dugotrajna srpska hipnoza

M I T S E V R A ] A K U ] I

WILHELM REICH I MASOVNA PSIHOLOGIJAPi{u i govore: Ivan [iber, Gvozden Flego, @arko Puhovski

dvo t j edn i k z a ku l t u r na i d r u { t v ena zb i van j a � zag r eb , 16 . t r a vn j a 1999 , god i { t e I , b ro j 5� c i j e na 8 ,00 kn��

KKosovo 1999osovo 1999

Tko kogadizajnira

stranica 18-19

Glazba:

20.Muzi~ki

biennalestranica 32

Urbanizam

Zelenilo zajavnost

stranica 27

Razgovor:

TzvetanTodorov

Gramatikahumanizma

stranice 38-39

Knji ni~ki fond

Knjige naloma~i

nemarastranice 16-17

Kosovo1999

Pi{u:Noel Malcolm, Ali Podrimja,

Mirko Kova~, ZoranRadulovi}, Boris Maruna,

Bora ]osi}, @eljka ^orak, IvanPadjen, Jak{a Ku{an, NenadPolimac, Mirko Gali}, Pavle

Kalini}, Jurica Pavi~i},Zdravko Mr{i}

stranice 3, 6-15 DUGOTRAJNA SRPSKA HIPNOZAIvo @ani}

ISSN 1331-7970

OKVIRZA

MASU

K o s o v o 1 9 9 9

PRETPLATNI LISTI]izrezati i poslati na adresu:

dvotjednik za kulturna i dru{tvena zbivanja10000 Zagreb, Hebrangova 21

@elim se pretplatiti na zarrez:, 6 mjeseci 96,00 kn s popustom 80,00 kn

, 12 mjeseci 192,00 kn s popustom 160,00 knKulturne, znanstvene i obrazovne ustanove te stu-

denti i u~enici mogu koristiti popust:, 6 mjeseci 70,00 kn

, 12 mjeseci 140,00 knZa Europu godi{nja pretplata 100.- DEM, za ostale

kontinente 100,00 USD. PODACI O NARUÎTELJU

ime i prezime: ____________________________

adresa: __________________________________

telefon/fax: ______________________________

vlastoru~ni potpis: ________________________

Uplate na ìro-ra~un kod Zagreba~ke banke:30101-601-741985. Kopiju uplatnice priloìti listi}u.

dvotjednik za kulturna i dru{tvena zbivanja

adresa uredni{tva:Hebrangova 21, Zagreb

telefon:4855 578, 4856 401 (ku}ni 123)

fax:4856 459

e-mail:zarezªsoros.hr

nakladnik:Druga strana d.o.o.

za nakladnika:Boris Maruna

glavna i odgovorna urednica:Andrea Zlatar

zamjenik glavne urednice:Dean Duda

redakcijski kolegij:Boris Beck, Grozdana Cvitan, Nikica Gili}, Nata{a

Govedi}, Giga Gra~an, Agata Juniku, Pavle Kalini},Vi{eslav Kirini}, Tanja Kova~evi}, Branimira Lazarin,Katarina Luketi}, Branko Matan, Jurica Pavi~i}, Iva

Ple{e, Du{anka Profeta, Dina Puhovski, Sr|an Raheli},Sabina Sabolovi}, Ana Schmidtbauer, David [porer,

Igor [tiks, Davorka Vukov Coli}grafi~ki urednik:

@eljko Zoricalektura:

Marko Plavi}priprema:

Kolumna d.o.o., Zagrebtisak:

Novi list, Rijeka, Zvonimirova 20aTiskanje ovog broja omogu}io je

Institut Otvoreno dru{tvo Hrvatska

Cijene oglasnog prostoraredovna u prvih 5 brojevacijena zarreza

1/1 stranica 6600 kn 4400 kn1/2 stranice 3700 kn 2500 kn1/4 stranice 2100 kn 1300 kn1/8 stranice 1200 kn 700 kn

gdjeje {to

Zarezi

Info: travanj 1999. , Sabina Sabolovi}, Agata Juniku, Marcella Jeli}, Dalibor Talaji}, Sr|an Raheli}, Davor Hrvoj4Najave: travanj 1999. , Agata Juniku, Dina Puhovski 5

U spomen: Ivan Hetrich , Nenad Puhovski 5Tema: Kosovo 1999.

Neovisnost je jedino rje{enje , Noel Malcolm 3Kriv je Albanac , Ali Podrimja 3

Razgovor s Ivom @ani}em: Dugotrajna hipnoza , Agata Juniku 6Nema kraja kraju , Mirko Kova~ 7

Srpske soli na rep , Zoran Radulovi} 8Vr{e na moru , Boris Maruna 8

Sumrak ironije / Bekstvo u Egipat , Bora ]osi} 9Mit se vra}a ku}i , @eljka ôrak 9

Razgovor s Rankom Petkovi}em i Radovanom Vukadinovi}em , Omer Karabeg 10Pravni paradoksi intervencije , Ivan Padjen 11

Izgubljena prilika hrvatskog novinarstva , Jak{a Ku{an 12Posljednji balkanski rat? , Zdravko Mr{i} 12

Kapetan Le{i protiv balista , Nenad Polimac 13(M)u~iteljica ìvota , Mirko Gali} 14

êkaju}i kopnene snage , Pavle Kalini} 14Centar{ut iz Srbije , Jurica Pavi~i} 15

Politika & kulturaRupa na demokratskoj svirali , Sr|an Dvornik 15

Knji`nice grada Zagreba , Davorka Vukov-Coli} 16

Svaka politika stvara jame , Igor Lasi} 17Razgovor s Draganom Paveli}em: Traume rata , Grozdana Cvitan 20

Likovnost i urbanizam

ZGRAF , Dejan Kr{i}, Mladen Ore{i}, Sanja Rocco, Boris Ljubi~i}, Sabina Sabolovi} 18Zelenilo za javnost , Fedor Kritovac 27

Razgovor s Novim kolektivistima , Branka Stipan~i} 28Film

Ne~astivi u videoteci , @ivorad Tomi} 30Ta divna stvorenja , Nikica Gili} 30La`na nezavisnost , Nikica Gili} 31

Filmske publikacije , Bruno Kragi}, Igor Tomljanovi} 31Glazba

20. Muzi~ki biennale Zagreb: Program , 32Razgovor s Berislavom [ipu{om , Branimira Lazarin 33

Continental Megastore , Branimira Lazarin, Dina Puhovski 32Okus glamoura , Zrinka Mati} 33

Razgovor s Vlatkom Stefanovskim , Dubravko Jagati} 34Kazali{te

Pisma iz podzemlja , Lada âle Feldman 35Vijori, a nije zastava , Nata{a Govedi} 36Smotra ruskog glumi{ta , Jasen Boko 36

Hrvatsko i londonsko kljucanje , Borivoj Radakovi} 37Razgovor

Tzvetan Todorov: Gramatika humanizma , Yvan Leclerc 38Kritika

Krunoslava u kilobajtima , Zoran Kravar 40Demokrature , Ton~i Kursar 41

Magovi i leksikografi , Seid Serdarevi} 41Sje}anja na partizanski rat , Sr|an Vrcan, Jadranka Pintari} 42

Patologija knjièvnog mentaliteta , Gordana Crnkovi} 43Zarezi

Reagiranja , Jurica Pavi~i} 44Po stihu � 1,60 kn , @eljka ôrak 44Bodljikavo prase , Giga Gra~an 45

êtverogodi{nje novoro|en~e , Du{anka Profeta 45Ukratko , Katarina Luketi}, Anita Zlomisli}, Sabina Sabolovi}, Rade Jarak, Ana Kozmina 46

Eurozarezi , Dalibor Davidovi}, Sabina Sabolovi}, Sr|an Raheli}, Gioia-Ana Ulrich 47HKZ u [vicarskoj , Zdravko Radman 47

Slike vremena

Predstavljamo fotografe , Jasenko Rasol 48

��

TEMA BROJA: OKVIR ZA MASUPriredio David [porer

Doga|anje mase , @arko Puhovski 21Induciranje mr`nje , Gvozden Flego 23

Tribina: O masovnoj psihologiji ju~er i danas , 24Uvidi i zaslijepljenosti , Ivan [iber 26

Naslovnica: Izbjegli~ki vlak s kosovskim Albancima na putu prema makedonskoj granici. (foto: Darko Bandi}/AP)

Kosovo je bilopod vla{}u Beo-grada kra}e odjednog ljudskogvijeka

Noel Malcolm

Da je Flaubert danas ìv, osobito biga zanimala politika Zapada na Bal-kanu. Oduvijek ga je odu{evljavala

jedna vrsta prihva}ene mudrosti koja sepostupno gubi u otrcanim frazama, kli{eji-ma i izrazima ~iste gluposti � u onome{to je ljupko opisivao kao la betise.

Pro{ireno izdanje njegova Rje~nika pri-hva}enih ideja moralo bi uklju~ivati nekoli-ko novih natuknica preuzetih od kroja~azapadnja~ke politike za vrijeme rata u Bo-sni:

»Balkanski narodi: proèti drevnom etni~-kom mr`njom. Ne mogu prestati me|usobnoratovati.«

»Zra~ni udari NATO-a: potpuno neu~inko-viti bez angaìranja stotina tisu}a NATO-vihkopnenih snaga.«

»Naoruàvanje `rtava: izjedna~ava mogu}-nost ubijanja. Samo produàva rat.«, i takodalje.

I recentniji doga|aji dodali bi nekolikonovih natuknica:

»Autonomija Kosova: mora biti vra}ena.«»Neovisnost Kosova: opasna i destabilizira-

ju}a; dovela bi do novog balkanskog rata.«Te dvije prihva}ene ideje na{i politi~ari

i diplomati stalno izjavljuju; {to ih se vi{eponavlja, to se rje|e dovodi u pitanje nji-hova istinitost. Je li mogu}e da su te poli-ti~ke pretpostavke pogre{ne kada se mini-starstva vanjskih poslova svih ve}ih sila naZapadu s njima slaù?

Iskustva u Bosni pokazuju da je odgo-vor na to pitanje: jest, vrlo lako. Potrebno jeozbiljno razmisliti o mogu}nosti osamo-staljenja kao dugoro~nom rje{enju kosov-ske krize. Ako su, a to je moje mi{ljenje,vanjskopoliti~ki krugovi ovaj problem po-stavili posve pogre{no, posljedice bi u smi-slu stabilnosti Balkana i skupe intervencijeZapada � da i ne spominjem ìvote tisu}alokalnih stanovnika � mogle biti goleme.

Inzistiranje Zapada na autonomiji kaojedinom rje{enju, zapadnim je diplomat-skim krugovima i kosovskim Albancimave} stvorilo probleme. Poruka koju jepredsjednik SAD-a Bill Clinton slao srp-skom vo|i Slobodanu Milo{evi}u glasi:»Napast }emo va{e snage na Kosovu i, ubiti, krenuti u rat protiv vas u ime Albana-ca � a nakon {to porazimo va{u vojsku,okrenut }emo se Albancima i re}i im da sevrate pod va{u vladavinu uz malu regio-nalnu autonomiju koja bi ih trebala u~initisretnima.« Milo{evi} je zasigurno znao ko-liko je to nelogi~no, pa je zato i isklju~ivaomogu}nost vojnih udara.

Sada, me|utim, kad su napadi u pu-nom zamahu, nelogi~nost je jednostavnoprenesena na zapadnja~ke dogovore s ko-sovskim Albancima. Na{ je cilj bio uvjeritite Albance da pregovoraju za autonomiju ini{ta vi{e. No budu}i da velika ve}ina Al-banaca na Kosovu èli neovisnost (za kojusu masovno glasovali na neslu`benom re-ferendumu jo{ davne 1991.) sve zapravonalikuje na novi oblik primjene principa»podijeli, pa vladaj«: Zapad }e podijelitikosovske Albance, a Milo{evi} }e i daljenjima vladati.

Dva argumenta protiv neovisnostiPut do stvarnog dugoro~nog rje{enja

leì u ponovnom promi{ljanju, od prvogna~ela nadalje, prihva}enih argumenata oautonomiji i neovisnosti. Njih je mogu}egrubo podijeliti u dvije kategorije: argu-

menti o bitnoj opravdanosti zahtjeva zaneovisnost i argumenti o njezinim poslje-dicama. Promotrimo prvo argumente opravu na neovisnost. Ovdje je klju~na

stavka da Kosovo ni po ustav-nom ni po me|unarodnom pra-vu jednostavno nema pravo naneovisnost. Vanjski je svijet po-tvrdio (na primjer u dijelu re-zolucije Vije}a sigurnosti 1199) da Kosovo~ini dio teritorija suverene dràve Jugosla-vije; a kako diplomatima nikad nije dostaponavljanja, Zapadu nisu odgovarale pro-mjene me|unarodnih granica. No ove suprimjedbe jednake onima iz 1991. kada suSlovenija i Hrvatska traìle neovisnost.Na kraju su zapadne vlade ipak priznale tedràve uvidjev{i da to ne}e zna~iti pro-mjenu granica, ve} promjenu statusa po-stoje}ih granica: crte razgrani~enja na kar-ti su ostale iste, ali je njihov status uzdi-gnut s republi~kog na nacionalni nivo.

Moè li se Kosovo tretirati na jednakna~in? U pogledu ustavnog i me|unarod-nog prava odgovor je da moè � te da muje, {tovi{e, trebala biti ponu|ena mogu}-nost osamostaljenja kada se stara Jugosla-vija raspala 1991-1992. Unutar jugosla-venskog ustava iz 1974. Kosovo je u mno-go ~emu bilo izjedna~eno sa Slovenijom,Hrvatskom i ostalim republikama. Istina,njegov status »autonomne pokrajine« nijebio identi~an njihovu: u teoriji Kosovo jeimalo dvojni status budu}i da je istovre-meno bilo definirano kao sastavni dio Re-publike Srbije i kao sastavni dio Federaci-je Jugoslavije. Ali u praksi je imalo jedna-ke ovlasti kao republika � svoj parlament,sudstvo, sredi{nju banku, policiju te snageteritorijalne obrane; formalno, ono jeodre|eno (od 1968. nadalje) kao dio fede-ralnog sustava i na federalnom nivou biloje predstavljano izravno, a ne preko Repu-blike Srbije. Po svim uobi~ajenim kriteri-jima ustavne analize, Kosovo je prvenstve-no federalna jedinica, a tek malenim dije-lom sastavni dio Srbije.

1991. godine Europska komisija ofor-mila je povjerenstvo za pravna pitanja, ta-kozvanu Badinterovu komisiju, koja seimala pozabaviti raspadom Jugoslavije.Klju~ni je zaklju~ak komisije bio da je ~i-tav federalni sustav prolazio kroz proces

»disocijacije«. Drugim rije~ima, posljedicaosamostaljenja Slovenije i Hrvatske nijebilo otcjepljenje, odvajanje nekoliko dije-lova od ve}e cjeline, nego se ~itava federa-tivna dràva raspala na sastavne dijelove.

(Dana{nja »Jugoslavija« nije nastavakstare Jugoslavije, ve} je to nova dràva na-stala spajanjem dviju jedinica, Srbije iCrne Gore.) Naàlost, Badinterova komi-sija nije se izjasnila koje su jedinice konsti-tutivni dijelovi, pa su zapadne vlade jed-nostavno donijele politi~ku odluku po ko-joj }e konstitutivnim dijelovima smatratisamo {est republika � {to je zna~ilo treti-ranje Kosova kao srpske pokrajine. Mogu-}e je da je na njihovu odluku utjecala ~i-njenica da je do tada Milo{evi} ve} biooduzeo Kosovu autonomne ovlasti.

A budu}i da je pravo Srbije da vladaKosovom bilo zasnovano na pukoj ~injeni-ci da je Milo{evi} pred sam raspad Jugo-slavije Kosovu oduzeo status autonomne

pokrajine, ono je po~ivalo navrlo klimavim temeljima pa suse bitne konstitutivne promjeneprovodile pod golemim priti-skom, s tenkovima na ulicama igrmljavinom ratnih aviona nadglavama.

Kosovo nije »kolijevka« srpstvaDrugi klju~ni argument pro-

tiv neovisnosti Kosova nijepravni, nego povijesni. îni se,naime, da ve}ina diplomata vje-

ruje kako je Kosovo bitni dio povijesnogsrpskog dràvnog teritorija, pa bi prematome njegovo otcjepljenje bilo jednako bi-zarno kao otcjepljenje Yorkshirea od En-gleske. Ovaj je argument tako|er pogre-{an.

Kosovo nije bilo, kao {to Srbi tvrde,»rodno mjesto« ili »kolijevka« srpstva ido{lo je pod srpsku vlast tek potkraj sred-njeg vijeka. Od tada je sljede}ih 400 od500 godina bilo izdvojeno iz bilo kakvesrpske ili jugoslavenske dràve. Osvojenoje (ali ne pravno pripojeno) od strane Sr-bije 1912. protivno èljama lokalne, ve}in-ski albanske populacije i postalo dijelomKraljevine Jugoslavije (ne Srbije) nakon1918. Drugim rije~ima, u ~itavom razdo-blju moderne povijesti, Kosovo je bilo podvla{}u Beograda kra}e od jednog ljudskogvijeka.

Dakako, istina je da srpska narodna mi-tologija � razvijena prete`no od straneideologa iz 19. stolje}a � pridaje velikupovijesnu va`nost Kosovu, budu}i da setamo 1389. odigrala slavna bitka te zbogtoga {to se tamo nalazi nekoliko va`nihsrednjovjekovnih manastira, uklju~uju}i ipatrijar{iju. Ali suvremena politi~ka geo-grafija ne moè se ispisivati ovisno o sta-rim boji{tima kakvo god bilo njihovo sim-boli~ko zna~enje zbog pretrpljenih poraza;kada bi to bilo tako, Francuska bi polagalapravo na Waterloo, a Njema~ka na Staljin-grad. Jednako tako kada bi suvremene gra-nice uokvirivale religijsku povijest, Kijevbi postao dijelom Rusije, a Carigrad dije-lom Gr~ke. Svaki oblik neovisnosti Koso-va morao bi, dakako, uklju~ivati jamstva oza{titi kulturnih i sakralnih lokaliteta; noto je zasebno pitanje i nije ga tako te{ko ri-je{iti.

Osim tih klju~nih argumenata, zapadnidiplomati protive se osamostaljenju Koso-va i zato jer bi ono predstavljalo riskantanpresedan ili bi rezultiralo opasnim poslje-dicama. Njihova zajedni~ka tvrdnja jest dabi ostvarenje neovisnosti Kosova dalo zapravo Republici Srpskoj � dijelu Bosnepod srpskom vla{}u � da zatraì otcje-pljenje od Bosne. Kao {to je to naglasioWarren Zimmermann, ameri~ki ambasa-dor u Jugoslaviji od 1989-1992: »Ameri~kidu`nosnici osobito su zabrinuti da bi pri-hva}anje neovisnosti Kosova moglo uni-{titi daytonski sporazum o Bosni, koji jezasnovan na integraciji, a ne separaciji.«

Me|utim, ti du`nosnici povla~e potpu-no krive paralele izme|u ova dva slu~aja.Kao {to je prethodno obja{njeno, mogu}aneovisnost Kosova zasnivala bi se na ~inje-nici da je ono � jednako kao i Bosna �bilo dijelom stare jugoslavenske federaci-je; Republika Srpska nikad nije bila takavdio, a pravni joj je status prvi put zajam-~en tek 1995. pod striktnim uvjetom daostane dijelom suverene dràve Bosne.Ve}inu moderne povijesti podru~je Repu-blike Srpske bilo je sastavni dio bosanskogentiteta, dok je Kosovo bilo legalno pripo-jeno Srbiji svega 53 protekle godine.

Sljede}i argument koji uklju~uje pita-nje presedana i posljedica ti~e se Makedo-nije, koja tako|er ima visok postotak al-banske manjine. Re~eno je, naime, da bineovisnost Kosova potakla makedonskeAlbance da zatraè dio makedonskog teri-torija. U zbilji, vode}i albanski politi~ari uMakedoniji ne povla~e nikakve paralele iz-me|u mogu}e neovisnosti Kosova, kojupodupiru, i prekrajanja makedonskog teri-torija koje ne èle. O~iti razlog zbog kojegAlbanci ne èle takvo prekrajanje leì u ~i-

njenici da vi{e od 200.000 Albanaca ìvi uglavnom gradu Skopju, koje bi u svakojmogu}oj podjeli makedonskog teritorijaostalo u slavenskom dijelu.

Postoji, me|utim, jedna druga~ija istvarna opasnost. Duga~ak, trajan sukobna Kosovu postupno bi radikalizirao make-donske Albance i njihove mladi}e koji biprelazili planine da se bore. Neki od njihvratili bi se ku}ama proèti divljom retori-kom o »velikoj Albaniji« koja je zasigurnoprisutna u nekim ograncima Oslobodila~-ke vojske Kosova. Takva radikalizacija pot-kopala bi kredibilitet odgovornog politi~-kog vodstva koje danas predstavlja kosov-ske Albance u Makedoniji. Na kraju, bor-be bi zapo~ele i u Makedoniji.

A uzrok tog procesa radikalizacije �duga~ak i trajan sukob na Kosovu � jam-~i upravo politika Zapada uskra}ivanjemneovisnosti kosovskom narodu koji je jo{uvijek odlu~an u borbi za njezino ostvari-vanje. Stoga }e politika Zapada koja nasto-ji sprije~iti destabilizaciju stanja u Make-doniji rezultirati ishodom kojeg se Zapadnajvi{e pla{i. Z

Preveo: Vi{eslav Kirini}

* Noel Malcolm autor je knjiga Kosovo � kratka povijesti Bosna � kratka povijest. Tekst je objavljen 29. oùjka,neposredno nakon po~etka bombardiranja SR Jugoslavi-je, u kanadskim novinama National Post.

zarez I/5, 16. travnja 1��. 3

Kriv jeAlbanacAli Podrimja

Kriv je Albanac{to di{e{to uspravno hoda

[to ja gutam sedativei muhe ganjampo Zahodu

Kriv je Albanac{to tuca svoju ènuuznemirava moju Porodicu

[to ne mogu dohvatiti Jabukuna najvi{oj granii Izvor {to zaga|ujem mrtvim rije~ima

Kriv je Albanac{to ne postoji vi{e TurskeNorve{ke i vi{e Amerikaa i Sibir {to je tako daleko

[to su me odvezali i pustilida nju{im mu tragko da nju{im smrt

Kriv je Albanac{to ja ne jedem dovoljnoi {to oka ne mogu da sklopim

[to nam je kanalizacija puklai {to su balkanske katakombezatrpane

Kriv je Albanac{to lik svoj crta po Mjesecui lomi prozore uznemirava voduzaga|uje

[to govori albanski {to jede albanskii sere albanski

Kriv je AlbanacAlbanac je krivza sve moje padove

I za moj pokvareni zubi za osmijeh moj zale|enite zato zato metak

Ha ha haha haha

Oprosti mi Boè

S albanskoga preveo: Shkëlzen Maliqi

* Iz ~asopisa Lica, Sarajevo, br. 9-10, 1998.

Neovisnost je jedinorje{enje

Suvremena politi~kageografija ne moè se

ispisivati ovisno o starimboji{tima kakvo god bilo

njihovo simboli~kozna~enje zbog

pretrpljenih poraza; kadabi to bilo tako, Francuska

bi polagala pravo naWaterloo, a Njema~ka na

Staljingrad

Agata Juniku/SabinaSabolovi}/Dalibor Talaji}/Sr|an Raheli}/Davor Hrvoj

Jaja u HDZ-ovoj ko{ariNa~in dono{enja odluka upolitici jednako je vaàn kao isame odluke u politici. Tom jetezom Antun Vuji}, predsjednikSavjeta SDP-a, 10. travnjaotvorio okrugli stol Znanost,politika, promjena na kojemu je~etrdesetak znanstvenika �autora istraìvanja i studija ostanju i perspektivi znanosti uHrvatskoj, predstavnikaznanstvenih institucija, politi~kihstranaka, stru~nih udruga isindikata � poku{alo politi~kiartikulirati goru}e probleme utom podru~ju i barem okvirnodogovoriti metodologijustvaranja neke nove znanstvenepolitike koja }e predstavljatijedan od najvru}ijih krumpirabudu}e vlasti. A oni koji }e do}ina vlast, tko god oni bili, morajura~unati na novi oblik rada usferi autonomije � upozorio jeVuji}. Jer � naknadno je to usvojem izlaganju dokazivaoGvozden Flego, kao jedan odosniva~a Inicijative za promjenupoloàja znanosti u Hrvatskoj �upravo ta sfera u znanosti i naSveu~ili{tu danas prakti~no nepostoji. Usprkos drugoj re~enici^l. 67 Ustava RH koja glasi:»Sveu~ili{te samostalno odlu~ujeo svom ustrojstvu i djelovanju, uskladu sa zakonom«. Kvaka je,tvrdi Flego, zapravo u neskladusa Zakonom o visokim u~ili{tima,~ije odredbe, suprotno Ustavu,predvi|aju intervencije organavlasti u podru~je izbora tijela i~elnika Sveu~ili{ta, podru~jedono{enja nastavnih programavisoko{kolskih institucija,podru~je izbora nastavnika ipodru~je upisa studenata. Osimovog temeljnog problema, ~etirisata rasprave ukazala su na jo{mnogo poraàvaju}ih ~injenica ostanju i poloàju znanosti uHrvatskoj. [to u praksi rezultira,primjerice, time da nam jeznanstvena proizvodnost ispodsvjetskog prosjeka, pri ~emunema jasnih kriterija i sustavavrednovanja te da jeme|unarodna suradnja, zbognedovoljne umreènosti i uop}epotpuno krivog koncepta razvojaznanosti, na rubu eutanazije.Najbolji rezime ~itavog okruglogstola Znanost, politika, promjenasadràn je u dijelu izlaganja Ive[lausa: »Hrvatska danas nemaznanstvenu politiku. Kad bi seova aktualna devastacija takozvala, bio bi to zlo~in«. Otvorenodijagnosticirav{i uni{tenjeznanosti u Hrvatskoj od stranehadezeovske vlasti, akademik[laus je odmah objavio ipatohistolo{ki nalaz: devastacijase dogodila zato {to »sav novacdolazi s istog mjesta«, odnosno»sva jaja su stavljena u istuko{aru, {to je � kako je ve}davno dokazao jedan slavnimatemati~ar � neprihvatljivovisoki rizik«.

Comanchin kraljPosljednja od popratnih izlo`bi uMaloj galeriji u Rijeci bila jeretrospektiva radova HermannaHoupena, vrhunskog strip-crta~anama poznatog po serijalima

Jeremiah, Tornjevi Bois Mauryja,Bernard Prince, Comanche...Svakome tko se iole razumije ustrip vidjeti objavljeneHermannove radove i originalnestranice tih radova dva su sasvimrazli~ita doìvljaja. Izloène su iskice tih stranica, koje bi mnogiautori (vrlo pobo`no) nazvalikona~nom verzijom radova uolovci. S obzirom da Hermannsam pi{e svoje pri~e, mogu}e jeda su te skice u stvari scenariji,{to je dodatan razlog daistinskom ljubitelju klecnukoljena pred tim prizorom.Izlo`ba je tako koncipirana damoèmo vidjeti potpuniHermannov crta~ki razvoj: odcrno-bijelog razmi{ljanja, prekokoloriranih crno-bijelih slika, dokona~ne izravno koloriraneolovke. Neovisno, u svakoj etapi,Hermann pokazuje suverenost uvizualnom pripovijedanju: ~itavestranice i kadrovi potpuno sufilmi~ni i, i{~itavaju}i ih, ~itateljgotovo ~uje zvukove adekvatnesituaciji. Kolor samo jo{ poja~avaatmosferu i potpuno nas uvla~i udoga|aje i me|u likove.Organizatorima zato iskrenezahvale, pogotovo {to su osimizlo`be organizirali i susret sistinskim kraljem, koji je ipotpisivao svoje stripove.

Izmuzeni muzejiVe} su smanjena sredstva kojamuzeji dobivaju za osnovnedjelatnosti kao {to su otkup novihdjela i rad na fundusu uprora~unu za 1999. godinu. Naudaru su se po novom na{li ikustosi kojima je, po novomprijedlogu Kolektivnog ugovora,sada smanjena osnovica za pla}ukoja bi trebala iznositi 1691kunu, {to je 400 kuna manje ~ak iod djelatnika ZET-a. To su nasjednici odrànoj u Muzeju zasuvremenu umjetnost izloìlidjelatnici Hrvatskog muzejskogvije}a poku{avaju}i s ovimproblemom doprijeti dogradona~elnice, koja se, naravno,nije pojavila na sastanku.Ravnatelji su odbili ovajprijedlog Kolektivnog ugovorakoji muzealce uistinu smje{ta navrlo niske grane. Ljubica Bili},na~elnica Ureda za financijeGradskog ureda za kulturuiznijela je podatak da je ovegodine prora~un za kulturupove}an za 16 milijuna kuna.Razlika je, kako je rekla,potro{ena na nove potrebe, npr.Galerijskog centra Klovi}evidvori. Jo{ jedan od predstavnikagradske vlasti, Mladen ûtura,

podrào je vra}anje barem stareosnovice, a i poku{aj rje{avanjaproblema niskih sredstava zaosnovne djelatnosti.Mo`da se zato i ne treba brinutiako muzeji ostanu bez kustosa,~iju bi stru~nost trebalo platiti.U tom slu~aju ne}e ni biti nikogtko bi se bavio njihovimrazvojem te obnavljanjem idora|ivanjem fundusa.A cijela pri~a jo{ je jedanpodsjetnik na otu`no(mal)tretiranje struke uposljednjih nekoliko godina.Nadajmo se da ne}e imati i istikraj.

Nova slikovna sintezaU Galeriji Arterija svoje noveslike izloìo je Lovro Artukovi},o ~ijem se radu pro{le godinepisalo povodom izlaska knjige iCD-ROM-a posve}enih njegovuslikarstvu od 1985-1998. godine.Autor knjige Fe|a Vuki} ve} jetada naglasio specifi~nostArtukovi}eva izrazito slikarskogpristupa: »Koje su jo{mogu}nosti slike usredosamdesetih, u periodu koji jeprotekao u znaku preispitivanjatradicije? To je pitanje napo~etku svoga kreativnog putasebi postavio Lovro Artukovi}, aodgovor je na{ao u spajanjunespojivog, odnosno � naizglednespojivog. Naizgled stoga, jer je~itav njegov kasniji opus nastaoiz uvjerenja da se i najrazli~itijaiskustva vizualnih medija mogupretopiti u novu slikovnu sintezukoja s gledateljem komunicira uprostoru galerije. »Na ovojizlo`bi Artukovi} izlaè sedamulja na platnu nastalih ukomunikaciji s radovima nekihod umjetnika. Tako u Arterijimoète vidjeti na koji su na~inArtukovi}a inspirirali JosephBeuyse, Jasper Jones, AnselmKiefer, Ivan Koàri}, IgorRon~evi} i @eljko Kipke.

FRKAFilmska revija kazali{neakademije, FRKA, ove je godineod 10. do 11. travnja okupila 34studentska rada proizvedenaakademske godine 97/98. koji suse natjecali za tri nagrade publikei sedam strukovnih. Apsolutni jepobjednik FRKE Antonio Nui} sfilmom Na mjestu doga|aja �osvojio je prvu nagradu publike,nagradu za najbolji scenarij inajbolji film. Komisija za dodjelustru~nih nagrada, sastavljena od

biv{ih i sada{njih renomiranihstudenata pojedinih odsjeka ~ijiradovi nisu u konkurenciji,najboljim reìserom proglasila jeGorana Kulenovi}a za filmTrgovci sre}om, najsnimatelj jeDomagoj Lozina za Die, die mydarling, najbolju ulogu ostvario jeRene Bitorajac u Trgovcimasre}om, nagradu za najboljumontaù zasluìla je Maja Vuki}za Umobolizam i neurobiologija, anajbolji namjenski film jeChromos Tomislava Fiketa.Drugu nagradu publike osvojioje film Umobolizam i neurobiologijaDaniela Ku{ana, a tre}u Die, diemy darling Zvonimira Juri}a. Ovegodine, osim {to su ustanovljenestrukovne nagrade, prvi je putdodijeljena nagrada za ìvotnodjelo i to Velimiru Rodi}u.Popratni program Festivalasa~injavali su filmovi sada{njhAkademijinih profesora BruneGamulina, Nenada Puhovskog,Milivoja Puhovskog, ZrinkaOgreste, Zorana Tadi}a i BrankaIvande iz njihovih studentskihdana te izbor europskihstudentskih filmova, a posebangost Festivala bila je Akademijaza gledali{~e, radio, film intelevizijo iz Ljubljane.Organizatori su najavili da }einstitucija gosta-{kole postatineizostavni dio budu}ih festivala.FRKU je pro{le godine iniciralagrupa studenata ADU-anezadovoljna ~injenicom da seve} niz godina ne odràvaju javneprojekcije studentskih filmova, aspiritus movens cijelemanifestacije, je studentica tv ifimske montaè, DanaBudisavljevi}. Zanimljivo je kakose ukus publike i ìrija FRKA-ebitno razlikovao od ukusaocjenjiva~kog suda Danahrvatskog filma. Apsolutnipobjednik nedavno zavr{enihDHF-a, film Dvoboj ZrinkeMatijevi}, nije dobio ni jednunagradu. Studenti Akademije susedam sati filmskog programa ukonkurenciji povezivali, ilirazdvajali, duhovitim ske~evima.âk 47 glumaca pojavilo se u 52razli~ite uloge koje je napisalastudentica dramaturgije MarijanaFumi}.

Me|unarodna kazali{naakademija � Ruhr, od 1.srpnja do 1. kolovoza 1999,BochumJedna od najuglednijih ljetnihakademija u Evropi uklju~ujete~ajeve glume, reìje, dramskogpisanja, svjetla i scenografije,kazali{ne glazbe i plesa, aobuhva}a predavanja i predstave.Na te~ajevima predaju stru~njacisvjetskog glasa, a pozvani su igosti-predava~i da odrèpredavanja iz najrazli~itijih

disciplina kao {to su povijest,fotografija, novinarstvo,sociologija, ekonomija itd.Prijave do 1. svibnja 1999.Informacije: redakcija Frakcije,Hebrangova 21, 10000 Zagreb,telefon i fax: (01) 4856-455.

Jazzwoche isto~no odMünchena30. me|unarodni jazz-tjedan,Burghausen, 17-21. oùjka

I ove je godine organizator ostaovjeran koncepciji raznovrsnog pro-grama, od bluesa do avangardnogjazza. Nastupili su blues glazbeniciJoe Louis Walker i Chicago Beau,afri~ki jazz predstavio je Manu Di-bango, kubanski Tony Martinez,na vrijeme swinga podsjetili suNew Swing Trio i Keith Smith saScottom Hamiltonom, ljubiteljeavangardnog jazza odu{evili suKölner Saxophon Mafia i David S.Ware, jazz i blues standarde pjeva-le su Maxine Weldon i ChakaKhan koja je takvim pristupomiznenadila sve prisutne, pa ~ak iorganizatora. Klavirist Randy We-ston svirao je moderno i originalnosa sna`nim utjecajima elemenataafri~ke glazbe, a prvi dio koncertaposvetio je Dukeu Ellingtonu po-vodom stote godi{njice ro|enjaovog velikana jazza. Legendarnikontrabasist Ray Brown predsta-vio je troje pjeva~a, koji su, izme|uostalih, sudjelovali na snimanjunjegovog posljednjeg albuma SomeOf My Best Friends Are Singers. Tosu, manje poznata, ali odli~naNancy King, cijenjeni pjeva~ mla-de generacije Kevin Mahogany,koji je svoje izuzetne glasovne mo-gu}nosti, tehniku i feeling pokazaoi na ovom koncertu, te DianaKrall, {armantna pjeva~ica osebuj-nog stila. Briljirao je Mingus BigBand, koji nastavlja djelo velikogCharlesa Mingusa, sviraju}i njego-ve skladbe i aran`mane. Ispodo~ekivanja je svirao Monty Alexan-der, koji je u poku{aju spajanjareggae i jazz-glazbe svoj trio nado-punio jamajkanskim glazbenicima.Bila su to dva razli~ita vi|enja glaz-be Boba Marleya. Dok je sviralajedna od formacija, druga je {utila,a tek na trenutke zajedni~kom susvirkom poku{ali stopiti dva glaz-bena jezika. Prihvatljivije bi bilo daje Alexander odsvirao dva odvoje-na koncerta. Niti klavirist AhmadJamal, od kojega se uvijek o~ekujesamo nastup najvi{e kvalitete, nijepokazao svoje pravo lice, {to jeutjecalo i na kratko}u njegova na-stupa. I Elvin Jones je imao sli~nihproblema, kao {to su novi ~lanovisastava i nedovoljna uvje`banost,no svojim je iskrenim pristupom itrudom apstrahirao te nedostatke iodu{evio svojim originalnimsviranjem bubnjeva. Pokazao je daje jo{ uvijek jedan od najve}ih. Z

4 zarez I/5, 16. travnja 1��.

t r a v a n j 1 � � �

Marcella Jeli}� Nismo izgubili samo ~vrstoga i pouzda-noga suradnika, nego i vrlo tanko}utnog,du{evnog reìsera � kazao je Mate Reljaopra{taju}i se od redatelja i filmskog djelat-nika Stipe Deli}a na komemoraciji odrà-noj u prostorijama Dru{tva hrvatskih film-skih redatelja. Stipe Deli} preminuo je uZagrebu prvog travnja u sedamdeset ~etvr-toj godini ìvota, a bit }e sahranjen u rod-noj Makarskoj. Kako je kazao Relja, Deli}je malo filmova napravio samostalno, pa seanaliza njegovih djela i umjetni~kih dometamoè svesti na svega nekoliko re~enica, nosvjesna odluka da dobro ispe~e zanat, spri-je~ila ga je da napravi vi{e.

Deli} je po~eo raditi na filmu kao rekvi-ziter i pomalo se u~io redateljskom posluod mnogih, pa i stranih, reìsera. Kao asi-stent redatelja pojavljuje se 1955. godine nafilmu Jubilej gospodina Ikla Vatroslava Mi-mice, a poslije je taj posao obavljao na vi{eod osamdeset doma}ih i stranih filmova.

Redatelj druge ekipe bio je u tridesetak fil-mova, izme|u ostalih i u Bitki na NeretviVeljka Bulaji}a s kojim je ~esto sura|ivaona velikim projektima. Opra{taju}i se odkolege i prijatelja Vladimir Tadej prisjetiose jednog doga|aja upravo sa snimanja Ne-retve kada je Deli} umalo poginuo. PremaTadejevim rije~ima, èle}i dokazati svojesposobnosti, oti{li su snimati avione koji supredstavljali njema~ke bombardere. Jednabomba, iako la`na, pala je to~no na kamerui usmrtila snimatelja, a Deli} i Tadej bili suranjeni.

Stipe Deli} debitirao je kao redatelj1960. godine kratkometra`nim filmovimaPoziv s pu~ine i Na{e slobodno vrijeme, no pro-slavio se ratnom epopejom Sutjeska iz 1973.godine u kojoj je ulogu Josipa Broza Titainterpretirala velika gluma~ka zvijezda Ri-chard Burton. Za taj film dobio je i brojnenagrade � Bron~anu Arenu za reìju, Veli-ku zlatnu Arenu i nagradu publike Jelen napulskom festivalu te nagrade na festivalimau Sopotu i Moskvi. U njegovu filmografiju

ubrajaju se i televizijska serija Marija te tv--drame Roko i Cicibela (1976) i Kineska vaza(1980).

� Deli} je najvi{e vremena utro{io zaanonimne rezultate, ali to su poslovi koji semogu usporediti sa stupovima nosa~ima uarhitektonskom djelu bez kojih kolektivnodjelo kao {to je film nikada ne bi moglo na-stati � istaknuo je Relja i dodao kako je isâm Deli}a mnogo godina doìvljavao krozprizmu Sutjeske, ali je ostao osupnut njego-vom suptilno{}u u drami Roko i Cicibela. OdStipe Deli}a oprostio se i predsjednikDru{tva hrvatskih filmski redatelja HrvojeHribar naglasiv{i kako je Deli} imao svojumjeru, a ta je mjera bila velika. Tako je itrag njegovih filmova i filmska zaraza kojaostaje iza njih, bila velika. PredsjednicaDru{tva hrvatskih filmskih djelatnika NadaGa~e{i} Livakovi}, izraàvaju}i su}ut obite-lji i prijateljima preminulog kolege, utvrdi-la je kako je Deli} bio jednostavan, ~astan itopao ~ovjek. Z


Gospon HetIvan Hetrich (1921-1999)Nenad Puhovski

Uvrijeme koje (ponajvi{e) biv{i komuni-sti ozna~avaju kao jednoumlje bilo jedosta malo gospode. Paradoksalno,

tim se nazivom èljelo ozna~iti krajnosti �ljude kojima se èljelo rugati ili pak one kojese iznimno po{tovalo. Ljude koji su spadali ukategoriju gospon ~ovjek. Ivan Hetrich, surad-nicima i bliskim prijateljima poznat pod na-dimkom Het, spadao je svakako u onu drugukategoriju. Spadao je u nju po svemu {to je ra-dio, po tome kako se odnosio prema ljudima, aponajvi{e po tome kakav je u stvari bio. U nekodrugo vrijeme, ono prije sada{njega, u kome jeba{ svatko gospodin, Het je tu oznaku nosioposve zasluèno.

Upoznao sam ga ponajprije kao nastavnikatelevizijske reìje na Akademiji za kazali{nu ifilmsku umjetnost. Het je plijenio znanjem, ko-munikativno{}u, voljom da ono {to zna prenesena druge. Me|utim, a to je va`no u ovom kon-tekstu, Het se nikada nije dodvoravao studenti-ma, kupovao njihovu naklonost ili pak snià-vao kriterije. Bio je uvijek izravan i dosljedan.Traìo je mnogo, prije svega profesionalizam idisciplinu. Iznad svega bio je pravedan. Pravigospon profesor. Ve} za vrijeme studija, a i ka-snije, imao sam priliku raditi kao Hetov asi-stent. Kao redatelj, Het je bio najbolji mogu}iuzor � uvijek dobro pripremljen, uvijek zna-ju}i to~no {to i za{to se radi, poznavaju}i pro-fesiju ispred i iza kamere. Mrzio je ekstrava-gancije koje su same sebi svrha i po{tivao film-ski jezik ne zloupotrebljavaju}i ga. Njemu senije moglo dogoditi da kaè suradniku »daj mineki efekt...« � sve {to je radio bilo je jedno-stavno i logi~no, samozatajno i sa samo jednimciljem � ispri~ati pri~u. To je gospon redateljradio znala~ki.

Sje}am se vremena partijskih plenuma iburnih politi~kih doga|aja. Kad god je bilofrke i trebalo je satima ~itati izvje{taje sa sva-kojakih sjednica, ~esto prima vista, onakokako su dolazili s teleksa, televizija je zvalaHeta. I on je to napravio mirno, angaìrano, alis profesionalnim odmakom, tako da je te{ki,birokratski leksik pribliìo gledali{tu onolikokoliko je to bilo mogu}e. Pravi gospon profesi-onalac. Sje}am se Heta kao ~ovjeka: kontrastanjegova {iroka osmijeha i ~vrsta pogleda pla-vih o~iju; sigurnosti koja je i one koji ga nisuvoljeli nagnala da ga po{tuju; ljubaznosti ko-jom se ophodio prema drugima, bez nepotreb-nog intimiziranja; bombon~i}a koje je spretnoubacivao u usta; odje}e koja je odavala nepre-tenciozni ukus nekoga kome nije potrebno dase isti~e. Sje}am se, napokon, situacija u koji-ma je, kada ne{to nije bilo u redu na snimanju,znao biti odlu~an s krivcima zbog kojih je ~ita-va ekipa morala ~ekati satima. Situacija u ko-jima bi se, odmah nakon o~itane bukvice, znaookrenuti prema meni i namignuti mi. Zna~ilo jeto � idemo dalje, posao je va`niji od svega.

Jednako mirno primao je nepravde koje suga, poput mnogih, zadesile pri kraju ìvota.Ponajvi{e onu da vi{e nije mogao raditi ono {toje èlio i znao, mnogo bolje od mnogih. Bio jegospon ~ovjek. Bio je Het. Z

* U ponedjeljak 5. travnja u Stubi~kim je to-plicama preminuo Ivan Hetrich (1921-1999), popularni televizijski, radijski, kaza-li{ni i filmski redatelj, omiljeni spiker, novi-nar i voditelj (Kviskoteka, Tri, dva, jedan...kreni, Ekran na ekranu), jedan od utemeljite-lja Televizije Zagreb, autor vi{e radijskihdrama, profesor reìje na ADU-u, drama-turg u Zora filmu... Me|u brojnim televi-zijskim radovima (samo je televizijskih dra-ma snimio vi{e od osamdeset!) osobito suzapaène igrane serije Kapelski kresovi i Kudaidu divlje svinje, te televizijski razgovori (se-rija Srda~no va{i). Reìrao je i igrani film Ve-liko putovanje (1958).

U spomen Stipi Deli}u

Velika mjera filmova

Agata Juniku, Dina Puhovski

Big iz bjutifulKronolo{ki gledano, apsolutno prvazagreba~ka institucija suvremene plesnescene � Studio za suvremeni ples, koji uiznajmljenom prostoru na po~etkuPreradovi}eve ulice odra|uje svoju trideset{estu sezonu, 23. travnja u Zagreba~komkazali{tu mladih ima premijeru svojegnajnovijeg projekta. Rije~ je o predstavi Bigiz bjutiful koreografkinje Mirjane Preis iautorice, koja potpisuje i dramaturgiju,Nane [ojlev. One pak, kao autorskesudionike, navode i osmero plesa~a. To suSanja Zimmer, Ana Juri}, Bosiljka Vujovi}� Maùran, Tanja Stip~evi}, IvanaMileti}, Branko Bankovi}, Bojan Valenti} iZvonimir Kvesi}. Big iz bjutiful na komi~anse na~in bavi motivom prilago|avanjasuprotnostima, odnosno te{ko}ama ukomunikaciji. Zbog specifi~nostikostimografije, predstava je ra|ena usuradnji s Kazali{tem lutaka.

Kosovska bitka u ZagrebuNakon izuzetno uspje{nog prvog izdanjaFestivala alternativnog kazali{nog izri~aja(FAKI) odràna u Zagrebu pro{logaprolje}a, Autonomna tvornica alternativnekulture (ATAK) prihvatila se, nadaju}i sejo{ boljem, ja~em i sna`nijem, istog posla i ovegodine. Kako su ve} tko-zna-koji put ostalidoslovce na cesti (bez ureda, odnosno bezikakvog prostora za rad), ATAK-ovci su seza potrebe organizacije drugog festivalautaborili u prostorijama Antiratnekampanje Hrvatske. FAKI 2 bit }e otvoren,u centru grada, performansom Fraktal falusteatra iz Splita. Istog dana, 26. travnja,zagreba~ki }e [mrc teatar, vjerojatno nasveop}e veselje mnogih kazali{taraca,istjerivati zle duhove iz zgrade HNK-a.Egzorcisti~ki performans nazvan je �kratko i jasno � Demons out. ZatvaranjeFestivala na sebe je preuzela Ivana Sajkokoja }e, za tu priliku, osmisliti performansLabirint-tlocrt. U me|uvremenu }eZagrebom, i to mahom na otvorenimprostorima alternativnog {tiha, operirati jo{dvadesetak kazali{nih grupa iz Hrvatske,Slovenije, BiH i Poljske.Bosanskohercegova~ka grupa Le cheval,primjerice, dolazi s performansom Kosovskabitka. Boj }e se (z)biti ispred AmbasadeSavezne Republike Jugoslavije.

O vlasti i vladaruHrvatska udruga dru{tveno-humanisti~kihznanosti najavljuje okrugli stol O vlasti ivladaru na kojemu bi me|u glavnimsudionicima trebali biti Damir Grubi{a,Ivan Prpi}, @arko Puhovski i Sanja Roi}.

Iako se, s obzirom na sam naslov, ovomskupu ne treba traìti posebnog povoda, onipak postoji. Rije~ je o novom prijevoduMachiavellijevog Vladara. Svi zainteresiranipozivaju se u srijedu 21. travnja uNovinarski dom. Po~etak je u 19 sati.

@enski videoCiklus tribina posve}enih umjetni~komvideo-filmu, koje je Insitut Otvorenodru{tvo u suradnji s Hrvatskim filmskimsavezom zapo~eo krajem pro{log mjeseca,sljede}eg tjedna zavr{it }e se izborom izdoma}eg ènskog video-opusa. Selekciju tihfilmova i vo|enje tribine 22. travnja spo~etkom u 19 sati potpisuje SanjaIvekovi}. Adresa je Hebrangova 21.

Nebijenalski koncertiGlazbeni ìvot Zagreba u predstoje}a dvatjedna ipak ne}e biti potpuno u znakuBiennala. U Lisinskom Zbor i Simfonijskiorkestar HRT-a i solisti Nelly Manuilenko,Merita Juniku, Janez Lotri~ i Josip Le{ajapod ravnanjem Ton~ija Bili}a 15. 4. izvodeKuljeri}a, dok 16. 4. Zagreba~kafilharmonija s austrijskim dirigentomRalfom Weikertom svira Coplanda,Schumanna te, uz austrijskog solistaBenjamina Schmidta, uprili~uje prvuizvedbu Korngoldova violinskog koncerta.Lisinski subotom 24. 4. ugo{}uje duo ShlomoMintz, violina i Adrienne Krausz, glasovir,koji }e svirati Mozarta, Beethovena,Prokofjeva i âjkovskog. Dan kasnije Bigband RTV-a Slovenije i ameri~ki dirigentHerb Pommeroy odràvaju Tribute to DukeEllington, a 27. 4. u sklopu ciklusa Pianofortissimo nastupa Ante Mili} s djelimaBeethovena, Rahmanjinova i Musorgskog.Simfonijskom puha~kom orkestru HV-a se28. 4. pridruùju Martina Goj~eta,mezzosopran i Ivica [ari}, bas, da bi podravnanjem Vjekoslava [uteja izvodiliHorvata, Smetanu i Fu~ika, a Zbor iSimfonijski orkestar HRT-a te DunjaVejzovi}, mezzosopran i Igor Le{nik,udaraljke 29. 4. izvode Chaussona,Milhauda, Desportesa, Cipru i Roussela.Drugdje je koncerata manje: Akademskizbor Ivan Goran Kova~i} iLandesjugendorchester Berlin sa solistimaizvodi, pod ravnanjem Sa{e Britvi}a,Beethovena, Kelemena i Mendelssohna 15.4. u Bazilici Srca Isusova, a Zagreba~kisolisti u HGZ-u 27. 4. uprili~uju ve~ersimfonija Luke Sorko~evi}a. Grad je,me|utim, dobio jedan novi festival koji }eobogatiti travanjsku koncertnu ponudu: od22. do 30. travnja odràva se, naime Festivalsv. Marka � Prvi gornjogradski festival.Otvorit }e ga Hrvatski komorni orkestar iOratorijski zbor Crkve sv. Marka koji }e uzsoliste i dirigenta Tomislava Fa~inija

izvoditi Vrhovskog i Gounoda. Dankasnije, 23. 4. sedam instrumentalista izansambla Hans Rosbaud svirat }e u Crkvisv. Katarine Bacha i Messiaena, a 24. 4.tenor Laurence Dale }e uz pratnjuFrancoisa Weigela u Preporodnoj dvoranipjevati Debussya, Faurea, Gounoda iHahna. U povodu blagdana sv. Marka 25.4. na misi }e u Markovoj crkvi sudjelovati iKomorni orkestar i Oratorijski zbor Crkvesv. Marka te solisti pod ravnanjemVladimira Kranj~evi}a. Slovenski bas IvanUrbas i talijanski pijanist Vicenzo Scalera uHGZ-u 26. 4. nastupaju s WolfomStraussom, Verdijem i slovenskimpopijevkama, a hornist Bo{tjan Lipov{ek,violinistica Ida Cavaliere i Pireina Cavaliereza glasovirom nastupaju dan kasnije uPovijesnom muzeju. ê{ki kvartet Kubinsvirat }e pra{ke kvartete hrvatskihskladatelja 28. 4. u Crkvi sv. Marka, dok }e29. 4. u Preporodnoj dvorani nastupiti{vedski Ensemble Villancico, a 30. 4. uLisinskom londonski Royal College ofMusic Ensemble.

Izlo`ba za uho

Me|unarodna izlo`ba zvu~nih instalacijaMedia-scape koju organizira Muzejsuvremene umjetnosti u Zagrebu, ove }egodine biti otvorena ne{to ranije negoproteklih {est godina, 17. travnja. Razlogtomu je suradnja s 20. muzi~kimbiennalom, koji po~inje 16. travnja. Glavnapoveznica ovih dviju manifestacija bit }eSimpozij Media-scape 7 koji }e se odràti 19.i 20. travnja u Hrvatskom dru{tvuskladatelja. Na izlo`bi }e sudjelovatiumjetnici, istraìva~i, teoreti~ari kulture tesvi oni koji u svoj rad uklju~uju zvuk iistraìvanja na podru~ju zvuka. Autori ovena uho usredoto~ene izlo`be � IngeborgFuellep, Heiko Daxl i Mladen Lu~i} �ukratko su projekt objasnili ovako:»Dok su tradicionalne likovne umjetnostiteìle materijalizaciji kao doìvljajuvje~nosti, glazba i zvuk kao forme odre|eneu vremenu teìle su dematerijalizaciji,odnosno doìvljaju prolaznosti trenutka.Zahvaljuju}i svojoj prolaznoj prirodi,umjetnost zvuka ne uklapa se u strukturekoje podupiru prezentaciju i raspravu olikovnoj umjetnosti i glazbi. Dok se utjecajzvu~noga rada moè prona}i svugdje, odfilma do instalacija te umjetnostimasmedija, samoj formi nije pruènapa`nja koju njen utjecaj zasluùje.Jedinstveno fokusiranje Media-scapea na ovuvrstu aktivnosti predstavlja te`nju da seukaè na mogu}nost izlaganja zvu~nihradova koji {ire granice i ukazuju na veze,suprotnosti i raznolikosti u suvremenojaudiovizualnoj umjetnosti.« Z

t r a v a n j 1 � � �

Ne mogu se sjetiti primje-ra u novijoj povijesti da jetoliko dugo i s takvim in-tenzitetom jedno dru{tvobilo opijeno i hipnotizira-no tako intenzivnim iiracionalnim predo`bamai kolektivnim halucinaci-jama

Agata JunikuJeste li o~ekivali ovakav rasplet

doga|aja na Kosovu?� Lako je naknadno biti pa-

metan. Svi smo mi od po~etkajugoslavenske krize i ratova kojeje Milo{evi}eva Srbija pokrenulana podru~ju biv{e Jugoslavjeznali da je sljede}a stepenica uvi-jek stra{nija. Nakon slovenskestepenice nije te{ko bilo zamisliti{to je stra{nije. Nakon onoga {toje u~injeno u Hrvatskoj, svi smoznali da }e u Bosni biti gore. I svisu nakon Bosne govorili da }e naKosovu biti jo{ gore. Me|utim,imaginacija normalnoga ~ovjekaima granicu preko koje ne moèzami{ljati oblike zla, sve dok jojih sama stvarnost ne pruì. Nateorijskoj razini, dakle, znali smoda }e bivati sve gore, jer to je lo-gika svakoga imperijalizma i svihbarbarskih osvajanja. Ali, na ne-kom stupnju ~ovjeku postaje ne-mogu}e vizualizirati, osim akonjegov um nije jednak umu onihkoji su pokrenuli sve ovo. Izistog se iskustva moè zaklju~itida }e, ako srpski imperijalizamne bude zaustavljen na Kosovunego se okrene prema ma kojemsljede}em cilju, i tamo biti jo{gore. A oblike toga gorega poka-zat }e nam stvarnost.

Mislite li da postoji neki sljede}icilj nakon Kosova?

� Ako taj imperijalizam nebude sada zaustavljen, sljede}eg}e cilja biti jer ga naprosto morabiti. Nijedan imperijalizam sesam po sebi nije zaustavio doknije nai{ao na nekoga ja~ega.Prema tome, ako se tomu projek-tu dopusti da se razvija svojomunutra{njom logikom, njegov na-srtaj na neki sljede}i cilj je nei-zbjeàn.

Svesrpska hipnozaMoète li prokomentirati reakcije

na aktualni razvoj kosovske krize odstrane hrvatskih ali i srpskih intelek-tualaca?

� Reakcija slu`bene hrvatskepolitike je sramotna i odvija se najednoj kalkulantskoj razini, kakvave} karakterizira tu politiku odnjenih po~etaka. Na pojedina~-noj razini, u Hrvatskoj reagirajuuvijek oni isti ljudi koji od po~et-ka raskrinkavaju i srpske i sva~ijedruge zlo~ine i ludosti, koji se iina~e ne pla{e izre}i svoje stavo-ve. [to se ti~e reakcija one demo-kratske skupine u samoj Srbiji,koja od po~etka ima jasan i gra-|anski hrabar stav protiv Milo{e-vi}a, ne valja napre~ac suditi o~injenici da zasad � koliko se

zna � {ute, jer ovaj put postojidosad najja~a medijska blokada idosad najrealnija opasnost da ihjednostavno proguta mrak. Ono

{to je me|utim bilo zaista ne-shvatljivo vidjeti jest to da je nakoncertu u Beogradu prije neko-liko dana nastupao primjericeRambo Amadeus, ~ovjek koji jeu srpskoj i crnogorskoj rokerskojsubkulturi svih ovih devet godi-na bio jedan od najustrajnijih inajhrabrijih kriti~ara te politike ikoji je na svojim koncertima uvi{e navrata hrabro istupao pro-tiv tog zlo~ina~kog sustava. IliBajaga, koji za razliku od Ramba,ipak jest u toku rata zaradio nekemoralne mrlje. Njihov je uvjetbio da na tom koncertu ne nastu-pe Bora \or|evi} s Ribljomôrbom i Oliver Mandi} koji subili od po~etka solidarni sa Milo-{evi}evim projektom i koji su na-stupili na nekoliko eksplicitehu{ka~kih koncerata. S drugestrane, nije im smetalo da se nakoncertu pojavi Arkan i da zajed-no s njim ple{u i pjevaju. To jezaista {okantno i o~ito upu}ujena dubinu poreme}aja koji je za-hvatio srpsko dru{tvo i kojemu jezaista te{ko vidjeti put ozdravlje-nja.

Moète li ga bar nazrijeti?� Apsolutni uvjet smirivanja,

ali i pravde na ovim prostorima,

jest demokratska Srbija koja }ena jedan novi na~in spoznati svo-ju povijest i suo~iti se sa svojimzabludama. I to ne samo u po-sljednjih 15-ak godina nego odsredine pro{log stolje}a. Miranema bez Srbije koja }e imatisnage analizirati i valoriziratineke bitne doga|aje i li~nosti izsvoje pro{losti, na}i svoju pravumjeru me|u zemljama i narodi-ma koji je okruùju. Kako }e tademokratska moderna Srbija bitistvorena, i kada, to je te{ko pred-vidjeti.

Mit i tehnologija zlo~inaKoliko, po va{em mi{ljenju, aktu-

alni doga|aji imaju doista veze s

izvornim kosovskim mitom, a u kojojmjeri je rije~ o zloupotrebi i transfor-maciji u ideolo{ke svrhe?

� U kategorijama onog povi-jesno-kulturnog kruga kojemuSrbija i srpski narod neospornopripadaju, a to je evropski krug,doista se ne mogu sjetiti primjerau novijoj povijesti da je tolikodugo i s takvim intenzitetom jed-no dru{tvo bilo opijeno i hipnoti-zirano tako intenzivnim i iracio-nalnim predo`bama i kolektiv-nim halucinacijama. Historijskigledano, u razvoju kosovskogmita nema nikakvih tajni. Bezobzira na mnoge mistifikacije, onje prili~no dobro istraèn. Zna sekako se on razvijao kroz 17, 18,19. i 20. stolje}e i u kojem soci-jalnom i historijskom kontekstu.Ima u tom procesu naravno spe-cifi~nosti, ali nema ni~ega nepri-rodnoga ili bitno druga~ijega odonog {to se zbivalo u odgovaraju-}im nacionalno-integracijskimprocesima u cijeloj Evropi. Tajmit je odigrao, historijski gleda-no, pozitivnu ulogu u izgradnjisamosvijesti u vremenima ìvota

pod raznim imperijalnim silamai u razvoju srpske kulture. On jojje, kao umjetni~ko nadahnu}e,namaknuo i neka trajno vrijednadjela, ali je potkraj pro{loga sto-lje}a po~eo poprimati oblik im-perijalne osvaja~ke ideologije. Toje to~ka kobnoga skretanja.

Naime, svaki je mit lijep. Onuvijek ima zavodljivu i lijepu fa-bulu. Da nije takav on bi odu-mro sam od sebe, ne bi trebalanikakva kriti~ka historiografijaniti kriti~ki intelektualci da upo-zoravaju javnost na to. On uvijeknosi neku poruku koja je ~ovjekubliska, koja je estetski lijepa, kojamu u trenucima krize pomaè danekako osmisli nevolju i na taj

na~in prona|e per-spektivu koja se ne-kad moè pokazatirealnom, a nekadiluzornom. Mit jeuvijek imaginativ-no poticajan. Me-|utim, svaki mit semoè na stotinu na-~ina interpretirati.Iz njega se moguizvu}i razni aspektikojima se potommoè dirigirati.Uvijek je naravnobilo politi~ara, ideologa i mani-pulatora koji su se tom energi-jom, tom imaginacijskom sna-gom kojom ta fabula kosovskogmita raspolaè, sluìli za mobili-zaciju u dnevno politi~ke svrhe.Umjetnici su pak izvla~ili nekedruge motive. Ali imate motivakoji su upotrebljeni kao najbru-talnije hu{ka~ke parole. Za ovoposljednje razdoblje, najvi{e jeizvu~en taj njegov protuturskimotiv, koji se onda razumijevakao protuislamska poruka. Onaje samo jedna od poruka koju tajmit sadrì. Uz poruku `rtvovanjaza slobodu, on sadrì i porukuosvete. Sadrì i poruku kojoj smoupravo svjedoci.

Rekli ste da su, bez obzira na mi-stifikacije, razvoj kosovskog mita injegove politi~ke funkcionalizacijeipak prili~no dobro istraèni. Tko bibili glavni predstavnici historiograf-ske kritike koja je poku{avalarecepciju i interpretaciju tog mitaponovno »skrenuti« na pravi put?

� U srpskom dru{tvu je uvi-jek bilo snaga koje su upozorava-le na ono kobno skretanje. Alione nisu bile dovoljno jake. 1889.godine u Kraljevini Srbiji se sla-vi 500. obljetnica kosovskogaboja, i to prvi put slu`beno. To

je trenutak kada taj mit postajedràvno sponzoriran, ideolo{kidefiniran kao mobilizacijska pod-loga za legitiman program, s jed-ne strane, nacionalnog oslobo|e-nja, ali s druge, i osvajanja i im-perijalnih te`nji prema susjed-nim narodima. Zanimljiva je ko-incidencija da te iste klju~ne go-dine istodobno izlaze u Srbijidvije knjige ~iji su autori IlarionRuvarac i Ljubomir Kova~evi}.Prvi je obradio lik kneza Lazara,a drugi Vuka Brankovi}a koji jeu mitu prikazan kao izdajica, {tohistorijski nije to~no. Dakle, utom trenutku velike nacionalneeuforije i sveop}e egzaltacije, na-laze se u samoj Srbiji dva povje-

sni~ara, dva inte-lektualca koji imajusnage oduprijeti setom raspoloènju ipo svim onodob-nim kriterijima kri-ti~ke historiografijena~initi udar nadvije sredi{nje to~-ke toga mita koji sesvuda oko njihstvara i kojim je hi-pnotizirano cijelodru{tvo u kojemuoni u tom trenutku

ìve. To je i gra|anski hrabro,znanstveno skrupulozno i po{te-no. Od tada na dalje, pojavljujuse povremeno takvi glasovi opo-mene. Od novijih primjera, izrazdoblja 80-ih primjerice, naj-poznatija je studija Miodraga Po-povi}a Vidovdan i ~asni krst koja jenedavno iza{la i u 3. izdanju. Ri-je~ je o vrlo kriti~koj knjièvno-povijesnoj i kulturno-povijesnojstudiji koja analizira nastanak ci-jeloga toga mita, te je razornokriti~na prema ideolo{kim i poli-ti~kim manipulacijama.

Na koji bi se na~in neka nova Sr-bija mogla osloboditi te mitologije?

� Da li }e neke unutra{njesnage smo}i hrabrosti da unu-tra{njim prevratom skinu ovajreìm i po~nu svoju zemljuusmjeravati u nekom drugomsmjeru, da li }e to u~initi nekame|unarodna uprava, to neznam. Mogu samo upozoriti najednu bitnu razliku u odnosu naslu~ajeve iz pro{losti drugih na-roda u Evropi. Ta razlika proi-zlazi iz ~injenice da se kosovskimit reproducira iz jedne struktu-re koja u drugim nacijama kojesu povremeno potpadale podutjecaje tih halucinacija nije bilatoliko klju~na, a to je Crkva. Cr-kva je bila utjecajna i u Franco-voj [panjolskoj, i u SalazarovuPortugalu, nije posve bez mrljapro{la ni kroz razdoblje Hitlero-ve Njema~ke; ona se kroz poje-dince, nekad vi{e, nekad manje,nekad duè, nekad kra}e, znalapostaviti dvosmisleno, neopre-zno i amoralno paktirati s dikta-turama, ali ona sama u bitnomenije bivala generator politi~kogludila i mitomanije. To su gene-rirale politi~ke i intelektualne eli-te. U Srbiji je to druga~ije � ba{SPC historijski gledano naju-strajnije generira mitsku politi~-ku svijest, pa onda problem otre-`njenja i ne moè biti metodolo{-ki rje{iv na na~in na koji je biorje{iv u Njema~koj nakon Hitle-ra ili u Italiji nakon Mussolinja.Ne}e biti dovoljno promijenitipoliti~ku elitu te kroz lai~ki obra-zovni sustav i medije pokrenutisustav preodgoja, otre`njavanja.U Srbiji ostaje Crkva kao struk-tura potpuno izvan toga. Tamose ne radi o tome da se identifici-raju nekolicina }aknutih seoskihpopova koji slu|uju ljude u ne-kom zabitom selu ispod Kopao-nika, nego se radi o episkopima,mitropolitima, o visokom crkve-nom {kolstvu. Upravo Srpskapravoslavna crkva je u 80-imabila ona socijalna snaga koja jesve svoje organizacijske, propa-gandne i edukativne mogu}nostigotovo bez ostatka stavila u slu`-bu stvaranja psiholo{ke osnoviceza budu}i rat. Nije to bio Milo-{evi} � on ostaje zlo~inac uizvedbi i nalogodavac tih zlo~ina,ali on nije taj koji je uzbunio na-rod; on ga je od SPC, VukaDra{kovi}a i pisaca iz Francuske7 preuzeo ve} uzbunjenoga, izlu-|enoga, propagandom izmanipu-liranoga i onda ga poveo kao teh-ni~ki realizator u zlo~in.


Govori: Ivo @ani}

Dugotrajna srpskahipnoza

Sve politi~ke mitologijesvijeta sadrè motiv »minismo nikad vodili osva-ja~ki rat nego smo samobranili svoje«


Hod albanske samopercepcije

Moè li se, uz dominantnu srpsku kosovskumitomaniju, kao jedan od uzroka kosovske kri-ze navesti albanski nacionalizam? Odnosno,jesu li Albanci mogli i{ta u~initi u smisluiznalaènja nekog kompromisnog rje{enja?

� Mogu govoriti o zadnjih dvadesetgodina kojih se i osobno sje}am. Mislimda tu oni nisu ni{ta odlu~ivali. Oni sujednostavno od strane autora velikosrp-skog projekta bili odre|eni za eliminaciju.Politi~ku, ili fizi~ku, to je bilo pitanje ni-janse. Ali, u toj eliti je postojao konsenzusda Albanci naprosto nisu priznati kao su-bjekt. I tu nikakvo albansko pona{anje ni-{ta nije moglo promijeniti. Da su se sviAlbanci do jednoga pona{ali kao SejdoBajramovi}, to bi mo`da odgodilo nekestvari. Ali logika velikosrpskog imperija-lizma nije dopu{tala nikakvu mogu}nostda Albanci promjenom pona{anja, pri-mjenom ove ili one taktike, bitno izmije-ne taj odnos na duì rok. To su mogle iz-mijeniti samo demokratske snage me|usamim Srbima.

Ono {to mi se u vezi kosovskih Alba-naca ~ini najbitnijim, pa i fascinantnim,jest pratiti promjenu njihove samoper-cepcije krajem 80-ih i po~etkom 90-ih go-dina, o ~emu je Shkelzen Maliqi napisaojedan izvanredni esej koji je objavljen1995. u ~asopisu Erazmus.

Albanci su, naime, do tada sebe doìv-ljavali kao juna~ki, gor{ta~ki narod koji jenepokoriv. Prije se, na simboli~noj razini,konfrontacija sa Srbima odvijala otprilikena sljede}em tragu: »[ta vi nama lupetateo tom juna{tvu, mi smo ti koji smo nepo-korivi, pravi junaci i pravi ratnici, koji ni-smo ni{ta izgubili. Ako smo barbari, barsmo junaci i ne damo se pokoriti«. Odkraja 80-ih Albanci kao da govore: »Do-bro, vi Srbi kad ste junaci, juna~ite se idalje, ali nas juna~enje ne zanima, to ni-kuda ne vodi, to su samo `rtve i osvete.Mi se i dalje razlikujemo od vas ali na

drugoj simboli~noj osnovi. Mi nismo rat-nici, mi smo Evropljani, èlimo biti mir-ni, imamo svoja prava, èlimo ih ostvaritina miran i pravedan na~in.« Metafori~kire~eno, uzorni Albanac vi{e nije Skender-beg, uzorna Albanka je Majka Tereza. Neznam da li ima neki primjer tako brzogpoliti~kog sazrijevanja i takve radikalnepromjene politi~ke i percepcijske paradi-gme, kao {to se to dogodilo kosovskimAlbancima krajem 80-ih. Ako inzistirateda odredim neki datum ili doga|aj, ondase iz moje perspektive prekretnicom ~ini»umir krvi«, odnosno dokinu}e krvneosvete na Kosovu 88. ili 89. godine, {to suga bili organizirali Lush Gjergji, BajramKelmendi i Fehmi Agani. Simbol ovedruge paradigme i gandhijevskog otporakoji je trajao deset godina, bio je IbrahimRugova, iako je jo{ mnogo ljudi koji susvojim me|unarodnim ugledom pridoni-jeli njenom promicanju. Primjerice, spo-menuti Gjergji, Agani i ubijeni Kelmen-di. Ta paradigma je evidentno doìvjelaneuspjeh, odnosno nije uspjela ostvaritipoliti~ki oblik koji bi Albancima omogu-}avao da ostvare svoje te`nje. Mislim danije bilo mogu}nosti za to. Sada je opetdo{lo do promjene paradigme � pojavilase Oslobodila~ka Armija Kosova, Albancisami sebe opet percipiraju kao junake.

Me|u narodima biv{e Jugoslavije, svi ima-ju razdoblja kada podlijeù mitomaniji. Imajuli ti politi~ki mitovi neku zajedni~ku matricu?

