stoii da je \terovjesnik, sallallahu
alejhi ve sellem, svoiim ashabima rekao na dan
Handeka: Neka niko od vas ne klanja ikindiju,
osim ka.da stignemo u Benu Kwejzi!
Namasko vrijeme ikindije je nastupilo dok su
bili u putu. Neki su rekll Kakjat öemo isklju4ivo u
Benu Kurqzi. Drugi su rekli: Nte Zelio od, nas to!,
pa su klanjali u putu. Nijedna od dvije skupine ni.jeprekorena. Prvi su se drialj opCenitog znatenja
Poslanikovog, sallallahu aleihi ve sellern, govora, pa
su opciiu idaska namaza iz njegovog predvialenog
vremena uvrstili u optenito znaöenje.
Drugi su imali dokaz koji obavezuje odstupanje
od tog opienitog znaöenia. Ciljie bio - ito pdie dodi
do onih ko.je je okruiio Vierovjesnik, sallallahu alejhi
ve sellem. Ovo je poznato pitanje u vezi s kojim se
ulema raziöla: Da li se opieniti propis moie uöiniti
specifiönim putem analogije? I pored toga, oni koji
su klanjali na putu bolje su postupili.
Kada je Bilal, radijallahu anhu, prodao öetiripregriti za dvije pregröti datula, Poslanik, sallallahu
I El-Bekare, 185--*€ee"- -*€oe*-
]TOPRAVDANJA ZA GREgKEVTLIKIH UEINJAKA I IMAMA
alejhi ve sellem, mu je naredio da to vrati.'� Nije to
osudio kao öin uzimanja kamate da bi ga proglasio
greönikom ili izrekao prokletswo, jer Bilal nije, iz
svoje pozicije, znao za zabranu takvog djela.
Takoder, Adijj ibn Hatim i grupa ashaba,
radijallahu anhum, bili su uv.jereni da Allahove
rijeöi:
+t iJ*, w' $i :k,it i,:;6 \$3 Y(;lr;';'r'
Jedite i pijte sve dok ne budete mogli
fazlikova.tü biielu nit od, cnte niti zolö
oznaöarraju bijele i crne konopce. Onibi pored svog
iastuka stavili dva konopca, crni i bi.jeli, i jeli dok sejedan konopac od drugog ne bi poöeo razlikovati.
Vierov.jesnik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao
Adijj'aj Tvoj je jastuk uistittu ogroman kada je
mogao obuhvatiti dan ü noö! To se odnosi na
bjelinu dana i crninu noöi.*
Mutt€fekun 'alejhi. Ovo je <tio hadisa Ebu Se'ida el-Hu<lrija, radijallahu anhu, a njesov t€kst jo: Bilal j. doiaovjorovjesniku, sallallahu alejhi ve s€llem, sa kvalit€tnimdatulama, pa saje vjerovjosnilc, sallallahu alejhi ve s€llem,
witaot Odakb ti o|o? On odgolori: Bilo je kod. nas tolihdatula, pa sam prodao dva na loüh za jedan saa. dobrihdatula. Poslaaih sallallahu alejhi ve sellen, r€öer ,r4 ,eaje prcva *anata" Ne öini to! Nego, *ada ielß kupovati'prodü dah'te za neito dtugo, a onda n e kupi one botje.El-Bekarc, I 87Mutt€f€kun alcjhi.
34
S.jh" r i"t,m ibn lejnijje opRAvDANIA zA cRESKEvELIKlH UaENIA(A I TMAMA
kao i veöina islamskih pravnika, postupali u sluöaju
da muslimanske napadaöke grupacije proliju krv
pravednih muslimana, uz izviesno razumljivo
tumaöenie tada se nete traiiti ubistva iz odmazde,
krvarina ili iskup, iako su ubijanje i borba protiv
njih zabranjeni.
Ovaj uslov koji smo spomenuli o stizanju prije-
tnii niie potrebno spominjati u svakom obraöanju,
jer znanje o njemu je pohranieno u svakom srcu.
Tako je i obetanje za dobro djelo uslovljeno
iskrenim djelom u ime Allaha i njihovim
neuniStavanjem otpadni3tvom. Zato se ovaj uslov
ne spominie u svakom hadisu u kojem postoji
obeianje o nagradi.
alcjhive sellen, na El-Hurku - odplemena Diujcbne. Ujutro
smo ih napali i pofazili. Sustisao sam zajedno sa jcdnim
enavijom njihova öovjeka. Kada smo ga pritisnuli, rckaoje La tlahe itletlaht LnJs,r,jr sx Je pusrto. d ja sam 83svojim kopljcrn p.obo dok ga nisam ubio. Kada smo stigli,
moj postirpakje dopto do Vjerovjesnika. sallallahu alejhi ve
s€Uem, koji mije rckao: o Usana zut si su uhio nakon
ito je rckM La ilche iue uh? odsoeotio sar.:,: AqahovPoslatliöe, on se ti,he ititb od sr?/ttl Poslanik, sallallahualejhi ve sellcft. rca.: zu si su uhio nukoi ito je rckaoLu itahe illelah? To jc stalno ponavljao dok nisrm potelio
da san preiao na islam tck tog dana. El-Hurukat su srcdiitc
Dtubejnc. Nj ihova stanista su iza srcdine Nahle u zemlj i BenuMuFe. Ovaj pobodje bio sedme ili osftc sodine po Hidzri.Predvodnikje bio Galib ibnUbejdullah cl Kclbi. osobakojujc ubio Usama ibn Zcjd zvala se Mirdas ibn Nuhctk.
Aludirao ie daAditjnije shvatio znaöenje govora.
Nije ovaj öin popratio kritikom zbog uzimanja jela uramazanu, iako je to jedan od velikih grijeha.
O onima loiisu dali fetvu iovjeku koji;e ranjen uglavu da se mora okupati po hladnom vremenu, a onse okupao i umro, Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,kaie: Ubili su ga! Allah ih ubio. Zaöto nis pitalikada rc znaju? Lijek za netßnje je pita.nje!t Onisu pogrijeail i bez rdärihada, ier nisu bil i utenjaci.
' Iakoder, Usami ibn Zejdu nije propisao
ubistvo iz odmazde, plaöanje krvarine ili kakaviskup kada je ubio onoga koji je izgovorio la ilaheillellah u bitki El-Hurukat. Bio ie uvieren da ga je
dozvoljeno ubiti na osnovu miöljenja da islam ovogöovjeka nije bio ispravan, iako je niegovo ubistvou suitini haram.'� Prethodnici su, Ila osnovu toga,I Ebu Davud od Zubejra ibn Ha.ika, a on odAtaa ibn Dzabira
p.enosi dajc rekao: Izaili smo na purovanje. Nckos öovjekaJe pogodio kamen u glan, a zatim j€ u snü polucjrao. Pitaojc s^pttnike: Da li inam olakiicu za uzinanje tejenntlma?On i su odsovorili: Ne ,rdldz ino ti olakücu. Latuc pt.nost ttctovog hadisajc prekinut. Prenose ga i Dar€kut i. Ibn Madie iEbu Dawd od El-Evza'ija, odAtaa, a on od lbnAbb|sa. OvoJe ßpravno. Prenose sa i Hakim, Ibn Hurcjm. i Ibn Hibbanod El velida ;bn ljbjcda ibn Ebi Rebbaha, od njegovogamidze, a on odAtar, a on od Ibn Abbasa, s lancem koji sczedo Poshnika, sallallahu alejhi vo sellem. Hadis sc ojaöüomno;tvom razliöitih putela kojima dolazido nas.
2 Buhari od Usame ibn zejda ibn Harise, .adüallahu anhu,prenosi dajc rekao: PoslaonasjeAllihov Poslanik, sullatlatru
-_*€Og.- --€$p*-
iejhu I isl.m ibn Ic,m,jc OPRAVDANJA ZA GRESKE VEUKN I UEENJAKAI IMAMA
2. Da ostavljanje bude nedozvoljeno, a to se kod
imama gotovo ne moie naai, Allahovom voliom
3. Medutim, ono öega se moZe plaiiti, u sluöaju
nekih uöenjaka, jeste da budu nemarni u stizanju
do propisa izvjesnog pitania, pa budu govorili bez
argumenata, iako imaju svoje miilienje ili iditihad.
MoZda budu nemarni u argumentiraniu pa izreknu
miöljenje prije nego 3to u potpunosti sagledaiu
dokaze, iako se pridriavaju dokaza, ili ih nadvlada
obiöaj ili potreba koja postane zapreka da se pitanje
u potpunosti sagleda. Tada bitrebalo pogledati öemu
se suprotstavlja hadis u odnosu na njihovo znanje,
iako iskazr.rju miilienje iditihadom i dokazivanjem.
Granica na koioi se treba zalT Siti iditihad, moida,
u sluöaju muditehida niie sasvim definisana. Zato se
uöenjaci toga bojali, to jest, plaiili su se da se razumski
idirihad ne nade u spe< if itno odredenom propisu.
To su griiesi. Medutim, kazna öe sustiöi onogako
se ne pokaje, a poöinilac ih moie brisati traienjem
oprosta, dobroöinstvom, iskuöenjem, zalaganjem i
miloööu.
U ovo ne ulazi onaj koga nadvladaju i pokore
strasti, tako da pomaäe ono za sto zna da ieneispravno, ili nije siguran ili onaj koii tvrdi i
garantuje da je odredeno miöljenje ispravno ili
Kada se pretpostavi da je uzrok prijetnje
nastupio, onda se posljedice mogu razlikovati zbogzapreka. Zapreke o stizanju priietnje su brojne:pokajan,e, traZenje oprosta, dobra djela koja briÄuloia, iskuöenja i nedate na dunjaluku, zalaganjepokorna zalagaöa, te milost Najmilostivijeg. Akoponestane svih ovih razloga, a oni neie ponestati
osim u sluöaju onih koji su hiroviti, buntovni i
koji odbjegnu od Allaha kao öto deva odbiegne odöuvara, tada öe prijetnja stiii.
Suötina prijetnje ogleda se u obznani da je
dotiino djelo razlog za laznu. Korist koja se uzima
iz toga je zabrana i prezrenost tog öina. \terovati daje svaka osoba koja pri sebi ima ono za 3to se prijeti
obuhvatenatom prijetniom je kategoriöki ni3tavno, a
to ie kategoriöki niStavno, jer posljedice su uslovljenepostojanjem uslova i nestankom svih zapreka.
Onai ko ostavi rad po hadisu mora se swstati
u iednu od tri kategoriie:
1. Da njegovo ostavljanie bude dozvoljeno
prema saglasnostisvih musJimana. To je vaiece za
onoga do koga hadis nije doiao, a nije bio nemaran
u trazenju istine i bio je u potrebi da daje fetve ilipravila. To smo spomenuli u primieru pravednih
halifa i dr Musliman ne sumnja da takve ljude nete
stiti negativne posljedice ostavljanja hadisa.
--.'.€Oe.- -',g(}&.-
Sejhu-r,isr.n ibn rejmije
pogreino, a ne poznaie dokaze koji potvrduju ililegiraju ispravnost odredenog miölienia zbogvlastitog neznanja, negirajuöi ili porvrduiuiiodredeni stav: Ta dvojica su u Vatri. Kao öto kaieVjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem: Trojica ssadij.tt dvoiica su u Vatri a ieda u DäErrrreta.Orraj u Diennetu je znao i po tome sudio, a onadvojica a Uatti su öovjek koji je ljudima sudio iz
eznanja i öovjek koji je znao Istinu a suprotnonjoj sudio.l
To se odnosi na muftije. Medutim, kao itosmo poiasnili, za stizanje pfijetnje odredenoj osobipostoie zapreke. Kada bi se pretpostavilo da se neötood toga desilo velikanima iuglednim uaenjacimaummeta, mada je to veoma daleko i nemoguae,nijedan od njih ne bi bio bez opravdanja. Kada biseto desilo, njihov autoritet nikako ne bi bio naruöen.Mi ne vjeruiemo da su ovi ljudi nepogresivi, nego,smatramo da mogu imati grijeha. Ali, i pored toganadamo se da ie dobiti naiveae srepene, ier im jeAllah, u odnosu na ostale ljude, dao da öine dobra
l EbuDavud itbnMadre od Burejde, mdijaIahu anhü, p.enoscda Je Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellcm, rekao: rritu sudüe: jetun je u DZennetu, u ttedica u tzatri onaj uDiennetu je tovjek koji je anao Istint! i sutio po njoj, .ttusije ioujek küi je .nao lr,/inu, atije nepruv.tt o sutrio, a ut/ati je i öoujei kii je tjudi,,tu !,t.Lio po neznuhju. oro Je
OPRAVDAN'A ZA GRTS(EVELIKIH UEEN]A(A I IMAMA
djela i da imaju uzviöena stanja. Oni nisu ustraiavali
u grijehu, ali, ipak, nisu veteg stepena od ashaba,
radijallahu anhum.
Ovo miSljenje odnosise i na njih u sluöaju fetvi,
rjeöenjai presudao Zivotima kojesuputem iditihada
donijeli, neka je Allah s njina zadovoljan.