� Bitno je sljede}e: svi ti mitovi i fan-tazmi imaju istu stukturu. Svi jednakofunkcioniraju i zadovoljavaju iste potrebe� psiholo{ki, socijalno i emocionalno.Nema naroda u svijetu koji ima percepci-ju sebe kao ubojice, lupeà, zaostaloga,nesposobnoga itd. Svi o sebi misle da suizuzetno vrijedni, hrabri, da su u svimbitkama pobije|ivali, a ako su negdje ko-jim slu~ajem i izgubili, to nije bilo zbogvlastite slabosti, neorganiziranosti ili voj-ne nesposobnosti, nego zbog izdaje, prije-vare, neke vi{e sile, Bo`je kazne itd. Me-|utim, uvijek se stvar svodi na one kojitime manipuliraju i onda uzrokuju da ta-kve percepcije zahvate {to ve}i dio sta-novni{tva i dobiju ne samo politi~ko-ide-olo{ke nego i vrijedosne konotacije. Da-kle, da se netko, samim time {to je takav,po~inje smatrati vrednijim od drugoga, asamim time da mu je dopu{teno ~initiono {to drugima nije. Sve politi~ke mito-logije svijeta sadrè motiv »mi nismo ni-kad vodili osvaja~ki rat nego smo samobranili svoje«. Me|utim, tada je bitno vi-djeti {to tko smatra svojim i na temeljukojih argumenata. Historijska argumen-tacija je uvijek opasna i pogubna argu-mentacija koja nikud ne moè dovesti.Kvaka 22 je dakle u pitanju unutar kojihgranica netko zami{lja to »svoje«. A te sugranice ~esto vrlo fantasti~ne, iracionalne,arbitrarno stvorene. Pa ~ak i kad jesu uodre|enom historijskom razdoblju posto-jale kao takve, to nema nikakvu vrijednostza na{e suvremene vrijednosne, politi~keprosudbe. Stvar je u tome da, bez obzira{to kome pripadalo, ljudi ne budu istjeri-vani zbog vjere, nacije, politi~kog opre-djeljenja. Va`no je da li ~ovjek ima pravoìvjeti u skladu sa svojim pravima naodre|enom prostoru, a isto tako treba po-{tivati i njegovati ukupni identiet odre|e-nih prostora koji nikad nije jednozna~an isamo »na{«. Z

Nema kraja krajuDanas vi{e nema disonantnih glasova, svi su»Srbi sveta« za progon Albanaca s Kosova

Mirko Kova~

Moja su znanja o Kosovu nedostatna da bih se upustio u neke dublje prosud-be, posebice u svjetlu sada{nje kosovske tragedije, pa }u radije ostati na ne-kim spoznajama {to sam ih i otprije, na ovaj ili onaj na~in, potezao kad god

bi se poveo razgovor o srpskom nacizmu. Valjalo bi dobro prou~iti mnoge povijesneknjige, poglavito one Slobodana Jovanovi}a, vrsnog pisca i povjesni~ara, koji je ~i-tavog ìvota raspletao »zamr{ene i proturje~ne uspone i padove srpske historije«,da bi na kraju ìvota, u jednom intervjuu, ve} pomalo umoran i rezigniran {to jetoliko dangubio »oko srpske istorije«, tuma~e}i je i filozofiraju}i o stvarima koje semogu saèti u nekoliko jednostavnih misli i kratko sro~iti u kona~nu definiciju:srpski je nacionalizam izvor svih zala i tragedija toga naroda, uzrok svih njegovihporaza i rijetkih uzleta, njegova kob koja mu je odredila sudbinu i pomra~ila um,jer nacionalizam je ìvot u palanci, a »duh palanke jest duh bolesti«.

Elita koja uga|a ruljiNaravno, bez »dangubljenja« tako velikih povjesni~ara kakav je bio Slobodan

Jovanovi}, te bez tolikih svezaka povijesti, ne bi se moglo do}i do ovakvoga saèt-ka. Pa ipak, nisam olako prihva}ao tuma~enja kako je srpski nacionalizam ne{toposebno, niti sam se dao uloviti na to da je è{}i nego kod drugih balkanskih na-roda, premda su me neke knjige vukle u takvu zamku. Glasoviti ruski publicist ietnograf Pavel Rovinski boravio je u vi{e navrata u Srbiji, i to u drugoj polovicipro{log i s po~etka ovog stolje}a, te nam je u svojim spisima ostavio dragocjenazapaànja, prosudbe i spoznaje. Bio je osupnut »duhom i stanjem srpske intelek-tualne elite« koja »uga|a rulji i prepu{ta se instinktu rulje«. Posvuda su intelektu-alci iznad gomile, »u Srbiji su pak gomila sama«. To vaì sve do dana dana{njeg.Dobrica ]osi}, tipi~ni izdanak srpskog radikalizma, ne{to ugla|enija varijanta [e-{elja, u svojoj besjedi na inauguraciji za predsjednika Milo{evi}eve Jugoslavije, re-kao je: »Ja sam samo sluga svojega naroda«. Nije se dugo odrào, jer je po~eo pet-ljati oko nekakvih mirovnih sporazuma u Bosni, a jasnu i davna{nju ideju »istrje-bljenja i preseljenja muslimana i Arnauta« ublaàvao je i prodavao kao »humanopreseljenje«, {to je bilo dovoljno da slugu svoje-ga otjeraju ni manje ni vi{e nego kao izdajnika.Kad je ve} obznanio da je sluga, onda su pravilajasna; rulja ne trpi eufemizme niti meku{ce,nego traì okrutnost kao ovu sada{nju na Koso-vu.

Nitko nije tako smiono i duboko u{ao u du{usrpskog nacizma kao pisac Rade Konstantinovi} usvojoj knjizi Filozofija palanke, prvi put objavlje-noj u ~asopisu Tre}i program, u Beogradu 1969.Ta je filozofska knjiga doìvjela jo{ tri izdanja.U odjeljku Poetika srpskog nacizma Rade Kon-stantinovi} pi{e kako je srpski nacizam uspo-stavljao nove mitove »rasne«, »krsta{ke«, »vje~-no-plemenske«, »misti~no-vjerske« i druge, a posebice mit »dobrovolja~ke lirike«koja slavi smrt u ime »srpstva po svaku cijenu«. Smrt je utkana u program nacije, apoga|anja oko »cifre mrtvih« za svetu srpsku stvar jo{ traju; brojke se kre}u u ras-ponu od Ekme~i}evih milijun i dvjesto tisu}a do Plav{i}kinih tu negdje, brat bra-tu, tristo tisu}a. Psihijatar i filozof Vladeta Jeroti} veli da se srpska te`nja za sa-mouni{tenjem odvija »uz gotovo potpunu odsutnost svijesti o toj pogubnoj te-`nji«. Ako se ta svijest katkad koleba, premda su to rijetki trenuci, ona }e uvijekizme|u toga ili-ili izabrati »prokletstvo u unaprijed zajam~enom porazu«, kakoveli R. Konstantinovi}. Napokon, ako je to~na Jeroti}eva psihoanaliza o srpskojte`nji za samouni{tenjem, ovdje bih iskazao svoju posvema{nju ravnodu{nostprema takvim te`njama ukoliko se to samouni{tenje ne odvija kroz pokolje dru-gih.

Amerikanci se bore za »niù rasu«U ovom trenutku jo{ ne znamo epilog albanske drame na Kosovu; izvjesna je

samo patnja i stradanje, te trijumf nove {kole surovosti srpskog nacizma. Taj tri-jumf i nasla|ivanje u patnji drugog ponavlja se iz vremena balkanskih ratova kadasu Srbi »tamanili Arnaute«, ali tada je barem bilo vi{e su}uti s Albancima; srpskisu socijaldemokrati o{tro udarali po reìmu. Danas vi{e nema disonantnih glaso-va, svi su »Srbi sveta« za progon Albanaca s Kosova i osloba|anje svete zemlje odpo{asti. Neka istraìvanja kazuju da je zastra{uju}ih 90 posto Srba za izgon Alba-naca. Sada su jo{ i za~u|eni za{to ih NATO sprje~ava da kona~no rije{e albanskopitanje. Da nije »zavjere novog svjetskog poretka« genocid bi protekao veselo, uzbakanalije i ples »nad grobovima tu|inaca«.

Barbarizam poti~e jedinstvo, pa se pleme ubojica sve vi{e name}e kao elita; utamnom naci-vilajetu heroizam se o~ituje u mr`nji prema tu|inu, a svatko je tu|i-nac tko ne dijeli tvoju vjeru i tvoju naciju. Plemenska svijest daleko je od gra|an-ske, stoga Srbi ne podnose tu|inca tu gdje on jest, bio to Ma|ar, Albanac ili San-dàklija. S tu|incem se ne suosje}a, niti se s njim dijeli sudbina, jer on je gra|a-nin drugog reda. I dok traje egzodus Albanaca, do mene sve ~e{}e dopiru glasovisrpskih ljudi zaprepa{tenih licemjerjem Zapada koji se »stavlja na stranu [iptara«.Imao sam i verbalne okr{aje s nekim znancima koji odavno ne ìve u Srbiji i slovekao liberalni, ali sada su kona~no zga|eni prljavim poslovima Zapada, psujuAmerikance »koji se na Kosovu bore za prava niè rase, a kod ku}e su rasisti«.

»Duh palanke odbija misao«, kaè Konstantinovi}, a tko god se drznuo kriti~kigovoriti o srpskom nacizmu ili vulgarnom rasizmu otpisan je kao izrod i u intelektu-alnoj svijesti nacije vi{e ne postoji. Rade Konstantinovi} tavori negdje na dnu kul-ture, nijedna se njegova misao ne ~uje niti je ima tko prenijeti, dok svaki tamo{njimagarac sri~e Be}kovi}ev stih: »Kosovo je naskuplja srpska re~«. A tko bi se danasondje usudio pozvati na jednog Dimitrija Tucovi}a i potegnuti neke njegove o{-tre rije~i o »srpskom rasisti~kom ludilu«. Jedan Tucovi}ev tekst pisan 30. oùjka1914. nosi naslov Nikad kraja. U tome tekstu Tucovi} veli: »Mi smo izvr{ili poku-{aj ubistva s predumi{ljajem nad ~itavom jednom nacijom. Na tome zlo~ina~komdelu uhva}eni smo i spre~eni. Sad imamo da ispa{tamo kaznu.«

I doista, ima li kraja srpskim zlodjelima nad Albancima? Ili je to~no ono {tokaè Rade Konstantinovi}: nema kraja kraju! Z

Nekaistraìvanjakazuju da je

zastra{uju}ih 90posto Srba za

izgon Albanaca

SPC historijski gledanonajustrajnije generira

mitsku politi~ku svijest

PulaNarodni trg 9

telefon 052/217-713fax 052/217-795


Obe}anja i podr{ka kojaPodgorici stiù od glasno-govornika me|unarodnezajednice i nijesu nekautjeha

Zoran Radulovi}

Po{te|ena razornog dejstvaNATO-vih projektila,Crna Gora se u posljed-

njih dvadesetak dana suo~ava sanarastaju}im tenzijama i unutra{-njim podjelama. One prijete daugroze prividan mir koji je, uzdosta muke, odràvan jo{ od po-~etka politi~kog sukoba zvani~nePodgorice i sljedbenika Sloboda-na Milo{evi}a. Sveukupna polari-zacija crnogorskog dru{tva naj-bolje se odslikava na pitanju od-brane zemlje od NATO-ve agresije, iodnosu prema kosovskom pro-blemu, a posebno rije~i izbjeglihkosovskih Albanaca koji su prekoplaninskih prevoja prispjeli uCrnu Goru. Dosljedni sljedbeni-ci politike dedinjskog Vo`da u Cr-noj Gori, potpomognuti narasta-ju}im patriotizmom novopostav-ljene komande Druge armijeVojske Jugoslavije, ne skrivajuàljenje {to se Crna Gora � so

soli srpske kako vole da kaù nekiod glasnogovornika ove grupacije� nije aktivnije uklju~ila u odbra-nu Kosova. Na svakodnevnim he-

peninzima za mir koje odràvajupo gradskim trgovima, ti ljudi,predvo|eni ~elnicima Bulatovi-}eva SNP-a, optuùju crnogor-ske vlasti za kukavi~luk i izdaju.Ide se dotle da se tvrdi kako surijetke NATO-ve bombe koje supogodile vojne ciljeve u okoliniPodgorice spasile obraz Crne Gore.

Papirnati avioniNaàlost, ve}ina ovih patriota

nije pokazala odlu~niju spre-mnost da se sa oru`jem u rukamaotisne u Srbiju ili na Kosovo, tetamo zamijeni golobrade regrutekoji, bez svoje krivice, svakod-nevno ginu. Podno{ljivije im seu~injelo da u raznim maskirnimuniformama paradiraju po kafa-nama drè}i vatrene govore i pre-brojavaju, listaju}i patriotsku{tampu, silne avione koje je, na-vodno, oborila protivvazdu{naodbrana VJ. Neki od njih su, do-du{e, svoju »hrabrost« i »ljud-skost« dokazali bacaju}i se kame-nicama i jajima na duga~ke kolo-ne iznemoglih izbjeglica koji suuspjeli da se iz kosovskog paklaprobiju do Crne Gore. Ipak, rije~je o rijetkim primjerima neljud-skosti. »Otvori tome {to bjeì, a

zatvori onome {to}era«, jo{ uvijek je do-minantno shvatanjegra|ana Crne Gore,utemeljeno na vije-kovnoj pouci da je»juna{tvo sa~uvatisebe od drugoga, a~ojstvo sa~uvati dru-goga od sebe«. Zato jedanas svaki sedmi sta-novnik manje federalne jedinice SRJ� izbjeglica. I nezavisno da li susmje{teni u porodicama svojihprijatelja i ro|aka ili kolektivnimsabirali{tima u koja su pretvore-ne fabri~ke hale, crkve, dàmije ihoteli po crnogorskom primorjuti nevoljnici dijele sudbinu gra-|ana Crne Gore. Satjerani u pro-cjep oli~en sa jedne strane Dedi-njem, a sa druge NATO-vombazom u Avianu, i jedni i drugitraè na~in da preìve do nekihboljih vremena.

U me|uvremenu, druga CrnaGora, okrenuta saìvotu i sarad-nji sa civilizovanim svijetom,mada broj~ano sna`nija, jo{ uvi-jek bezglasno posmatra opasnostkoja se nadvija nad nju.

A upravo je reformska, gra-|anska Crna Gora po mnogo~emu najve}a kolateralna `rtvaNATO-ve akcije Plemeniti an|eo.

Bolja polovica JugoslavijeOvda{nja teza kako je Kosovo

prije svega demokratski problem,pa ga kao takav treba rje{avati pr-venstveno politi~kim dijalogom,ve} je pala u vodu. Sada se sve iz-vjesnijim ~ini da }e, uz Milo{evi-}a ~ija je harizma neprikosnove-

nog vo|e u Srbiji oja-~ana NATO-vimbombama, CrnaGora morati da se su-o~i i sa nekim od ak-tuelnih rje{enja ko-sovskog problema,koja, sva do jednoga,imaju istu zajedni~kucrtu. A to je prekom-pozicija sada{njeg

ustavnog ustrojstva SRJ i pre-kompozicija dvo~lane federacije.Time }e, po svemu sude}i, bitinaru{ena makar proklamovanaravnopravnost Crne Gore, kojasada, po slovu Ustava, u politi~-kom smislu ~ini polovinu SRJ.Ujedno, u javnosti je primjetantrend poja~anog okretanja le|aZapadu, {to bi mogao biti jo{ve}i problem ovda{njim vlastimapersonifikovanim u liku pred-sjednika Mila \ukanovi}a. Jer,podgori~ki iskorak u reforme bioje zasnovan na viziji ekonomskogboljitka, koji je nemogu} bezkonkretne pomo}i me|unarodnezajednice. Nastojanje da se u {toje ve}oj mjeri normalizuju kom-{ijski odnosi sa dràvama biv{eJugoslavije dovedeni su sada upitanje zbog jake medijske kam-panje kreirane u Beogradu da sesa saradnicima agresora ne smije ine moè sara|ivati.

Nije bezrazloàn ni strah da}e se, u traganju za kakvim-ta-kvim rje{enjem kosovskog pro-blema, me|unarodna zajednica izvani~na Srbija jo{ jednom Cr-nom Gorom posluìti kao � mo-netom za potkusiravanje. Sva-kodnevna obe}anja i podr{ka kojaPodgorici stiù od glasnogovor-

nika me|unarodne zajednice i ni-jesu neka utjeha. Jer, uvjerili smose u {ta je proizi{la akcija sprje~a-vanja humanitarne katastrofe naKosovu.

Boli, boliâk i da dobiju nezavisnost na

dijelu tamo{nje teritorije, kosov-ski Albanci }e se, poslije preciznoizvedene akcije etni~kog inìnje-ringa, na}i u siroma{nijem, a uzto i potpuno opusto{enom dijeluove srpske pokrajine. Autonomijabez presedana, kakvu sada obe}avapotpredsjednik Savezne vladeVuk Dra{kovi} tek predstavljasvojevrstan apsurd. Preciznije,nuditi nekakvu autonomiju stoti-nama hiljada ljudi koji su protje-rani sa svojih ognji{ta, i usputubijani, zlostavljani i plja~kani,nije ni{ta drugo do beskrupulo-zan cinizam. Ne treba biti suvi{eni pametan, ni informisan, pashvatiti da se protjerani na Koso-vo ne}e vratiti ako to zaista nebudu morali da u~ine. A i tada }eza njihov povratak biti neophod-ne mnogo ve}e garancije i podr{-ka nego {to je zapadni svijet dosada bio spreman da u~ini. Zato,treba sa~ekati.

Za sada, ne nazire se kraj, pomnogo ~emu, zajedni~koj nesre}ikoja je zadesila i Albance i Srbe iCrnogorce, i sve druge sa prosto-ra SRJ. Izvjesno je samo to da serat vratio ku}i. Krug zapo~et naGazimestanu 1989. godine sadase zatvorio. A kako kaù ovda{njizvani~nici, to boli. Z

* Autor je novinar nezavisnoga podgori~koglista Monitor.

Ljudi ìve usprkos prijetnjama kojesa svih strana vrebaju. U nekuruku, ìvot nema vremena za te pri-

jetnje. Zaokupljeno preìvljavanjem, ljud-stvo ne misli na besmislenost. Nitko nor-malan u potrazi za krovom, hranom iodje}om ne razbija glavu oko mogu}nostivelikih potresa i svemirskih sudara. Ili dasunce ne izi|e nekog jutra. @ivot je mogu}jer apstrahira: ne uzimlje u obzir smrt nikataklizme. Okruèn manjim i krupnijimprijetnjama, ~ovjek se odlu~uje za prve:kao ribar koji baca vr{e, traì kote svogadjelovanja u poznatu i sigurnu svijetu. Svedrugo, {to nadilazi taj svijet i ~ovjekovemo}i, nalazi se izvan fokusa. Ne igra.

Balkanizirana pametIpak, da bi ìvot bio mogu} u tom ogra-

ni~enom (poznatu i sigurnu) svijetu, onzahtijeva nedvosmisleno i jasno odre|enjeprema kotama koje ga uvjetuju: u protiv-nom, kao {to znade svatko tko je ikad izi-{ao s leutom ili bracerom na donje more,ne}e{ samo ostati bez ribe, nego }e{, prijeili poslije, tako|er otkriti da si izgubiovr{e.

Srbija je punih deset godina bacalatu|u (i vlastitu!) djecu preko brodskeograde, ne vode}i nikakva ra~una o bilo~emu {to bi moglo uvjetovati ili dovesti upitanje njezino postojanje. Ma koliko nje-zina vlastita djeca bila krivo usmjeravana iusmjerena, treba im jasno re}i da sigurnonisu i jedina koja bi imala ljudska ili bilokakva druga prava. Politi~ki kazano, ve}deset godina Srbija je vodila i vodi takvuteologiju ljudskih prava koja nikada nijezastala da bi predahnula i uzela u obzirbilo ~ije interese osim vlastitih, i to, notabene, uvijek u okvirima kolosalne vizijesvoga genijalnog vo|e. U tom pogledu Sr-bija sluì i moè sluìti samo kao istinskiprototip sebi~nosti, ljudske nesolidarnostii balkanske tuposti svih »velikih sinova na-{ih naroda«. Danas, kad se cijela stvar sve-la na rock i obranu mostova drànjem zaruke, treba tako|er jasno re}i da su ti obo-àvatelji glazbe ve} puno desetlje}e izvanEurope i njezinih vrijednosti. Nema takvekolijevke, sloìo bi se Bernard-Henri Levy,koja bi dopu{tala genocid, masakr i uni{te-nje milijuna ljudi. Pa to ne moè biti ni

bilo ~ija i bilo kakva Pe}. Misliti druk~ijezna~i suo~iti se sa ~injenicom da se na tvo-joj strani na|u napredni nogometa{i kojiplivaju u novcu, ekstremna ljevica i LePen. Slu~ajnost? Ni govora. Odavno jeisku{ana i dokazana identi~nost tih reflek-

sa. Ali oni vi{e nisu dovoljni za bilo kakvusmi{ljeniju obranu bilo ~ega, pa ne}e po-mo}i ni Milo{evi}evoj Srbiji, bez obzirakoliko premetali Billa u Adolfa.

Perverzni ljudi ne mogu druge optuì-vati zbog perverzije. Te{ke rije~i takvihoptu`bi mogu se oslanjati samo na polo-vi~nost europskih nazora: Milo{evi} jedugo izazivao i mogao samoubila~ki izazi-vati svijet sve dotle dok je mogao ra~unatis europskim moralnim du`nostima koje suna neki na~in ograni~ene u praksi. Sjedi-njene Dràve pak oduvijek su bile sporekad god je trebalo u}i u europski teatar.Ne moèmo nijekati da su sada tu i da, zarazliku od Europe, svi|alo se to nekome iline svi|alo, mogu prili~no uspje{no branitiono {to zastupaju. Uz ~uveni Marshalovplan koji je nakon rata podigao europskezemlje iz pepela, postojao je i Morgentha-uov plan koji je predvi|ao pretvaranjeNjema~ke u poljodjelsko dobro. S Nje-ma~kom to vjerojatno nije i{lo i ne bi i{loglatko. S druge strane, Srbiju sigurno, akove} nije pretvorena, ne bi bilo te{ko pre-tvoriti u pa{njak. Netko je to u posljednjadva tjedna trebao nau~iti. Uostalom, naovim se stranama uvijek ne{to pretvaralo.Naj~e{}e ljudi. Ali, kako znamo iz na{e hr-vatske pretvorbe, ni s dobrima ne ide te{-ko: na Balkanu obi~no nema problema; pro-

blem je sam Balkan, odnosno njegove bal-kanizirane pameti.

Poziv na ravnodu{nostNeosporno je ovo: izme|u suvereniteta i

nemije{anja u unutarnje stvari razli~itih dr-

àva kao kategorija hladnoga rata, s jedne,i ljudskih prava, s druge strane, ~ini se dasuverenitet i nemije{anje neprestano gube.îni se tako|er da je davno pro{lo dobakad se Sjedinjenim Dràvama spo~itavalorasizam i barem jednom tjedno prebijalonamrtvo crna~ke studente na Moskov-skom sveu~ili{tu. Moral u svemu tomenije i ne moè biti polovi~na disciplina:postoji ili ne postoji, onda kad je na{ ionda kad je tu|i. Uzaludno je u tom kon-tekstu dozivati u pam}enje washingtonskenedosljednosti. Ideali su i u najboljem slu-~aju samo pribliàvanje. Istodobno, netkobi u Srbiji trebao imati na umu da od Mo-skve ne}e biti fajde. Svaka ~ast pravoslav-lju, ali nije rije~ o njemu ni islamskomfundamentalizmu; Jeljcin moè biti trije-zan ili pijan, ali je politi~ki, i druk~ije, ipakBre`njevljev brat. I doktrine su im iste:dok vi~e u navodnu srpsku korist, nastoji{to vi{e dobiti za Rusiju. Ako dobro pam-tim, jo{ 1988. poru~io sam tada raspojasa-nu Dobrici ]osi}u da se s te strane nenada i ne treba nadati, jer }e Rusi, po svojprilici, imati i pametnijeg posla.

Sve to vodi me onome {to bih nazvaomudro{}u na{ih politi~kih uspore|iva~a:hrvatske komparativne politike i zagluplji-vanja hrvatskoga naroda. Premda napadiSjeveroatlantskoga pakta na Srbiju ne pre-staju i nema velikih pukotina koje bi obe-

}avale skori prestanak, na{i komparatisti{ute kao da se cijela stvar doga|a na Olim-pu, izvan ovoga svijeta ili njegovih poj-movnih dometa. [tovi{e, poznati apologetna{ega reìma poziva da ostanemo ravno-du{ni, da se nas ~itava stvar zapravo neti~e. Svu bijedu takva promi{ljanja na{evlasti najlak{e je uo~iti upravo na moral-nom planu. Ne samo da se cijeli na{ narodna taj na~in pretvara u bezvezna proma-tra~a ili nastrana tipa koji nije kadar razlu-~iti dobro od zla, nego se u isto vrijemeide za tim da se izbije {to ve}u korist za re-ìm (nikako za narod!) iz ne~ega {to smo,uz minimalnu dozu normalna pona{anja,trebali odavna normalno, i savr{eno razu-mljivo, uìvati. Naravno, sada cijela mu-drost komparacije pada u vodu: treba o~e-kivati da je i hrvatskim ministrima napo-kon svanulo da je danas savr{eno svejednotko je vi{e razbojnika ili svetaca poslao uHaag. S druge strane, od tih istih minista-ra ne treba odmah o~ekivati i spoznaju dasu svi moralni zahtjevi i danas ostali isti,kao i to da nikada nije kasno za doli~nopona{anje.

Dakako, takva spoznaja zahtijevala biprije svega odricanje. U stupnjevima i pre-ma razli~itim odgovornostima i, baremdonekle, pravedno. Primjerice, na{ gospo-din predsjednik morao bi se, izgubiv{i svojbeogradski antipod i stoèr duboke misli,kona~no odre}i svoga sna o podjeli Bosne.Naàlost, ne vjerujem: ljudi zasukana snaumiru s morama. Nadalje, Hrvatska bitrebala istinski i bez ikakve ra~unice pru-ìti ruku velikim ljudskim patnjama ko-sovskih Albanaca. A to zna~i, bez obzirana nu`no odricanje ionako osiroma{enihhrvatskih ljudi, da bi Hrvatska, ne ulaze}ii ne uple}u}i se u nacionalizme bilo kojegabalkanskog naroda, trebala napokon pri-znati ljudska prava drugih, da bi ih i samaeventualno uzmogla uìvati. Sve drugo jeve} vi|eno, jadno i nedostojno bilo vlastitebilo tu|e patnje.

U svakom slu~aju, nimalo ne sumnjamda je za druge, pa i za na{ hrvatski narod,kosovski genocid jasno obiljeèna kota zapolaganje bilo kakve vr{e u more. Z

Mjera za vjeru

Vr{e na moruPerverzni ljudi ne mogu druge optuìvatizbog perverzije

Boris Maruna

Srpske soli na rep


Ovo je obra~un s lju-dima koji su mirnopucali u ljude Srebre-nice i Vukovara

Bora ]osi}

Kada budu ~itali ovajtekst, gospo|a izuglednog lista u

Hamburgu, kao i mladigospodin iz ciri{kih novina,mora}e se setiti da sam to-kom pro{le godine poku{a-vao da kaèm pone{to oratu na Kosovu. Pa ~ak ipre no {to je rat uop{te biozapo~eo. Kao da tada ni-sam bio dovoljno atrakti-van, pa su moji tekstoviostali nepoznati. Mora bitida je u njima bilo odvi{eironije, iako je mudro okomoglo zapaziti da se nadnu ovog tona izrugivanjanalazila moja briga. Sadapadaju bombe po tlu mojenegdanje zemlje i sada vi{eironija onde nema posla.Ostaje gola pragmati~nostvojnih eksperata i hor poli-ti~kog oportunizma kojiove bombe prati. Jer nijenimalo popularno tu}i uz-du` i popreko po jednoj ze-mlji, ~ak i onda ako je za-misao samo u tome da sedo|e glave jednom diktato-ru. Ali na{ vrli novi svet,ovde na Zapadu, s tim gos-podinom proveo je u raz-govoru ogromno mnogovremena, dok ja sa tim su-bjektom ne bih skupa u{aoni u jedan tramvaj. A ovanesre}no naivna gospodavozila su se s njim svih tihdugih godina, dok je vozilonjihovog razgovora bio ustvari ringl{pil. Bila je tojedna besomu~na vo`njaod koje se celom svetu za-vrtelo u glavi. Samo supregovara~i uvek vrlo vese-lo silazili sa svog vrtuljkakao da su se onde, malo prelepo proveli sa nekim svo-jim {kolskim drugom. Kojije mo`da malo nesta{an, aliipak im je nekakav drug izistog razreda istorije bio. Jau taj razred nisam hteo dau|em, pa sam zbog tog izgimnazije povesti bio mo`-da i isklju~en. Sve ovo pre-

tvara se opet u jednu sliku,esejisti~ku, kao da ~itamonekakav tekst iz detinjstva,Waltera Benjamina. A za-pravo je na stvari krvavazbilja jednog rata koji jave} cele ove decenije zo-vem tridesetgodi{njim. Jermoramo biti na~isto da }erat trajati, mo`da i do opse-ga koji je imao rat Grimel-shausenov. Ja sam u ovuzemlju i do{ao jer sam èle-o u toku tog dugog evrop-skog rata stati pod zastavuautora Simplicisimusa. Daskupa s njegovim barja-kom, ve} sasvim pocepa-nim, vojujem protiv rata iprotiv nepravdi koje svakisukob sa sobom donosi.Sada vidim da je moj ratskoro potpuno izgubljen,jer moja ironija vi{e ne slu-ì ni~emu. Sada imate po-sla sa jednim autorom kojije svoju ironiju demobili-sao, a ono {to iza toga preo-staje samo je tupa rezigna-cija. Jer i tako pametnimljudima kao {to su ljudiNema~ke, te{ko je ponekadrazjasniti {ta je {ta. Pa daovaj rat na Kosovu nije ni-knuo od ju~e. Vojska kojusva silina me|unarodnihtrupa danas napada nijenekakva an|eoska vojskakoja se za svoj etnos boriprotiv nehri{}anskog naro-da Kosova. Nego je to onaista soldateska koja je pre-gazila hrvatska sela, ubijaladecu po sarajevskim ulica-ma i pucala u drevnu tvr-|avu Dubrovnika. Jer da jeto bilo jasno, ne bi se u me-|uvremenu pio pjenu{ac sagospodarom tog rata, negobi ga se imalo ve} na po~et-ku privesti pred tribunal uHaag. To naàlost ne razu-meju ni gra|ani moje ze-mlje, koji danas misle da seovaj napad ti~e njihovogodnosa prema albanskomìvlju na jugu, a zapravo,za mene, to je obra~un saljudima koji su mirno pu-cali u ljude Srebrenice iVukovara. Samo je za ovajobra~un danas kasno. Avo|a cele ove krvave kaval-kade ja{e kroz pusto{ ismrt, sve sigurniji u svome

sedlu. Da taj poloàj budejo{ uvek toliko pouzdan,sukrivci su i njegovi sago-vornici, koji su se uop{te urazgovor s krvnikom upu-{tali. Danas razumem ne-ma~kog pisca koji je govo-re}i u vreme Hitlerove dik-tature, iz podzemlja svojeemigracije morao imati ve-likog strpljenja. Jer je po-smatrao kako gore gradovinjegovog ìvota, iako je natim gradovima leào deoodgovornosti {to je onaj re-ìm uop{te postojao. I {tose samo bombama mogloprekratiti. A u Dresdenu iu Bremenu pogibala su,osim vojnika, deca Nema~-ke. Zbog toga nemojte o~e-kivati da ja ovoj akciji apla-udiram. Iako svim srcemèlim da reìm na jugu na-{eg kontinenta {to pre do|edo vlastitog kraja. To èlimi svome narodu, da taj krajtako|er zaèli s punomiskreno{}u.Der Tagesspiegel, Berlin, 26. oùjka 1999.

Mit se, u dodiru sazemljom pretvorio ukrvavu stvarnost

@eljka ôrak

Tekstovi uìvljavanja, tek-stovi obja{njavanja, tek-stovi frustracije, analize,

vru}i, razumni, hladni, jadni, {tosve proteklih deset godina nismoispisali; no dok se povijest nijeprestala ponavljati, rije~ima se toteè dopu{ta. Osim svega, desetgodina prolazili smo i stanovitu{kolu komunikacije, koja se sa-stojala i od zaobljivanja istaka ipomoljaka, izbacivanja pridjeva,uti{avanja interpunkcija. Doksmo mi racionalizirali komuni-kaciju, rasla je dramati~nost do-ga|aja. Srpski ekspanzionizam,

na krilima mitologije, vratio se umitski epicentar, gdje se mit, udodiru sa zemljom, pretvorio ukrvavu stvarnost. Na Kosovudanas se, u najstra{nijem obliku,odvija vrlo karakteristi~an pro-ces suvremenog svijeta: bitka iz-me|u zemljopisa i povijesti. Pra-vo po pro{losti; pravo po raspro-stranjenosti. Pravo po mitskomkodu; pravo po postotku ìveprisutnosti. Ostavljamo ovomzgodom po strani temu alban-skog starosjedila{tva. U toj borbipovijesti i zemljopisa drugo se ti-su}lje}e na svom kraju iskazuje uposvema{njoj eti~koj insuficijen-tnosti. Pogre{no postavljena di-lema na Kosovu je dovedena donajtragi~nijeg nasilja; ali i u viso-kociviliziranim sredinama iska-zuje se u razli~itim oblicima ti{eili glasnije ksenofobije, autizma,

manjka tolerancije. Premda jeono najbolje u tradiciji zapadnecivilizacije po{tovanje prava sla-bijega, te{ko je gledati kako se topravo, na domak tre}eg tisu}lje-}a kr{}anske ere, moè za{tititijedino argumentima ja~ega.

Pred jezom koju izazivaju pri-zori jednoga cijelog prognanog i,u krajnjoj namjeri, uni{tenog na-

roda, ponovo se vra}aju pridjevii èstoke interpunkcije: dapa~e,od stida i{~ezavaju rije~i. Umje-sto da ih dalje tro{im u preobi-lju, prilaèm ovome napisu tekst{to sam ga s Tonkom Maroevi-}em, kao i jedan drugi pred go-dinu dana, napisala u ime Hr-vatskog centra PEN-a, a nije bioobjavljen u hrvatskim medijima� osim u onda{njem Vijencu. Zaovaj je danas u Zarezu pravomjesto:

Hrvatski centar PEN-a iskazujesvoje ogor~nje zbog genocida nad Al-bancima na Kosovu. Ve} prije godi-nu dana prvi smo u Hrvatskoj javnoprotestirali protiv kr{enja ljudskihprava i nasilja {to ga je Milo{evi}evreìm tamo provodio. Hrvatska iBosna i Hercegovina imale su izrav-no iskustvo s krvavim cinizmomtoga reìma, ali njegovu narav,unato~ stotinama tisu}a mrtvih iprognanih, cijelo proteklo desetlje}eme|unarodna zajednica nije u punojmjeri prepoznala. Opravdana, nozaka{njela intervencija NATO-pak-ta pred izbjegli~kom je opasnosti

pragmati~no pojednostavnila nijanseme|unarodnih mehanizama onolikokoliko ih je prije uvaàvala kao po-kri}e za vlastitu suzdrànost. IspodNATO-ovih zra~nih udara Milo{e-vi}, me|utim, nesmiljeno ~isti kosov-ski teritorij od albanskog stanovni{-tva. Smrti pisaca i intelektualaca,koje bi po bratstvu struke prvenstve-no motivirale na{u zgroènost i pro-test, tek su mali dio uàsa na koji semora ukazivati u cjelini. Ako su sto-tine tisu}a uni{tenih ìvota cijena zapregovore, treba u~initi sve da ta ci-jena ne pogodi Milo{evi}a manjenego njegove `rtve. Mrtvi se ne}evratiti a ìvi }e se jedva imati kamovratiti. Vukovar, Dubrovnik, Sara-jevo, Srebrenica te{ko leè na savjestisvijeta i nadamo se da ona nije spre-mna pridruìti im i Kosovo. Sastrepnjom promatraju}i zbivanja ususjednim dràvama, vjerujemo dase strategija NATO-a zasniva na~vrstoj koncepciji koja vodi premastabilizaciji, miru i demokraciji ucijeloj jugoisto~noj Europi. Z

Mit se vra}a ku}i

S u m r a k i r o n i j eRida dana{nja Rakilaiz \akovice ili SuveReke, a ja poku{a-vam da joj dodamsvoj glas

Bora ]osi}

Uvreme moje mlado-sti bili su poznatisnimci jednog maj-

stora fotografije iz oslobo-dila~kog rata. Zvao seSkrigin. On je uslikao na{ujugoslavensku rebelu kojase borila protiv fa{izma, a,posebno, ostavio je doku-ment o stradanju svoga na-roda, koji pred tenkovimabeì u zbeg, u {umu. Da-nas ponovo posmatram oveslike koje je obnovila tre-nutna kampanja na Koso-vu. Samo sada razumemda je moj narod taj kojiprogoni nejake ljude, star-ce i decu, svojim tenkovi-ma. Pa da je moja juna~kanacija u ulozi koju su prepola veka imali vojnici Ne-ma~ke.

Nema vi{e kamermanana Kosovu. Tako da nemako da izvesti o doga|ajimaizme|u Pri{tine i albanskihplanina. A ipak, Novi za-vet, beleè}i mit ili neko

stvarno doga|anje, sa~uvaoje do na{ih dana beleg otome kako se celo jednopleme na{lo na udaru nasi-lja. A sva deca jedne pokra-jine imala su da budu po-klana, samo zato da bime|u njima pao, mogu}e,budu}i prorok. To je bilazamisao kralja Heroda, kojidanas i opet, kao duh zla,lebdi nad mojom zemljom.Nekada je tamo postojaojedan princ, bonvivan iskuplja~ slika iz Renesanse.To je bilo pre vi{e od polaveka. Sada u njegovomdvorcu stoluje jedan silnik~iji hod kroz povest ostav-lja krvave stope. Postoji uromanu o ne~istim silama,Dostojevskoga, jedan zaoduh, terorist i ne~ovek, kojije uza sve stvorio o sebiutisak osobe neobi~ne ivrlo posebne. Sa kojommalo ko ima da se poredi.Tako Petar Stepanovi~Verhovenski ide iz zla uzlo, iz zlo~ina u zlo~in, anjegova popularnost svevi{e raste. Ipak, na krajusvoga puta, on doìvljavada ga ozna~e kao subjektakratkovidog, stupidnog ibednog. I koji nikakve ge-nijalnosti posebne u sebinema. Koji uliva poverenjesamo bednicima oko sebe,a zapravo imamo posla saprotuvom, koja nema nizamisli ni planova u svomeposlu, osim {to je to zami-sao destruktivna i ubila~ka.

Ljudi moga naroda, me-|utim, nikako da ustanoveda su pod vla{}u jednogdripca. Pa na glavnomsvom trgu prire|uju velikuzabavu. U po~ast svoje ne-vi|ene zemlje, svoje nesa-lomljive armije i svoga lju-bljenog vo|e. A u toj zaba-vi najva`nija ta~ka je da seporazbijaju prozori francu-ske ~itaonice, a knjigeevropskih pesnika da seprospu po asfaltu.

Samo {to ona armija,oven~ana slavom, pretvo-rena je u na{em nesre}nomBetlehemu u gomilu pali-ku}a. Jedino zato da me|u

`rtvama na|e se mo`da imaju{no dete koje, moèbiti, kasnije posta}e pro-rok. A mit, koji o ovomvodi ra~una, zamotava todete u krpe, pa ga na mazgiotpravlja u Egipat. Mo`daje duh albanskog narodadanas u neke krpe zavijen,na putu kroz vrlet i krozsneg planine Prokletije.Nema~ki ~italac treba dazna kako ime ove planinepoti~e od re~i prokletstvo.Jer Egipat u na{oj pripove-sti nalazi se u podru~ju gdeìve ljudi i sami siroma{ni ipogruèni. Pa je te{ko po-verovati da nekome mogupomo}i. Tom narodu nabegu ne moè pomo}iniko. Osim da jednu drev-nu fabulu, biblijsku, ispri-~amo jo{ jedanput. Dana{-nje pisanje i nije u stanjudrugo nego da na na~in,koliko moè pristojan, po-novi {to je ve} nekad bilonapisano. Jer i doga|aj kojiopisujemo ve} je bio, negosmo mislili da se vi{e ne}eponoviti. Ali kako ljudiknjige ne ~itaju, ~ak ni onenajva`nije, svak opet imada ponovi gre{ku koja jeve} po~injena. Tako mojnarod ponavlja gre{ku jed-ne sredine koja je mirnoprimila pokolj dece ~itavepokrajine. Jedino materonog pogubljenog detetaumela je da nad ovim ma-ju{nim mrtvacem urlikne.Rida dana{nja Rakila iz\akovice ili Suve Reke, aja poku{avam da joj dodamsvoj glas. Pla~ nad mrtvimdetetom ne bi imao nika-kvog smisla, osim ako nepomislimo da je onaj duhjednog naroda, zamotan ukrpe, ipak uspeo da se pro-bije kroz sneg planine.

U Jevan|elju po Matejukaè se da }e se mala po-vorka koja se uputila uEgipat, odande vratiti kadaHeroda na dvoru vi{e nebude. A onda, ìvot pono-vo vrati}e se u svoje kori-to. Z

Der Tagesspiegel, 3. travnja 1999.

B e k s t v o u E g i p a t


Razgovor o opravdanostiintervencije NATO-a uJugoslaviji na RadijuSlobodna Evropa, u emi-siji Most, vodili su RankoPetkovi}, predsjednikJugoslovenskog udruè-nja za me|unarodnopravo i Radovan Vukadi-novi}, profesor naFakultetu politi~kih zna-nosti u Zagrebu igostuju}i profesor na Sta-te University u Floridi

Omer Karabeg� Petkovi}: U postoje}em

me|unarodnopravnom poretkuOrganizacije ujedinjenih nacijarat je zabranjen. Jedini ko moèda primenjuje silu je OUN i toprema strogo predvi|enoj proce-duri. Takvu odluku moè da do-nese samo Savet bezbednosti naosnovu Glave 7 Povelje Ujedi-njenih nacija. Prema tome, ovo{to je u~inio NATO bez odgova-raju}eg odobrenja Saveta bez-bednosti UN-a predstavlja agre-siju. îtav postoje}i me|unarod-ni poredak po~iva na suverenojjednakosti dràva, po{tuje se i ga-rantuje nacionalni suverenitet iteritorijalni integritet svih drà-va. Razume se, to ne zna~i dabilo ko moè da umanjuje zna~ajljudskih prava kao novog korpusau me|unarodnom pravu i kaostoèra postoje}eg sistema me|u-narodnih odnosa. To su dve od-vojene vrednosti koje ne elimini-{u jedna drugu, ve} podrazume-vaju jedna drugu.

Mala balkanska zemlja� Vukadinovi}: Sve ovo {to

je kolega Petkovi} rekao stoji sme|unarodno-pravne to~ke gle-di{ta, ali od napada NATO-a naJugoslaviju ili Srbiju zapo~ela jenova faza u me|unarodnim od-nosima. Kada to kaèm, ondaprije svega mislim da smo nakonpada Berlinskog zida, nakonokon~anja Hladnog rata, do{li unovu fazu u me|unarodnim od-nosima, nastao je takozvani novisvjetski poredak koji predvodeSjedinjene Ameri~ke Dràve, kaojedina svjetska sila, tu je jo{ iEvropska unija i mo`da tamonegdje u kutu i Japan. Svi drugisuparnici su eliminirani i u tomnovom svjetskom poretku po-stavljaju se pravila onako kako tovode}oj sili odgovara. [to je po-vod intervencije NATO-a u Ju-goslaviji? Povod je kr{enje ljud-skih prava, dakle humanitarni ra-zlozi, a Sjedinjene Ameri~ke Dr-àve zainteresirane su da pomo-gnu svuda tamo gdje se ljudskaprava kr{e. To je jedan od glav-nih ciljeva ameri~kog vojno-poli-ti~kog djelovanja koji je postavilaClintonova administracija. Uo-stalom, predsjednik Clintonobrazloìo je ovaj napad namje-rom da se spase ljudski ìvoti, da

se sprije~i humanitarna katastro-fa, a sve su to principi koji sesada stavljaju iznad suverenostidràve. To je apsolutno nova si-tuacija koje sasvim sigurno nema

u knjigama me|unarodnog pravai zbog toga kaèm da }e se ovaakcija vjerojatno uzimati kao po-~etak novog doba u razvoju me-|unarodnih odnosa. U ovom tre-nutku ve}ina zemalja, na ~elu saSjedinjenim Ameri~kim Dràva-ma, koje predvode novi svjetskiporedak, ocijenila je da prijeti ve-lika humanitarna katastrofa, dase provodi etni~ko ~i{}enje i ge-nocid i poduzela je akciju.

� Petkovi}: U celokupnomrazvoju me|unarodne zajedniceuspostavljanje sistema kolektivnebezbednosti predstavlja jedno odnajve}ih demokratskih i civiliza-cijskih dostignu}a. Naravno, ~o-ve~anstvo ima iskustva sa situaci-jom kada nije postojao sistem ko-lektivne bezbednosti, pa bismomogli pretpostaviti da se na pra-gu dvadeset prvog veka moèmoponovo suo~iti sa takvom situaci-jom u me|unarodnim odnosimau kojoj }e dominirati subregio-nalne, regionalne i globalne kaba-dahije, koriste}i pravo ja~eg.Ta~no je da danas imamo pore-dak u kome dominiraju Sjedinje-ne Ameri~ke Dràve koje arbitri-raju u svim svetskim poslovima.Ako su u pitanju etni~ka pravaAlbanaca, onda je potpuno legiti-mno da me|unarodna zajednicabude zainteresovana za to pita-nje.

Ali, ako se pribegne upotrebisile, ako tu silu upotrebljava voj-no-politi~ki organizam, nastao utoku Hladnog rata, koji okupljadevetnaest najmo}nijih zemaljasveta, i ako se ta sila primeni pro-tiv jedne male balkanske i evrop-ske zemlje, kao {to je Jugoslavija,onda se postavlja pitanje � za{tose to ~ini? Ako je re~ o kr{enjuljudskih prava, ako je re~ o kr{e-nju prava pripadnika nacionalnihmanjina, ako je re~ o talasu izbe-glica, postavlja se pitanje da li seto moè re{iti bombama i krsta-re}im raketama i da li se za ukla-

njanje jednog, uslovno re~eno,manjeg zla treba, moè upotrebi-ti ve}e zlo. [tite}i jedne ne trebada ubijamo druge, a to, ~ini mise, proisti~e iz strategije koju

sprovode nosioci napada na Ju-goslaviju.

Veliki stru~njaci NATO-a� Vukadinovi}: Ja bih poku-

{ao analizirati zbog ~ega se sve todoga|a. Prije svega, tu je u veli-koj mjeri prisutna èlja da se ko-na~no kazni reìm Milo{evi}a skojim je Zapad imao vrlo lo{ihiskustava. Milo{evi} nije odràoni jedno svoje obe}anje, nije po-{tivao ni jedan dokument na kojije stavio potpis. Nakon osam go-dina takvog pona{anja vjerojatnoje nastupio trenutak kada se osje-}a potreba za ka`njavanjem Milo-{evi}evog reìma i njega osobno.Mislim da se u ovom trenutkuèle upotrijebiti sve snage da setaj reìm skr{i. Drugi razlog jetako|er vezan za Milo{evi}ev re-ìm, a nedavno ga je spomenuoameri~ki potpredsjednik Gorekada je ukazao na ~injenicu da jeMilo{evi}ev reìm zadnji socijali-sti~ki reìm u Evropi, {to zna~ida ga {to prije treba eliminirati, asada se ukazala pogodna {ansa dase to u~ini. Tre}i razlog je {to seovom akcijom htjela uputiti sna`-na poruka Rusiji. Rusiji se èlipokazati koliko je slaba, koliko jeranjiva, koliko je nesposobna dadjeluje bilo kao suparnik, bilokao strate{ki partner Amerike. I~etvrti razlog je Clintonova ocje-na da jugoisto~na Evropa imasvoju vrijednost, da je to podru~-je koje se, istina, nalazi na rubuevropskog kontinenta, ali koje bimoglo biti popri{te eventualnogsukoba u koji bi ~ak mogle bitiuvu~ene i ~lanice NATO-a �Gr~ka i Turska. I {to je jo{ va`ni-je, podru~je Balkana povezujeZapadnu Evropu s Bliskim iSrednjim istokom, sa SrednjomAzijom, a djelomi~no i s Medite-ranom. Dakle, rije~ je o geostra-tegijskoj spojnici koja je vrlo zna-~ajna i zbog toga bi u tom dijelu

svijeta promjenom nekih reìmatrebalo uspostaviti neki red, ma-kar i silom oru`ja. A {anse za tepromjene su sazrele i zbog togaje te{ko zamisliti da bi NATOmogao odustati od svog krajnjegcilja.

� Petkovi}: Sve ~injenicekoje je izneo profesor Vukadino-vi} o motivima i upori{nim ta~-kama ameri~ke strategije su ta~nei potvr|uju da me|unarodnomzajednicom danas vladaju dvestvari � mo} i interesi. Prematome, sve ovo {to se radi nemaveze ni sa ljudskim pravima, ni sa

Albancima, ni sa Srbima, ve} sasilom i interesima jedine preosta-le supersile. Ja ovo govorim utrenutku kad je ovde u Beogradujo{ na snazi znak uzbune. Samnom je moj unuk koji ima svojaljudska prava, a, pre svega, pravona ìvot, ali ga u ovom ~asu mo`-da i nema. Tu sam i ja koji nisambio preterano zaljubljen u posto-je}i poredak u ovoj zemlji. Ako jejedan od ciljeva napada na Jugo-slaviju bio da se uni{ti sada{njiporedak i reìm, onda su se svi tiveliki stru~njaci koji rade u Belojku}i, u Pentagonu i u centruNATO-a u Bruxellesu stra{noprevarili u proceni i trebalo bi ihsve otpustiti, jer su ovi napadidoveli do neslu}enog i nevi|enogokupljanja ljudi oko postoje}egreìma. Nije re~ samo o tome dasu sve opozicione politi~ke stran-ke jedinstvene u suprotstavljanjuNATO-u, ve} u tome u~estvuju iistaknuti profesori me|unarod-nog prava koji su bili vrlo ekspo-nirani na drugoj strani politi~kogspektra. Oni dele mi{ljenja o ko-jima sam ovde pone{to rekao.Svedoci smo novih fenomena inovog rasporeda snaga u svetu.înjenica je da klasi~ne vrednostikao {to su nacionalni suverenitet,teritorijalni integritet i sam si-stem kolektivne bezbednosti ne-maju vi{e onaj zna~aj koji su ima-le, ali � {ta umesto toga. Kada bime|unarodna zajednica na pragudvadeset prvog veka bila u stanjuda ponudi sistem koji bi bio navi{em nivou i koji bi jo{ vi{e ga-rantovao mir i ljudska prava, mibismo bili za njega. Ali, ako je-dan vojno-politi~ki savez, nastaou Hladnom ratu, poku{ava daostvaruje strate{ke interese jednezemlje ili grupe zemalja, koje suideolo{ki istomi{ljenici, napadomna jednu malu zemlju, navode}irazloge koji zaista ne mogu bitiopravdanje, onda smo suo~eni sa

mnogim neizvesnostima na pra-gu tre}eg milenijuma.

Milo{evi} je izabrandemokratski

� Vukadinovi}: I ja sam svo-jevremeno sjedio u podrumu uZagrebu kada su nas nadlijetaliavioni takozvane Jugoslavenskenarodne armije. Prema tome i jaimam neka iskustva i znam kakavje to osje}aj i potpuno dijelimosje}anja kolege Petkovi}a. Me-|utim, ako je rije~ o uzrocima,onda mislim da je reìm Slobo-dana Milo{evi}a dao itekakomnogo povoda za sada{nju inter-venciju. Po~ev{i od Slovenije,preko Hrvatske, Bosne i Herce-govine do ovoga {to se sada doga-|a na Kosovu, dao je sasvim do-voljno povoda da bude optuènza etni~ko ~i{}enje, pa vjerojatnoi za genocidnu politiku. Dao je,dakle, sasvim dovoljno povodatoj mo}noj organizaciji da jednogtrenutka kaè: sada je dosta, tre-ba to zaustaviti, a usput idemorje{avati i neke druge na{e intere-se koje imamo na ovim prostori-ma. To je {to se ti~e razloga zaovu intervenciju. A {to se ti~e ho-mogenizacije, i mi u Hrvatskoj,dok smo za vrijeme zra~nih uz-buna sjedili u podrumima, imalismo samo jednog jedinog nepri-jatelja i svi smo bili jedinstveni,svi smo bili povezani i nije bilobitno tko se nalazi na vlasti, a tkoje u oporbi. Isto takvo raspoloè-nje danas postoji i u Srbiji, odno-sno Jugoslaviji, i stratezi ili, akoho}ete, psiholozi NATO-ve poli-tike vjerojatno o tome nisu vodiliprevi{e ra~una.

Me|utim, postavlja se pitanjena koji drugi na~in rije{iti tajproblem, kako eliminirati tuglavnu opasnost, kako eliminiratitu, da tako kaèmo, elementarnunepogodu u obliku reìma Slobo-dana Milo{evi}a, koja ve} godina-ma visi nad prostorima biv{e Ju-goslavije. Poku{avalo se s razli~i-tim opozicijama i u samoj Srbiji iu Republici Srpskoj i u CrnojGori, bilo je govora o djelovanjuonog slavnog trokuta Crna Gora-Republika Srpska-opozicija u Be-ogradu pa se ni to nije ostvarilo.Pokazalo se da ne postoje unutar-nje snage koje bi mogle dovestido demokratizacije i do promje-na, pa da Srbija na me|unarod-nom planu postupa druk~ije.Onog trenutka kada je usijanjena Kosovu doseglo vrhunac ikada je u Rambouilletu demon-strirana gruba i nabusita sila uèlji da se ne potpi{e dokument,da se odustane od kompromisa,da se odustane od sporazumije-vanja, do{ao je trenutak da sekaè � to je prevr{ilo svaku mje-ru, mi smo spremni, na{e snagesu u Makedoniji, krenimo sazra~nim napadima, skr{imo tajotpor, otvorimo put za dolazakkopnenih snaga i za nametanjerje{enja po modelu NATO-a. Ukojoj je mjeri to dobro, da li je toneko rje{enje koje moè donijetisre}u i mir i koje moè voditi de-mokratizaciji, nisam previ{e sigu-ran. Me|utim, to je, bojim se,bilo jedino {to je ovog trenutkame|unarodna zajednica moglau~initi. Naprosto ne vidim nekedruge mogu}nosti, jer, ako ovajreìm ne bude skr{en silom izva-na, nema drugih mogu}nosti daga se uni{ti. A, ako se to ne dogo-di, onda, ~ini mi se, nema sre}eni za Srbiju ni za ~itav ovaj na{prostor u jugoisto~noj Evropi.

� Petkovi}: Hteo bih samoda kaèm � ne kao pristalica Mi-lo{evi}evog reìma � da sada{njireìm nije uspostavljen putem

Govore: Ranko Petkovi} i Radovan Vukadinovi}

Regionalne i globalnekabadahije

Radovan Vukadinovi}:Milo{evi} sada pla}a

ra~un zbogpona{anja koje

mnogo duè traje


dràvnog udara ili nekim drugimna~inom. On je nekoliko putabio testiran na demokratskim,parlamentarnim izborima. Poredtoga, velike stranke, koje su rani-je bile opozicione, nalaze se uVladi. Prema tome, ako NATOpo svaku cenu ho}e da uni{ti Mi-lo{evi}a, to zna~i da uni{tava ione koji su davali svoj glas zaMilo{evi}a, a to zna~i, u ogro-mnoj ve}ini, i sam taj srpski na-rod, jer on stoji iza tih parlamen-tarnih stranaka. Ja ne vidim da jedemokratsko pravilo da se na iz-bore moè uticati bombama i datreba ka`njavati ~itav narod zato{to ima takav poredak. Prematome, ovde se èli dirigovati vo-ljom i mi{ljenjem javnog mnenjai uticati na parlamentarne izbo-re. Zna~i, vre|a se su{tina demo-kratije i pribegava se ne~em {toje u dosada{njoj istoriji bilo ap-solutno nedodirljivo. Niko nijeizjedna~avao nema~ki narod sHitlerom, iako je taj narod iza-brao Hitlera i sledio ga do kraja.Sada imamo situaciju da je sastanovi{ta me|unarodnog prava

izvr{enakt agresi-je, a {to seti~e mo-ralnih as-pekata tog

akta, imamo ~injenicu da devet-naest zemalja, ~lanica NATO-a,koji se spremao za istorijski kr-sta{ki obra~un sa isto~nim blo-kom i komunizmom, sada ratujes Milo{evi}em i to na neki na~inbudi reminiscencije o Davidu iGolijatu.

Za{to odmah bombe� Vukadinovi}: Pitanje ljud-

skih prava ve} nekoliko godinanalazi se u sredi{tu djelovanjaClintonove administracije. Otome se mnogo govori, ameri~kavanjska politika trudila se da {titiljudska prava u Haitiju, u Soma-liji, u Bosni i Hercegovini, a sadaih {titi na Kosovu. Do{lo je vrije-me kada su ljudska prava postalane{to zbog ~ega se moè povestiakcija, dakle, ljudska prava moguse uzeti kao povod za akciju onogtrenutka kada se pokaè da nemamogu}nosti da se ta prava rije{ena drugi na~in. Za{tita ljudskihprava zahtijevat }e da se i struk-tura me|unarodne zajednice, na~elu s Ujedinjenim narodima,postavi na druga~iji na~in kakobi u budu}nosti Ujedinjeni naro-di i neke druge organizacije bilisposobni da se i institucionalno

bave pitanjem ljudskih prava, daih {tite i da preventivno djelujukako bi se sprije~ilo ono najgore� ratne situacije, bombardiranjai sve ovo {to se danas doga|a.Me|utim, bojim se da je to zasada samo èlja koja je prili~nodaleko od ostvarenja i da }emovi{e imati posla s djelovanjem ra-zvijene me|unarodne zajedniceili, ako ho}ete, novog svjetskogporetka koji kre}e samostalnoonog trenutka kada odlu~i datreba krenuti i kada procijeni dasu ljudska prava u odre|enimsredinama stvarno ugroèna.Mene sada zanima sljede}e, a vo-lio bih kada bi mi kolega Petko-vi} odgovorio na to pitanje. Bu-du}i da srpska delegacija nijehtjela prihvatiti dokument izRambouilleta, da li je, osim sile,postojala neka druga mogu}nostda se nametne to rje{enje? Da lije postojao neki drugi put u tre-nutku kada je srpska strana svo-jom tvrdoglavom politikom ne-prihva}anja kompromisa zatvori-la sve putove za postizanje rje{e-nja?

� Petkovi}: Mi koji pratimome|unarodne odnose znamo dase tako sloèna pitanja kao {to jeproblem Kosova ne mogu re{a-vati preko kolena. I na Bliskomistoku imali smo mirovne ugovo-re i mnogo kr{enja tih ugovora.Ta pitanja se tamo decenijamaraspravljaju, ali tamo su u igriakteri o kojima oni koji arbitrira-ju u me|unarodnim odnosimamoraju da vode ra~una. U slu~a-ju Kosova poku{alo se da se je-dan vrlo teàk etni~ki spor izme-|u albanske i srpske zajednicere{i jednom shuttle diplomatijomkoja je trajala nekoliko nedelja ilimeseci i onda je u Rambouilletui Parizu od obe strane traèno dastave potpis na dokument koji jeu stvari pripremio ameri~ki am-basador Hill. Razume se da uigri nisu bila samo etni~ka i ljud-ska prava, nego i odre|ene poli-ti~ke manipulacije. Moglo se ra-~unati s tim da }e Albanci, kojiznaju da putem mirovnih prego-vora ne mogu da ostvare svojkrajnji cilj, a to je nezavisno Ko-sovo, nastojati da se odràvatemperatura napetosti na Koso-vu ne bi li do{le trupe NATO-a.Isto tako, vrlo dobro se znalo da}e Beograd pruàti otpor kon-ceptu da Kosovo bude dràva udràvi. I, razume se, rezultat sve-ga toga bio je neuspeh. Postavljase pitanje � da li zbog jednog ilidva neuspeha treba odmah baca-ti bombe po ljudima koji nisu

bili ni u Rambouilletu niti ìvena Kosovu niti su na bilo koji na-~in krivi za tamo{nju situaciju.

� Vukadinovi}: Nije rije~samo o trenuta~nom neuspjehu,mislim da Milo{evi} sada pla}ara~un zbog pona{anja koje mno-go duè traje. Kr{enje elemen-tarnih ljudskih prava Albanacana Kosovu po~elo je 1989. godi-ne i traje sve do danas, dakle de-set godina. Jo{ 1991. godine ad-ministracija tada{njeg ameri~kogpredsjednika Georgea Bushaupozorila je Milo{evi}a da ni{tane poduzima protiv Albanaca naKosovu i da bi u tom slu~ajuAmerika mogla intervenirati. Toje bilo sasvim jasno i ozbiljnoupozorenje. Od tog upozorenjapro{lo je osam godina, to je pri-li~no dug period i reìm u Beo-gradu morao je biti svjestan da}e Kosovo kad-tad do}i na red.Apsolutno je bila pogre{na pro-cena Milo{evi}evog reìma da jeKosovo isklju~ivo u srpskoj nad-le`nosti, da on moè tamo raditi{to god ho}e i da nitko ne}e po-vesti ra~una o tome. Onog tre-

nutka kad se stabilizirala situaci-ja u Bosni i Hercegovini, kada jeme|unarodna zajednica uzelaBosnu i Hercegovinu pod svoje,postavilo se i pitanje kr{enjaljudskih prava na Kosovu. Izdana u dan sve vi{e je raslo inte-resiranje za ono {to se tamo do-ga|a, i to nas je dovelo do Ram-bouilleta i do svega ovoga {to sedanas doga|a. Naravno, o~ito jeda srpski ili jugoslavenski gra|a-ni nisu krivi za pona{anje Milo-{evi}evog reìma, da nisu bili uRambouilletu, da nisu ni{ta pot-pisali. Me|utim, narodi dijelesudbinu svojih dràva i svojih li-dera, uvijek je to tako bilo. Ovogtrenutka zbog Milo{evi}a pla}ajuSrbija i Jugoslavija. O~ito je dame|unarodna zajednica ne misliodstupiti. U igri su preveliki ulo-zi i nemogu}e je da NATO odu-stane ili da ide na neko polovi~norje{enje. U pitanju je kredibilitetorganizacije koja mora pokazatida je sposobna razrije{iti ovu si-tuaciju i zato }e i}i do kraja. [to}e to zna~iti, te{ko je re}i. Da lisamo pad Milo{evi}evog reìmaili izdvajanje Kosova iz Srbije iprekrajanje granica? [to }e tozna~iti za cijelu regiju? Na ta pi-tanja te{ko je sada dati odgovor.Me|utim, jedno je jasno. Sukobje u{ao u fazu u kojoj nema kom-promisnih rje{enja. Mislim da }ese i}i na postizanje ~vrstih i traj-nih rje{enja. Z

PravniparadoksiintervencijeDanas su humanitarni razlozikao nosivi sastojak me|una-rodnog poretka dovoljanrazlog za rat

Ivan Padjen

Upitana tijekom svoje prvoaprilske konferencije za tisak otom kako }e reagirati na inicijativu iz Beograda da, zbogbombardiranja Jugoslavije od strane NATO snaga, za rat-

ne zlo~ine optuì Clintona, Solanu i Clarka, Mme. Arbour, tuì-teljica Ha{kog suda za ratne zlo~ine na teritoriju nekadanje Jugo-slavije, odgovorila je, valjda natje~u}i se za {alu dana, da nemaniti indicija takvih zlo~ina � kao da se radi o nedoku~ivom ~inje-ni~nom, a ne tri~avom pravnom pitanju, naime, o tom da upotre-bu sile u me|unarodnim odnosima, osim kad se radi o samoobra-ni, mogu odobriti samo UN, a da NATO odobrenje UN-a za sa-da{nju intervenciju u Jugoslaviji nije dobio. [tovi{e, NATO sene moè lako ispri~ati pozivom na ~injenicu da Vije}e sigurnostiUN-a nije u stanju, zbog veta Rusije i Kine, dati takvo odobrenje.Jer, upravo na inicijativu SAD-a Op}a skup{tina UN-a donijelaje jo{ 1950. rezoluciju Uniting for Peace, po kojoj, ako Vije}e sigur-nosti zakaè zbog veta velikih sila u otpravljanju svoje nadle`nostiza o~uvanje me|unarodnog mira i sigurnosti, sama Op}a skup{ti-na UN-a moè preporu~iti upotrebu sile u me|unarodnim odno-sima. Ako itko, o tom bi trebala voditi ra~una upravo Mme Arbo-ur, kao du`nosnik Suda koji je utemeljilo Vije}e sigurnosti.

Pitanje upu}eno Mme Arbour samo je jedan od brojnih prav-nih prigovora sada{njoj NATO-voj intervenciji u Jugoslaviji, kojinalaze da su humanitarni razlozi samo izlika intervencije te da in-tervencija naru{ava ne samo na~ela me|unarodnog prava nego isame temelje svjetskog poretka stvorenog nakon Drugoga svjet-skog rata, jer moè eskalirati (kako na to upu}uje isplovljavanjeruskih izvi|a~kih brodova u pravcu Jadrana), a ako i ne eskalirastvara opasan presedan. Iako su te kritike dobrim dijelom oprav-dane, valja tako|er uo~iti da gotovo svaka od njih barem dijelomprevi|a neke danosti dana{nje me|unarodne politike.

S jedne strane, previ|a se da je Amerikancima, za razliku odEuropljana, posve primjereno da se u vanjskoj politici vode mo-ralnim obzirima. Istodobno, previ|a se da, iako je Angloameri-kancima najvi{a politi~ka vrijednost poredak, kao rezultanta mirai sigurnosti, a Europljanima pravednost, koja ih je stolje}ima na-vodila na bella justa, danas Angloamerikancima poredak uklju~ujevladavinu prava, napose ~ovjekova prava koja su nu`na za jedna-kost pred zakonom (na ìvot i imanje te slobodu izraàvanja i po-slovanja), pa su stoga danas humanitarni razlozi kao nosivi sasto-jak me|unarodnog poretka posve dovoljan razlog za rat (od tuda iparadoks da NATO s Jugoslavijom ratuje zato da onemogu}i srp-sko etni~ko ~i{}enje Albanaca, a da gotovo ni{ta ne ~ini da bi gasprije~io).

S druge, previ|a se da kr{enje Povelje UN-a sada{njom inter-vencijom nije ni{ta novo. Za Hladnog rata, od 1948. do 1990. sva-ka je velika sila silom i protiv Povelje UN-a dràla zemlje svogbloka u svom poretku (retorika kojom je SSSR opravdavao svojuintervenciju u ^SSR 1968. samo je varijacija na retoriku kojomsu SAD opravdavale svoje intervencije u Gvatemali 1955, Kubi1962. i Dominikanskoj Republici 1965). Odobrenje Zaljevskograta 1991. od strane UN-a doimalo se, dodu{e, kao po~etak oli-garhije velikih sila u skladu s Poveljom UN-a, no taj po~etak, o~i-to, nije nastavljen. Novinarka Le Mondea utvrdila je 4. travnja o. g.na CNN-u da su SAD samo u posljednjih osam mjeseci ~etiriputa upotrijebile silu u me|unarodnim odnosima bez odobrenjaUN.

Kad se previde isprave, mogu}e je naslutiti i to {to se krije izaparadoksa moralno opravdane, a pravno neopravdane NATO-veintervencije u Jugoslaviji, koja vrije|a elementarne eti~ke istineda je pravo pravom po tome {to uklju~uje minimum morala te danitko ne moè moralno djelovati u impersonalnim odnosima a daozbiljno ne vodi ra~una o pravu. Rje{enje je toga kao i drugihprakti~kih paradoksa, u promjeni postoje}eg poretka, koja jeupravo u tijeku. Podrobnije re~eno, intervencija NATO-a u Ju-goslaviji, ako izbjegne da se pretvori u novi Vijetnamski rat, mo-gla bi uspjeti u jednom od svojih do sada malo isticanih ciljeva,koji nakon dva tjedna bombardiranja postaje izglednijim, a to jepotpun slom Milo{evi}eva reìma; a ako u tom uspije, zaokruìt}e novi regionalan poredak, od Pacifika preko Atlantika do rubaRusije, u ~ijem }e sredi{tu neprikosnoveno biti SAD i NATO, aUN }e ostati kao drugorazredna organizacija za drugorazrednezemlje izvan pro{irenoga zapadnog svijeta.

To su mo`da najbolje naslutile latinoameri~ke dràve, koje suzajedno prosvjedovale protiv NATO-ve intervencije u Jugoslavi-ji, s o~itim razumijevanjem toga {to mogu o~ekivati od SAD-a ubudu}nosti, ako SAD sada u ruskoj interesnoj sferi prave red kojisu se ranije usudile raditi samo u Latinskoj Americi kao dijelusvoje hemisfere. To, na ponovnu nesre}u Hrvatske, jo{ nitko unjoj pravo ne razumije. Osim, dakako, u vladaju}oj stranci, gdjese ìvi od toga da se glumljenjem predzi|a Zapada izigrava povi-jest, jer ra~un za to ionako kreditiraju SAD, a pla}aju hrvatski po-rezni i vojni obveznici. Z

Ranko Petkovi}:Ja ne vidim da jedemokratskopravilo da se naizbore moèuticati bombama

Progon Albanaca iz Pri{tine, 31. oùjka 1999.


Prate}i na{u politi~ku scenuiz daljine, iz okruènjagdje vlada ravnopravnost

politike i medija, ne jednom smoznali re}i za biv{i komunisti~kireìm da su mu novinari kud ikamo pametniji od politi~ara.îni se da stanje u Hrvatskoj nidanas nje bitno druk~ije. Uspore-dimo samo vanjskopoliti~ke iliekonomske analize pojedinih no-vinskih pera i izlaganja politi~arao istim pitanjima. Koliko ponià-vaju}e jednostavnosti, demagogi-je i o~iglednog neznanja u istupi-ma beskrajno samouvjerenihpredstavnika vlasti. Kad ih slu{a,~ovjek se pita, ~itaju li oni uop}enovine ili pak javnost smatrajutoliko neva`nom da se ne trudeni na malo ve}i intelektualni na-por. Kakav im je jezik, to najboljeogledalo duha?!

ûdno je zato za{to ni najboljinovinari nisu svjesniji svoje barintelektualne nadmo}i i za{to setoj plimi politi~kog primitivizmane odupiru s vi{e odlu~nosti. UHrvatskoj sada za to postoje bo-lje mogu}nosti nego u doba agre-sivnijeg jednoumlja. Izvanrednaprilika da se javnosti dokaè koli-ko nam je politika jadna, spora ineinventivna � propu{ta seupravo ovih dana.

Pod komunizmom, kad je no-vinarske i svake druge slobodebilo manje, znalo se dogoditi,osobito u razdobljima svjetskihkriza, npr. oko Kube ili kod oku-pacije ê{ke i Slova~ke, da su seu svijetu pro~uli komentatori i iz-vjestitelji upravo s ovih podru~ja.Citirale su ih svjetske novine i te-levizije jer su znali iskoristiti po-loàj Jugoslavije ili pak vje{todo}i do jedinstvenih izvora. A

tko se danas poziva na ijednoghrvatskog novinara u ratu na na-{em pragu? Mi se sami pozivamoprvenstveno na strane izvje{taje.

Propustili smo iskoristiti svena{e komparativne prednosti:iskustvo iz nedavne pro{losti,znanje o Srbima i Srbiji, jezik,srpske medije, mogu}e veze s Al-bancima na Kosovu i Albancimau Hrvatskoj i inozemstvu. Ako jeglupa vlast dosada onemogu-}avala prodajubeogradskogtiska, za{to nezaobi}i tu bari-jeru Interne-tom, po{tomili faksovima?U tom slu~aju,kakvu bi imaliriznicu infor-macija i slikustanja duhovau Srbiji, a dane govorimo oblagu kojenude emisijena srpskoj tele-viziji.

To nije na{rat?!

Zamislimosi ovakav sce-narij: Povodom rata u Srbiji i naKosovu, hrvatski novinari uklju-~uju se u me|unarodne informa-cijske snage. Novaca za ne jed-nog ve} deset potrebnih dopisni-ka iz Srbije, Crne Gore i Make-donije nema. Kosovo je i previ{eopasno. No, postoje ipak stareveze u profesiji. Na temelju vije-sti primljenih podzemnim kanali-ma i svega {to pruà srpsko no-

vinstvo i televizija dolazi se dorezultata koji mogu biti bolji odstrane produkcije. Strani su novi-nari zbog mnogo razloga u nepo-voljnijem poloàju.