Mi nemamo izgovor niti prepreku, uz znanje da
onaj koji ostavi hadis kao öto smo priie opisali ima
izgovor,pa i nagradu, da ne sliiedimo vjerodostojne
hadise kojima ne znamo opreönosti zbog kojih
bismo ih odbacili. Nije nam to prepreka da ne
budemo uvjereni da ummet ne treba obaviiestiti
o njima i u skladu s njima postupati. U ovome se
uöen aci ne razilaze.
Ovi hadisi su podijeljeni na:
- Hadise o kojima postoji saglasnost uöeniaka
o znanju i postupaniu u skladu s njima, a to su
izriöiti hadisi öiii su lanac i tekst sigurno nepobitni.
To su predaje za koje smo uvjereni da ih je Allahov
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, izrekao i da je
njima htio bas to izreöi.
- Druga vlsta su hadisi öiji su dokazi vanjski, ali
nisu sasvim izriöiti i nepobitni.
--.€O&.---'€0&..-
rcjnu r ßram rDn Lelm xc OPRAVDAN)A ZA GRESKEV'LII(IH U'ENJAKA J IMAMA
Za plve ie duinost vierovati da smo ih obave-zni znati i po niima postupati. U ovome, opienito,nema razilaienja medu uöenjacima. Nego, nekadase razilaze u pojedinim predajama - da li im je la-nac prenosilaca siguran? Da li su dokazi izriöiti iline? Tako su se raziSli u pitaniu predaje koja potiöeod jedne osobe iz svake generacije prenosilaca ay'ladhadisi, akojutmmet prihvata i potvrduie ili se slaieu njenoj primieni. U sluöaju veöine pravnika i me-todologiöara fikha prava takva predaja predstavljaznanie i iziskuie ubiedenje u ono öto sadrii. Drugagrupa tvrdida ona ne predstavlla znanje.
Isto se odnosi i na predaju ko;a je prenesenasa nekoliko strana koje potvrduju jedna drugu, ododredenihljudi, ali ne dajesigurno znanje onome kopoznaje sve te stmne i stanja prenosilaca, kontekstei pojedinosti u vezi s predajom. Znanje o toi predajine moie imati onaj ko u njoj nije uöestvovao, onaiko to ne poznaje.
Zato su uteniaci u oblasti hadisa, velikistruönjaci koji su ga uveliko poznavali, Allah irn sesmilovao, imali potpuno uvjerenie u predaje, iakodrugi uöenjaci nisu smatrali da su istinite, a kamolida su posjedovali znanie kojim se potvrduje njihovaistinitost.
To je utemelieno na postavci da neka predaja
iziskuje v,erovanje i ubjedenje u ono sto sadrZi, da
li zbog mnostva prenosilaca ili njihovih osobina i
karakteristika, da li zbog same predaje, da Ii zbog
kvaliteta zapaianja onoga do koga je ta predaja
doila, ili zbog kakvoöe njenog sadriaja.
' MoZda predaja malog broja prenosilaca donese
znanje zbog nlihovog pridrlavanta vjere i pamienja
kojim se odagnava svaka sumnja u laäi ili greöke.
Moida, takoder, predaje viiestruko brojniiih
prenosilaca ne budu donijele znanie. To je istina u
koju nema sumnje. To je misljenie veöine islamskih
pravnika i rnuhaddisa, te grupacija metodologiöara
islamskog fikha prava.
Neki metodologitafi islamskog prava, kao
i pravnici, smätraju da je brojnost prenosilaca
odredene predaje koja donosi znanje o odredenom
pitaniu korisna i zasvakodrugopitanje. To zasigurno
nije ispravno. Medutim, ovo nije miesto gdje treba
pojasniti ovu problematiku.
Utjecaj vanjskih dokaza o prenosiocima predaja
nismo spomenuli, jer tidokazi daju znanie kada i ne
bi bili u vezi s predajom. Kadati dokazi, samipo sebi,
daju znanje, apsolutno nisu postavljeni kao pratioci
predaje. lsto tako, predaja niie pratilac tih dokaza.
-',ge&*- --.*90&.-
sejhu l-isran ibn r€jhijj.
Nego, svi oni nekada vode ka znanju ili nekada kamiSljenju, pa makar se i sjedinili i iziskivali znanieiz njih ili jednog od njih, ili iziskivali miölienje izdrugog. Svako ko viöe zna o predaiama sigurnijije u istinitost predaja, a njihovu istinitost ne moietvrditi onaj koji nije na niegovom stepenu.
Nekada se razilaze u biti semantiökog dokazakao izrititog, jer se razilaze i u dokazu hadisa; Da lise uzima iz teksta ili niegovog vanjskog znaöenja?Ako se uzima iz vanjskog znaöenja, da li ono sadriiu sebi neito Sto ukazuje da je neko drugo znaöenjeslabo. Ovo je, takoder, Siroko poglavlje. Dio uöenjaka,zasigurno, tvrdi da se semantiökim dokazom hadisane moie doni,eti izritito pfavilo. Ili, da znaju da sedrugo znaöenje ne moze uzeti iz hadisa. postoje idrugidokazi kojiobavezuju na slijedenje izriöitog pravila.
Drugi dio.le vanjsko znaöenje. po njemu jeduznost raditi u Serijatskim propi5ima premakonsenzusu priznate uleme. Ako hadis sadriiznanstveno pmvilo, kao sto ie priietnja i sliöno, ondase razilaze. Dio pravnika smatra da predaja kojapotieae od jednog vjerodostoinog prenosioca izsvake generaciie, ako sadrZi priietnju zbog öinjenjanekog djela, duänost ie po niemu postupati kadase to odnosi na zabranu djela. Neie se po niemu
opnAVDANIA zA GRESKEvELTKTH UaENIAKA I rMAMA
postupati kada je u vezi s prijetnjom, osim da bude
izriöitog, to jest, sigurnog dokaza.
Takoder, kadaje tekst hadisa izriöit, a semantiöki
dokaz je vaniski, to iest, povrian. U tom smislu su
proturnaöili rijeöi Ai3e, radijallahu anha, koje je
rekla 'eni Ebu Ishaka es-Sebi'ija: Obavijesti Zejda
ibn Erkama da je poniitio svoj diihad. s Allahovim
Poslanikotn, osim ako se pokaie,l
I Prenosi ga Darckütni, str 310, od Junusa, a on od nteso-ve najke UmnuAlije, köcrkc Enfc'inc, koja kazc: obavilasam hadzdz sa Unmu Muhibbom (u drugoj prcdaji izaslesmoja i Umnu Muhibba), pa smo dosle kod Ai!c, radüalhhu anha. i poselanile j€. Upitala je: J(o ste vi? Odgovo-tlle srr.o: Mi sno iz Kufe. Kao da s€ od nas, nakon tosa,malo udaljila. Untnmu Muhibba jc rckli: Majko rjeftlik&imala son slu:kitlju i ptodala je Zejd ib Erkamu Ensaritiza osamsto dirhema t1a odgodeno. On je htio da je prcda, pa san je kupila ponowlo od tljega za iesto difiema,/ rovrr. Ai5a, radüallahu ̂ nha. jot je rckla: RuZno li je toito si kupila i prcdala. Obavijesti Zejda da mlr je d.tihadsa A ahovin Poslaniko propao, osim ako se pokaje.Scjh Scmsu-l-Hakk Abadi u komentam ovos u Darckut ijevom sunenu krto:"/erosega i Bejheki i Abdu r Rezzak.Unnu Mahibbe je zena koja ptenosi od Aik mdijallahua ha. Nje hadis prcnosi Eba Ishak es'Sebi'i od svoje ieneEl'AIije. Prcnosi ga i lunus ib lshak od Unmu EI-Alijeköerke EnJe'ine, od Umhru Muhibbe i Aik rudijallahuanha. Kak: ummu Muhibba i El-Alija su nepoznate i stlji a se ne noäe.dokazivati. Ptetlosi ga Ahme.l u Mu-stledu n lancen o.t Muhammeda ibn D'a'fetu, Su'be, IhtlIshaka es-Sebi'ija i njegove Zene. u Et Tenkihu kaZe. Lana.ovog hadßa je .lobar, iako Safi lje potvrdio slüa hadisod Aäe. Darckatni je o El-AIiji rekao: Nepoznata ie i sajon se e noZe argumentilati. To ebarazmotriti, ier ga
tua,i ne potuZavaju. Da Majka vje lika hije inata zna
-'€e&.- --',€o&'.-
S€jhu fislam ibn T€jmijj€
Rekli sur Aiia, radijallahu anha, je spomenulapriietnju, jer ju ie znala. Mi postupamo po njenojpledaii u smislu zabrane, iako ovu prijetnju nezagovammo, jer je hadis potvralen pledajom kojuprenosi jedna osoba iz svake generacije prenosilaca.
Njihov aryument ie da pliietnia ulazi u domenprakse ineöebitipotvrdena, osim ako donosi znanje.
Uz to, potinitelj diela koje je doneseno idätihadomnede uöi pod izreöenu pdietniu.
Prema njihovom miöljenju moie se, hadisimapriietnie, argumentirati zabrana diela, ali ta prijetnja
nije validna, osim da ima izriöit i nesumnjiv dokaz.Na primjer, veiina uöenjaka se pri argumentiranjusluii nzliöitim kiraetima koii se vierodosto.inoprenose od ashaba, radiiallahu anhum, ali ti kilaetinisu iz mushafa Osmana, radijallahu anhu. Ovikiraeti podrazumijevaju djelo i znanje i na stepenusu vjerodostoine predaje koja potjete od jednog
prcnosioca. Ovim kiraetima potwduju djelo, ali ihnisu potvrdili kao Kurhn, jer su to pravila plaktiöne
nje od Poslahikada sa alahu alcjhi 1'e se emda jetakvodieb (kupoptod.aja) harutn, he bi se usudila to krcni. Ibnel-DZevzi kaZe: Rekli su d.a je El-Alija nepoznata i da se snjom ,le argumentifa, iti se njena predaia prihra.ta.. Ka-zemo: Ona ie poznata i ugkdna,ena. tb
Sail ie sporninjeu Et-Tabekatu i ka.ä.e: El-AIiia kte*a Eftfeb ibn Serhabila,äena Ebu Ishaka es-Sebi'iia. SIuIah je ptedaje od Aiie, ra-
-.*€[email protected] --*€o@*-
oPRAVDANIA zA GRESKE },ELIKH UEENIAKA I IMAMA
naravi koia se mogu potvrditi iskliuöivo sigurnim i
nepobitnim dokazom i uviereniem.
Vedina uöenjaka, a to je i mi3ljenje veöine pret-
hodnika, smatra da su takvi hadisi argument, sho-
dno priietnii koju sadrie. Ashabi Allahovog Posla-
nika, sallallahu alejhi ve sellem, tabiini i oni poslije
niih, uviiek su argumentirali prijetnju ovim hadisi-
ma, kao öto su dokazivali i postupanie u skladu s nii
ma. Otvoreno su izraiavali da ae pdietnja koia je u
njima sadriana stiöi poöinioce takvih djela. Od njih
se to, proBireno, prenosi u hadisima i fewama.
Pliietnia ulazi u opöenite Serijatske propise koii
su nekada powrdeni vanjskim, a nekada i izriöito
sigurnim dokazima, Ne traii se potpuno sigrrno
uvjerenje o pdietnii, nego se traäi vjerovanje koje
ulaziu uvierenje ilisetraäipreovladavajute miöljenje,
kao ito se zahtijeva u praktiönim pravilima ierijata.
Nema razlike izmedu uvierenja öovjeka da je
Allah neBto zabranio i priietnie o opöenitoj kazni
za poöinioca takvih diela, i€r oboje su obavijest od
Allaha. Kao ito.ie moguöe obavieitenie o prvom
(zabrani) opöenitim dokazom, tako je moguie i
obavjeitenje o drugom (prijetnii).
Kada bi neko rekao: Postupanie po ovim
preäajamaupogledu prijetnie jepotvrdenije, niegovo
Seihu,l,klan ibn re,mijie
misljenie bilo bi isplavno. Zato nisu bili rigorozni ulancirna prenosilaca hadisa koji podstiöu na dobro izastraiuiu kaznom, dok su bili rigorozni u hadisimau koiima se prenose propisi. Uvierenie u prijetnjuliude podstiöe na ostavljanje zabranjenog djela.
Ako ie ta prijetnja istinita, toviek Ce se spasiti, aako nije, kazna zapoöinjeno djelo öe bitilak3a od oneizreöenepriietniom. To jest, öoieku neie, ako ostaviodrealeno djelo, naütetiti.greöka u uvjerenju niti iemu poveiati kaznu; ne(e mu naötetiti uvjerenie oveioj kazni od one koja je uistinu odredena za todijelo. Uvierenjem u smanjenje kazne, takoder,moze se pogrijeöiti. Isto tako, grijesi onai ko nemauvierenja u kaznu, niti je potvrtluje niti je negira. Ovagreöka umanjuie, moida, predstaru o odredenomdjelu, pa ga neko potini i zasluäi dodatnu kazntr,akojepotvrdena, ilise ispostavi da kod niegapostoiirazlog za takvu kaznu.
Stoga, greöka u uv.jerenju zasnila se na dvijeprocieqe: procieli uvjerenia u priietniu i procjeninepostoiania prijetnie. Spas od kazne, premaprocieni uvierenia o priietnii, bliiiie i njemu se dajeprednost. Ovim dokazom ie veiina uöenjaka dalaprednost dokazu zabrane nad dokazom dozvole.Mnogi pravnici su, u sluöaju mnogih pravila,rezervirani zbog ove postavke.
OPRAVDA\JA ZA 6RtSXI VELII(IH U'ENJAKA I IMAMA
Gotovo da postoii konsenzus mealu pametnim
i razboritim o tome da ie opreznost ili suzdräivost
u postupcima pohvalan öin, Ako strahom od greöke
negira uvierenje u priietniu i, nasuprot tome bojise greöke zbog neuvierenia, ostaie dokaz koii mu
uvietuie - da mora imati uvielenie i da te spaspostiii uviereniem. To su dva dokaza koja se nemogu pobiti.
Niko ne moie retir Nepostojanie izriöitogdokazaza prijetnju je dokaz da priietnja i ne postoji, öto iesluöai i s nedostatkom pledaja i mnoitvom prenosilaca
u kiraetimamushafa, Nepostojanie dokaza ne ukazujena nepostoianie onoga öto se dokazuje.
Ko izliöito negira neke praktiöne propise zbognedostatka izliöitog dokaza o njihovom postojaniu,
kao ito je to pravac nekih metodologiöara prava, onje greinik; on oöito grije3i.
Medutim, ako znamo da je postojanie netega
uietovano postoianiem dokaza, a znamo da nema
dokaza, reöi öemo da to 3to ie uyietovano i nepostoii.
Nepostoianje uslova dokaz je za nepostojanieuslovljenog.
Saznali smo da postoie motivi za prijenos Alla-hove Knjige i vjere. Zato ummetu niie dozvoljenoda krije ono za time su ljudi u potrebi da im bude
--*€@e.- -.*€O@*-
S€jhu l islam ibn r€jmüj€
preneseno kao opöi argument. Kada optenitim
predajama do nas nije preneseno postojanie Sestog
namaza ili nekih dodatnih sum, onda sigurno zna-
mo da tai namaz i te sure ne posto.ie.
Poglavlje priietnie ne ulazi u ovo poglavlje.
Nije uslov da svaka priietnja za neko djelo budeprenesena u odrealenom broju predaja koje su
nesumnjive, kao öto to niie potrebno da bi se doniopropis o tom dielu.
Potvrdeno je da je duinost nditi po hadisima
koji sadräe priietnie, shodno zahtjevima teksta i
s uvjereniem da poöinilac tog djela potpada pod
posliedice prijetnje. Stizanje priietnie ovisno ie o
uslovima, a postoje i odredene zapreke.
Ovo pravilo se oöituje u primj€rimal
Vierodostoino se prenosi od Vielovjesnika,
sallallahu alejhi ve sellem, da je rekao: Allah je
prokleo onoga ko uzima i ko doje kdmdtu, te
svjedoke kamatnog ugovora i njegova pisard"l
S nekoliko strana vielodostojno se prenosi daje rekao onome ko proda öetiri pregröti za jedan, iz
ruke u ruku: /r, to ie prava kamdta,
I Izbor iz Muslinovos Sahiha br 95s. Hadis sc prenosi odDu abira koji j€ dodaoi sei r! ,,|i r:rft/
-.*€og*- '.*€ee.-
OPRAVDAN'A ZA GRES(! VILI(IH U'ENJAKA I IMAMA
Takoder je rckaot Plenica zo pienica je
kamota, osim da to bud,e iz ruke u ruku2
Ovo podrazumijeva dvij e vrste k^mate:, kamatu
viöka i kamatu na odgodu duga.
Oni do kojih su doöle rijeöi Vjerovjesnika, sal-
lallahu aleihi ve sellemi Komota ie samo na odgo-
ilcni rolC, dozvoltli su prodaju dva za jedan pregröt
hrane kao ito su uöinili Ibn Abbas, radijallahu an-
huma, i njegovi istomisljenici. poput Ebu-ö-Sa'saa,
Ataa, Tavusa, Se'ida ibn Däubejra, Ikrime i drugih
iz reda uglednih Mekkelija koji su bili na)odabraniji
dio naüeg ummeta po znanju i djelu.
Nije dozvol.jeno muslimanu vierovati da se i
na jedanog od njih osobno, ili nekog od njihovih
sljedbenika, ako je od onih kome ie sliiedenie i
povodenje za utenim dozvolieno, odnosiprokletstvo
onih koji upimaju kamatu. Oni su to öinili prema
svome tumaöenju, koje ie, opöenito, dozvoljeno.
Isto se prenosi od grupe cijenjenih medinskih
uöenjaka o prilasku äeni u analni otvor, iako Ebu
Davud od Vjerovjesnika, sallallahu ale)hi ve sellem,
prenosi da je rekao: Ko pride 'eni penebiruujem
Mutt fckun alejhi. Hadis pr€nosi Om€r, radijallahu anhu.Ahmed. Muslim, Nesai i Ibn Madie od Abdullaha ibnOmera. radiiallahu annuma.
23
Sejhu-l islan ibn reimijie
u njen analni otvot on ne vjeruje a ono öto je
objavljeno Muhammedu!
Proviereno 6e plenosi da je Poslanik, sallallahu
alejhi ve sellem, proftleo u vinu deseteroi onoga koga cijedi i kome se cijedi, ko ga pije...'�
Potvrdeno ie s vi3e strana da ie rekao; Syaftopiöe koje opija je vino.
Rekao jet Svako opojno piöe je vino.3
Omer, radijallahu anhu, je sa svog minberaobraCajuöi se muhadiirima i enasrijama rekao:
Wko je sve ito opija razum,
lzviieni Allah je obiavio zabranu vina. Razlog
njegove zabrane bilo je pijenje vina u Medini. Oni
nisu poznavali drugo piöe do vina od datula. Vino
OPRAVDANJA ZA GRESKE VTLIKIH UCINJAKA I TMAMA
od groä<Ia nisu posjedovali. Neki ljudi, predvodnici
ovog ummeta, po znaniu i djelu, Kufljani, bili su
uvjereni da je vino samo od groiala, Sve ostale
otopine, osim gloida i datula, nisu zabranjene
ukoliko se konzumiraju tako da ne opiiaju. To su
pili iz uvierenja da je dozvoljeno. Nije dozvolieno
reti da oni potpadaiu pod priietniu, jer oni imaiu
izgovor do kojegsu doöli tumaöenjem ili radi drugih
zapreka. Takoder, nije dozvoljeno reti da piie koje
su pili niie vino zbog kojeg su prokleti oni koji ga
piju. To mora ulaziti u opteniti povod izricania, a u
Medini nije bilo vina od groida.
Zatim je \rerovjesnik, sallallahu alejhi ve
sellem, prokleo onoga ko prodaje vino. Neki ashabi
su prodavali vino sve dok to niie doBlo do Omera,
radijallahu anlru, koji je rekao: Allah ubio tog i tog
öovjeka! Zar ne zna da je Allahov Poslanik rekao,
Allah je prokleo äüdove, Zabranien im ie lai' pa
su ga otopali i prodavali, ta se od' togo hranlli.a
Taj öovjek nije znao da .ie prodaja vina zabra-
niena. A Omera, radijallahu anhu, nije sprijeöilo to
öto je znao a ovaj nije znao, da poiasni kaznu za ovaj
grijeh, kako bi se medusobno spreöavali u lo3em na-
kon dolaska znania o niemu.
4 Buhari i Muslim u svojin sahihima od Ibn Abbasa,radüallahu anhuma.
l
2
Ahme4 Ebu Dawd, Tirmizi i lbn Madie. Lanac proosilacajc ispravan.Pronosi sa Ahfled od Ibn Abbasa, ndijallahu anhuma.T€kst hadisaje lbn Abbasov. on kzi.: Cuo san AuahovogPoslanika salla ahu alejhi ve sellem, kako gDvori: Dolaodije Dübtit i rchao: O Muhannedq AIdh, azze w di,e e,je prckteo vino i onosa koji sa.üeai, *one y cüedi ko sapije, ho sa nosi ko ere oNi ko saprodde, *o sa *upuje,*o ga tuni i konre se ,oni Prcnos ga Ebu Dawd i Ibn Madäeod Ibn Onem, radijallahu anhuma. Ibn Madt€ i Timizi saprerose od Bn€sa ibn Malika, radijallahu anhu. Sejh AhrocdSaki sa je ovj€rodostojio. Munziri kaz€: pre,tostoct su
Buhari. Muslim. Ebu Darrd, Timizi i Nosai od Abdullahaibn Omera, radijallahu arhuma, a zavrletak hadisa glasi: ,4tw*o't'itto ie harun..-*€oe** -."€oe.-
sejnu-Lidm ibn Tejnijie
Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,prokleo je onoga ko cijedi i kome se cijedi vino.Mnogi pmvnici dozvoljavaju öovjeku da drugomeciiedigroide, pa makari znao daie njegov niiiet da odtoga napravi vino. Ovo je tekst o proklinjaniu onogakoji cijedi vino, ali se mora znati da se zbog zaprekeovaj propis ne odnosi na onog ko ima izgovor.
Takoder, prokleo ie one koie upliöu kosu ikojima se upliöe tuda kosa u nekoliko vjerodostojnihhadisa. Ali, ima uöenjaka koii to smatraju samopokudenim.
Vjerovjesnik, sallallahu alejhi ve sellem, kaie:Otai ko pije iz Erebrene posude u svom stomakupotpiruje vatru Diehennema"t Neki pravnici sublago pokudili to d.ielo.
Hadß: Kqda se sukobe dva muslimana svojimsabljam4 i ubica i ubiieni Ae u Uatru,,
Duinostie postupati po ovom hadisu u pogleduzabrane neopnvednih sukoba izmeilu vjernika.Zatim, mi znarno da borci u Bitki oko deve i naSiffinu nisu u Vatd, ier imaiu izgovor i tumaöenje zaborbu. Dobra djela su sprijeöila da se djeluje premaonome sto tekst iziskuie.
Buhari i Muslin od Umlni Sel€lnc, radijatlahu anta.Buhari i Muslirn od Ebi Bekrea. radiiallahu anltl,.
I2
OPRAVDAN'A ZA GRES(E VELIKIH UöIN'AKA I IMAMA
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je rekao
u vjerodostoinom i^distl. S troiicom Allah nete
priöati, niti öe ih glcdati na Sudniem dattu, niti
öe ih oö i stiti. Niima pripada bolna kazna! eoviek
koii ima. vilkt. vodc i uskroti ie putniku Allah
mu kaZet Dana.s ti ,teöu dati svoi viö&k, kao ßto
si uskratio viöak koie tvoie luke nisu alinilc,
eovjek koji dadne prisegu imamu iskljaöivo
radi d.unialuka, Ako mu se dadne, zadovolian
je, a ako mu se ne dadne, rasrdi se. I öoviek koii
se la.äno zakwrc ta robu na isteka donat ' Dato
mu ie zakl.etvot , viie nego öto ie tvrdio da iu ie po
od.redenoi ciie i kapio'1
Ovo je velika p rijetnja onome ko uskrati drugom
viSak vode. Grupa uöenjaka dozvoljava da se zadrii
viöak svoje vode.
Ovo razilaäenje ne sprjeöava nas da budemo
uvjereni u zabranu ovakvih djela dokazuiüti to
hadisom. Ne spretava nas ni da budemo uvjereni
da onaj ko to na drugaöiji naain tumaöi ima izgovor
il i ispriku i da ga neöe sustit i ova prijetnja
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kaZe Allah
je prokleo onoga ko se formalno, oieni tudom
ienom da bi ona Dostala dozvoliena svome muzu
3 Ahmed, Buha i Muslim od Ebu Zda, ndijallahu anhu---€oe-- -.*€oe"-
Seihü-l-islan ih Tejnijte
nakon 6to iu ie prvi pustio tri puta, a i onoga komese ta usluga öini.r
To ie ierodostoian hadis ko.ii se prenosi odPoslanika, sallallahu alejhi ve sellem, i ashaba,radijallahu anhum, u viSe predaja,
Ipak, grupa uöenjaka apsolutno smatla ispra_vnim takvo vjenöanie. Neki ga smatraiu ispravnimako se ne uslovi u braönom ugovoru.
U vezi s tim postoie poznata opravdanja.Analogiia na poznate temelie u prvom slutaiu ie dase brak ne moäe opovrgnuti postavlienim uslovima,kao öto ne moie biti opovrgnut nepoznanicomjedne od dvije naknade u bratnom ugovoru,Analogiia na poznate temelie u dlugom sluöaju jelUgovori koji ne sadrie usloye ne mogu promiienitipravila ugovora.
Ovaj hadis nije doöao do onih koji su iznijelispomenuta mi3ljenia. Ovo ie prema vaniitini, ierga niihove knjige ne sadrie. Da je do6ao do njihspomenuli bi ga i pridriavali bi ga se, ili bi o njemuiznijeli svoj stav, ili bi ga protumaöili, ili bi biliuvjereni u njegovu derogaciju, ili bi, pak, posiedovalipredaje opreöne ovom hadisu.