Proboj zapo~inje preko Inter-neta i doma}ih slobodnih novinai tjednika, kad je ve} televizijabeznadna, a ni Hina nije ni{tabolja. To bi ina~e bili putovi donajbrèg u~inka. Dobri }e se ra-

dovi, prije ili kasnije, ipak probi-ti. Ne treba se bojati ni lo{eg gla-sa koji trenutno imaju hrvatskimediji. Treba pokazati da je jed-no ograni~ena stranka na vlasti, asasvim su ne{to drugo slobodninovinari. Zapreke nema ni ako seopravdano koriste usporedbe sasrpskim metodama i zlo~inima uHrvatskoj. Kako moè slovensko»Delo« s vi{e srca od nas podsje-

}ati svijet na ono {to se dogodilou Vukovaru? Kako se moglo do-goditi da neprimjetno pro|e »Ve-~ernjakov« komentar s tezom »tonije na{ rat«?

Doga|a se ~udo i nastaje preo-kret. Novinari se osloba|aju.Prestaju biti taoci furtima{ke lo-gike i sebi~nosti vlasti. Oni poje-dina~no ulaze u borbu za svojugled, a time istodobno i za izgu-

bljen dobar glasHrvatske. U tojborbi uspjeh }ebiti brì i ve}iako izvje{taji oSrbiji i Kosovubudu nepristra-ni, s osje}ajemza stradanja svihljudi, bez obziragdje i tko bili.Jedna hrvatskaprofesija odjed-nom pokazuje idokazuje da zai-sta pripadamozapadnoj civili-zaciji. I to nebilo koja profe-sija. Politi~aridanas jesu, sutranisu, ali novina-ri ostaju. Oni }ei nakon propalihpoliti~ara djelo-

vati na stvaranje javnog mi{lje-nja.

Nakon takvog prepoznavanja ipriznanja ne}e ni kastrirana tele-vizija i Hina biti u stanju pre{u-tjeti radove doma}ih autora kojisu dobili publicitet u stranim sre-dinama. Tako se zatvara krug i sdodanim autoritetom udara namalogra|an{tinu i ksenofobiju uvlastitoj zemlji, na onu na{u za~a-

hurenost, koja se ogla{ava stra-hom: »Imamo previ{e vijesti oKosovu«.

Kosovo je i na{a katastrofa

Lanac reakcija se produùje.Suprotno prièljkivanju vlasti daHrvati doìve Kosovo kao kata-strofu u Ruandi ili Indoneziji,oni odjednom otvaraju srce zasusjede Albance. Caritas iz [ibe-nika vi{e nije jedini. Skuplja sepomo}, primaju izbjeglice. Posta-je jasno za{to je i 1991. trebalotako dugo vapiti za pomo}.

Pod pritiskom javnog mi{lje-nja mora popustiti i usukanavlast. Politi~ari postaju sve nesi-gurniji. Za njih nastaje nova situ-acija u kojoj se ne snalaze. Rat uJugoslaviji poku{avaju naknadnoiskoristiti za opravdanje svojihneuspjeha u privredi. Izvanrednusituaciju na Balkanu sitnokalu-|erski iskori{tavaju da dobijuoprost za koji od svojih smrtnihgrijeha. Nadigrani su i izigrani.

Me|unarodnoj javnosti nepromi~e ~injenica da Hrvatska stolikim vlastitim izbjeglicama idrugim problemima pokazuje,makar i simboli~ki, da je spre-mna s drugima podijeliti dio te-reta. Postajemo sli~ni drugim za-padnim zemljama. Nevjerojatno.Pa to je upravo jedan od ispita zaulaz u zajednice o kojima se toli-ko govori. A sve je po~elo takobezazleno. Pisanjem o ratu zakoje smo ba{ mi najpozvaniji. I,naravno, dokazuju}i jo{ jednomda od politi~ara nije te{ko biti pa-metniji.

Je li, zaista, takav scenarij da-leko od stvarnosti? Z

Politi~ko pam}enje

IzgubljenaprilikahrvatskognovinarstvaPropustili smo iskoristiti svena{e prednosti: iskustvopro{losti, znanje o Srbiji, vezes Albancima

Jak{a Ku{an

Mnogi su vjerovali da se Za-pad ne}e okomiti na Srbiju ida }e pomno gra|ena pre-

dod`ba o Srbima kao ponosnim, amiroljubivim ratnicima, koji su `r-tve povijesti i koji su toboè poma-gali Zapadu u suzbijanju german-ske ekspanzije, fa{izma pa ~ak i sta-ljinizma, prevagnuti nad nasiljemkoje su Srbi obilno i otvoreno pro-vodili nad nesrpskim pu~anstvomposljednjih deset godina. Smatralose da }e se Beograd za novovjekov-ne zlo~ine svojih regularnih i nere-gularnih snaga nasilja iskupiti pre-dratnim sluènjem interesima En-tante cordiale i prisvojenim osigura-njem stabilnosti na Balkanu za vla-davine Josipa Broza u Beogradu.Beograd je prvih godina nakonpada Berlinskog zida slovio kao za-govornik kontinuiteta, dok su osta-le republi~ke metropole u Jugosla-viji smatrane ru{iteljicama stabil-nosti.

Slu`beni je Zagreb pomagaoodrànje la`ne predod`be o Srbiji iometao izbijanje prave predod`beo beogradskoj politici i geopolitici ito neuspjelim upu{tanjem u podje-lu Bosne, zametanjem rata protivBo{njaka, relativizacijom krivnjeBeograda, prihva}anjem �humanogpreseljenja� i pomaganjem etni~kog~i{}enja Hrvata u Bosni, ùrbom unormalizaciju odnosa s Beogradomi Banjom Lukom te upornim uspo-ravanjem provedbe Daytonskogsporazuma. Zagreb se bio ~ak ipretplatio na geopoliti~ku doktrinuo �sukobu civilizacija� na Balkanu,prenose}i odgovornost za trajnupoliti~ku i sigurnosnu nesre|enostna Balkanu na nevidljive civiliza-cijske �silnice�, kao da se postoje}erazlike u sustavima ljudskih vrijed-nosti ne usmjeruju u sukobe pu-tem politi~kih doktrina, gospodar-skih mjera i vojnih akcija potpunoodre|enih politi~kih subjekata.

Sili po prstimaSada i Pantov~ak i Zrinjevac

moraju priznati da je Beograd bio ijest jedini ~imbenik nestabilnosti,nositelj nasilja i zastra{ivanja teuzro~nik sada{njih ratova na Bal-kanu. Srpski zlo~ini i genocid uKosovu te demografsko opusto{e-nje Kosova samosu neèljeni kraj ulancu ratnih obra-~una s narodimanekada{nje dràvekoji nisu pristalida se � u vrijemeru{enja komuniz-ma te rasapaIsto~nog bloka iSovjetskog Saveza� cijela Jugosla-vija pretvori u Sr-biju. ûdovi{naideja pretvaranjasuvremene Jugo-slavije u srednjo-vjekovnu Srbijunije mogla do}i niod pravoslavlja niod islama ni odkatoli~anstva niod protestantizma, nego isklju~ivood srpstva i od Srba, koji su svojudobrobit vidjeli u vlastitoj hegemo-niji nad svim susjednim narodima,a ne u suìvotu te u politi~kom igospodarskom prometu s njima.Neuspio srpski obra~un sa susjed-nim narodima priskrbio je Srbijineprijateljsko okruènje kakvonema ni jedna zemlja na svijetu teotkrio Srbiju kao politi~ki singula-ritet i jedini ~imbenik nestabilnostiu Europi.

Hegemonija nad susjednim na-rodima naoko se i samo privreme-no moè prikazati kao ~imbenikstabilnosti i to samo uz potporuvanjskih sila, koje takvu hegemoni-ju podupiru upravo kao ~imbeniknestabilnosti koji im omogu}ujeuplitanje u tu|e politi~ke, gospo-darske i sigurnosne poslove. Jedinoje Josip Broz mogao Jugoslavijom

odràvati stabilnost, koja je skupa sJugoslavijom trajala koliko i Brozo-va vlast. Osim dominacijom, sta-bilnost se moè posti}i ravnoteòmili dobrovoljnom integracijom. Uzstvaranje i {irenje NAFTE u Ame-rici, EU i CEFTE u Europi teASEANA u Aziji, te{ko je zamisli-ti stabilnost na Balkanu bez inte-

gracije, koja bi postupno zamijenilaravnoteù koju treba ~im prije us-postaviti. Me|utim, ravnoteà naBalkanu ne moè se uspostaviti uzpostojanje goleme srpske vojne silei spremnosti srpskog politi~kogvodstva da rabi tu silu. Jedna su-vi{na uporaba sile sada ko{ta Beo-grad gubitka te sile.

Prema protektoratuZapad je nastojao politi~ki rije-

{iti kosovsko pitanje. Prijedlog izRambouilleta bio je ne samo naj-bolje, nego i dobro rje{enje. On biAlbancima bio vratio autonomiju,a ne bi pove}ao nestabilnost po-dru~ja. Naàlost, Beograd je umje-sto politi~kog, odabrao vojno rje{e-nje. Time je uporaba snaga Atlant-skog saveza postala nu`nom. Svr-hom joj je bilo sprije~iti genocid ihumanitarnu katastrofu, ali i osla-

biti srpsku vojnu silu koja je bila utrajnoj uporabi od 1990. godinekoja i sada destabilizira cijelo po-dru~ja i koja bi u budu}nosti mo-gla postati instrumentom nekognovog Istoka u zale|u Partnerstvaza mir. Za{to bi cijela Europa stre-pila od srpske sile i od pripravnostisrpskog vodstva da rabi tu silu?

Jedni strepe {to bimogli biti pokore-ni ili prognani, adrugi {to bi moglibiti upleteni u rat.Zapad je s vi{eopravdanja tu silumogao degradiratikada je ona osimgenocida i huma-nitarne katastrofeuzrokovala i agre-siju na druge dr-àve. Danas nislu`benoj Moskvine odgovara daBeograd bude~imbenikomsmutnje u njezinuodnosu sa Zapa-dom. Agresivna

Srbija jedini je mogu}i razlog ru-skog sukobljavanja sa Zapadom uEuropi.

Sada{njim operacijama sra~una-tim na slabljenje srbijanske vojnesile prethodila je ozbiljna politi~kapriprava. Nemiri i promjene u Al-baniji omogu}ili su izravnu prisut-nost zapadnih snaga u toj zemlji.Izvr{ena je smjena vlasti u CrnojGori. Krotki Rugovini Kosovariiznenada su zapo~eli borbu za oslo-bo|enje Kosova. U Makedoniji jeuspostavljena nova vlast, koja jepriznavanjem Tajvana uzrokovalapovla~enje snaga UN-a iz Makedo-nije, poslije ~ega su u Makedonijiostale samo snage NATO-a.

Zapad je uporabom snagaAtlantskog saveza pregazio politi~-ki Rubikon te smatra da je Beogradsada{njom deportacijom milijunasvojih gra|ana i razaranjem dijela

svoje zemlje izgubio pravo na Ko-sovo. Odlu~nost Zapada da slomisrpsku silu vodi uspostavi protek-torata u Kosovu. Jam~enje crno-gorske �neutralnosti� vodi premaosamostaljenju Crne Gore. Pitanjepoloàja Vojvodine ve} je otvore-no. Bez obzira ho}e li Srbija ostatisama ili }e biti uklju~ena u nekupravu federaciju ili konfederaciju,o~ekuje se da njezina vojska budesamo na njezinu podru~ju i da nje-zini generali zapovijedaju samo uSrbiji.

Uloga Hrvatske

Uni{tenje srpske vojne sile Eu-ropu }e u~initi sigurnijom. Svijet,me|utim, osim na sigurnosti po~i-va i na politici, gospodarstvu i su-stavu ljudskih vrijednosti. Udarsnaga NATO-a na Srbiju produìt}e razdoblje neizvjesnosti, ali drà-ve i narode u podru~ju ipak ~ekazada}a normalizacije ìvota, koja }ebiti i duga i mukotrpna, posebnozbog toga {to su Srbi ljuto ranjeni.Do normalizacije odnosa na Balka-nu ne moè pa zato i ne smije do}iprije slamanja srpske vojne sile iubijanja volje srpskog vodstva daikada vi{e uporabi silu.

Hrvatska mora aktivno pomo}inapor Zapada da se jugoisto~naEuropa gospodarski oìvi i da seEuropa u~ini sigurnijom. Hrvat-skoj valja prvo pomo}i Zapadu dase brzo rije{i pitanje Bosne. Hrvat-ska, osim toga, mora predvoditi de-mokratizaciju i postupak uspostavepovjerenja u cijelom podru~ju, bezkojeg se ni u Hrvatskoj ne mogunormalizirati gospodarstvo i ìvot.Hrvatska ne moè opstati ako u za-stoju ostane jo{ deset godina. Hr-vatska i obli`nje zemlje trebajusame prona}i na~in me|usobne su-radnje, kako ih ne bi zasko~ile tu|enedomi{ljene inicijative, a izravnopovezivanje svake zemlje s �Euro-pom� bez suradnje s obli`njim ze-mljama politi~ki je neostvarljivo igospodarski besmisleno. Z

Malo politike

Posljednjibalkanskirat?Zapad je uporabom snagaAtlantskog saveza pregaziopoliti~ki Rubikon

Zdravko Mr{i}

Kako su se srbijanski fil-movi bavili Kosovom i»albanskim pitanjem«

Nenad Polimac

Uprosincu 1990. apel koji jeuputio Isa Qosja, direktorproizvodnje Kosova filma iz

Pri{tine, ostao je bez odjeka: film-skom poduze}u koje je postojalove} vi{e od dva desetlje}a prijetiloje ukidanje, jer ga je 26. studenogaiste godine, tri dana prije Dana re-publike, skup{tina Srbije stavilapod prinudnu upravu, istodobnokad i 134 druge organizacije s Ko-sova. Kao glavni krivac nepodob-nosti tog poduze}a navedena jekontroverzna drama ûvari magle(Rojet e mjegulles), u reìji samog di-rektora proizvodnje, na koju se odtrenutka njezine premijere (pulskifestival 1988. godine) u samo dvamjeseca u srpskim medijima sru~i-lo ~ak 260 èstokih napada. Pro-blem nije zapravo bio samo u fil-mu koji se drznuo (istina, vrlo sim-boli~no i zaku~asto) baviti patnja-ma albanskih intelektualaca koje je{ikanirala policija u razdoblju stra-hovlade Aleksandra Rankovi}a, ko-liko u nezahvalnoj situaciji u kojojse na{lo to pri{tinsko poduze}e:ono je sedamdesetih i osamdesetihnekako preìvljavalo bave}i se uvo-zom i distribucijom stranih filmo-va, no kako je prijelazom na pro-centualni na~in rada s velikimameri~kim kompanijama � od je-seni 1989. godine � taj posao cen-traliziran izme|u ~etiri-pet najja~ihzagreba~kih i beogradskih distribu-tera i prikaziva~a, Kosova film jejo{ mogla djelovati samo kao pro-ducent doma}eg filma, oslanjaju}ise na financijsku pomo} fondovaza kulturu. I tu se, me|utim, mno-go toga promijenilo. Ukidanjemautonomije za Kosovo i Vojvodi-nu, 1989. godine, ti su se fondovipreselili u Beograd, pa je i potrebaza filmskom produkcijom na al-banskom jeziku prestala postojati.

Uko~eni filmski rukopisSude}i po odjeku koji su dotad

ostvarili, filmovi na albanskom uz-manjkali su tek malobrojnima. Ot-kako je 1979. prvi put proizveo dva�~istokrvna� filma na albanskom �Vjetar i hrast (Era dhe lisi) BesimaSahatciua i Kad prolje}e kasni (Kurpranvera vonohet) Ekrema Kryaziua� Kosova film se uglavnomusmjerio na socijalne i ratne drameuko~enog filmskog rukopisa, koje~ak i me|u Albancima na Kosovunisu imale osobita uspjeha. Do1988. proizvedeno je jo{ sedam fil-mova (uklju~uju}i i spomenute û-vare magle), koje su rijetko slali i name|unarodne festivale, tako danije bilo ni me|unarodne potvrdete nacionalne produkcije, koja po-nekad ne izostane ni skromnijimfilmskim sredi{tima.

Dok se Kosova film trudio bitidijelom jugoslavenske kinemato-grafije, njegovi su filmovi bili znat-no prisutniji u kinima. Sudjelovaoje u eksploatacijskim projektimakoji nisu imali nikakve veze s ko-sovskim podnebljem, ali su angaì-rali glumce albanskog podrijetla (-Prva ljubav Zorana âli}a odigra-vala se na Makarskoj rivijeri, aglavnu ulogu igrao je jo{ mladi Fa-ruk Begolli; Moja luda glava Vuka

Vu~a bila je pak doma}a ina~icapolicijskog akcijskog filma, s Ba-tom @ivojinovi}em i Abdurrahma-nom Shalom), podupirao crnogor-ske ratne drame i spektakle Zdrav-

ka Velimirovi}a (Lelejska gora, Vrho-vi Zelengore), ratne burleske Pre-draga Golubovi}a Bomba{i, Crveniudar � potonji se ~ak i odigravao uTrep~i, a uz tamo{nje glumceShallu i Begollija igrali su i @ivoji-novi}, Boris Dvornik, Bert Sotlar iOlivera Katarina), me|utim, najvi-{e je poena postigao filmovima Vuks Prokletija (Uka i bjeshkave te nemu-na) i Kako umrijeti (Si te vdiset), obau reìji srpskog filma{a MiomiraMikija Stamenkovi}a i oba nagra-|ena na pulskim festivalima (prvije 1968. osigurao nagradu za najbo-lju ulogu Ljubi Tadi}u, a drugi je1972. nagra|en Velikom bron~a-nom arenom za tre}u po redu naj-bolju produkciju).

I Vuk s Prokletija i Kako umrijetiimali su za glavne protagoniste Al-bance, radnja se odigravala na Ko-sovu, a dok je jo{ Vuk imao mje{o-vitu gluma~ku ekipu (uz Shallu,Begollija i Melita Ajehija igrali suTadi}, Vesna Krajina, Branko Ple-{a i Darko Damevski), u potonjemsu nastupali samo albanski glumci(i dvije srpske glumice � MiraStupica i Jelena Lakovi}), pa je ~aknapravljen i dvojezi~ni soundtrack� jedan za albansko stanovni{tvona Kosovu, a drugi za ostatak Ju-goslavije. Nimalo slu~ajno, Kakoumrijeti je snimljen u razdoblju ukojem je Kosovu osiguran znatnove}i stupanj autonomije.

Tematski, Stamenkovi}evi fil-movi nisu davali povoda nikakvimdvojbama o tome {to se na Kosovuodigravalo za Drugog svjetskograta: u Vuku s Prokletija naslovni jejunak stameni patrijarh, predan ju-goslavenskoj ideji, koji je ve} izgu-bio dvojicu sinova, a uskoro }e itre}ega jer se taj dao zavesti od ta-lijanskog okupatora i mjesnih ire-dentista, koji zagovaraju veliku Al-baniju. U filmu Kako umrijeti pro-tagonisti su dvojica pripadnika par-tizanskih snaga, koji se bore protiv�stranog neprijatelja i doma}ih kvi-slinga�.

Policija protiv iredenteIako je solidno etablirao reda-

teljsku karijeru s dva �kosovska� fil-ma, Stamenkovi} je kasnije poèlioraznolikiji tematski repertoar, pa jeradio isklju~ivo za beogradske pro-

ducente, kako ratne dra-me, tako i urbane trile-re. Albanskom se pro-blemu vratio jo{ samojednom, u filmu Opasnitrag iz 1984, nastalim ukoprodukciji sa {est ju-goslavenskih filmskihku}a, me|u kojima nijebilo Kosova filma. Po-sve razumljivo, jer se taj{pijunski triler bavio{vercom oru`ja na Kosovo, koje jealbanskim iredentistima trebalo

posluìti za op}i ustanakprotiv jugoslavenskih vlasti1980. godine. Po pri~i fil-ma, �iskusni� republi~ki ipokrajinski inspektoriuspjeli su pokidati lanac irazotkriti mreù koju je po-vezivao albanski student uinozemstvu (igrao ga jefrancuski glumac AlainNouri). Kako su nakontoga, unato~ efikasnoj poli-cijskoj intervenciji, ipak iz-bile demonstracije na Ko-sovu 1981. godine, film nijeobja{njavao.

Stamenkovi}ev prvifilm Vuk s Prokletija doimaose najmanje ideologizirano,jer su ga njegovi scenaristi� glumac Shala i MurtezaPeza (suradnik im je biomakedonski pisac Kole â-

{ule) � koncipirali kao obiteljskudramu, u kojoj bi politi~ki pred-znaci u jednoj drugoj situaciji mo`-da mogli biti i potpuno suprotni.Uzgred, predloàk za Kako umrijetinapisao je Stamenkovi} sa crnogor-skim knjièvnikom Branimirom[}epanovi}em, a Opasni trag je raddirektora Centar filma Du{anaPerkovi}a.

Jo{ vi{e uspjeha od Stamenkovi-}a sa svojim filmovima o Kosovuimao je jedan drugi srpski redatelj� @ivorad @ika Mitrovi}, najso-lidniji zanatlija u ànru akcijskogfilma u biv{oj Jugoslaviji. Ve} senjegov prvijenac, E{alon doktora M.iz 1955. godine, odigravao u gudu-rama pokraj Pe}i, a glavni su munegativci bili balisti koji poku{ava-ju sprije~iti po`rtvovnog partizan-skog lije~nika (Marijan Lovri}) dadopremi e{alon ranjenika u sigur-nost. Iz tog se filma razgovjetno ra-zumjelo za{to Mitrovi}a zanimaKosovo � zato {to su mu lokacijeekspresivne, a Albanci izgledajuiznimno ìvopisno. Za njega je Ko-sovo u ratnim i poratnim godina-ma bilo fascinantan prostor na ko-jem su se mogle odigravati pri~evrlo sli~ne onima iz hollywoodskihvesterna ili filmova koji se baveameri~kim gra|anskim ratom.

Kapetan Le{i kao vesternKako bi to zapravo trebalo

izgledati, odli~no je demonstriraou svom najve}em hitu, filmu Kape-tan Le{i iz 1960, koji je u potpuno-sti preuzeo strukturu vesterna.Glavni junak je Ramiz Le{i (Alek-

sandar Gavri}), oficirKNOJ-a, koji potkrajDrugog svjetskog ratasudjeluje u akciji likvi-diranja balista. Da svene bude prejednostav-no, me|u balistima je injegov brat Ahmet(Rajner Penkert), zave-deni mladi}, koji postu-pno shva}a da se zapleou lo{e dru{tvo, ali ne

zna kako bi se iz njega izvukao.Kao i u vesternima, Le{i ima stari-jeg prijatelja [oka (Petre Prli~ko),koji svojim pu~kim vicevima uve-seljava publiku, a ne izostaju nidvije ljepotice � jedna ~edna, pla-vokosa lije~nica Vida (Marija Toci-noski), a druga poro~na, tamnoko-sa pjeva~ica Lola (Selma Karlo-vac), koje se otimaju za glavnog ju-naka.

Budu}i da u filmu � osim ne-koliko epizoda � gotovo i nije biloalbanskih glumaca, Mitrovi} seo~ito drào hollywoodskog dram-skog principa da {iroku publiku za-nima samo atraktivni filmski prividkoji je u sebi logi~na, zatvorenacjelina i ne polaè stvarnosti nika-kve ra~une. Kapetan Le{i je otku-pljen za gotovo sve svjetske kino-mreè, a u nekima je ~ak bio i izu-zetno gledan. Stoga ne ~udi da jedvije godine kasnije Mitrovi} sni-mio nastavak pod naslovom Obra-

~un , kojem jemanjkala dramskapreglednost origi-nala, ali uspjeh udoma}im kinimanije bio ni{ta ma-nji: u ovom filmuLe{i opet ima po-sla s balistima, alimu je glavni pro-tivnik razvla{teniveleposjednik tur-skog podrijetlaHasan-beg (napo-kon je Mitrovi}

angaìrao jednog glumca Albanca� Abdurrahmana Shalu) s kojimse bori za naklonost lijepe AlbankeAzire (Jelena Jovanovi} � @igon).

Mitrovi} je snimio jo{ samo je-dan film o Kosovu, Brat doktoraHomera, s Batom @ivojinovi}em,Vojom Miri}em i Ljubom Tadi-}em, koji se odigrava po zavr{etkurata i ànrovski je znatno prije tri-ler-drama negoli akcijski film, notaj je u kinima imao skromanodjek.

Karakteristi~an je podatak da suosamdesetih godina Albanci kao li-kovi, otkako je Kosova film po~eoproducirati filmove na svom mate-rinjem jeziku, gotovo u potpunostii{~ezli iz srpskih filmova. U filmukatastrofe Variola Vera GoranaMarkovi}a iz 1982. osoba koja do-nese zarazu velikih boginja u Beo-grad je Albanac (bolest je pokupioza hodo{a{}a u Meki), a sve do1988. jedino ih se spominje u ve}opisanom filmu Opasan trag.

Godina 1988. za likove Albana-ca u srpskoj kinematografiji izuzet-

no je va`na, jer su ~ak dva filmaproblematizirala �kosovski pro-blem�. Jedan se od njih � Ku}a po-red pruge @arka Dragojevi}a �uop}e ne odigrava na Kosovu,nego u srpskoj provinciji, kamo sedoselila srpska obitelj s Kosova, nemogav{i vi{e izdràti pritisak i po-niènja (pa ~ak i jedno silovanje)tamo{njih Albanaca. Film je prili~-no mu~na niskobudètna drama ukojoj se glavni junaci isprva ne èlesuo~iti s onime {to su proìvjeli, nonaposljetku to ipak moraju u~initi.Zavr{nicu ~ini ironi~ni dramskikontrapunkt: dok je u obitelji situ-acija nikad gora, s televizora dopireprijenos nogometne utakmice ukojoj upravo pobje|uje jugoslaven-ska reprezentacija. Svi srpski re-cenzenti koje su te godine razbje-snili ûvari magle odu{evila je Ku}apokraj pruge i jetko su zamjeralipulskom ìriju koji je Zlatnu arenudodijelio filmu Krste Papi}a @ivotsa stricem.

Nezadovoljstvo Karanovi}emZa razliku od Ku}e pokraj pruge,

film Sr|ana Karanovi}a Za sada bezdobrog naslova poku{ao je postavitikosovski problem bez pamfletskogàra, inspirirav{i se novinskom vi-jesti o Srbinu koji se zaljubio u Al-banku, ali su ga njezini ro|aci ka-strirali, ne èle}i dopustiti mje{ovi-tu vezu. Tu je zgodu Karanovi}predstavio kao dokumentarni ma-terijal, koji upravo montira u filmbeogradski filmski redatelj (MetoJovanovski), pa filmsku cjelinu za-pravo ~ini neprestano skakanje izpseudodokumentarnog u igranidio, ~ije su okosnice dvije ljubavnepri~e: jedna je spontana (ona iz do-kumentarnog materijala), a drugaoptere}ena modernim frustracija-ma (ona redatelja i njegove djevoj-ke � Mire Furlan). Film je poku-{ao dati kompleksniju dimenzijukosovskom problemu, ali je ras-

cjepkanost napokonugnjavila i dobronamjer-ne, te razbjesnila pokloni-ke Ku}e pokraj pruge, kojisu Karanovi}u predbaci-vali liberalno intelektuali-ziranje u temi koja zahti-jeva �izravni anga`man�.

Od ukidanja Kosovafilma, Albanci su se jo{samo jednom pojavili naekranu u novoj Jugoslavijii to u ljubavnom trileruStr{ljen Gor~ina Stojano-vi}a, snimljenom pro{legodine, po scenariju Zo-rana Popovi}a i Sr|anaKoljevi}a. Usprkos tome{to je glavni protagonistalbanski pla}eni ubojica(igra ga nova srpska glu-ma~ka zvijezda SergejTrifunovi}), film nije jed-nodimenzionalan i njego-

va su tema tragi~ne sudbine onihkoje mu~i nepomirljivi sukob Srbai Albanaca. Glavni se junak, naime,zaljubi, u beogradsku {kolarku(Mirjana Jokovi}), kojoj se predsta-vi kao Talijan, pa njih dvoje nepre-stano razgovaraju engleski, sve dokona ne otkrije da je on Albanac i daodli~no govori srpski, ali ga neupotrebljava jer taj jezik mrzi. Uodnosu na prija{nje srpske filmoveo Albancima kao {to su Stamenko-vi}evi i Mitrovi}evi, i unato~ tome{to ne izbjegava kli{eje o Albanci-ma kao {vercerima droge i oru`ja(film je ipak prvenstveno namije-njen srpskom trì{tu), Str{ljen je in-trigantno ostvarenje, jer ga je reali-zirala mla|a, moderna generacijabeogradskih filma{a koja nastojiostati postrani srpske nacionalneeuforije kad je u pitanju kosovskiproblem. Nevolja je jedino u tome{to su ga dana{nja povijesna zbiva-nja ve} pregazila: nakon najnovijegetni~kog ~i{}enja na Kosovu i Str-{ljen se doima kao neiskren proi-zvod. Z

Kapetan Le{iprotiv balista


Obra~un, Aleksandar Gavri} i JelenaJovanovi}-@igon

Vuk sa Prokletija, na prvom konju Ljuba Tadi}


Pam}enje odgovornih za Bal-kan, kao i onih s Balkanavrlo je kratko. Ameri~ki i

NATO avioni igraju se rata istre-saju}i bombe po Jugoslaviji, a dacjelokupna strategija nije izvedenado kraja. Kao prvo: akcija koju pro-vodi NATO kasni barem jo{ odvremena Vukovara, Zadra, Du-brovnika, [ibenika, da se ne spo-minje neko tamo Ravno, Sarajevo,Srebrenica. I nije sve to trajalo ne-koliko sekundi, ve} nekoliko krva-vih godina. Tih nekoliko godina zaKosovo traje jo{ od 1912. godine iNATO se ba{ sad sjetio spa{avatiAlbance. Naàlost, oni ih ne spa{a-vaju ni danas kao ni ranije, ve} suse njima posluìli kao katalizato-rom da bi se formirala isto~na gra-nica Novog svjetskog poretka,koja, nota bene, Hrvatskoj odgovaratoliko kao da ju je sama postavljala.Neka sad drugi malo budu predzi-|a. Granica koja ide na sjeveru odEstonije, Latvije i Litve, prekoPoljske, Slova~ke, Ma|arske, Voj-vodine, Srbije i Makedonije doGr~ke na jugu � jest ono {to sadaNATO brani, Srbija je jedina ze-mlja koja iska~e iz te linije a isto-vremeno je autisti~ki okrenutamajci Rusiji koja je se odrekla jersu i njoj samoj presu{ili skoro sviizvori prihoda. Srbija je okrenutaisklju~ivo pro{losti jer milijunskomstanovni{tvu nema {to ponuditiosim mitova iz pro{losti. Nije tosamo srpski specijalitet. Takav serepromaterijal tro{i i u ne{to za-padnijem susjedstvu.

NATO, provode}i svoje stra-te{ke ciljeve, poku{ava usput tak-ti~ki za{tititi albansko stanovni{tvona Kosovu, ali to radi zihera{ki ilikako se to vijetnamskim àrgonomu Hrvatskoj govorilo 1991. godine:s jednom rukom na mudima. A ratse tako nikako ne moè dobiti.Samo zrakoplov-stvom i mornari-com rat se nikada inigdje nije dobio.Tek kad u igru u|ui kopnene snage,tek se onda moèosigurati kona~napobjeda ma kolikoona ìvota ko{tala,o ~emu }e svakupojedinu zapadnuucviljenu majkubiti vrlo te{ko uvje-riti. Jer prosje~niAmerikanac nakarti jedva moèprona}i Europu, ada se o Jugoslavijiili ne dao bog Ko-sovu, niti ne govo-ri.

No morat }e do}i kopnene sna-ge, jer drugog rje{enja nema. Uko-liko bi sada Amerikanci i NATOodustali i pokupili svoje krpice, biobi to trenutni kraj NATO-a i defi-nitivni kraj êtvrtoga rimskog car-stva, {to si Amerikanci ne mogudopustiti koliko god ameri~kih voj-nika ostalo zauvijek u Jugoslaviji.Kome bi i Ameri nakon povla~enjabili vjerodostojni? To su shvatili isami, a to polako, ali sigurno po~i-

nje ulaziti u glavu i Slobodanu Mi-lo{evi}u i njegovim pre{utnim sa-veznicima, tako da }e se budu}ipotezi prema Bosni odmjeravatiupravo kroz tu prizmu. Kona~norazrje{enje balkanske ba~ve barutasastoji se iz dviju faza:

1. Priznavanje rezultata Badinte-rove komisije koja je nedvosmislenoprihvatila i objavila kako se moguodvojiti svi konstitutivni elementiFederacije. Konstitutivni elementiFederacije po Ustavu iz sedamde-set i ~etvrte bile su i pokrajine. Tozna~i da se Jugoslavija mora raspa-sti do kraja i to na Republiku Srbi-ju, Republiku Crnu Goru, Repu-bliku Kosovo i Republiku Vojvodi-nu. Protektorat je neizbjeàn pr-

venstveno za Republiku Srbiju.Raspadom Jugoslavije i otcjeplje-njem Kosova me|unarodna zajed-nica imat }e manje problema s po-vratkom Albanaca na Kosovo.

Promatraju}i stati~no, u Jugo-slaviji nema nikakve politi~ke alter-native, ali gledaju}i dinami~ki u

vremenu, a kompari-raju}i to sa situaci-jom s Njema~kom1945. i dalje, moè-mo se uvjeriti kako inajzadrtije ispranimozgovi uslijed de-nacifikacije mogukrenuti k razvitku de-mokracije. Srbiji jepotrebno najmanjedesetogodi{nji pro-tektorat s mogu}no-{}u produènja dokproces prilago|ava-nja dvadeset prvomstolje}u ne pokaè re-zultate.

2. Bosna i Herce-govina mora se ustro-jiti tako da unutar njenema nikakvih enti-

teta koji su se teritorijalno odredilii to kao posljedica etni~kog ~i{}e-nja. Preduvjet da bi se to moglonapraviti je utuvljivanje u glave daje na kraju dvadesetog stolje}a na-cionalno pitanje uglavnom kultu-rolo{ko, a ne teritorijalno pitanje.Po~etak revizije Daytona predstav-lja uostalom i distrikt Br~ko podupravom BiH. Stati na tome nijedovoljno. Ukoliko se èli da BiHpreìvi, teritorijalni entiteti unutar

BiH moraju postati stvar mra~nepro{losti.

Pri tome moraju biti po{tivaniovi principi:� Teritorijalnu cjelovitost i ne-

promjenjivost granica, nakonme|unarodne arbitraè svihspornih grani~nih pitanja drà-va nastalih na podru~ju SFR Ju-goslavije, trebala bi garantiratiEuropska unija i SAD.

� Sve dràve moraju se konstitui-rati kao gra|anske, a ne nacio-nalne.

� Privatno vlasni{tvo mora bitineupitno.

� Me|unarodna zajednica morasvima jam~iti po{tivanje ljud-skih, gra|anskih i politi~kihprava.

� Moraju biti postavljeni ~vrstiuvjeti i rokovi za priklju~ivanjesvake pojedine dràva EU iNATO-u.Ukoliko se ovakvi ili sli~ni uvje-

ti ne pobroje i ne ispune, SAD iNATO prokockali su priliku jed-nom zauvijek demontirati balkan-sku ba~vu baruta koja svoje `rtvepronalazi jo{ od ~etrnaestog stolje-}a. A kako se danas mali dio sta-novni{tva zalaè za dvadeset prvoumjesto za ~etrnaesto stolje}e tre-ba im pomo}i. Upravo je sada tre-nutak za konkretnu pomo}. Time}e dana{nja djeca i njihova djecajednog dana mo}i ìvjeti kao inte-gralni dio Europe, a ne kao retardi-rano dijete koje svi poku{avaju sa-kriti ispod stola, dok voda ne do|edo grla. Z

Kratko i jasno

êkaju}ikopnenesnageProtektorat DA, ali ne samoza Kosovo

Pavle Kalini}

Savezni~ki zrakoplovi pogodili su u Sr-biji i jedno osjetljivo povijsno prija-teljstvo za koje su Srbi vjerovali da je

otporno na svaki vanjski izazov, ili da je vje~-no i neuni{tivo. Svrstavanje Francuske nastranu »nacisti~kih agresora« za srpsku du{u,optere}enu debelim naslagama mita, palo jeteè od samoga bombardiranja, i dobilo go-tovo brutovsko zna~enje izdaje: »Zar i oni,na{a bra}a po oru`ju?« Ne na|e li se do krajaNATO-ovih napada i sam na meti, glasovitispomenik s Avale i njegov sve~arski natpissolunskim potomcima � »Volite Francuskuonoliko koliko je ona vas voljela« � postat}e, svejedno, »cadique« (preìvjeo). jer, Fran-cuzi su, prvi put u ovome stolje}u ratova iprvi put uop}e, okrenuli oru`je prema Srbi-ji, {to je za srpska osjetila neobja{njivi zao-kret; toliko su se u Beogradu zanosili ~vrsti-nom srpsko-francuskoga prijateljstva da nisubili u stanju de{ifrirati brojne znakove koji-ma je Jacques Chirac opominjao srbijanskovodstvo.

Iako bi kao golist mogao biti osjetljiviji napitanja Povijesti ili Nacije od socijaliste Mit-terranda, sada{nji je francuski predsjednikod po~etka svog mandata jasno isticao dapripada galaksiji ljudskih prava i da njihovogaènje smatra granicom civilizacije i bar-barstva. Za njega su prava ~ovjeka isto {to ismisao dràve i raison d�être (dobre) politi-ke. Reìm koji ih kr{i je barbarski: njihovokr{enje nije, i ne moè biti, unutra{nja stvar(ni jedne) dràve; zato se mogao uklju~iti usavezni~ku akciju protiv Srbije. Za Mitter-randa je nepisani savez sa Srbijom bio ne{tostvarno, gotovo obvezuju}e; kao glas Povije-sti.

Mitterrandova dvostruka prevaraVanjsku politiku u Francuskoj najve}im

dijelom odre|uje sam {ef dràve. Ustav PeteRepublike je jasan � to je njegova »rezervi-rana domena«; zbog toga je i bilo mogu}e dadva predsjednika u »srpskom pitanju« vodedvije razli~ite politike. Nekoliko svjedokapripisuje Françoisu Mitterrandu izjavu kojagovori sama za sebe: »Dok sam ja predsjed-nik Francuska ne}e ratovati protiv Srba!«Njegov ministar Bernard Kouchner zabilje-ìo ju je u zrakoplovu dok su uo~i Vidovda-na 1992. letjeli iz Lisabona za Sarajevo, naputovanju koje je, mo`da, spasilo (bosanske)Srbe od zapadne vojne akcije, i okrenulo ti-jek rata i mira u BiH. Tko zna kako bi se ra-zvijala kriza sa Sarajevom i oko Sarajeva daMitterrand nije tim trikom donio Aliji Izet-begovi}u »zra~ni most« kojim je u opsjednu-ti grad mogla stizati humanitarna pomo}!

Bila je to dvostruka prevara � doma}egvodstva, jer je stvorio opti~ku varku o deblo-kiranju Sarajeva, i europskih saveznika, jerje izigrao koncensus sa »summita« u Lisabo-nu o razbijanju srpskog obru~a oko Sarajeva,i to »svim sredstvima«.

Obilnu Mitterrandovu pomo} Srbi suuìvali od samoga po~etka raspadanja biv{ejugoslavenske federacije. Tko je u europskojobitelji najvi{e ko~io priznavanje Hrvatske?Tko je zastupao doktrinu o »administrativ-nim granicama« me|u biv{im jugoslaven-skim republikama? Tko je traìo da se naj-prije rije{e prava manjina, a tek potom stavina red samoodre|enje ve}ine (umjesto da serje{avaju istodobno i u paru)? [to je sve biv-{eg francuskog predsjednika svrstavalo toli-ko uz srpsku stranu? Sam je otkrio neke sen-timentalno-psiholo{ke razloge obojenim izja-

vama tipa da su Srbi (Francuzima) »bra}a pooru`ju«, da su s njima bili na istoj (pobjed-ni~koj) strani u oba svjetska rata, za razlikuod Hrvata koji su bili »saveznici nacista«!Nije, vjerojatno bilo slu~ajno {to je takve(dis)kvalifikacije davao »Frankfurter Alge-meine Zeitungu«: François Mitterrand jevje~no sumnji~io i Njema~ku i Hrvatsku davra}aju Europu na stanje prije Prvog svjet-skog rata. Poslije pada Berlinskog zida, kodnjega se mogao zapaziti pani~ni strah od»Velike Njema~ke«; Povijest mu je bila po-bjegla ispod kontrole. Nakon uzaludnih po-ku{aja da uspori ili odgodi (kad ve} nije mo-gao sprije~iti) ujedinjenje dviju njema~kihdràva, s Margaret Thatcher je � kako u»Verbatimu« skribomanski tvrdi njegov sa-vjetnik Jacques Attali � razmatrao mogu}-nost francusko-britanske koalicije protiv no-vostvorene njema~ke mo}i! Povijest je za

njega bila izvori{te i nade i straha, ovisno okojem se poglavlju (tj. Velikom ratu) radilo,koliko je ono bilo povoljno za Francusku.Prema Hrvatima je Mitterrand osje}ao � ipokazivao � stanovitu odbojnost, ne samozato {to je na njih svaljivao krivnju za razbi-janje jugoslavenske dràve. Korijeni su, posvemu sude}i, dublji i dalji: knjièvnicaMarguerite Duras otkriva posmrtno ono {toje za ìvota govorila samo rijetkim prijatelji-ma � da su njenog muà u logoru Dachauposebno mu~ili Hrvati (ne{to sli~no u knjizi»Pisati ili ìvjeti« kazuje i Jorge Semprun); ida je Mitterrand, izvla~e}i ga iz Dachaua nakraju rata, pod dojmom logorskih otkri}a, isam u to povjerovao, i pripisao Hrvatima tajte{ki isto~ni grijeh. Ako je to samo legendadobro sluì za ilustraciju antihrvatskog stavabiv{eg francuskog predsjednika.

Ukratko, François Mitterrand je, {to izsentimentalnih, {to iz politi~kih razloga, vje-rovao u to da dràve trebaju slijediti tragovepovijesti i dràti se zapisnih povijesnih ko-dova: Francuska uz Srbiju, kad je ve} Nje-ma~ka uz Hrvatsku! Sam je to, kao politi~ari dràvnik obilato ~inio, ne bi li sprije~ioNjema~ku da se preko Hrvatske nametne naJugoistoku Europe, a preko Jadrana u|e uSredozemlje.

Chirac � na barbarstvo odgovoriti silomFrançois Mitterand je u stanovitoj mjeri

bio zarobljenikom Povijesti.Za razliku od takvog Mitterrandovog hi-

storicizma, iza kojega kao i obi~no, stoji pre-tencioznost u namjeri, i povr{nost u analizi,Jacques Chirac se pokazuje moderni politi-~ar koji polazi od toga da je Povijest u~inilasvoje i da on treba ~initi svoje: nasuprot Ve-

likog ideologa, koji je slijedio ideje Povijesti,stoji jedan razumni pragmatik, okrenut pro{-losti samo toliko da zna odakle dolazi, a po-sve usmjeren budu}nosti, da zna {to mu jepoduzimati. Kao golist, mogao bi imati do-sta ra~una sa Sjedinjenim Dràvama, ali ihne sravnjuje u krizi u kojoj su se na ku{njina{le vrijednosti zapadne civilizacije (demo-kracija i sloboda, ljudska i manjinska prava);kao izdanak jakobinske tradicije, i Chirac jemogao stati iza prava (Milo{evi}eve) dràveda sama ordinira u svome dvori{tu. Ali, izakakve bi to dràve stala Francuska? Zarmoè podràvati barbarstvo i diktaturu?kako }e takvoj dràvi priznati puni suvereni-tet, kad je suverenitet vezan uz demokracijui demokratsko funkcioniranje vlasti, i kad sei razvijene demokratske zemlje odri~u dijelasuvereniteta, da bi ujedinjene bile ja~e iprosperitetnije. Budu}nost ih ujedinjuje;pro{lost moè samo razdvajati.

Generaciju Chirac � za razliku od Mit-terrandove generacije � ne optere}uju ratnetraume i ne obvezuju povijesna savezni{tva.Utoliko je u sada{njem srbijanskom reìmufrancusko vodstvo moglo prepoznati protiv-nika s kojim treba postupati druk~ije nego{to je postupao sentimentalni François Mit-terrand, i na barbarstvo odgovoriti � silom.Stoga se pod ru{evinama u Srbiji na{ao i mito nerazru{ivom prijateljstvu »bra}e po oru`-ju«, ali kao dokaz da Povijest nije vi{e ono{to je bila, da je solunska epopeja iscrpilasvoje snage, da ni posljednji veliki rat nijezabetonirao odnose me|u narodima i drà-vama. Uostalom, ve}ina Francuza � i to jo{vi{e poga|a osjetljivu zonu Srba � stoji izaJacquesa Chiraca, ~ak dvije tre}ine odobrava{to je poslao zrakoplove u savezni~klu akciju,a vi{e od polovice }e ga podràti ako sutrapo{alje i kopnene snage. Milo{evi}evu politi-ku mogu danas otvoreno podràti samo gru-pacije (ili frakcije) s kranje ljevice, zbog ideo-lo{kog otpora Sjedinjenim Dràvama, i kraj-nja desnica, zato {to je privla~i starinski vonjnjegova nacionalizma. Ostali se, i na ljevici ina desnici, uglavnom ne optere}uju kopa-njem po naftalinu: za njih je povijest � pa iu odnosima sa Srbijom � dobra u~iteljicaìvota, sve dok se ne siluje za dana{nje po-trebe; tada postaje mu~iteljicom ìvota, kao{to svjedo~i dim nad Beogradom i magla uSrbiji.

Ukopani u mitove, ne samo kad su posri-jedi odnosi s Francuskom, Srbi pokazuju dane znaju zavr{iti povijest. Zato im se povi-jest toliko vra}a, i to kao tragedija, ne samokao farsa. Z

Zavi~ajni klub

(M)u~iteljicaivota

Svrstavanje Francuske na stranu »nacisti~kihagresora« za srpsku du{u palo je teè od sa-mog bombardiranja

Mirko Gali}


U SRJ prakti~ki nema~ovjeka koji bi rekaojednostavnu i gorkuistinu: Ljudi, ovo smozasluìli

Jurica Pavi~i}

Ono {to su mnogi ili svi u Hrvat-skoj prièljkivali ili otvorenotraìli punih deset godina

ostvaruje se. Slobodanu Milo{evi}u, ~o-vjeku koji je u dvanaestogodi{njoj vlasto-drà~koj karijeri napao tri susjedne ze-mlje, trajno pokorio tri jugoslavenske fe-deralne ~estice i izvr{io tri etni~ka ~i{}e-nja napokon je isporu~en ra~un. I njemui gra|anstvu koje ga je pet puta za re-dom biralo bilo na jednopartijskim ili vi-{estrana~kim izborima. Srbiju i CrnuGoru ve} dva i pol tjedna zasipaju bombei rakete srednjeg i kratkogdometa uni{tavaju}i mosto-ve, tvornice, administrativnezgrade i skladi{ta. Jugosla-venska vojna mo} se topi, azajedno s njom nestaju imaterijalne ste~evine pede-setogodi{njeg komunizma,zapravo jedino dobro {to jekomunizam uop}e ostavio:ceste, mostovi, zra~ne luke,radna mjesta. Jugoslavenijama~no jo{ i nisu svjesni teìne kaznekoja }e ih, kad se sve skupa zavr{i, mate-rijalno ostaviti u 1946. I to vrlo vjerojat-no bez Kosova. I, na posljetku, kao vrhu-nac i najstra{niji aspekt kazne, ostaviti~vrsto u zagrljaju Milo{evi}a oko kojeg suse ponovno homogenizirali.

Prema prièljkivanom, makar i za-ka{njelom, finalu jugoslavenske krize Hr-vatska se ne odnosi jednodu{no.

Hrvatska je diplomacija umjereno isuzdràno zadovoljna. Ne zato {to se do-ga|a pravda. Pravda je odavno izi{la izrje~nika hrvatske politike koja je me|urijetkima ustrajno ponavljala kako je Ko-sovo unutra{nja stvar SRJ, koja je zlura-do zaustavljala po{iljke oru`ja za OVK inije se trudila separatno popravljati od-nose sa Crnom Gorom.

Hrvatska je diplomacija zadovoljnajer Hrvatska najednom Americi treba, ato zna~i da je bez svoje zasluge Hrvatskadobila priliku da ubrza pristup zapadnimintegracijama, da dobije oruànu i finan-cijsku pomo} i za{titu. HDZ je u prilici dase do izbora pohvali bar kojim vanjsko-politi~kim zgoditkom, pa makar i nacentar{ut Slobodana i Vuka. Osim toga,HDZ je u prilici da za gospodarske nevo-lje okrivi objektivne faktore, s obziromda }e rat uni{titi ionako slabe izglede tu-rizma i brodogradnje da preìve ovu go-dinu.

Pravi frajerAkciji NATO-a u Hrvatskoj se protive

samo krajnja ljevica i desnica. Ljevicazna~i [uvar, ~ija je stranka ve} napalaAmerikance rje~nikom kakav je Tito obi~-no koristio kad su u pitanju bili CrveniKmeri, Palestinci ili napredni tre}esvjet-ski pokreti. Desnica zna~i Maja Freun-dlich koja je odmah odbrusila Zapadukomentarom {to se svodi na trivijalanzaklju~ak »kad nisu onda (1991) ne mo-raju ni sad«. Zna Maja kako kuca politi~-ki puls: Milo{evi} odavno vi{e nije nepri-jatelj, nego ro|ak u nevolji, a Veliki Soto-na nije Istok, nego Zapad s kojim smo sejo{ ju~er kanili tu}i u Martin Brodu.

Pretjerivanje? I ne ba{. Jer, jedini hr-vatski politi~ar koji ba{ ni~im, ni jednomgestom, rije~ju ili nekontroliranim osmi-jehom nije pokazao da mu je drago {toSlobi stiè naplata jest Franjo Tu|man.Jer, SAD i Zapad ve} su odavno glavni ne-prijatelj i prijetnja Tu|manovoj autisti~-noj, nacionalisti~koj i samodopadnoj mo-narhiji � neprijatelj koji bi proluftaosobu, a to je najgore {to se u Hrvatskojsmije pomisliti. Tu|man je, to je nakondeset godina o~igledno, uvijek bio fasci-

niran Milo{evi}em kao pravim frajerom,ba{ onako kako je razredni {treber obi~-no fasciniran mangupima koji markiraju.Ta fascinacija dovela je Tu|mana do togada se sa Slobom (neukusno) intenzivnodruìo i (jo{ neukusnije) imitirao ga. Sadkad je Slobi ravnatelj napokon odrapioisklju~enje, Tu|man je biv{em razrednomsumangupu jo{ toliko lojalan da {uti.

Ako je paleta reakcija na Kosovo uHrvatskoj politici raznorodna i motiva-cijski zanimljiva, reakcija tihe ve}ine jed-nodu{na je, razumljiva i jasna: neka im.Cigani lete u nebo, primijetio je ne ba{ukusno netko u jednoj splitskoj pivnici.Ta re~enica sintetizira osje}aje ve}ine Hr-vata da nakon svega, nakon mitinga isti-ne, tenkovskih kolona, Ov~are, zra~nihnapada, opsade Sarajeva i logorskih silo-vanja ne bi bilo pravedno da malo i onine osjete. Makar samo malo: da odu dva-tri puta u podrum, da pometu koji put

krhotine stakla pod prozo-rom i da pro~u~e koje posli-jepodne s tranzistorom nauhu. Neka to ne bude krva-va, prava naplata: ali nekanakon svega bude baremmala, ritualna i psiholo{ka.

Poslijeratne se godineskupljaju, ~ovjeku je datblagoslov zaborava i svismo pomalo prestali bitizluradi prema Srbima. Hr-

vatska javnost zacijelo ni ne bi napadeNATO-a toliko pozdravljala da je nije izi-ritirala nova i nikad ja~a homogenizacijau Srbiji. Jer, u SRJ prakti~ki nema ~ovje-ka koji bi rekao jednostavnu i gorku isti-nu: Ljudi, ovo smo zasluìli.

Ni{ta novo, moglo bi se re}i. Osimnekoliko stotina prista{a Beogradskogkruga i intelektualaca koji su bili medij-ski prisutniji u Hrvatskoj nego u SRJ, nit-ko u srbijanskoj javnosti nije previ{e ro-goborio kad su napadane Hrvatska i BiH,~i{}eni gradovi i regije. Dodu{e, svih jetih godina postojala unutra{nja opozici-ja. Postojala je crvena nit od martovskihdemonstracija i 1991. pa do studentskihnemira 1996. No, ta je opozicijska ener-gija bila upadljivo sti{ana kad su u pita-nju bili vanjskopoliti~ki poduhvati Slobi-nog reìma. A kad je u pitanju bilo Koso-vo, ona nije bila sti{ana. Ona nije posto-jala, o ~emu svjedo~i i Vukova nova pozi-cija reìmskog glasnogovornika.

Zakazali suKad je 1996. Beograd bio u stanju

poluustanka, kad su studenti sa zvi`dalj-kama ratovali protiv MUP-a Srbije, avojska bila pred izlaskom na trgove,mnogi su u Hrvatskoj bili skloni kazatikako Beogra|ani demonstriraju »teksad«, a nisu demonstrirali 1991. »De-monstriraju«, govorilo se, »jer je Sloboizgubio rat.«

Taj argument nije bio pravedan. Jer,studentska populacija koja je 1996. ku-ljala Beogradom 1991. bila je u ranoj ti-nejdèrskoj dobi i nije snosila politi~kuodgovornost. Ona je tek trebala do~ekatisvoju priliku da pokaè politi~ki moral iintegritet. Sada ju je do~ekala.

I zakazala. Generacije od �77. nada-lje, dakle one koje su stekle pravo glasanakon srpskog ratnog poraza, doìvjelesu u trenutnim zbivanjima pravi politi~kifijasko. Od njih se o~ekivalo da prekozuba prebace to gorko, ali nu`no, Ovosmo zasluìli. Umjesto toga, one se gu-`vaju na podnevnim rock koncertima,slu{aju Cuki}a i Bajagu i lijepe na kape iovratnike zna~kice target ba{ kao da jeAmerikancima eto tako, iz ~ista i malici-oznog mira, palo napamet da ih bombar-diraju ni krive ni du`ne.

Taj }e lakomisleni obrambeni in-stinkt skupo platiti. Platit }e ga desetlje-}ima ìvota u izolaciji, u zemlji bez mo-stova i industrijskih radnih mjesta, ali sMilo{evi}em koji }e iz svega izi}i nikadja~i. Jer njemu, kao svakom tiraninu,ugroza i izolacija pa{u.

A {to im moèmo. Moèmo im samore}i onu frazu iz blesave ameri~ke TVemisije: jer ste vi to traìli. Z

Centar{ut iz SrbijeCijela ova pri~a o pokretanju nestrana~ke,civilne politike nije neka {ifra za smjenuHDZ-a, nego pledoaje za puniju i kvalitet-niju politi~ku participaciju gra|ana, dabiraju informirano, otvorenih o~iju � pakoga odaberu

Sr|an Dvornik

Devet godina od prvih slobodnih izbora, prvi se putpromjena osje}a u zraku. Opozicijske stranke, kojesu za prethodnih izbora za Zastupni~ki dom mo-

rale trpjeti kritike da se ni ne trude da osvoje vlast, sadagovore o svojoj odgovornosti za upravljanje zemljom; uistraìvanjima javnog mnijenja � ma koliko povr{na bilaneka od njih � nije ostalo vi{e ni{ta od one neosporneprednosti HDZ-a; o~ekuje se i da kroz vi{e ili manje zgu-snut privredni slom do|u na naplatu ra~uni za sve mal-verzacije i kra|e, uz neizbje`nu diskreditaciju i izborniporaz sada{nje vlasti... Bio to wishful thinking ili utemelje-no predvi|anje, o~ekivana promjena moè se mjeriti sonom koja je 1990. donijela strana~ki pluralizam i izbore.

Nedemokratski izboriSuprotno mogu}em prvom dojmu, to nije razlog za

optimizam. Pogledamo li gdje smo bili prije, a gdje posli-je prethodne velike promjene, ustanovit }emo da smotada imali ideologizirano {kolstvo, a i danas je tako; drà-va je imala kontrolu nad privredom, a ima je i danas; bilismo svjedoci desetlje}a ekonomskog nazadovanja, kao {tosmo i danas; neovisno pravosu|e bilo je tek èlja, kao idanas; nacionalna televizija, radio i najve}e novine bile supod kontrolom vladaju}e stranke, kao i danas... Toliko setoga mijenjalo, a tako malo promijenilo. Ono {to je mo}vladaju}e stranke izgubila strana~kim pluralizmom, na-dokna|eno je blokiranjem politi~kog pluralizma naciona-lizmom i psihologijskim efektima rata; zakonska slobodajavne rije~i relativizirana je monopolom u distribucijimedija i sudbenom za{titom vlastodràca; sloboda podu-zetni{tva srezana je autoritarnom preraspodjelom dru{-tvenog vlasni{tva... O~ekivana promjena mogla bi, dakle,biti samo Jovo nanovo. Stranka koja je imala gotovo neo-grani~enu mo} istro{ila je svoje mogu}nosti vladanja;promjena nadolazi poput elementarne nepogode, a nezato {to su bira~i stekli bolju mogu}nost izbora i {to bi imbila ponu|ena neka nova, privla~nija opcija. Kao da se,dodu{e ~etiri-pet puta brè no {to je proricao, ostvarujevic iz vremena prvih izbora da }e se sljede}i slobodni iz-bori odràti za 45 godina, a organizirat }e ih HDZ �Stranka demokratskih promjena.

No, i la`na promjena pou~no je iskustvo. Uspostavlja-nje navodno demokratske vlasti sve ovo vrijeme vu~e jed-nu ugra|enu gre{ku. Ve} od prvih pluralisti~kih izboraponavlja se dijagnoza da su dosada{nji izbori, dodu{e, bilislobodni (uz rezervu da se na svima osim prvih mogloprili~no varati), ali ne i fer (moralisti~ka oznaka po{tenisamo je krivi prijevod). Izbori nisu bili demokratski na-prosto zato {to nisu provo|eni u okruènju institucijanu`nih za demokraciju � u najmanju ruku medija i sud-stva neovisnih o vladaju}oj garnituri. Prve slobodne izbo-re nije izborio neki demokratski pokret odozdo, koji biujedno izborio i takve institucije, nego su nam pali u krilokao poklon vlasti koja je shvatila da joj je bolje maknutise na miran na~in. A novoj se vlasti vi{e nije ùrilo da natome i{ta bitno mijenja. Nacionalna Radiotelevizija otvo-reno se tretira kao ~etvrti organ vlasti, a ne, ne daj boè,kao sredstvo informiranja javnosti. A da ne govorimo otome da je uo~i izbora 1997. godine uklonjen predsjednikVrhovnog suda doslovce pod ridikuloznom optu`bom dase kre}e u lo{em dru{tvu.

Gra|anska kampanjaSve u svemu, ako se ovaj put ima zbiti stvarna pro-

mjena, razliku moè donijeti samo pojava demokratskoggibanja koje smo pred deset godina prespavali � bu|e-nja gra|anskog interesa za institucije koje jam~e demo-kratsku kontrolu vlasti. Ono {to se u me|uvremenu mo-glo nau~iti, i po ~emu ipak imamo prednost u odnosu na1990, jest da lopovi, razbojnici i ubojice na vlasti mogubiti i na{i, a ne uvijek neki vanjski gospodari; dakle, da sesloboda gra|ana ne zadobiva slobodom dràve i da se ko-na~no vi{e ne radi o promjeni dominantne nacionalnostigospodara, nego o tome da se gospodovanje zamijeni li-beralnom demokracijom. Takvu promjenu ne moè seo~ekivati od stranaka. One mogu bolje ili lo{ije izrazitihtijenja pu~anstva, ali sve dok je pu~anstvo bezobli~namasa pripadnika nacionalne zajednice ni njih ni{ta ne silida se doista programski profiliraju. Demokratsko gibanjemoè se pokrenuti samo iz civilnog dru{tva, samo tako dase sami gra|ani po~nu aktivno mije{ati u stvari od javnogzna~aja.

Odatle, uostalom, i toliki interes za ono {to se {estmjeseci, do pro{logodi{njih rujanskih izbora, doga|alo uSlova~koj. Uza svu djelotvornost taktike opozicijske koa-licije, tijesan rezultat ukazuje na to da je za ishod bilapresudna gra|anska kampanja � mobilizacija bira~a kojusu ostvarila nestrana~ka udruènja gra|ana. Ipak, fascina-

cija tim primjerom donosi vi{e {tete nego koristi. Ostavi-mo li po strani to {to ona stvara dojam obvezuju}eg mo-dela, koji moè samo odmagati spontanoj, autonomnojsamoorganizaciji, kao i to da neke zna~ajne razlike (npr.postojanje privatne televizije s nacionalnim doma{ajem)onemogu}uju bilo kakvo preno{enje modela, na krivi putponajvi{e zavodi ako se previdi da je slova~ka gra|anskakampanja uspjela cijeli poduhvat svesti na jedan poziv:glasujem � dakle jesam. U stjecaju mnogih tamo{njih okol-nosti, cijela ta civilna politi~ka mobilizacija dala se saètiu mobilizaciju bira~a da glasuju i kontroliraju igru takoda bude bude fer.

Odsutnost alternativeU Hrvatskoj o~igledno stvari nisu tako jednostavne.

Put do politi~ke promjene ne vodi naprosto kroz potica-nje ve}eg odaziva bira~a: i politologijske analize (@arkoPuhovski) i empirijski nalazi (agencija Puls) pokazuju dadobar dio apstinenata danas odustaje od glasovanja zato{to vi{e nije siguran u HDZ, a ne zato {to mu jo{ samomalo nedostaje da svoj glas dade nekoj alternativi. Uosta-lom, ako se i promijeni garnitura na vlasti, tko kaè da todovodi do politi~ke promjene � do promjene politike?Ve} sada dana{nji opozicijski prvaci, vide}i sebe u novimulogama, tvrde kako su ovo, kona~no, prvi izbori na koji-ma se ne}e glasovati protiv (Ante Vuji} na nedavnomokruglom stolu koji je organizirao CERANEO). Uatmosferi u kojoj je izvjesna jedino diskreditacija HDZ-a,dok opozicija nije kadra iza}i ni sa ~ime osim op}ih mje-sta (pa tako ispada da se je oko nedavnih Budi{inih pet-naest to~aka zajedni~ke platforme toliko lako sloìti daone ne predstavljaju nikakav zajedni~ki program), a ispi-tanici u anketama vape za jedinstvenim nastupom protivHDZ-a � ovo samozadovoljstvo opozicije zna~i da onave} sada smatra da je podr{ku bira~a zasluìla samimtime {to je protiv HDZ-a. To sigurno ne obe}aje ve}uosjetljivost za probleme gra|ana i odgovornost za njihovorje{avanje. Ma koliko se ~inilo da je kraj dominacijeHDZ-a neki napredak, odsutnost alternative najavljujenova razo~aranja.

êmu pozivati ljude da glasaju ako ne znamo da li }eimati {to birati? Da bi mogli o~ekivati ne{to novo, gra|anibi ve} sada � unaprijed � morali staviti strankama naznanje da }e birati izbirljivo, tj. da }e se � mo`da stvarnoprvi put � opredjeljivati drè}i na umu ono {to ih u ìvo-tu mu~i ili {to im treba. Ukratko, cijela ova pri~a o pokre-tanju nestrana~ke, civilne politike nije neka {ifra za smje-nu HDZ-a, nego pledoaje za puniju i kvalitetniju politi~-ku participaciju gra|ana, da biraju informirano, otvoreniho~iju � pa koga odaberu. Tek to bi dalo vrijednost i po-stotku odaziva glasa~a kao kvantitativnoj mjeri politi~keparticipacije; po tome bi, recimo, 75-80% odaziva bilovrednije od ~uvenih primjera 98, 99, 100%, pa i vi{e!...

Realnost pogor{anjaKvaka 22 je, dakako, tu: kad bi za aktivnu participaci-

ju bilo dovoljno samo ovako (tko zna koji put u novijojpovijesti) opisati njenu va`nost, doista bi jedino pitanjebilo � zar su svi dosad ~ekali da im netko otkrije tu to-plu vodu? Onom golemom dijelu populacije koji se narubu o~aja bori za opstanak jer ne prima pla}u, jer primapenziju, jer je izgubio posao ili ne zna da li }e ga ikadadobiti, igranje uloge aktivna gra|anina zadnja je rupa nasvirali. Jedina promjena koja mu se ~ini realna jest pro-mjena na gore, sve {to su mu dosad obe}ali ispalo je la`, izato se ~ak i boji svakog politi~kog talasanja. Ni oni kojijo{ imaju volje pratiti unutra{njopoliti~ke vijesti nisumnogo bolje pripremljeni za aktivno sudjelovanje. Tzv.javnost, tj. publika prevladavaju}ih medija, svjedo~i ve}desetu godinu o jednoj ideologizaciji u kojoj velike temedràve, vlasti i politike ne prebivaju u istoj sferi kao vije-sti o korupciji, siroma{enju, etno-terorizmu, ideologizaci-ji, u kojoj se i preteàn dio politi~kih prepucavanja vodiizme|u strana~kih lidera, iznad glava gra|ana, o parla-mentarizmu i prezidencijalizmu i inim onostranim pita-njima. U takvoj javnosti nije se moglo iskusiti da inicijati-va odozdo utje~e na politiku.

Neki gra|ani ipak se ve} danas, i ne od ju~er, bave pro-blemima koji nisu samo stvar njihovih privatnih interesa.Neka udruènja ili nevladine organizacije, uostalom, ve}godinama, umjesto politi~kih stranaka, nastoje na javnidnevni red staviti teme poput nasilja nad ènama, trova-nja prirode, puze}eg etni~kog ~i{}enja, ugroàvanja pravana ìvot i mnogih drugih. Upravo uo~i izbornog suo~ava-nja stranaka, te organizacije imaju pravo zahtijevati odsvih pa`nje vrijednih stranaka da prestanu zaobilaziti teteme. Ma koliko politika bila odiozna mnogim gra|an-skim udruènjima, za njihovo poslanje i ciljeve naj~e{}enije svejedno kakvi }e biti zakoni ili vladine mjere. Uspi-ju li prisiliti stranke da ih ~uju, da se jasno postave spramproblemâ, one ne samo da ne}e potpasti pod manipulaci-je strana~ke politike, nego }e dokinuti i monopol stranakanad javnom debatom. To je pak svojevrstan trenutak isti-ne i za same nevladine organizacije, pogotovo one koje suod nevolje apoliti~nosti napravile vrlinu: koliko su odgo-vorne spram vlastitih ciljeva kao ne~ega za dobro (uèg ili{ireg) dru{tva, a ne samo za njihov osobni probitak, te {tosu kadre u~initi da i vlastima nametnu odgovornost zanjih? Z

Rupa na demokratskoj svirali


Knji`nice imaju sve manjenovih knjiga, a sve vi{estarih. Dok se za atraktiv-ne naslove ~eka i godinudana, dràva za knji`niceotkupljuje od nakladnikasme}e

Davorka Vukov-Coli}

Na posudbu bestselera Mi-chaela Wiewegha Odgojdjevojaka u ê{koj u Grad-

skoj knji`nici grada Zagreba,gospo|a Anka Kati}-Crnkovi}~ekala je punih godinu dana. Ni-{ta ~udno, rekli bi ~lanovi zagre-ba~kih biblioteka, naviknuti naduge predbilje`be i strpljivo ~e-kanje na svaki zanimljiviji novoi-za{li naslov, da gospo|a Kati}-Crnkovi} nije ravnateljica Knji`-nica grada Zagreba! Dakako, rav-nateljica je mogla iskoristiti slu`-beni poloàj i do jedinog primjer-ka knjige do}i preko reda, no ra-dije je solidarno podijelila sudbi-nu prosje~nog korisnika biblio-te~nih usluga.

� Situacija s knji`nim fon-dom posljednjih je godina zabri-njavaju}a, ali od 1998. postajedramati~na � komentira ravna-teljica pusto{ na policama narod-nih knji`nica metropole u kojimaje na razli~itim, uglavnom ravna-teljskim poslovima, provela tri-deset pet godina.

� Zagreb je oduvijek bio uznatno boljoj situaciji od drugihgradova � kaè � jer je gradskoPoglavarstvo imalo puno vi{e ra-zumijevanja za knjigu nego udrugim sredinama i uvijek se na-bavljalo sve novo {to je izlazilo.

Ali tako je bilo nekada. Pro{legodine nabavljeno je samo 61.413novih svezaka za 47 tzv. stacio-narnih jedinica i 76 stajali{ta Bi-bliobusa Knji`nica grada Zagre-ba (KGZ), {to je tek jedna tre}i-na propisanog standarda za na-rodne knji`nice u Republici Hr-vatskoj i gotovo trostruko manjeod broja svezaka otkupljenih de-set godina ranije. Prema standar-dima za Republiku Hrvatsku, na-ime, godi{nja nabava novih knji-ga morala bi biti najmanje 200svezaka na 1.000 stanovnika, od-nosno 155.565 primjeraka, {to suknji`nice 1988. godine i postizale(150.849), ali uz 300.000 manjegra|ana za koliko je u me|uvre-menu narastao Zagreb. U razdo-

blju od 1988. godine samo su rat-na 1993. i 1994. bile lo{ije, {tozna~i da grad ne izvr{ava osnov-ne obveze prema ustanovama i

gra|anima, koji za to izdvajaju 18posto prireza.

U protekloj 1998. godini na-rodne su knji`nice otpisale42.019 svezaka, {to je 2,4 postoukupnog fonda, iako propisi za-htijevaju najmanje 3 posto otpisa.Manje od propisanoga otpisuje seve} dulje vrijeme, jer bi ina~e po-lice ostale prazne, pa se zadràva-ju i primjerci koje je davno treba-lo eliminirati. Primjerice, u[vedskoj se knjiga otpisuje nakondeset posudbi.

[kegro i njegoviSvota koju grad dodjeljuje za

obnovu knji`nog fonda ne mije-nja se nekoliko posljednjih godi-na, vrte}i se oko iste crkavice odpet milijuna kuna (4.718.000kuna u 1998. godini). Para nema,re}i }e odgovorni. Mo`da, ali bilobi zanimljivo � s obzirom da jerije~ o raspodjeli novca poreznihobveznika, pa i svi podaci morajubiti javni � vidjeti ugovore i {tose sve financira od javnih potrebau kulturi.

Svota se nije povisila ni pro{legodine, iako je knjiga poskupjelazbog PDV-a, i unato~ obe}anji-ma ministra financija da }e nasvaku kunu ubranu PDV-om odknjige knjizi vratiti barem dvo-struko vi{e putem razli~itih vrstaotkupa. Poput drugih [kegrinihobe}anja i ovo je zavr{ilo kata-strofom: zbog poskupljenja knji-ge uvo|enjem poreza na dodanuvrijednost 1998. za gradske jeknji`nice kupljeno trideset postomanje naslova, a tako }e biti iove, ako ne i gore! Sve u svemu,Borislav [kegro i njegovi uspje{-no se iz dana u dan dokazuju kaogrobari knjige u Hrvata. Tko sejo{ sje}a [kegrina slatkorje~ivaobe}anja uo~i uvo|enja PDV-a ootvaranju 300 novih knji`nica di-ljem Lijepe Na{e? Dodu{e, od1988. povr{ina bibliote~nog pro-stora u Zagrebu pove}ala se za

vi{e od 5.000 ~etvornih metara,ali rije~ je o prostorima koje jeGradski ured za kulturu kupio iosigurao prije tog vremena, a po-sljednjeg desetlje}a samo ga jeure|ivao.