OPR,{VDANIA ZA GRESKE VELINH UöEN]ATG I IMAMA
Mi znamo da takve neie stiöi prijetnia ako bi
to djelo öinili iz uvjerenia da ie ono dozvolieno na
ovaj naöin,
To nas,ipak,nespreöavadaznamo daieformalni
bratni ugovor (tahliD razlog za prijetniu, pa makar
se ne odnosio na neke osobe - zbog neposto.ianja
uslova ili posto.ianja izvjesne zapreke.
Muavija, radijallahu anhu, je tako pripisao
Zijada ibn Ebiha postelji El-Harisa ibn Kelde, ierje Ebu Sufan go'loriot On je od. ,tjegovo sjemena.,
Iako ie Allahov Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
govoriot Ko bude twdio da ntu je ota. neko ko to
,tüjg o ott to zrr4, Dtennet mu je z&br&nien'1
Rekao je. Ko budc turAio da mu je neko drugi
ota., onaj ko to nije, ili za robovlasniko uztte
onoga ko mu to niie, ,teka je a njega prokletstvo
Allaha, melzka i svih ljucli, Alloh od njegd nede
primiti ni obavezu, ,ri dobrovoljno dielo, niti
pokai onjej Hadis je v.ierodostojan.
Presudio je da dijete pripada onome iz öiie
postel,e potiete, a to su pravila o kojima ie iznesen
konsenzus uöenjaka. Mi znamo da onajko se pdpiSe
nekome ko mu nije otac, kojije bio u postelji njegove
I Abm€4 Ncsai i Tirmizi, koji sa je ovjerodostojio odAbdullaha ibn Mcs.uda, radüallahu aDl,u. prenosi [a i IbnMadie iz hadisa Ukbea ibnAmira. radijaltahu anhu.
2
3
Ahne4 Buhari, Muslim i Ebu Darud od Sa'da ibn EbiVckkasa i Ebu Bekrea, radüallahu allnuna.Muslin, hadis br 48.
-*€@g*- -.*€ee-.-
Sejhu,r,kläo ibn Tejnije
maike, potpada pod rijeöi Allahovog poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem.
Niie dozvolieno kategoriöki tvrditi da jeneka osoba obuhvaöena odredenom prijetniom,pogotovo ako se radi o ashabu, a kamoli da se tomoie odnositi na ashabe, pa da kaie da se ovaplijetnia odnosi na niega jer postoii moguönost dapresuda Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, u koioi se kaie da dijete pdpada postelii izkoje potjeöe, nije do njih doila.
Oni su vierovali da dijete pripada onome s kime
ie niegova maika zatrudnila. \rerovali su da j€ EbuSufan otac Sumej.ie ili Ummu Zijada. Ovai propisni)e poznat mnogim liudima, posebno se to odnosina pedod priie raöirenosti sunneta. To ie bio obiöaipliie islama. Postoje i druge zapreke koje spretavajuda se postupa u skladu s ovom priietniom, kao ltodobra djela briöu loda i ostalo.
Ovo je iiroko poglavlje i u njega ulazi sve ötoje Kuränom ili sunnetom zabranjeno, kada veido nekih imama nisu doili dokazi o zabrani, pa suodredene zabrane smatrali dozvol.jenim. lli su se uniihovom sluöaju, tim dokazima suprotstavili drugii oni su im dali prednost koristeti se pritom svoiimumom i znaniem.
OPRAVDANJA ZA GRES(E VELIKIH UEIN'AKA I IMAMA
Zabrana ima svoja pravila To su: proglalavanje
grijeönih, pokuda, kazna, i tako dalje.
lsto tako, zabrana ima i uslove i zapreke.
Moida je zabrana potvrdena a pravila zabrane se
ne splovode zbog nestanka uslova ili postojania
zapreka, ili je zabnna prestala za odredenu osobu a
za drugu niie!? Mi ovo ponavljamo, ier liudi u vezi s
ovim imaju dva miiljenia,
Prvo: Miiljenje veiine Plethodnika i pravnika
da je Allahov propis iedinstven i da ie onaj ko mu
se suprotstavi shvatljivim iditihadom pogrijesio, ali
ima izgovor i bit öe za to nagraalen. Plema tome,
ovo djelo öe, u osnovi, za onoga ko ga tumaöi biti
zabranjeno, ali on neCe snositi posljedice zabrane
jer mu je Allah oprostio. On ne zaduZuje nikoga
izvan niegovih mogutnosti.
Drugo: Ono za njega nije haram zato öto mu
nije doöao dokaz koji mu ga poiasniava. lako je, u
isto vrijeme, haram za {ruge, za njega niie. Takvo
razilaienje je pribliino isliinoje razilaienju u izrazu.
To je ono öto se moäe reii o hadisima u kojima se
izraiava prijetnja ako se odnosena mjesto razilaienja
Uöenjaci se slaiu da se ovim hadisima moie
argumentirati u zabrani djela o koiima je izraiena
prijetnja, bez obzira da li se oni slagali ili razilazili.
-'€oF.- -*€ee"-
VSerhu-l shm ibn Te,nire
Najveia potreba jeste dokazivanje ovimhadisima u sluöaju razilaienja. Oni su se razidli udokazivanju ovim hadisima u pogledu prijetnji akoona niie izriöite namvi, kao 3to smo veö spomenuli.
Ako se kaZe: Zaito ne kaäete da se had.isi opijethii odnose na sluöaieve razilaZerrja" egose donose na sluöajeve konsenzusa kada öe zbogovakvog djel"a onaj ko ga öini biti proklet i na njegaöe se odnositi prijanja srdäbe ili kazne? Ovo seodnosi na djelo koie je po konsenzusu kako bisteizbjegli i najmanju moguöhost obuhvaeahja nekihmudZtehida prtjetnjom u sluöaju da öire keito ötosmatmju dozvoljenim a ono je u suitini zabranjeno,
Odgovot moie biti dat s n€koliko aspekatal
Pryi: Zabrana diela, kao kategoriia, moie bitipotvrd€na u onome u temu postoji razilaienje, amoie biti nepotvrdena. Ako kaäemo da ne mole bitipotvrdena, to znaöi da jepotvrdena samo ona zabranao koioi postoji iedinstven stav uöenjaka i slitno. Ovo
.ie suprotno konsenzusu ummeta, a niötavnost ovepostavkeie nuino poznata u islamu, Ako ie zabranakao kategoriia potvralena, pa makar u jednom obliku,onda mudätehid koii to dozvoli moie biti obuhvaöenprijetniom, a moie biti i izvan nje. Ako se kaie: Stitiöe ga, ili se kaie: NeCe ga stiöi, onda znamo da je
opRAvDANIA zA cREiKEWLIKIH UCIN|AKA I IMAMA
zabrana prema konsenzusu potvldena u hadisimao prijetnii. Potvralena pliietnja u razilaienju jeprema onome öto smo spomenuli o pojedinostima.
Priietnja se odnosi na onoga ko öini djelo, a kaznaza onoga ko dozvoljava haram je, u osnovi, veöa odkazne za onoga ko ga tini bez uvjerenja u njegovudozvolienost. Ako je zabrana potvralena u sluöa.iurazilaienia, i ako muditehida koii dozvoli neko dieloneöe stiCi kazna, jer ima za to izgovor, pa preöeie dakazna ne stigne poöinitelja takvogdiela. Kao Sto niieuslovljeno da muditehid ude pod propis ove zabraneu vidu pri.jekora ili kazne, nije uslovljeno ni da udepod propis priietnje ier prijetnia je samo iedan vidpokude i kazne. Kada bi bilo moguöe da ude u ovukategodiu, ono 3to bi bilo odgovor za neke vrste bilobi i odgovor za druge,
Ne koristi razlika u mnoöt!'u i pomanjkanjupokude ili Zestini i lahkoöi kazne, jer je zabrana
u maloj pokudi i kazni kao zabrana i u velikoj.Muditehida nete sustiöi ni mala ni velika kazna,nego suprotno tome, imat öe nagradu i sevap.
Drugi; Postojanje konsenzusa o nekom djelu iliraziaäenie nije u vezi sa samim djelom i njegovimosobinama. To su dodatne kategoriie, premaolome ito ie predstavlieno nekim uöeniacima zbognepostojania znanja.
-*€oe*- -_*€og.*
Sejhu-l-islan ibn r€jnijj€
Za opienit termin kojim se äeli izreii specifiöan
pojam mora se utvrditi dokaz za to. On mora
biti u vezi s obraöaniem u sluöaiu onih koji ne
dozvoljavaju kainienie poiainjenja. Ili, kasnjenie
se, po miiljeniu veöine uöenjaka, moie oduiiti do
vremena potrebe,
Nema sumnje da su oni kojima je ovaj govor
upuöen u vlijeme Allahovog Poslanika, sallallahu
alejhi ve sellm, bili u potrebi da spoznaju njegovpropis. Ako se opdim tekstom koji proklinje onoga
koii se hüni kamatom ili onoga koji formalno sklapa
brak mislilo na postupak koji ie po konsensuzu
svih utenjaka haram, öto se moie znati tek nakon
Poslanikove, sallallahu alejhive sellem, smrti i nakon
ito ummetiznese stavu vezi sa svim jedinkama koje
su obuhvatene tim opöim tekstom, to bi znatilo
da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, odgodiopojasnienje do tog trenutka, a to nije dozvoljeno.
Trede: Ovo obradanje upuiuje se ciielom
ummetu kako bi spoznao haram i öuvao ga se, a u
tome im je oslonac konsenzus. Oni konsenzusom u
sporenju argrimentiraju kako bi im to bio oslonac ujedinstvenom mi3ljenju o njegovoj zabrani, i kako
bi se na njega pozvali prilikom razilaienja, Da je
traiena forma iskljuöivo izraiena u konsenzusu,
-.*€O9.- --€Ce.-
OPRAVDANIA ZA GRES(!VILI(IH UCINIAKA I IMAMA
znanie o tome bi bilo ovisno o konsenzusu. Tako,
argumentiranie ne bi vaZilo priie konsenzusa i ne bi
imalo oslonca u konsenzusu, Oslonac za konsenzus
mora pr€dniatitij ostalo dolazi poslije, a to vodi u
niitavno kruUenie.
Oni koji mogu donijeti konsenzus tada ne
mogu argumentovati hadisom sve dok ne budu
znali odredenu formu koja se njime ieli. Ne mogu
znati da se dotiöna forma ieli sve dok se ne sloie.
Tako ie argumentovanie ovisno o konsenzusu koii
se donese prije, a konsenzus ovisi o prethodnom
argumentovaniu, ako im je hadis oslonac. U tom
sluöaju neöto je ovisno o samom sebi, pa je to
nemoguCe i ne moZe biti dokaz u razilaZenju, jer se
ne navodi.
Ovo je vid pobijania hadisa u dokazivanju
propisa u slaganju ili razilaZenju, To je nuZno
zakljuöiti, tj. nijedan tekst u kojem se izraiava teöka
kazna za odredena djela ne zabranjuje ta djela, a to
ie, bez ikakve sumnie, niStavno.
eetrator Ovo iziskuie da se ne argumentim
nijednim od ovih hadisa, osim posliie znania da
se ummet usaglasio u odredenoj formi. Stoga,prvim genemciiama ne bi bilo dozvoljeno da
njime argumentiraiu, kao i onima koji su ih öuli od
s€jhul-irlm ibn rejmije
Allahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem. Bilo
bi obavezno öovjeku koji duje ovakav hadis, a nade
mnogo ulemekoialadipo niemu, ane zna dapostoji
opreöan mu hadis, da ne radi po njemu sve dokne bude traZio da li u nekom predjelu zemlie imasuprotan hadis, kao ßto se ne moie argumentirati
konsenzusom, osim poslije potpunog ispitivania.
Tada pada dokazivanje hadisom Poslanika,
sallallahu alejhi ve sellem, zbog suprotstavliania samo
iednog muditehida. Tako müljenje jednog tov.jekapobija rijeöi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, a njegova saglasnost podrrava niegove lijeöi.Ako ie tai pojedinac pogriieiio, niegovom greökompobiia se govor A.llahovog Poslanika, sallallahu alejhive sellem. Sve to.je nuino nistavno.
Ako se kaäe: Njime se ne dokazuje osim poslije
znanja po konsenzusu, dokazitekstova su tada ovisnio konsenzusu, a to ie upravo suprotno konsenzusu.Tada tekstovi nemaiu nikakvog znaöenja jer se u obziruzima konsenzus, a tekst nema nikakvog utiecaia.
Ako se kaie: S njim se dokazuje jer se ne znaza postoianje razilalenja, onda mislienje iednogöovjeka iz ummeta pobija semantiöki dokaz teksta.To ie suprotno konsenzusu a niötavnost toga ienuino poznata u islamu.