U me|uvremenu se ~lanstvonarodnih knji`nica posljednjihdesetak godina udvostru~ilo, po-visiv{i se od 150.000 na 328.000aktivnih korisnika biblioteka, {to

je vi{e od 30 posto stanovni{tvaili dvostruko vi{e od europskogprosjeka koji kaè da su u europ-skim metropolama 15 posto gra-|ana ~lanovi gradskih knji`nica.No taj je postotak u nas prije do-kaz da Zagrep~ani knjige sve ma-nje kupuju, a sve vi{e posu|uju,nego da je 300.000 novoprido{lihgra|ana donijelo nove navike ~i-tanja. Uz to, brojka aktivnih kori-snika ipak je manja (nekih200.000), jer su dobar dio njih~lanovi nekoliko knji`nica, budu-}i da ih izborom ne moè zado-voljiti samo jedna. Budu}i da se60 posto ~lanstva odnosi na u~e-nike i studente, tek 40 posto ot-pada na odrasle, dobrim dijelomumirovljenike.

Umjesto deset svezaka jednogbeletristi~kog naslova, koliko senekada nabavljalo za mati~nuGradsku knji`nicu, sada se na-bavlja najvi{e pet komada, a neri-jetko samo jedan primjerak, kaou slu~aju ~e{kog bestselera, pa jepri~a o maratonskom ~ekanju naOdgoj djevojaka u ê{koj tek ilu-strativan dokaz onoga na {to jepovjerenstvo za ~asopise i biblio-te~nu djelatnost Gradskog uredaza kulturu grada Zagreba (~lano-vi su Viktor @mega~, BoìdarPetra~, Borben Vladovi}, Stipeûi}, Draèn Katunari}) jo{pro{loga studenog upozorilopredsjednika Gradske skup{tineZlatka Canjugu i gradona~elnicuMarinu Matulovi}-Dropuli}.

Nedostiàn minimumMolimo da predmet najozbiljnije

razmotrite jer je rije~ o kulturnimstandardima koje treba o~uvati zabudu}nost, upozorilo je povjeren-stvo Canjugu i Dropuli}ku, pro-cjenjuju}i da za popunu fondovanarodnih knji`nica u godini1999. treba osigurati barem17.550.000 kuna (u obzir su uzelii 10 posto svezaka godi{nje {to senabavljaju otkupom Gradskogureda i Ministarstva kulture)kako bi se prinovom od 135.000novih svezaka osigurao minimal-ni hrvatski standard.

Naravno, dogodilo se nije ni-{ta, osim {to je u me|uvremenu~lan povjerenstva Viktor @mega~dao ostavku na ~lanstvo, navodnoiz zdravstvenih razloga, a na nje-govo je mjesto do{ao Ante Sta-ma}.

I u Knji`nicama grada Zagre-ba do{li su do sli~ne procjene po-trebne svote, kaè ravnateljicaAnka Kati}-Crnkovi}, te su traì-li od grada 17 milijuna kuna.Kako Ministarstvo kulture nasvaku kunu koju lokalna samou-prava uloì u kulturu daje jo{jednu kunu (svugdje osim za Za-greb), od Ministarstva je ovaj

puta zatraèna iznimka, ne bi lise kona~no dostigao propisaniminimum. Bile su to, dakako, op-timalne èlje za koje je malo tkovjerovao da }e u potpunosti bitiusli{ane. No nitko nije povjero-vao ni svoti od dodijeljenih5.600.000 kuna za 1999. godinu(manje nego 1995. i 1996. godine,kada je knjiga bila jeftinija) s ko-jom ne znaju {to bi prije zapo~eli.

Stimuliranje i simuliranjeNajozbiljniji problemi u

Knji`nicama grada Zagreba,obja{njava ravnateljica Kati}-Crnkovi}, zapo~eli su pro{le jese-ni golemim ka{njenjem ~etvrtogobroka odobrenih godi{njih sred-stava, zbog ~ega od rujna do ve-lja~e nisu mogli nabaviti niti je-dan novi naslov. Ne samo da utom razdoblju za korisnike na-rodnih knji`nica hrvatsko izda-va{tvo zapravo ne postoji, negose zbog domino efekta ka{njenjenastavlja. Zbog nedostatka sred-stava, nabava je i 1997. godineprestajala u studenom, te su seprvim novcem sljede}e godinepla}ali ra~uni s kraja prethodnegodine. Proces se ubrzava, pa jeove godine ve} prije kraja oùjkapotro{ena polovica sredstava zacijelu godinu, {to zna~i da }e na-bava u 1999. prestati jo{ ranijenego 1998. godine.

Osim toga, sve se ozbiljnijimproblemom ponovno pokazujesporni otkup tzv. dru{tveno vri-jedne knjige. Osim odobrenihgodi{njih sredstava za obnavlja-nje fonda, naime, Gradski uredza kulturu, kao i Ministarstvokulture � obrazlaù}i da je rije~o dru{tveno vrijednoj knjizi �izravno otkupljuju odre|eni brojizdanja od izdava~kih ku}a, {to jena~in stimuliranja nakladni~ke

djelatnosti. Na taj na~in na policenarodnih biblioteka stizalo je de-setak posto, nekada i vi{e, izuzet-no vrijednih izdanja od nacional-nog zna~aja, onih koja knji`nicepo svojoj logici mo`da i ne bi na-bavile, jer se rje|e posu|uju, alisu neizostavni dio nacionalnekulture.

Izravnim otkupom preko Mi-nistarstva kulture knji`nice su dosada bile uglavnom zadovoljne,ali s Gradskim uredom za kultu-ru {epa ve} nekoliko godina. Biloje razdoblja kada su na taj na~inkupljeni naslovi doista zadovolja-vali kriterij vrijedne knjige, nosredinom devedesetih po~elo seotkupljivati sva{ta.

� Otkupom se provodila svo-jevrsna socijalna politika � veliravnateljica Knji`nica grada Za-greba. � Netko izda knjigu i nemoè je prodati, pa je otkupiGradski ured za kulturu da bi au-

tor imao od ~ega ìvjeti! Sve seto moè, ali ne moè i}i na ra~ungra|ana hrvatske metropole,knji`nica i poreznih obveznika.

Zakon o financiranju javnihpotreba u kulturi decidirano kaèda su Sabor i tijela lokalne upra-ve i samouprave du`na donijetikriterije za sve kulturne djelatno-sti putem kojih se financiraju jav-ne potrebe, a budu}i da njihnema, otvara se polje � {to bi re-kao Rahbari � tr`nice, pristra-nosti i improvizacije.

Otkup sme}aNakon nekoliko razgovora s

pro~elnikom za kulturu Mlade-nom ûturom i pisma kolegija zanabavu knjiga KGZ-a u kojemKnji`nice traè da se otkup upotpunosti prepusti biblioteka-ma, pro~elnik je na to pristao, noubrzo se � prema ocjeni ravna-teljice � dogodilo ne{to nepri-hvatljivo:

� Svaki ~as dobivala sam za-govor za kupnju neke knjige kojukolegij za nabavu nije prihva}ao.Kada nismo dopustili da namdiktiraju izbor, od ove je godineopet odlu~eno da Gradski uredsam izravno otkupljuje 10 postosvezaka. Na taj su na~in navodnokupljene neke knjige koje mi ni-kada ne bismo izabrali. Kaèmnavodno, jer mnoge od njih ni-smo ni vidjeli, budu}i da nikadanisu do{le do nas, jer su slu`beni-ci u Uredu rekli da nam ne èleslati sme}e. O kupljenim naslovi-ma stoga doista ne moèmo datisvoj sud, jer do njih nismo moglido}i, iako smo u nekoliko navratatraìli da nam ih po{alju.

U izboru Gradskog ureda zakulturu vrijedna izdanja od naci-onalnog zna~aja su Ogledi i poglediMaje Freundlich, Politika nijeuvijek... Mile Balena, RaspetogaJudu Zlatka Canjuge, Riznicu hr-vatske povijesti An|elka Mijatovi-}a (savjetnik predsjednika), Pozi-cije i (o)pozicije Dubravka Jel~i}a,Slobodna Hrvatska � moj san Vje-koslava Lasi}a... [tovi{e, na popi-su sponzora koji su omogu}iliizlazak knjige patera Lasi}a, au-tor se zahvaljuje i Gradskom ure-du za kulturu grada Zagreba, paje Ured tako u dva navrata pot-pomogao apostolu raseljene Hr-vatske.

Slap koji je prelio ~a{uU dva navrata otkupljeno je

vi{e od 500 primjeraka knjigeMaje Freundlich, gotovo ~itavatiraà, a i Zlatku Canjugi, iakonije socijalni slu~aj, dobro }e do}isvaka kuna, ako je istina ono {topi{e tjednik Globus o kupnji stanavrijednog vi{e od 800.000 DEM.

Pro~e{lja li se popis otkuplje-nih knjiga, ne treba dugo da za-klju~ite kako je dobrim dijelomrije~ o naslovima iza kojih se kri-je politi~ka promid`ba, pa me|unjima ne}ete na}i Be~ku modernuViktora @mega~a, Sabrane pjesmeSlavka Mihali}a ili mo`da Studialiterarum Radoslava Kati~i}a. Nozato }ete na}i Raskri`je IvanaKordi}a ili Povijesnu ~itanku za 4.razred osnovne {kole Dinka û-ture (brat predstojnika Gradskogureda). êsto su zastupljene knji-ge izdava~ke ku}e K. Kre{imir.Me|u knjigama od nacionalnogzna~aja za hrvatsku kulturu Uredsvojim izborom potvr|uje i bro-{urice Postanite samopouzdani, Te-stirajte svoju inteligenciju, Vje`bajtesvoju koncentraciju i Provjeritepam}enje, sve u izdanju NakladeSlap.

Slu`benici Ureda ovih danavje`baju koncentraciju navodnopakiraju}i dio naru~enih knjiga i

Knji nice grada Zagreba

Mi{evi u koricama

U izboru Gradskog uredaza kulturu vrijedna izda-

nja od nacionalnogzna~aja su Ogledi i pogle-

di Maje Freundlich,Politika nije uvijek... MileBalena, Raspetoga JuduZlatka Canjuge, Riznicu

hrvatske povijesti An|el-ka Mijatovi}a (savjetnikpredsjednika), Pozicije i(o)pozicije Dubravka Jel-~i}a, Slobodna Hrvatska� moj san Vjekoslava

Lasi}a...

Dru{tvo hrvatskih knji evnikaTrg bana Josipa Jela~i}a 7/I.

10000 Zagreb, HrvatskaTel. (+385 1) 48 16 931 Fax. (+385 1) 48 16 959

Zagreb, 31. oùjka 1999.

Natje~aj za nagradu »Tin Ujevi}«Nagrada »Tin Ujevi}« dodjeljuje se za knjigu pjesama i sastoji seod plakete »Tin Ujevi}« rad akademskog kipara Krune Bo{njaka,

diplome i nov~anog iznosa.Nakladnici i pojedinci mogu sudjelovati u natje~aju knjigama koje

su objavljene u vremenu od svibnja 1998. do svibnja 1999.Tri primjerka knjige za nagradu valja poslati

do 1. svibnja 1999. na adresu:Dru{tvo hrvatskih knjièvnika,

Zagreb, Trg bana Jela~i}a 7/I � za nagradu »Tin Ujevi}«.Upravni odbor

Dru{tva hrvatskih knjièvnika


{alju ih natrag izdava~ima, jer zanjihov otkup nedostaje novca.Traè ~ak od knji`nica da im vra-te odaslane primjerke! Sre}om,narodne knji`nice kompjutorizi-rane su davne 1991. godine (odtada do danas su za obnovu ra~u-nalne mreè za sve lokacije dobile250.000 kuna), zbog ~ega upis iobrada idu sporo, te }e mo}i vra-titi dobar dio neobra|enih knjiga.

Fanovi celofanaOd svih zagreba~kih knji`nica

samo {est ima kompjutoriziranuposudbu, na starim ra~unalima.Za kompjutoriziranu nabavu iobradu knji`nog fonda nedostajebarem 20 ra~unala, koje je Gradobe}ao jo{ izborne 1995. godineprilikom preseljenja Gradskeknji`nice u Star~evi}ev dom, alimati~na slu`ba i danas {alje svepodatke ispisane rukom kao prijepola stolje}a. Ni sama zgrada jo{nije dovr{ena, na nekim mjesti-

ma sa zidova otpada `buka, pro-stor nije adekvatno opremljen.Uostalom, pala~a Ante Star~evi-}a, kao stambena zgrada, ionakonije rje{enje za Gradsku knji`ni-cu, »zbog ~ega smo prisiljeni naniz improvizacija«, kaè ravnate-ljica, podsje}aju}i da 2600 kva-dratnih metara iznosi deset postominimalnog standarda za jednugradsku knji`nicu. No, grad jeinzistirao na otvaranju, kao {to sesvojedobno i NSK otvorila nahoruk.

I tako, u poplavi egzistencijal-nih nevolja, kada nezaposlenostraste, zaposleni mjesecima neprimaju pla}e, a èludac zavija,ovi problemi na kraju milenijamo`da i nisu kraj svijeta. Noostaje gorka spoznaja, kako svoje-dobno re~e direktor izdava~keku}e Znanje Branko Jazbec, da se»nikada do sada u novijoj hrvat-skoj povijesti nije dogodilo da seu vrhu vlasti igrom slu~aja na{lo

toliko ljudi kojima knjiga nijestrana, od Pavleti}a, Aralice, Je-la~i}a-Buìmskog, Hitreca, Bi{-kupi}a, pa i samog predsjednika,a da knjiga nije bila tako ugroè-na vrsta«.

Sude}i po tome koliko seknji`nice u metropoli snabdijeva-ju novim naslovima (kako li jetek u ostatku Hrvatske!) i {to sesmatra izuzetno vrijednom knji-gom, Zagrep~ani }e odskoramo}i tek buljiti u novopodignutispomenik ocu hrvatske knjièv-nosti Marku Maruli}u ispred ne-kada{njeg NSK-a, ali u knji`ni-cama ne}e mo}i posuditi knjigu snjegovim djelima, jo{ manje pra-titi recentne beletristi~ke naslo-ve. U slu`benoj kulturi kojoj jestalo samo do celofana, novac }eprije oti}i na betonske bazene saspomeni~kim gomoljima negoli usuvremeni nastavak onoga {to jeMaruli} zapo~eo prije pola mile-nija. Z

Gospo|a Jelka Rul ve}dugo je èljela nekomeispri~ati kako je to susta{ama izgledalo uVukovaru

Igor Lasi}»Moje vrijeme je blizu, ali ne è-lim pod zemlju dok sve ovo neispripovedam. Najvi{e mi smeta{to se danas puno pri~a o Paveli-}u i usta{ama, da nisu ubijali lju-de kako su stigli, da to nije biladràva zlo~inaca. I da je to biosan hrvatskoga naroda, prvi putu povijesti... Fala im lepa na ta-kvoj dràvi i takvome snu. Bilasam tamo, vidjela sam te ljudekaj su ih ubijali. Svakaj sam japreko glave preturila, ima i da-nas svakakvih svinjarija, ali en-dehazija je bila ne{to najgore, tose ne da zamisliti.«

Gospo|a Jelka Rul ve} dugoje èljela nekome ispri~ati kakoje to s usta{ama izgledalo u Vu-kovaru, gdje je od 1940. do 1942.godine radila na Op}inskomsudu kao gruntovni~arska pri-pravnica i gdje je potom poloìlaispit za gruntovni~ara. Preko togsuda, i zatvora koji se uza nj na-lazi, prevedeno je kroz nekolikotjedana ljeta �42. nekoliko stotinacivila iz grada i okolice, ali i izdaljih mjesta. Ispitani su i popi-sani, oplja~kani i odvezeni uobli`nju {umu Dudik, odakle senisu vratili. Kao slu`benik suda,gospo|a Rul bila je sa svojim ko-legama obavezna popisivati zato-~enike. U to vrijeme, naime,drugi se posao od njih i nije tra-ìo.

Zlo~in je zlo~inRazgovarali smo u njezinu

stanu u starom dijelu Novog Za-greba, tamo gdje su urbanisti iz-me|u seoskih ku}ica prije tride-setak godina ugurali nekolikomodernih betonskih stambenihzdanja i gdje su prije svega neko-liko godina ulice dobile nova ivrlo neobi~na imena, ~ak i za ov-

da{nje prilike. Ulica [enoineBranke, primjerice, i UlicaPere Kvrìce, ili njegove dru`-be, svejedno. Gospo|a Rul sne-biva se ponajprije zbog imena

koja su u istome naselju zbrisa-na, kao {to je ono sestara Heilig-stein, djevojaka koje su usta{epogubile u \or|i}evoj. Jedna odnjih, Blanka Heiligstein, bila je{kolska kolegica Jelke Rul izPrve zagreba~ke realne gimnazi-je.

»Ona je jedna od onih zbogkojih danas ne mogu {utjeti, abilo ih je jo{, mojih prijateljica ikolegica, sestre Bakovi} i RajnaKravar, i druge. Nama su se pu-tevi poslije gimnazije razi{li, a janisam bila aktivna ljevi~arka kaoone. Ne bih imala potrebu javnopri~ati da danas puno na{ih poli-ti~ara ne laè o tom vremenu. O{umi Dudik nitko nikad nije re-kao ni slova. Sad su se strahote uVukovaru ponovile, sad se iska-paju jame na Ov~ari, ali zlo~in jezlo~in. Svaki put mi se kosa naglavi digne kad na TV-u dajusnimku onih ~etnika koji pjevajukako }e klati Hrvate. Pitala bihna{e politi~are zakaj braniteljimanisu pomogli u Vukovaru, a mo-gli su prije nego je pao, zbog ka-kve ra~unice? No, meni se kosadigne i kad se sjetim kaj su usta-{e u Vukovaru radile za NDH.Kod nas se jame otvaraju kakokojoj politici pa{e, a politi~arimase jame uvijek jedna od druge ra-zlikuju.«

»Do{la sam na stan kod jednegospo|e folksdoj~erice na [a-pudlu, odmah kod bolnice isuda. Jednu no} u prolje}e �41.probudili su me glasovi s ulice,bila sam sama u ku}i, kolona lju-di prolazila je kroz naselje. Do-bro se sje}am kako su plakali i je-cali, mladi i stari, nekam su ihusta{e pelali kroz mrak. Sutrasam ~ula da su to bili seljaci izBobote kod Vukovara, Srbi. Neznam jesu li i oni odvedeni uDudik, ali vi{e nitko poslije nijeznao {to im se dogodilo.«

Zima koja je uslijedila bila jestra{na, prisje}a se gospo|a JelkaRul. Nije bilo hrane, nije biloogrjeva. To je bila i ekonomskijadna dràva, govori nam gospo-|a Rul, no pravu je jezu osjetila

zapravo tek u ljeto 1942. godine,kada je u Vukovar pristiglo ne-koliko autobusa s usta{ama kojeje predvodio Eugen Dido Kva-ternik. Smjestili su se u prize-mlju zgrade suda, a slu`benikesu potjerali na kat. Posao popisi-vanja zemlji{nih parcela gospo|aJelka Rul na neko je vrijeme za-mijenila popisivanjem ljudi koji}e pod tu istu zemlju biti skupnozakopani. Usta{e su otpo~ele sracijom na {irem podru~ju gra-da, a uznici su dovo|eni i izdale-ka. Sljede}ih tjedana, vukovarskisud sluìo je kao posljednja sta-nica stotinama osu|enih na smrt.

Brzo su ~istili»Ma nije tu bilo nikakvog su-

|enja, no usta{e su streljanjauredno evidentirali. Na kraju suna streljanju morali biti jedansudac i daktilografkinja, i to jebilo sve. Na{ glavni sudac JosipSep~i} izbjegavao je takvu du`-nost, ali zato se jedna daktilo-grafkinja svaki put dobrovoljnojavljala. Mi smo za svakog zatvo-renika, nas sedam-osam slu`be-nika, ispunjavali formular sosobnim podacima. Nije se mo-glo odbiti ih, bilo nas je strah nji-

hove sile. Gledala sam u pod doksam nesretne ljude pitala zaosobne podatke, nisam ih moglagledati u o~i. Bilo ih je svaka-kvih, najvi{e mladih, Srba i Hr-vata, valjda i @idova. Kaj, za{toHrvata? Pa, vodili su sve kaj suim smetali, to su oni znali... Gle-dala sam jedanput s kata kako ihtjeraju van iz zatvora, trpaju ih ukamione, mu{ki su bili samo uga}ama, neki su plakali. Znali sukam� ih pelaju, ve} su bili ~uli zaDudik. Nikad nisam bila nekivjernik, nisam bila jako pobo`na,ali tada sam dozivala Boga, zabo-ravila sam bila ve} kaj su mir iutjeha.«

»Gledala sam u pod, dok suljudi odgovarali na moja pitanja,dok mi nije do{la lijepa curicaVera Zlamalik. Vidjela sam da jeta curica u suknji sljede}a naredu, mogla je biti tek gimnazi-jalka. Pitala sam je za �osobne

znake�, imali smo tu rubriku ugeneralijama. Ona je zadigla ki-klju i pokazala mi jedan made`,tak� malo ve}i, gore na bedri.Onda sam podigla glavu i pogle-dala je u o~i. Sutra sam vidjelanjezino ime na novome popisuza streljanje, koji su svaki danpribijali na stablo ispred Suda.Mislim da je s jo{ nekima biladovedena ~ak iz Slavonskog Bro-da. Lijepa Vera Zlamalik, nikadjoj ne}u zaboravit ime.«

Vukovarska stanodavka JelkeRul drugu je sobu tada iznajmiladvojici usta{kih konfidenata. Je-dan od njih prezivao se Popovi},a nekoliko godina kasnije, po do-lasku partizana u Zagreb, srest}e ga u Donjem gradu � usta{a}e je samo pogledati i produìtidalje. Gospo|a Rul ~ula ih jetada, u stanu folksdoj~erice sa[apudla, kako razgovaraju o ~i-{}enju Vukovara i okolnih sela.Pla{ila se usta{a, kako }e namre}i, kak samog vraga. Jedan sta-riji slu`benik na sudu opomenuoju je bio da ih se pripazi, jer jepred rat bila »lijeva« i jer je»puno pri~ala«. Glavni vukovar-ski gruntovni~ar Vinko @igri}za{titio ju je, a bio je istinski po-boàn ~ovjek, prisje}a se JelkaRul, te{ko je sve to podnio. »Nijeovo s mojim ljevi~arstvom bilone{to posebnoga, iznenadila samse kako je to do{lo do tih usta{a.Ali, nisu dugo ostali, brzo su ~i-stili«, kazuje gospo|a Rul.

»[efica tzv. @enske usta{keloze Irena Javor vrbovala nas jeza svoju udrugu. Morale smopjevati onu �Pu{ka puca, a topri~e, barut miri{e�, mi cure, s de-snicom dignutom na fa{isti~kipozdrav. Sre}om, morale su seubrzo vratiti u Zagreb, odràlesu nam predavanje, pa su ih po-vukli iz Vukovara. Nismo se mo-rale upisati. I sama sam moralauskoro natrag u Zagreb. Otac mise razbolio ujesen 1942. godine, ipreuzela sam gruntovnicu zamjesto Sveti Ivan Zelina, priOkru`nom sudu na Zrinjevcu.Sve dok me nisu pozvali u poli-ciju u \or|i}evoj. Jedan mojbrati} po ma}ehi, zvao se Mla-den Markovi}, on mi je to name-stil�. Nismo bili ba{ u najboljimodnosima, poslije je nestao neg-dje oko Bleiburga. Ja znam da sutamo stradavali nevini, negdje naKri`nom putu ubijen je i mu`moje tetke, domobran koji niko-me nikaj nije zgre{il�, ali stradaloje i puno krivaca. Danas se spo-minje samo stradanje nevinih, aovaj je moj brati}-usta{a sigurnonosil� puno putra na glavi. Sad}u vam ispripovedat o njemu.«

»Prodala sam bila jedne salon-ke za osam tisu}a kuna, falilo mije novca, a onda su me u \or|i-}evoj optuìli da to skupljam zacrvenu pomo}, partizanima. Za-tvorili su i mog brata i njegovaprijatelja, prebijali su ih tamo utoj rupi. Jednom je po mene do-{ao taj moj brati} i odveo me ujednu prostoriju. Tamo mi je po-kazao jednoga izmrcvarenog ~o-vjeka, koji je visio na {tapu izme-|u dvije stolice, obje{en za ruke inoge. �Vidi{, imamo mi metodeda svakoga natjeramo da prizna�,rekao mi je. Sre}a je bila, jer nisuimali ba{ nikakav dokaz za tuglupost. Pustili su nas ipak zaosam dana. Ne treba mi nitkodanas pri~ati kakvi su bili usta{e.Jedina mi je satisfakcija bila {tosam kao slu`benica Suda prisu-stvovala konfiskaciji i popisu uPaveli}evoj ku}i, �45. u Podsuse-du. Sje}am se, ostavili su jakodobar i skupi namje{taj.«

Usta{ke metode

Poslije rata gospo|a Jelka Rulu{la je u Komunisti~ku partiju,ali je 1952. godine prestala pla}a-ti ~lanarinu, upravo nakon {to suje u Sindikatu radnika pravosu|azatraìli da se potpi{e protiv He-branga i @ujovi}a. Nije znala ni-{ta o njima, nije ni mogla potpi-sati. Neko vrijeme na vrata nje-zina stana dolazio je partijskislu`benik da je nagovori na po-vratak, ali izvla~ila se i nije sevi{e vratila. »Ne moè mi niTu|man re}i da je oti{ao prijemene. Poku{avali su me vrbovatii za udba{kog dou{nika, dok samradila u pravosu|u, i ve} su midali konspirativno ime Dunja.Htjeli su da im sva{ta napi{em osucu @ili}u, a ja sam onda napi-sala sve dobro. I tako je zavr{ilakarijera udba{ice Dunje.«

»Posebno me na ovu pri~uisprovociralo odustajanje dràv-nog odvjetni{tva od su|enja Es-peranzi [aki}. Nitko me nemoè uvjeriti da ona nije kriva,kada se zna da je nosila tu uni-formu i da je bila tamo... A ka-moli da je svetica, da je nekomekruha dala, kako sad neki pri~a-ju. Imaju onda pravo \api} iGabelica � a maknuli su onuPaveli}evu sliku � kad predvi-|aju da }e joj i mu` Dinko bitipu{ten. Tko bi se njega spome-nul� nakon toliko godina, svjedo-ci su poumirali, ìvi se pla{e.Kak� i ne bi... Za ve}inu moè-bitnih svjedoka ionako se sam[aki} odavno pobrinuo.« Z

Svaka politika izasebe ostavlja jame

Sad su se strahoteu Vukovaruponovile, sad seiskapaju jame naOv~ari, ali zlo~inje zlo~in

Stanje knji`nog fonda narodnih knji`nica Grada Zagrebaod 1988. do 1998. godineGodina Nabava knjiga Otpis knjiga Stanje knji`nog fonda

1988. 150.849 65.942 1.429.5251989. 141.490 69.749 1.511.5181990. 116.660 40.064 1.595.4661991. 93.140 42.690 1.643.2781992. 72.962 37.339 1.681.0521993. 36.364 39.464 1.678.2481994. 48.704 68.487 1.656.6691995. 70.252 27.242 1.702.0731996. 78.027 60.776 1.721.8701997. 80.684 26.967 1.764.8701998. 61.413 42.019 1.764.870

Napomena: Iz tablice se vidi da je opseg novonabavljenih svezakau 1997, odnosno 1998. godini drasti~no smanjen u odnosu na 1988.godinu. Tomu je naro~ito pridonijela mala nabava tijekom rata,naro~ito 1993, kada je nabavljena tek ~etvrtina knjiga u odnosu na1988. godinu, te pove}ani otpis 1993. i 1994. godine (knjige na }iri-lici, marksisti~ka i ostala literatura iz biv{eg sustava), koji je biove}i od nabave novih svezaka.

Dejan Kr{i}, Arkzin

Svaka dràva, svako dru{-tvo, ima dizajn kakav za-sluùje, pa bi najkra}i opis

ovogodi{njeg ZGRAF-a bio Tu-tle, Kutle i Mutle hrvatskoga dizaj-na. Po~elo je s organizacijskimproblemima, pronevjerom i bor-bom za mo}, nastavilo se auto-promocijom, nepotizmom i pri-matom obiteljskih veza nadprofe-sionalnim kriterijima. I nakonsvega, svi se pona{aju kao da seni{ta nije dogodilo, kao da je sveu redu! Izlo`ba je ve} tradicio-nalno smje{tena u neprimjerenprostor Umjetni~kog paviljona,postav je katastrofalan, ali samZGRAF pokazuje da na hrvat-skoj dizajn sceni ima toliko pro-blema da bi sad neko detaljnijebavljenje postavom bilo potpunobesmisleno. Uostalom, pogledaj-te ovu tiskovinu koju drìte uruci! Moète li re}i da je dizajni-rana? Moète li re}i da je dobrooblikovana? A {to je najgore, nijerije~ o najtragi~nijem primjeru!A na ZGRAF-u, u konkurencijivizualno ambicioznijih magazinakao {to su Frakcija, Godine nove,Arkzin i Bastard, ìri isti~e dalekoskromniji rad ~asopisa @enskihstudija Tre}a prvenstveno zbogobiteljskog zale|a autorice IveBabaje �nota bene, isti rad nijeu{ao u selekciju izlo`be hrvat-skog dizajna u organizacijiHDD-a�.

Studentske stilske vje`beNa ovogodi{njem ZGRAF-u,

nekad uglednoj me|unarodnojizlo`bi, o~ita je odsutnost bilo ka-kve, a ponajmanje jasne koncep-cije, ideje {to se tom izlo`bom è-ljelo posti}i, te, {to je najgore, ne-dostatak ambicije da komuniciras relevantnom svjetskom scenomdizajna, misle}i da je za me|una-rodnu izlo`bu dovoljno da rado-ve po{alju i neki stranci, i da jesvjetski napla}ivati kataloge auto-rima. No, dok jo{ u katalozimaZGRAF-ova s po~etka desetlje}amoèmo prona}i relevantna ime-na svjetskih dizajnera, ovo je jed-na provincijska izlo`ba na kojuautori {alju radove isklju~ivo dabi imali jo{ jednu izlo`bu na po-pisu u svojoj biografiji. Uosta-lom, Mr. Keedy kao da je opisi-vao lokalnu situaciju kad je usvom prilogu knjizi The educationof a graphic designer �uredio Ste-ven Heller, Allworth Press, NY

1998� napisao: »Dakle, èlite bitiuspje{an grafi~ki dizajner, s veli-kim klijentima i mno{tvom na-grada za dizajn? Za{to gubiti vri-jeme i novac na vlastito usavr{a-vanje kad lako moète ste}i ugledu~estvuju}i na strukovnim sku-povima i izlo`bama? Novac kojibi spiskali na vlastito {kolovanjepotro{ite na ne{to korisno, kao{to su ured, kotizacije i kompju-tori. I zatim zaposlite nekolikomladih {kolovanih dizajnera vje-{tih u upotrebi najnovije tehnolo-gije i upu}enih u najnovije stilo-ve. Mladi dizajneri ne ko{tajupuno jer se tek probijaju i poku-{avaju skrpati novac za novikompjutor. A kad zatraè povi{i-cu, lako ih moète otpustiti jerima dovoljno zainteresiranih. Nakoncu konca, vi njima ~initeuslugu pruàju}i im priliku da seoku{aju u �pravom� poslu.«

Mo`da ìri ZGRAF-a misli daisti~u}i studentske stilske vje`be

� radove nastale u laboratorij-skim uvjetima, koje sa stvarnimtrì{tem veè samo naziv poputEurokaza ili Ruskog mesa � podiènivo svijesti o oblikovanju, ali ustvari samo zatvara o~i za stvarnedosege i realne probleme dizajnau Hrvatskoj. A ti su brojni.

Dizajn je sadràjNajva`niji je nedostatak osvi-

je{tenih naru~itelja � onih kojidizajneru ne}e do}i sa zahtjevomda mu napravi dobar dizajn, ali dabude u plavoj boji, s vakim slovi-ma i da ima sliku koju je ba{ dobronapravio jedan tu moj mali... Onikoji misle da su takve narud`bespecijalitet nekih primitivnih no-vih poduzetnika u lo{im odijeli-ma, s obje{enim trbusima i ra-skop~anim ko{uljama, trebali bipoku{ati sura|ivati s na{im kul-turnjacima � od kazali{ta i filmado izdava{tva. Uostalom, vi{e odArkzinova radikalna sadràja,


Should we askSteven Heller?Radikalan sadràj mora imati iradikalan vizualni izraz

ZGRAF 8: me|unarodnaizlo`ba grafi~kog dizajna ivizualnih komunikacija je

najzna~ajnija dizajnerska manife-stacija u Hrvatskoj i jedna odnajve}ih u svijetu. 218 autora iz34 zemlje predstavlja dosad naj-ve}i broj izlaga~a, pa se u mediji-ma izvodi zaklju~ak o najuspje{-nijem ZGRAF-u do sada. Kaonajve}a strukovna udruga za di-zajn u Hrvatskoj du`ni smo me-dijskoj i drugoj javnosti prezenti-rati pravu sliku o ZGRAF-u 8.

ZGRAF 8 je organiziran odstrane ULUPUH-a bez ikakvedirektne suradnje s Hrvatskimdizajnerskim dru{tvom, iako jena{a èlja bila da budemo baremsuorganizatori ove velike pri-redbe.

ZGRAF 8 je trebao biti odr-àn 1998. godine, ali se njegovnominalni organizator nije za topobrinuo, a na na{e upozorenjejavnim pismom poslanim na vi{ezna~ajnih adresa (Ministarstvokulture, Ured Predsjednika Re-publike...) dobivali smo odgovorda }e ZGRAF biti odràn na vri-jeme.

Kod ministra kulture gospo-dina Bi{kupi}a smo inzistirali na

pravovremenoj dodjeli sredstavai suorganizaciji u projektuZGRAF 8.

ZGRAF je izgubio redovititermin trienala i preselio se u1999. godinu sa sredstvima kojamu je Ministarstvo kulture i Po-glavarstvo grada Zagreba dodje-lilo, a do zajedni~kog projektanije do{lo.

Znaju}i za mnoge nedostatkeu stru~nom i organizacijskompogledu ZGRAF-a 8 nudili smosvoju pomo} i kod toga bili odbi-jeni.

@eljeli smo za{tititi ZGRAF inismo {irili lo{e informacije oZGRAF-u dok se on ne otvori idok ga se ne moè potpuno sa-gledati.

Po na{oj ocjeni nedostaciZGRAF-a 8 su sljede}i: � Re-kordan broj autora i zemalja nijeorganizatorova profesionalna za-sluga, ve} rad selekcijske komisi-je koja je na izlo`bu propustilaniù razinu radova. To se poseb-no odnosi na radove iz Hrvatskejer je njih vi{e od jedne tre}ine(76 autora) dok, na primjer, Ni-zozemska, jedna od najrazvijeni-jih zemalja u grafi~kom dizajnu,

nema ni jednog autora, a VelikaBritanija samo jednog.

� Izlo`ba je neprimjerenopostavljena u najreprezentativni-jem i najve}em izlo`benom pro-storu u Hrvatskoj (Umjetni~kipaviljon). U posu|enoj izlo`be-noj konstrukciji sa Zagreba~kogvelesajma nalaze se pobacanimanji predmeti dok su veliki pla-kati zabijeni ~avlima svakih de-set centimetara, te su po zavr{et-ku izlo`be sasvim neupotrebljivi.

Posebno zanimljiv primjerpredstavlja plakat poljskog auto-ra Tadeusza Piechure (posve}enMaljevi~u) koji se sastoji od dvadijela predvi|ena da stoje jedannad drugim, ali ih je postavlja~pribio ~avlima (postav ZGRAF--a 8 potpisuje Bratelj Tadej)

� Katalog izlo`be je uobi~a-jenog formata, ali vrlo tanak nasjajnom i dosta transparentnompapiru tako da se radovi videobostrano. Zato su reklame ti-skane na jednoj (desnoj) stranicidok je druga prazna.

Kvaliteta reprodukcija je ne-dopustivo lo{a. Gre{ke u potpisi-ma su brojne, a ~ak trideset auto-ra je ostalo bez reprodukcije, onisu stavljeni pod naslov »bez dija-pozitiva«.

Zanimljivo je da katalognema predgovora niti stru~nihtekstova, osim biografija ~lanovastru~nog ìrija, a da se pogovorod ~etiri re~enice (kojeg potpisu-je direktorica ZGRAF-a) kao iimpressum, nalazi skriven nakraju kataloga.

Na po~etku kataloga nalazi sepregled imena ~lanova po~asnogodbora u kojem su dva ministra,gradona~elnica, predsjednikskup{tine grada i tako dalje svevisoki du`nosnici ~udno pomije-{ani s dizajnerima starije genera-cije (Pal, Picelj, Arsovski, Bu-~an), kao pokri}e za cijeli pro-jekt, iako ti ne znaju za svojuulogu u navedenom tijelu. Orga-nizacijski odbor ~ini {arolika ska-la zvanih i nezvanih me|u koji-ma opet dolaze oni iz politi~kogai dru{tvenog ìvota pomije{anisa studentima pa i amaterima.

� Provedbeni odbor ima {est~lanova, ali glavne osobe su di-rektorica ZGRAF-a Sanja Roccoi njezin suprug Tadej Bratelj kaonosioci i realizatori projekta.Nagrade na ZGRAF-u dodjelju-je me|unarodni ìri i zbog togase u njihov sud ba{ ne moèsumnjati. Zanimljivo je da seneke nagrade/po~asne nagradeponavljaju sa ZGRAF-a 7 (Ka-zumasa Nagai i Sanja Rocco iTadej Bratelj nagra|eni su za sa-svim iste teme i vrlo male razlikeu obradi). Naravno, to je pro-pust organizatora. Zanimljivo jeda nagra|eni na ZGRAF-u 7 neizlaù na ZGRAF-u 8: Franko-vi}-Kirini} (Velika nagrada),Maja Frani} (ZGRAF Welco-me), Darko Fritz (nagradaAICA).

� Na kraju, ZGRAF 8 jeme|unarodna izlo`ba grafi~kogadizajna i vizualnih komunikacijas najvi{e hrvatskih autora, pa

ipak me|u izloènim radovimanema niti jednog primjera hrvat-skoga vizualnog identiteta. Zna-mo da je on u Hrvatskoj u inte-zivnom kori{tenju, i da su nekiautori slali upravo takve radoveali ih komisija nije pustila naizlo`bu i u katalog. Tako izlo`bane potvr|uje mjesto odràvanja.To je velika {teta za hrvatskupromid`bu i hrvatsku me|una-rodnu prepoznatljivost i njen vi-zualni identitet.

Ovako organiziran ZGRAFvi{e nije me|unarodni trienalegrafi~kog dizajna i vizualnih ko-munikacija. Zapravo se ~ini kaoda se radi o privatnom projektudirektorice Sanje Rocco koji sepod nazivom ULUPUH-a kaoorganizatora plasira u javnost.Za kraj moramo re}i da je Hr-vatsko dru{tvo dizajnera krovnaudruga hrvatskih dizajnera (gra-fi~kih i industrijskih) dok ULU-PUH ima samo jednu sekciju ta-kvog naziva.

Zato }e Hrvatsko dru{tvo di-zajnera u~initi sve da ZGRAF 9bude organiziran na svjetskomnivou i da ga vode dizajneri iprofesionalci koji imaju potvr|e-ne me|unarodne reference ugrafi~kom dizajnu i vizualnimkomunikacijama, vode}i ra~unao prostoru i vremenu izlo`be, aona bi trebala biti 2001. godine.

Upravni odbor HDD-aMladen Ore{i}

predsjednik

Otvoreno pismo Hrvatskogdru{tva dizajnera u povoduZGRAF-a 8

Lex Drewinski (Njema~ka): Nostalgija


stalno negodovanje lokalnihintelektualaca izazivao je nje-gov svjesno radikalni dizajn� ona ne~itljivost koja mu jena internacionalnom nivou� od Skoplja i Beograda,preko Be~a i Stockholma doLondona i New Yorka �omogu}ila da bude prepo-znat kao specifi~an izraz jed-noga globalnog jezika. I {toje najgore, svi ti kriti~ari �a sjetimo se da oni ipak pri-padaju onom dijelu pismeni-jih i kulturnijih stanovnikaove male dràve � upornosu se pona{ali kao da je rije~o nekoj slu~ajnoj gre{ci, ne-koj na{oj neosvije{tenojmanjkavosti, a ne bitnoj,svjesnoj i strate{koj odlucida radikalan sadràj moraimati i radikalan vizualniizraz! Da te`nja dru{tvenojpromjeni po~inje ve} pro-mjenom na~ina ~itanja. Svi-je{}u da ~itljivost nije nekiprirodni, ve} duboko ideolo{-ki koncept.

I tu dolazimo do drugogproblema lokalnoga dizajna,a to je svo|enje dizajna na li-jepo oblikovanje, na estetiku, tj.odsutnost prave komunika-cije, interpretacije, vizual-nim jezikom izraènog uspo-stavljanja odnosa dizajnera isadràja. Ukratko, zaboravdru{tvenih implikacija, ideo-lo{ke uloge dizajna. No, di-zajn nije puka forma, nekidruga~iji � ljep{i � tetra-pak za isti sadràj, on samjest sadràj. Problem koji sena to veè jest odsustvo kri-ti~ke recepcije i zaborav teo-rije. O dizajnu se pi{e povre-meno i povr{no. Nemamooriginalnih knjiga, nemamorelevantnih autorskih mono-grafija veli~ina poput MilanaVulpea i Mihajla Arsovskog,nema prijevoda, nemamo ni~asopis koji se bavi vizual-nim komunikacijama. Aizlo`be ostaju bez relevantnerecepcije � poput pro{logo-di{nje izlo`be jednog od naj-va`nijih autora srednje ge-neracije, @eljka Serdarevi}akoji uglavnom radi u ma-riborskom egzilu � ili suovakve, kao ovogodi{njiZGRAF!

Servilnost servisaI upravo takva situacija

mnogima odgovara. Jedino

u takvoj situaciji oni mogujo{ izigravati relevantne au-tore i kriti~are. Jedino se utakvoj apsolutnoj pusto{i re-levantnim i uglednim auto-rima mogu smatrati oni koji� poput Nenada Dogana� bez stida i srama svojakreativna rje{enja direktnoskeniraju iz godi{njih pre-gleda svjetskog dizajna. Jedi-no u takvim uvjetima drugi� poput Borislava Ljubi~i-}a � mogu bez kompleksaisto rje{enje uvaljivati zadvije potpuno razli~ite na-mjene. Da bi se situacijapromijenila potrebno jesamo malo � a to je na{ vla-stiti anga`man, odlu~nost dasituaciju promijenimo.Usmr|ene veli~ine moramoprestati tretirati kao autori-tete jer se svojim radom kaoautoriteti nisu niti usposta-vili.

Ako nema kriti~ara koji odizajnu pi{u, i ako akadem-ski teoreti~ari/povjesni~ariumjetnosti ne pi{u ni{ta, a osuvremenoj sceni ionako ni-{ta ni ne znaju, onda mi, di-zajneri sami moramo pisati.Nije dovoljno uz kavicu tra-~ati kolege, treba to i napisa-ti i objaviti, pa i po cijenu dase netko uvrijedi. Tako|er,treba prevoditi, organiziratipredavanja i izlo`be, dovestiDavida Carsona, Brodyja,Poynora, Stevena Hellera...Ne smijemo vi{e povla|ivatinaru~iteljima a pred o~imatrebamo stalno imati slikuda nismo odgovorni samonaru~itelju zato {to daje no-vac, nego prema dru{tvu ucjelini. Dizajn jest neka vrstservisa, ali nikako ne smijebiti servilan.

Jedan modernisti~ki ideo-logem glasi da je dizajn rje-{avanje problema. Ali to nijeni{ta vi{e od modernisti~kogideologema. Dizajn nikadnije rije{io neki problem. Aliako samo ukaè na njega,ako pravilno postavi pitanje,dizajner je puno u~inio.Zato se u Hrvatskoj dizajne-ri ne trebaju bojati da }ebrzo ostati bez posla. Z

Temu priredila:Sabina Sabolovi}

Sanja Rocco, direktorica ZGRAF-a

ZGRAF je ipakodràn

Ovogodi{nji ZGRAF izazvao je mnogo polemika. Kakoste vi kao direktorica zadovoljni ovogodi{njom manifesta-cijom?

� Najteè je meni procijeniti kvalitetu, vi{e bih voljela da drugi govore onjoj. Pogotovo kada bi govorile i nepristrane osobe. Zato }u se zadràti na ~inje-nicama kojima raspolaèm. Od ZGRAF-a 7 drìmo se me|unarodnih kriterijakoje raspisuje me|unarodno udruènje ICOGRADA. Tako se selektivna komisijamora sastojati od barem pet osoba, ~etiri osobe mogu biti iz zemlje doma}ina, ajedna mora biti iz inozemstva. [to se ti~e me|unarodnog ocjenjiva~kog suda,ponovno se traì barem pet osoba, a u njoj moè samo jedan ~lan biti iz zemljedoma}ina. Traì se da budu pokrivene razli~ite regije. Isto tako, drìmo se prin-cipa da u ìriju uvijek bude ve}ina dizajnera. Zemlje smo pozivali po prija{njemadresaru koji smo pro{irili adresarom iz kataloga bijenala u Brnu, iz katalogafinske izlo`be dizajna a, naravno, {aljemo prijavnice za ZGRAF i u sva udruènjakoja su ~lanovi ICOGRADA-e. Imali smo i suradnike po drugim zemljama od ko-jih smo traìli da pozovu svoje kolege i tamo{nje kvalitetne autore. Jedan odprigovora je da nema dovoljno velikih imena. Mislim da je, naàlost, na{a jav-nost op}enito slabo informirana o velikim dizajnerskim imenima. Naravno dapostoje imena koja svi znamo, ali ve}ina njih vrlo se te{ko odaziva na ovakvenatje~aje, ve} su zamoreni time. Ne treba zaboraviti da je ipak jedno veliko ime,Shigeo Fukuda, ne samo poslao radove nego i bio ovdje kao ~lan ìrija i odràofantasti~no predavanje. Drugo veliko ime, Alf Fletcher, poslao je svoje plakateza izlo`bu koja je pratila ZGRAF. I dobitnik Grand prixa va`no je ime svjetskogdizajna. Ne mislim se opravdavati ali brojke govore za sebe, a ~injenica je i dasu prija{nji ZGRAF-ovi imali samo nekoliko zemalja. Slobodna sam re}i, ne tvr-de}i da je to negativno, da se iz stranih zemalja radove dobivalo uglavnom po-znanstvima. Mislim da je demokratskije pozvati ljude i tako dati svima prilikuda sudjeluju. Imamo i kvantitativni pomak, ovaj put sudjeluju trideset ~etiri ze-mlje. Imamo nekoliko predstavnika iz SAD-a, no zakazala je Nizozemska, ali tosu stvari koje ne moète predvidjeti.

Dru{tvo dizajnera Hrvatske uputilo je i javnosti i orga-nizatorima ZGRAF-a otvoreno pismo. Kako komentiratenjihovu kritiku?

� Najradije ga ne bih komentirala iz jednostavnog razloga jer ga ja osob-no vidim kao kritiku samo nekoliko ~lanova. To sam pismo prvi put vidjela nasastanku organizacijskog odbora ZGRAF-a na koji su bili pozvani i ~lanovi HDD-a koji su u njemu sudjelovali. Predao mi ga je predsjednik HDD-a Mladen Ore-{i}. Na dnevni red tog sastanka stavila sam kao drugu to~ku suradnju HDD-a iULUPUH-a, osniva~a ZGRAF-a. Stalno se èli nametnuti pri~a da ULUPUH ne èlisura|ivati, a ja sam pri drugoj to~ki ponovno poku{ala objasniti taj problem.Radi se o tome da se u{lo u konflikt jo{ 1993. godine kada je HDD nekako nepri-mjetno htio posvojiti ZGRAF. Tada je ULUPUH na inicijativu svoje sekcije za gra-fi~ki dizajn za{titio znak i ime manifestacije, {to mislim da je normalna stvarako si osniva~ i ako si napravio {est ZGRAF-ova do sada. Nesporazumi traju odonda i nikako da se uspostave normalni odnosi. Osobno mislim da je klju~naosoba oko koje se sukobi doga|aju Borislav Ljubi~i}. Ja sam pozvala na taj sa-stanak i njega iako nije ~lan organizacijskog odbora jer sam smatrala da }e bitizainteresiran. S na{e strane je pokazana inicijativa da se po~ne nakon ovogZGRAF-a razgovarati o suradnji. Mislim da bi ljudi trebali procijeniti situaciju iako su ve} na ku}nu adresu dobili poziv za suradnju, do}i s takvim stavom.Gospodinu Ore{i}u ~ak je bilo jako neugodno, to se vidjelo na njemu i taj mi je� ja ga zovem pamflet � donio na stol ogra|uju}i se. Nisam ga ni stiglapro~itati prije sastanka, ali sam ve} po prvim re~enicama vidjela o kakvu setonu radi. Kritika, svi znamo, moè biti dobronamjerna i zlonamjerna. Propustaima, a svatko tko je imalo pratio situaciju oko ULUPUH-a moè shvatiti njihovuzrok. Me|utim ton kojim je iskritizirana izlo`ba koja je ipak odràna i okupilavelik broj autora bio je neprihvatljiv. Pitala sam da li je to slu`beni stav HDD-ai zatraìla da, ukoliko je, bude svima prezentiran. Osim toga, pitala sam tko su~lanovi tog odbora i koliko ih ima. Na to mi je gospodin Ljubi~i} odgovorio:»Ima ih dovoljno«. Mislim da to uop}e nije korektan ogovor. Naravno da je na-kon toga sastanak krenuo u drugom tonu i zavr{io neprijateljski. Nakon toga jeipak ostalo u zraku da je to interni dokument koji ne}e i}i u javnost. Me|utim,ubrzo smo ~uli na radiju gospodina Ljubi~i}a kako ~ita taj isti tekst. Razmi{ljalismo da li da reagiramo, ali su nas ve} nakon dva dana po~eli zvati novinari kojisu svi dobili taj tekst. Gospodin Ore{i} isto je bio zate~en. Osobno me nazvao irekao da to nije bila odluka HDD-a ve} gospodina Ljubi~i}a. Rekla sam mu dase od toga treba sam ograditi u javnosti. O~ito je, me|utim, da do toga nijedo{lo.

HDD je 7. travnja otvorio svoju godi{nju izlo`bu. Bisteli je èljeli komentirati?

� Ne bih èljela u}i u zamku da kritiziram ovu izlo`bu. Mislim da je njenoorganiziranje apsolutno potrebno ovoj sredini i na{im grafi~kim i, pogotovo,produkt dizajnerima. Jedino na {to se mogu osvrnuti vrlo su nedefinirane pro-pozicije poziva na izlo`bu. Zbog toga ve}ina mojih kolega, pa i moj studio, ni-smo poslali radove. Jer ne moète napisati da ìrira organizacijski odbor, a dane napi{ete tko su njegovi ~lanovi. Mnoge se okolnosti nisu znale do pred kraj ito mi se nije svi|alo na toj izlo`bi. Ina~e ne bih èljela ulaziti u daljnje komen-tare, no ponavljam da mislim da je sama zamisao vrlo dobra.

Mislite li nakon svih ovih problema u komunikacijikako postoji mogu}nost da na sljede}em ZGRAF-u napo-kon do|e do suradnje stru~njaka?

� Tome se iskreno nadam. Ja nisam nikad dozvoljavala da se u moj odnosprema poslu mije{a privatno. Tako sam gospodina Ljubi~i}a pozivala na svena{e manifestacije, njegove plakate sam na zamolbu predsjednika ICOGRAD-anosila u Barcelonu i uvijek sam poku{avala biti korektna. Zato se nadam da }estvari ubudu}e izgledati druga~ije, iako stojim pri stavu da smo mi u datimokonostima profesionalno obavili ovaj posao i da je sve bilo regularno. Neki re-zultati sigurno bi bili bolji da nas u zadnja dva mjeseca nije mu~ilo toliko pro-blema.

Boris Ljubi~i}, ~lan selekcijske komisije izlo`beHDD-a 01

Slika hrvatskogdizajnaI

zlo`ba koju je pripremilo Hrvatsko dru{tvo dizajnera nosi znakovit na-slov 01, i povr{no re~eno, to je jednostavno na{a prva izlo`ba. Me|u-tim, ona nije prva samo zato {to dru{tvo do sada nije organiziralo

svoju izlo`bu. Naslov 01 nosi i zato {to je ova ekipa sada prvi put odlu~ila dakrene i mislim da je ovo {to smo priredili vrlo hrabro za na{u sredinu. To je se-lekcija ra|ena me|u kolegama, komisija se sastojala od dizajnera, a same }enagrade i nastati tako da sami dizajneri, svi koji su sudjelovali na izlo`bi, odlu-~e koji su im radovi najbolji... Na plakatu sam namjerno naveo sve dizajnere, odA do @ (prvi je Arsovski, a zadnji @ini}) jer je ovo odre|eni po~etak. Zapravo, mipoku{avamo stvoriti i sliku hrvatskoga dizajna koja sada, naravno, ne postoji.Nema je iz mnogih razloga koje mo`da sada i ne treba spominjati, ali }u navestidva: jedan je {to novi dizajneri tek stasaju, a drugi {to se i mi kao sredina tekstvaramo. Ho}emo li za neko vrijeme do}i do nekog koda, kao npr. finski dizajnkoji ima svoju prepoznatljivost isto kao i danski, iako su obje zemlje sjevernja~-ke i bave se manje vi{e istim problemima namje{taja, ku}anstva, staklom i sl.Pitanje je ho}emo li i mi to uspjeti, ali }emo svakako nastojati. Unutar selekcijenismo uzeli radove koji samo imitiraju svijet, a nemaju ili imaju slabiji odnosprema prostoru u kojem su nastali, ~ak iako su imali kvalitetu. Tu smo bili malopristrani, mimo profesionalnoga i hladnog pogleda na rad...

Mladen Ore{i}, predsjednik Hrvatskogdru{tva dizajnera

Podizanje statusastruke

Kako se Hrvatsko dru{tvo dizajnera odlu~ilo napravitisvoju prvu izlo`bu?

� Dru{tvo je staro petnaest godina i ima oko sto pedeset ~lanova. To suuglavnom mladi ljudi, bar polovica su tek zavr{eni dizajneri s na{eg studija.Struka u kojoj svi oni moraju osigurati egzistenciju ima lo{ status. Jedan od za-dataka HDD-a je podizanje tog statusa, a da bi se to napravilo potrebno je nje-no promicanje u javnosti i u kulturi. Izlo`ba, izdavanje godi{njaka i dodjeljiva-nje nagrada dio su tog programa za koji smo smatrali kako }e biti dovoljnoatraktivan i dovoljno ilustrativan da pokaè {to je dizajn i da ga izdvoji iz gra-ni~nih podru~ja primijenjene umjetnosti. Godi{njakom smo èljeli dobiti i doku-ment koji }e pratiti ukupnu povijest na{e struke, {to do sada nije postojalo. To}e biti idealna prilika, bez ikakvih ambicija da bude posebno trendovska ili pre-tenciozna, za dokumentiranje produkcije i svih vrijednih zbivanja u struci pret-hodnog razdoblja.

U selekciji za izlo`bu bili su dizajneri koji i izlaù naizlo`bi. Kako su mogli sami sjediti u selektivnoj komisijipred kojom su bili i njihovi radovi?

� Taj smo problem jednostavno rije{ili time {to smo zamolili ljude da iza-|u van dok se glasuje o njihovu radu. Morali smo to napraviti jer izdvojiti teljude i ne uvrstiti ih u takvu dokumentarnu izlo`bu i godi{njak bila bi velika{teta. Dati nekom drugom da radi selekciju, tko nije iz struke, opet nije dolazilou obzir jer je kona~no struka sebi dala za pravo da ne{to vrednuje.

Ovo je u vrlo kratkom razdoblju druga izlo`ba koja sebavi dizajnom. Koliko je povezana s nezadovoljstvom kojeje HDD izrazio u povodu netom zatvorenog ZGRAF-a 8?

� Ona uop}e nije povezana s tim, ve} proizlazi iz programa koje je donioupravni odbor HDD-a kada je prije dvije godine dobio mandat. Organizacija jepodugo trajala zbog toga {to HDD nije u zavidnom poloàju: prvenstveno zbogfinancija, a nema ni prostor, tajnicu i ~itav hladni pogon. Morali smo to prvo ri-je{iti da uop}e smognemo snage i volje da u ne{to krenemo. To je potrajalo dvijegodine. Slu~ajno se sve vremenski poklopilo sa ZGRAF-om. Izlo`ba nema nika-kve èlje da mu konkurira ni parira na bilo koji na~in. ZGRAF je me|unarodnaizlo`ba s ve}im ambicijama i mnogo ve}om tradicijom.

Ipak je do{lo do incidenta zbog pisma kritike koje jeHDD uputio javnosti u povodu ovogodi{njeg ZGRAF-a. Nai-me, va{i kolege Stipe Br~i}, Nenad Dogan i Davor Tomi~i},smatraju}i ga uvredljivim, istupili su i s godi{nje izlo`beHDD-a.

� Naàlost. Mislim da }e i njima biti ào kada pro|e ova euforija. NaimeHDD je prema ZGRAF-u imalo vrlo jasne dobronamjerne stavove, jo{ kada se tekgovorilo o po~etku organizacije. Nudili smo im svoju suradnju na koju nikadanismo dobivali odgovore osim onih tipa: »Sve je u redu, ne brinite«. Sada, kadaje ZGRAF kona~no napravljen, nakon dugog vremena {utnje zaklju~ili smo dakao struka imamo du`nost re}i {to mislimo o tome. Jasno je da postoje razli~itami{ljenja, jasno je i da je bilo te{ko napraviti ZGRAF. Me|utim, to da ZGRAF nijeove godine ono {to bi trebao biti ni u kvaliteti ni u va`nosti ne{to je {to je namaào i na {to smo reagirali kriti~kim stavom. S ~injenicama koje se mogu argu-mentirati. Istu kriti~nost o~ekujemo i u ovome {to smo sami napravili. I to kon-struktivnu kritiku koja }e i}i prema tome da se ova na{a manifestacija, za kojumislimo da sigurno ima svrhu, uzdigne na nivo kontinuiranog godi{njeg pred-stavljanja onog {to je vrijedno u struci i {to nam u dru{tvu treba. Nakon izda-vanja godi{njaka s uvr{tenim nagra|enim radovima, organizirat }emo i za ra-spravu otvoreni kvadratni stol, kako ga volimo zvati, jer nam je sve pomalokockasto. Tu }emo pozvati medije, institucije i sve zainteresirane, sa èljom dase ova manifestacija ustabili na za struku najbolji na~in. Z

Miroslaw Adamczyk,Poljska

ADGFAD/Art DirectorsClub of Spain, [pa-njolska

Takashi Akiyama, JapanMiljenko Bubli},

HrvatskaKre{imir Buden,

HrvatskaCecilia Consolo, BrazilDejan Rutta Dragoslavac,

HrvatskaIvana Ergi}, HrvatskaBeatrice Fichet,

FrancuskaMarta Granados,

KolumbijaGrotrian Gesine,

Njema~kaIgor Gurovich, RusijaGomez Fernando

Gutierrez, [panjolska

Gabor Gyarfas, Ma|arskaJane Harcourt, AustralijaToshihisa Hashimoto,

JapanFons M. Hickmann,

Njema~kaWang Hongming, KinaPiotr Karczewski, PoljskaKyoten Kimura, JapanJoão Machado, Portugal\eki Milati}, HrvatskaModagram, HrvatskaKoshi Ogawa, JapanGerard Paris�Clavel,

FrancuskaSigi Ramoser, Austrija@eljko Serdarevi},

SlovenijaMarek Sobczyk, PoljskaLanny Sommese, SADArina Stoenescu, [vedskaMasakazu Tanabe, JapanXu Wang, Kina


Amnezija koju prepozna-jem posebno kodbosanskih muslimananakon Drugog svjetskograta � bio je to zaborav`rtve. Oni svoje velike`rtve, kao {to su primjeri-ce one na Drini, nikad inigdje nisu spominjali,nisu gradili spomenike,nije se o njima govorilo

Grozdana Cvitan

Utrenutku dok smo samiproìvljavali stradanja itraume rata nije bilo vre-

mena pitati se o tome {to nas~eka i kako se s time susresti. Da-nas svi znamo mnogo vi{e � narazli~itim podru~jima. DoktorDragan Paveli} i sam je pro{aotraumu napu{tanja vlastita doma,a danas uz stalni rad u zatvorskojbolnici djeluje i u Me|unarod-nom centru za lije~enje `rtavamu~enja IRCT-RCT Zagreb.Centrala organizacije djeluje uKopenhagenu (IRCT), a u svije-tu organizira, nadzire i sura|uje spreko pedeset centara. Hrvatskicentar pojavio se u ratu i nekovrijeme bio je samo pododjel Ko-penhagena, a sad se osamostalio(RCT) i financira ga Europskazajednica. U Centru su objavlje-ne i tri knjige o stradanju u ratu(koje se citiraju u svijetu), a kojesu djelo uglavnom hrvatskih au-tora.

Izme|u razgovora vo|enih onovom rukopisu Paveli}evih pro-za, po~inje te}i ogromna izbje-gli~ka rijeka s Kosova i ona je po-vod ovog razgovora o tome {to sulije~nici du{a nau~ili u desetlje}uza nama i {to }e tek morati re}i oonima koji pristiù sa svojim ne-voljama. Ovo nije razgovor po-stotaka i brojeva jer niti ih doktorPaveli} pamti i voli niti oni mogudo kraja posvjedo~iti predmetrazgovora. Zato razgovaramo o

putu prepoznavanja i prihva}anjatraume kao stanja iz kojeg trebaizi}i lije~enjem.

Pitam doktora Paveli}a kad se po-~eo baviti `rtvama rata i je li osjetioosobnu traumu?

� Pa ni{ta ne osje}a{! To jeposebna pri~a. To je anestezija.Ta je rana podmukla. A kada sejavi bol i àlovanje � to je polaputa do izlje~enja. Zato i radimo,a naàlost i radit }emo jer rat idalje traje, s ljudima kojima jete{ko odrediti bolno mjesto i za-po~eti tugovanje.

Kako zapo~inju takva lije~enja ikako se ljudi prijavljuju sa svojimtraumama?

� To je dug i bolan proces.Najrje|i su oni koji zakucaju navrata Centra i kaù: Boli me! Ili:Htio bih podijeliti s vama svojproblem! Oni to ni ne znaju. Jerdu{evna je bol vrlo podmukla ipo tome se razlikuje od organskihbolesti. Prije rata smo traìli dabolesnik do|e k nama, smatraju}ida je to pravi kandidat za psiho-terapiju, za lije~enje, sad smomorali napustiti i krenuti u su-sret njima. A njih je bilo posvu-da: u kampovima, logorima, u su-sjedstvu, na ulici, svugdje...

Kako prepoznati ~ovjeka s trau-mom?

� Mo`da ba{ u ~injenici danemaju nijedan od pozitivnihsimptoma koje laici o~ekuju kodtraumatizirane osobe. To su naj-~e{}e mirni ljudi koji ne znajure}i jao! I treba ih nau~iti da tokaù. Oni imaju neke problemekao {to su nesanice i sli~no, ali suprema van nezamjetljivi. U sva-kome lije~enju treba postati paci-jent. A pitanje je ho}e li taj tre-nutak ikada do}i. Kad do|e, ondaje to napredak.

Mu~enje traje i poslije mu~enjaTko je sve danas bolestan u Hr-

vatskoj? Moè li narod biti bolestan?Tko sve ima traumu rata?

� Te{ko je na to odgovoriti.Re}i za nekoga da je bolestanmoè se tuma~iti na vi{e na~ina.Zbog konotacija koje i pitanje iodgovori nose takvi se iskaziizbjegavaju. Na isti na~in izbje-gavamo i rije~ pacijent, bolesnik isli~no. Radije govorimo o trau-

matiziranim ili ozlije|enim oso-bama.

A kao narod smo traumatizi-rani u velikom dijelu. Kako ni-sam rob brojeva ne znam kolikije to broj, ali to nerobovanje bro-jevima moè biti prednost uradu.

Kako prepoznati du{evnu ozljedu,kako pomo}i? Je li to mogu}e?

� To je zadatak za pokolje-nja. Najbolji su ìdovski primje-ri. Neki kaù da se holokaustprevi{e spominje, a ja mislim da

su u pravu oni kojimisle da se prema-lo spominje. Jertrauma se prenositransgeneracijski.Naravno ne genet-ski, nego emocio-nalno. êsto je tonesvjesno preno{e-nje, ali i svjesno.Svjesno kroz obi-~aje, spomenike idruga namjernasje}anja, ali ononesvjesno je u pra-vilu najva`nije.Poznati su slu~aje-vi Bruna Betlehei-ma i Prima Levijakoji su se ubili tri-deset godina posli-je holokausta. Onisu ubijeni. Bili suu logorima. Mu~e-nje traje i poslijemu~enja. Neka

baka koja je pro{la pogrom u Ga-liciji moè prenijeti traumu, ~ak ibez pri~anja o njoj. Postoje dis-kretni odnosi i doìvljaji svijetakoji ostavljaju trag na generacija-ma. I kao {to je danas te{ko re}ikoliko dugo se trauma prenosi,te{ko je re}i koliko dugo traje li-je~enje.

Primjerice, kod nas se pona{a-ju kao da sve znaju o PTSD-uposttraumatskom stresu. înjeni-ca je da se on moè pojaviti i de-set godina poslije traume. Ili semoè dobiti neka psihosomatskabolest poslije vi{e godina. Sve za-visi od veli~ine traume i njezinazna~enja za osobu koja ju je doì-vjela. Jer svatko razli~ito reagira.

Ina~e, iako je PTSD naj~e{}aposlijeratna bolest, javljaju se bo-lesti koje bi se u ~ovjekovoj bio-grafiji javile i da nije bilo trau-me... Dakle, mnogo toga se mije-{a i zavisi od slu~aja do slu~aja.Me|utim, mi lije~nici koji smoorijentirani analiti~ki pred sobomimamo ~ovjeka, a ne dijagnozu.

U po~etku se na ovim prostorimapoku{alo sugerirati, posebice kad su upitanju branitelji, kako ljudi kojibrane domovinu ne mogu oboljeti odonog {to psihijatrija poznaje kao vi-jetnamski sindrom. Kasnije se o tomeprestalo govoriti. [to je danas mogu}ere}i?

� Va`no je u kojoj je ulozinetko u ratu. Obrana domovinedaje posebnu snagu. To je anti~-ka, mitska stvar, ali to ne zna~i dasmo manje vulnerabilni. Ahil jeimao ogromnu snagu da je moga-o pobijediti, ali istovremeno jebio i jako osjetljiv. Na{i su borcibili i hrabriji i ja~i nego sam to onjima mislio prije rata i mi ima-mo prave junake. Ali i njihovedu{e su ljudske, osjetljive. Svi serodimo sa svojom slabom petom.

U Centru za lije~enje `rtava mu-~enja obra}ate se onima kod kojih se»kao posljedica javlja niz psiholo{kihsmetnji, koje predstavljaju normalnureakciju na nenormalno iskustvo«.[to to sve zna~i?

� Ratna trauma je postojala iprije. Vrlo kvalitetna istraìvanjapotje~u iz Prvog svjetskog rata.Osobno i danas rabim Freudovu

definiciju traume koja kaè da jetrauma stanje bespomo}nosti i pa-sivnosti. Kad se ~ovjek na|e utom stanju postane te{ko i neiz-drìvo, a svaki se ~ovjek moèslomiti (mlad, jak, zdrav i takodalje). Ovdje nitko nije bio nipripremljen ni treniran za isku-stva i intenzitete trauma koje suuslijedile.

Zna~i li svaki rat novo iskustvoili je sve ve} poznato?

� Va`no je ne{to {to bih na-zvao gubitkom pam}enja. To jesituacija kad grupa (jednako kao ipojedinac) zaboravlja bol. Toima svoje dobre i lo{e strane. Do-bra strana je u tome {to se na tajna~in zaboravljanja boli {tite tije-lo i du{a, a lo{a strana je {to iztog zaborava, poslije jedne ili ne-koliko generacija, nastaje nespre-mnost kad zatreba. Zato ljudikoji su bili izloèni holokaustunjeguju svoju traumu. I to imadobre i lo{e strane. Oni njegujusvoju `rtvu i tu je vrlo va`no pi-tanje mjere, jer ima svoju cijenu.S druge strane je amnezija kojuprepoznajem posebno kod bosan-skih muslimana nakon Drugogsvjetskog rata � bio je to zabo-rav `rtve. Oni svoje velike `rtve,kao {to su primjerice one na Dri-ni, nikad nigdje nisu spominjali,nisu gradili spomenike, nije se onjima govorilo.

Pokop kao terapijaZa{to?� To je veliko pitanje. Danas

moèmo naga|ati. Bilo bi lijepoto pitanje podijeliti s njima. Tose nekad moè u~initi dobro, kaomudro, kao za{tita pokoljenja odtraume, ali istovremeno pogodu-je nespremnosti.

Je li onda slu~ajno da i Albancikoji sada stradaju dijele s tim naro-dom u velikoj ve}ini svoju vjeru? Ikad }e po~eti njihove traumatske po-sljedice?

� Rije~ je, naravno, o blisko-sti. Zbog svog suosje}anja, kojese u mojoj osobnoj biografiji pro-dubilo, bolje prepoznajem te ele-mente. A kad }e po~eti reakcijena traume koje upravo prolazete{ko je re}i, jer svatko reagiradruk~ije. Najva`nije je omogu}itiljudima da izraze svoju bol. UCentru sad radim s novom gru-pom. Rije~ je o nekim ljudima izbosanskog sela Kozarca, iz kojegje bila i prva grupa s kojom samradio. Ti ljudi imaju isto isku-stvo, ali s njima nitko nije radioovih sedam godina i oni su danasdva razli~ita svijeta. Zato je va`-no biti dostupan ljudima, s njimabiti i raditi.

Koliko se Hrvati javljaju u takveCentre?

� Manje od drugih. Sa staja-li{ta lije~enja traume oni su bili ulo{ijoj poziciji od drugih. Poseb-no bosanski Hrvati. Jer dolaze}iu Hrvatsku, k rodbini, prijatelji-ma, snalaze}i se i osje}aju}ime|u svojima oni su zapustilitraumu. Oni koji su se osje}alistrano bili su bespomo}niji i tra-ìli su oslonac, to jest na{u po-mo}. I zato ih je bilo vi{e. Ali mise ~ini i da su lak{e prihva}alina{u pomo}, lak{e su se okupljali.

Koji su rezultati lije~enja? Kakoizgleda ~ovjek kome ste pomogli, akoji i dalje u materijalnom smislunema ni{ta?

� On se bolje nosi sa svakod-nevnim problemima.

Je li to povratak nade, vjere u ì-vot?

� Va`no je da ljudi kojima sedogodila trauma prihvate novi ì-vot. Oni trebaju dobro i kvalitet-no odbolovati svoj dotada{nji ì-vot, svoje `rtve i vratiti se radu.

U tome veliku ulogu imaju obi-~aji. Zato je, na primjer, potreb-no prona}i `rtve rata i pokopatiih. Bez toga nema oporavka. Tonije robovanje ritualu, nego psi-holo{ka potreba. Oni koji su osta-li ìvi moraju se rastati s izgublje-nim. Na poznat i uobi~ajen na-~in. Osposobiti osobu za procesàlovanja fundamentalno je pita-nje u rehabilitaciji. To onda zna-~i kvalitetno tugovanje i vra}anjeìvotnih snaga. Poslije toga ljudisu spremni za djelovanje, povra-tak ili rad, za prepoznavanje i vo-ljenje drugih osoba. Voljeti i ra-diti � to su funkcije zdravlja.Ako se ne potaknu, procesi `rtveostaju u svom svijetu, svijetu fan-toma, svijetu bez separacije iopro{taja. A takav ìvot onemo-gu}ava funkcioniranje i moè po-trajati cijeli ìvot. Postoje i spon-tana izlje~enja, ali na njih se nijemogu}e osloniti.

To je dio mogu}ih rje{enja. [to jesa `rtvama i traumama koje nije mo-gu}e rije{iti na taj na~in?

� Treba raditi na odnosu `r-tve i mu~itelja. [to mu~itelj zna~iu ìvotu `rtve nakon preìvljava-nja? [to }e sa `rtvom biti u dalj-njem ìvotu? Treba izbje}i situa-ciju u kojoj ona moè postati mu-~itelj. Ona moè postati humani-tarni radnik, lije~nik ili ne{to sli~-no, ali i transgeneracijski preno-sitelj. Imati kvalitetno sje}anje,spojiti rije~i s osje}ajnim dijelomtraume najteì je, ali jedini put ulije~enju. Ponekad su potrebnimjeseci da ljudi progovore. Dru-gi pak imaju previ{e rije~i, ali ihne prate emocije.

Kako konkretno vidite val kosov-skog stradanja Albanaca i {to sada~initi?

� Sve se ponavlja i modelstradanja je isti. Ljudska bol jeista: sveprisutna i prepoznatljivai ako te nove `rtve imaju ikakvuprednost to je da mi imamo isku-stvo i spremniji smo ponudilisvoju pomo} tamo gdje je potreb-no.

Kako lije~iti sebe?� I to smo u~ili. Tome smo

u~ili na{e `rtve u~e}i ih susretu smu~iteljem. Uop}e, modificiralismo predratne s ratnim tehnika-ma. Posebno kroz ulogu terapeu-ta, koji je prestao biti sasvim neu-tralna osoba. Terapeut vi{e ne~uva anonimnost. Rije~ je o isku-stvu iz îlea gdje bez povjerenjanije bilo mogu}e pristupiti `rtva-ma nasilja.

Kako kao psihijatar gledate na ci-jeli narod koji danas pristaje uz vo|ui zaboravlja na ratove koje su poveli,ne vidi egzodus koji se doga|a i nesmatra se odgovornim?

� Danas postoje planetarnekomunikacije i nitko ne moèna}i opravdanje za neinformira-nost. Me|utim, {to je ve}a ugro-ènost, snaga vo|e postaje ve}a.Osoba vo|e govori o mno{tvukoje ga slijedi. Tamo gdje se ljudiprogla{avaju isusolikima i bogo-noscima, spu{taju nebo na ze-mlju i ìve na mitovima stanje jezabrinjavaju}e. Mitovi su mo}niu svakom narodu i svakoj grupi ioni ih okupljaju, ali nesre}a jekada prelaze u patologiju. I narodima svoju odgovornost. Lije~it }ese i mijenjati oni koji to buduhtjeli.

[to je va`no re}i na kraju?� Kao i u terapiji: va`no je

stati, zaustaviti razgovor i re}i:vidjet }emo se! Odre|uju}i novovrijeme sastanka. Novi termin jejako vaàn u terapiji. Jer on dajeperspektivu. A perspektiva vre-mena, koja je jako poreme}enakod `rtve, ~esto je zna~ajnija odcijele terapije toga dana. Z

Govori: dr. Dragan Paveli}

Jeste li spremniizraziti svoju bol?

Dragan Paveli} ro|en je prije 53 go-dine u Sarajevu gdje je otac Karlodo{ao iz Zagreba kao profesor sla-

vistike najprije u Visoko, a zatim u Sarajevo(Bilo je to 1936. i njegove su sestre plakale.Bilo je to kao da ide u Kongo. A on se zalju-bio u mamu i Bosnu i postao ve}i Bosanacod nje.)

Studij medicine Dragan Paveli} zavr{ioje u Sarajevu, a specijalizaciju iz psihijatrijeu Zagrebu gdje je magistrirao i doktorirao.(Veliki sam zaljubljenik u svoj zanat. U na-{em zanatu {to si stariji � sve si bolji!) Dokraja kolovoza 1992. godine bio je psihijataru Sarajevu. Grad napu{ta s grupom sarajev-skih @idova � iskustvo koje u njegovu ì-votu zauzima posebno mjesto. Iako je usvom prognani~kom putu stigao do @eneve,vratio se u Zagreb, u kojem sada ìvi s obi-telji. Zaposlen na psihijatrijskom odjelu za-tvorske bolnice (Rekli su: Tu ti dajemo kruh.Ja sam se zahvalio i ostao.).

Djela: Psihodinamski pristup neurot-skom karakteru, Sarajevo 1982; Ugroènatrudno}a, Sarajevo, 1990; Bosanski ljetopis1992-1993; Zagreb, 1994; Izme|u prije i po-slije, Zagreb, 1998.

Za ovu knjigu vrijediGoetheova napome-na da se knjige kojetreba ~itati dijele nadobre i zna~ajne �Reichova knjiga nijedobra, ali je zna~ajna

@arko Puhovski

Ideja da prevedemknjigu slijedila je izprotuslovlja u koje-

mu sam se bio na{ao vi-djev{i u neposrednomeiskustvu njema~ke studente�68, i hrvatske studente �71.(koji su bili ponosni na to{to su sami sebe nazivalipripadnicima masovnogapokreta). Kako sam bio naonoj drugoj strani koja ni-kako nije bila masovna,nego irelevantna � i tada idanas � ~inilo mi se datreba malo pogledati o~emu se radi, a Reich se jepokazao dobrim teorijskimpovodom. Istovremeno je uBeogradu Savez studenataJugoslavije bio pokrenuoediciju koja se zvala Ideje.Glavni urednik bio je Mi-lutin Stanisavac, koji je da-nas urednik u beogradskojProsveti, a u uredni{tvu subili: iz Makedonije VasilTupurkovski, danas ista-knuti makedonski politi~ar;iz Slovenije Dimitrij Ru-pel, istaknuti slovenski am-basador; iz Beograda je ~e-sto sura|ivao jedan mladifilozof Mladen Schwartz(koji je imenom i likom sli-~io jednom dana{njem hr-vatskom politi~aru); iz Sa-rajeva je bio Zdravko Gre-bo; iz Zagreba sam bio ja.U~inilo nam se da bi bilozgodno na}i knjigu koja }ebiti dobra i zanimljiva, te}e se rasprodati kako bismodobili novce za daljnji rad.I to nam je uspjelo: Masov-na psihologija fa{izma imalaje tri izdanja u roku od dvi-je godine, ukupno 9000 pri-mjeraka.

Povijest nevoljaNo, bilo je pote{ko}a u

izdavanju, jer smo, traè}itko je pisao o Reichu, usta-novili da je o njemu dotada u Jugoslaviji pisaosamo Ko~a Popovi}. Htjelismo kao predgovor objavitinjegov tekst iz 1934. godi-ne. No 1972. godine do{loje do obra~una s takozva-nim »liberalima« u Beogra-du koji su kao svojeg za{tit-nika imali Ko~u Popovi}a,pa je to bilo politi~ki neo-drìvo za ediciju Savezastudenata. Na brzinu smouzeli jedan tekst Makaveje-va � koji je tada radio filmMisterij organizma � koji jetrebao biti predgovor. U

me|uvremenu je ispalo daje Makavejev rekao ne{toru`no o Stanetu Dolancu,pa je i to izba~eno iz tiska. Ionda je, na koncu, kaopredgovor uzet jedan mojtekst koji je bio godinudana ranije objavljen uosje~koj Reviji. Tako jeknjiga iza{la.

U Beogradu je bilashva}ena kao »Reichova ge-nijalnost koja se i danas do-kazuje u obra~unu s hrvat-skim nacionalizmom«. UZagrebu je bila shva}ena,naravno, kao »izdaja hrvat-skoga nacionalnog bi}a«, ilikako se to ve} zove. Ali lju-di su je kupovali, prije sve-ga zato {to se je bilo pro~u-lo da to ima nekakve vezesa seksualnom revolucijom.Reich je, tako, dobio duple-ricu u tada novom ~asopisuStart koji je proglasio Rei-cha svojim teorijskim za-{titnikom. Iza teorijskogza{titnika su dolazile, na-ravno, obnaène dame zakoje se tada jo{ uvijek sma-tralo da trebaju neku vrst»svjetonazorskog pokri}a«.Dakle, radilo se je o ~ita-vom nizu nesporazuma i utom pogledu je sada{nje hr-vatsko izdanje (a i onda{njeje ve} bilo hrvatsko; ovo jeisti onaj prijevod koji jeobjavljen 1972. godine uBeogradu, i mogu se, naà-lost mo`da, smatrati jed-nim od prete~a novohrvat-skoga jezika u tom pogledu� kao jedan od prevodite-lja, uz Nade`du â~inovi~� jer su dana{nji lektoriimali razmjerno malo inter-vencija da bi taj prijevodprilagodili sada{njem hr-vatskome standardu) samonaslijedilo ~itav niz nespo-razuma vezanih uz Reicha.Komedija zabuna u povoduReicha time nije bila goto-va, jer je jedanaest godinanakon prvoga izdanja knji-ge (krajem 1983. godine)jedan tada razmjerno mladibeogradski filozof koji sezvao, i jo{ uvijek se zove,Zoran \in|i} (samo vi{enije niti mlad, niti filozof)napisao veoma neprijatantekst u kojem je napao pri-re|iva~a (to jest mene) za»komunisti~ko manipulira-nje Reichom protiv slobo-darskog duha srpskog naro-da«. S obrazloènjem da jeprevedena verzija iz 1932, ane popravljena verzija izpedesetih godina u kojoj je� kako sam i tada, i ovogaputa napisao u predgovoru� Reich svoju izvornu o{-tricu uperenu na Hitlerabio okrenuo prema Stalji-nu. Meni se je, i onda i da-nas, ~inilo da to ne bi biodobar potez zato {to, pomojem sudu, Staljinov re-ìm nije po~ivao na onom

tipu masovnosti koji je ka-rakteristi~an za Hitlera.Nacionalsocijalizam je biou punom smislu rije~i tota-litarni poredak, dok je Sta-ljinov reìm bio mnogo pri-je vrst diktature autoritar-noga tipa s partijskim po-

sredovanjem. Jednostavno,razlika je ona koju je geni-jalno formulirala pred ~etr-deset godina HannahArendt: dok se u diktaturiljudi boje diktatora, u tota-litarnom poretku oni � {toje mnogo gore � ljubevo|u. I to je, da se sadavratimo na Reicha, ne{to{to bi se kod njega pojavilokao pitanje biologijskeosnove opstanka. Kada sebojite, mobilizirate obram-bene mehanizme. Kad seljubite, oni su vam prepre-ka.

(Ne)suvisle i (ne)va`neknjige

Reichova knjiga je, ina-~e, jedna od onih knjiga zakoje vrijedi napomena �koju je jo{ davno formuli-rao Goethe u razgovoru sAckermannom � da seknjige koje treba ~itati dije-le na dvije vrste: one kojesu dobre i one koje su zna-~ajne. Rijetko se to podu-dara. Reichova knjiga nijedobra, ali je zna~ajna. Da-pa~e, u mnogo ~emu je pri-mitivna, prosta knjiga; jed-nostavna, gruba knjiga ukojoj on, naprosto, sjeki-rom lupa po pojmovima.To je, zapravo, pro{ireniletak, kako je to sâm Reichkasnije rekao. Ali u njojima ~itav niz ingenioznih

zapaànja, ali i glupih, do-gmatskih frazetina u koje jeReich tada vjerovao.

Reich je, ina~e, ~ovjekkoji je vjerojatno ili gotovosigurno poludio, barem za-dnjih petnaestak godinasvojega ìvota. U tom se jerazdoblju ìvota bio baviotzv. »orgonskom« energi-jom. Imao je ideju da seprilikom seksualnog ~inaosloba|aju specifi~ne ener-getske korpuskule, koje jezvao orgonima, smatrao jeda mogu lije~iti rak, itd.Naravno da su ga puritan-ski Amerikanci osudilizbog reme}enja javnogamorala, i Reich je umro utrenutku kada je bio su|en,osu|ivan i proganjan. Na-pisao je ~itav niz raznih ne-suvislih, i nekoliko veomasuvislih knjiga, pri ~emusu, po mojem sudu, uglav-nom nesuvisle va`ne, a su-visle neva`ne. Ipak, dogo-dilo se da njega danas vi{enigdje nema. Autori kao{to su Fromm i Marcusekoji su, djelomice, paraziti-rali na njemu, smatrali suda je dovoljno da ga u svo-jim glavnim socijalno-psi-hologijskim knjigama spo-menu u po jednoj fusnoti.Ali to je ~ovjek koji je obja-vio knjigu kao reakciju naHitlerov dolazak na vlast(tiskanu u Kopenhagenu,dakle ve} u emigraciji) ma-nje od 110 dana po dolaskuHitlera na vlast.

Masa kao postmoderni fe-nomen

Me|utim, ono zbog ~egase knjiga ~ini va`nom zanekoga tko se nije posebicebavio psihologijom, nije to-liko pitanje psihologijemase ili masovne psihologi-je, koliko mase kao pojave.Utoliko sam bio malo zate-~en vidjev{i da je naslovove tribine Masovna psiholo-gija ju~er i danas, kao da su-tra to vi{e, eto, ne}e bitiproblem. To je, dakako,nekriti~ki optimizam, alineka bude organizatoru.Ako mo`da masovna psiho-logija i ne}e biti problemsutra{njice, masa }e to sva-kako biti. Sa stajali{ta mo-ralne i politi~ke filozofijemasa je bitno postmodernifenomen. Ne u smislu em-fati~kih, rasplinutih teorijakoje se tako zovu, nego usmislu ne~ega {to kronolo-gijski dolazi nakon moder-ne i remeti njezine temelj-ne moralne i politi~ke pret-postavke.

Politi~ka moderna se,pojednostavljeno, svodi naono {to zovemo liberalnomdemokracijom. Intervencija


Doga|anje mase

Okvir za masu

Po~etkom ove godine objav-ljen je hrvatski prijevodknjige Wilhelma Reicha

Masovna psihologija fa{izma uizdanju Naklade Jesenski i Turk iHrvatskog sociolo{kog dru{tva, a 25.oùjka 1999. godine u Novinarskomdomu u Zagrebu odràna je, tim po-vodom, tribina pod naslovom O ma-sovnoj psihologiji ju~er i danas, uorganizaciji Hrvatske udruge zadru{tvene i humanisti~ke znanosti.Pored @arka Puhovskog, autorapredgovora i uz Nade`du â~inovi~prevoditelja knjige, na tribini su su-djelovali Ivan [iber i Gvozden Flego.Voditelj tribine bio je Ivan Padjen.

Kao {to se moglo ~uti na tribiniinformacija je � i to upravo tiska-na, novinska � (bila) jedno odva`nih sredstava omasovljenja. Jerkoliko god informira, svaka infor-macija istovremeno i manipulira,koliko god nudila sliku ona nudi iokvir koji nikada nije neutralan. Iupravo je taj okvir mnogo va`niji odonog {to se u njemu nudi � okvirshematizira, stereotipizira, omasov-ljuje. Naàlost nije mogu} ekran bezokvira, ali je mogu} pluralitet razli-~itih ekrana i razli~itih okvira. Je lito mno{tvo »ekrana« u kojima ìvi-mo dovoljan razlog za optimizam ilije pak razlog za jo{ ve}i pesimizam,ostaje otvoreno pitanje. Zarez donosiizlaganja trojice sudionika na tribinite dijelove rasprave. Nadamo se,ipak, da je ovaj okvir za razmi{lja-nje o masi dovoljno uo~ljiv, ali i do-voljno propusan da bi pored njega~itatelji sami na{li odgovore naotvorena pitanja.

O K V I RO K V I R Z AZ A M A S UM A S U

nastavak na sljede}oj stranici +

Wilhelm Reich

masovnosti u liberalnu de-mokraciju sastoji se u tomuda ukida narod, ili bolje re-~eno puk, kao demos. Nadjelu je, dakle, veoma ele-gantna situacija u kojoj sevlast formalno predaje na-rodu ili puku koji ne posto-ji, predaje se vlast prazno-me mjestu politi~kog auto-riteta. Po liberalno-demo-kratskoj tradiciji narod ilipuk bi imao biti zajedni-com razumnih osoba (cito-yena ili dràvljana) koje suu stanju mimo svojih osob-nih pretpostavki, uklju~u-ju}i i egzistencijske, suvislomisliti o zajedni-ci. Masa koja sepojavljuje nakonmoderne nastajeu situaciji u kojojse amalgamirajuindividue. Sâmamasa postaje in-dividuom, kojase, naizgled, vi{ene moè dalje di-jeliti.

Terornormalnosti

Motivi su ra-zli~iti, ali sa staja-li{ta politi~ke teo-rije oni su, mo`daprvi put jasnoformulirani �kao da autor ve}naslu}uje na{evrijeme � kodTocquevilla ujednom poglavlju o Demo-kraciji u Americi gdje kaèdoslovce ovako: »Kako seizdvajanja iz okoline bojevi{e od zablude, oni se pri-druùju gomili premda nemisle kao ona«. Kod masese, naime, radi o mo`danajopasnijem konceptu su-vremene socijalne znanosti,a pogotovo medicine � onormalnosti. Ljudi pristajuna {to{ta da ne bi bili razu-mljeni kao osobe izdvoje-noga pona{anja, da ne biostali izolirani. Uvijek meiznova doslovce prepla{i to{to u ud`benicima psiholo-gije i psihijatrije nalazitere~enicu koja kaè: normal-nost nije ni{ta drugo negostatisti~ka ~injenica pona-{anja ve}ine, jedan po defi-niciji dakle amoralni, neka-tegorijalni, prazni konceptkoji odlu~uje o ljudskim ì-votima. Taj uàsni strah dase ne bude nenormalan, dase ne str{i, te`nja za inte-gracijom umjesto izolaci-jom, jest ono {to u racional-nome smislu navodi ljudena masovno pona{anje.Zato }e oni sutra � a mase}e nedvojbeno biti i sutra� jednako tako masovnozastupati stavove suprot-stavljene dana{njima. Ju~ersu tvrdili da su usta{e, da-nas su za SDP. To je tippona{anja koji funkcionirapo istome obrascu koji jesamo formalno, a nikad sa-dràjno odre|en.

Jeèvi i ljudiSchopenhauer je na jed-

nome mjestu rekao da lju-di, naàlost, ne mogu funk-cionirati kao jeèvi � a bio

je poznati neljubitelj ljudi.Jeèvi se skupe kada im jehladno, ali ih bodlje prije~eda do|u odve} blizu jednidrugima. Ljudi naàlostnemaju bodlji, i malo sespljo{te kada se skupe, de-formiraju se pod pritiskom,u doslovnome smislu rije~i.Taj odnos koji je posljedica~itavog niza psihologijski, idruk~ije obja{njivih straho-va i rana, moè imati raznekaraktere uklju~uju}i indi-vidualno i kolektivno narci-sti~ki. Mo`da to najboljepokazuje vic iz jednogadavnog ameri~kog filma ukojemu malo dijete koje seje izgubilo u zabavnomeparku, dolazi do prvog po-licajca i kaè: »Molim vas,jeste li vidjeli jednu bakubez mene?«. Taj tip per-cepcije � ne samo da ja nemogu bez drugih, nego nidrugi ne mogu bez mene� jest ono {to je argumen-tacija kojom ljudi pristajuna masovno pona{anje, nesamo na nogometnoj uta-kmici.

Potpuno je, naravno,izvitoperena ona slika kojasmatra da je masovno po-na{anje ne{to {to ~ine BadBlue Boys-i, a ne ono {to~ini Canjuga. Obrnuto je,barem jednim dijelom, jerje Canjuga u biti masovna,to~nije medijski umasovlje-na, pojava. U tome pogledumasovnost postoji i na Filo-zofskom fakultetu (prete`-

no me|u nastavnicima, zasada), ni{ta manje negome|u Bad Blue Boys-ima,mada nastavnici uglavnomnemaju hrabrosti razbijatistolice. Prinuda na konfor-mnost ukida, naime, samsubjekt i dovodi do toga damodel demokracije u koje-mu po pretpostavci imavladati narod ili puk ostajebez vladara. Netko moravladati u ime naroda ilipuka, jer on kao zajednicaracionalnih bi}a, dràvlja-na, nije mogu}. Konceptkarizmati~nosti, koji je ma-lo~as spomenut, ve} jeodavno i za postmodernumjerodavno preveden kaotelegeni~nost.

Demokracija u masovnomdru{tvu

Ovakva sustavna reduk-cija dovodi na svjetlo dananemogu}nost demokracijeu masovnome dru{tvu.

Imamo sre}u ili nesre}u(ne vjerujem da je to bilanakana organizatora) da seova tribina odràva to~nona sedamdesetu godi{njicuvelikog datuma iz povijestimasovnosti. Na dana{njidan, 25. oùjka 1929. godi-ne, Mussolini je u velikomegovoru u Firenzi rekao: do-bili smo 90% glasova na iz-borima. Odonda nadalje suse vladari po~eli utrkivatitko }e dobiti preko 90% �zadnji rekord koji ja znambio je 99,98%, a dobio ga jeEnver Hoxha u listopadu1976. godine. Istovremeno

na{ odgovor je iracionalan.Iako nemamo dokaza, zna-mo da tu ne{to nije u redu,da 90% podr{ke bilo komuili ~emu nije korektan re-zultat. Ono {to nije u redujest da, zapravo, nema vi{eve}ine i manjine bez kojihnema ni liberalne demokra-cije. U masi nema ve}ine imanjine jer }e manjina biti,doslovce, pregaèna �stampedo je na~in rje{avanjaunutra{njih protuslovlja umasi. Politi~ki se ìvot ra-spli}e u jednozna~nosti. Bi-tan je problem suvremenihpoliti~kih sustava u tomu{to demokracija ne moèfunkcionirati u masovnimuvjetima.

Drugi tip problema kojise pojavljuje s masom jestmoralno-filozofijski, eti~ki.Masa je situacija u kojoj seukida odgovornost. Odno-sno, Freudovim formulaci-jama, ukida se distinkcija

ega i super-ega.Svi smo jedno,nitko nije od-govoran, a,ipak, djeluje-mo. To nijeona ne-odgo-vornost djelo-vanja, koju kodnas zastupajune sasvim ne-va`ni ~imbeni-ci. Tko ne vje-ruje, neka po-gleda pred go-dinu dana pre-vedenu suvre-menu ameri~-ku, katoli~kuenciklopediju ukojoj nema ter-mina odgovor-nost, ali postojisintagma odgo-vorno roditelj-stvo. Kad na|e-te odgovorno ro-diteljstvo, pi{e:»vidi kontracep-cija«. Taj tip»odgovornosti«mogu} je, kakobi Reich rekao,iz »impoten-tnog koncep-ta«, ali masadaje, nasuprottomu, osje}ajpotentnosti,djelotvornostibez odgovor-

nosti. Masa nas sve, zapra-vo, ~ini osobama s imunite-tom. âk i sad kad imajukamere kao na Dinamo-Gra|anski-Croatia stadio-

nu, opet ne mogu zapravoposti}i ni zakonsku, a ka-moli neku drugu vrstu od-govornosti.

Budu}nost masovnepsihologije

U tom pogledu je pro-blem, koji se odista jasnopokazuje, prihva}anje ma-sovnoga funkcioniranja kaoneupitnoga. Iz toga su stvo-reni uvjeti za nekakvo kva-zi-antropologijsko, kvazi-medicinsko, kvazi-pedago-gijsko, kvazi-biologijskofunkcioniranje, kao da su~itave nacije jedno bi}e.Nacija je idealni objekt zamasu zato {to nije formalnoodre|ena. Dràva ima gra-nice ili ustav, dru{tvo imasvoje interese i zasade, anacija je ne{to {to nitko nemoè precizno odrediti.Zato je masovna egzisten-cija nacije suvremeni pro-blem. Zato }ete i ju~er i da-nas ~uti, od Clintona doprodava~ica s placa, stajali-{ta tipa: »bilo je vrijeme daSrbija dobije ono {to je za-sluìla«; »oni su to radili1991, pa su sa zaka{nje-njem dobili kaznu sada,1999.« Kao da je Srbijaneko bi}e koje je grije{ilo� a da je srbijanska ili ju-goslavenska dràva u naj-manju ruku grije{ila uop}enije sporno � koje }emosad malo ja~e istu}i po pr-stima da ga nau~imo pame-ti, kao da se tu ne radi omilijunima individualnihegzistencija. Kao da je, na-dalje, dràve, nacije, zajed-nice mogu}e tretirati kaoentitete koji su izvorni mo-ralno-politi~ki subjekti, ilise, pak, zajednice sastoje odistovrsnih, omasovljenihkvazi-individua kod kojihje svejedno koju od nerazli-kovanih pojedina~nih egzi-stencija dosiè kazna. Tajje fantazam jednoga bi}a(ili bitne jedinstvenostibi}a pripadnih omasovlje-noj naciji) odista dalekose`-no prihva}en u politi~kimanalizama, no ma kolikopojedinci bili omasovljeni ipritom neodgovorni, suo-~eni s kaznom, boli i gubit-kom vra}aju se u individu-alnost, pa je ~itav smisaokolektivnoga ka`njavanjanaprosto moralno proma-{en � oni koji to zastupajubrkaju moralnu filozofiju idnevnu (me|unarodnu)politiku.

Zato sve ovo o ~emu jerije~ ostaje, po mojemsudu, okrenutim ba{ premasutra i dovodi u sumnjusmislenost temeljnih mo-dernih kako filozofijsko-po-liti~kih tako i moralno-filo-zofijskih kategorija. înimi se da ~ak i ovako naivanpristup kakav je Reichovima potencijal koji }e bitisastavnim dijelom diskusijejo{ u godinama i desetlje}i-ma pred nama. Z


+ nastavak s prethodne stranice

Prinuda nakonformnostukida, naime,sam subjektMasa je situacijau kojoj se ukidaodgovornost

Sa stajali{tamoralne ipoliti~kefilozofije masaje bitnopostmodernifenomen


600. godina Kosovske bitke, Gazimestan, 1989.


Iz konteksta preina-~ene psihoanalizeReich postavlja pita-nje koji to psihi~kiproces navodi ljudeda djeluju protiv vla-stitih interesa

Gvozden Flego

Ovu Reichovu studijusmatram uvelike pri-godnom: ona je prva

studija o psihi~koj genezi io psihi~kim temeljima na-cizma, no autor je pi{e naizrazito marksisti~ko-akti-visti~ki na~in, rabe}i pojed-nostavljene pa i vulgarnenazore o klasnoj borbi, di-jalekti~kom materijalizmu,ideologiji. Kakvu teorijskusvrhu moè danas ispunjatita prigodna knjiga?

Ovo Reichovo djelosmatram i danas inspirativ-nim u barem dva podru~ja:u retematiziranju masovnepsihologije kao i u podru~-ju Reichovih inovacijaunutar psihoanalize, smnogim i dalekose`nimposljedicama.

MasaMasovna psihologija je,

ukratko, zbirni naziv zaspecifi~ne psihi~ke odnoseu grupi. Tako npr. Le Boni McDougal gomilu ili gru-pu smatraju privremenomljudskom tvorevinom u ko-joj pojedinci gube svoje in-dividualne karakteristike ipostaju smanjeno ura~un-ljivi. Za ilustraciju masedanas moè posluìti stra-stveno pona{anje nogomet-nih navija~a: u svakodnev-nom ìvotu discipliniranigra|ani, zahva}eni masov-nim raspoloènjem, posta-ju dijelom »razularene ru-lje« koja, na stadionu iliizvan njega, na razli~ite na-~ine »remeti javni red imir«. Gotovo nikome odnjih ne pada ni na kraj pa-meti da takve radnje obav-lja pojedina~no.

Sigmund Freud redefi-nira grupu u masu (usp.»Masovna psihologija i ana-liza Ja«, u: Budu}nost jedneiluzije).

(1) Masa nije privreme-na tvorevina ve} paradi-gmatski konglomerat viso-kih civilizacija: crkva i voj-ska su organizacije koje parexcellence po~ivaju na ma-sovnoj psihologiji, a nalazese u (gotovo) svakoj visokojkulturi.

(2) Vo|a (Führer) jemobilizator i tvorac masete uvelike jamac njezine

ispravne usmjerenosti. Sobzirom na libidinoznuvezu i zaljubljenost sljed-benika u vo|u, vo|a posta-je uzor s kojim se sljedbe-nici psihi~ki poistovje}uju.

(3) Stoga masovnopsi-hologijski konglomerat nepo~iva na prosudbama, da-kle racionalnim odlukama,ve} na afektivnoj mobiliza-ciji. Kao svaka druga zalju-bljenost tako i ova favorizi-ra afektivne, a inhibira ra-cionalne procese.

Preina~ena psihoanalizaOd gotovo po~etka svog

djelovanja asistent Reichnastoji �ispraviti� profesora

Freuda, no radikalizira-njem dobivene inovacijeuvelike prelaze okvire samepsihoanalize.

Reich se ponajprije pro-tivi Freudovom nagon-skom dualizmu, tvrde}i dasu »nagoni smrti« u biti de-generirana i nezadovoljenaseksualnost.

Reich se protivi i »mo-nosimptomskoj analizi« jerje otkrio da psihi~ki sim-ptom djeluje na cijeli orga-nizam, i psihi~ki kao i so-matski, tako {to »oklopljujekarakter«, a to zahtijevacjelovitu terapiju, analizu

karaktera ({to Reich razra-|uje u Analizi karaktera).

I kona~no, Reich redefi-nira frojdovski »utjecajokoline« na psihi~ki ìvot

pojedinca kao utjecaj dru{-tva. Tu misao nalazimo innuce ve} u posljednjem po-glavlju Funkcije orgazma(mislim na prvo izdanje teknjige, objavljene u Be~u1927. g.). Iz te teze slijedebarem dvije konzekvencije.Prvo, da dubinska psiholo-gija, otkrivaju}i potisnuto iono ne vi{e svjesno, u bitibarata dru{tvenim sadràji-ma. I drugo, da su psihi~ketegobe ljudi ponajvi{euzrokovane dru{tvenimprocesima te da su antago-nisti~ki (Reich naj~e{}ekaè klasni) odnosi psihi~kipatogeni.

Iz konteksta tako prei-na~ene psihoanalize Reichmoè postaviti pitanje otome kako je fa{izam posta-o mogu} te koji to psihi~kiprocesi navode ljude dadjeluju protiv vlastitih in-teresa. Za{to npr. gladni nekradu? za{to se ugnjetenine bune?

Reich ukazuje na psihi~-ke procese kojim ih dru{-tvo prilago|uje svojim po-trebama tako da ljudi ni ne

opaàju da su gladni, odno-sno ugnjeteni.

Kolektivni narcisizamBrojni Reichovi primje-

ri nacisti~kih postupakapokazuju kako rigidni sek-sualni moral i s njime po-vezano seksualno suzdrà-vanje rezultiraju sugestibil-no{}u, odnosno podlo`no-{}u vo|i. Na taj na~in pod-lo`nim sljedbenicima vo|aobjavljuje opasnost odunutra{njeg neprijatelja iinducira mr`nju premanjemu kao i potrebu da gase ukloni radi vlastite si-gurnosti. Kako je neprija-telj prvenstveno pripadnikdruge rase, proces elimina-cije odvija se u ime pobu-|enog osje}aja rasne ~isto}e,temeljem kojeg pripadnicidrugih rasa postaju stranciu do ju~er vlastitoj dràvi,a na{i doju~era{nji drugo-rasni susjedi � na{i nepri-jatelji. Istim postupkomFührer pobu|uje osje}aj su-periornosti svoje rase naddrugima i tako proizvodikolektivni narcisizam: Nije-mac je nat~ovjek i time pri-

rodno (biologijski, daklenu`no) gospodar drugih.

Bez obzira {to svaki nar-cis potrebuje okolinu damu se divi, svaki je kolek-tivni narcisizam elementar-no isklju~iv. On postaje po-guban kada ga se zlorabikao osnovu neke politike,bez obzira na to da li je ra-sni, nacionalni ili vjerski: sjedne strane on tvori apri-ornu i neizbrisivu nejedna-kost, a s druge homogenosti jednost: jedna � njema~-ka � du{a treba da prebivau milijunima tijela.

Taj se cilj, prema Rei-chovim opisima, postièmoralnim susprezanjemseksualnog zadovoljavanja,ali i monumentalnom li-kovnom samoprezentaci-jom reìma. Monumental-na likovnost istovremenoponiàva i zastra{uje usa-mljenog pojedinca, ali ga isokoli i uzdiè kao ~lanagermanske rase, a naro~itokao ~lana nacionalsocijali-sti~ke partije. Inducira-njem arhajskih strasti pre-ma krvi i tlu kao odredba-

ma rase, odnosno gubljenjeindividualnosti u masi ne-posredna su postignu}amasovne psihologije.

Masa je i u Reichovojobradi zadràla neke froj-dovske karakteristike: vo|ai njegova ideologija postajujoj izvorom, a afektivnamobilizacija na~in okuplja-nja i odrànja na okupu.

No psihodinami~ki gle-dano, obnovljeno arhai~nokao duboka psihi~ka regre-sija ne moè biti stalno, da-kle dugotrajno; karizmavo|e je potro{iva jednakokao i njome generiranaafektivna mobilizacija teeliminacija spoznaje i rasu-|ivanja; i kona~no, masov-nopsihologijska monolit-nost, odnosno re-etabliranatradicionalna zajednica upluralisti~kom industrijali-ziranom dru{tvu i me|uindividualiziranim pojedin-cima ne moè opstati jedi-no na psihi~koj mobilizacijistanovni{tva pa reìm �da bi ih odrào � morapribje}i nasilju.

Stoga je masovna psiho-logija fa{izma, ma kolikopovremeno i privremenobila uspje{nom, politi~kautvara.

Ona se odigrava u vrije-me raspada tradicionalnezajednice, odnosno primatadru{tva i udruìvanja, o~emu nedvojbeno svjedo~edjela Tönniesa, Maxa We-bera, Plessnera.

Decentriranost dru{tvaTek {to je povijesno us-

postavljena, i nacionalnadràva po~ela se raspadatina svoje dijelove pa je mo-gu}e pokazati da posve ~i-sta dràva-nacija nikadanije ni postojala.

U modernim dràvamase pokazuje da se i »narod«rasto~io na politi~ke parti-je, socijalne slojeve, intere-sne grupacije.

Sve su dru{tvene silnicena taj na~in umnoène i re-lativirane � u oba smislate rije~i: one bivaju me|u-sobno ovisne, a time i ne-apsolutne.

Dru{tveni i politi~ki ì-vot postao je nepovratnodecentriran, odnosno mul-ticentriran. Masovna je psi-hilogija anakronizam kojipo~iva na uvjerenju da sepluralnost moè ukinuti, ajedinstvo nametnuti; da jeteror na~in na koji se ljudimogu dràti na okupu i bitinatjerani da funkcioniraju;da su me|uljudski odnosimogu}i u uvjetima straha,a politika u uvjetima tero-ra; da teror moè nadomje-stiti politiku.

Uz ova implicirana upo-zorenja i sam Reich ukazu-je na katastrofalne posljedi-ce masovne psihologije zaljudsku supstanciju: neu-rotski strah postaje neizbri-sivo pa i neprevladivo ljud-sko iskustvo. Z

Induciranjemr`nje

Reichovu knjigusmatrami danasinspirativnom


Neuse slowenische Kunst: Dan mladosti, 1986.

� Ivan Padjen: Teza kolege Flege je,manje-vi{e, bila ova: masovna psiholo-gija se sastoji u apelu na arhai~no uljudskoj svijesti i s racionalizacijomdru{tva mogu}nost apela na to arhai~-no se smanjuje i moè se odràvatisamo terorom. Teza kolege Puhov-skog imala je akcent na ne~em dru-gom: da je masovno dru{tvo ne{topostmoderno. Postavlja se pitanje ko-liko zajednice treba za postojanje dr-àve i u ~emu ta zajednica moè bitiutemeljena? Kakve to veze ima s pro-blemom masovnog dru{tva? Drugo,koja je uloga medija? Tre}e, koja jefunkcija religije, posebno u svjetlu ~i-njenice � o kojoj govori ~lanak fran-cuskog histori~ara Charota nedavnopreveden iz L�histoire na III. programuHrvatskoga radija � porasta funda-mentalizma u svijetu.

� @arko Puhovski: Pridjev arhajskokoji rabi Gvozden, treba razumjeti ustriktno psihoanaliti~kome kontekstu.To nije kronologijski pristup. Jedno-stavno re~eno, pitanje je, po mojemusudu, sljede}e: je li masovnost pitanjezajednice ili dru{tva. I odgovor je zamene jednozna~an: to je pitanje dru{-tva (s kojim i zajednica naravno imaposla). Ono, prije svega, proizlazi izmasovne egzistencije.

(Post)moderna uloga masovnostiPred nekih petnaestak godina bio je

i na na{oj televiziji emitiran zgodanruski film o ~ovjeku koji se napio i oti-{ao u krivi avion, pa umjesto u Mo-skvu do{ao u Lenjingrad i onda na ae-rodromu dao adresu taksistu koji ga jedoveo u ku}u jednaku onoj kakvu imau Moskvi. Ista adresa, isti broj, isti kat,njegov klju~ otvara vrata, tamo na|ejednu djevojku i pri~a po~inje. Ono{to je realan problem � jer se djevoj-ke ne nalaze svaki ~as tek tako � jestda golem broj ljudi prebiva pod priti-skom identi~nih okvira egzistencije,koji je (na dugi rok) mnogo efikasniji imnogo djelotvorniji od hitlerovsko-goebbelsovskih i sli~nih promid`benihmasovnih repeticija. Kada se na|e usli~noj situaciji, velik broj ljudi reagirasli~no ili identi~no. Toga nije bilo dokse nije pojavio Fordov model T, doksvi nisu gledali iste gluposti na TV-u,dok svi nisu imali isti pritisak mode,dok svi nisu radili po zapovijedi auto-riteta koji ne mora biti striktno politi~-ki. Mnogo puta upotrebljavan u po-sljednjih trideset godina jest primjer smini-suknjom. Da je netko prije 1965.godine naredio ènama da dignu su-knju 15 centimetara iznad koljena,proglasili bi ga seksualnim manija-kom. Ali, ako je to moda, onda su seodjednom, po nekom difuznom tipuautoriteta, milijuni suknji digli iznadkoljena. Dakle, ljudi ìve s pritiscima,ne samo politi~kim, nego pod ~itavimnizom pritisaka razli~itih identifikacij-skih modela.

To se, po mojem sudu, doga|aupravo u situaciji nakon zavr{etka mo-derne. To vi{e nije stanje u kojemu jemogu}e realno o~ekivati da se politi~kiprocesi u formalno demokratskimuvjetima odvijaju tako da dan prije iz-bora, kad je tzv. predizborna {utnja,ljudi sjede kod ku}e, razmi{ljaju zakoga }e se odlu~iti, jer su zapravo ve}odavno odlu~ili. I to uglavnom iracio-nalno! Po nekim afektivnim, i raznimdrugim iracionalnim modelima. To jeono {to se meni ~ini problemom kojije dopustivo adresirati kao »postmo-derna uloga masovnosti« u odnosu napoliti~ku odnosno moralnu filozofiju.

� Gvozden Flego: Meni se ~ini daspomenuta postmoderna uloga po~i-nje u moderni, jer upravo tu epohukarakterizira tzv. masovna proizvod-nja. Roba i posebno njezina cijena na-prosto izjedna~uju pojedince kao po-tencijalne kupce. No da bi masovnaproizvodnja imala svoj razlog, morapostojati masovna potro{nja. Stoga jeuz masovnu proizvodnju roba neraski-divo vezana masovna proizvodnja no-vih potreba. Tako nastala masovnostdruga~ije je prirode i druga~ijih uzro-ka od onih koje analizira Reich ali uobje je na djelu gubitak osobnih ka-rakteristika.

Informacija � medij masovizacijeOsim spomenutim banalno trì{-

nim ~injenicama moèmo se posluìtii Mumfordovim analizama Gutenber-gove galaksije. Poznato je da je Guten-bergova galaksija promijenila svijetutoliko {to je {irila pismenost i omo-gu}ila masovno obrazovanje. No Gu-tenbergovova galaksija uistinu nastupas po~etkom {tampanja novina. Mum-ford upozorava da velik broj ljudi ~itaiste novine i u njima nalazi ne samoiste informacije, ve} zapravo interpre-tacije odre|enih doga|aja, prikazanekao doga|aji sami. Tako masovni me-dij uvelike proizvode ljude jednakih(ili vrlo sli~nih) stavova, omasovljujuintelektualni i kulturni ìvot. Omasov-ljuju upravo u smislu da su ljudi po-stali ne receptori neke informacijskesupstancije koju bi prera|ivali vlasti-tim refleksijama, ve} su ono pro~itanou novinama po~eli shva}ati kao ~inje-ni~no. Elektronski su mediji neuspo-redivo sugestivniji od tiskanih. Neg-dje sam pro~itao rezultate analizaelektronske prezentacije Zaljevskogarata po~etkom 1991. godine. Analizaotkriva da je bombardiranja Iraka pra-tilo vi{e desetaka milijuna CNN-ovihgledatelja. Ti gledatelji, izvan SAD-a,ljudi su koji znaju engleski jezik, ima-ju vremena za televiziju i zasigurno suutjecajni u svojim sredinama. Prate}ispomenute emisije oni su dobivali nesamo obavijesti � {to je i na koji na-~in pogo|eno i sru{eno � nego sukroz reporterov komentar dobivali irazloge ili gotovo jednozna~nu legiti-maciju za{to se to zbivalo na upravotaj na~in. Tu je »informaciju« relativ-

no malen broj ljudi uzimao s rezer-vom, a najve}i je broj gledatelja onim{to je na televiziji vidio i ~uo barataokao ~injenicom. Na taj na~in elektron-ska informacija postala je medij kojinas je omasovio, od individua pretvo-rio u partikule, u ~estice onoga tijestakoje netko drugi mijesi na gotovo fou-caultovski na~in.

� @arko Puhovski: Masa je izvornozna~ila, kao {to svi znaju � tijesto.Tijesto je ne{to {to je u fizikalnomesmislu plasti~no. Ne moète se protivtijesta boriti. Jer je mekano � upast}ete u tijesto. Protiv mase se ne moèboriti na masovan na~in. Izlaz je u sa-moraspadanju mase, a to zna~i da seljudi vra}aju natrag k sebi. U svaki-da{njem jeziku imamo uzre~icu »do}ik sebi«. O~ito da u suvremenim dru{-tvima, u uvjetima globalizacije, veomamali broj ljudi moè »do}i k sebi«. I tajmodel dolaènja k sebi moè se zbivatimilijun puta s jednom osobom. Nemoè se zbiti s milijun osoba simulta-no. îni mi se da vi{e smisla ima nekavrst »gerilske borbe« s masovno{}u.To zna~i da se pojedini sektori dru{-tva odmasovljuju. Ne vidim na~ina dase to globalno rije{i, jer globalno biopet u tom kontekstu moralo biti ma-sovno.

Strah od slobodeIma li to veze s obrazovanjem? Po

mojemu sudu nema. To ima veze snekim, ponavljam, predracionalnimvezama. To ima veze s obiteljskim di-namikama, s tipovima socijalizacije, stipom rasprodaje autoriteta u dru{tvu.Na koncu, u na{oj zemlji se jo{ uvijek,iako sada rje|e, za funkcionara rabitermin »rukovodilac«; onaj koji mekao dijete vodi za ruku. I o~ito velikbroj ljudi ima potrebu za tim da ihnetko vodi za ruku. Tako dugo dokpostoji takav strah od samostalnosti islobode, ne vidim kako bi borba pro-tiv mase imala nekih trajnijih izgleda.

Sloboda je naj~e{}e interpretiranakao {ansa. I kad se ~ovjek na|e u {ansi(recimo, u paraleli s nogometom)onda se ~esto spetlja, jer {ansa zna~ida sve ovisi o tomu {to }e sada napra-viti. To zna~i da je, nasuprot onome{to sam bio govorio o moralno-filozo-fijskome aspektu masovnosti, odgo-vornost isklju~ivo na meni. Ne trebabiti tako strog tip filozofa kao Kant dabi se vidjelo kako postoji veza izme|uslobode i odgovornosti. U trenutkukada sam slobodan imam odgovornostkao odnos i spram svoje savjesti ispram drugih koje priznajem kao au-toritete i spram neposrednih u~inaka.Nije problem shvatiti da sam odgovo-ran za ne{to {to ~inim, osim kod mo-ralnih idiota. Problem je shvatiti dasam odgovoran za ne{to {to sam ~inio.Taj tip pritiska odgovornosti intimnoje povezan sa slobodom. Erich Frommje to saèo zgodnim naslovom Bijeg odslobode. Sloboda je ne{to {to me ostav-lja zbilja samim. Kad sam u masiugodno se osje}am jer sam jedan od, jersmo svi zajedno u nekoj zadanoj situa-ciji, jer imamo zajedni~ke frustracije,zajedni~ke stereotipije, identifikacijeitd. I stoga se, gotovo beskona~no, raz-mrvljuje moja odgovornost, te se osje-}am dobro, jer se od mene ni{ta poje-dina~no niti posebno ne o~ekuje. Toje jedna strana problema.

Socijalizam i kraveDruga strana je u tomu {to se um

prakti~ki realizira kao autoritet. Dakle,

ako se govori sa stajali{ta teorijskoguma, onda se kaè »to je tako«. Postojidobar primjer za to, Staljinov govor uKazanu. Nakon {to je Trocki ve} bioistjeran iz Sovjetskog Saveza, u Parizuje napisao tekst u kojemu je glavnateza bila ova: kako ruski komunistimogu tvrditi da grade socijalizamkada u Rusiji djeca umiru od gladi, jernema mlijeka. Staljin u svojem govorukaè otprilike: drugovi, na{ biv{i drugTrocki toliko je glup da je pobrkao so-cijalizam s kravom muzarom; pa sviznamo da je socijalizam ne{to mnogovi{e. Dakle, socijalizam ne odgovarana pitanja koliko automobila, kolikomlijeka, koliko kvadratnih metara sta-na... On je ne{to postavljeno »nad«, nameta razini u odnosu na politi~ko, pri-vredno, dru{tveno djelovanje (nije, da-kle prakti~ke, nego teorij-ske naravi) i time nema od-govornosti, ali je, kao um-stveni autoritetet, mjeroda-van za praksu.

îtava percepcija klasi~-ne, pa i moderne politike ukojoj � kao {to kolega Fle-go s pravom kaè � ve}po~inje ono {to sam nazvaopostmodernim, jest u bitnoracionalisti~koj pretpostav-

ci da bih, kada bi mi se omogu}ilo daslobodno govorim, sve ljude pridobiona svoju stranu, samo kada bih dobro,jasno, precizno i istinito govorio, jersvi bi morali ~uti � i uvaìti � mojeargumente. Danas znamo da to napro-sto u realnosti nije istina. A ba{ natomu po~iva ono {to nazivamo plurali-sti~kom demokracijom.

� Ivan [iber: Ja imam druga~ijuasocijaciju. Kako bi se danas osje}aoGoebbels, a kakve bi analize vr{io Re-ich? Na prvi pogled, Goebbels bi seosje}ao kao riba u vodi jer bi raspola-gao televizijom, {to zna~i maksimal-nom mogu}no{}u djelovanja. Reich bido krajnjih konzekvencija doveo svojuanalizu prirode eksploatacije, proi-zvodnog odnosa, i svega onoga {to susvojevrsni aksiomi marksisti~kog po-gleda na dru{tvena kretanja.

Disperziranost maseS druge pak strane, ~ini mi se da

niti Goebbels ne bi mogao u ovomvremenu uspje{no funkcionirati, kao{to ni Reich ne bi mogao izvla~iti svo-je zaklju~ke. Goebbels ne bi mogaofunkcionirati zato {to u ovom vreme-nu pojedinci imaju informacijski izbor� ako vam se ne svi|aju tri programaHTV-a moète, pored OTV-a, na sa-telitu gledati {to god èlite. Ovo jeipak vrijeme disperzirane mase. Doga-|aju se slu~ajevi klasi~nog oblika ma-sovnog pona{anja (protesti na Trgubana Jela~i}a, Stojedinica, protestiradnika, neredi na stadionima i sl.) ali

Strah iUlomci iz diskusije o masovno


O~ito velik broj ljudi imapotrebu za tim da ihnetko vodi za ruku @ivimo u vremenu dru{tva

poku{ava nametati maAli mogu}nost izbora za

dru{tvene oblik

ipak danas je dominantna disperziranamasa gdje je svatko kao pojedinacpodloàn utjecaju tog nesretnog TV-ekrana. Ovo ipak nije vrijeme onih za-o{trenih dru{tvenih kriza koje su do-minirale u razdoblju nakon Prvogasvjetskog rata.

Isto tako, danas vi{e nije problemho}e li djevojka ili èna imati suknjuiznad ili ispod koljena. Ovo je vrijemekada vi{e nema tako masovnog diktatamode. Drugim rije~ima, danas je mo-derno nositi ono {to pojedincu odgo-vara.

Prema tome, za razliku od jedne za-tvorene socijalne zajednice interperso-nalne kontrole, mi ìvimo u vremenudru{tva u kojem se kontrola poku{avanametati masovnim medijima. Aliotvaranje, pruànje alternativa, mo-

gu}nost izbora zapravo de-masoviziraju dru{tveneoblike pona{anja.

Je li mogu}e pojavljiva-nje novog führera u Nje-ma~koj? Ja sam ipak, naneki na~in optimist. Povi-jest je pokazala ograni~e-nost svih velikih ideja. Izadnja povijesna utopijakrahirala je prije jednogdesetlje}a. Pokazalo se da

Njema~ka i Japan privredom mnogolak{e ostvaruju svoje »imperijalisti~ke«ciljeve, nego tenkovima. Pokazalo seda funkcioniranje svijeta doslovce po-staje globalno. Moèmo li se boritiprotiv manipulacija psihologijommase? Citirat }u staru, pomalo ve}otrcanu izreku Ralpha Dahrendorfa:za promjenu politi~kog sustava po-trebno je {est mjeseci; za promjenuekonomskog sustava {est godina; za iz-gradnju civilnog dru{tva � {ezdesetgodina. [to je tih {ezdeset godina kodDahrendorfa? To je Mojsijevih, biblij-skih ~etrdeset godina. Drugim rije~i-ma, u obe}anu zemlju moè do}i samoonaj tko nije ro|en kao rob. Za izgrad-nju i realizaciju civilnoga dru{tva tre-ba do}i nova generacija, neoptere}enapro{lo{}u.

� Ivan Padjen: Prije {est godina biosam na Simpoziju Strah i politika u Mi-mari, na kojem su sudionici dana{njetribine bili u istom sastavu, uz engle-skog politologa i socijalnog psihologaJohna Keana. Zanima me jesu li autoriod te tribine do danas promijenili svo-je shva}anje problemskog sklopa o ko-jem je danas bila rije~? Je li se ne{tomoglo nau~iti o masovnoj psihologijiiz hrvatske situacije u posljednjih {estgodina?

� Ivan [iber: Ja sam, ~ini mi se,prvi na ovim prostorima istraìvao fe-nomen konformizma jo{ sedamdesetihgodina, zatim sam napravio kriti~kiprikaz istraìvanja fenomena autori-tarnosti, a koncem osamdesetih obja-

vio sam kriti~ki prikaz istraìvanja upodru~ju me|unacionalnih odnosa. Usvim tim tekstovima, na hipotetskojrazini, izveo sam jedinstven zaklju~ak:pod nekim drugim dru{tvenim pret-postavkama, prije svega situacijomkrize, 15% populacije na ovim prosto-rima, koji u sebi nosi negativan i is-klju~iv naboj prema drugima, bit }enositelji masovnog nacionalnog pokre-ta, zato {to u kriznim situacijama ma-sovni pokreti poprimaju ili oblik soci-jalnog ili oblik nacionalnog, a da je naovim prostorima mnogo razloga zapretpostavku da }e poprimiti oblikme|unacionalnih konfrontacija.

Referiraju}i 1989. godine u Slove-niji o svojim istraìvanjima autoritar-nosti citirao sam N. Stanforda (jednogod autora poznate knjige Autoritarnali~nost) koji je napisao sljede}e: »1933.godine, mjesec dana nakon dolaskaHitlera na vlast, Horkheimer i surad-nici pobjegli su u inozemstvo. Naime,istraùju}i politi~ke i socijalne stavoveNijemaca ustanovili su da se iza povr-{inske razine socijalnih stavova krijudublje strukture li~nosti koje }e dove-sti do toga da }e u slu~aju Hitlerovadolaska na vlast Nijemci nekriti~kiprihvatiti njegov autoritet«. Nakonmojeg izlaganja digao se slovenski psi-holog Vid Pe~jak i upitao: »Oprosti,zna~i li to da moramo spremati kofe-re?«

Zbivanja na ovim prostorima po-tvrdila su neke osnovne koncepte teproblematike anticipirane prije raspa-da biv{e Jugoslavije o kojoj smo govo-rili i 1993. godine a o kojoj govorimo idanas.

Shizoanaliza� Gvozden Flego: Na skupu Strah i

politika govorili smo o tome kako suljudsko djelovanje i/ili politi~ka djelat-nost mogu}i u okvirima straha i neiz-vjesnosti. îni mi se da kod nas krivu-lja neizvjesnosti i straha pada, ali neovisno o neposrednim ratnim opasno-stima, nego u vezi s pojavama koje sumo`da najbolje obradili svojevrsnisljedbenici Reicha, koautori GillesDeleuze i Félix Guattari. U Anti-Edi-pu oni su razvili koncepciju shizoana-lize.

Prema njihovim razmi{ljanjima ipaternalizam, kao sinonim za autorita-rizam, uzrokuje shizoidnu situaciju. Unjoj se individue cijepaju jer su rastr-gane izme|u paternalisti~kog govora ozbilji i neposrednog iskustva zbilje.Takva rastrganost ne rezultira samoo-svje{}ivanjem niti ne pobu|uje ljudena djelovanje jer se rastrgana bi}a uta-paju u neizvjesnost, koju prati intenzi-van osje}aj li{enosti budu}nosti.

Ako sloboda po~inje tamo gdje pre-staje nu`nost, valja imati na umu danu`nosti, u osnovi, mogu biti dvojake.Mogu biti objektivne ili vanjske, nai-me one koje nastaju izvan ~ovjeka. Alimogu biti i unutra{nje, subjektivne.Strahovi su, bilo realni bilo neurotski(koji se javljaju redovito kada je ~ovjeku panici, izme|u ostalog i u panici odbezizglednosti i bez budu}nosti), takvida velik dio (neurotski) ustra{enih nijeu stanju odlu~ivati o sebi. Oni pak sintenzivnim osje}ajem bez budu}no-sti, bilo da je rije~ o dru{tveno proi-zvo|enoj shizoidnosti ili pak o gotovoobjektivnoj bezizlaznosti, zapadaju ustanje apatije. Strahovi i apatija stanjasu unutra{nje nu`nosti, koje bismomogli nazvati i stanjem masovne re-gresije ili pak masovne psihologije. Utom smislu, ~ini mi se, postoji priklju-~ak na razmi{ljanja otpo~eta 1993. go-

dine. Naàlost su pretpostavke �premda u nekim aspektima intenzivni-je, a u drugima druga~ije � za takvurefleksiju i dalje na djelu.

� @arko Puhovski: U vrijeme kad setaj skup odràvao brojni su vode}i za-greba~ki psihijatri davali intervjue ukojima su tvrdili da kod nas nije mo-gu}e da se razvije PTSD (ili »vijet-namski« sindrom), jer se na{i momcine bore u Vijetnamu, nego za svojedomove, za svoja »ognji{ta«. To je jo{uvijek bilo ono vrijeme u kojem je, ko-liko god bilo straha (da uzmem naslovrazgovora kao kontekst razgovora sa-moga), nada bila nevjerojatno velika.Danas ima mnogo manje i straha inade. Ljudi su postali racionalniji uoba smisla. Tada je jo{ vladao izvorni,moglo bi se re}i, monolitni stav u ko-jemu, leksi~ki govore}i, pridjevi igrajubitnu ulogu u odnosu na imenice. Bilaje bitna hrvatska televizija ili hrvatskabanka... i ~inilo se kao da pridjev jam~ikvalitetu (o hrvatskoj kulturi � da ine govorimo).

Predracionalnost identitetaParadoks u obratu koji se danas do-

ga|a � gdje ima manje nade i manjestraha � jest da su se tradicionalnevrijednosti stubokom promijenile, aidentitet nije naru{en. Dakle, identi-tet, samorazumijevanju nasuprot, nijepo~ivao na vrijednostima. Sjetite se le-gendarnih Krleìnih formulacija otomu kako se s jedne strane nalaze hr-vatska uljudba i prva hrvatska {tedio-nica, a s druge strane srpska artiljerija.Danas je jasno da je hrvatsko topni{-tvo ja~e od srpske artiljerije, ali i da susrpski romanopisci ili filma{i u osnovizna~ajniji od hrvatskih � o hrvatskimbankama bolje je i ne govoriti. Stvarse preokrenula, a opet je identitetostao nedirnut. Jer on je, kako bi rekaoReich, usidren u nesvjesnome, pred-moralnom, predracionalnom.

Zavr{no poglavlje Reichove knjige,koje se meni ~ini najva`nijim, dovodido teze da je najgore {to se ~ovjekumoè dogoditi to da bude apoliti~an.A koji je ~ovjek nepoliti~an? Onaj kojije apsorbiran svojim vlastitim seksual-nim konfliktima. Dakle, opet se kori-jen problema vidi na predracionalnojrazini. Onaj tko je u tom, isklju~ivosvojem problemu, ili u tom »filmu«kako sad kaù mla|e generacije, nemoè se baviti zajednicom.

Razum i osje}ajiVe} nas i neurofiziologijska osnova

inteligencije navodi na to da se kaoklju~no ne postavlja pitanje na{ega mi-saonog kapaciteta, nego motivacije. Amotivacija nije ne{to racionalno. Moti-vacija moè biti zako~ena, moè bitina neki na~in izvitoperena, moè bitiposredovana preko objekta, itd. I zatoje, po mojem sudu � bez obzira nasve prigovore i Freudu i Reichu i osta-lima � psihoanaliza relevantna za ra{-~lambu dru{tvenih, politi~kih, moral-

nih djelovanja i njihovih vrednovanja.Jer je, pored svega ostaloga, pokazalada je ta � rekao bi poslije Lacan �histeri~na fiks-ideja racionalnosti ne-{to {to naprosto ne moè biti odrìvo.Dakle, da ne moèmo o ljudima i s lju-dima opravdano razgovarati pod pret-postavkom racionalnosti kao neupitnekomunikacijske ili neke druge osnove.To je ono {to danas znamo.

Prije pet-{est godina bio sam u spo-menutome razgovoru upozoravao nato kako se reagira na nacionalisti~kiautoritet, da se, naime, ne moè racio-nalnim argumentom osporavati reìmutemeljen u osje}aju. Jer protiv osje}a-ja argumenti ne pale. Mo`da pali, datako jednostavno kaèm, zafrkancija.Jedini lijek protiv autoriteta je sprd-nja. Umberto Eco je to zgodno poka-zao pri~om o smijehu (smijeh i grijehsu bili direktno povezani ba{ u njego-voj interpretaciji Aristotela). Smijeh� ako ni{ta drugo � uvijek relativirasvoj objekt. Nitko ne moè biti neu-pitni autoritet kada mu se smijemo.îm mu se smijemo, smijemo mu sekao i drugim objektima.

Ako se iracionalnome pristupa raci-onalno, nakana � ma koja bila �nu`no propada, jer je izgubljen kon-tekst razumijevanja i interpretacije, pai smjeranja za ispravno djelovanje.Ako se, recimo polazi od toga da jeMilo{evi} bitno politi~ki utemeljen uizbornim rezultatima te se narodu ilipuku Srbije èli re}i: pa zar ne vidite{to se radi u va{e ime, do|ite k sebi,izbrojite do tri i recite je li dopustivoto {to se radi, primjerice, u okolini Sr-bice na Kosovu, doìvjet }e se neu-spjeh. Jednako kao i kada se danas kodnas poku{ava re}i: nije u redu to {to seradilo u Pakra~koj poljani pred osamgodina. To je na~elno tip moralnog,racionalnog diskursa, koji se u zbiljinaprosto � kao da je gumen � odbijaod emocionalno utemeljene identifika-cijske sheme.

� Gvozden Flego: Postoje razli~iterazine racionalnosti pa dakle i razineargumenata kojima operiraju. U tomevidim jedan od razloga za{to optimi-sti~ki poiman konsenzus na razini po-liti~koga dijaloga nije mogu} onakokako je projiciran u razli~itim prosvje-titeljsko-progresisti~kim teorijama ko-munikacija i sporazumijevanja. I psi-hoanaliti~ko i psihijatrijsko iskustvokao uostalom i hjumovska intervencija(o tome kako je ~ovjek eminentno bi}estrasti) ukazuju da ~ovjek nikako nijesamo racionalno bi}e. Moment moti-vacije ~ini mi se va`nim jer u brojnimsituacijama na~in psihi~kog funkcioni-ranja naprosto nije pravocrtno racio-nalan u nekom calculskom smislu, ve}sadrì mnogo emotivnih ili neracio-nalnih, pokatkad i iracionalnih mome-nata. Racionalna i afektivna kompo-nenta po~esto su neraskidivo ispreple-tene. Z


i nadaovnoj psihologiji ju~er i danas

Jedini lijek protivautoriteta jesprdnja

{tva u kojem se kontrola masovnim medijima.a zapravo demasovizirablike pona{anja


Reichova knjigagovori o neracional-nosti mase u situacijikrize kada gola argu-mentacija prestajefunkcionirati

Ivan [iber

Rasprava o masovnojpsihologiji fa{izmatema je koja izaziva

odre|enu napetost, o njoj jeprili~no te{ko potpuno hlad-nokrvno govoriti. Isto tako,pitanje je treba li govoriti oknjizi i autoru ili treba govo-riti povodom knjige i autora.I naziv tribine na neki na~ingovori o tome da postoji mo-gu}nost odre|enih asocijaci-ja, aktualiziranja nekih idejakoje su napisane povodompovijesnog zbivanja prije{ezdeset i pet, {est godina.

Knjigu sam prvi put pro-~itao prije dvadeset pet godi-na. Bila je to ~itka knjigakoja u meni i nije izazvalaneku naro~itu znatièlju.Nakon dvadeset pet godinauhvatio sam sebe u ne~em{to mi se doga|alo ve} vi{eputa tijekom ìvota. Kada senakon dugog vremenskograzdoblja ponovno suo~ite snekom knjigom, doìvljavateje na potpuno razli~it na~in.Prva bi asocijacija, naravno,mogla biti da je doìvljaj teknjige razli~it jednostavnozato {to sukladno i naslovuìvimo u situaciji koja bieventualno mogla podsjetitina neke o{troumne uvideWilhelma Reicha. Me|utim,ima jo{ ne{to � promijeniosam se i ja. Ne samo da jedoìvljavam kroz drugustrukturu vlastita znanja (jersam se u me|uvremenu pro-mijenio, pone{to i pro~itao,pone{to iskusio), ve} su sepromijenili i mnogi pristupi,obja{njenja, terminologija.

Politi~ki aktivitetteorije

U svakom slu~aju, ono na{to bih htio skrenuti va{upozornost kao, iskreno se na-dam, budu}im ~itateljimatoga djela, jest da se radi oknjizi koja je, po svemu su-de}i, nastala doslovce u jed-nom dahu, u trenutku mak-simalnog emocionalnoguklju~enja Wilhelma Reichau povijesnu zbilju koju jeosjetio na vlastitoj koì. Zaovu je knjigu karakteristi~no(to je barem moj doìvljaj)nevjerojatno jedinstvo teorij-skog mi{ljenja, politi~kogstava i politi~kog aktiviteta.Kada malo bolje promislim,jedini autor kod kojeg samtako ne{to zapazio bio je Le-njin. Me|utim, Lenjina smoipak svi prije doìvljavali kaopoliti~kog aktivista i ideolo-ga, a ne toliko kao znanstve-nika. Wilhelma Reicha do-

ìvljavamo kao znanstveni-ka, ali njegova politi~ka ide-ja, njegov politi~ki aktivitetdoslovce je prisutan u svakojre~enici. Zbog toga, a vjero-jatno i zbog vremena � kojekod odgovornog ~ovjeka ({toWilhelm Reich jest) nije tr-pjelo politi~ki oportunizam,konformizam i nekriti~kuprilagodbu � druga~ije senije ni moglo. Wilhelm Re-ich je ~ovjek koji bez ostatka,beskompromisno u svakojtezi, pristupa analizi njema~-kog dru{tva toga vremena.U svemu tome on je, kao isvatko tko tako pristupa, jed-nostran. U nekim stvarimaon je i isklju~iv. Interesantnoje da je rad Wilhelma Reichau literaturi politi~ke psiholo-gije, koju ja koliko-tolikokontroliram, potpuno zane-maren. On se tu i tamo nala-zi kao usputna zabilje{ka o~ovjeku koji je prethodio re-cimo konceptu autoritarneli~nosti. Nisam primijetio dasu neke druge njegove idejeposebno analizirane.

Znanost zabranjena de-kretom

Sljede}a karakteristikanjegove knjige jest nagla{a-vanje problematike psiholo-gije op}enito, a prije svegapsihologije mase, {to je u ta-da{njoj � a usu|ujem sere}i i budu}oj � psihologijiop}enito, a pogotovo socijal-noj psihologiji (prije svega umarksisti~kim pristupima)bilo potpuno zanemareno.êsto se nagla{avalo da jeupravo psihologija Ahilovapeta marksizma. Socijalnapsihologija je jedina, kolikoje meni poznato, znanstvenadisciplina koja je dekretomzabranjena odlukom Politbi-roa CK SKPb uo~i Drugogasvjetskoga rata kao buròa-ska znanost ~ije spoznajesluè manipulaciji radni~-kom klasom. Za razliku odtog stava Reich je upravoskrenuo pozornost na ne{todrugo: da je problem, i toupravo komunisti~kog po-kreta, {to se previ{e uzdaje u

automatizam materijalnihsnaga, osnovne paradigmevulgarne jednostrane mar-ksisti~ke misli, a da potpunozanemaruje psihologiju, ne-svjesno, vrijednosni sustavkoji je duboko internaliziran

u ljudima neko-ga vremena, kojije � mi bismodanas rekli �svojevrsna blo-kiraju}a, limiti-raju}a snagaodre|enimdru{tvenim pro-mjenama. Reichukazuje da jeupravo fa{isti~kipokret Njema~-ke otkrio taj fe-nomen, i da jeto ne{to {to bikomunisti~kipokret moraou~iti od fa{ista� posvetiti pa-`nju psihologijimase.

Psihoanaliza i marksizamJo{ jedna teza koja se pro-

vla~i kroz cjelinu Reichoveknjige i njegove analize jestpoku{aj nalaènja interakcijepsihoanaliti~ke i marksisti~-ke teorije, u kojoj je opet Re-ich izrazito jednostran, krut,tako da njegova temeljna pa-radigma (koja se moè veo-ma lako prepoznati konkret-no, recimo, na ~etrdeset pe-toj stranici) izgleda otprilikeovako: kapitalizam (odnosnoprivatno vlasni{tvo) dovodido nu`nosti patrijarhata (od-nosno patrijarhalnog morala,odnosno monogamnog bra-ka), {to dovodi do seksualnepotisnutosti; to kod ljudi do-vodi do borbe protiv vlastiteseksualnosti i do nu`nosti data unutarnja frustracija nala-zi svoju kompenzaciju uiskazivanju prema van, naj-~e{}e u agresivnim oblicimapona{anja. Tu se, naravno,uvodi autoritet oca, uvode seone kategorije koje nagla{avai Fromm, koje kasnije ekspli-cira frankfurtska {kola, akoje su dovele do koncepcijeautoritarne strukture li~no-sti, do ~uvenog kapitalnogdjela Authoritarian Persona-lity. Tako|er je interesantnoda je Reich u svojim analiza-ma ukazao i na neke aspekteporodice koje, nakon pedese-

tak godina, neki autori uzi-maju kao temelj za tzv. an-tropolo{ko-kulturni pristupfenomenu autoritarnosti igovore upravo o tome kakopojedini tipovi odnosa u po-rodici � a ti odnosi su prijesvega odnos prema ocu i od-nos prema nasljedstvu �definiraju ~etiri klju~na mo-dela koji su temelj odre|enihdominantnih politi~kih ori-jentacija. U svakom slu~aju,jedan model koji je karakte-risti~an za srednju Europu,u koju i Hrvatska èli da u|e� i gdje, usput re~eno, tiautori osamdesetih godinaHrvatsku i stavljaju, za razli-ku od Srbije koju stavljaju ujedan drugi model � jestmodel u kojem upravo auto-ritarna struktura li~nosti do-lazi do izraàja. To su oneanalize koje poku{avaju na}iodgovor na pitanje o tomezbog ~ega niste imali antise-mitizma u fa{isti~kim pored-cima u Latinskoj Americi,Italiji i drugdje.

Asocijacije na suvreme-nost

U Reichovoj knjizi dolazido izraàja � ne jednozna~-no izre~eno nego vi{e impli-cite � neracionalnost mase,neracionalnost ljudi obuhva-}enih jednom velikom ide-jom (koliko god ona bila de-struktivna), socijalnim po-kretom u situaciji krize kadagola argumentacija prestajefunkcionirati. Kada sam nai-{ao na to mjesto, moje prveasocijacije bile su � da ipakuvedemo i neku asocijacijuna suvremenost � otprilikeovakve: imate Hitlera i Go-ebbelsa onakve kakvi jesu(poznate scene iz dokumen-tarnih filmova) koji potpunouspaljeni govore o nad~ovje-ku, arijevcu, visokom, sna`-nom, plavom, lijepom mu{-karcu. Masa je zaslijepljena,ona ne vidi kontradikciju iz-me|u, objektivno re~eno �mada nikada nisam bio zain-teresiran za mu{ku ljepotu� karikature mu{ke ljepoteHitlera i Goebbelsa, i onogarijevskog plavog mladi}aovjekovje~enog na plakati-ma, u filmovima i statuama.Kada mi se nadala ta asocija-cija, sljede}a asocijacija bilaje: a {to se de{ava ovdje?Na{ po{tovani predsjednikgovori o oficirskoj djeci, dje-ci iz mje{ovitih brakova initko od dragih Hrvatica iHrvata ne reagira na ~injeni-cu da se radi o ~ovjeku kojije bio oficir, ~ija su djeca ofi-cirska djeca, ~iji su unucidjeca iz mje{ovita braka.Drugim rije~ima, vo|a ilionaj koji dolazi na ~elo mase,pripadnik pokreta, pripadnikzajednice samim tim je izu-zet od takvog oblika kriti~-kog preispitivanja. Nemoj-mo biti grubi samo premana{em predsjedniku, uzmi-mo recimo neke ljude izSDP-a koji danas govorekako je to stranka u kojojvi{e nema bolj{evika, u kojojvi{e nema komunjara, kakosu to novi ljudi koji nikadanisu bili u stranci, i to mrtvohladni govore ljudi koji su

~itav svoj radni vijek provelikao profesionalni funkciona-ri te odiozne strana~kestrukture. @elim naglasitikako je Reich s puno uvidaupravo u psihologiju mase, utu zaslijepljenost i nekriti~-nost, ukazao na jedan od ele-menata o kojima svatko tkose bavi odre|enim politi~-kim radom, koji èli omaso-viti svoj politi~ki pokret,mora voditi ra~una.

Nadalje, interesantni sunjegovi uvidi � opet na lini-ji te zaslijepljenosti � odvjema razli~itim sferamapoliti~kog reagiranja, gdje jeopet bilo neposrednih asoci-jacija na Hrvatsku danas.Uzmimo, recimo, pokretanjeproblematike poba~aja. Svaistraìvanja pokazuju da 70-80 % hrvatske javnosti zago-vara pro choice soluciju. Aopet svi na neki na~in polazi-mo sa stajali{ta da }e onajtko se bude zalagao za zabra-nu poba~aja izgubiti izbore.Reich je upravo na primjerunacisti~ke partije pokazaokako to nije to~no, i kako suupravo njema~ke ène bileizrazito za slobodu izbora, uono isto vrijeme kada se go-vorilo o tome kako Njema~-koj trebaju njema~ke majkekoje }e ra|ati drage Nijem-ce, koji }e osigurati njema~-ku supremaciju.