-*€@e*- ---€oe.-
OPRAVDÄNIÄ Z,T GRISKE VELIKIH UCENIA(A T IMAMA
Petor Ili te usloviti u opöenitom govoru da ciieliummet bude uvjeren u zabranu, ili ie se zadovoljiti
uvjereniem uöenjaka. Ako ie to prvo, niie dozvolienoda zabranu argumentira hadisima o priietnii sve dokne bude znao da cijeli ummet, pa öak i oni odrasliu dalekim pustinjama i oni koji su uöli u islamnedavno, ne budu uvjereni da .je to zabranjeno. Toni musliman ni bilo ko pametan ne moZe reii, jer
znanie o tome niie moguöe.
Ako neko kaie: Dovoljno ie da znamo uvjerenjesvih utenjaka, bit ie mu reöeno: Ti si usloviokonsenzus uleme iz boiazni da pri.ietnia ne obuhvatineke muditehide, pa makar i glijeiili. Oyo je
prisutno kod obiönih liudi koii nisu öuli argument ozabrani. Prijetnja obuhvatanja prokletstvom vaii zaprve kao i za druge,
Neie biti izlaza iz ovoga ako se kaie: Oni suvelikani ummeta i odabranici izmealu iskrenih,a ovi su ljudi sporedni, ili masa ummeta. Niihovorazlikovanie, na taj natin, ne spreöava da zajednouöestvuju u ovom propisu, Uzviieni Allah, kao öto
ie muditehidu oprostio kada pogriieSi, oprostit öei neznalici kada pogriieli, u sluöaju da niie mogaonauöiti. Steta koja nastupa dinjenjem djela obiönihljudi, kao u sluöaju harama za koji se ne zna, te seniie moglo doti do spoznaje o zabrani, uveliko je
].Fry
S€jhu-l-islam ibn Tejnijj€
mania od ötete koja nastane dozvolom nekih imama
da se öini ono öto je Zakonodavac zabranio nekim
imamimakoji nisu znali za zabranu odredenogdjela
i nisu mogli doCi do spoznaje niegove zabrane.
Zato ie reöeno: Öuvajte se pogreike uöenjaka,jer kada on posklizne, za njim to öine svi ostali, Ibn
Abbas, radijallahu anhuma, kaZe: Teöko uöerjaku
zbognjegovih sljedbenikalAlo ie niemu oproiteno, s
obzirom na veliöinu itete proizaile iz njegova djela,pa preöe je da bude oproÄteno drugima zbog manje
Stete proizaile iz djela.
Da! U iednom smislu se radikuju: Ova.j
mudätehid je rckao prema svome iditihadu, ali je
iirenjem znanja i oiivljavnjem sunneta minimizirao
nastalu ötetu.
Allah je, na drugi naöin, izmedu niih napravio
razliku: Nagradio ie muditehida za idätihad i
nagradio uöenjaka za znanieukojem neznalica nema
uöeööa. Oni imaju zajedniöko uöeöie u oprostu, ali
se razlikuju u nagradi. Da kazna sustigne onoga
ko je ne zasluäuje - to niie moguöe, bio poöinilac
ugledan ili nel Zato je potrebno ovu nemoguönost
izbaciti iz govora o ove dvije skupine,
Sesto: Neki hadisi koii sadrie priietnju.iasno
govore o onome o öemu postoji razilaienie, poput
OPRAVDANIA ZA GRES(!VILIKH U'ENIAKA I IMAMA
hadisa u kojem se proklinje onaj ko se tri puta
razvede od svoie iene, pa se ona formalno uda za
drugoga da bi onom od koga se razvodila postala
dozvoljena,
Dio uöenjaka smatra da ovakav tovjek ne grijeBi
uopöe, ier tahlil niie bio temelj prvog ugovora, da bi
se moglo reöi: Proklet ie zbog uvierenja u obavezu
izvrienja tahlila. Ona.iko je uvjeren da.je brak prvog
ispravan, pa makar uslov bio neispravan, tada je
äena dozvoljena drugom i on se ne tereti grijehom.
Takotler, onajko öini ovo djelo moäe biti proklet
zbog njega, ili iskljuöivo zbog uvjerenja u obavezu
izvrSenja uslova u vezi s tahlilom, ili za oboie. Akoje to prvo ili treöe, ciljje postignut.
Alo je to drugo, onda takvo uvjerenje uslovljavaprokletswo, svejedno doslo do tog zabranjenogöina
ili ne. Tada onaj ko je spomenut u hadisu niie razlog
prokletstva, jer se razlog prokletstva njega nije
dotakao. To je niütavno. Zatim, uvjerenie o obavezi
izvrienja, ako je u pitanju neznalica, on nete bitiproklet, a ako je uöenjak, onda to nije uslovljeno,
Ako zna da niie obaveza, nemoguöe je da bude
uvjeren u obavezu izvröenja zabranjenog, osim da
se oworeno protivi Poslaniku, sallallahu alejhi ve
sellem, i time postane neviernik.
-.-€@@*- -*€oe*-
rrT..
Sejhul-islam ibn re,müje
Tada se znaöenie hadisa vraöa na prokletstvonevjernika. Nevierstvo nije specifiöno naslovljenona onoga koii negira ovaj djelomitni propis uodnosu na ostale. Takvi su rra stepenu onih kojikaZu: Allah prokleo onoga ko smatra da je Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, slagao kada je presudio daje neispravno usloviti razvod u braönorn ugovoru.
Zatim ovaj govor ie, opdenit i verbalno i zna-teniski. On je, prvostepeno, opeenit.
Nije dozvoljeno protumaöiti opöi tekst poputovoga neöim 3to se riietko moie shvatiti, jer bismotime Poslaniku, sallallahu alejhi ve sellem, pripisalinepravilnost i nerazgovietnost u govoru. Tako nekirijeöi Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi ve sellemrBraöni ugovor bila koje äene koja se vjenöala bezdozvob svoga stoNateljal ,teitpravatt ler, tumaöekao da je rijeö o ieni koja se ieli otkupiti od svogarobovlasnika, ako se uda bez njegove dozvole.
PoiaBnienjeje u tome da musliman neznalica neulazi u znatenje ovoghadisa, te da musliman znalacnije obavezan ispuniti ovai uslov jer iz uvjerenja neuslovliava IIjegovo ispunjenie, osim ako je nevjernik.Mealutim, neiernik ne moie sklopiti brak kaomusliman, osim ako .ie licemjer. Teöko je naöi brakskloDlien na ovakav naöin.
OPR,TVDANIA ZA GRESKE VEI-I(H UCEN)ÄKA I IMAM^
Kada bi bilo reöeno: Ova slika gotovo da ne
moäe naumpasti öovjeku. Onajko bitowrdio, istinu
bi rekao.
Spomenuli smo mnoge dokaze, na drugim
mjestima,dasehadisom mislina onogakoiiformalno
sklapa brak s namjerom, pa makar to i ne uslovio.z
lsto se odnosi i na specifitnu prijetniu
prokletstva, Vatre i sliöno, koja se, na nekim
mjestirna, uslovljava uz postojanje razilaienia
uöenjaka oko njenog propisa.
Na primjer: Prenosi se hadis lbn Abbasa,
radijallahu anhuma, od Vierovjesnika, sallallahu
alejhi ve sellem, koji .j e rek^o: Neka Atluh tr rokune
ä:ene koje posjeöuju groblia i one koji la niima
gradc bogomolje i osvietljavaiu ih. Tirmizi kaäe:
Had.is ie hasen- sahih.s
U njegovoj vrijcdnoj knj izi Podizanie dokazaprotivfon'ahtogsklaparya braka. Sranpana je u Ecöcm l,omu Fetvi.Ebu Dawd, Ibn Madio i Ibn Hibban u svom Sdrrrtl od EbuSaliha Bazana Stic€nika Ummu Hanie, a on od Ibn AbbasaTimizijevo proslasavanje ovog hadisa dobrin j€ disku-tabilno, jer je Ebu Salih slab prenosilac po muhaddisimalbn Adi,ikaiE: Ne zna.m füjedt og uedrcdttlka da ga je pn-hvatn. Munzn kaze . O njeDu eu lole gDvorili svi imami.H^dif, Netu Altah ptot tnc i,e,'e koje posie.:ujt stobtiot,prcnos€ Ahmo4 Ebu Davud i Hakim od Hassana ibn Sabita.tJ Ez-zevaidu stojl Laiac prenosila.a hatisa Hassanaibn Sabita je ispmvan. Niegovi prcnosiaci su povierliivi.Prenosc sa, täkoder Ahm.d, Tinnizi i Ibn Madi. od EbuH\treire.'Iirrdizi kzrß: Hadß ie hasen-sahih.
I Alhe4 Ebu Dalud,Edüallahu anha. Ebuovj€rodostoj ili.
Tirrnizi i Ibn Madä€ od Aise,'Avane, Ibn Hibban i Hakim su ga
--€Og*- -.*€Oe"-
sejhu-l,islam ibn Teimijje
O posieti äena kaburovima neki su izrekliolaköice. Neki su to samo pokudili, ali nisuzabranili.
U jednom hadisu Ukbe ibn Amir, radijallahuanhu, prenosi da je \rerovjesnik, sallallahu alejhi vesellem, rekao: Neka ,4llah prokune one koji opöesa Zenama a ana,lni otvonl
Kao i hadis Enesa, radi.jallahu anhu, od\,terovjesnika, sallallahu ale.ihi ve sellem, da je rekao:Onaj ko pribavlia i izlahe nbu je opskrbljen, aonaj ko njome zelzna.ii (zadräava je u oskudici radipoveärja cijete) je prokLet.,
Vei prije je spomenuto razilazenje u vezi shadisom: S trojicom Allah nece priöati, niti öeih glpdati ,ta Sud jem dera, niti öe ih oöistiti.Njima pripada bolna kazna!
Medu njima je ona.i ko putniku uskrati vilakvode. Prokleo ie onoga ko.ii prodaje vino, a nekiprethodnici su ga prodavali.
Ahfle4 Ebu Da\"ud i Nosai sa i|.öima: Neka je ptoktetonaj *oii opöi sa tenon u njcn anatni ot'orIbn Madi€, Hakin i Darimi. Njcsov laDac jc slab. proosiMuslim u Sahihu od Ma'mcra, da j€ Altahov poslanik,sallalfabu alEhi v€ sellem, r.kaot Ko bu.Ie nbü zadü.ü'aou doba ostudice mdi poveöanja .ijene, on je posüesio.Posledaj Izbor izMuslimovos Sahiha, br 943.
OPNAVDAN]A ZA GRTS(EVELIKIH U'ENJAKA T IMAMA
Od Poslanika, sallallahu aleihi ve sellem, se
vjerodostojno prenosi na nekoliko naöina daje rekao:
Ko buda po zemtji iz obijesti vukao svoju odieöu,
Allah ga rreöe pogbAoti na Sadfiem d.anu3
Rekao ie: S trojicom Allah ,teöe priöatü, niti
.z ih gledati no Sudniem d.anu, niti ie ih oöüstiti'
Njima pfipado bolna kazna! Onai koji svoiu
odjecu prepusti preko ölonaka' koii ptigovara i
koji proda svoju robu az laZnu zd*lctva.4
lako dio pravnika kaie: Povlaöenje odjeöe po
zemlji i njeno puötanie preko ölanaka iz obiiesti iepokudeno, ali nije zabranjeno.
Takoder Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem,
kat e: Allah je proklno Zena koja upliöe kosa i koioi
Ee upköetudd kos4.5 Ovo ie jedan od vierodostojnih
hadisa. O propisu uplitanja kose postoii poznato
razilaienje.
Ahmed, Buhari, Müslim i sakupljaöi sun na prenose odAbdullaha ibn Ornera ibn .l-Hattaba radÜallahu anl Ina.Muslim. Ebu Davud Nesai. Timizi i Ibn Madi. od Ebuzerra, radijallahu anhu.Ahme4 Buhari, Muslin i sakupljaöi suneaa prenosc odAbdullaha ibn Om€ra ibn el-Hattaba, radijallahu anhuma,\z inj.öi: Alloh je prc*leo i,etu *oia rynce dliIg kosu i ontkoja truii da joj se uplete tuila kosu
3
5
-.'€oe-* -.-€oe.-
Seihut-istm ibn T€imiij€
Takoder rijeti Poslanika, sallallahu alejhi vesellem: Onaj ko püje iz srebrene potude u svomstomaku potpiruie vattu Dlehennema.t Nekiuaeniaci to nisu stlogo zabranili,
Sedmo: Obaveza slijeilenja generalnog dokazaje postojeöa, a spominie se i drugaöiia predaja koianije ispravna da bi bila opreöna, Jer, to ie cili. Kaiesei Primiena ovoga u sluöaievima konsenzusa rrazilaienja iziskuje da pod prokletstvo udu nekikoiito ne zasluäuju,
Pa Ce se reöi: Ako je bliäe odredivanje(specificiranje - tahsis) suprotno temeliu, onda je injegovo Sire odledivanje u Euprotnosti sa temeliem.lz ovog opöenitog pravila se izuzima onaj ko imaopravdanje zbog neznania, iditihada ili sliiealenia.Ali ie propis syeobuhvatan za one koji nemajuizgovora, kao öto ie sveobuhvatan za sve primjereu kojima se udenjaci slaäu, Ovo bliäe odredivanje(tahsis) je manie, pa ie zato i preöe.
Osmot Ako termin protumaöimo u ovomkontekstu, onda on podrazumijeva razlogprokletstva. Na izuzecima se, zbog zapreke, neprimienjuie ovo pravilo. Onai koii neöto obetava iliprijeti neöim, niie obavezan da izuzima one na koje
) Buhari i Muslim prenose od Ummi Sclcme, radüalahu anha.
OPRAVDANIÄ ZÄ GRES(E VEUKIH U'ENIÄKA I IMAMÄ
se obeöanje ili pri.jetnja ne primieniuiu zbog nekog
razloga. Tada öe govor biti taöan,
A ako prokletstvo udinimo za djelo o öiioi
zabrani postoji konsenzus, ili proklinjemo zbog
uierenia koie se suprotstavlia konsenzusu, onda se
razlog prokletswa nespominie uhadisu. To opdenito
pravilo morase bliie odrediti. Ako je neophodno da
se bliie odredi u oba sluöaja, pridriavanie uz prvi je
preöe, jer se van)ötina govora s njim slaie i ne sadlZi
unutla3nia znaöenia,
Deyeto: Traii se negacija prokletstva onoga
koji ima izgovor.
Priie smo spomenuli da ie cili hadisa plijetnje
pojainjenje da je odredeno dielo uzrok plokletstva.
Ova pretpostavka glasir Ovo djelo .ie uzrok
plokletswa.
Kada bi ovo bilo reöeno, to ne bi iziskivalo
da se propis ostvari u sluöaiu svake osobe, ali bi
iziskivalo nastupanje razloga ako ga ne slijedi
propis, U tome nema zabranjenog, UstanoYili
smo pri.ie da pokuda neöe sustiti muditehida.
Mi öak kaZemo: Vedi je grijeh onoga koji dozvoli
zabranieno od onoga ko ga öini. Tako ie onai koii
ima opravdanie opravdan.
-*€ee*- --*€oe*-
V.SeihFl ßhm ibn Te,miie
Akosekaäer Pako öeonda bitikainien?poöinilacovog haramaje ili muditehid ili njegov sljedbenik, aniiedan od njih ne podlijeäe kazni.
Kai€mot Odgovor ie yiBeznaöan:
Prvo: Ct-lj je pojainjenje da dotiöno djelouzrokuje kaznu, svejedno uradio ga neko ili ne.
Ako se pretpostavi da nema onoga ko bi gapoöinio i da ie uslov kazne prestao, ili da postoiizapreka kazne za onoga ko ga ie poöinio, ne bise time smaniila vrijednost ovog djela u smisluzabrane, nego rni znamo daje ono zabranjeno i nekaga izbjegava onaj kome je njegova zabrana jasna.
Allahova milost prema onome ko poöini takvodjelo je da ima opravdanje i izgovor za njega. Kaoöto su mali griiesi zabranjeni, oni biva.ju oproiteniöuvaniem od velikih. To se odnosi i na sve zabraneo koiima postoji razilaienje uöenjaka.
Ako se dokaie daje djelo haram, i ako onai ko gaöini iz iditihada ili $liiealenja ima izgovor, to nas nespreaava da budemo uvjereni da je djelo zabranjeno,
Drugo: Pojalnjenje propisa ie razlog zaotklanjanje sumnje, dto spreöava nastupanie kazne.Nije cilj da opravdanje zbog uvjerenja bude stalneprirode, nego je, prema moguönost! potrebno da
OPRAVDANIA ZA GRESKE VELIKIHU'EN]AKA I IMAMA
nestane. Da niietoga nebibilo obavezno pojaönjavati
znanie, a ostavljanie ljudi u zabludi za niih bi bilo
bolje. Takoder, bilo bi bolje da se neiasna pitania
islama ne pojainjavaju.
Treöe: Pojainjefie propisa i priietnje razlog je
da se izbjegava zabranieno. Da niie toga, proöirilo bi
se prakticiranje ruinih d)ela.
Cetvrto: ()vajizgovor nije opravdanie osim kada
nismo u moguönosti da ga otklonimo. U suprotnom,
kada öovjek bude u moguönosti da spozna istinu, pa
u tome bude nemaran, nema opravdanja.
Peto; lmaljudi koji dotiöno djelo öine bez iditihada
koii im to dozvoliava, ili kao sljedbenici muditehida.
Za ovaj primier nastupa razlog priietnie ako ne
postoji posebna zapreka. Bit öe izloieni priietnii i ona
öe ih stiöi, osim da ih presretne druga zapreka u vidu
pokajanja, dobrih djela koja briöu loia i sl.
Ovo je, svakako, nesigurno, jer tovjek nekada
mislida mu njegov iditihad ili slijealenje muditehida
dozvoljava odreilen öin, pa u tome nekada pogodi
a nekada pogrijeöi. Me<lutim, u sluöaju onog ko
trazi istinu, a od istine ga ne odvrati slijealenje
strasti, Allah ne zaduäuje nikoga preko njegovih
moguanosti.
-*€oe** -.*€ce"-
sejhu-l,id,n ibn Teinijie
D€seto: Ako ove hadise gledamo shodnoniihovom vaniskom sadriaju i ako to uzrokuje daneki muditehidi mogu uöi pod prijetniu, te ako neuzmemo u obzir njihov sadriaj, to je onda uzrok dase neki mudztehidi svrstaju pod prijetnju.
Ako uzmemo u obzirobje pretpostayke, hadisjeonda liöen opreönosti i duznost je raditi po niemu.
Pojaönjenie: Mnogi imami su otvoreno rekli daje proklet onaj koii öini djelo u vezi s kojim postojirazilaienje, U takve se ubraja Abdullah ibn Omer,radijallahu anhuma. On ie upitan o öovieku kojise formalno oZeni da bi ta iena postala dozvolienaprvom muiu, a za to ne znaju ni Zena ni njen mui.Odgovorio je: To je preljuba, a ne bruk. Allah jeprokleo onoga kofomalt o vjenöa zenu da bi onapostala, dozvoljena prvom muiu, kao i onogakome se to öini, Ovo ie saöuvano od njega i drugihiz vitse predania,
Mealu niima je i imam Ahmed ibn Hanbel,Allah rnu se smilovao. On je rekao: Onaj ko ielitakvim braönim ugovorom tahlil, on je muhallil kojije proklet.
Ovo je preneseno od viöe imama u lazliöitimformama razilaienja u pitaniima vina, kamate isliöno.
-_*€@e*- ---€Cg.-
T
OPRAVDANIA ZA GRESKE VELIKIH U'ENIAKA I IMAMA
Ako se ö€rijatsko prokletstvo, i njemu sliöne
prijetnje koje su navedene u tekstovima, odnose
samo na ono u öemu se uöenjaci slaiu, onda su
proklinjali one koje nije dozvolieno proklinjati izato
zasluiuju prijetnju koja se prenosi u viöe hadisa.
Primjer su Poslanikove, sallallahu alejhi ve
sellem, rijeöi: Proklinjanje muslima a ie koo
njegovo ubistvo,'
Kao i njegove rijeöi koje prenosi lbn Mes'ud,
radijallahu anhr: Vrijedanje muslimana iegrijeienie, a niegovo awstvo neujerstvo.' .
Od Ebu ed-Derda'a, radijallahu anhu, prenosi
se da je öuo Allahovog Poslanika, sallallahu
aleihi ve sellem, kako govori: Oni koji vriieilaiu
naruödvojuöi öast d.fugih i koji proklinju neöe na
Sudniem d.anu biti zal.tg.rai niti iehidi.
Od Ebu Hurejre, radijallahu anhu, se prenosi da
ieAllahovPoslanik, sallallahu aleihive sellem, rekaol
Ne treba iskrenu öovjeku da druge proklinje.3
Muttefekun 'alejhi. Prodaja F dio duzes hadisa sabitaibn Ed-Dahhaka el-Ensari ja. ,adiJal lahu dhu. uz r i jcöi :Prc*tinjsnje ujenikaje *ao i niesovo tbistvoMuttefekun al.jhiMuslin
23
Seihut-ilt.m ibn Tejmire
Od Abdullaha ibn Mes'uda, radijallahu anhu,prenosi se da je Allahov Poslanik, sallallahu alejhi vesellern, rekao: Wrrik rcöe wijeAati, proklinlafr,bestidna djela öinitü, nitl ruZno govoriti.l
U drugoj predaji se katet Nijedan doiek neöene'to ,teosnovtno lnokleti, a da se proklztstvonede na njega $rovaliti.2
Ova prijetnja izreöena ie u vezi s proklinianiem.eak je retenor Onaj ko prokune onoga ko to nezasluiuie, sam ie proklet. Proklinianie je griieh iöovjeka izvodi iz istinoliubivosti, Sefa ata (zataganja),öehadeta (stepena öehida) i obuhvata one koiiprokliniu a na to nemaiu praya.
Kada onai ko radi djelo o kojern se utenjacirazilaze ne ulazi u ovai tekst, onda i nema pmvo nato. Onai koji proklinie uzrokovat öe o}'lr priietnju.Tako su muditehidi koii smatraiu da i hadisi u öiiempropisu ima razilaäenia naglasili da se ova priietniaoswarure.
I Tnmi i kaiE: Hadh le hasen. |\tuaed i Bühan t ELEdebtel-Mttfredu, t lhnHibban i llakitu.
2 Hsdis prenos€ Ebu Davu4 Tirnizi i Ibn Hibban u Sahihuod lbiAbbasa, ndijalahu aDhlma. Tckst hadisa glasi: ]vetJöovjek Je prokbo vjetar u prßuswu Altahoyog Poslaftika,sdldlahb aleihi ve se em, pa je o rckaot Ne pru*tiniiujct44jetj. niew to nat ir.no. Nljalat öouj* nede ne.!.on.ost oeano ptukHi. a da r. pm*te6tro n.cs na njqo
OPß]TVDANIA ZÄ GRESK! VILIKH UöINIATA I IMAMA
Ako se u oba sluöaja - i kada se kaZe da je
postupak o koiem postoii razilalenje obuhvaCenprijetniom, i kada se kaäe da to nije - moie
zakliuöiti i shvatiti neöto lto ,e pokudeno i
zabranjeno (na primjer, izvotlenie zakliuöka da ieproklet mudätehid koji dozvoli ono 6to je tekstom
zabranjeno, ili da ie proklet muditehid koii je
prokleo onoga ko ne zasluZuje da bude proklinjan),
onda znamo da se, ustvari, i ne ladi o neöemu Stoje pokutleno, i da .ie dozvoljeno takav tekst uzeti
kao argument; a ukoliko ni u jednom ni u drugom
sluöaiu nema loöeg zakljuöka ili pretpostavke, to
znaöi da nema niöta loöe u tome da se radi Do
hadisu.
Zato, kada se potvrdi njihova povezanost i zna
se da njihov ulazak pod prijetniu, uz pretpostavku
postoianja, iziskuje i niihov ulazak pod pri.ietnju
uz pretpostvaku nepostoiania, onda potvldeno
moie biti jedno od dvojer Postoianie obavezuieeeg
i obavezanog, a tada svi ulaze, ier kada postoji
obavezani postoji i obavezuiu€e. Ako nema
obavezujedeg, nema ni obaveznog. To je dovoljno da
se pitanie pobiie. Mealutim, u stvarnosti vieruiemo
da obie pretpostavke ne ulaze u priietniu, kao sto je
ustanovljeno.
--€Oe"- -*€[email protected]
Seihu'l-irte ibn Tejmiije
Ulazak pod prijetnju usloyljen ie nepostoianjemizgovora za odredeni öin. Onoga ko posjeduje
öerijatsko opmvdanie uopie ne obuhvata priietnia.
Muditehid ne samo da ima opravdanje, vei je inagraalen, Zato tu prestaje uslov ulaska pod prijetnju.
On pod nju ne ulazi, biö uvjeren daje hadis tumatenprema !?niBtini ili o niemu postoii razilaienje zakoie postoii opravdanje. Ova konstataciia je decidnai ne moie se izbjeöi, osim u jednom sluöaju,
Taj sluöaj je da neko upita: da su neki uöenjaciubijedeni u to daje dielo o koj;m postoji razilarenjeobuhvaöeno prijetnjom i da shodno svome uiereniuprijete podiniocima tog dijela... i griieöe u tomuvieleniu i za to imaju opravdanje i nagradu? Zatopod priietnju ne potpada onaj ko je neosnovanoproklet, ier se prietnia, po meni odnosi naproklinjanje za djelo o kome je donesen konsenzus.Ko proklete nekoga koga je, po jednoglasnom
miöljenju islamskihuöenjaka, zabranjeno proklinjati,
sam ee biti proklet.
A-ko ie u tom pitanju proklinjanje neöega sto
ie predmet razilaienia, neöe uCi u hadise prijetnje,
kao Sto i dielo u vezi s tijom dozvoljenosti postoiilazilaienie i njegov se poöinalac prokune, ne ulazeu hadise o priietnii. Kao 3to smo izdvojili razilalenje
-*€@e.- -.*€@e.-
OPRAVDANJA ZÄGRESKEVELIKIH UöENJAKA I IMAMA
iz prye priietnie, takotler ie izdvojeno i iz druge.Uvieren ie da hadisi o prijetnji, na ob.ie strane, ne
obuhlttaiu ovo razilaienje, niti u dozvol.jenosti
diela niti u dozvolienosti proklinjanja onoga ko ga
öini, svejedno vjerovao da je ono dozvol.ieno ili ne.