»Opijum«, ideja i pokret

I napokon, interesantanje, pogotovo iz dana{njegiskustva ove na{e suvremeneHrvatske, njegov obra~un sreligijom. Tu nema nika-kvog koketiranja, ve} isklju-~ivo borbeni ateisti~ki stav.Religija je doslovce u njego-voj interpretaciji opijum zanarod {to vr{i cementiranjepatrijarhalne moralnosti kojaje pretpostavka odrànja gra-|anskog, kapitalisti~kogdru{tva, dru{tva privatnogvlasni{tva. Sve u svemu,knjiga Wilhelma Reicha Ma-sovna psihologija fa{izma nesamo da nam daje uvid uzbivanja jednoga vremena,nego nam daje uvid i u na~inrazmi{ljanja jednoga vreme-na, u predanost ljudi jednojideji i jednom pokretu. Za-vr{it }u s tim da su prve `r-tve ~istki provedenih u naci-sti~koj Njema~koj, nakondolaska Hitlera na vlast, biliupravo sljedbenici ideje Wil-helma Reicha, i to prije sve-ga u podru~ju pedagogije.Mo`da nije poznato da sumnogi od njih, preko Austri-je, za vrijeme Drugoga svjet-skog rata na{li svoje uto~i{teu Zagrebu. Dopustite mi imalo osobnog iskustva: od1941. do 1944. godine svedotle dok Ana Maria Wolf,Njemica, protestantkinja,sljedbenica ideje WilhelmaReicha nije odvedena napredstavu Male Floramy u Ja-senovac, ja sam bio njezin{ti}enik. Z

Uvidi izaslijepljenosti

Wilhelm Reichbeskompro-misno u svakojtezi, pristupaanalizinjema~kogdru{tva togavremena. Usvemu tome onje, kao i svatkotko takopristupa,jednostran


Zami{ljaji i predstavljanja pro-stornih intervencija naMaruli}evu trgu prenose se, me-|utim, tek rije~ima iflomasterom

Fedor Kritovac

Doga|aji i rasprave o rekonstrukcija-ma gradskog sredi{ta imaju svojemijene, uspone i padove. Rekon-

strukcije zagreba~ke zelene potkove, Maruli-}eva trga posebno, mogu se, kao i ina~e,staviti izme|u zareza.

Efemerno i trivijalnoNa Trgu kralja Tomislava osvanuli su,

kao i pro{le godine, prigodni kiosci. Iza ti-piziranih tr`ni~kih pultova, koji va{arskiuokviruju tipi~nu panoramsku vizuru Za-greba, priru~no je skladi{te i odlagali{te, apovremeno se prikradaju i automobili.Parkiranje je stalno i na drugim, za to ne-predvi|enim, mjestima isto~nog, ju`nog izapadnog dijela zelene potkove. Prigodomotvaranja izlo`be Hrvatski salon 1898-1998.u Umjetni~kom paviljonu, kota~i su zaora-li duboke brazde u omek{alo tlo pred ula-znim stubama. Ionako tu ima dosta mjestaza manevriranje, osobito otkako su otpilje-na parkovna stabla.

Na ovogodi{nju promociju novog ~aso-pisa za arhitekturu i urbanizam ORIS u ka-vani i restoranu Lenuci, neki nisu mogli ot-mjeno sti}i i oti}i, a da se vozilom nisusmjetili nedaleko � preko puta Lenucija,ispod zrinjeva~kih platana. Dispozicija ga-raè ve} je niz godina zapravo osnovna na-

mjena isto~nog dijela Maùrani}eva trga.Na Maruli}evu trgu oko Hrvatskog dràv-nog arhiva odavno se, prije gradili{nih ba-gera i kamiona, rovalo u traènju parkin-ga. Egzibicije, poput one kod HNK kad jeobjesni voza~ izvodio piruete po cvjetnja-ku i travnjaku, ipak su iznimka. Oko cvjet-ne rondele na nedalekom Rooseveltovutrgu dnevna je i ve~ernja standardna scenaskateboard poligona.

Mobilne zgode po zlosretnoj zelenoj pot-kovi kulturolo{ki su i urbanolo{ki paradi-gmati~ne. No, promatrane kao rubne, be-zna~ajne i otrcane jedva da jo{ mogu do-prijeti do gradskih rubrika i zasluìti ru-tinsku zabilje`bu komunalnog redara.Djeca na igrali{tima (uz bok zgradeHAZU, iza Kola), ili penzioneri presitansu, izgleda, urbani detalj, pa se na parkov-nom obzorju, prema slici i prilici, ukazujutek dame s pudlicama ili opu{tena mlade`na stubama uokrug spomenika Maruli}u.Ni svi spomenici po sredi{tu i parkovimanisu pod budnim okom: »manequin pisse«ili ti »Pi{ko« pojavio se nakon izbivanja na

svom starom mjestu na Sva~i}evu trgu,gotovo kao travanjska {ala.

Indiferentnost i ignorancija sada{njostiili prezauzetost povije{}u i budu}no{}u

zaklanjaju uvid u svakodnevicu. Zbilja sedobro ne vidi, niti je osobito zanimljiva.Ni iz fascikla, ni iz fokusiranih i fiksiranihperspektiva koje odre|uju pravce i okvirestrukovnih stajali{ta, upozorenja, rasprava,sva|a i polemika.

Otkako je glavna, ali ne i jedina, temavrednovanja preure|ivanja zagreba~kogsredi{ta postava spomenika Marku Maru-li}u i povreda parkovno-povijesne za{ti}e-nosti njegova trga i cijele zelene potkove,nad svekolikom raznoliko{}u ovog prosto-ra prevladava sku~eni tlocrtni zor uz ne-pomi~no o~i{te sredi{nje perspektive.Zgrada Hrvatskog dràvnog arhiva i dvijefakultetske zgrade reducirane su tako naizloàk (maketu i fasade) u vitrini. O trgu itrgovima zbori se prema konvencijama isterotipima, kao na natje~ajnim sudovima,akademskim debatama, ekspertizama i is-pitima ili kao o aktima pisarnice ili pismo-hrane. Priznate ocjene i vrijednosti izve-denih gra|evina i ambijenta te slu`beni~kiparagrafi kao da dopu{taju uzmicanje odsloènosti urbanog uvida. U takvim mjeri-lima sve osim izdvojenog predmeta postajejo{ vi{e marginalno, efemerno, trivijalno.

Pogledi sa straneNa zgradu, op}enito, ne samo de se

gleda, ve} se gleda i iz nje. U vrijeme kadsu se gradile javne zgrade na Maruli}evutrgu, bilo je normalno da boravi{ne pro-storije imaju i podrumske prozore. Izzgrade Arhiva ne kro~i se u razini razize-mlja, prizor se upija postupno. Na trgu,me|utim, nema mnogo balkona i lo|a. Zastambene zgrade, u pravilu bez prizemnih

lokala, pogotovo na morfolo{ki siroma{ni-joj zapadnoj strani, nije se ra~unalo s uì-vanjem u blagotvornom zelenilu zapadnogperivoja. Zelenilo kao vrijednost stambeneparcele, inkorporirane u cjelinu trga, pri-hva}a se tek parcelacijom i izgradnjomisto~ne strane Maùrani}eva trga.

Nije li, u vrijeme kad se ti trgovi zami-{ljaju i nazivlju zapadnim perivojem, takavnaziv prvenstveno planerska anticipacija,gotovo metafora, a ne cjelovita konceptu-alno-regulatorna osnovica? Tik do zapad-nog perivoja na Osnovi Milana Lenucija iz1906. ozna~en je Gradski majur, a dana{-nja je Vodnikova tada jo{ Poljski put. Polj-ski put imao je po svojoj naravi svojevrsnikontinuitet. Pje{a~ka kratica koja leèrnovijuga sjeverozapadno prema ulazu Arhivasvjedo~i o negda uùrbanom i gustomhodu prema Sveu~ili{noj knji`nici. Tajput (kako li ga nazvati nego poljskim?), ni-kada nije planerski i komunalno priznat.Pravokutno rje{enje bilo koje varijante po-stave Maruli}eva spomenika previdjet }e izatrti ovaj povijesni trag.

O perivojnom se zelenilu na Maruli}e-vu trgu pri~a neodre|eno i op}enito kao ozelenom parteru, travnjaku, tratini, cvjet-njaku, parkovnoj zelenoj povr{ini, pa i le-dini. Hortikulturnih, odnosno vrtno pej-sa`nih rje{enja bilo je, kako svjedo~e i sta-re fotografije i razglednice, svakojakih. Onjima jo{ nije bilo ni spomena. Pro|e li sekroz fasade, obi|e interijere i pogleda uunutra{njost svih javnih zgrada na trgu,na}i }e se sumorna unutra{nja dvori{ta.Ima li tu stabla � samoniklo je. Za lipu,javor, kesten ili berlinsku topolu ionako nebi bilo mjesta. Tema zelenog pacia u javnimgra|evinama osnaìt }e arhitektonski i ur-banisti~ki tek pedesetih godina. U vrijemerje{enja, razgovora i odluka o izvedbamadonjogradskih perivoja, krajem pro{log ina po~etku ovog stolje}a, jo{ se ne primje-}uju poticaji knjige Camilla Sittea Der Sta-edtebau nach seinen kuenstlerischen Grundsaet-zen (1889). Sittea su zanimali i, dana{njimrje~nikom re~eno, ekolo{ki aspekti zelenilate je razlikovao »sanitarno« i »dekorativno«zelenilo, polemiziraju}i o ure|enju grado-va alejama i parkovima.

Ako se zelena potkova promatra kao pro-ètost prostorno-gradbenog osmi{ljenimzelenilom, njezino }e razumijevanje obu-hvatiti i dvori{ta, i vrtove obli`njih bloko-va, penja~ice po fasadama, ukrasno zeleni-lo na prozorima. I atrij, na primjer, u zgra-di Muzeja za umjetnost i obrt (odnosnozgradi Obrtne {kole), makar proturje~i au-tenti~nosti, bio bi element urbanog zeleni-la sredi{ta Zagreba.

Percepcija i prezentacijaZeleni val otplavio je zelenu potkovu. Au-

tomobilski protok odredio je zna~ajke per-cepcije. Kad su prije dvije godine na sje-vernoj strani Maruli}eva trga, uz rub ce-ste, u drvoredu, nesimetri~no postavljena~etiri city light reklamna elementa, oni supromijenili dimenzije percipiranja i ambi-jentalnog doìvljaja.

Superrealisti~ne kompjutorske 3-D ianimacijske simulacije prostornih rje{enjai objekata vi{e nisu senzacija. Zami{ljaji i

predstavljanja prostornih intervencija naMaruli}evu trgu prenose se, me|utim, tekrije~ima i flomasterom. Kompjutorske si-mulacije nisu zatrebale ni za promociju ujavnosti. Umjesto atraktivne prezentacijebudu}e realizacije nabijena je neuglednagradili{na plo~a s nejasnim informacijama.Gradili{te, bilo kako da }e gradnja zavr{i-ti, doista je ispod razine.

Dok se gradila, novu se zgradu NSKdobro predstavilo. To je bio primjer pri-stojnog opho|enja i prema objektu i pre-ma javnosti. U prezentaciji budu}ih zda-nja ne moè se mnogo o~ekivati o njihovukontekstu. Uz novu NSK, koja se vi{eputa spominje ba{ kao »pravo« mjesto zasmje{taj natje~ajem izabranog spomenikaMaruli}u, izbjeglo se naslutiti vi{eslojnuprazninu koja je okruùje. Pridruìvanjespomenika okru`ju zgrade NSK hvata seistih koordinata simboli~ke simplifikacijekao i smje{tanje spomenika na prostor skojim ga povezuje samo ime.

Smje{tanje spomenika obi~no je pro-turje~no. S jedne strane ~in postave uzimase kona~nim, pogotovo ako tehnologija i

cijena tome daju svoju teìnu, a s drugesmje{tanje se iscrpljuje ve} u proceduriodluke i sve~anog ~ina otkrivanja. Za sve-~anost ~ina nije presudan fizi~ki prostorpostave i kasniji tijek vremena. Stari ku}nibrojevi i natpisi (osim glavnih) mogu ~ak iostati, a briga za ure|ivanje prostora ne}eovisiti o zna~aju naziva.

Jednokratne i privremene postave,osim ako nisu promovirane kao originalneinstalacije, makar bile inovativno i urbanozanimljive � kao {to je bila »gradnja pira-mide« od ambala`nih kutija za pivo natrgu Francuske Republike u oùjku 1999.� »struku« mnogo ne zanimaju. Interven-cije Edite Schubert na Cvjetnom trgu iSlavena Tolja u Pro{irenim medijima sdruge su pak strane shva}anja i doìvljava-nja prostora od konvencionalnih obuzeto-sti prostorima grada.

Zaka{njela javnostPregledni su ve} glavni naglasci raspra-

ve: sudionici (natjecatelji, nagra|eni, suci,upravna tijela, kriti~ari, udruge, mediji,gra|ani itd.), aspekti, stajali{ta, argumenti,prijedlozi, postupci, autoriteti, disciplinar-na i univerzalna kompetencija struke,kom-petencija unutar struke i struka, homoge-nost struke, vrednovanje skulpturalnog iarhitektonskog rje{enja i izvedbe, ovlasti imjerodavnosti, legalnosti i legitimnostiodluka i postupaka. Reakciji stru~ne jav-nosti predbacivalo se da je zaka{njela. Ne-to~ne su tvrdnje razotkrivene. S argumen-tima je teè, budu}i se oni naslanjaju nauvjerenja, mo} i vlast. Javnost je, me|u-tim, ostavljena po strani. Stanari Maruli-}eva trga i drugi gra|ani mogli su usputne{to ukratko izjaviti za televiziju, radio ilinovine. Tko je htio, eto, mogao je pogle-dati izlo`bu natje~ajnih radova. Zar izlo`-ba o natje~ajnim radovima zamjenjuje jav-ne uvide i rasprave o prostornim planovi-ma i prostornim intervencijama? Formal-ni i neformalni uvidi te rasprave o pro-stornim zbivanjima u gradu prilike su zarazgovor i suradnju u svim uzornim sredi-nama.

Urbana drama Donjeg grada, knjiga staradeset godina (me|u njezinim autorima sui uvaène osobe koje su intrinzi~no i podu`nosti stalno ili povremeno zaokupljenegradom Zagrebom: Slavko Daki} i IvanRogi}), bavila se »urbanolo{kom identifi-kacijom Donjeg grada«, planom i osnov-nim zna~enjskim odrednicama grada, patako i donjogradskim trgovima slijedomankete sprovedene me|u gra|anima. Za-nimljivo bi bilo danas saznati ne{to sli~no,pogotovo usporedivo. A uz ideju garaìra-nja dijela zelene potkove bilo bi poticajno ra-zumjeti Rogi}evu hipotezu o »tercijarnojidentifikaciji sredi{ta« iz njegove knjigeTko je Zagreb (1997).

Nekoliko subotnjih prijepodnevnih su-sreta i ophodnji na spornom dijelu Maru-li}eva trga, {to ih je pripremio i sazvao»dobri duh Marka Maruli}a«, duhovito ividovito nadilazi izazove, napetosti, stupi-ce i prijepore ograni~enog prostora du-hovnog i fizi~kog kretanja. Da je dosada{-nji Maruli}ev trg s pogledom na zgraduArhiva iz smjera spomenika ve} uvr{ten uiskoristivu memoriju grada svjedo~i i na-slovnica Programa priredaba za travanj:prvom su planu rascvjetale ruè. Z

Zelenilo za javnost


Zeleni val otplavio je zelenu potkovu.Automobilski protok odredio je zna~ajke percepcije

Zar izlo`ba o natje~ajnim radovima zamjenjuje javneuvide i rasprave o prostornim planovima i prostornim

intervencijama?

Fedo

r Kr

itova

c


Izlo`ba mora biti urbani~in. Ona treba biti prostorkroz koji se u|e u nekodrugo vrijeme, drugukulturu. Toga kod nasnedostaje

Branka Stipan~i}

UModernoj galeriji u Lju-bljani do sredine oùjkabila je otvorena izlo`ba

slovenske avangarde TANK!.Izlo`ba je privukla me|unarodnupubliku, a tome je svakako prido-nio njezin izuzetno osmi{ljen iatraktivan postav koji potpisujeNovi kolektivizam. ^lanovi su No-vog kolektivizma (NK) DejanKnez (1961), Miran Mohar(1958), Darko Pokorn (1957) iRoman Uranjek (1961). Novi ko-lektivizam osnovan je 1983. godi-ne u Ljubljani, a grupa je dio {ireorganizacije Neue slowenischeKunst (NSK) i bavi se grafi~kimoblikovanjem. Razgovor s Mira-nom Moharom, Romanom Ura-njekom i Darkom Pokornomosim u TANK-u! pro{iren je natemu dizajna i drugih izlo`bi kojeje Novi kolektivizam posljednjihgodina postavio, a o ~emu semoè vi{e saznati iz knjige Obli-kovanje: Novi kolektivizam koja jeupravo iza{la u izdanju ljubljan-ske Zalo`be NSK � Info centar, tena izlo`bi NK 99 otvorenoj 19.oùjka u ljubljanskoj Modernojgaleriji.

Na izlo`bi TANK! predstavljenasu razli~ita podru~ja umjetnosti: odvizualnih umjetnosti do teatra, mu-zike, fotografije, literature iarhitekture. S druge strane, malo jeoriginalnih djela ostalo iz razdobljaslovenske avangarde dvadesetih godi-na. Kako ste rje{avali taj problem?

� Mohar: Kada smo dobilimaterijal, vidjeli smo da ga jevrlo malo. Radovi iz vremenaavangarde, koji su kao i drugdjebili mitizirani, bili su na malimpapirima... bile su to ideje, skiceza projekte... înilo nam se va`-nim da prikaèmo kontekst u ko-jem se ta povijesna avangardazbivala, kako su na nju reagirali,kakav je imala odjek. Zbog togasmo se odlu~ili da artefakte avan-garde uklju~imo u, rekao bih, ~a-sopis u prostoru koji je izloènimradovima dao vremenski kon-tekst. Uzeli smo tekstove iz onogvremena: manifeste, tekstove kojisu napadali avangardu ili nekedruge reakcije i izloìli ih. Radilose o problemu postavljanja povi-jesne izlo`be. Nama su se otvara-la pitanja: kako prevladati aka-demsku razinu suhoga komenta-ra u kojem su stvari poredane uvremenskom nizu? Kako gledate-lja uvu}i u doga|aje tog doba dabi mogao iz te perspektive shvati-ti vrijednost rada?

� Uranjek: Budu}i da znamoda tekst izloèn na zidu predstav-lja gustu mreù znakova i da sete{ko ~ita, mi smo ispod nekih re-~enica stavili ùtu boju. Na tajsmo na~in olak{ali njegovu per-cepciju, {to i kako brzo pro~itati.S obzirom da za izlo`bu nismomogli dobiti na posudbu djela izBeograda, da je bilo vrlo malo

originala, a i one koje smo dobilimalih su dimenzija � kako kaèmoj prijatelj Miran: Sva avangar-da stane na metar i pol � to je bio

na~in da radove koji nedostajuuve}amo, kao u novinama.Umjetnici su se tada izraàvalikroz medije, a ne samo kroz arte-fakte i zbog toga moèmo o avan-gardi vi{e saznati nego gledaju}isamo originale. Umjetnici su bilibez novaca, radili su male stvari,kolaè...

Mnogi tekstovi reproducirani suiz ~asopisa dvadesetih godina, kao {tosu: Svetokret, Zenit, Sturm, Tri-je labodje, Rde~i pilot, Novioder... a bilo je tekstova koji su na-padali ili afirmativno pisali oavangardi. Tako|er ima tekstova sa-mih avangardista u kojima su jednidruge napadali.

� Uranjek: êsto je tako u ì-votu. Evo, jedan primjer: ured-ni{tvo Rde~eg pilota ispri~ava se~itateljima jer objavljuje pjesnikakoji se zove Schwiters. Oni znajuda on nije ba{ ne{to, ali, jer je da-daist, uvrstili su ga u ~asopis.Vidi se ta nesigurnost, iako jeSchwiters iz dana{nje perspekti-ve jedan od najve}ih umjetnikatoga smjera.

� Mohar: Najvi{e je tekstovakoji su negativni ili se rugaju,ima i nekoliko tekstova kojeumjetnici pi{u jedni o drugima,koji su pozitivni, ali i onih u koji-ma se kritiziraju. Tom izlo`bomsmo pokazali da napadi na avan-gardu nisu dolazili samo od poli-ti~ke desnice nego i od liberalnestrane. To je interesantno, isto jekao i sada.

� Uranjek: Avgust êrnigojje Sre~ka Kosovela na njegovugrobu nazivao svojim neprijate-ljem. To je ìvost jednog vreme-na. Sve ostalo je mit. Mi smohtjeli u}i u doba kada se to doga-|alo.

Tapete na ziduIzlo`ba po~inje kronologijom do-

ga|anja povijesne avangarde uSloveniji, pa Novomestnim prolje-}em, dio se odnosi na slikarstvo,kazali{ni dizajn, arhitekturu, foto-grafiju, filmovi se prikazuju uKinu, ~asopisi se ~itaju u îtaonici,a muzika slu{a u Slu{aonici... Kakoste zamislili cijelu tu konstrukciju?

� Mohar: Izlo`ba je nastajalau suradnji s kustosima Bredom

Ilich Klan~nik i Igorom Zabe-lom. Nije tu bilo klasi~ne podjelekao kad kustosi naprave izbormaterijala, a mi zatim postavimoizlo`bu. Radili smo kao tim. Kro-nolo{ku liniju i liniju sklopovanapravili su kustosi. Mi smopredloìli da izlo`ba bude inte-raktivna. Zbog toga smo napravi-li îtaonicu, Slu{aonicu, Kino.

Kako je tekao proces samog radana izlo`bi?

� Pokorn: Sastajali smo se skustosima, razgovarali o izlo`bi imaterijalu. Iznijeli smo na{u ide-ju kako bi postavili izlo`bu i pre-ma njoj se materijal po~eo priku-pljati i slagati. To je bio dugiproces u kojem se ve} vidjelokako }e izlo`ba izgledati, a dola-zilo se stalno do novih ideja o po-stavi izlo`be.

� Uranjek: Mislim da je kva-liteta Novog kolektivizma ba{ utome {to nitko ne vjeruje u ideal-nu viziju svoje percepcije, negouvijek nadopunjavamo jedandrugoga. U jednom momentu tose pro{iri i na suradnike.

� Mohar: Kada postavljamoizlo`be, ne mislimo da moramonapraviti svoje instalacije. Namaje va`na informativna logika, iakoupotrebljavamo svoj jezik i meto-dologiju u prikazivanju povijesti.

Kako ste tehni~ki rije{ili projekci-ju novinskih tekstova na tapete?

� Pokorn: To je digitalni ti-sak. Sve treba programirati kom-pjutorski, unaprijed je trebaloznati kakve }e biti veli~ine slike,kakva slova, me|usobni odnosi...Radi se kao {to se radi katalog,samo {to se sve to uve}a i ispi{elaserskim printerom u boji na ta-petni papir {irine 120 cm. Zatimse to lijepi na zid kao tapete po-

~etkom stolje}a. Pri tom je pro-blem u tome {to se izlo`ba nemoè seliti.

Moè se printati jo{ jedanput...� Uranjek: To se naravno

moè.� Pokorn: Radili smo korek-

ture kao {to se radi u novinama.Dobili smo ispise stranica i u njihukomponirali originale.

� Mohar: Kada smo ve} ima-li tapete, zalijepili smo ih na zid iu tekst postavili jedan originalnirad. Kada je to vidio kustos izlo`-be, Igor Zabel rekao je kako je todobro isprintano. Mi smo rekliIgoru da je to originalna slika,samo {to nema okvir. Bilo bi dobroda joj se stavi okvir, rekao je Zabel,ina~e }e izgledati kao reprodukcija.

A novinske ~lanke ste skenirali...� Uranjek: Da, imali smo

ideju da tipografijom pokaèmovrijeme. To je dalo karakterizlo`bi.

Tipografija tih avangardnih ~aso-pisa Tanka, Zenita, Sturma...poznata je. Koliko se razlikuje od ti-pografije dnevnih novina izdvadesetih godina?

� Mohar: Mi smo uzimalitekstove iz svih novina. Kada suto bili tekstovi kritika, tada je ti-pografija bila obi~na, kada su bilitekstovi i manifesti u avangardi-sti~kim ~asopisima, tada su bilipa`ljivije dizajnirani. Nekolikoputa kada su se u biv{oj Jugosla-viji prire|ivale izlo`be avangardedizajnirali su se katalozi u duhuavangarde. Zna~i, katalozi u koji-ma se koristila tipografija nalikkonstruktivisti~koj ili supremati-sti~koj. Nama to nije bilo intere-santno. Mi smo tipografiju togadoba shvatili i koristili za izlo`bukao dokument i radili smo ~asopiskao da iz povijesti ponovno sa-stavljamo jednu sliku. Taj ~asopisimao je realnu i simboli~ku funk-ciju. Sastavljali smo sliku novinai u nju smo uklju~ivali ono {to jebilo iz Sturma, Zenita, Rde~eg pilo-ta i ostalih ~asopisa onakvo kakvoje bilo onda. Ni{ta nismo mije-njali.

� Uranjek: Recimo, jedna na-slovna stranica revije TANK! jeu formatu A4, mala, ali fascinan-tne dizajnerske kvalitete. Kad seuve}a i kada se vidi na zidu,shva}a se njezina kvaliteta, odnosslova, boja, njezina likovnost.Umjetnici toga doba izraàvali suse putem revija. To je umjetni~kirad potpuno ravnopravan dru-gim radovima.

@uti tisakNadnaslovi koji se nalaze u vijen-

cu izlo`bene dvorane uzeti su iztekstova kojima je êrnigoj opremiosvoju izlo`bu 1924. godine i pravosu otkri}e. Ti su zapisi prona|eni uostav{tini fotografa Frana Vesela zavrijeme pripremanja njegove izlo`be.On je biljeìo postave pojedinih slo-venskih izlo`bi. Na koji na~in ste vito iskoristili, {to ste od toga izabrali?

� Mohar: Izabrali smo onekoji su nam se ~inili najboljima.Slogani su dobri kada odgovarajuvremenu. Mi smo izdvojili nekekao: Slika je danas smije{na, jer seto nekako podudara s na{im vre-menom. Na ve}ini izloàba su-vremene umjetnosti slika je smi-je{na, slike nema. Zatim, tu subili slogani: Slika neka visi u pala~i� umjetnik neka bude gladan. Bilonam je va`no slogane ra{iriti pogaleriji, i na autobusu TANK,koji kao propagandni objekt ispi-san êrnigojevim sloganima pre-vozi putnike za cijelo vrijeme tra-janja izlo`be. Drugo je kada seslogani ispi{u na papiru, a drugokada se postave u prostor.

Kako ste zamislili katalog?

� Uranjek: [to se ti~e katalo-ga, bili smo uvjereni da kada biga danas radili onda{nji avangar-disti, oni ne bi izabrali akadem-sku formu knjige s tvrdim korica-ma, nego ne{to nalik na ùti ti-sak. Katalog je napravljen u tomduhu sa sloganima, sa èljom zaefektom, za {okiranjem malogra-|anske publike. Koncipiran jekao sedam brojeva novina koje sena kraju uvezuju kao godi{te. Za-mi{ljen je kao posebna cjelinakoja ne obuhva}a samo dobaizlo`be, zna~i dvadesete i tridese-te godine ovog stolje}a, ne samopovijesnu avangardu, ve} i GrupuOHO i retroavangardu. Mi smopo{li od ideje da je sva umjetnostumjetnost interpretacije. Svaumjetnost o kojoj mi danas govo-rimo je interpretacija jednogpro{log doba. Zbog toga je napo~etku svakog broja tekst jed-nog kustosa, njegova interpreta-cija {to je to avangarda. Po{tivalismo kako na{e doba interpretiraavangardu.

� Mohar: Za svaki pojedinisklop napravljen je pojedini broj:za arhitekturu, za fotografiju, no-vome{ko prolje}e, za retroavangar-du... Urednici kataloga su IgorZabel i Breda Ilich Klan~nik, ami smo neke ideje predlagali idodavali detalje koji bi mogli bitiinteresantni i koji su vi{e odgova-rali duhu novina. O pojedinimtemama pisali su stru~njaci.

� Uranjek: Budu}i da smona{u ideju za katalog temeljili naideji ùtog tiska, za svakog smoumjetnika dali izraditi njegov ho-roskop. Tu su i rebusi i anagramikakvih ima u novinama, zatimMarinettijevi kulinarski recepti,potom se pi{e o filmovima, kao{to se danas u novinama pi{e oKasandri.

� Mohar: Radi se o filmovi-ma koji su napravljeni posljed-njih godina u Sloveniji, a imali suvezu s avangardom, zna~i ne fil-movi iz vremena avangarde, ve}filmovi kao Splav Meduze i sli~no.Rije~ je o tri, ~etiri filma koji sena izlo`bi pokazuju u Kinu. Unovinama su oni najavljeni u ru-brici: danas u kinu. Tu su i karika-ture u kojima su junaci protago-nisti povijesne avangarde kojesmo naru~ili od poznatog sloven-skog karikaturista pod pseudoni-mom TBC.

� Uranjek: U novinama sujo{ i izreke uzete iz razli~itihizvora, kao ona êrnigojeva poBabi~evu pri~anju: Tko ne razu-mije konstruktivizam, taj je degene-riran i sifiliti~an sve}enik ili, tako-|er êrnigojevu: Nema umjetnosti,ili, primjerice: Napredak mehanikezna~i podjelu vlasni{tva. Na tajsmo na~in èljeli dobiti karakternovina.

Vi ste dizajnirali sve, od izlo`be,pozivnice, kataloga do autobusa?

� Uranjek: Mi smo odlu~iliistaknuti jednog umjetnika u po-jedinoj situaciji. Ove je godinestota godi{njica ro|enja Avgustaêrnigoja i mi smo ~itav gornjivijenac izlo`bene dvorane ispisalisloganima s njegove izlo`be. Ta-ko|er smo gradski autobus opre-mili samo njegovim radovima.Ruska je avangarda na vlakovimaispisivala parole. Umjetnost jetada napustila {tafelajnu sliku iu{la u ambijentalno iskustvo mo-dernog ~ovjeka. Uzeli smo zatoêrnigojeve radove, jer je to uduhu i njegova rada.

Kako ste se odlu~ili za mortadeluna pozivnici?

� Uranjek: Na pozivnici jeSre~ko Kosovel. Uzeli smo nje-govu pjesmu Ja sam crvena raketa istavili je na fotografiju mortade-le, jer svaki ~ovjek u ìvotu èli

Govore: Novi kolektivisti (Dejan Knez, Miran Mohar,Darko Pokorn, Roman Uranjek)

Raketom na mortadelu

Novi kolektivizam: Dejan Knez, Miran Mohar, Darko Pokorn, Roman Uranjek

imati drugi identitet. U ovomprimjeru mortadela èli biti ra-keta.

� Mohar: S druge strane,mortadela je tipi~no primorskojelo, a Kosovel je bio iz toga pro-stora. Tako|er, blasfemi~no jestaviti poeziju na mortadelu, a toje bilo u duhu njegova doba.Mortadela je bila ne{to najbanal-nije {to smo mogli izabrati.

U~itelj SpielbergKako se vi, kao Novi kolektivi-

zam, vidite u odnosu na avangardu?� Uranjek: Povijesna avan-

garda za nas je herojsko dobaumjetnosti. Za mene je umjetnostzanimljiva ako je druga~ija. Pri-mjerice, na koncu dvadesetog sto-lje}a umjetnost se temelji na su-bjektivizmu, a na{a je umjetnostdruga~ija, jer se temelji na kolek-tivizmu. To su bili po~eci koje vi-dim u avangardnim tokovimaEurope toga doba, u Bauhausu...pa mi je to bilo apsolutno intere-santno.

Kada ste po~eli postavljati izlo-`be?

� Uranjek: Godine 1980.osnovana je grupa Leibach, 1983.kazali{na grupa Scipion Nasice, li-kovna grupa IRWIN i Novi kolek-tivizam. Kako smo svi prijatelji iintenzivno smo razgovarali o sa-moj umjetnosti, iste godine smose dogovorili da stvorimo grupukoja bi bila krovna grupa za sve.To je bila Neue slowenische Kunst.

Prvu izlo`bu postavili smo uLipici na Krasu. Bio je to stalnipostav kolekcije Avgusta êrni-goja 1988. Me|utim, sve je to ve}bilo prisutno i ranije unutar gru-pe IRWIN. Kada smo postavljaliizlo`be IRWIN-a, mi smo radilipojedina~ne slike, ali kako smo nazidu od slika uvijek pravili kom-poziciju, govorili smo da je cijelizid jedna slika. Ve} smo tada raz-mi{ljali o cjelini, o izlo`bi kao ojednoj slici.

� Mohar: Za{to NK moè ra-diti tako kompleksne izlo`be po-vezuju}i razli~ite medije? Upravozbog toga {to se iskustvo ~lanovaproteè od muzike Leibacha, likov-nosti IRWIN-a do kazali{ta. Mizajedno znamo vi{e nego svakisam i moèmo sintetizirati na{eznanje.

Poslije postave u Muzeju êrni-goj radili ste na Modernu galeriju uLjubljani izlo`be Slovena~ke Ate-ne, Maksim Sedej, Lojze Dolinar,Body and the East, ali ste isto takoradili i za druge muzeje primjerice zaMestni muzej Potres u Ljubljani,za Celjski muzej, u suradnji sa @elj-kom Kipkeom, Gra|anstvo uprovinciji...

� Mohar: Radili smo tako|eri za NSK postave kao {to su: NSKdràva Berlin i NSK dràva Saraje-vo. To nisu bili postavi izloàba,ve} {iri projekti.

Koja je bila koncepcija postavaizlo`be Lojze Dolinara?

� Uranjek: Spielberg! Naj-zna~ajnijim kod Spielberga ~inimi se to {to je on shvatio da segledatelj tijekom vremena nau~iogledati i vi{e nije potrebno jednuakciju prikazivati pola sata, ve} seto moè re}i kra}e u pet, desetminuta. Otprilike je to koncepcijaizlo`be: nije potreban klasi~ni po-stav gdje }e gledatelj hodati odkipa do kipa, ve} }e jednim po-gledom sagledati cijelinu. A istotako, htjeli smo naglasiti materijalskulptura tako {to smo sve zidoveobojili u tamnosivu boju, a djelaosvijetlili.

� Mohar: Dolinar je radiojavnu plastiku: reljefe i spomeni-ke, a to je te{ko bilo prikazati naizlo`bi. Kada se to sve prikazuje

fotografijama, to ba{ nije intere-santno. Mi smo zbog toga odlu~i-li skulpture na izlo`bi postavitikao na Forumu Romanumu, a nazid projicirati film koji pokazujenjegova djela u eksterijeru. Kadagledalac stoji u galeriji, u prvomplanu vidi skulpture, a u perspek-tivi skulpture koje su postavljenevani. Na taj smo na~in eksterijeruklju~ili u interijer. Film smosnimali sluè}i se kranom, snima-ju}i skulpture jednostavno s vi{estrana. Prethodno smo napisaliknjigu snimanja, na{li reìsera ionda smo montirali. U ovoj izlo`-bi prisutna je ista logika: bitiunutra, sli~no kao na izlo`bi Po-

tres u Ljubljani. Gledatelj se nalazina trgu sa skulpturama i kroz njihvidi druge skulpture, ali i pokretneskulpture tj. ljude koji se kre}u poizlo`bi.

Meni se ~inilo da je koncepcija fil-ma takva da se skulpturama èljeladati monumentalnost...

� Mohar: To~no. Dolinarovrad je poznat, jer je mnogo njego-vih radova u Muzeju, ali u ovompostavu ljudi su ga mogli vidjetina nov na~in.

Izlo`ba Potres u Ljubljani rea-lizirana je dijaprojekcijama...

� Uranjek: Kada smo s kusto-sima Mestnog muzeja Ljubljanazapo~eli razgovore o izlo`bi natemu potresa i kada smo vidjelimaterijal koji bi trebao biti izlo-èn, a to su bili mali predmeti, fo-tografije koje su pokazivale {to setada desilo, kakva su bila o{te}e-nja, {to se tada nosilo..., znali smoda te male stvari treba uve}ati dabi se osjetila prisutnost toga ma-terijala. Odlu~ili smo sve to po-mo}u medija uve}ati i prenijetina zid. Mislili smo da je dosadnohodati od jednog do drugog pred-meta, stoga smo diktirali pogledtako {to su se sve vrijeme izmje-njivali prizori iz dvadeset ~etiridijaprojektora koji su bili fiksira-ni na stub u sredini dvorane i po-vezani kompjutorom. To se dobamoglo doìvjeti vrlo brzo posred-stvom projekcija razli~itih stvari isituacija iz onog doba, a ne samoiz feti{ predmeta koji se gledaju uoriginalu.

King Kong i jaje� Mohar: Postaviti izlo`bu

potresa, ve} je samo po sebi para-doks. Kako prikazati potres kojitraje dvije minute? A njega za-pravo nema, potres je samo rela-cija izme|u stvari. [to prikazati?Jedini znak potresa bila su deblakojima su ku}e bile poduprte. î-nilo nam se da potres nije materi-jalan i da ga ne moèmo predsta-viti materijalnim sredstvima.Dramaturgijom projekcije, muzi-kom, zvu~nim efektima smo si-mulirali potres. Zapravo smo izizlo`be napravili dvadesetminut-nu predstavu koja se ponavljala.

� Uranjek: U povodu teizlo`be napravili smo jedan dobroprodavani artikl. Potres se zbiooko Uskrsa pa smo zato napravilimultipl s tvrdo kuhanim jajetomna kojem je bio {tambilj Potres uLjubljani � King Kong. Za leitmo-tiv izlo`be uzeli smo King Kongakao prirodnu silu. Jaje smo zapa-kirali u kutiju sa suhom travom.Bio je to jedan od najprodavani-jih artikala, tako da su ga moralinekoliko puta ponoviti.

� Mohar: Ako bi se reklo dase izlo`ba TANK! radila kao ~aso-pis, ova se radila kao film. Zapra-vo, bila je to predstava s natpisi-ma, slikama, muzikom... Kada bi

Tako se, na primjer, rad Aleksan-dra Ili~a sastoji od dvije dijapro-jekcije na kojima je dokumentira-na {etnja troje umjetnika priro-dom. Postavili smo projekciju sobiju strana vrata u namjeri daistaknemo unutra{nju logikurada. Gledatelj prolazi, {eta se iz-me|u projiciranih slajdova.

� Mohar: Kako prikazati bodyart, ne{to {to je bilo ìvo, a sad jena fotografijama i na videu? Toje problem koji se bolje ili goremoè rije{iti, ali ostaje. Osimtoga, tu je pitanje da li uklju~itifeti{e toga doba? Neki umjetniciiz performancea naprave djela.Trebalo je {to vi{e oìvjeti todoba, ali ne tako da damo svojuinterpretaciju tu|eg rada. Bila jeto izlo`ba pri kojoj smo mi naj-manje intervenirali svojim jezi-kom.

� Uranjek: A kao izlo`ba bilaje to jedna od najzna~ajnijih kojesmo radili. Prva izlo`ba u kojojIstok govori o Istoku. Zbog togasmo htjeli da predstavljanje budeskromno, da okviri i ostalo neulaze u holivudsku percepciju,nego u dokumentacijsku, logi~nuprezentaciju.

Uza svaku izlo`bu mi napravi-mo neki artefakt, a uz ovu izlo`bunapravili smo tzv. {miràjfu. To jekutija s pastom koju upotreblja-vaju u automehani~arskim radio-nicama. Naziv je izlo`be Body andthe East, a ideja za objekt dolaziod toga da se poslije performan-cea umjetnik sasvim sigurno tre-ba oprati. Drugo, budu}i da seradilo o isto~noj Europi, konzer-va se referirala na zid. Na omot-nici smo se koristili logotipomEuropske zajednice u kojem smoùte zvjezdice zamijenili crveni-ma. Na{a intervencija bila jeupravo u ovom artefaktu, a ne naizlo`bi.

Dobar diskoSve izlo`be na kojima ste radili

bile su uvijek jako opremljene. Bio jeto totalni dizajn...

� Mohar: To je zbog toga jermi u NSK o svakom doga|ajuuvijek razmi{ljamo kao o cjelini. Ikada radimo svoje izlo`be razmi-{ljamo o svemu, uklju~uju}i kata-log, na{u prisutnost na izlo`bi,kontekst prostora u koji dolazi-mo... Isto tako tretiramo i drugeizlo`be. Va`no je sve, od pozivni-

ce do autobusa. Izlo`ba mora bitiurbani ~in. Ona treba biti prostorkroz koji se u|e u neko drugo vri-jeme, drugu kulturu. Toga kodnas nedostaje. Mo`da se akademi-ci pla{e da }e takvim postavlja-njem izloàba izgubiti razinu. Za-pravo bi je dobili.

� Uranjek: Izlo`ba treba ko-municirati s tinejdèrima... Vje-rujem da je jedna od najzna~ajni-jih knjiga ba{ Manje od nule, u ko-joj je, shva}aju}i da se tinejdèrna jednu temu ne koncentriravi{e od tri minute, pisac cijeli ro-man napisao po{tuju}i to. Na{ese odluke temelje uvijek na tomeda komuniciramo sa svim genera-cijama, a ne da tap{emo po rame-nu stare akademike.

� Mohar: Kada su u~enici po-sjetili izlo`bu Potres, jedan je na-pisao: Dobar disko, do}i }emo jo{...Razmi{ljao sam, va`no je uspo-staviti kontakt s povijesti, a ka-kvog smisla ima gomilanje poda-taka? Prikazali smo oko dvije ti-su}e slajdova. Na izlo`bi se mo-glo ostati sat, pola sata... moglo sei}i po sekcijama, vidjeti {to sehtjelo, kao i u ìvotu.

Vi upravo pripremate publikacijuo dizajnu koji ste radili posljednjihpetnaestak godina...

� Mohar: To je knjiga koja,pod naslovom Dizajn: Novi kolek-tivizam, izlazi u vrijeme na{eizlo`be u Modernoj galeriji. Izda-va~ je Zalo`ba NSK, Info Centar.Knjiga ide po ànrovima: plakati,informacijski objekti, knjige i ka-talozi, animacije, dizajn za Neueslowenische Kunst i NSK dràvu.

� Uranjek: Budu}i da knjiguradimo sami, nismo se dràli dik-tata kronologije, nego unutra{njelogike kako je mi vidimo. Zbogtoga knjiga po~inje plakatom zaDan mladosti. Mi smo tada raz-mi{ljali o ideolo{kom u umjetno-sti. Razmi{ljali smo, citirat }u Le-ibacha da se: umjetnost i totalitari-zam ne isklju~uju. Za nas je to biloneobi~no va`na akcija. Danas,kada poslije pada Berlinskog zidanema vi{e podjele na Istok i Za-pad, komunizam i kapitalizam,idemo na svoju vlastitu NSK drà-vu, eksport vlastite ideologije.

� Mohar: Ve}i dio na{eg radavezan je uz NSK: za Leibach, zaIRWIN... i tu su poglavlja o gru-pama. Tekstove knjizi uglavnomsu pisali autori koji nisu stru~nja-ci za dizajn, tekstovi su kontekstradu. Tu su tekstovi Marine Gr-ìni}, Ede ûfera, Liljane Ste-pan~i}, Jurija Liedermana... jedi-no je tekst Stane Bernika tekst te-oreti~ara dizajna. Mi smo tako|ernapisali kratke komentare ispododre|enih projekata za koje smo

smatrali da je va`no znati kon-tekst u kojem su nastali, za{tosmo ih napravili � kada se to nemoè pro~itati iz same slike.Izlo`ba se zove NK 99 i otvara seu Modernoj galeriji 19. oùjkaove godine. Dobro nam do{li uLjubljanu. Z

gledatelj u{ao u salu, uklju~io bise senzor i predstava bi po~ela.

Na plakatu smo imali KingKonga, arhetip sile koja se odjed-nom pojavi i ru{i sve ispred sebe.Nije dramati~no pokazivati sru-{enu ku}u, trebalo je to prevesti usimboli~ki jezik. Sliku King Kon-ga postavili smo na kombi i zvu~-nikom poru~ivali: Danas u dvade-set sati i trideset minuta potres u va-{em gradu. Mestni muzej bio jenositelj toga projekta, ali smozbog dijaprojekcija trebali visokiprostor, izlo`ba je bila postavlje-na u novoj sali Narodne galerije.Ona izgleda kao bijela kocka ibila je idealan prostor za realiza-ciju tog projekta.

Izlo`ba Body and the East bilaje velika me|unarodna izlo`ba koja jeobjedinjavala razli~iti materijal urasponu od trideset godina. Radove jete{ko pokazati s obzirom da se bodyart uglavnom predstavlja pomo}u do-

kumentacije, bilo fotografske, dija ilivideo. S kojim ste se problemima tususreli?

� Uranjek: Kao prvo, rad nepostoji, ve} samo dokumentacijao radu. Zbog toga smo izabralivi{e muzejsku formu prezentaci-je, a zatim smo izdvojili radovekoji se razlikuju u prezentaciji.


Postaviti izlo`bu potresa,ve} je samo po sebi paradoks.Kako prikazati potres kojitraje dvije minute?

Izlo`ba TANK, Povijesna avangarda u Sloveniji, Moderna galerija, Ljubljana, prosinac 1998-oùjak 1999.

U povodu izlo`be TANK, autobus u Ljubljani

Mat

ija P

avlo

vec,

Lad

o M

leku

`


Filmsko je boji{te spre-mno za gospodara tame,a prijestolje okruèno le-gijama sljedbenika. Stogase video izdanje ovog so-tonisti~kog crnog filmapojavilo u pravi ~as

@ivorad Tomi}An|elovo srce (Angel Heart), SAD,1987, reìja i scenarij: Alan Parker;glume: Mickey Rourke, Robert DeNiro, Lisa Bonet, Charlotte Ram-pling, distribucija: Niko video

Posljednja godina 20. stolje-}a i drugog tisu}lje}a u ki-nima bit }e obiljeèna jo{

jednim trendom: u holivudski sefilm vra}a sotona. ArnoldSchwarzenegger zvijezda je viso-kobudètnog sotonskog futuri-sti~kog spektakla End of Days, ureìji povremeno darovitog pro-fesionalca Petera Hyamsa; Spiel-bergov snimatelj, oskarovac Ja-nusz Kaminski debitirat }e za-htjevnim vra`jim hororom Izgu-bljene du{e, s Winonom Ryder uglavnoj ulozi, a veteran paklenihfantazija, Roman Polanski, vra}ase temi ezoteri~nom mra~nomfantazijom Deveti ulaz, s Johnn-yjem Deppom kao svojim alteregom. Devedesete su prepunekoketiranja sa zlim junacima, odDemmeovog Hannibala Lecterai njegovih holivudskih manija~-

kih potomaka do rasko{nih pre-radbi klasi~nih horora i dekaden-tnih i zabavnih tinejdèrskih»Vriskova«. Filmsko je boji{te

spremno za gospodara tame, aprijestolje okruèno legijamasljedbenika.

Video izdanje dvanaest godi-na starog sotonisti~kog crnog fil-ma An|elovo srce redatelja AlanaParkera nije moglo biti boljetempirano, a ponovni susret sRobertom De Nirom (dotjeranidandy prodorna pogleda, s bra-dicom i konjskim repom, dugimza{iljenim noktima i otmjenim{tapom) u ulozi Ne~astivog � uljudskom obli~ju zvanog LouisCyphre, {to nesretni junak, de-tektiv Harry Angel, tek pred krajpri~e uspijeva de{ifrirati kaozlobnu preinaku imena vladarapakla, Lucifera � dobra je naja-va trenda koji }e zatamniti ekra-ne kina i uspostaviti ravnoteù strenutno premo}nim valom fan-tazijama o an|elima (»Michael«,»Grad an|ela«) i rajskim pustolo-vinama (»Ja }u budan sanjati«).

Mefisto i gospodin HydeGledaju}i ponovno An|elovo

srce palo mi je na pamet da se uizvori{tu svih najboljih crnih fil-mova kriju dvije klasi~ne arhe-

tipske pri~e: ona o Faustu i Mefi-stu i Stevensonova o doktoruJekyllu i gospodinu Hydeu.»Crni film« uvijek nam oslikava»crni« svijet � u pravilu urbani,»civilizirani« � te ima za junakeosobe koje prolaze ku{nje i u sebi(ili drugima) otkrivaju mra~nustranu ljudske du{e. Ku{nje vodejunaka do tragi~ne »prodajedu{e« (zbog fatalne ène, novca,bilo kojeg oblika mo}i), a poslje-dica toga jest prihva}anje sebesamog kao novoro|enog zlikovcasposobnog da ~ini zlo � ma koli-ko se tome opirao i bio svjestannaravi svojih ~ina. U svojoj bitinevin, junak crnog filma nemoè se oprijeti zlu jer je svijet ukojem ìvi � zao. Junak poku{a-va ìvjeti sam i ta je usamljenost~esto prava romanti~na aura kojaga ~ini privla~nim publici, nobez »za{tite« obitelji, posla, cr-kve, partije, bilo kojeg oblika iliinstitucije koja predstavlja civili-zacijski oblik zajedni{tva, on jeprivla~na `rtva »lovca na du{e«.

Parkerov Harry Angel, kojegglumi Mickey Rourke, gluma~kaikona otpadni{tva, samotni~keekscentri~nosti i nekomunikativ-nosti, arhetipski je junak crnogfilma. Privatni detektiv zapu{te-na izgleda, rezigniran, s lju{tu-rom iskustva civiliziranog margi-nalca koji je u ìvotu vidio sve inema iluzija ni o ~emu. Njegaunajmi Louis Cyphre � Lucifer� da prona|e stanovitog Johnn-yja Fontanea, nekad glasovitogpjeva~a, koji je netragom nestao.Slijedi ono {to o~ekujemo: Ange-lova istraga. On slijedi tragove inalazi razne osobe, a svaka odnjih na neobja{njiv na~in zavr{a-va krvavom smr}u. Frustrirantime te iznerviran {to se u svemije{a i policija koja ga nepresta-no prati i ispituje, Harry je do-

datno uznemiren nizom signalaraznih sekta, misti~nih obreda,nadnaravnih podudarnosti. Nesamo da ne uspijeva razrije{itienigmu, ve} ta enigma iz dana udan postaje sve ve}a i za~udnija.Ono {to ga dodatno frustrira jesttolerantni odnos poslodavca, Lo-uisa Cyphrea, prema njemu injegovim neuspjelim traganjima.îni se da je Cyphre vrlo zado-voljan kako Harryjeva istragate~e, a ona ne samo da se nije od-makla od po~etka ve} se ~ini danema izgleda da se uspje{no za-vr{i.

Silazak u pakao

Kad Harry na kraju otkrijetajnu i rije{i slu~aj, shva}amo za-{to je njegov poslodavac bio za-dovoljan. Louis Cyphre, odno-sno, Lucifer, davno je sklopio»posao« s Johnnyjem: ponudiomu je uspjeh i slavu, a zauzvrattraìo njegovu du{u. Johnny je usotonisti~kom obredu ubioHarrya Angela i pojeo mu srce,te postao pjeva~ka zvijezda. Na-kon desetak godina slave JohnnyFontane gubi pam}enje te se po-javljuje kao Harry Angel i ne sje-}aju}i se tko je zapravo. Jo{ samotreba dovr{iti ugovoreni posao iova }e se faustovska pri~a zavr{i-ti. U tom trenutku po~inje film-ska pri~a. Cyphre unajmljuje»Harryja« da prona|e JohnnyjaFontanea, a Harry, nalaze}i svje-doke koji su Fontanea poznavali,ne znaju}i, ubija � poput gospo-dina Hydea � jednog po jed-nog, ~ime potvr|uje svoju sudbi-nu osu|enika na pakao. Posljed-nji zlo~in jest incest s vlastitomk}eri i njeno umorstvo. Cyphreje zadovoljan, Harry otkriva daje on sam Johnny Fontane, shva-}a tko je Cyphre i {to je davnou~inio, kao i da je vi{estruki ubo-

jica koji je tijekom istrage zaradi-o ovozemaljsku smrt na elektri~-noj stolici. Posljednje {to u filmuvidimo briljantna je slika silaskau pakao: Harry se beskona~nodugo spu{ta velikim teretnim lif-tom.

Parker nalazi fascinantne lo-kacije za svoje mra~ne pri~e, elio-tovske »objektivne korelative«subjektivnih stanja svojega ne-sretnoga crnofilmskog detektiva.Od ru{evnih predgra|a NewYorka sredinom pedesetih do de-kadentnog New Orleansa, »mel-ting pota« anglosaksonske, crna~-ke i francuske tradicije, odokru`ja s mje{avinom katoliciz-ma, protestantizma, vuduizma,bluesa i jazza, Parker stvara hije-rarhiju »postaja« junakova ne-svjesnog silaska u pakao i otkri}asvojih grijeha. Kao u svakompravom crnom filmu i u An|elo-vom srcu postoji fabulisti~ka stra-tegija zamki za junaka, narativnisklop nalik »prstu sudbine« koji,logi~no i neumitno, vodi junaka ipri~u mra~nom, pesimisti~komzavr{etku. Ve} na po~etku filmaHarry je osu|en, samo {to to nezna ni on ni gledatelj. Film }epokazati kako i za{to.

An|elovo srce okultisti~ki jecrni film koji istodobno najavlju-je trend mra~nih trilera devede-setih (Kad jaganjci utihnu, Sedam,Privedite osumnji~ene, itd.), kao io~ekivani trend sotonisti~kihfantazija s kraja desetlje}a. To jevrlo neobi~an film, istodobno ar-hetipski jednostavan u saìmanjutema i motiva koji, prikriveni,opsjedaju ànr crnog filma odnjegova ro|enja, kao i dekaden-tno barokni u izvedbi i frustrira-ju}em izbjegavanju tipi~nih cr-nofilmskih situacija. Zahvalan jeza ponovno gledanje. Z

Ne~astivi u videoteci

U grotesknoj animiranojseriji Krava i Pile (Cowand Chicken) sestra dajemlijeko, brat kukuri~e nakrovu, a Tata i Mama ne-maju gornju polovicutijela

Nikica Gili}

Usvijetu animiranih filmovamoè se prona}i velik brojneobi~nih obitelji, no ona

koju je za ameri~ku televizijustvorio David Feiss svakako spa-da me|u najpomaknutije. Rije~je o crtanoj seriji Cow and Chic-ken, o obitelji u kojoj slatka Kra-va (Cow) ima starijega brata �mrzovoljno Pile (Chicken). Nji-hovi histeri~ni roditelji Tata(Dad) i Mama (Mom) nemajugornju polovicu tijela, pa telefo-niraju, voze automobil i uprav-ljaju ku}anskim aparatima po-mo}u nogu. Me|u brojnom rod-binom ove vesele obitelji nalazese, primjerice, Pile Bez Kostiju(Boneless Chicken) i Krma~a(Sow), a kao da im ìvot nije do-voljno kompliciran, u stopu ihprati Crveni Tip (Red Guy),vrag glavom i bradom; veseo ibez hla~a, uvijek èljan maltreti-ranja naslovnih junaka. Imenakojima se naziva taj crveni pod-lac redovito upu}uju na njegovugolemu stra`njicu i manjak odje-}e na njoj. Recimo u jednoj seepizodi taj blago simpati~ni soto-na zove C. D. High-knee � iz-govor tog imena (»si di hajni«)

moè se naime zapisati tako dadobijemo frazu »Vidi Guzu«, adruga su njegova imena Slac-ksoff (Svu~ene Hla~e), Jeans B.Gone (Odo{e Traperice) Lac-kpants (Bezhla~a), itd.

Razaranje konvencijaMnogi su se hrvatski konzu-

menti kablovske televizije prekoCartoon Networka uspjeli do~epa-ti te animirane poslastice, pa isve ve}i broj na{ih ~itatelja zna o~emu je rije~. No, za one premakojima televizijski posrednicinisu bili blagonakloni, te za onekoji ne znaju {to se zapravo krijena kanalu koji njihova djeca takouporno prate, mi }emo pojasnitiustroj toga ~udnog, ludog i be-skrajno duhovito smi{ljenog svi-jeta. Prije svega, Krava i Pile nijesamo obi~an animirani proizvod,nego i nastavak pri~e o idealnimtelevizijskim obiteljima, naj~e{}enastanjenim u toliko spominja-nim ameri~kim humoristi~kimserijama. U Hrvatskoj smo na ra-znim kanalima mogli pratiti iz-danke te paradigme kao {to je re-

cimo serija Family Ties (Obiteljskeveze) s Michaelom J. Foxom (nisimpati~ni Alf nije od nje dalekoodmakao), ali nam je i destrukci-ja kanona odavno postala bliska.

Igrana serija Bra~ne vode (Mar-ried with Children) svakako je lijepprimjer izrugivanja idealima idru{tvenome konformizmu(premda bi poneki lijevo orijenti-rani intelektualac mogao tomizrugivanju zamjeriti manjak so-cijalnog programa), a u svijetuanimacije sjajni su Simpsonovi(The Simpsons) plod iste poetike.[to se pak ti~e roditelja Krave iPileta, oni svoju djecu hrane is-klju~ivo nezdravom hranom �svinjske stra`njice omiljeno sujelo, svinjske se pahuljice jedu uzmlijeko, a za{e}erene hrenovkeposebna su poslastica. Osimtoga, kada se u ku}i pojavi novodijete (rije~ je o Crvenom Tipukoji se ulizuje Mami i Tati ne bili se sku}io) bri`ni }e roditeljiuskoro zaboraviti ~ak i kako imse prava djeca zovu, {to je zbiljaznakovito ako se prisjetimo da seKrava tako zove zato {to je krava,a Pile, dakako, zato {to ima perjei kljun te kukuri~e svako jutro nakrovu. Uostalom, kada se Crvenipojavi na vratima s nekom nebu-loznom idejom o gusarenju ilinova~enju djece, nude}i u zamje-nu za njih vojne izvi|a~ke kola~i-}e (military scout cookies), roditeljiodmah pristanu. Uostalom,Mama lijepo obja{njava: »AliTata voli vojne izvi|a~ke kola~i-}e!«.

Gledati Superkravu (ili ~emusve to)

No, od stra{nih izljeva rodi-teljske nebrige (ah, ta postmo-derna hladno}a!), va`nije je to

{to su Mama i Tata, ali i ostali li-kovi, prili~no poreme}enih op}ihzna~enjskih odrednica, pa jeTata tako »najbolji dio svoga dje-tinjstva proveo u ènskim zaho-dima«. U pomaknutom okru`ju,naime, Krava i Pile ne mogu te-ìti pretvorbi u ljude normalne usmislu na{e, izvantelevizijskenormalnosti jer su, ovakvi kakvijesu, normalni u svom svijetu.Poigravanje sa zbiljskim pop-kulturnim paradigmama, me|u-tim, u Feissovu je djelu vrloupadljivo � potro{a~ki mentali-tet, primjerice, vlada svim likovi-ma, a nje`na (zapravo nezgrapnai trapava) Krava krije sasvimdrugo lice ispod svog tepanja ipjevanja dje~jih pjesmica. Ona jeSuperkrava (Super Cow), junaki-nja koja leti i govori {panjolski teuvijek u pravom trenutku priska-~e u pomo} bratu kada ga Crvenizgrabi u svoje zle {ape. Me|uostalim fenomenima popularnekulture moèmo spomenuti kakona{i junaci svakodnevno konzu-miraju televiziju, posje}uju ogro-mne trgova~ke centre te salon svideo igricama, koriste kreditnukarticu i tako dalje.

Pro~itav{i prethodni ulomaknetko bi se mogao zapitati afir-mira li Krava i Pile potro{a~kodru{tvo ili ga kritizira. Odgovorje jednostavan: ni jedno ni dru-go. Za taj groteskni animiraniproizvod jednostavno nije klju~-no odre|ivanje prema velikimdru{tvenim (pa i politi~kim) pita-njima. Nakon uìvanja u svemu{to nam Cartoon Network pruà,pri ~emu mislimo i na crti}e kao{to su Ja sam lasica (I Am Weasel),Dexterov laboratorij (Dexter�s Labo-ratory) i Dva glupa psa (Two Stu-pid Dogs), savr{eno je jasno za{to

lijevo orijentirani intelektualci~esto reè na postmodernisti~keigre i igrarije, prili~no hladno-krvne prema sirotinji, obesprav-ljenima i ratnim stradalnicima narubu Zapada ili daleko od togaruba. Jednostavno je rije~ o proi-zvodu koji preko pojedina~nihljudskih iskustava posreduje do-ìvljaj ~udnog i, objektivno gle-dano, prili~no zastra{uju}eg svi-jeta. No, to je svijet dokolice, pu-sta zemlja u kojoj nakon suhe gr-mljavine tek oblaci ironije dono-se povremena bujanja umjetni~-kog zelenila (ne idu mi lo{e ofu-cane metafore), a sukobi poputbalkanskih ne{to su daleko i stra-no. U tom smislu je prili~no ja-sno da u Piletovu pubertetskomcinizmu te okrutnom odnosuprema sestrinim afektacijamamoèmo prepoznati portret pra-vog pubertetom zveknutog klin-ca, iskompleksiranog zbog fizi~kei simboli~ke kr`ljavosti, cini~nogzbog nepremostiva jaza izme|uèlja i krute stvarnosti. No, zavr-{imo ipak s iskupljuju}om mo}ihumora i ironije, valja napome-nuti kako ni provale ljubavi bratai sestre ne djeluju izvje{ta~eno.Krava ne}e odati roditeljima daje Pile skrivilo eksploziju u obli-`njoj nuklearnoj centrali, a on }eje spasiti od Kralja-i-Kraljice-Sira (Crvenog), koji je èli isu{itistrojem za pravljenje mlijeka.Groteska, humor i apsurd glavnasu oru|a Davida Feissa, iskrenesu emocije (kao i u slu~aju Sim-psonovih) zna~enjski podtekst, afilm Krava i pile klasik je za dje-cu, njihovu stariju bra}u i sestrete sve ostale koji su se ikada sra-mili toga {to svako jutro kukuri-~u na krovu. Z

Ta divna stvorenja


Ovaj film, naàlost, samoizgleda kao komedija, a ono~ime je komedija opleme-njena zapravo osiroma{ujezna~enjske potencijale

Nikica Gili}Zalu|eni mladoènja (In & Out), SAD,1998; reìja: Frank Oz; glume: KevinKline, Joan Cusack, Tom Selleck, MattDamon, Debbie Reynolds; distributer:Kinematografi Osijek

Navodno je ova komedija pota-knuta dodjelom OscaraTomu Hanksu za ulogu ho-

moseksualca oboljela od side u fil-mu Philadelphia Jonathana Demmea.Me|u uobi~ajenim se predmetimaganute zahvale u tom slu~aju na{ao iglum~ev profesor homoseksualac,

koji je, eto, na{em Tomu pro{iriovidike i omogu}io mu bolje razumi-jevanje lika {to }e ga nakon dostagodina tako uspje{no odglumiti. In& Out � Zalu|eni mladoènja po~i-nje ba{ s takvom situacijom: mladaheteroseksualna zvijezda (Damon)prima nagradu za glavnu ulogu ho-moseksualnoga vojnika (skoro samdopisao Ryana), te se zahvaljuje isvome srednjo{kolskom profesoru(Kline), posve}uju}i nagradu njemui drugim homoseksualcima.

Privid komedijeTemeljna je premisa vrlo dobra:

navodni je homoseksualac zaru~ente na pragu stupanja u brak, a ninjegovi prijatelji i roditelji ne razu-miju najbolje o ~emu se tu radi. Napapiru su vjerojatno vrlo zabavnoizgledale i uvodne {ale na ra~unHollywooda i pozla}enih kipi}a, kaoi cijela postavka o neobi~noj situaciji~ovjeka koji treba dokazati da je pra-vi mu{karac premda se bavi poezi-jom, nosi leptir-kravatu, uvijek jeuredan, vozi se naokolo na biciklu,jako gestikulira, voli Barbaru Strei-sand i Bette Midler te, {to je ~ini senajteì grijeh, oboàva plesati. Glu-ma~ka je mom~ad k tome prvora-zredna; Kevin Kline i Joan Cusack(nesu|ena zaru~nica) provjereni sukomi~ari kao i Matt Damon kojemusjajno leè uloge u kakvima je znalabriljirati Marilyn Monroe (u ovomje filmu Damon ~ak i plavu{a). Tom

Selleck u ulozi novinara homosek-sualca pravo nam je otkri}e.

Navedene su pretpostavke zaovaj film prili~no dobre, a ne treba

zaboraviti da je Frank Oz autor fil-ma Prljavi pokvareni prevaranti, jed-ne od najboljih komedija posljed-njih desetlje}a. No, ovaj film jedno-stavno nije ni pribli`no dobro reì-ran. Scene nalik farsi (televizijskiprijenos dodjele Oscara) izmjenjujuse sa situacijama koje moramo shva-titi realisti~no kako bismo se moglipoistovjetiti s junakovim neda}ama,a upravo je mehanizam poistovje}i-vanja klju~an za uspjeh ovoga djela.Osim toga, golemi problemi zamjet-ni su i u scenariju: Zalu|eni mladoè-nja, naàlost, samo izgleda poputkomedije, a ono ~ime je komedijaoplemenjena zapravo osiroma{ujezna~enjske potencijale. Problem na-staje kada se potvrdi ono {to smonaslu}ivali � na{ junak nije uop}enevino optuèn, ve} je doista homo-seksualac koji se bojao to priznati isebi i okolini. Dodu{e, scena u kojoj

se on pomiri s vlastitim èljama(preslu{avaju}i kasetu Istraìte vla-stitu muèvnost) jedna je od najboljihu filmu, no ono {to slijedi nakontoga jednostavno je neuvjerljivo teru{i dojmljivost cjeline.

Poziv na tolerancijuKada junakovi prijatelji, roditelji,

u~enici i susjedi, svi stanovnici ame-ri~ke provincije, nakon prvotnoga{oka bez pote{ko}a prihvate i homo-seksualizam kao jednakovrijedni stilìvota, imamo se razloga zapitati jeli ameri~ka provincija zbilja postalatako liberalna ili se radi o eskapisti~-koj bajci u kojoj svi imaju pravo naìvot, a puna{ne cure (Cusack) bezproblema zavedu seks-simbol Hol-lywooda, zamorenog odnosima sanoreksi~nim manekenkama. Naà-lost, ni jedan ni drugi ponu|eni od-govor nisu ispravni: In & Out tek jejo{ jedan angaìrani filmi} u holi-vudskoj glavnoj struji, tek za nijansusuptilnija propaganda onih vrijed-nosti koje ameri~ka ljevica drì po-èljnim i potrebitim. Koliko godsvaki poziv na toleranciju bio vrije-dan podr{ke, kriti~arova je du`nostkriknuti kada uo~i da se pod krin-kom otkva~ene nezavisnosti i osu-vremenjivanja romantizma poku{a-vaju provu}i ne{to sofisticiranijeGospe (~itaj: Bogorodice sa smislom zahumor). Idealizacija u Ozovu filmu,naime, djeluje pedago{ki, pa se sveono {to je u filmu duhovito koristikao retori~ko osnaènje poruke. Z

Poziv, a neprozivPrerano preminuli kriti~ar DraènMovre (1944-1997) miri populisti~kizahtjev filmske kritike s intimizmom ivlastitim elitisti~kim osnovama

Bruno Kragi}Draèn Movre, Iz sedmog reda lijevo: filmske kritike(priredila Diana Nenadi}), Zagreb, Hrvatski radio,1999.

Filmska je kritika prili~no problemati~nastvar, premda na prvi pogled tako ne dje-luje. Osim {to dijeli sve problem~i}e koji-

ma se kritika kao ànr odlikuje, ona sadrì i je-dan specifi~an recepcijski problem � vrlo neza-hvalnu publiku. Dok se, primjerice, knjièvnakritika poimlje kao prili~no elitisti~ka stvar fil-movi se jo{ uvijek dosta gledaju, pa filmska kri-tika moè ra~unati na {iroku ~itateljsku publikuspremnu u svakom trenutku na}i i najsitniju za-mjerku pro~itanom tekstu.

Uslijed takve situacije pozicija filmskog kriti-~ara nije pretjerano zavidna, a on sam moè kre-nuti razli~itim putovima. Moè zagovarati svo-jevrsni prosvjetiteljski pristup, poku{ati prevred-novati neposrednu povijest filma ili promicatinove teorije i pristupe (o ~emu kao mo`da glav-noj odrednici hrvatske filmske kritike nakonDrugog svjetskog rata vi{e govori Hrvoje Tur-kovi} u predgovoru ove knjige) pa danas, nakonautorske i ànrovske kritike, moèmo tu i tamonai}i na one tekstove koji, u cjelini ili dijelom,zagovaraju pristup djelu u svjetlu postmoder-nog i postmodernisti~kog u suvremenom filmu.Filmski kriti~ar moè, a neki to i ~ine, tako|er,nastavljati ranije spomenute pristupe, na leè-

ran na~in bez potrebeza podu~avanjem.Moè, naposljetku, kre-nuti i posebnim putem,koji su uo~ili pametnijiod mene, a koji, ~ini se,ima svojih predstavni-ka, svojevrsne financij-ske kritike � pisanja ofilmu sa stajali{ta njego-va trì{nog uspjeha iliprora~unsko-produkcij-skih uvjeta nastanka.Rijedak je slu~aj humanisti~ke kritike, onakvekakvu je pisao Draèn Movre. Nakon {to pro~i-tate ovu knjigu u kojoj su sakupljene njegovekritike za dva razli~ita lista iz dvaju razli~itihrazdoblja (pisane za Glas Slavonije sredinom se-damdesetih i za Vijenac sredinom devedesetih)shvatite koliko je Turkovi} u pravu kad Movruu predgovoru naziva kriti~arom po pozivu, am-biciji i koncepciji, a ne po prozivu, odnosno pri-godi. Humanisti~ka potka Movrinih kritika ot-kriva se i u njihovu leèrnom i odmjerenom, go-tovo usputnom stilu (koji je kroz godine ostaoizvanredno konzistentan), i u njegovim prosud-bama zasnovanim na modernisti~koj vjeri u jed-nog filmskog autora (redatelja) i u umjetnost, alili{enim isklju~ivosti. Movre, stoga, nema kraj-nje negativnih kritika, tu su tek razne zamjerke iprimjedbe. On humanisti~ki miri populisti~kizahtjev filmske kritike s intimizmom i vlastitimelitisti~kim osnovama, djeluju}i kao moderniz-mu sklon klasi~ni humanist i moralist koji u fil-movima prvenstveno gleda prikaz ljudskih na-ravi i odnosa, pa na taj na~in naj~e{}e i pi{e opojedinom filmu. Ni{ta od ovog nisam izmislio;ve}inu moète pro~itati u predgovoru u kojemje potpunije opisan Movreov kriti~arski stil isvjetonazor. Ja mogu tek zaklju~iti kako se tek-stovi u ovoj knjizi ~itaju lako i s uìtkom, nekiod njih predstavljaju same vrhunce ànra film-ske kritike u Hrvata, a ako ih pa`ljivo pro~itatemoète postati i bolji. Z

Zapis nediskrimi-niraNakon sedam godinaizlaènja ugledni Bulle-tin Hrvatskog filmskogsaveza promijenio jeruho i nazvao se Zapis

Igor Tomljanovi}Zapis, br. 25/1999, Hrvatski film-ski savez

Iako nije namijenjen {iro-kom ~itateljstvu, ve} uprvom redu tvrdokor-

nim filmskim amaterima, zaBulletin Hrvatskog filmskogsaveza ne moè se utvrditi daje neambiciozan. Nakon se-dam godina izlaènja, dvadesetpeti broj bio je prilika za blaìestetski zahvat u dizajniranjunaslovnice (Igor Kuduz), ali ipromjenu imena. Izboromimena Zapis, uredni{tvo je, ~inise, èljelo jasno poru~iti kakoim nije namjera diskriminiratibilo koji oblik filmskog ili vi-deozapisa, te èle demonstrira-ti posvema{nju otvorenost pre-ma sve brojnijim filmskim i vi-deoformatima. Ba{ kao i Bulle-tin, Zapis je u prvom redu po-sve}en alternativnim podru~ji-ma filmskog stvarala{tva, ama-terskom, dje~jem, eksperimen-talnom filmu, ali ne zanemaru-je niti onaj slu`beni dio film-ske proizvodnje. Stav ~asopisagotovo programatski iznosiNikica Gili} u polemi~komtekstu Obuhva}a li kinematogra-fija neprofesijski film? reagiraju}itako na zanemarivanje ovog di-jela filmske produkcije u knjizi

Ive [krabala 101 godina filma uHrvatskoj. Iz Gili}eve pomirlji-ve poante u kojoj tvrdi kako[krabalo ipak nije pogrije{iosmje{taju}i neprofesijski filmna margine svoje knjige, moèse i{~itati izvjesna samozataj-nost jednako karakteristi~na zaamaterski film i za ~asopis po-sve}en njemu. Zapis u prvomredu èli biti mjesto na kojemse izmjenjuju informacije, ide-je i razmi{ljanja o filmu, film-skoj i medijskoj kulturi, pazna~ajan dio ~asopisa zauzima-ju iscrpni izvje{taji s filmskihsmotri (Dani hrvatskog filma,Alpe Adria Cinema, BritishShort Film Festival, Kvarner-ska revija amaterskog filma),programi, pozivi i natje~aji ra-zli~itih filmskih revija i festiva-la, te predstavljanje novihfilmskih inicijativa, programaFilmskog kulturnog centra i[kole medijske kulture.

Tolerantnost i profesionalnost

U bloku posve}enom me-dijskoj kulturi i obrazovanjuzanimljiv je polemi~ki tekstKre{imira Miki}a Gasi televi-zor! o utjecaju televizije na naj-mla|e gledatelje, dok o istojtemi na primjeru filma nasta-log u ~akove~koj [koli animi-ranog filma pi{e i Mira Ker-mek-Sredanovi} u tekstu Plo{-nost virtualne zbilje i odgoj selek-tivnog gledatelja. Zanimljivo je iiskustvo Dijane Nenadi} kojaje na Odjelu za likovnu umjet-nost Umjetni~ke akademije uSplitu, studentima predstavilaprogram recentnog hrvatskogvideostvarala{tva i zabiljeìlareakcije na filmove studenata ikolega predava~a. Najambicio-zniji dio ~asopisa posve}en jepovijesti i teoriji medija, a ukonkurenciji svojevrsne reka-pitulacije hrvatskog eksperi-mentalnog filma Hrvoja Tur-kovi}a i Hommagea Francuskoj,

zemlji filma Wilfrieda Wiegan-da, osobno mi je najzanimljivi-ji tekst Od ezoterije Gorgone dodematerijalizacije Weekend Art ukojem Nada Bero{ vu~e zani-mljivu paralelu u umjetni~kompristupu izme|u glasovite gru-pe Gorgona i fotografsko-film-sko-performerske grupe XXXLkoju ~ine Aleksandar Ili}, Iva-na Keser i Tomislav Gotovac.Kontrapunkt teoretskom dijelu~ini blok nazvan Mali filmskirazgovori � portreti i sje}anja ukojem Du{ko Popovi} ispisujeneobavezan portret tvrdokor-nog filmskog amatera StjepanaVidakovi}a, a Zdravko Musta}u tekstu Najbolje godine na{eg ì-vota (Split, 1986-1990), nostal-gi~arski se prisje}aju}i zlatnihdana splitskog eksperimenta-lizma, na svoj osoben na~inpredstavlja njegove glavneprotagoniste. âsopis zatvarapregled doga|aja u proteklomkvartalu i koristan godi{nji ka-lendar amaterskih filmskih re-vija. Tako pod uredni{tvomVjekoslava Majcena, uredni{-tvo Zapisa u grafi~ki atraktivni-jem omotu nastavlja dobru tra-diciju Bulletina koji je krasilatolerantnost prema najrazli~iti-jim stilovima i teoretskim pri-stupima, ali i visok stupanj pe-dantnosti i profesionalnosti. Z

La`na nezavisnost


Utorak, 13. 4.KDVL (Koncertna dvorana Vatroslav Lisinski)foyer VD (Velike dvorane)19.30Otvorenje izlo`be »Arnold Schönberg 1874-1951.«Pokrovitelji: Nuria Schönberg Nono i Lawrence A.SchönbergPromocija festivalskoga kataloga i CD-ova hrvat-skih skladatelja te CD-a »MBZ na kraju tisu}lje-}a«Prigodni koncert:Arnold Schönberg: Pierrot lunaireIzvodi: Ensemble 20. Jahrhundert, Be~

Petak, 16. 4.HNK19.30Sve~ano otvorenjeMilko Kelemen: »Dom Bernarde Albe«Béla Bartók: Dvorac Modrobradog, opera u jed-nom ~inuLibreto: Béla BalászDirigent: Sa{a Britvi}Redatelj: Petar SelemScenograf: Matko Treboti} Kostimografkinja: Ire-na Su{acOblikovatelj svjetla: Zoran Mihanovi}Asistentica redatelja: Jadranka KrajinaZborovo|a: Robert HomenSavjetnica za ma|arski jezik: Xènia DetoniOperni ansambl HNK ZagrebModrobradi � Neven Belamari}Judita � Marta LukinInspicijenti: J. Cesarec, D. Lozi}[apta~ice: R. Matej~i}, G. Niki}Korepetitori: N. Cossetto, S. Britvi}

Subota, 17. 4.Muzej suvremene umjetnosti12.00Otvorenje izlo`beMedia Scape 7Organizatori: Muzej suvremene umjetnosti Za-grebMedia in Motion BerlinKDVL/VD19.30Uralska filharmonijaSolisti: Arve Tellefsen, violinaAleksej Dorkin, flautaDirigent: Dmitri LissPetar Bergamo: Musica concertanteIgor Kuljeri}: Riki Levy � pet prizora iz baleta(praizvedba)Arne Nordheim: Koncert za violinu i orkestarGiya Kancheli: Abii ne viderem za flautu i komor-ni orkestarSofia Gubaidulina: Stimmen... verstummen...simfonija u dvanaest stavaka (1986)KDVL/foyer MD (Male dvorane)21.30Otvorenje izlo`be 20 godina MBZ-aKDVL/MD22.00Oliviero Lacagnina/Bruno de Franceschi: »...bru-sii...« kantate za glas i instrumente (praizvedba)I dio: Oliviero Lacagnina: »Nòstoi... epski ulom-ci« za glasove i glazbala, na pjesni~ka razmi{lja-nja Roberta StradiottaII dio: Bruno de Franceschi: »@amorenje jezika«za glasove i glazbala, na tekstoveGiancarla MaiorinaTacitevoci EnsembleCristiana Arcari, Enrico Fink, Elena Arcuri, AndreDe Luca (glasovi)Cecilia Bresciani, glasovirPaolino Dalla Porta, kontrabasMirio Cosottini, trubaMirko Guerrini, saksofoni i sviraleFrancesco Pinetti, udaraljkeLuca Casiraghi, udaraljkeDirigent: Bruno de Franceschi KDVL/MD23.30Festivalski solistiPierre Boulez: Sonatina za flautu i klavirDani Bo{njak, flautaDamir Greguri}, glasovirAndré Jolivet: AscèsesMilko Pravdi}, klarinet

KarlheinzStockhausen: AmourMilko Pravdi}, klarinetAnton Webern: Drei kleine Stücke für violoncellound KlavierNikola Ruèvi}, violon~eloDamir Greguri}, glasovirLuigi Nono: Hay que caminar Soñando za dvijeviolineLaura Vadjon, Mislav Pavlin � violine

Nedjelja, 18. 4.Bazilika Srca Isusova13.00Igor Le{nik, udaraljkeMario Penzar, orguljeAn|elko Klobu~ar: Koncert za orgulje i timpane(praizvedba)Mladen Tarbuk: Knjiga sa sedam pe~ata, za orgu-lje i udaraljke (praizvedba)Muzej Mimara17.00Trio OrlandoVladimir Krpan, glasovirTonko Nini}, violinaAndrej Petra~, violon~eloBoris Papandopulo: Tri stavka za OrlandoBerislav [ipu{: Gonars trioDmitrij [ostakovi~: TrioKDVL/foyer VD19.00Otvorenje izlo`be Poljski muzi~ki plakatKDVL/VD19.30Poljski komorni orkestarSolist: Claudio Bohórquez, violon~eloDirigent: Krzysztof PendereckiKrzysztof Penderecki: Sinfonietta za guda~eKoncert za violu i komorni orkestar (transkripci-ja za violon~elo)Milko Kelemen: Love SongDmitrij [ostakovi~: Komorna simfonija (tran-skripcija VIII. guda~kog kvarteta)KDVL/VD22.00Simfonijski puha~ki orkestar Hrvatske vojskeDirigent: Mladen TarbukJean Balissat: Le premier jourMichael Nyman: For John CageKarel Husa: Apotheosis on the EarthKDVL/MD23.30Silvio Foreti}: GLASnOsVIR (skladbe za glasovir)[est dvanaesttonskih komada (1955)Capriccio (1957. ili 1958)Varijacija br. 1 (1962/63) (iz izgubljenog ciklusaAleatori~ke varijacije)Kölner Konzert (Kelnski koncert) (1971), s vrpceSonate nostalgique (1974/75) za jednog pijanistana dva glasoviraInter-ludium (1971/72), s vrpce»...quasi un(a)...« (1979)Im Volkston (Poput narodne) (1997/99) (prai-zvedba)Sonatina difficile (1982/83) za glasovir i obligate(misle}i na Mozarta)Lullaby for myself (1983)Izvodi: autor

Ponedjeljak, 19. 4.HDS (Hrvatsko dru{tvo skladatelja)11.00SimpozijMultimedija i zvuk (Media Scape)Muzej Mimara

17.00Zagreba~ki kvartet saksofonaDragan SremecGoran Mer~epMatja` Dreven{ekSa{a Nestorovi}Sr|an Dedi}: Cantus fractalusOlja Jelaska: Maske (praizvedba)Peter [avli: The Road less traveledMichael Nyman: Songs for TonyKDVL/VD20.15Simfonijski orkestar HRTDirigent: Pascal RophéStanko Horvat: HymnusOlivier Messiaen: Les offrandes oubliéesRuben Radica: Boànski otvori srca tri koncer-tantna ronda za orkestar i obligatne instrumente(praizvedba)Igor Stravinski: AgonClaude Debussy: JeuxKDVL/MD22.00Massimiliano Damerini, glasovirKarol Szymanovski: Métopes, tri poeme op. 29Alban Berg: Sonata op. 1Niccolo Castiglioni: CangiantiMarco di Bari: Sei studi nuovoclassici sulla fisio-logia della percezioneKDVL/MD23.30Dubravko Detoni: MUSICA DETONIANA (prvaizvedba u Hrvatskoj)Folow meBanaliaEueueu... phoniphoniphoniaCrna glazbaAcezantez: Ivana Bili}, udaraljkeSanja Butorajac, glasovirFred Do{ek, glasovirIvana Glaàr, glasovirBibor Kiraly, glasovirMarina Kostelac, glas i glumaTamara Ko{ak, glasovirSa{a Nestorovi}, puha~ka glazbala, sintetizatorIvan Pernicki, glasovirUmjetni~ko vodstvo: Dubravko Detoni

Utorak, 20. 4.HDS11.00SimpozijMultimedija i zvuk (Media Scape)Muzej Mimara17.00Zagreba~ki gitarski trioDarko PetrinjakIstván RömerGoran Liste{Sudjeluje: Igor Le{nik, udaraljkeAdalbert Markovi}: TriosonataSanja Drakuli}: High Spirits (praizvedba)Juan Francisco Sans: Nova et veteraMarko Ru`djak: Frottola za tri gitare i udaraljke(praizvedba)Chiel Meijering: Miss Garcia doesn�t Ring Anymo-reHGZ (Hrvatski glazbeni zavod)20.00New London Chamber ChoirDirigent: James WoodSolisti: Françoise Kubler, sopranEmmanuel Séjourné, vibrafonBranko Lazarin: Divici Mariji (praizvedba)Arvo Pärt: Seven Magnificat AntiphonsJonathan Harvey: Ashes Dance Back za zbor, sin-tetizator i ìvu elektronikuJames Wood: Séance, za solo sopran, MIDI vibra-fon, zbor i ìvu elektronikuHGZ22.00Zagreba~ki solistiNenad Fir{t: PoglediIvo Josipovi}: Samba da cameraArvo Pärt: FratresDavid Joseph: Studija za solo violinu, guda~e iudaraljke (praizvedba)

Srijeda, 21. 4.Muzej Mimara17.00Zagreba~ki kvartet

Goran Kon~ar, violinaGoran Bakra~, violinaAnte @ivkovi}, violaMartin Jordan, violon~eloWitold Lutoslawski: Guda~ki kvartet (1964)Stefan Stoll: Sortie 3 (praizvedba)Béla Bartók: VI. guda~ki kvartetHNK19.30Kre{imir [ipu{: Mlada ènalirska drama u jednom ~inu (praizvedba)Dirigent: Kre{imir [ipu{Redatelj: Dora Ru`djakScenograf: Ivo Knezovi}Kostimografkinja: Nata{a Mihalj~i{inAsistent dirigenta: Sa{a Britvi}Ansambl Opere HNK ZagrebVasilije Ordinov � Sotir SpasevskiIlja Murin � Marijan Juri{i}Katarina � Guri EggeJaroslav Ilji~ � Mladen Katani}Inspicijenti: J. Cesarec, D. Lozi}[apta~ice: R. Matej~i}, G. Niki}Koncertni majstor: G. Bala`, M. Ramu{}akZamjenice koncertnog majstora: E. Ernoi}, I. Ca-valliereKorepetitori: S. Britvi}, D. Petri}Zoran Jurani}: Govori mi o Augusti � opernafarsa u tri slike s epilogom (praizvedba)Libreto prema istoimenoj farsi Luka Paljetka sa-stavili Zoran Jurani} i Luko PaljetakDirigent: Zoran Jurani}Redatelj: Stephanie JamnickyScenograf: Aljo{a ParoKostimografkinja: Barbara BourekAsistentica dirigenta: Darjana Bla}eScenski pokret: Edvin Liveri}Oblikovanje svjetla: Miljenko BengezZborovo|a: Robert HomenOperni ansambl HNK ZagrebKralj � S. Komnenovi}-Mato{i}, M. Tr~ekHelinand � M. \uranTeobald � D. Hanzalek, I. Trubi}Cura � S. Ahmed, T. FelbingerGlas iz tame � D. Hilje, N. Marti}Inspicijenti: J. Cesarec, D. Lozi}[apta~ice: R. Matej~i}, G. Niki}Koncertni majstor: Vlatka PeljhanKorepetitori: D. Bla}e, @. Cari}DKG (Dramsko kazali{te Gavella)22.00Ensemble TrioLog München Peter Sheppard Ska-erved, violinaJan Philip Schulze, glasovirJörg Widmann, klarinetAlban Berg: Vier Stücke, op. 5 za klarinet i glaso-virJörg Widmann: Fleurs du mal glasovirska sonataprema BaudelaireuJosip Magdi}: OG 500 � kasacija za klarinet,violinu i glasovir op. 177 (praizvedba)Jörg Widmann: Tränen der Musen za violinu, kla-rinet i glasovirBéla Bartók: Kontrasti za violinu, klarinet i gla-sovirDKG23.30EthnophoniaRatko Vojtek, glasovir & Percussion SectionTon de Leeuw/Stanko Juzba{i}: Drie AfrikaanseEtudesHector Villa-Lobos: Dansa do Indio BrancoAntun Tomislav [aban: Una Caminata de Seis Mi-nutos y los Encuentros on the BeachMatej Me{trovi}: Dry RiverAlberto Ginastera: Tres danzas Argentinas

êtvrtak, 22. 4.Muzej Mimara17.00Zagreba~ki duo kontrabasistaMimi Marjanovi}-Gonski@or` Drau{nikSudjeluje: K&K Experimentalstudio, Be~(Gunda König, Dieter Kaufmann)Nata{a Sedmakov, plesa~icaDieter Kaufmann: Landscape with Figures(Landschaft mit Figuren) za recitatora, plesa~i-cu, dva kontrabasa i mgtf. vrpcu (praizvedba)Tag � Nacht � MorgenAntun Tomislav [aban: 7ième symphonie en La(Georges et Mimi) op. 397 za dva kontrabasa teminimalisti~ki redateljski zahvat (praizvedba)

Redatelj: Kre{imir Dolen~i}Takechi Yuka: Diacorps for 2 Contrabasses (prai-zvedba)HNK19.30Balet GulbenkianCartography of the common placesKoreografija, scenografija i kostimi: Rul HortaOriginalna glazba: Yens & YensKostimi: José António TenenteQueens/Black MilkKoreografija: Ohad NaharinGlazba: I. Queens of Golub� ulomciArvo Pärt: Fratres II. Blac MilkPaul Smadbeck: Étude br. 3 za marimbuKostimi: Rakefet LevyRasvjeta: BambiUntil.with/out.enoughKoreografija: Itzik GalillGlazba: Henryk GóreckiString Quartet No 2, op. 64, »Quasi una Fantasi-a« (1990/91)Kostimi: Natasja LansenRasvjeta: Benno VeenDKG22.00Ivo Malec: Tri poglavlja autobiografijeArtemisia, za magnetofonsku vrpcu (1991)Saturnalia, za kontrabas solo (1996) (praizved-ba)Solist: Pierre Hellouin, kontrabasAttacca, koncert za udaraljke i magnetofonskuvrpcu (1985/86)Solist: Jean Geoffroy, udaraljkeDirekcija zvuka: Ivo Malec

Petak, 23. 4.KDVL/VD19.00Zagreba~ka filharmonijaDirigent: Marko LetonjaOlivier Messiaen: Eclairs sur l�Au-DelàHNK19.30Balet Gulbenkian � reprizaKDVLfoyer21.00Miroslav Mileti}: Fantazija za violu i glasovir nateme B. BrittenaNatalija Anikejeva, violaDamir Greguri}, glasovirAldo Kezi}: »Ambos« za mezzosopran, ambos, vi-olinu, basklarinet, glasovirVlasta Ratkovi}, mezzosopranRatko Vojtek, ambos, basklarinetLaura Vadjon, violinaDamir Greguri}, glasovirKDVL/VD22.00Simfonijski orkestar i zbor Srednjonjema~kog ra-dija LeipzigSolisti: Fabian Menzel, oboaLivia Agh, sopranPetra Lang, altKurt Azesberger, tenorMatteo de Monti, basAxel Thielmann, recitator (bariton)Dirigent: Marcello ViottiZborovo|a: Howard ArmanWolfgang Fortner: Aulodie glazba za obou i orke-star Milko Kelemen: Salut au monde za ~etiri so-lista, recitatora, dva zbora i orkestarKDVL/MD23.30Louis Sclavis New QuartetLouis Sclavis, klarineti, sopran saksofonBruno Chevillon, kontrabasFrançois Merville, udaraljkeJean-Luc Capozzo, trubaL�affrontement des prétendantsLe bruit des secretsNachtRefletsDerniers regards

Subota, 24. 4.HGZ20.00Guda~ki kvartet ArdittiIrvine Arditi, violina

Graeme Jennings, violinaDov Scheindlin, violaRohan de Sarem, violon~eloLuciano Berio: GlosseMichael Jarrell: ZeitfragmenteMarko Ru`djak: Prije snijegaGyörgy Kurtág: Officium breveIannis Xenakis: TetrasHGZ22.00Mje{oviti zbor i udaraljka{ki ansambl Muzi~keakademije u ZagrebuVokalni solisti: Martina Zadro, Renata Pokupi},Neven Mrzle~ki, Berislav Pu{kari}Glasoviri: Katarina Krpan, Tomislav Fa~ini, Sa{aBritvi}, Damir Greguri}Dirigent: Vladimir Kranj~evi}Igor Stravinski: Svadba, ruski koreografski prizo-ri za sole, zbor, ~etiri glasovira i udaraljkeDKG23.30Mary Finsterer: »The Door in the Wall«, glasovir,video i audio projekcija*Stuart Campbell, glasovirDean Golja, vizualno oblikovanjeStuart Campbell: »Wasted Sentiment«*Stuart Campbell, glasovirG. A. P.Il gruppo delle azioni progressiveLuka Per{i}, sopran i alt saksofonJerko Valdevit, tenor saksofonDejan Potkonjak, kontrabasBorna [ercar, bubnjevi i udaraljkeNella casa di beduinoAlbert is back»B«Toranj 77@eljko Kova~evi}: »4 for 3«@eljko Kova~evi}, sopran saksofon, tenor sakso-fon, klarinetMate Mati{i}, akusti~na, bas i elektri~na gitaraAlan Bjelinski, glasovir, sintetizator i klavijatureBorna [ercar, udaraljke, bubnjevi i boce

Nedjelja, 25. 4.Bazilika Srca Isusovog13.00An|elko Klobu~ar, orguljeJean Langlais: Mort et resurrectionJean Guillou: Leonardo (IV-Saga)Sanda Majurec: Loop II (praizvedba)An|elko Klobu~ar: Rondo (praizvedba)HNK19.30Ma|arska dràvna operaGyörgy Ligeti: Le grand macabre, opera u dva~ina ali u jednom dijeluLibreto: Michel Meschke i György Ligeti, po moti-vima kazali{noga djelaMichela de Ghelderode: La Ballade du Grand Ma-cabrePrijevod: Balázs KovalikDirigenti: Jonathan NottGergely VajdaRedatelj: Balázs KovalikScenograf: Péter HorgasKoreograf: Gábor HorváthKostimografica: Márta JánosúktiZborovo|a: Anikó KatonaDirigentica dje~jeg zbora: Gyöngyvér GupcsóGlazbena savjetnica: Adrienne CsengeryProdukcija Ma|arske dràvne operePiet von Fass � Dénes GulyásGioconda � Mónika GonzálezGiocondo � Éva VárhelyiNekrotzar � János TóthMescalina � Annamária KovácsAstradamors � Péter FriedVenus � Veronika FeketeUdba{ica � Eszter Sára KöváriBijeli ministar � Antal PatakiCrni ministar � István AndrejcsikPrinc Go-Go � Péter MekisTri straàra � Géza Gábor, Máté Szécsi, FerencValterProducent: Budapesti Fesztiválközpont Knt (Bu-dimpe{tanski festivalski centar)Praizvedba: Budimpe{tanski jesenski festivalKazali{te Thália, 29. listopada 1998.

20. Muzi~ki biennale Zagreb16-25. travnja 1999.

CONTINENTALMEGASTOREvam predstavlja

Op}a mjesta priruciBranimira LazarinThe Best of John Coltrane, Universal MusicInternational LTD. 1999.

Za{to bi bila zanimljiva jo{ jedna unizu kompilacija velikog majstora?Osim ~injenice da je tek iza{la is-

pod ~eki}a, da nudi Coltranea u dva sve-ska, upadljiv je trud autora kompilacijePetea Gardinera da stvori ne{to druk~ijipogled na opus posljednjeg inovatora upovijesti jazza. Suponiraju}i Coltraneovubiografiju zakonu dèzerskog miljea, au-tor kompilacije nudi svoju verziju slijedaColtraneove glazbene karijere: hard-bop i

free-jazz manje su va`ni od hinduisti~ke iafri~ke tradicije. Coltrane je u ovoj kom-pilaciji prije svega new spiritualist, a Lovesupreme, kojom zavr{ava kompilacija su-protstavljena je Blue trainu s po~etka. Na-ravno, svi poznatiji evergreeni uredno suposlagani. Reklo bi se: op}a mjesta kojavrijedi imati pri ruci.

Zborsko kajanjeDina PuhovskiArvo Pärt, Kanon Pokajanen � Estonian Phil-harmonic Chamber Choir, Tönu Kaljuste;ECM 1998.

Upravo je ovaj nosa~ zvuka s novimdjelom estonskog skladatelja ArvaPärta, koji }e biti izvo|en i na

predstoje}em Biennalu, u jednom od bro-jeva ~asopisa Gramophone bio izabran zarecording of month. Kao i ~esto do sada, iovom se djelu Pärt posvetio sakralnojglazbi, uzev{i ovaj put za polazi{te staro-slavenski tekst Kanon pokajanen, kanon po-kajanja, pripisan Sv. Andriji s Krete (6-7.st.), kojim se fragmentarno bavio i prije.Rade}i dvije godine na zborskom kajanjua cappella, koje prozlazi iz gr~ke pravo-slavne tradicije pjevanja kanona u zoru,poku{ao je, kaè, na}i zvuk koji bi proi-zlazio iz na|enih rije~i i pratio melodijuinherentnu crkvenoslavenskom jeziku.Pritom je zaklju~io da odabir jezika ve}

odre|uje karakter djela koje }e na osnovinjega nastati, zbog ~ega Kanon smatrapotpuno druga~ijom skladbom od Litany,pisane za engleski tekst, iako je u objemakoristio iste skladateljske postupke. Kanonse sastoji od oda u kojima se izmjenjujumolitve i molbe za milost, kao {to se iz-mjenjuju i dijelovi zbora, visoki i niski,mu{ki i ènski, stvaraju}i mirnu ekspre-sivnost koja kulminira u posljednjem di-jelu molitvi nakon kanona. Z


Temeljna ideja bila je Eu-ropa i njena duhovnostna kraju stolje}a

Branimira Lazarin

Dvadeseti put u Zagrebunastupa Me|unarodni fe-stival suvremene glazbe.

Jubilarni 20. muzi~ki biennaleZagreb stigmatiziran je obave-zom obljetnice, jer je rije~ o po-sljednjem ovostoljetnom Festiva-lu suvremene glazbe, ~iji pandanne postoji drugdje u Europi.Osim »regularnog« programa, Bi-ennale }e ponuditi niz popratnihmanifestacija: od sve~arskihizlo`bi u spomen klasi~arima po-put Arnolda Schönberga do pro-jekta Media Scape 7 i simpozija ti-pi~nih za temu kraja stolje}a kao{to je Multimedija i zvuk.

O metodama selekcije, ulozi iulogama Biennala, skladateljimakoji }e biti prisutni i odsutni naFestivalu, govori programski di-rektor 20. muzi~kog biennala Za-greb, Berislav [ipu{.

Da li se Biennale kao festival su-vremene glazbe na kraju stolje}apriklanja ideji sinteze, ideji analizeili, naprosto, sajmu razli~itih glazbe-nih stilova i umjetni~kih koncepata?

� Vjerujem da se Biennale,stare}i, sve vi{e priklanjao ideji»festivala-sajma«, ve} i zbog ~i-njenice da se od po~etka do ovog

posljednjeg »izdanja« u stolje}upove}ao broj stilova i koncepcija.Mnoge su »glazbe« izborile svojemjesto na Festivalu zahvaljuju}i

ne~emu {to u vrijeme po~etaka,to jest avangarde, nije bilo zami-slivo, a to je zakon trì{ta. Preci-znije re~eno, ako govorimo o na-~elu selekcije u bijenalskom pro-gramu, danas vi{e nije presudnaskladateljska osobnost ili odre|e-ni stil, {to se nekada nametalo»znanstvenim« i pseudoznanstve-nim agitiranjima muzikologa.Danas je va`na, ako ne i presud-na, uloga publike, odnosno odjekjavnosti.

Trud svih razli~itih glazbenihstilova, pokreta i pseudopokretau 20. stolje}u, od nove jednostavno-sti preko minimalizma, neoroman-tizma, new agea, next agea do etno-pristupa i nove duhovnosti, danas

je proporcionalan naporu disko-grafskih ku}a, koncertnih direk-cija i opernih ku}a. S druge stra-ne, pune 74 godine u ovom sto-lje}u cini~no stoji Bergov Woz-zeck, zdrav i svje`, jo{ uvijekpredstavljaju}i vrhunski izazovsvakoj opernoj ku}i.

Ne vjerujem da je sinteza mo-gu}a, pa niti ovogodi{nji Bienna-le nije imao takvu namjeru. Idejaanalize je mnogo zanimljivija, amogu}nost za analizu na vi{e ra-zina dana je koncepcijom »sajma-festivala«. Ako se pak govori oautorima, bojim se da suvreme-nim skladateljima nedostaje arti-kulacija vlastite estetike, etike, pai poetike. To je tek dobar materi-jal za analizu, iako nisam siguranda }e se njime netko baviti.

Koja je bila temeljna tematska fe-stivalska odrednica?

� Temeljna ideja bila je Euro-pa i njena duhovnost na kraju stolje-}a. Osobno sam se zalagao zaprogram bez sudjelovanja sklada-telja s drugih kontinenata, i to nezbog ideje o »sukobu civilizacija«,nego zbog planova za sljede}i Bi-ennale koji bi »civilizacije« trebaospojiti na jednoj pozornici.

Autori ~ijim smo partituramanastojali potkrijepiti osnovnutemu jesu Olivier Messiaen, snjegovom prvom orkestralnomskladbom iz 1934. godine; IgorStravinski s Agonom i Svadbom;Bela Bartok s Dvorcem Modrobra-dog kojim po~inje Biennale iGyorgy Ligeti s operom Le grandmacabre kojom Festival zavr{ava.Tako|er, tu je Bergova Sonata zaklavir, kompozicija Glasnosvir Sil-vija Foreti}a, Hymnus StankaHorvata, Divici Mariji BrankaLazarina, Boànski otvori srca Ru-bena Radice te Pozdrav svijetuMilka Kelemena.

Moè li i na koji na~in festivalpoput Biennala reflektirati sliku istanje suvremene glazbe?

� Program ovog Biennala sa-stavljen je s namjerom da provo-cira da sami stvorite sliku svijetasuvremene glazbe. Su~eljene suskladbe dvadesetostoljetnih klasi-ka poput Berga ili Stravinskog saskladbama pisanim upravo zaovaj Festival. Me|utim, nisam si-guran da je osnovna zada}a Bien-nala refleksija cjelokupne glazbe-ne situacije 20. stolje}a. Va`nijeje prenijeti informaciju, glazbenu~injenicu toliko rijetko slu{anuna ovim prostorima. Pitanje jeuvijek provokativnije od odgovo-ra.

Koga biste od stranih gostiju Bi-ennala izdvojili kao posebnuatrakciju?

� Pozvali smo sve inozemneskladatelje ~ija se djela nalaze naprogramu Festivala. Koliko }e ihdo}i, te{ko je re}i. No, sigurno jeda }e nas posjetiti maestro Pen-derecki, koji }e nastupiti i kao di-rigent. Zna~ajno je i sudjelovanjeodli~noga norve{kog skladateljaArne Nordheima; zatim Johnata-na Harveya, skladatelja koji sevrlo brzo penje na ljestvici popu-larnih »suvremenih klasi~ara«.Arvo Part, Sofia Goubaidulina,Marco Di Bari, Michel Jarell �imena su skladatelja koje }ete, uznjihove partiture, eventualno vi-djeti uìvo. Maestro Ligeti prili~-no je slabog zdravlja, pa je vrlovjerojatno da ne}e mo}i do}i.

Od mojih osobnih favorita, iz-dvajam Louisa Sclavisa, francu-skog jazz-skladatelja i virtuoza,Arditti Quartet, francuskog diri-genta Pascala Rophea, GulbenkianBalet, New London Chamber Choir,Ma|arsku dràvnu operu, mladedirigente Dmitrija Lissa iz Rusijei Marka Letonju iz Slovenije.

Kako }e na Biennalu biti zastu-pljena suvremena hrvatska glazba?

� Hrvatska suvremena glaz-ba na ovom Biennalu posebna jepri~a. Oblikuju}i program traìlismo skladbe koje po na{em suduzasluùju da se opet poslu{aju, alii da postanu dio repertoara odre-|enih izvo|a~kih ansambala uHrvatskoj. Neke na{e skladateljezamolili smo da napi{u noveskladbe posebno za ovu priliku iposebno za neke izvo|a~e. Ka-èm »zamolili«, jer Biennale nepla}a skladatelju. Dakle, ne ho-norira se autorski rad, nego je Bi-ennalu, u kontekstu hrvatske kul-turne politike, nametnuta ulogakaritativne institucije. Hrvatskiskladatelj moè biti sretan i zado-voljan {to ima mogu}nost prai-zvedbe i raspisa notnog materija-la. Bijedna konstatacija s obziromna sve~arsku intonaciju ovog Fe-stivala, zar ne?

Dakle, jedan od najva`nijihrazloga velikom broju praizvedbidjela hrvatskih autora nemogu}-nost je prezentacije njihova radatijekom godine, odnosno u nor-malnoj koncertnoj sezoni. Sigur-na propast manifestacija poputDana hrvatske glazbe, Me|una-rodne glazbene tribine (nekadpopularna Opatijska tribina),samo }e pogor{ati prisutnu neza-interesiranost na{ih velikih glaz-beno-izvo|a~kih institucija pre-ma doma}im autorima. Biennalese na{ao na brisanom prostoru �mnogi }e re}i da takav Festivalnije mjesto nadoknade izgublje-nog prostora i vremena, s ~ime semogu sloìti. No, ako hrvatskaglazba ima budu}nost, nekakvupro{lost, trebamo biti svjesni injezine sada{njosti. Biennale kaofestival suvremene glazbe dajepriliku da vidite i ~ujete takvu sa-da{njost. Z

Govori: Berislav [ipu{

Sami stvorite sliku

Tragiku pri~e pune dubo-kih zdenaca, utopljenihdjevica i jezovitih privi|e-nja, jo{ produbljuje,nesvjesno i nenamjerno,romanti~na glazba svo-jom slatkastom i pomaloapsurdnom notom

Zrinka Mati}Lucia di Lammermoor, Gaetano Do-nizetti, reìja Kre{imir Dolen~i},splitski HNK, 8. travnja

U~etvrtak, 8. travnja premi-jerno je, nakon trinaest go-dina, u splitskom HNK-u

izvedena Lucia di Lammermoor,tragi~na opera u tri ~ina GaetanaDonizettija. Splitska je publikatako ove sezone imala priliku vi-djeti dvije premijere, obje sklada-telja predstavnika belkanisti~ke{kole (prva je bila Tur~in u Italiji,Bioacchina Rossinija). Lucia diLammermoor, ~iji je libreto napi-sao S. Cammarano prema pred-lo{ku W. Scotta, neobi~an je spojju`nja~kog belcanta i mra~ne{kotske legende. Pri~a o lamer-murskoj nevjesti uglazbljena jevi{e puta, ali je upravo Donizetti-jevo glazbeno vi|enje ostalo do

danas ìvjeti na opernim pozorni-cama. Snaga je ove opere u glaz-beno-dramatskoj izgra|enosti ka-raktera, osvjetljenju tajanstvenih,

sloènih likova vo|enih mra~nimi neodoljivim strastima. Lirskimizraàjem skladatelj je uspio na-glasiti upravo dimenziju legende,neuhvatljivosti i nestalno raspo-loènje koje oscilira izme|u rado-sti i boli, sre}e i o~aja. Tragikupri~e pune dubokih zdenaca, uto-pljenih djevica i jezovitih privi-|enja, jo{ produbljuje, nesvjesnoi nenamjerno, romanti~na glazbasvojom slatkastom i pomalo ap-surdnom notom. Izvan granicadopadljivog i konvencionalnog,gotovo do dekadencije dovedenakoloratura u sceni Luciinog ludi-la, koja opisuje uskome{ane osje-}aje sre}e i kajanja, bunila i pri-sebnosti, pokazuje koliko je boga-ta Donizettijeva invencija i kolikaje njegova umjetni~ka sloboda ihrabrost.

Ta izuzetna opera ve} stolje}ei pol predstavlja velik glazbeni iscenski umjetni~ki izazov. Ovouprili~enje Lucie okupilo je grupuumjetnika koja je na prihvatljiv, au trenucima vrlo uspio i zani-mljiv na~in ostvarila svoj umjet-ni~ki zadatak. Dio ekipe zaduènza scensku i dramsku stranuizvedbe razmimoilazio se naà-lost u ideji, i mada vo|en èljomza originalno{}u, tek mu je u po-jedinim trenucima uspjelo ostva-

riti dojmljive i svjeè slike. Kosti-mi Ane Gecan Savi}, koji su zapredloàk imali originalne odjev-ne predmete s kraja sedamnae-stog stolje}a, futuristi~ki jedno-stavna scenografija Andreja Re-haka te stati~na i prili~no mono-tona reìja Kre{imira Dolen~i}anisu odavali jedinstvenu cjelinu.Tek su u rijetkim prizorima dje-lovali osmi{ljeno, primjerice usceni Luciinog ludila, ~emu jepripomoglo i zanimljivo osvjet-ljenje Zorana Mihanovi}a, i usceni vjen~anja Lucie i lorda Ar-tura. Glazbeno ostvarenje bilo jena prihvatljivoj razini, mada senije osje}alo ono posebno uzbu-|enje i spektakl premijerne ve~e-ri. Dirigent Loris Voltolini sigur-no je ravnao izvedbom na kojojsu nastupili splitski solisti: tenorAnte Ivi} koji je izuzetno dobroodgovorio zahtjevnoj ulozi Ed-garda, Rato Kli{ki}, bariton, uulozi Enrica, bas Dinko Lupi kaoRaimondo, tenor Vinko Maroe-vi} kao Arturo, tenor Jure Miro-{evi} u ulozi Normanna, soprani-stica Snjeàna Kati} kao Alisa.Luciu di Lammermoor, nose}urolu cijele opere, u kojoj je sadr-àna sva neodoljivost ove glazbe,otpjevala je talijanska sopranisti-ca Natalia Valli. Pjevaju}i u Spli-tu Luciu prvi put, nije se pokaza-la doraslom izuzetno zahtjevonojkoloraturnoj ulozi. Glazbu kojuje te{ko ispjevati od po~etka dokraja, a jo{ teè i karakterno in-terpretirati, sopranistici Vallidjelomi~no je ipak uspjelo iznije-ti, tako da je predstava, koja u tojulozi najve}im dijelom ovisi i odpublike, dobro prihva}ena. Uizvedbi se istakao zbor HNK-a

Split, posebice mu{ki zbor u pr-vom i drugom ~inu, koji je sna`-nim i sigurnim tonom oìvio ti-pi~ni talijanski operni duh. Orke-star je u tutti dijelovima zvu~aokompaktno i dora|eno, a u ko-mornim ne{to slabije.

Jedino moèmo poèljeti daidu}e predstave budu jo{ bolje iuspjelije, a splitskom kazali{tu dapoja~a opernu produkciju i po-novno vrati glamour i spektakl usvijet opere. Z

Okus glamoura

Opera Lucia di Lammermoor: Lucija-Natalia Valli


Slaèm se da je protok in-formacija neophodan, ali{to kad su Engleska ili,ne{to manje, Amerika za-tvoreni sistemi ijednostavno te ne prima-ju unutra

Dubravko Jagati}

Malo glazbenika s prostorabiv{e Jugoslavije uìva sta-tus Vlatka Stefanovskog

koji je zahvaljuju}i svom dugo-godi{njem radu s grupom Leb isol (i trinaest objavljenih albuma)te nizom vlastitih projekata (petalbuma), a prvenstveno vrhun-skim sviranjem gitare, jedan odnajtraènijih i najcjenjenijih gita-rista ~ije se umije}e sviranja pro-~ulo gotovo svim kontinentima.Nastupa {irom svijeta, skladaglazbu za kazali{te i film, a pre-sti`ni svjetski magazini uspore-|uju ga s najslavnijim gitaristimana svijetu. Nedavno je ponovnodo{ao u sredi{te pa`nje hrvatskepublike i medija zbog anga`manana novom Gibonnijevu albumuJudi, Zviri i Be{timje, ali i zbog ne-davno objavljenog soundtracka zafilm Stoleta Popova Gipsy Magicte samostalnog albuma VlatkoStefanovski Trio objavljenom i uHrvatskoj zahvaljuju}i diskograf-skoj ku}i Dallas Records.

Kako se osje}a deklarirani kozmo-polit u ovoj ekspanziji primitivizmai nacionalizma posljednjih desetakgodina na prostoru biv{e Jugoslavije?

� Osje}am se veoma lo{e ijako stresno. Kao djeca i mladi}ibili smo naivni jer smo mislili daje historija zavr{ena i da vi{ene}e biti ratova, ali, naàlost,svjedoci smo velike tragedije.Kao da se ni{ta nije promijenilou ljudskom rodu. Ponavlja se je-dan te isti ciklus. Niti mogu ne-{to po~eti niti zavr{iti niti menetko pita za mi{ljenje ili savjet.Ja poku{avam kroz sve to vozitislalom, ali svejedno je to jakostresno. To na mene djelujestra{no. Svi smo u laganoj depre-siji. Ipak je to turbulentan Bal-kan. Tu smo se rodili i tko zna ukojoj je mjeri sva ta turbulencijaodredila na{ temperament i ka-rakter i potrebu za umjetno{}u ipotrebu za stvaranjem. Mo`da bipoludjeli kada ne bismo ni{tastvarali.

Va{a je suradnja s Gibonnijem nanjegovu posljednjem albumu Judi,Zviri i Be{timje ocijenjena izuzet-no pozitivno od strane hrvatskihglazbenih kriti~ara. Jeste li osobnozadovoljni ostvarenom suradnjom?

� Veoma sam zadovoljan.Jako sam puno toga odsvirao natom albumu � za svaku pjesmu~etiri gitare. @ao mi je {to nekesolaè nisu ni u{le, jer to ipaknije moj solo album ve} Gibon-niev, a to je pop-muzika. Pop-muzika koja je dosta ofarbanaonim mediteranskim melosom ipristupom. Uìvao sam raditi naalbumu, a Gibonni mi se dopaokao osoba.

On je pravi autor, skroman~ovjek koji ima {to re}i. Jako smolijepo radili i dobro sura|ivali, aod mene se traìlo samo da bu-

dem ono {to jesam. Nik{a Bra-to{, producent albuma, sjajno jeodradio svoj posao jer ima do-voljno znanja i talenta, a i jer je

gitarist i jako dobro razumije ukojoj mjeri moè izvu}i iz menesve {to je potrebno.

Nisam bezobrazanKoliko pratite zbivanja na hrvat-

skoj glazbenoj sceni?� U zadnje vrijeme dosta, jer

sam ~esto u Hrvatskoj. Nik{a mi~esto pri~a {to radi i uglavnomsam upoznat.

Moète li izdvojiti svoje favorite?� Ne zato {to sam radio s

njim, ali mislim da je Gibonni tunegdje na vrhu, a da ne spomi-njem i Dragojevi}a koji svako to-liko dolazi u Skopje i puni dvora-ne bez obzira ima li novi albumili ne. Mislim da je produkcija uHrvatskoj na vrlo visokom ni-vou.

Biste li pristali na suradnju i snekim glazbenikom koji mo`da i nijenajbliì va{em glazbenom izrazuukoliko ponudi dovoljno novaca?Naime, nedavno je u jednoj televizij-skoj emisiji na HTV-u Zoran Predinspomenuo da je htio sura|ivati svama, no niste se mogli sporazumjetioko honorara.

� Na to ne mogu napametodgovoriti. Moram znati o ~emuse radi. Gibonni mi je poslaosvoje prethodne albume i demo-materijale tako da sam to~noznao {to treba raditi. Nisam paos neba u taj projekt. Mi smo do-sta dugo i razgovarali i pregova-rali. Nije to tako jednostavno.Predina stvarno nisam traìopuno novaca. Simboli~an hono-rar, no vjerojatno producentinisu imali dovoljno novaca za ta-kvo ulaganje. Tu nema ljutnje.Stvar je dogovora. Nisam ja be-zobrazan.

Koliko je vaàn novac u va{emumjetni~kom anga`manu?

� Zna{ u kom smislu imava`nu ulogu? Tehnologija idestra{nom brzinom naprijed i jamoram pedeset posto ili ~ak ivi{e onoga {to zaradim vratiti umuziku. Kupujem opremu zastudio, za gitare, investiram stal-no u ne{to. To je jedna igra bezkraja. Tu novac igra va`nu ulo-gu. Ja nisam kupio Porsche nitiku}e po svijetu. Poku{avam daìvim normalno, a i kada ima{

obitelj novac igra veoma va`nuulogu jer èli{ osigurati pristojanìvot svojoj porodici.

Koliko vam je titula najboljeg gi-tarista na svijetu, kako su doma}inovinari prenijeli vijest iz stru~nogameri~kog magazina Guitar Pla-yer, donijela vi{e anga`mana i boljeprihode?

� Ma to je sve tako napuhanoda je mene ponekad sram. To su

{pekulacije. îtatelji Guitar Pla-yera su me proglasili jednim odnajboljih gitarista. Dosta ~esto jatakve pri~e ne mogu kontrolirati.Niti sam ih proizveo niti ihmogu zaustaviti. Meni nije po-trebna la`na popularnost. Do-voljno sam znam koliko mogu. Jau Guitar Playeru ne mogu bitiprvi jer sam tek prije mjesecdana sredio distribuciju svojeprve ameri~ke plo~e zahvaljuju}itokijskoj etiketi AM Recordings.To je plo~a Kru{evo � gitaristi~kiakusti~ni duo sa Miroslavom Ta-di}em koji se prodaje po Americii moram priznati da smo dobiliizuzetno dobre kritike.

Jeste li kad bili u prilici oku{ati ses nekim od najboljih svjetskih gitari-sta?

� Ja sam svoje najve}e gitari-sti~ke gurue upoznao. Jedan odnjih je i Alan Hollsworth sa ko-jim sam postao dobar prijateljkao i sa Johnom McLaughlinom.Oni znaju tko sam i {to i kolikomogu. Trudim se da upoznam{to vi{e ljudi i od njih nau~im {tovi{e.

Koliko vam pomaè ili odmaèsve ~e{}e spominjanje va{eg imena udru{tvu najboljih svjetskih gitarista?

� Nedavno sam bio u Gr~koji najavili su me kao najve}eg gi-tarista na Balkanu. To mi je go-dilo. Dok sam bio u Los Angele-su, pri{la mi je jedna djevojka ipitala jesam li ja Ry Cooder izRusije? I to mi je sjajno sjelo. Re-kao sam joj da nisam iz Rusije izahvalio joj {to me nazvala Coo-derom.

S obzirom na sve ~e{}i anga`manza film i kazali{te, te jednako tako idobivena priznanja, po kojim krite-rijima birate ponu|ene projekte?

� êsto puta ne biram ja. ê-sto puta te posao dovede u nekuspecifi~nu situaciju. U zadnjevrijeme stvarno dobivam punoponuda. Prvo poku{avam uskla-diti raspored da ne radim ~etiristvari istovremeno. Ne moguuvijek birati, no da mogu radiobih talijanske ili holivudske fil-move, ali oni imaju svoje autore.Nije to sve skupa tako jednostav-no.

Od nedavno sura|ujete i s austrij-skim umjetnikom Kurtom

Hofstetterom. O kakvoj vrsti surad-nje je rije~?

� To je jedan multimedijalniumjetnik iz Be~a. Radi ~estoneke instalacije i radi s jako punoduha. Uvijek uspije od svoje Vla-de izvu}i neke novce i realiziratisvoje projekte. Prvo je radio tele-fonski koncert. Spajao je ljude izbiv{e Jugoslavije. Otvorio je tele-fonske linije u Skopju, Sarajevu,

Beogradu, Puli,Ljubljani i mi smosvirali preko tele-fona i stvorili je-dan surrealisti~kisession koji je zvu-~ao vrlo ~udno.Naravno, sada sekoristi Internetomte je napravio jed-nu verziju surad-nje izme|u umjet-nika za Internet.

Koji vas ostali vi-dovi umjetnostinajvi{e privla~e i ko-liko ih pratite?

� Najvi{e filmzato {to probijatehnolo{ke stan-darde. Ja sam izkazali{ne obitelji inormalno je da vo-lim i kazali{te, alinaàlost, u zadnjevrijeme i ne idemba{ previ{e u kaza-li{te, jer se bojim

da me malo toga moè isprovoci-rati. Volim i slikarstvo i multi-mediju.

Smatrate li se umjetnikom?� Na neki na~in da. Sma-

tram se. Ako pomislim na brdola`nih umjetnika koji sebe nazi-vaju umjetnicima onda mogu zasebe slobodno re}i da sam umjet-nik. Poku{avam kopati po sebi itraìti ne{to, a ponekad to ne{to iuspijem iz sebe izvu}i van.Umjetnik je ~ovjek koji u sebetrpa razne informacije i utjecaje iu jednom ~asu izvu~e ne{to {to jeamalgam svih tih utjecaja.

Kakva je informiranost Makedo-naca o glazbenim zbivanjima uHrvatskoj?

� Dosta dobra. Puno se va-{eg dancea vrti. Ima puno privat-nih televizija pa stalno vrte hr-vatske bandove. Stalno netko svi-ra. Parni valjak redovno svira, ne-davno je bila Danijela koja jeiznimno dobro pro{la...

Publika kao parametarKakva je makedonska scena da-

nas?� Sada se doga|a pop-ek-

splozija po uzoru na Back StreetBoyse, Madonnu i sli~no, a ima iozbiljnih bandova koji svoje pro-jekte izvoze, poput grupe Anasta-sia.

Moè li se od diskografije ìvjeti uMakedoniji?

� Ako je u pitanju samo dis-kografija, a nema{ koncerte i sveostale popratne poslove, vrlo te{-ko. Ne moè{ o~ekivati da ìvi{samo od prodaje plo~a. To je pre-veliki luksuz. Makedonija je maladràva sa dva milijuna stanovnikai sa malo CD-playera i puno pira-ta. Veoma je te{ko sve to skupakontrolirati i organizirati.

Vjerujem da se slaète da glazbane poznaje nikakve granice. Misliteli da bi trebalo poraditi na {to boljemprotoku informacija na podru~juglazbe i umjetnosti op}enito, bez ob-zira na politi~ka zbivanja?

� Naàlost, ìvimo u svijetukoji nije prvi svijet. To je zapad.Ne znam jesmo li mi tre}i ili ~e-tvrti svijet. Slaèm se da trebaimati protok informacija, ali po-stoji ipak jedan kulturni imperi-

jalizam koji se doga|a. Oni kojisu bogati name}u ukus, estetiku,etiku... Mi moramo kupovati plo-~e od Madonne i Windowse 98.Po{to smo domi{ljati, mi smo iz-mislili pirate. Imamo piratskeprograme i slu{amo piratske plo-~e, jedemo piratsku hranu i pije-mo piratska pi}a. Sami sebeopravdavamo da smo siroma{ni inaravno da }emo koristiti vi{e pi-ratskih stvari. Slaèm se da jeprotok informacija neophodan,ali {to kad su Engleska ili, ne{tomanje, Amerika zatvoreni siste-mi i jednostavno te ne primajuunutra. Da im ja kao umjetnikrovarim po trì{tu, ne}e im uop-}e biti drago. Mora{ imati vrlojake veze i veliku energiju daprobije{ sve to.

Va{ samostalni album VlatkoStefanovski Trio do~ekan je kodhrvatskih kriti~ara s odre|enom za-dr{kom. Koliko vam je osobno va`nomi{ljenje glazbenih kriti~ara i sma-trate li da njihovo mi{ljenje utje~e naprodaju i popularnost?

� Meni je jako stalo do toga{to ljudi misle. Ne mislim ja dasam bog zna {to uradio, ali mi-slim da su moji fanovi godinamatraìli upravo takvu gitaristi~kuplo~u na kojoj ima puno solo-gi-tare. Stalno sam `rtvovao ta svo-ja sola. Stalno sam ih skra}ivao,sti{avao u svim tim svojim pret-hodnim radovima i sada sam ri-je{io da dam odu{ka svom najgo-rem tj. najboljem impulsu svira-nja gitare i ovaj put sam to uradi-o. Bez razlike da li se nekomesvi|aju pjesme ili ne, meni su tostvari koje su spontano iza{le izmene i nemam {to razmi{ljati.Uvijek kada radim plo~u pamet ikalkulacija mi nisu prva stvar.Uvijek me vodi neka intuicija.Neki put pogodi{, a neki proma-{i{. Ne mogu ja to~no znati {toradim u svakom trenutku, a toodre|uje umjetnika. Ja opipavamu mraku. Kada bi to~no znao {toradim, radio bih u nekom biroupo to~no zadatim principima, aovo je ipak open space. U Makedo-niji nema kriti~ara. Ovdje znamda ih ima i ljudi prate tko {topi{e. Kritike se napi{u u novina-ma i sutra je ve} to yestarday�snews i to vi{e nije dana{nja kriti-ka, a plo~a ostaje. Onaj tko kupiplo~u ima je do kraja ìvota, akritike odu za toaletni papir.

Koliko je za va{ kreativan radzna~ajna reakcija publike na koncer-tima tj. njihovo prihva}anje va{eglazbe?

� To mi je najva`nije. Publi-ka mi je parametar trenutnog rej-tinga. Na mom posljednjem kon-certu u Zagrebu bila je totalnaeuforija. To mi je jako drago jernisam mogao vjerovati da se pu-blika kroz sve ovo vrijeme moètoliko di}i i biti toliko sretna.

Kakva je razlika izme|u va{e ov-da{nje publike koja poznaje va{dugogodi{nji rad te grupu Leb i soli inozemne publike koja dolazi slu{atii gledati nekog novog, vrhunskog gi-tarista?

� Ovi koji te znaju su vi{efriendly i vi{e su vru}i. Oni koji tene znaju gledaju te s distancom,ali kada do|u na{i su. Kada do|una koncert, ne bjeè. Vani me za-pravo vrlo dobro prihva}aju.Prvu polovicu koncerta gledajume i ~ude se, a u drugoj polovicise dobro zabavljaju.

Kakvi su va{i planovi za bu-du}nost?

� Samo koncerti, jer volimsvirati uìvo, a puno sam vreme-na proveo u studiju rade}i punoraznih muzika i ve} mi je dovdeod studija. Moram i}i svirati vani to me najvi{e zabavlja. Z

Govori: Vlatko Stefanovski

Gledaju me i ~ude seImamo piratske

programe i slu{amopiratske plo~e,

jedemo piratsku hranu i pijemo

piratska pi}a

Igor

Nob

ilo


Pri~a o prijateljstvu Barbei Grotowskoga nudibudu}im kazali{nimbuntovnicima svojeideale i strategije

Lada âle FeldmanEugenio Barba: La terra di cenere ediamanti, Il mio apprendistato in Po-lonia � seguito da 26 Lettere diJerzy Grotowski a Eugenio Barba,(Zemlja pepela i dijamanata, Mojenaukovanje u Poljskoj, te 26 pisamaJerzya Grotowskog Eugeniu Barbi),Il Mulino, Bologna 1998.

Tu`ni povod, {to je ve} po-krenuo bujicu kolektivnogprisje}anja na nedavno pre-

minuloga poljskoga redatelja i teo-retika Jerzya Grotowskoga, nei-zbje`ni je okvir prikaza i knjigekoju predstavljam, premda je nje-zin naum daleko od komemorativ-noga ozra~ja u kojemu se sad htje-la-ne htjela ~ita. Naime, malo je(popularnih i stru~nih) poznavate-lja Grotowskijeva djela uistinusvjesno spleta sretnih slu~ajnosti ineustra{iva entuzijazma koji jeurodio divulgacijom njegova teatrai u~enja na Zapadu, s one strane@eljezne zavjese koja je Grotow-skijeve vizije � da ne bija{e mno-gih, me|u inima i Eugenia Barbe� mogla zauvijek zastrti èlje-znom okrutno{}u zaborava. »Povi-jest je uvijek u opasnosti da posta-ne pravocrtnom, {to zna~i suptilnola`nom, unato~ vjerodostojnosti ~i-njenica koje povezuje«, kazat }eBarba u predgovoru svoje knjige,koju pi{e u htijenju da nam predo-~i jedan od presudnih segmenatasvojevrsne »podzemne povijesti ka-zali{ta«, zovu}i je jo{ i svjedo~e-njem o jednoj »ljubavnoj pri-povi-jesti«.

Ne zanimaju ga, tvrdi, putanje»utjecaja« {to Grotowskijevo imeveù uz ostale velike kazali{ne re-volucionare ovoga stolje}a, kao niuzro~nost ni smisao koji se njego-vu djelu mogu retroaktivno pri-pi-sati, nego upravo istodobna povije-sna jedinstvenost i iskorijenjenostjedne duhovne avanture, jednogaprimjera o tome kako se prkosi»neprijateljskim okolnostima, rav-nodu{nosti i samo}i«, kako se do-ska~e »nu`nosti da se izmisli ku}a� kazali{te � po svojoj mjeri«.Stoga pri~a o prijateljstvu Barbe iGrotowskoga ne raspore|uje povi-jesne »zasluge«, nego je prije nami-{ljena kao stroga i topla ponuda»strategija, na~ela i ideala« svim sa-da{njim i budu}im buntovnim na-ra{tajima bezimenih kazali{taraca,suo~enima s osje}ajem posvema{-nje neprikladnosti i »neprilago|e-nosti duhu vremena«.

Dva ìvotopisaA da se takvo stanje unutra{nje-

ga otpora moè prometnuti u uz-budljivu ljubavno-stvarala~kuavanturu, pokazuju i Barbin i Gro-towskijev ìvotopis. Prvi se polovi-com pedesetih sa siroma{noga tali-janskog juga otputio isprva u peri-onice su|a Danske i [vedske, pa urudnike ugljena Hamsunove Lapo-nije, pa u Norve{ku, a zatim, na-kon mnogih lutanja, u imaginiranuPoljsku vlastitih ljevi~arskih idealai Wajdinih dojmljivih kadrova, ponaslovu ~ijega filma (Pepeo i dija-manti) i naziva vlastitu pustolovi-nu. Stigav{i u Var{avu kako bi stu-dirao kazali{nu reìju, upoznajevrevu (podzemnog) poljskog kul-

turnja~ko-intelektualnog ìvota ukoji se predano baca, ne znaju}ini jedne jedine poljske rije~i, gor-ljivo uvjeren u svoje promid`be-no poslanstvo, zahvaljuju}i koje-

mu }e se Svijet upoznati s neugasi-vom umjetni~kom vatrom {to tinjaiza ideolo{kih barijera, pod stegomtotalitarnog barbarstva. Drugi pakkre}e obrnutim smjerom, pa u osa-mi male provincijske pozorniceTeatra 13 Rzbdów u Opoleu poku-{ava stvoriti ~itav, kako }e se Barbaizraziti, »duhovni kontinent«.

Na povratku s jednoga od svo-jih èdnih obilazaka te fascinantnezemlje, koja je disala punim umjet-ni~kim oporbenja~kim plu}ima, ali~ija je birokratizirana svakodnevicanemilosrdno razarala sve zapad-nja~ke socijalisti~ke iluzije, Barbase, na nagovor Janke Katz, mladeìdovske kriti~arke i pjesnikinje,obreo i u Opoli. Niti mu se svidje-la ishitrena gluma i vizualna opo-rost Grotowskijeva »avangardnogteatra« � uprizorenog za svega ~e-trdesetak gledatelja i gotovouvredljivo nemarnog prema na~elunu`ne gledateljske »distance« �niti ~uda~ka osoba redatelja, kojanije, poput tolikih srda~nih, gosto-ljubivih i va`nih ljudi u Var{avi,ùrno pohitala strancu u zagrljaj:obu~en u crno od glave do pete, stamnim nao~alama i pri najprigu-{enijoj rasvjeti, Grotowski »se doi-mao poput protestantskog pa-stora«.

Po zavr{etku prve godine studi-ja, 1961, Barbu je obuzela malo-du{nost svojstvena svim lijevimoptimistima su~eljenima s »opsce-nom karikaturom« real-socijalizma.Ipak ostaje u Poljskoj i jednogadana sasvim slu~ajno odlu~uje po-novno posjetiti Teatr 13 Rzbdów.Taj slu~aj, kojemu }e Barba pridatimisti~ne obrise, zauvijek je pove-zao dvojicu mladi}a opsjednutihvizionarskim nagnu}em i èljomda se spoje naizgled suprotstavljenipoticaji � duhovni povratak nutri-ni i ekspanzivni, povanj{teni ethoskazali{ta. Protivno svojim planovi-ma, èljan i vlastitih i teatarskihkorjenitih preobrazbi, Barba napu-{ta studij u Var{avi i od sije~nja1962. godine po~inje raditi kaoGrotowskijev asistent, upustiv{i seu proces sloènog naukovanja, koji}e u sebi ujedinjavati i stjecanjespoznaja o traumati~noj poljskojpovijesti, i o klasi~nim poljskim ieuropskim dramskim tekstovima injihovim mogu}im suvremenimredateljskim revizijama, ali i rad nakreativnom procesu, na putovimaprispje}a do same srì kazali{nekomunikacije � »totalnog ~ina«kao iskaza spiritualne veze izme|uglumca i gledatelja, {to se premapoljskome parateatarskome teore-ti~aru imala ostvarivati preko arhe-

tipskih slika i uz pomo} posebnih»psihotehnika«. Barba demistifika-torski inzistira kako u tome labora-toriju � koji je poput minijatur-nog kazali{ta okupio sve {to mu jebilo potrebno: desetak glumaca,dramaturga Ludwiga Flaszena,scenografa Jirzya Gurawskoga (ka-snije, za Akropolis, i slavnoga JosefaSzájnu), tehni~are i garderobijerku

� nisu djelovale nikakve izuzetneosobnosti. Bili su to redom ljudikoji su samo vjerovali da je njihovauloga va`na: »Nisam ni najmanjebio svjestan da sudjelujem u kaza-li{noj revoluciji i da slijedim voj-skovo|u umjetni~ke epopeje. (...)Bija{e to pravo putovanje kroz pu-stinju.«

Proboj Dr FaustusaSlijede zajedni~ki odlasci na

Zapad, napose Grotowskijev odla-zak sa slu`benom delegacijom uKinu, te slu~ajni susreti i prijatelj-stva, koja }e poslije pomo}i tvorbiGrotowskijeva skorog me|unarod-nog ugleda, za koji se sam, li{enmogu}nosti samostalnih odlazakau inozemstvo, nije mogao boriti.Osim toga, povratak u Opole uvi-jek je zna~io povratak sivilu, tego-bama nestimulativnog provincij-skog okru`ja i discipliniranoj vje`-bi za neizvjestan ishod. Nakon po-kusa redaju se Barbini i Grotow-skijevi domjenci, niù se raspraveo kazali{tu, zami{ljaju projekti,oìvljuju mitski likovi i nauci hin-duizma, uz koje su obojica sazrije-vali i kojima su svojim duhovnimdru`beni{tvom davali nova zna~e-nja. Kako je Teatru 13 Rzbdówstalno prijetilo ukinu}e, Barba }eiskoristiti svoju talijansku putovni-cu za u~estale misije na Zapadu,plasman tekstova i intervjua o tomkazali{nom laboratoriju u renomi-ranim europskim ~asopisima, svekako bi poljskim vlastima stvoriodojam Grotowskijeve slave i spri-je~io zatiranje njegove dragocjenepozornice. Tako }e, izme|u broj-nih ostalih, upoznati Renée Saurel,kriti~arku Sartreovih Les TempsModernes, Mirceu Eliadea, Fernan-da Arrabala, Rogera Cailloisa, Cla-udea Lévi Straussa, Jeana Jacquo-ta, Denisa Bableta, Mauricea Na-deaua i Gaëtana Picona te jednogod ponajzaslu`nijih za razumijeva-nje njegova poslanstva, RichardaSchechnera, a vijesti o poljskomeeksperimentu polako }e se {iriti, is-prva u SAD-u, pa u Italiji, ponajvi-{e u Francuskoj.

O X. kongresu ITI-a u Var{avi1963, Barbi uspijeva nagovoriti ne-kolicinu redateljskih i kriti~arskih»zvijezdi« da se neslu`beno otputeu kódö, gdje je Grotowskijeva tru-pa ishodila gostovanje svojega DrFaustusa. Bio je to presudni trenu-tak: predstava je svojom iznimno-{}u probila oklope institucionalneinercije i osigurala niz gostovanja.No uporan se rad, vje`be i novepredstave i dalje niù, usuprot ne-godovanju sumnji~avih financijera,

kojima je jasna politi~ka provoka-tivnost tema {to ih nudi repertoaropolskog kazali{ta, plediraju}i zapobunu i u najoskudnijim uvjeti-ma. Kada se, nakon jednog od svo-jih promid`benih putovanja, Barbahtio iz Norve{ke otputiti »ku}i«,uskrati{e mu vizu � za Poljsku jepostao persona non grata.

Putanje se tijesnih prijatelja turazdvajaju, da bi sepovremeno prepleleza Grotowskijevih go-stovanja i predavanjanovoosnovanoj Barbi-noj norve{koj kazali{-noj trupi Odin, koja sekasnije smjestila uHolstebro i ustoli~ilatradiciju redovitih ka-zali{nih seminara podvoditeljstvom ugled-nih kazali{nih stru~-njaka sa svih pa i naj-udaljenijih krajevasvijeta, {to }e kasnijeprerasti u Me|una-rodnu {kolu kazali{neantropologije. Kaopredava~ i voditelj ra-dionice, sje}a se Bar-ba, Grotowski je bioutjelovljenje samovo-lje i netolerancije, alis nevjerojatnim u~in-

cima � {to su rubila sa ~udimaprosvjetljenja � u neumornomradu s glumcima, koji nije pozna-vao ni vremenskih granica ni gra-nica {to ih name}e tjelesna energijai koncentracija. Uza svoje ~lanke istudije o gluma~koj »psihotehnici«,temeljene na Grotowskijevim na-putcima, Barba }e prvi na strano-me jeziku objaviti i njegovu knjiguK siroma{nom kazali{tu, odav{i i nataj na~in dug svojemu, svega trigodine starijemu, u~itelju, koji }eubrzo nakon svjetskoga uspjehasvoje predstave Apocalypsis cum fi-guris 1969, za koju se pripremaopune ~etiri godine, obznaniti daprekida s kazali{nim radom, prem-da }e nastaviti predavati.

[ifrirana korespondencijaFizi~ka udaljenost dvojice vizio-

narski nastrojenih srodnika, kojadakle nipo{to nije umanjivala lju-bav i bliskost koja ih je vezivala,urodila je, u va`nome i za njih in-tenzivnome razdoblju od srpnja1963. do kolovoza 1969, razmjernoredovitom korespondencijom, kojepolovica � jer Barbina su se pismaGrotowskome izgubila � zapremadrugi dio knjige. On je pod-naslov-ljen Dragi Kim, prema imenu Ki-plingovog junaka {to je Barbi bilododijeljeno (Grotowski se nazivaostarim Lamom). Kao svjedo~enja opojedinim fazama usporednih mi-jena u prijateljstvu, idejama, nao-brazbi i kreativno-teorijskim pro-jektima, ali i kobnim politi~kimuvjetima djelovanja jedne od intri-gantnijih kazali{nih osobnosti ovo-ga stolje}a, za koju se spremno tvr-dilo kako je kona~no ozbiljila na-misli Craiga, Artauda i Mejerholj-da, pridodav{i im pe~at samosvoj-ne parateatarske mistike, ta nje`na,duhovita i transkulturalnim asoci-jacijama opto~ena pisma pravi suprilog Barbinome poku{aju tvorbealternativne povijesti, u kojoj }eslagalica pam}enja ravnopravnoporedati autobiografsko i historio-grafsko, slu~aj i zakonitost, ideacij-ske anticipacije i njihove nevjero-jatne stvarnosne potvrde. Jo{ jednaposebnost, na koju Barba vi{ekrat-no upozorava: ne znaju}i nikada nitko ih prislu{kuje ni tko mo`daotvara njihova pisma, dvojica susugovornika i svoje razgovore isvoje dopisni{tvo svjesno protkalaaluzivnim jezikom, internom {i-from u kojoj su imena Gombro-wiczevih likova zamjenjivala ime-na stvarnih osoba, u kojoj su logi~-ne iskaze smjenjivali kalamburi iapsurdne izjave, neologizmi i lin-gvisti~ke deformacije, tvore}i ni-

kom shvatljiv, savezni~ki komuni-kacijski kod. Kako predo~iti taj-nost i osebujnost toga savezni{tva,jedinstvenu komplementarnostkoja je ujedinjavala introverta Gro-towskog i ekstroverta Barbu? Bar-bin je naum bio knjigom humani-zirati mit o poljskome redatelju, uzopasnost da stvori novi mit o nji-hovu prekretni~kom prijateljstvu.Uostalom, kaè, »svaka rekon-strukcija pro{losti, o kojoj sje}anjane dijele oni koji tu rekonstrukciju~itaju, izlaè se opasnosti da budeneshvatljiva. Postoje iskustva kojase ìve jedino kroz na{a tijela, kojasu ukorijenjena u na{im osjetilima,jedinstvena u svojoj neopozivojmaterijalnosti vremena i prostora,okolnosti, anegdota«.

Uza sav napor, naime, da setekstom obnovi okus pojedina~nogtrenutka i niza emotivno prenapu-njenih koincidencija koje su profi-lirale klju~na obilje`ja tih dvijuzna~ajnih i svjesno transgresivnihìvotno-profesionalnih staza, slut-nja da se pod njima krije »enigmat-ska poruka« transcendentalnogakaraktera proìma ~itavu knjigu, aponegdje se i eksplicitno iskazuje.Otuda dojam o mesijanskome na-mjesni{tvu koje je obojicu vodilo,otuda biblijske prispodobe s pu-stinjskim hodom do objave, otuda,na kraju krajeva, i naslov prve zbir-ke Barbinih napisa i intervjua sGrotowskim (Novi kazali{ni zavjet).Utoliko su obojica, s dana{njegadistanciranog i prema strastimatoga tipa prili~no cini~nog o~i{takralja milenija, prava (i prva, stva-rateljska!) djeca kulture {ezdesetihgodina, zatravljena isto~nja~kimreligijama i predstavlja~kim tehni-kama, djeca potrage za suglasjemizme|u samospoznaje i anga`ma-na, afirmacije autenti~noga jastva injegova istovremenog rastapanja umnogoglasju svijeta i povijesti.

Ipak, nakon {to ste se, mo`da,na~itali suvremenih kazali{noteo-rijskih i interpretativnih spretnihbarataljki kurentnim pojmovnim{upljinama, precizno pam}enje, {i-rina asocijacija, sr~anost, vjera iozarenost jednoga Barbe, jednakokao i sveobuhvatne pretenzije Gro-towskijeve misaone i izri~ajne lapi-darnosti, koja bi da saèto objedinisva mogu}a znanja u projektu po-svema{nje kazali{ne preobrazbeôvjeka, mogli bi vam biti i me-lem za du{u. Meni su, svakako,bili, osobito zbog sretne prilike daprisustvujem sve~anoj promocijiknjige za nedavna Barbina jedno-mjese~nog boravka u Bologni (stu-deni 1998), gdje je ure{en titulompo~asnoga doktora, zauzvrat ponu-div{i, zajedno sa svojom trupomOdin i Dipartimento di musica e spet-tacolo Bolonjskoga sveu~ili{ta, nizseminara i predavanja, te jednupraizvedbu (Mythos). (U prostranojgeografiji Barbina pomnoga sje}a-nja na{la je, prigodom prva njego-va osobnoga javnog predavanja,svoje izuzetno pohvalno mjesto iFrakcija, ~asopis iz Hrvatske, »jed-ne od onih zemalja koje su namve} prestale biti zanimljivima«,kako je ironi~no i gorko dodao,upozoriv{i svoju sofisticiranu pu-bliku da su putovi kazali{no-teorij-skih ideja i energija mladih koji do-laze posve nepredvidljivi.) Doista,usuprot svim nu`nim poku{ajimada se naslje|e Grotowskoga, a iBarbe, analiti~ki rasklopi, opi{e,opovijesni, racionalizira i »pripito-mi«, i ja se mogu samo pridruìtionima koji mucavo »svjedo~e«kako vas susreti s tom vrstom (ka-zali{ne) mistike jednostavno �razgaljuju, jer samozvani prorocikoji je pronose njome ne nastojenametnuti sebe, nego probuditiDruge, i one ~iji su kreativni po-tencijali jo{ uspavani, i one koji su,podigav{i monumentum aere perenni-us, usnuli zauvijek, poput Grotow-skog. Z

Pisma iz podzemljaKazali{ni »totalni~in« iskaz je spiritualneveze izme|u glumca igledatelja

Ludwik Flaszen, Jerzy Gurawski i Jerzy Grotowski, prolje}e 1963.