Ia, prema ove dvije preq)ostavke, nedozvoljavam proklinjanje onoga ko ga poöini,
niti dozvoljavam proklinianie onoga ko prokune
njegova poöinioca. Nisarn uvjeren da poöinilac,
kao i onai koii proklinie, ulazipod priietniu hadisa.
Netu oitro osuditi onoga ko proklinje kao 3to bi ga
osudio onai koji smatra da on podlijeäe priietnji.
Zapravo, njegovo proklinianie onoga ko poöini
djelo u kojem ima razilaienia, po meni ulazi uopdenita pitania idZtfüada. fa sam uvjeren da on utome gri.ie3i. Kao öto sam uyielen da griieöi i onai
koji to dozvoliava,
Tri su mi6ljenja prilikom razilaienja:
1. Dozvolienost.
,. Zabrana i stizanie prijetnje.
3. Zabrana koja nije popIadena iestokom pdie-
tniom.
fa odabirem treCe miSlienie, jer postoji dokaz
za zabranu djela i zabranu ploklinianja onoga kopoöini dielo uvezi s koiim ima razilaäenja uöenjaka,
Sejhu'l'i6ld ibn Teimijie
ali sam i uvjeren da hadis koii se navodi o priietnii
poöiniocu i priietnii prokliniaöu, ne obuhvata ova
dva spomenuta sluöaia.
Upitanom Ce biti reteno: Ako dozvoljava3 daproklinjanje poöinioca takvog djela ulazi u pitanja
idätihada, onda je dozvoljeno da to argumentilaj
vaniskim znaöeriem predaje. fer, u tom sluöaju
nismo sigurni od toga da znaöenie o koiem postoii
razilaZenje bude ciljano priietniom, a postoji i povod
za to, stoga ie obaveza postupati po hadisu.
Ako ne dozvoljavaö da to ulazi u pitanja
iditihada, onda ie niegoyo proklinianie izriöito
zabranjeno.
Nema sumnje da onaj ko plokune muditehida
na izriöito nedozvoljen natin sam ulazipodprijetnju
koja se navodi o onome ko proklinje, pa makar za
to iznosio tumaöenia poput onih koii su prokliniali
neke isplavne plethodnike (selef ).
Potvrtluje se da je kruienje nuino, sveiedno
izriöito zabraniivao proklinianie onoga ko poöini
djelo o ko.jem postoji razilaienie ili razilalenju
nalao tu mjesta, Toje uvierenje koje sam spomenuo.
Dokazivanje tekstovima ne odbacuje se niujednom
od ta dva sluöaja. To ie sasvim iasno.
-',€@e*- -.*€@e*-
opRAvDÄNIÄ z^ GRES(E VELIKH UöENIAKA I IMAMA
Niemu Ce, takoder, biti leöeno: Ne Zelimo do-
kazati da ie ono u vezi s öim postoji razilaäenje
obuhvaCeno pliietniom, nego äelimo ostyariti argu-
mentaciiu hadisom o priietnji u sluöaju razilatenia
uöenjaka, Hadis donosi dva pravila: Zabranu i pri-
ietniu. Ono üto si spomenuo iskljuöivo je podloäno
negaciji niegova dokazh?nja o priietnii.
Ovd.ie se Zeli reii: To je samo poja5nienje
niegova dokaza o zabrani. Ako uslovi! da hadisi oprijetnii onome koji proklinje ne podrazumijevaju
ploktinjanie o koiem postoii razilaäenje, onda za
proklinianie o kojem postoii razilazenie ne preostaje
dokaz njegove zabrane. A mi o tome govolimo, tojest, o proklinjaju o kojem postoji razilaienje. Ako
nije zabranieno, onda je dozvoljeno.
lli Ce biti reöenor Ako se ne uspostavi dokaz za
njegovu zabranu, niie ni dozvolieno vierovati da je
zabranjen, a to iziskuie da se smatra dozvoljenim.
To su hadisi o proklinjanju onoga ko poöini neko
djelo. Uöenjaci se razilaze u pogledu dozvole njegovaproklinjania. Nema dokaza za zabranu proklinianja
prema ovoj pretpostavci. Zato ie duinost postupati
prema dokazu koji nema opreönog i koji uslovliava
dozvolu proklinjanja. A to samo poniitava
postaüeno pitanie.
Seihü-l-islan ibn T€jniije
Ta problematika predstavlia se onome koji sdruge strane pita! Je!, veöina tekstova koii zabraniuiuproklinianie sadrZi i prijetnie. Ako niie dozvolienodokazivati tekstovima o prijetnji u vezi s koiim postojioziaienje, nije dozvol.jeno ni dokaziyati niima usluöaju proklinjanja o kojem postoji razilaienie, kao8to smo poiasnili. Ako bi rekao: Ja konsenzusomuöenjaka dokazujem zabranu proklinjanja!
Bit ie mu reöeno: Konsenzus je donesen upogledu proklinjanja odredene osobe, a proklinjanjepo osobinamaie dozvoljeno, bez razilaäenja.
Prije ie redeno da proklinjanje po osobinamaniie uslovda kletva sustigne svakog po.jedinca s tomosobinom, osim ako za to budu ispunjeni uslovi inestanu zapreke, a to nije tako kao öto mislis.
Bit Ce, takoder reöeno: Svi dokazi koii ukazuiuna zabranu prakticirania ovih hadisa u sluöajuslaganja uöenjaka ovdie su navedeni,
Oni pobiiaju to pitanje, kao i njegovu osnovu.
To niie iz nastojania da se dokaz utini jednirn
od uvoda za drugi dokaz. Kako bi se reklo: Ovo iedodatak, a postoji samo jedan dokaz.
Ovim se Zeli poiasniti da je zabranjeno djelo nakoje su oni rnislili uvjetovano u obie pretpostavke,
OPRAVDANJA ZA GNESKEvEU(IH UEENJA(A I IMAMA
i tada nede biti zabranieno. Tako öe jedan dokaz
ukazati na razila',enje u tekstovima i da u njemu
nema zabrane. Nije nemogude da dokaz za ieljeno
bude i dokaz za neÄto dlugo, iako ie obo.ie, uswari,
u uskoj vezi.
Jedanaesto: Uöenjaci se slaiu da ie duZnost
postupati po hadisima priietnie koji nalaiu
zabranu.
Neki su iznijeli suprotno miölienie, samo o radu
u skladu s hadisima pliietnie koii se plenose od
jedne osobe (ahad ha.disi).
U zabrani ne postoji razilaienje koje se moie
uzeti u obzi!.
Utenjaci iz reda ashaba, tabiina i pravnika
posliie njih, neka je A.llah sa wima zadovoljan, u
svoiim obra€anjima i knjigama su tim hadisima
algumentilali svoie stavove prilikom razilaienja.
Kada bi u hadisu bila kakva plijetnja, to bi bio joö
veti razlog da se uspostavi zabrana prema onome
3to srca poznaju. Taloder, spomenuli smo prije,
napomena o davaniu prednosti miölienju onih koii
poshrpaiu u skladu s ovim propisom i uvjereni su
u priietniu. To je miBljenje veöine. Prema tome, ne
moie se prihvatiti pitanie koie je suplotno onome o
öemu se slaäe vetina uöenjaka,
-.-€@B>"-- -.*€@e*-
S€jhu'l'irlam ibr rejnijj€
Dyanqestoi Tekstovi o prijetnji iz Kurhnai sunneta Eu brojni. Dutnost ie o niima govoritigeneralno, bez specifiönog spominjanja odredeneosobe. To iest, da se kaiet Ovdj je proklet.llL On je usrdübi Allahovoj, on zasluZuje DZehehnem,,
Naroöito ako ta osoba ima posebne vrijednostii dobra djela.
Svi ljudi, osim vjerovjesnika, neka je na njih salavati selam, mogu poöiniti male i velike griiehe, a uzto mogu biti iskreni, öehidi ili dobri ljudi. Prije jeredeno da posljedice grijeha mogu izostati putempokaiania, traienia oplosta, dobrih djela, nedadakojima se potiru gri.iesi, Sefattom ili öistomAllahovom voljom i milodCu.
Ako bismo govolili u skladu s onim sto oyi aietii iziskuju:
t:t tri; o i'ßu-6iß ;tgt t,,t i, ;iU rNÄt :\ )d.t:ais'jai
Oni koji bez ikakva prava jedu imetke sboöad,i- doista jedu ono lto öe ih u vatru dovesti I oni öeu ognju gorjeti.l
OPRAVD,TNIA ZA GRESK! VELIKIH UEINIAXA I IMAMA
tA 6fijt; t31'r;ii-ß rE'Jtej 5 ;Siit ra r;i Y
A onoga ko se buda prctiv Allaha i Poslanika
Njegova dizao i preko garrica Niegovih lrropisoprcIQzio - Ott öe a voba ba.iti, u kojoi öe vjeöno
ostatij niega öeka $amna patnia"'
ii v1.p"üu g;,:<rriiÄt o iJ "l' *lu frc' ai i1 $z;'ti 1x',t 3 gt,tt i ü" i:'q'ö,<t',N !ä ij:: wi EtiJt !) !* vt4t &
I .t:*ri t t ,y .;t,'o1i3
O vjernici jedni drugima na nedozvoljen naöinimonja ne prisvojaite, - oli, dozvoljeno vqm ietrgovütje uz obostrqnt pristd,nak - i iedni fuugene ubijojte! AUah Je, doistq prcma vqma milastiv,Onogo ko to nepraviöno i naöilrlo uradi - Mi öemou vqfiu ba.iti, to ie Alhhu lahka3
Navest iemo hadise Poslanika, sallallahu alejhi
ve sellem:-Allah je pokleo onoga ko pije vino'.. ,-Ko je reposluöan prema rod,itpljima,,, ,-Ko mijeüa granice na zernAünim posiedirfla...,a
Efl-Nßa', 14.En-Nisa', 29 i 30Ahmcd Muslim i Nosai prcno* od Aliie, radijallahu aüu:Neka AUoh prohune onoga ko pnkwe svoiz toditelje,
2l4I En-Nisa', 10.
-.*€@e"- --€@e.-
wSejhu-l-islü ibn Teimij,e
-Nekd AUah prokune krad\ivca"..,\-Allah je prcklao onogo ko uzima kam.ttu, ko
je da,je, ko svjedoöi pri kamotnom ugovolt i ko gazapisaje,,.,'�
-Allah je prokleo otoga ko utaji zekat i ko gauskraöuje..,7
-Ko u Medini novotsriju uvedc ili dadneutoöiite novotafl4 neka je na niego proklctstvoAlla,ha,, meleko i svih Audi! a
de*a Foku e owga *o p nese trieu nino A ahu, "ekaprohune onoga ho da utoüite novotutu, i neka prckuneorcsa ho hienja stunice zen'tjßt'ih posjeda.Mutiefcloln alcjhi. Hadisje dio prodajc troja sc prcnosi od EbuHurejre, radüallahü anhn: Neha AIah prchü,,e *runrjivcahoji ü*rude iaie pa nu üos tosa bude oaieöena nkq, itit*tude konopac pa nü i zUog toga bude odsjeöena nlka.Tabcrani od Ibn Mes'uda, radijanahu annu. prcnosi ga iMuslin od Däbira, radijallahu aüu, rtjeöana: A\ahovPoslanik le prokleo onoga ko uzirna kamatu,.,Atllllcd u Müsn nu, sa dva lanca od kojihjc pwi slab zbogEt-Harisa €l-Ea'vera, a drugi jc ispravan. On glasi: Rekaojc Abdullah: Onai kojt uzima kamath ko ie dale, ko j.zapisuje i ko svjedoräi tnm ugpwrtt ako budu znali za niu;one koje tet 'viraiu t koje tfaZe da in se ta uiini, onai toirutaii zekaq o aj ko se odmetne nakon HiAZre odlazeöi upustlniui svi sq jezikom Mahammeda, sallauahu aleihi veselent prokbti na SuAnje danbMuslitr! str. 99s, od Encsa radijallahu al1hu. poeütr tcksthadisn glasi. AIah od njega ns S'atnjen da u neöepnnin niobayere ni nofu ni ir*up\ canncüo '.ustit'.a,,a je jedna.Pod njon inajü pmya ü4niii slojdi dt/t,,o. Ko btut tvtdioda na je neho dngi otac, a on to nüe, iti tude idio da na jeeko dngi robovlaldi*, n*o je na njeg pm*let tvo A,rahq,
nebka i svih ütldi AUah od njesa na Sudnjen dana neöepnnin ni obave.na 4icla, ni MJite, o ni ishup.
opRAvDANIA zA GREaKE VELIKIH UaENIAKA I IMAMA
-Ko budcvakao svoju ocljeöa po zemvi iz ofiiesti,Allah nece u njega poglaclati ra Sadniem dana.s
-U Dlennet nede uli onaj u öijem srca bud,e
trwrka ohola;ti.6-Ko ras vara niie nai.7-Ko budp tvrdio da mu je neko drugi otaa, a.
on to nije, ili da mu je neko drugi robovlasnlk,
njemu ie DZennet zobw tens-Ko se za*ate ldZnom zaklßtvom koko bi
uzeo dto ime*a rnuslimana, srest 6e AlIaIta Koji
öe biti srdüt na njega."-Ko dozvoli imetak öoviekd muslimarro t4
IaZlom zakletvont Allah ma je obavezao vatru i
zabrdnio mu DZennet,ro-U DZennet ne:ce aöi onaj ko prekidarodbinske
veze! rr
5 Ahme4 Buhari, Mblim, autori suncna od Ibn onerandijallahu anhuma.
6 Muslim, str. 93, od Abdullaha ibn M€s'uda, radüallahuanlru. Izbor iz Sahihu Muslima br. 54.
7 Thnizi, sa navedonin rijcöima. Muslim u svon€ Sahihuptetusi: Ko raru nüe nai.
8 Ahmcd. Buhari. Muslim.9 Abmc4 Buhari, Muslin i sakupljaöi sunena od EI-Es'asa
ibn Kajsa i Abdullaha ibn Mcs'uda, radijallahu anhum.10 Prenosi Muslim, str. 122, od Ebu Umamc, a njeöi hadisa
sn: Ko zakletton usk|dti pruvo nusrinma, AIIah "'t jcodrcdio Vo,n i zabftnio D,ennel
ll Muslin u Sahihtl, str 1981, kao i B\hari ! EI-Edebu el-Mufredu. Ahr cd, Buhari, Ebu Davud i Tirmrzi ga prcno*ÄjeEimat U Diennet neöe uöi o,'aj ko kila tulbins*e eezz.Izbor iz hadisa Sahihu Muslirn, I 76s.
-*€@@"- --*€@e"-
S€jhul-irLh ibn rejmu.
Ni.ie nam dozvolieno da posebno preciziramoosobu zbog öinjenja spomenutih djela. Kaiemo daje odredena osoba pala pod iednu od ovih priietnii,ali postoji mogutnost pokaiania i drugih naöinapotiranja ove kazne.
Nije dozvoljeno reCi da nam nije dozvoljeno redida ovo povladi za sobom proklinjanje muslimana,ummeta Muhammedovog, iskrenih i dobrih liudi.
KaZe se: Kada od iskrenog i dobrog öovjekapoteknu takva djela, onda se za njega mora nadizapreka (opravdanje) koia spleöaya ostvarenjepriietnie, s tim da nien uzrok postoji.
Onaj koji öini spomenuto i rnisli - na osnovusvoga idätihad,a, taklida (slijetlenia drugih) ili neöegdrugog - da je to dozvolieno, u krajnjem sluöajumoie da pripada vrsti iskrenih koje nede sustitipriietnia zbog zapreke, kao öto pri,etnia nede stiöizbogpoka.janja, dobrih djela i drugo.
Znai da je ovo put koiim treba idi. Osim niegapostoje dva podla pravca.
1. Miölienie da Ce prijetnja sti6i svakogpoiedinca posebno. Oni se pozivaju na tekstovekoii to iziskuiu. Oyo je gore od miöljenja haridlija,mu'tezila i drugih, koji su ljude zbog velikih grijeha
opRAvDAMA zA SR!5KE vELlKlH UöENIÄKA I IMAMA
izopdavali iz yjere. Niötavnost tog miöljenja je nuinopoznata u dini-islamu, dokazi za to su jasni i nisu
ovdie predstavlieni.
2. Ostaüanje miÄljenia i postupanja po ovimhadisima Allahovog Poslanika, sallallahu alejhi vesellem, misledi da njihovo praktikovanje uzrokujevrijetlanie onih koii postupaiu suprotno niima.To ostaüanie vodi u zabludu i prikljuöivanje
sljedbenicima Knjige koii su svoje sveCenike i monaheuzeli za bogove mimo Allaha, kao i Mesiha sina
Meljeminog. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je
rekaot Nisu ih oboäavali, ali su im oni dozvoljovali
zabranJeno, pa su ih slijedili. zabruüivali su irldozvoljeno, pa su ih opet slijedili,L
Takoder, vodi u pokornost stvorenjima u
netemu öto je nepokornost Stvoritelju. Vodi u ruäne
ishode i posljedice, te pogregnom tumaöeniu iasnihriieöi Uzvisenog:
I Alüne4 Tirmizi i lbn Di€rn iz prodaja Adi.ija ibn Hatina,radüalahü anhu, koji je uiao kod Allahovos Poslanika,sallallahu alcjhi vc scllcn, dokjc uöio aj€t:
( rt ö,!, jU\:J ä'i'.,t itY;;ii'ßttS'oje sa !yeeni*e i,nonahe uzdi za bogove ni oA ahu,r&ao sa$idddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddddOni ih ,thu oboZavak! OdAovo;o j.: NapNb,oni su in.abrunjirati dozvoli,to, a do.roljat'ali zrbnnieno,pa su ih ßtihttiti To je bito njihoeo Mteanie srecenika
---€@B>*-- -.-€[email protected]
S€jhui'i5lah ibn T€jmijje
. ( ' , , . i . ' , , . , , : ' , i . ' - . t , . i : ' ,f ' oJ,r ot.Jt tt'.bt t 4r' 'r+:, 'r..f.iijr \ä q )
# it ü,)ti at Jri,! j :,i j. AE öp 31( .\,.t ;,*' ;r,V ;y ;,t Ftt jlSi;
O vjentici, pokolavajte ee Allahu i pkorar,ojtese Poslanlku i pred.stovniaima valirn" A ako te uneöemu ne slalct4 obrattte se Allahu i podaniku,
ako vjerujeb u Allah i u orraj sviiet, to vdm je boljei za vas rje[enje ljeple,I
Zatim, udeniaci se mnogo razilaze, lJ vezisa svakom predajom u kojoj se izraäavaju oitremiere postoii razilaienje. Ostavljanje tih rijeöi,il, apsolutno, ostavlianie postupanja po niima,uslovljava da iz ove zabrane proistekne nejto ötoie ve6e da bi se moglo opisati kao neierstvo iliotpadniltvo od viere. A-ko ova zabrana niie veöa odonoga priie, onda niie ni manja,
Neophodno je da vieluiemo u ciielu Kniigu,da slijedimo ono lto nam ie objavio na! Gospodar.Nedemo vierovati u jedan, a ne vierovati u drugidio Kurhna, Neka naSa srca ne budu nemarnaprema slijetleniu nekih sunneta i neka ne bjeäe odniihova prihyatania zbog opretnih obiöaia, tradiciieipohota. To predstavlja izlazak s pravogputa na putonih na koie ie izlivena srdlba i koji su zalutali.
I En-Nisa',59
OPRAVDANIA ZA GREJK! \'!UKIH UCTN'A(A I IMAMA
Neka nas Allah uputi na rijeöi i djela ko)a On
voli i öime je zadovolian, na ono lto je dobro i spas
za nas kao i za we muslimane, Neka je slava Allahu
Gospodaru svih wjetova.
Neka ie salavat i mlogostruki selam na
posljednieg Vjerovjesnika, Njegovu porodicu,
ashabe, njegove supruge - majke viernika, te na one
koji ih slijede u dobru srre do Sudnjeg dana
-*€[email protected] -.-€@9*-
[-ry'I
oPRA\.DANIA zA GREaKE WLIKIH UCINIAKA I IMAMA
SADRZAJ:
Biografija autora ..................................................................... 5
Predgovor arapskom izdan u . ... ..... . . . . ..... .............. II
Privrienost uöenjacima.................................................... 17
Saglasnost uöenjaka da je obaveza slijediti
Poslanika, sallallahu alejhi ve seIlem ........................... l8
Opravdanje za ostavljanje hadisa ................................ I 8
Razlog za ostavljanje hadisa ........................................... l9
Prvi ruzlog. Daimalj.i, njje öuo za hadis...................... l9
Drugi razlogDahü\s dode do imama, ali kod
njega nije potvrden ............................................................29
Treöi razlog U.tlerenje iz id2tihada
da je hadis slab ....................... . . .-------- ---.......... 31
Cenrti razlog Neb imami su za prihvatanje
predaje koju prenosi samo jedan povjerljivi hafiz
hadisa postavili odredene uvjete koje nisu postavili
drugiimami. -----......33
Peti razhg Dahadis dode do imama i on ga
powrdi, ali ga 2aboravi .................................................... 34
--*€@e"-
T-ii
Sejnu'Lirl@ ibn rermjjje
Sesti razlogNepoznavanje öinjenica na koje hadis
ukazuje ili aludira ......... .......................................................37
Sedmi raziog: Uvjeren;e imama da hadis ne ulazuje
na odredeno znaöenje . ....................................................... qZ
Osmi razlog Uvjerenje imama da odredenom
semantiökom dokazu kontrira dokaz koji govori da
tai semantitki dokaz u sustini nije ciljan .................. 43
Deveti razlog: Uvjerenje da hadisu oponira neki
drugi dokaz koji ukazuje na slabost tog hadisa ...... 44Deseti razlog Oponiranje dokazu neöim Sto
ukazuje na njegovu slabost, ili derogaciju ................. 47
Argumenti koje ne znamo za ostavlianje
rada po hadisima .......... ....................................................... 49
Greike mogu biti u miöljenjima uöenjaka, a ne u
Äerijatskim doka2ima..................................................... 49
Vierodostojan hadis ne oponira niöijem miöljenju .... 5 t
Dali ce uCenjak biti kaZnjen za ostavljanje hadisa
üja se vjerodostojnost ustanovila naknadno........... 5l
Namaz u beni Kurejzi .. ..............---------....... 54Dalise opteruLi propis moze utiniti specifianim
putem analogije ................................................................... 54
Bilal, radijjallahu anhu, je prodao öetiri pregriti za
dvije pregriti datula................,............................................54
OPRAVDANJA ZA GRISKE VELIKH UöENJAKA I IMAMA
Ibn Hatimovo razumijevanje aieta o postu.............. 55
Davanje fewi bez 2nanja................................................... 56
Tumaöenje koje je odbacio Allahov Poslarux,
sallallahu alejhi ve sellem .................................................. 56
Zapreke o süzanju prijetnje...............................,.,...........57
Ostavljanje rada po hadisu je u tri oblika ................. 58
Granica na kojoj se üeba zawiiti idttihad .............. 59
Mine vjerujemo da su imami nepogriieÄivi.............. 60
Obaveza obznanjivanja rada u skladu
savjerodostojnimhadisima..............................................61
Hadisi kategori&og seneda i metna........................... 6l
Hadisi tiji je smisao vanjski a nije kategoriöki...........61
Razila2enje o ahad hadisima .......................................... 62
Razilaäenje o tome dali je njihov
smisao kategoritan ............................................................ 62
Ai3a, radijallahu anha, odbacuje
postupakZejidalbnArkama............................................65
Smislovi Ajünih, radijallahu anha,
rijeöi o prijetnji ............... ....................................................... 6
Greika u uvjerenju ............................................................. 68
Rad pohadisima koji sadrie prijetnju ........................ 70
Primjeri o uslovimai zaprekama prijetnje.................. 70
---€@e"- -*€OP*-
Sejhut-illan ibn rejhtje
Poglavlje koje obuhvata sve sto je zabranieno ........ 78
Tretman proglaiavanja daje neito haram ............... 79
Odgovor onima koji kaäu da se hadisi o prijetnji
odnose na sluöajeve razilaäenja................._.................. g0
Aspekti odgovora ................................................................ g0
Prvi: äbrana kao kategorija.......-.------__--- g0
Drugor Konsenzus o tretiranju nekog dje1a.............. 8l
Treöe: Forma obraöanja ..................................................82
Cetwto: Nuznost argumentovanja hadisom ......... 83
Petor Sveobuhvatnost obraöanja...._............................. g5
Sesto: Tekstovi o formama razilaZenJa...................... 86
Sedmo: Obaveza slijedenja
generalnog dokaza ...... .......................................................92
Osmo: Sta podrazumjeva termin.............................. 92
Deveto: Negiranje proklinjanja u sluöaju
onoga ko ima opravdanje ................................................ 93
Deseto: Smislovi hadisatraiu................................... .... 96
Serijatski dozvoljeno proklinjanje
i druge prijemje ............. ........ . ..........1..---*---'-......... t,
Tri miiljenja o proklinjanju poöinioca neöega
o aemu postoii razilaZenie .............................................101
opRAvDAN,A zA GRESKE vllü<rH UcENJAKA I rMAMÄ
lbn Tejmije odabire zabranu koia nije
popraiena iestokom prietnjom................................ 101
Da li se konsenzusom uöenjaka dokazuje
zabrana proklinjanja.... .....................................................104
DuZnost je postupati po hadisima prijetnje
koji nalaZu zabranu .......................................................... 105
Tekstovi o prijetnji iz Kur'ana
su generatu ........................... _. _................................... 106
Neki hadisi o prijetnji ................................................. 107
Dva podla pravca ............................................................. 110
\4erovanje u objavu u potpunosti ............................. 112
--*€@e*- --€@e"-