Realni dijalog izme|u ~o-vjeka i prirode ionakoizgleda izrazito nebajkovi-to: mi njoj tvornicu, onanama ozonsku rupu. Minjoj gnojivo plus sadnju,ona nama urod. Vrlo pra-gmati~no. Bliè ra~unanjuno poeziji

Nata{a Govedi}Uz premijeru predstave Plavi zvuk uZKM-u te gostovanje francuskepredstave Gorko slatko u Gavelli

Prilikom susreta kazali{ta iekologije, more obi~no do-bije ulogu prelijepe »pla-

vu{e« ~ije je djevi~anstvo grubooskvrnuto odvratnim nasilni{-tvom Ljudske Civilizacije. Ima iblaà verzija: morska se plavu{amirno prostirala od obale do oba-le, kadli nai|e »krdo« ljudskih ì-votinja, pregazi je i zagadi. U obaslu~aja, more je predstavljenokao `rtva, a zaplet kao tragedija.Cilj predstave: gledatelju stvoritiosje}aj kako je osobno kriv za le{prirodne ljepotice. S krivicommu se prikrpa i bespomo}nost,jer mitsko odre|enje ~ovjeka kao»Zemljanina s nagonom za zaga-|ivanje Zemlje« ne ostavlja ba{previ{e nade da bi homo sapiensikada mogao promijeniti svoj»kobno trova~ki« mentalitet. Lo-gi~no je, dakle, da ekolo{ke pred-stave naj~e{}e zavr{e najavomapokalipse; sve vi{e nalikuju}i cr-kvenim moralitetima mladoga

srednjovjekovlja: Ne zaga|uj, da sene bi i tebe zagadilo. Moram pri-znati da mi je mnogo draì pri-stup Jo{ka Maru{i}a u crtanomfilmu Riba. Ondje razlju}ene ribe

jednog lijepog dana u slast pojedu»vlastite« ribare. Maru{i}eva pri-roda nije pasivna i neispisanaplo~a niti su joj ljudi uspjeli nu`-no nametnuti svoju volju. Tektoliko da ne pomislimo kako smonjezini gospodari. Stav kako ìvi-mo u posve pripitomljenom, dokraja civiliziranom te industrijali-ziranom svijetu zapravo je tipi~-na zabluda jednostrano racional-nog devetnaestog stolje}a: ustvarnosti, NATO-ovi su avionideset dana ~ekali da nebo nad Sr-bijom pokaè znakove anticiklo-ne.

Plavi zvukLutkarski studio ZKM-a pod

vodstvom istaknute umjetniceKrune Tarle krenuo je od ideali-sti~ne pretpostavke o malenomotoku na kojem prvo ìvi tek slat-ki Ribar s prijateljem Galebom,ali onda u taj Raj nahrupi izgrad-

nja gostionica i teniskih terena,u~as uni{tiv{i oazu. Iz buke, bije-sa i sme}a urbanizacije prvo odeGaleb, a za njim i sam Ribar.Obojica, razdvojeno, u potrazi zanekim drugim nenastanjenimotokom. Pri~a je vi{e nego jedno-stavna. No, spa{ava li je njezinanamijenjenost mla|oj publici odprigovora koji bi se mogli ticati

eti~kog aspekta predstave? Naiv-no je, naime, vjerovati kako rje{e-nje ekolo{ke krize predstavlja po-vratak u stanje »prije pada« ilitraganje za stanjem »prije pada«.Edenski vrt je ostao davno, dav-no iza nas. Za{to lagati djeci onjegovoj dostupnosti ili ~ak po-èljnosti? Zanimljivo je da sudjeca po zavr{etku predstavespontano pohrlila zagrliti te utje-{iti »Galeba« � nisu nasjela nasugestiju kako }e ptica »mo`da,ipak« prona}i neki novi nenasta-njeni oto~i}. Lik ~ovjeka-ribarauop}e ih nije zanimao. Nije ba{posve svejedno kako definiramo»prirodu« u predstavama za mla-de: mo`da je najmanje poèljnoportretirati je kao izgubljeno bo-gatstvo. Pa nismo ga nikada niposjedovali, zar ne?

Ozbiljna vrlina predstave Pla-vi zvuk lutkarski je rad: more jepredstavljeno valovitom plavom

trakom od zgu`vana materijalakroz koju se pomaljaju figure li-kova predstave; poigravanje svje-tla i zvuka na njegovoj povr{inistvara {armantnu iluziju kretanjai podrhtavanja vode. Pohvalitinam je i dramatur{ke dosjetkeobja{njavanja etimologije pojedi-nih rije~i, primjerice imena pro-tagonista, asocijacijama vo}a ipovr}a; kao i razliku izme|uizvedbe lika galeba (glume ga bije-lo obojeni prsti izvo|a~ice) i lika~ovjeka (glumi ga sitna papirnatalutka). Stupanj vizualne estetiza-cije predstave poèljno je visok,ali gluma~ka priu~enost (tvrdo}a,recitativnost, uko~enost) izvo|a-~a naàlost ne slijedi sliku.Ukratko: manje ljubavi prema te-atru, vi{e prakti~nog rada na gesti iglasu ne bi {kodilo ovoj skupinitalentiranih mladih ljudi.

Maslina je neobrana

Nakon korisnog gostovanjaslovenskog teatra, »DK Gavella«udomio je izrazito pretencioznu,koliko i nevje{to odigranu fran-cusku predstavu Gorko slatko Jea-na Michela Hernandeza. Opet jerije~ o maj~ici prirodi, divnommoru Mediterana, toj »toploj suziAtlantika« � kako veli programuz predstavu. Krasno, ali poku{ajtroje izvo|a~a da naizmjeni~nimgovorenjem francuskog, gr~kog,talijanskog, {panjolskog, arap-skog i hrvatskog jezika do~arajusvu raznolikost Sredozemlja za-vr{io je najbanalnijom recitaci-jom kaoti~nih isje~aka iz raznihjezika uz preludiranje na gitari ilutnji. Scenografija: nekolicinaamfora i }upova u prednjem pla-nu pozornice; kulisa nacrtanogmora koje se spaja s nebom ustra`njem planu pozornice.Nema znakova suvremenosti.Prvi dio predstave jo{ prolazi kaosimbolisti~ka poezija s nekolikodojmljivih misli, primjerice: more~uje{ i prije no {to ga ugleda{, kao {tomati, o~ekuju}i dijete, oslu{kuje nje-govo kretanje i prije no {to ga ugleda,

ili: more nikada nije bilo zastava, alioduvijek me ~inilo ponosnim, no diopredstave koji bi nam trebao do-~arati komediju dell�arte, ukusneplodove masline i pripremanjekus-kusa, pretvara ìvot medite-ranskih naroda u farsu lo{eizvedbe; ne i u namjeravanu »ve-selu komediju«. Najbjedniji supoku{aji plesanja flamenca �Marie-Laure Denoyel raspustikosu i zna~ajno podignutih rukute namr{tena ~ela skaku}e pozor-nicom, kao i poku{aji da se »neta-knuti otoci«, na kojima stanujejedino Opaticom (vjerojatno ka-tolkinjom), sa~uvaju od tobo`njihRatnika (sude}i po odje}i: arap-skog podrijetla). îni se da nena-stanjene otoke Sredozemlja u ka-zali{tu dodiruje ili bajka ili polu-mitsko vrijeme vjerskih ratova.Tekst Slatko gorko koji je za po-zornicu adaptirao Jean MichelHernandez nastao je kao kompi-lacija knjièvnih fragmenataosmorice autora (uklju~uju}i i hr-vatskog tekstopisca Slavena Mar-ka Perovi}a), pa nas ne treba ~u-diti njegova posvema{nja drama-tur{ka nemotiviranost. SalvadorPaterna, zaduèn da verbalnu di-jareju gluma~kog para Jeana Mi-chela Hernandeza i Marie-LaureDenoyel poprati sviranjem gita-re, pone{to pridonosi podno{lji-vosti predstave, ali nizanje ra-stavljenih akorda ba{ i nije ozna-ka vrhunskog gitaristi~kog umije-}a. Sve u svemu: puno historijskineutemeljenih predrasuda o Me-diteranu kao izvanvremenskommorskom svetili{tu i jo{ vi{eizvedbene neprofesionalnostigluma~kog trojca. Ono {to se »vi-jori, a nije zastava« u slu~aju ovepredstave bo�me nije »tkanina«namre{kanog mora � bit }e ra-dije da je rije~ o rasparanom je-dru neuspje{nog uplovljavanjafrancuske kazali{ne papazjanije(tur. ~orbasto jelo od mesa i po-vr}a; prenes. mje{avina svega isva~ega) u kontinentalnu hrvat-sku luku. Z

Vijori, a nije zastava

Moskovska Zlatna maskakao Marulovi dani

Jasen Boko

Festival Zlatna maska u Moskvi, nacio-nalna smotra ruskog teatra pokazalaje ne samo da i druge dràve imaju

svoje ina~ice Maruli}evih dana, nego da je nasmotri mogu}e vidjeti jo{ staromodnije iestetski zaostalije predstave. Takav zaklju~akmora se nametnuti nakon tjedna u Moskvi iosam odgledanih predstava, onoga {tougledni tamo{nji ìri drì kremom vlastitogakazali{ta, a {to se nekom s izvanruskim isku-stvom pokazuje kao scenski izraz pogubljenu vremenu, a sude}i po veli~ini mati~ne dr-àve lako je mogu}e da su svi ti teatri odMoskve i Yakutska pa do Novosibirska iVladivostoka (i natrag, naravno) pogubljeni iu prostoru.

Toliko pomodnosti koja glumi moder-nost te{ko je na}i na bilo kom festivalu u svi-jetu, a apsolutni nedostatak onog permanen-tnog sudara scenske umjetnosti s vlastitomrealno{}u, s brutalnim ruskim okruènjem ukojemu je za kazali{te sve manje novca, ~iniod Festivala provincijsku smotru {to je pakposljednja stvar koju bi kazali{ni ljubiteljo~ekivao u Rusiji. Podsje}am, rije~ je o ze-mlji êhova, Stanislavskog i Mejerholjda,ruske kazali{ne avangarde i Majakovskog,svega onog {to je kazali{te bitno pokretalonaprijed, u novo, a desetlje}ima su poglediZapada preko @eljezne zavjese traìli i nala-zili nove ruske kazali{ne lumene. Danas, akoje suditi po ovom reprezentativnom kazali{-nom festivalu, rusko je kazali{te svjeè i ì-

vahno koliko i ba}u{ka Lenjin u svom mau-zoleju.

A nije da se rusko kazali{te ne trudi bitimodernim.

A vrijedi podsjetiti kako je rije~ o zemljikoja profesionalnih teatara ima vi{e negoHrvatska glumaca i o Festivalu koji donosiizbor najboljega od ~ak 600 kazali{ta.

Nevjerojatno koliko je ruski teatar ovogatrenutka, deset godina nakon pada komuniz-ma, u brutalnoj stvarnosti tranzicije, neza{ti-}en nekada{njim Potemkinovim selima islu`benim panegiricima o uspjesima ruske

komunisti~ke scenske umjetnosti, udaljen odvlastite stvarnosti i zagrnut u nezanimljiviteatarski eskapizam, skriven kao pravi patu-ljak pod gljivu ~istog kazali{ta, ma {to to zna-~ilo.

Eto, taj Pinter sa svojim Ku}epaziteljem(The Caretaker) ima u petrogradskoj izvedbi iButusovoj reìji u sebi ruske du{e koliko iBic Mac, a futurizam u Pobjedi nad suncem ureìji Aleksandra Ponomareva ve} je {ezde-setih bio passe. I {to s tom nesretnom Ivonom,burgundskom kneginjom, ~iju reìju potpisujeOleg Ribkin, jedan od onih redatelja ~iji senovi radovi o~ekuju s iznimnim zanima-njem, a koja je predstavljena kao hit Festiva-la? Tu je prije rije~ o futuristi~koj modnojreviji nego o kazali{noj ~injenici, kostimi su~ak nazvani objektima predstave i sva je sna-ga usredoto~ena u njima. Pritom nisu osob-tio zanimljivi niti Gargantua i Pantagruel u»senzacionalnoj« lutkarskoj obradi RomanaVindermana (pod naslovom Que Grand TuAs) te su tek nevje{ta adaptacija i pretencio-zni dramsko-lutkarski spektakl banalan zaodrasle, a vulgaran za djecu. Kralj Lear zapo-~inje zanimljivim etno-momentima egzoti~-ne Yakutije u dalekom Sibiru, ali ih vrlobrzo zaboravlja i poku{ava se baviti tragedi-jom koja ipak nadilazi redateljske mo}i.Unato~ tomu, od svega prikazanoga � osimzanimljivoga ìvota na ulici, ali on, naàlostnije dio kazali{nog festivala � Kralj Learspada u originalnije produkcije vi|ene uMoskvi.

Beckettov mra~ni pogled pomiren sa ì-votnom rado{}u?!

Naàlost zbog sve nagla{enijih religio-znih uvjerenja Anatolija Vasiljeva koji se uKorizmi odlu~io odre}i ni manje ni vi{enego vlastitih predstava, produkcija Pu{ki-nova Kamenog gosta u njegovoj reìji igrana jesamo na po~etku Festivala pa ga nije bilomogu}e vidjeti, ali znalci ga spominju kaomo`da najbolju predstavu Rusije u pro{loj

godini. Novu produkciju drugog slavnog ru-skog redatelja Valerija Fokina uspio sam vi-djeti i brzo je zaboraviti. Tatjana Repina, ê-hovljeva rana jedno~inka, rijetko izvo|ena,Fokinu je posluìla za kazali{no uprizorenjepravoslavne liturgije u kojoj nije ovladao nikazali{nim razlozima ni glumcima, pa se ve-liko i{~ekivanje pretvorilo u pedeset minutaza~injenih tamjanom, ali s nedovoljno kaza-li{nog doìvljaja. Nije te{ko pogoditi da ovaprodukcija ne}e ponoviti uspjeh njegovepro{logodi{nje kazali{ne adaptacije KafkinaPreobraàja koja je obi{la mnoge festivale ibila jedna od najzanimljivijih europskihpredstava.

Tako, ako ve} u tom bezli~nom moru tre-ba na}i ne{to sa stavom onda je to U o~ekiva-nju Godota Lensovet kazali{ta iz Petrograda ureìji mladog Jurija Butusova, koja se, me|u-tim, prije istakla bljedilom ostalih, nego vla-stitom originalno{}u. Ovaj je Godot ipak us-pio na ~udan na~in objediniti Beckettovmra~ni pogled s nekom ~udnom ìvotnomrado{}u, izvu~enom izme|u redaka, a efek-tno scensko uprizorenje vrlo dinami~no i ~e-sto s puno {arma pomoglo je da predstavaipak ukaè na svoga redatelja kao ime kojetreba zapamtiti. ôvjek zna reìrati, imamota s glumcem, pa }emo mu zbog Godotaoprostiti i nema{tovitog, a ranije spomenu-tog, Ku}epazitelja istoga teatra tako|er u nje-govoj reìji.

U svakom slu~aju ruski teatar na krajustolje}a, ako prihvatimo da je Zlatna maskanjegov realan odraz, ne stoji dobro, pa~e nestoji nikako, leì mrtav u jarku pokraj cestedodatno optere}en besparicom koja vlada umajci Rusiji pa se ona prema treatru sve ~e-{}e pona{a kao ma}eha. Mo`da jedina nadaza Ruse ostaje opet usporedba s Maruli}evimdanima. Na sre}u, uvijek ostaje utjeha da na-cionalni festivali ba{ kao i nacionalna kazali-{ta ne pruàju realnu sliku jednog glumi{ta,ve} prije sli~e na njegov obdukcijski nalaz. Z

Smotra ruskoga glumi{taIzgubljenost u vremenu i prostoru

Prizor iz predstave Gorko slatko

A. P. êhov: Tatjana Rjepina


Umjetni~ko posezanje usvijet narkomana izloènoje dvjema opasnostima� naturalizmu i moraliz-mu

Borivoj Radakovi}

Umjetni~ko posezanje u svi-jet narkomana u samomeje startu izloèno dvjema

opasnostima � jedna je inheren-tno nametanje naturalizma koji jeuvijek podesan za opisivanje dna,a drugi je moralizatorska didak-ti~nost koja se referira premaizvanjskom pitanju gra|anskogmorala. Povijest knjièvnosti nijeimala odve} velik broj autora kojisu uspijevali izbje}i te dvije za-mke i istodobno ispisati djela vi-soke razine, ali dva velikanapredstavljaju klju~na mjestasvjetske ili barem zapadne knji-èvnosti i bez kli{ea zadiru u sr`narko-svijeta: William SewardBurroughs svojim romanomJunky i osobito Golim ru~kom izpedesetih i Irwine Welsh iz deve-desetih romanom Trainspotting (uprijevodu: Kljucanje) i zbirkamaproza Acid House i Ecstasy ispisalisu i opisali svijet droge i narko-manske ovisnosti izvan stereotipasocijalne patnje, moralnog rasapai kriminala. Dok Burroughs inte-lektualisti~ki kombinira vizure itipove jezika ulice, znanosti iznanstvene fantastike, IrwineWelsh bliì je zemlji, bolje re~e-no asfaltu, i radnju svog Train-spottinga smje{ta na autenti~nuedinbur{ku ulicu. Geografsko-so-cio-politi~ke okolnosti devedese-tih godina planetarno su poljulja-le dugogodi{nju uobi~ajenu pro-dukciju i kanale protoka droge, anovi sintetici i njihova dostu-pnost, ~ak i mogu}nost izrade udoma}oj radinosti, doveli su dozastra{uju}eg omasovljenja nar-ko-konzumenata. [to se knjièv-nosti ti~e, posve je stoga logi~noda se u devedesetim godinama,koje napokon kre}u putom BPM--a (Beyound Postmodernism) rodioniz knjièvnika koji izvan kabi-netskog intelektualiziranja poni-ru u autenti~ne svjetove hedoniz-ma i eskapisti~kih junaka. Trevor

Miller romanom Trip City kaodavna prethodnica iz 1989. i Ir-wine Welsh iz prve polovice de-vedesetih stekli su mno{tvo na-stavlja~a me|u kojima su u bri-

tanskoj suvremenoj knjièvnostinajistaknutiji Mark Waughn,Mike Benson, Nicholas Blincoe,Dean Cavanagh, pa glasoviti Do-uglas Rushkoff ili Jeff Noon,Chrissy Kayes i Jane Owen iliautori specifi~nih pseudonimakao {to su Two Fingers ili Q kojisvi gra|u za svoje romane i prozenalaze u supkulturama heroin-skih i sinteti~kih ovisnika. Svijetpopularne glazbe, pak, odavno,ako ne i neprekidno govori o dro-gi � bilo nazivima bandova (kaonekada{nji XTC, na primjer),bilo glasovitim i popularnimkompozicijama, kao {to je, da po-sve nasumce spomenem neke odnjih: Lennonov Cold Turkey, Si-ster Morphine Rolling Stonesa,Sweet Mama Fix {to ju je izvodioLarry Martin�s Factory ili pak Pri-mal Scream ~iji se jedan broj izvo-di u filmu Trainspotting...

Moram priznati da sam na za-greba~ku praizvedbu Trainspot-tinga, predstave {to ju je premaWelshovu romanu adaptirao Ha-rry Gibson, krenuo s malom pre-drasudom da autori upravo zbogpomanjkanja sli~nih djela na na-{em jeziku mo`da ne}e prona}ina~in da izbjegnu unaprijednezamke, da }e napraviti mra~nu imu~nu naturalisti~ku pri~u ili }e,pritije{njeni tobo`njim moralom{to ga u nas name}u samozvanidu{ebri`nici i osvjedo~eni krimi-nalci, odgojiteljski mahati pr-stom. Iskazujem te svoje unapri-jedne bojazni e da bih istaknuokoliko je vje{to redatelj Trainspot-tinga Ivan Leo Lemo izbjegao za-

mke i realizirao predstavu kojabez stereotipa naprosto govori osudbinama nekoliko likova � nitipi~nih ni netipi~nih � s dovolj-no snage i ma{tovitosti da na mo-mente prije|e u poeti~ne stiliza-cije i lirske sekvence.

Vratite mrakPri~a Trainspottinga doslovce

je rudimentarna � ovisnik Fran-ko (glumi ga Leon Lu~ev), kojitipi~no narkomanski sanja o ski-danju s droge � ve} od prvogsljede}eg ponedjeljka � ìvi sdjevojkom (Ecija Ojdani}) kojapredstavlja drugi svijet: ona jeoli~enje fanatikâ zdravlja koji neizlaze iz teretane i kljukaju se vi-taminima i zdravom hranom.Zdrava djevojka ipak, zbog ljuba-vi, napu{ta svoje ìvotne principei po~inje se drogirati, ali ubrzoumire zbog (vjerojatno) preko-mjerne doze. Osim te osnovnepri~e razvijaju se jo{ neke manjeizraène, ali efektne, kao {to jepri~a inteligentnog narki}a Sicka(Goran Malus) koji crta stripove isvjesno se drogira s namjerom dabude posve ravnodu{an te pri~aFrankove dilerice (Nina Violi})koja poku{ava ìvjeti gra|anskim inarkomanskim ìvotom. Po samupredstavu nedjelotvoran lik dje-vojke (Natalija \or|evi}), koja setoboè skinula s droge i postnar-komansku fazu ispunjava terapi-jom na p~elarskoj farmi, sam posebi nosi cjelovito ispri~anu mo-nodramu, a lik maloljetnika(Tvrtko Juri}) koji smatra da je umladosti dobro pro}i sva{ta, zna-~i drogirati se, da bi se u zrelimgodinama ìvjelo normalno �djeluje kao izvrstan pobo~nik, aline vu~e naprijed.

Osim Frankove djevojke nitijedan lik ne doìvljava transfor-maciju � kakvima ih kroz njiho-

ve monologe upoznamo u sa-mom po~etku, takvi ostaju dokraja, ali mora se ~estitati na ~i-njenici da su ti likovi izuzetnokonzistentno i kvalitetno izgra|e-ni i besprijekorno se odraàvajuu svakom prizoru. Predstavu ~ininiz monologa i svega nekoliko di-jaloga {to je mo`da dovoljno zaoslikavanje aktera, ali premalo zadramu.

Reìjski su odli~ne izvedenemikro-sekvence koje pokazujuautenti~an svijet i stanje svijestijunaka. Kad se, na primjer, cijelodru{tvo u sick morning izleàva nakau~u, Frankova djevojka otvaraprozor i sunce ulazi u sobu, adru{tvo poput zaslijepljenih {i{-mi{a pokriva o~i i traì da se vratimrak. Ili, kad usred plesa u ne-kom klubu glazba iz jakog ritmaprije|e u recitativ, plesa~i kao dagube oslonac i zahtijevaju od DJ-a da vrati ritam, a kad se to dogo-di, ples se nastavlja jo{ freneti~ni-je nego prije.

Na jezi~noj razini Trainspot-ting je dosta impresivan. Napo-kon uli~ni govor na pozornici nezvu~i kruto i neprimjereno, a jed-nako tako niti naturalisti~ki gru-bo � posrijedi je autenti~an jezikvelegrada koji, dakako, podrazu-mijeva i mije{anje idioma. Zbogtoga smatram da je Franov splitski

manje htio aludirati na misao onotornoj ~injenici da je Split pre-pun narkomana, ve} je izrekaone{to drugo: me|u narkomanimasu sve razlike neva`ne: kojim godidiomom ili jezikom govorili,sudbina im je u finalu uvijek ista� oni su profesijom, nacionalno-{}u, porijeklom � narkomani.Svi ostali likovi govore uobi~aje-nim, ne pretjerano slengiziranimzagreba~kim idiomom kojemsvaki od glumaca pridodaje vla-stiti tip, a Nina Violi} doistamajstorski alterira obi~an, privatnigovor i slu`benu varijantu � kadpoku{ava dobiti posao u frizer-

skom salonu, kao {to Natalija\or|evi} u visokom naponu odr-àva svijest (i pokrete) zagreba~-ke {iparice � njezina prekidanjamisli nakon svakog veznika, pa-pagajsko ponavljanje nau~enihterapijskih lekcija i histeri~nausmjerenost na jedan jedini pro-blem i neuroti~an iskaz pri~ajunajtu`niju pri~u � skidanje, ilitilije~enje je nemogu}e.

Mladi starac

Svi se monolozi ba{ kako trebaodvijaju u stakatu, likovi kre}u uiskaze i prekidaju se, nesposobnisu da dovr{e misao, flash-backoviim vra}aju impulse u svijet i br-kaju im pojam o vremenu, obve-zama, namjerama... Svi glumcibez iznimke doista majstorskiiznose takve patologizirane, iski-dane iskaze, a na sve, kao u pra-voj komediji sjajnom uli~nomdikcijom izazivaju smijeh. Hu-mor je doista jedna od najve}ihkvaliteta zagreba~kog Trainspot-tinga.

Roman Trainspotting sasvimrealno ne ostavlja nadu svojimjunacima, a reklo bi se da je naj-stra{nija sudbina glavnog dilerapo imenu White Swan, odnosnoMother Superior, koji ostaje beznoge i prosja~i na ulici ne bi lismogao sredstva za stuff � tobo-è domi{ljato predstavlja se kaoinvalid iz Falklandskog rata.Filmska, pak, ina~ica pokazujela`nu sliku o tome da skidanje sdroge moè biti lako i da je sansvakog narki}a da postane malo-gra|anin i time dokida davna{njumisao o narkomanima iz {ezdese-tih kao progresivnim destruktori-ma sistema. Zagreba~ka predsta-va Trainspotting zavr{ava opako:jedna je junakinja/narkomankaumrla »zato {to se nije znala dro-girati«, dok skupina ostalih isku-snih narkomana poja~ana jednompovratnicom na dop zavr{avapredstavu tako {to puna energijehedonisti~no ple{e na zvukovesinteti~ke glazbe.

Svjesni opasnosti svake pri~eo drogi i narkomaniji autoripredstave se u svome program-skom katalogu distanciraju odmogu}ih primisli o njihovim na-mjerama i navode da Trainspot-ting nije predstava o drogi niti imanamjeru afirmirati ili negirati samproblem. Vrlo ih dobro razumi-jem, pa umjesto zaklju~ka nudim»anegdotu«: lije~nik koji je pre-gledao mrtvo tijelo jednog narko-mana zaklju~io je da se radi omu{karcu koji je u trenutku smr-ti imao {ezdeset godina. Tajmu{karac bio je Charlie Parker.U trenutku smrti bio je star tri-deset ~etiri godine. Z

Hrvatsko i londonskokljucanje

Knji araMeandarOpatovina 11, HR-10000 Zagrebtel/fax: 01 4813323e-mail: [email protected]: //www.meandar.hrNajprodavanije knjigeod 19. do 26. oùjka 1999.

fiction

1. Hanif Kureishi, Intima, Celeber(122,00 kn)

2. Hanif Kureishi, Buddha iz predgra|a,Meandar (160,00 kn, s popustom120,00 kn)

3. Zvonimir Mrkonji}, Vlati trave, Mean-dar (60,00 kn, s popustom 42,00 kn)

4. Marguerite Yourcenar, Alexis, Zid-Sa-rajevo (97,60 kn, s popustom 68,63 kn)

5. Leonard Cohen, Divni gubitnici, FeralTribune (122,00 kn, s popustom 100,00kn)

non fiction1. Boris Deùlovi}-Predrag Luci}: Antolo-

gija suvremene hrvatske gluposti, FeralTribune (122,00 kn, s popustom 100,00kn)

2. Ivan Supek: Mene tekel fares, NakladaMD � Nacional (97,60 kn, s popustom80,00 kn)

3. Rastko Mo~nik, Koliko fa{izma, Arkzin(79,30 kn)

4. Vesna Pusi}, Demokracije i diktature,Durieux (85,60 kn)

5. Marina Grìni}: U redu za virtualnikruh, Meandar (160,00 kn, s popustom136,00 kn)

Knjiàra Meandar osim na vlastita izdanja~itateljima Zareza omogu}uje popust 10-30% na knjige, umjetni~ke kataloge i ~aso-

pise hrvatskih i bosanskih nakladnika:BOSANSKA KNJIGA, DEMETRA,DURIEUX, DRU[TVO POVJESNI-ÂRA UMJETNOSTI, FERAL TRI-BUNE, FIDAS, FILOLO[KO DRU[-TVO Filozofskog fakulteta Zagreb, GA-LERIJE GRADA Zagreba, HRVAT-SKA SVEUÎLI[NA NAKLADA, IRI-DA, IZDANJA ANTIBARBARUS, IZ-DAVA^KI CENTAR RIJEKA, KLO-VI]EVI DVORI, KONZOR, KRU-ZAK, LUNAPARK, MARJAN EX-PRESS, Me|unarodni centar ITI, MHDubrovnik, MH Osijek, MOZAIKKNJIGA, NAKLADA CID, NAKLA-DA MD, NAPRIJED, NOVA STVAR-NOST, POLITI^KA KULTURA,SARA 93, STARI GRAD, [KOLSKAKNJIGA, V. B. Z., ZAVOD ZA ZNA-NOST O KNJI@EVNOSTI Filozof-skog fakulteta u Zagrebu, ZID � Saraje-vo, ZNANJE

KNJI@ARA MEANDAR � MJESTOVA[E INTELEKTUALNE UTJEHE

Prenosimo razgovor sTzvetanom Todorovim {toga je u povodu njegoveknjige Nesavr{eni vrt: hu-manisti~ka misao uFrancuskoj (Le jardin im-parfait: la penséehumaniste en France), uprosincu 1998. objavioMagazine littéraire

Yvan Leclerc

Knjiga Tzvetana Todorovaobjavljena ovih dana, Nesa-vr{eni vrt: humanisti~ka mi-

sao u Francuskoj (Le jardin imparfa-it: la pensée humaniste en France)predstavlja se kao dovr{etak seri-je radova o povijesti ideja zapo~e-te prije dvadesetak godina ~iji jedio i djelo Mi i drugi (1989), kao ieseji o Rousseauu i BenjaminuConstantu. Ta se pak skupinadjela upisuje u ciklus posve}enmoralnom i dru{tvenom ìvotu, aslijedi nakon prvog dijela koji sesastoji od dvanaestak knjiga kojesu obiljeìle podru~je knjièvne»poetike«, od tekstova ruskih for-malista koje je Todorov prevodioi predstavio 1966. (Teorija knji-èvnosti), preko sad ve} klasi~nogUvoda u fantasti~nu knjièvnost(1970). Napustiv{i analizu knji-èvnih oblika zbog istraìvanja~ovjekova poloàja u dru{tvu,Tzvetan Todorov je, me|utim,ostao vjeran nekim temeljnim na-~elima metode. Prepoznajemo gapo strogosti postupka, po jasno}iizraza kojim je sposoban u~initidostupnom sloènu stvarnost, ada je ne osiroma{i, kao i po izu-zetnoj pa`nji koju pridaje tekstu isredi{njem pitanju jezika. Todvojako djelo, proèto objedinju-ju}im sna`nim crtama, poprimapuko zna~enje s autorovim koji jeegzilom i sam razdvojen u dvadijela: ro|en u Bugarskoj, Tzve-tan Todorov do{ao je u Francu-sku u dvadeset~etvrtoj godini ì-vota, po~etkom {ezdesetih godina(u isto vrijeme kad i druga Bu-garka, Julia Kristeva). Njegovesej o humanisti~koj misli, iako unjemu nema mjesta autobiograf-skoj ispovijedi, legitimnost nalaziu autorovu osobnom iskustvu.

Naslov va{e knjige posu|ujete odMontaignea: ljudski bi ìvot bio »ne-savr{en vrt«. Mi se, prije svega,nalazimo u isku{enju da àlimo nadsavr{enstvom vrta u Edenu ili nadracionalno{}u francuskog vrta, ali vipokazujete da ta dva tipa vrtova pri-jete da nas odvedu prema opasnimutopijama: teokraciji i scijentizmu.Humanisti~ka nas pozicija, dakle,osu|uje da volimo »nesavr{eno«?

� Te{ko}a je u humanisti~kojmisli, za onoga tko je èli obu-hvatiti, u tome {to ona u svakomtrenutku sadrì mnogostruke za-htjeve. Pojam »nesavr{enog« opi-

suje tu napetost. Slika vrta ujed-no ukazuje da moèmo raditi natransformaciji ljudskog bi}a, kojenije potpuno odre|eno uvjetima

koji prethode, ida u isto vrijemesve nije mogu}e.Ne moèmo i nesmijemo ciljati ksavr{enstvu jer sui uvjeti nesavr-{enstva dio samedefinicije ljud-skog, koja zna~isocijabilnost, po-trebu za drugima,pa onda i plurali-tet ljudi. Rousse-au je istu idejuizraàvao govore-}i o »krhkoj sre-}i«, jedino dostu-pnoj ljudskim bi-}ima. Dvostrukizahtjev na kojinaslov ukazuje,traìti usavr{ava-nje i odbijanje sa-vr{enstva u istovrijeme, dobrokarakterizira humanizam u svojojcijelosti. Humanizam se pokre}eu dimenziji onoga {to je Montes-quieu nazivao umjereno{}u, od-nosno artikulacijom dvaju neovi-snih na~ela, recipro~nom ograni-~eno{}u.

Cijena slobodeJedan je od posjetilaca tog »nesa-

vr{enog vrta«, koji zauzima sredi{njemjesto u va{oj knjizi, vrag. Va{a jeknjiga neka vrsta karta{ke igre svragom.

� Vrag je ovdje ne{to poputslike (ne vjerujem u doslovnogvraga niti u ~isto utjelovljenjezla), poput nekog tko stavlja u

isku{enje i otkriva. Zapad se ve}vi{e puta poigravao tom slikom:prvi put u Evan|elju, drugi put ulegendi o Faustu. Ta je ideja, da-kle, zamisao o paktu izme|u nas isila zla prema kojem bi nam vragudijelio neke olak{ice uz odre|e-nu naknadu zauzvrat. Dolazakmoderniteta, koji se najavljuje urenesansi i ispunjava u XVIII.stolje}u, predstavlja ~ovjekovootkri}e mogu}nosti da sudbinuuzme u svoje ruke, odbijaju}iideju da je sve ve} unaprijed datoprirodnom ili boànskom nared-

bom. Ali toj se osvije{tenosti pri-druùje prijetnja, odnosno to da isloboda ima svoju cijenu. Vragposredstvom raznih glasnogovor-

nika koji postoje kroz povijestmodernom ~ovjeku kaè: cijenaslobode, koju toliko ljubite, jetrostruka. Morate se odre}i ìvo-ta u zajednici, bit }ete osu|eni nasamo}u; morate se odre}i Boga,dakle i svake zajedni~ke vrijedno-sti, svake transcendencije; i napo-kon, bit }ete dovedeni do toga dase odreknete i vlastitog identite-ta, snage koje kroz vas prolazetransformirat }e vas u igra~ke, upodsvjesne impulse, kulturnaodre|enja, ekonomske sile. Mojaje knjiga organizirana oko tog za-htjeva da se plati svoj dug. Nohumanisti~ka se pozicija sastoji uodgovoru da je ta cijena zaista vi-soka, ali da pla}anje nije obave-zno.

Humanisti ~ine obitelj po mislikoju suprotstavljate trima ostalima,konzervativcima, individualistima iscientistima, u kompleksnim konfigu-racijama napravljenim odudruìvanja i sukoba, od zajedni~kihto~aka do razlika.

� To je zapravo namjera oveknjige � potvrditi postojanjemno{tva odgovora na vraìji iza-zov. Odgovora koji su svi upisaniu modernitet, pa imaju i zajed-ni~ke crte, ali tako|er i specifi~nekarakteristike. Najjednostavnijislu~aj predstavlja obitelj konzer-vativaca, Bonald naprimjer, kojiglobalno osu|uju modernitet, alikoji su prisiljeni ostati u njego-vim okvirima (konzervativizamobvezuje). Tri su ostale obiteljime|usobno bliskije jer prihva}a-ju temeljnu ideju moderniteta(da ~ovjek uzme vlastitu sudbinuu svoje ruke), ali se razlikuju pozaklju~cima koje iz toga izvla~e.Ono {to humaniste razlikuje odindividualista jest uloga koju imadru{tvo. Humanistu zajedni~kiìvot ~ini samu definiciju ~ovje-ka, dok se individualist ne brineza dru{tvo: on misli da pojedinacu sebi ima dovoljno podataka da

bi ispunio svoju sudbinu i dosti-gao svoju sre}u. U odnosu na sci-jentiste razlika je drugdje: onivjeruju da je integralno poznava-

nje ~ovjeka kao prirodnog i dru{-tvenog bi}a mogu}e, pa se pola-ze}i od toga moè po èlji mije-njati. Jer scijentizam uop}e nijejednostavna mogu}nost znanostiili spoznaje, on je ~injenica da sena toj spoznaji utemelji neki ~intransformacije postoje}eg u imevrijednosti za koje se pretendirada automatski proizlaze iz ~inje-nica. Prijete}i oblik scijentizmanalazimo u totalitarizmima kojisu èljeli proizvesti novog ~ovje-ka, bolje prilago|enog ìvotu naZemlji od postoje}ih ljudi. Alipostoje i oblici scijentizma kojisu manje monstruozni, danassveprisutni, a koji se sastoje utome da ljudsko bi}e vide kaopot~injeno nekoj neumitnoj dru{-tvenoj, ekonomskoj ili biolo{kojuvjetovanosti. Humanisti se ra-zlikuju od scijentista prije svegaafirmacijom slobode, to jest ~o-vjekovom mogu}no{}u, kako jegovorio Rousseau, da pristane ilise odupire, dakle, da ne bude upotpunosti predvidiv. Oni se ta-ko|er razlikuju odbijanjem de-dukcije vrijednosti polaze}i odspoznaje. Sve su te obitelji pri-sutne u na{em modernitetu. Mojcilj, ipak, nije raspore|ivanje au-tora po ladicama, nego predlaga-nje konceptualnih instrumenataza analizu rasprave koja se nepre-stano nastavlja jo{ od renesanse,ili mo`da ~ak i ranije.

Kaète da su sve ove obitelji pri-sutne i vi{e od njihove genealogijezanima vas upravo njihovo sinkro-nijsko supostojanje. Ve} u uvodukaète da je va{ cilj »vi{e tipolo{kinego povijesni«. Kako ove ~etiri obi-telji misli moèmo uklopiti u povijesthumanizma i, ukratko, u povijestuop}e? U va{oj knjizi, osim Francu-ske revolucije, ima vrlo malopovijesnih doga|aja.

� Svjestan sam onoga {to umojoj knjizi predstavlja neki hi-bridni ànr i izlaè se dvostrukoj

kritici: da ima previ{e povijesti ilida je uop}e nema. [to se ti~e po-vijesti u uèm smislu, rekao bihda je ona prije svega prisutna uanalizi tekstova. Poku{ao sam,pristupaju}i Montaigneu, Rous-seauu i Benjaminu Constantu(trima autorima na koje se naj~e-{}e vra}am), ~itati ih svakog usvom kontekstu. Poznavanje ono-ga {to se dogodilo u Montaigneo-vom ìvotu, u njegovo doba, uhorizontu o~ekivanja njegovih ~i-tatelja itd. jest, naime, neophod-no za uspostavljanje zna~enjanjegova teksta. Teìm identifici-rati namjeru samog teksta, a nenametati mu moj smisao na te-melju triju citata. Osim toga, po-vijesni smisao tih djela je specifi-~an. Montaigne se, na primjer, nebavi istim raspravama kao Rous-seau. Da zaklju~im, Rousseau ses jedne strane bori s konzervativ-cima (u njegovo vrijeme pari{kimbiskupom i slu`benom teologi-jom), a s druge strane s onimakoje zove materijalistima, filozo-fima, odnosno individualistima iscijentistima, ovisno o slu~aju.Ta dvostruka rasprava uop}e nijeona Montaigneova, koji se posu-|uju}i neke ideje od stoika bori sljudskim ponosom i inzistira nana{im ograni~enjima. Nasuprotkr{}anskoj teologiji, on ne tvrdida isto~ni grijeh ne postoji ili datreba teìti nekoj univerzalnoj re-ligiji, kako }e to kasnije zastupatiRousseau, on se zadovoljava dastrogo razgrani~i podru~je prou-~avanja izvan religije, govore}i:boànski su poslovi temelj, ali jase njima ne bavim, mogu}e je ba-viti se ljudskim uz ~isto lai~ketermine. U svojoj knjizi tako|erpokazujem sukcesivne transfor-macije ideje autonomije. Na pri-mjer, prvi Constant primje}ujeda jedna od sastavnica samogduha moderniteta, to jest narod-nog suvereniteta, Rousseauoveop}e volje, sadrì prijetnju kojunjegovi prethodnici nisu pozna-vali, dominaciju kolektivne voljenad pojedincem. Problematikasvakog autora, dakle, povijesno jesmje{tena.

Suvremeni prorociIpak, i ja moram priznati da

ne namjeravam pisati povijestkoja bi se sastojala od toga da bise od svakog teksta i{lo do njego-vih uzroka. Ja radije idem uobratnom smjeru. Poku{avaju}i{iriti smisao tekstova i shvatitinjihove implikacije, a to me do-vodi do pokazivanja aktualnostite misli jednostavnim jezikom,ako je mogu}e dostupnim svako-me. Povijest, odnosno poznava-nje pojedina~nih autora od kojihje svaki upisan u svoje doba iprostor, stavljena je na uslugutim raspravama, sinkronijskim ilipankronijskim, koje je transcen-diraju, koje se u svakom slu~ajupredstavljaju kao uvijek aktualne,iako su ve} odavno zapo~ete. Po-mislite, naprimjer, na toliko starupolemiku poput one svetog Au-gustina i Pelagija. Ti kr{}anskiteolozi mnogim aspektima una-prijed ukazuju na sukob scijenti-sta i humanista u XIX. stolje}u,u mjeri u kojoj se svaki puta radio procjeni dijela slobode u odno-su na fatalnost kojoj je ~ovjeksamo igra~ka. Istina je da se pri-roda fatalnosti u me|uvremenujako promijenila.

Vjerujete li, dakle, da va{ radostaje upisan u povijest ideja?

� Sve ovisi o slici koju si otome sami stvorimo. Ja napri-mjer jako cijenim jednu velikuknjigu o povijesti ideja, Vrijemeprorokâ Paula Bénichoua, koja se

Govori: Tzvetan Todorov

Ja, ti, oni:gramatikahumanizma


Prijete}i oblik sci-jentizma nalazimou totalitarizmima

koji su èljeliproizvesti novog

~ovjeka, bolje pri-lago|enog ìvotuna zemlji od po-

stoje}ih ljudi

Humanizam se nikad ne zadovoljava time da kaè:dobro je ono {to je

u mnogim pitanjima podudara stemama mojih eseja. Glede ra-sprave o idejama koja se u Fran-cuskoj uspostavlja u prvoj polovi-ci XIX. stolje}a, odmah nakonRevolucije, Bénichou identificiraobitelji koje su vrlo bliske moji-ma: humaniste koji preuzimajuliberalne baklje, utopijske znan-stvenike oko Saint-Simona i Au-gustea Comtea, a zatim, naravno,i konzervativce, Bonalda, de Mai-strea i Chateaubrianda. Individu-alisti nisu previ{e prisutni u todoba, ali je Chateaubriand, na-primjer, ~esto njihov glasnogo-vornik i nije samo konzervativan.Osje}am se vrlo bliskim Béni-chouu, kako filozofskim uvjere-njima tako i predmetom zanima-nja, a ipak pi{em na druga~iji na-~in. Bénichou u potpunosti ostajeuz prvobitnu materiju, dopu{ta sirazvijanje rasprave samo nauvodnim i zaklju~nim stranica-ma. Po tom se pitanju moja prak-sa radije inspirira onom IsaiahjeBerlina, iako su moje interpreta-cije druga~ije od njegovih. Ali iBénichou i Berlin uspijevajuizbje}i dvostrukoj zamci: anakro-nizmu i zatvaranju u pro{lost. Jaih poku{avam opona{ati na svojna~in.

Suprotstavljate se nekim utjecaj-nim koncepcijama povijesti ~ovjeka.Vi, naprimjer, pi{ete: »Jedinka kaojedinstveno bi}e ni u kom slu~aju nijekasno ostvarenje povijesti« Ovdje ci-ljate, ne navode}i njegovo ime, naMichela Foucaulta koji je u Rije~i-ma i stvarima odredio datum~ovjekova ro|enja i smrti.

� Moja knjiga nije polemi~nodjelo, ali se u potpunosti suprot-stavlja antihumanisti~koj koncep-ciji koja je prevladavala u povije-sti misli u Francuskoj {ezdesetihi sedamdesetih godina. Me|utim,re~enica koju ste citirali ne govo-ri da humanizam postoji oduvi-jek, ona kaè da jedinka postojioduvijek. Mislim da je to o~ito, ito nam pogotovo otkriva ljubav ismrt bliske osobe. Pogledajte Fa-youmove portrete na izlo`bi kojase trenutno odràva u Louvreu:iz II. su stolje}a, ali su to ipak ap-solutno jedinstveni pojedinci,bi}a koja smo mogli susresti ju-~er. Ili pomislite na Ilijadu: Hek-tor nije gra|anin Troje kojegamoète zamijeniti s nekim dru-gim nego jedinstveni predmetljubavi Andromahe ili njezinogsina Astijanaksa. Ali prije rene-sanse nema mjesta razgovoru ohumanizmu. U Antici moèmona}i sastojke onoga {to }e kasnijepostati humanisti~ka doktrina,univerzalizma, primjerice, koji jestoi~ka tema: kod Cicerona nala-zimo ideju dru{tva ljudske vrstekoje se suprotstavlja uskoj prefe-renciji za svoje ~lanove nau{trbstranaca. Ljubav pojedinca tako-|er je konceptualizirana i me|u

anti~kim piscima: Aristotel, u Ni-komahovoj etici evocira izvanrednuljubav majke prema djeci. JedanPelagije na kraju IX. stolje}a po-tvr|uje da je pojedinac u potpu-nosti odgovoran za svoju sudbi-nu. Te ideje, dakle, postoje odvo-jeno ali samo }e njihova artikula-cija izroditi humanisti~ku doktri-nu i zbog toga se moramo smje-stiti u okvir modernosti gdje re-ferenca na ~ovjeka zamjenjujeonu koja se odnosi na Boga iliprirodu.

Ovdje evocirate pretke humanistâ.O njihovim potomcima, dana{njimhumanistima, malo govorite. Navo-dite imena Prima Levija, RomainaGaryja, Vasilija Grosmana. O~ekiva-li bismo i po~ast prema Sartreu.Njegovo je ime navedeno samo jedan-put, u prolazu: »Humanisti ne misle,poput Satrea, da je ~ovjek sam svojzakonodavac.« Ali i egzistencijali-zam tako|er vodi ra~una o»situaciji«, odnosno o onome {to vizovete granicama.

� Egzistencijalizam je humani-zam poziv je iz prosvjetiteljskognaslje|a, to je to~no. On prvi na-glasak stavlja na ljudsku slobodupotvr|uju}i da je ~ovjek za njusposoban. Ali Sartre pripada hu-manisti~koj tradiciji na podvojenina~in. Alain Renaut posvetio jeprije tri godine Sartreovoj mislijednu knjigu koja je dobro istra-ìla te podvojenosti: njegova mi-sao èli kombinirati marksizam ihumanizam kako bi nadi{la anti-nomiju slobode i determinizma.Re~enica koju citiram je stvarnoSartreov izraz, no ~ovjek za hu-maniste nije sam svoj zakonoda-vac. On je li{en prirode, {to suSartre i De Beauvoir odbacivali.Sjetite se: »@ena se ne ra|a, ènase postaje«. Ja sam, zajedno s hu-manistima, uvjeren u suprotno:da se ra|amo kao mu{karci iène, predodre|eni socijabilnostii svijesti sebe samih ~ak prije no{to smo uvjetovani raznim vrsta-ma drugih faktora. ôvjek uvijekmora odijeliti dato od èljenog.To je prvi zahtjev humanizma,kojemu su egzistencijalisti imalivelikih pote{ko}a prilagoditi se.Postoje i drugi suvremeni huma-nisti. Tako|er sam spomenuoLevinasa, autora dragocjenograzmi{ljanja o razlici izme|u svi-jeta »ti« i »oni«, izme|u lica dru-goga i impersonalne pravde.

Ali moj cilj nije bio napisatipotpunu povijest humanisti~kemisli. Radije sam istraìvao tre-nutak stvaranja doktrine. NakonBenjamina Constanta i Tocque-villea vi{e po mom mi{ljenjunema radikalnih promjena. Op-}enitije, moja knjiga ne pripadapovijesti filozofije, pi{em o povi-jesti misli, no misao je smje{tenapuno iznad filozofije, u knjièv-nosti, znanosti, politici, etici, usamom ìvotu na kraju krajeva.

Upravo zbog toga me|u suvre-menim humanistima namjernospominjem ljude koji su bili an-gaìrani u povijesti, a ne samo upisanju knjiga. Prvi svojim sudje-lovanjem u ratu, drugi svojimiskustvom u koncentracijskim lo-gorima, tre}i (Grosman) jer je uisto vrijeme `rtva nacizma (nje-gova je majka ubijena u ukrajin-skim getoima) i komunizma. Oniutjelovljuju dana{nji humanizam,koji nikako ne proizlazi iz naivnevjere u ljudsku dobrotu, ve} na-protiv, polazi od uvjerenja da ne-ljudsko ~ini dio definicije ljud-skog.

Govore}i o Levinasu, govorili ste osvjetovima »ti« i »oni«. I vi sami odgramatike posu|ujete tri osobne za-mjenice kako biste fiksiralikarakteristike humanizma: autono-mija »ja«, finalnost »ti«,univerzalnost »oni«.

� Kroz te se kategorije bezsumnje pokazuje moje obrazova-nje u teoriji jezika. U jednoj odmojih prvih knjiga, Uvod u fanta-sti~nu knjièvnost, govorio sam otemama »ja« i temama »ti«. Uknjizi Nasuprot ekstremnom tako-|er sam poku{ao identificiratisvakodnevne vrline ovisno otome da li se radilo o izoliranompojedincu, njegovom odnosuprema bli`njem ili ~itavoj zajed-nici. Te su mi se kategorije na-metnule jer opisuju strukturu in-tersubjektivnosti. U tekstu kojismo ~itali {ezdesetih godina Ben-veniste je pokazao da serija ja-ti-oni ne sadrì ni{ta homogeno, ve}da se personalno ja-ti suprotstav-lja impersonalnom on, prije no{to u njega samog ne uvede opo-ziciju izme|u ego i alter. Tu tro-struku strukturu nalazimo u sva-koj intersubjektivnosti, no ova, sasvoje strane, definira ljudsko: ~o-vjek je ~ovjek samo s drugim lju-dima jer se iz njih ra|a svijest osebi samome, koja ga pak, sa svo-je strane, ~ini sposobnim »pristatiili oduprijeti se«.

Humanizam i moralizamHumanisti~ka pozicija se ~esto po-

javljuje kao srednji pojam ili pravasredina. Humanisti~ki je mislilac upotrazi za to~kom ravnoteè izme|udvaju suprotnih pojmova: prirodnogi umjetnog, sve-dru{tvenog i sve-in-dividualnog itd.

� Formulirat }u dvostrukiodgovor na va{e pitanje. S jednese strane ljudska misao odvijaafirmacijom i negacijom, dakledihotomijama koje kasnije poku-{ava nadi}i. Dijalektika nije slu-~ajno otkrivena, ona je povezanasa samom strukturom jezika ikoncepta. S druge se strane hu-manizam moè ~initi poput pra-ve sredine (formula se nalazi uRaspravi o porijeklu nejednakosti,kad Rousseau opisuje sretnog ~o-

vjeka smje{tenog izme|u potpu-nog neznanja drugih i pot~inje-nosti drugima), ali tu formulu nebismo smjeli uzeti u njezinome~estome aktualnom zna~enju.Humanizam nije ni eklekticizam,ni umije}e kompromisa. Huma-nisti su prije svega poku{ali poka-zati odre|enu heterogenost ljud-skog bi}a i njegovu konstitutivnunepotpunost. Ne kompromis iz-me|u dviju krajnosti, ve} napadprotiv osiroma{uju}e monisti~kevizije ~ovje~anstva. Humanizampotvr|uje neumanjivu komplek-snost ljudskog bi}a. Rekli ste iz-me|u prirodnog i umjetnog. Da.Drevna rasprava suprotstavljapobornike ~isto konvencionalnogi prirodnog porijekla vrijednosti.Humanisti teè nadilaènju teopozicije jer im se ~ini da akotvrdimo da je ropstvo zlo, to nijesamo zato jer je takva njihova vo-lja. Oni traè »prirodnu« legiti-maciju te osude i nalaze je u na-{oj zajedni~koj pripadnosti istojvrsti. Ali humanist zbog toga negovori da se mi mehani~ki pot~i-njavamo poretku koji bi bio danizvana. Taj status vrijednosti za-htijeva kompleksnu poziciju kojauop}e nije prava sredina u po-grdnom zna~enju tog pojma, od-nosno nejasan kompromis kakobi svi bili sretni. Isto vrijedi i za»umjerenost« u Montesquieuovuzna~enju, koja predstavlja zahtjevza ograni~enjem {irine mo}i suve-rena, dakle za priznavanjem hete-rogenosti ~ovjeka i njegovih dru-{tava.

Kako smje{tate va{e razmi{ljanjeu odnosu na aktualnu filozofsku de-batu kojoj je Magazine littérairenedavno posvetio temat pod nazivom»moralne pri~e«? Je li va{ humani-zam moralizam?

� Humanizam o~ito sadrìmoral. On pretendira da ima {tore}i o dobru i zlu. Ali on je samojedan moral. Za mene je morali-zam prije svega antropologija, tojest ideja koja karakterizira ljud-sko bi}e. To je zatim moral kojise sastoji u vrednovanju »ti« nau-{trb »ja« i u pozivanju na univer-zalnost prije nego na partikulari-zam ili u ve}oj ljubavi prema slo-bodi nego prema pot~injavanju.To je tako|er i politika jer favori-zira odre|ene institucije kojemogu osigurati obranu njegovihvrijednosti. S te to~ke gledi{ta, li-beralna demokracija (ne u smislupoliti~ke stranke, naravno, ve} upovijesnom smislu, zna~i demo-kracija kakva je ostvarena nakonRevolucije) je, do novog poretka,politi~ki oblik koji je najbolje pri-lago|en humanisti~kom progra-mu. Ali humanizam u isto vrije-me predlaè nadilaènje morala,u mjeri u kojoj najvi{a vrijednostovdje odgovara ljubavi, djelova-nju nje`ne ljubavi prema drugo-me zbog sebe. Ali ljubav je, kako

~esto kaè André Comte-Spon-ville, iznad bilo kakvog morala.Tko voli svog bli`njeg ne moramisliti na dobro. Rousseau je go-vorio da vi{e voli djelovati zboguìtka nego zbog obveze.

U humanisti~koj misli odgoj zau-zima va`no mjesto. Nije slu~ajno dasu se i Montaigne i Rousseau poblièzanimali za nj.

� Jedna je od humanisti~kihhipoteza da je ljudsko bi}e u po-~etku indeterminirano. Ono nijeu potpunosti prazan list papira,ali nije odlu~eno u kojoj mjeri }ese pot~initi ili uma}i determiniz-mima koji su nad njim nadvijeni.Isto tako, ljudsko bi}e je indeter-minirano na planu dobra i zla.Humanizam se po tom gledi{tujednako suprotstavlja sanjarimadobroga divljaka kao i augustin-cima kojima je ~ovjek samo neu-spjeh. Kako se moè utjecati natu indeterminaciju? Upravo od-gojem shva}enim u {irem smislu,odgojem u obitelji, {koli, ~itavomdru{tvu. Humanizam se nikad nezadovoljava time da kaè: dobroje ono {to je.

U uvodu ove knjige kaète da za-vr{avate istraìvanje zapo~eto 1979.Kako danas vidite prije|eni put i ukojem se smjeru sada kre}ete?

� Tijekom prvih dvadesetakgodina aktivnog ìvota imao samosje}aj da nastavljam svoje obra-zovanje, da u{timavam alate kojimi omogu}uju analizu oblika dis-kursa. Zatim sam, u odre|enomtrenutku, htio vidjeti {to se s timinstrumentima moè u~initi. Ti-jekom tog drugog razdoblja, kojeje tako|er trajalo dvadesetak go-dina (pribliàvam se {ezdesetoj),razmi{ljao sam o pitanjima poli-ti~ke teorije i filozofije morala, udubini povezanima s mojimdru{tvenim iskustvom: strancakoji je promijenio dru{tvo i kul-turu, »totalitarnog« subjekta kojiu~i ìvjeti u demokraciji. Ostajemi mo`da tre}a tre}ina aktivnogìvota, tijekom koje bih se voliookrenuti vi{e prema unutarnjim,afektivnim ili estetskim iskustvi-ma. Ali nije se lako promijeniti,jer neminovno pi{emo u odnosuna neko o~ekivanje koje va{i ~ita-telji zasnivaju na prethodnomradu. îni mi se da, s te to~kegledi{ta, {to vi{e napredujem uìvotu, to mi je teè biti slobo-dan. Ipak, prepoznajem se u jed-noj re~enici Rolanda Barthesa(on je bio moj prvi u~itelj u Fran-cuskoj, ali bio je u~itelj toliko ne-prijateljski raspoloèn prema bilokakvoj tituli da nisam siguran bili volio tu rije~), Barthesa koji je~esto govorio o Orfejevu strahuda se okrene, strahu da vidi ìvobi}e kako se pretvara u nepokret-nu statuu.

Preveo s francuskoga Sr|an Raheli}



Klasici premje{taju tek-stove hrvatskeknjièvnosti u medij kojine samo {to je paperlessnego je, za razliku odknjige, opremljen vlasti-tom pame}u

Zoran KravarCD-ROM Klasici hrvatske knjièv-nosti. Epika, romani, novele, urednikZvonimir Bulaja, Naklada Alt F4

Potkraj osamdesetih godina,pod dojmom sve ~e{}ihrazgovora u kojima su mi

obavije{teni znanci opisivali bla-godati strojne obrade teksta, po-~eo sam ozbiljnije razmi{ljati onabavci kompjutora. Ipak, odlu-ku nije bilo lako donijeti. Har-dver je u ono doba bio skup (vrlonesavr{ena »dva-osam-{estica« zakoju sam se napokon odlu~io ko-{tala je tada vi{e nego danas dvanajbrà Pentiuma), a preporukeznanaca, jer su obi~no pretpo-stavljale poznavanje stru~nih ter-mina (hardver, softver, ROM,RAM i sl.), nisam uvijek do krajashva}ao. Odluku sam donio kadmi je do{ao u ruke jedan broj ~a-sopisa Byte posve}en temi Paper-less Office. Perspektiva da bih svojkabinet mogao urediti po uzoruna hipoteti~ki digitalizirani ureddo~aran u ~lancima Bajta te se ri-je{iti mnogobrojih fascikla pre-punjenih rukopisima, strojopisi-ma ili konceptima predavanja po-taknula me da odrije{im kesu.

[to se odonda do danas s pa-pirocidnim programom doga|alona uredskom popri{tu, nisammogao pratiti. Ali, u svom samga radnom prostoru odmah pri-hvatio i razmjerno brzo proveo udjelo, prenose}i upotrebljive sa-dràje iz fasciklâ na disk ili naflopije, pa je on za mene ve}odavno postao drugom priro-dom. Danas, me|utim, parola pa-perless opet postaje aktualna, ali upuno {irem opsegu nego nekada.Oko nas se vodi jedna nova imnogo ambicioznija bitka protivpapira, a njezina se fronta nedav-no pro{irila i na na{u sredinu, nateren hrvatske knjièvnosti, nje-zine ~itateljske konzumacije, pa injezina prou~avanja.

Kad je, naime, kompjutorudodan CD-ROM, a Internet do-bio WEB-stranice, postalo je re-alno razmi{ljati ne samo o po-slovnim prostorijama bez papira,nego i o knji`nicama bez knjiga.Tko je priklju~en na svjetskumreù i/ili radi s CD-ROM dis-kovima ve} se i na~itao digitalizi-rane literature. Ovih se pak danajedna digitalna zamjena za knji-gu, to~nije, za mnogo njih, poja-vila i u nas, prekinuv{i tugaljiverazgovore o tome kako na jo{ jed-nom podru~ju kasnimo za svije-tom, gdje su Shakespeare, Goet-he i drugi ve} pristupa~ni na dis-ku. Rije~ je o CD-ROMU podnaslovom Klasici hrvatske knjièv-nosti. Epika, romani, novele u koje-ga su megabajtima pohranjene ti-

su}e stranice hrvatskih pripo-vjednih djela od Maruli}eve Judi-te do Krleìna Filipa Latinovicza.Projekt je, uz pomo} manje su-

radni~ke ekipe, zamislio i ostvari-o Zvonimir Bulaja.

LinkoviKlasici hrvatske knjièvnosti sa-

dràjno su bogat i spretno na~i-njen CD-ROM. Mogu se ~itatiuz pomo} vlastitoga interfejsa,koji radi na razli~itim platforma-ma, a moè im se pristupiti i pre-ko internetskih browser-a, na pri-mjer, popularnoga MS Explore-ra®. U oba se slu~aja pred ~itate-ljem najprije otvara dekorativnanaslovna stranica, na kojoj se na-laze sli~ice i imena uvr{tenih pi-saca. Sli~ice su ujedno linkovikojima se otvaraju tekstovi. Tek-stovi su tipkani velikim ~itljivimslovima, a njihov prozor okruènje manjim prozor~i}ima u kojimasu smje{teni »aktivni« naslovi po-glavlja i rje~nik. Do jedinica urje~niku dolazi se aktiviranjemzvjezdice-linka koja u glavnomtekstu stoji uz manje poznate ri-je~i.

Kompjutorizacija razli~itihpodru~ja ljudskoga rada smanju-je potrebu za fizi~kim kretanjem,na primjer, za izlaskom iz ku}e iliza ustajanjem od radnoga stola.Mnoge stvari koje su se nekadamogle srediti samo odlaskom smjesta na mjesto (od stola do re-gala, iz ku}e u knji`nicu, du}an,banku) mogu se danas obaviti sastolice pred kompjutorskim ekra-

nom. Takav u~inak ima i CD-ROM s hrvatskim klasicima: na-mjesto da traìmo knjigu na poli-ci (ili u obli`njoj knji`nici), dodi-rujemo tipke na tastaturi ili nami{u, aktiviraju}i linkove; na-mjesto da prekidamo ~itanje i li-stamo rje~nikom pri kraju knjige,opet aktiviramo linkove.

Linkovi se u okviru BulajinaCD-ROMA pojavljuju u svojimnormalnim ulogama, tamo gdjeih ~ovjek treba i o~ekuje. Ali, imai jedan koji se, ne iznevjeruju}i

svoju osnovnu namjenu, pona{a ikao svojevrstan nad-link, tj. kaotehonolo{ka metaforu jednestvarne knjièvnopovijesne spo-ne. On se nalazi u fajlu namije-njenu Ivanu Gunduli}u, to~nije,u tekstu Osmana: kad ~itatelj za-vr{i XIII. pjevanje epa i do|e domjesta gdje nedostaju sljede}adva, ~eka ga obja{njenje o nena-pisanim pjevanjima i link kojimse otvara Maùrani}ev fajl.Tamo pak stoji na raspolaganjuznamenita dopuna Osmana iz g.1844:Nebesa su knjige od vijeka,Gdje svojim prstom vi{nji pi{e.

Dakako, i na kraju Maùrani-}eve dopune nalazi se link za po-vratak u Gunduli}ev ep.

êga ima, ~ega nemaValja, me|utim, istaknuti da

Klasici hrvatske knjièvnosti ne za-sluùju pa`nju samo zato {tounose novu tehnologiju u sistemmedijske prezentacije hrvatskeknjièvnosti. Bulajin je CD ujed-no i solidna hrestomatija.

Urednik je � uz orijentacijuna pripovjedne tekstove i uzograni~enja koja mu je nametaokapacitet medija � na~inio pri-li~no siguran izbor va`nijih auto-ra i djela. Oznaka »klasici« obja{-njuje za{to na disku na kojem suNovak i \alski nema Draènovi-}a ili Vodopi}a, za{to uz Juditu i

Osmana nisu Sveti Ivana trogirskiili Bogatstvo i ubo{tvo. Stru~njaciza razdoblja mo`da }e imati osje-}aj da bi u pojedinam slu~ajimana~inili druk~iji izbor, ali mislimda razlogâ za krupnije prigovorenema. Od mogu}ih sitnijih izno-sim dva: ponajprije, àlim {to sena disku nije na{lo mjesta za Bu-ni}evu Mandalijenu pokornicu, ma-nje zato da bi se vidjelo {to je li-rik Buni} radio izvan svoga faha,a vi{e zbog toga {to se na diskunalaze svi drugi primjerci Manda-lijenina roda (Gunduli}eve Suze,\ur|evi}evi Uzdasi, pa ~ak i Ka-ni`li}eva Sveta Roàlija); drugo,lijepo bi bilo da je na disk stala iBarakovi}eva Vila Slovinka. Ali,kad je rije~ o Vili, urednikaopravdava {to je nije imao odaklepreuzeti, jer je nemamo u mo-dernom izdanju.

Klasici sadràvaju i kratke~lanke o uvr{tenim piscima. Onise oslanjaju na nedavno objavlje-ni Mali leksikon hrvatske knjièvno-sti, pa preuzimlju od njega njego-ve ve} poznate vrline.

Krunoslava u CarigraduUsprkos institucionaliziranoj

softvera{koj metafori, kompjutornije prazan »prozor« kroz koji bise razli~iti sadràji mogli ponudi-ti kao kroz bilo koji drugi medij.Kompjutor je »misaoni« stroj, amisaonost ucijepljena u njegovehardverske radnje i softverskezapovijedi ima svoju povijesnu

legitimaciju: ona je kasni izdanak»taksonomijske episteme«, tj.prosvjetiteljskih filozofija i utopi-ja, od kojih su neke ve} i predvi-|ale inteligentne strojeve. Stogase u kompjutorskom prozorudjela hrvatske knjièvnosti ~itajudruk~ije nego u knjizi, koja je,kao medij, starija od »oca hrvat-ske knjièvnosti«. Pri ~itanjuosje}amo da se uspostavlja nekiosobit odnos (suglasje ili nesugla-sje) izme|u inteligencije stroja ipoukâ, filozofema ili ideologemaudahnutih u doti~no djelo.

S racionalno{}u opredme}e-nom u radu kompjutora vidljivose, na primjer, razilazi KrleìnFilip Latinovicz, roman o ~ovjekukojega uglavnom pokre}u slu~aj iafekti, a manje racionalni plan iliono {to se danas nazivlje decisionmaking, a shva}a kao most, i to

dvosmjeran, izme|u prave iumjetne inteligencije. Druk~ijere~eno, na temelju Krleìna ro-mana ni najbolji programer ne bimogao napisati kompjutorskuigru.

Nesuglasje se osje}a i kod ve-}ine djela iz 19. stolje}a, mo`dazato {to ona � kad se na|u uo-kvirena proceduralnom racional-no{}u stroja � iskazuju vi{akvrijednosne racionalnosti, naj~e-{}e u formi nepokolebljiva do-moljublja ili vjerske isklju~ivosti(»Bijesno Ture gdje se krstu klanja«).

Pone{to neo~ekivano, vi{i sestupanj kompatibilnosti s novimokruènjem zamje}uje kod djelastarijih od prosvjetiteljstva. Me-todi~nost, na primjer, s kojompripovjeda~ Hektorovi}eva Riba-nja razmi{lja o »sidru« i »jidru«, ologisti~kom aspektu plovidbe, alii o problemima stale{koga dru{-tva (kojem je njegova mje{ovitopopunjena brodica i metafora imetonimija), dovoljno je umna istrukturirana da bi se mogla utu-viti i umjetnoj inteligenciji. U Ri-banju, osim toga, ima i svojevr-snih kompozicijskih »linkova«, namjestima gdje ribari, pjevaju}ibugar{tice, uvode u sada{njostspjeva epsko pro{lo vrijeme (go-tovo je {teta {to se urednik nijesjetio da bugar{tice smjesti u fajlNarodna knjièvnost, koji mu iona-ko zjapi prazan, a u Hektorovi}e-vu tekstu ostavi samo linkove).

Kompjutoru je prili~no prila-godljiv i Gunduli}ev Osman. Nje-gov kompozicijski razvoj i odlukenjegovih likova ~esto uklju~ujune{to poput IF-THEN klauzula.Na primjer:IF Alipa{a sklopi mir u Var{avi� THEN vojska moè »u istok«IF vojska ode »u istok« � THENnema straha od pobune

O~ito, od Osmana bi i progra-merski po~etnik mogao napravitismislenu kompjutorsku igru ili~ak nekoliko njih. Recimo: po|i sAlipa{om od Carigrada do Var-{ave i uspje{no pregovaraj s Po-ljacima; ili: povedi Krunoslavudo carigradske tamnice, nadmu-dri straàre i oslobodi Korev-skoga.

înjenica da se spjevovi hr-vatskih renesansnih i baroknihpjesnika u kompjutorski kontekstuklapaju bolje nego povijesnomla|a djela, nije, ipak, kulturno-povijesna zagonetka. Valja imatina umu sna`ne racionalizacijskeprocese {to ih je u ìvotu ranono-vovjekovnih jadranskih komunapokrenula epoha trgovinskogakapitalizma, kao i osobitosti svje-tonazorskih trendova koji su hr-vatsku knjigu zahva}ali u 19. i u20. stolje}u.

Zaklju~imoKako vidimo, Klasici hrvatske

knjièvnosti zaista se mogu sma-trati zanimljivom i dobrodo{lomnovo{}u, i to iz vi{e razloga.

Prvo, Klasici nam � na {to jena{a sredina tradicionalno osjet-ljiva i ta{ta � stavljaju na raspo-laganje ne{to {to ve} postoji »usvijetu«. Drugo, oni za malo no-vaca nude mnogo {tiva, {to }eznati cijeniti prije svega mla|i ~i-tatelji i stru~njaci, koji svoj radniprostor � druk~ije nego starijegeneracije � opremaju najprijekompjutorom, a onda knjigama.Napokon, Klasici premje{tajutekstove hrvatske knjièvnosti umedij koji ne samo {to je paperlessnego je, za razliku od knjige,opremljen vlastitom pame}u,~ime nas sili da ga stalno imamona umu te da o onome {to nam sekroza nj pokazuje razmi{ljamo nanov na~in. Z

Krunoslava ukilobajtima

Druk~ije re~eno,na temelju

Krleìna romanani najbolji

programer ne bimogao napisatikompjutorsku

igru


Demokracije i diktatureprohodno je esejisti~ko{tivo, mada pone{to teo-rijski nedisciplinirano

Ton~i KursarVesna Pusi}, Demokracije i diktatu-re, Durieux, Zagreb, 1999.

Demokracije i diktature tre}aje autorska knjiga zagre-ba~ke sociologinje i politi-

~arke Vesne Pusi}. Knjiga je re-zultat projekta Erasmus Gilda ko-jeg su pokrenuli ljudi »skloniodràvati ìvim glas liberalne de-mokracije i racionalne analize«.Autorica je podnaslovom Politi~-ka tranzicija u Hrvatskoj i Jugoi-sto~noj Europi postavila okvir knji-zi. Metodolo{ki gledano, ona ko-risti pojmove normativne politi~-ke teorije za analiziranje, prijesvega, politi~kog realiteta u Hr-vatskoj. Pored teorijskog, u knji-zi su u velikoj mjeri prisutnidru{tveno-kriti~ki i politi~ko-ak-cioni vokabular.

Druga tranzicijaZa razumijevanje sadràja

knjige najbolje je po~eti s dva po-sljednja poglavlja. U poglavljuMediteranski model na zalasku auto-ritarnih reìma Pusi}ka detaljnorazlaè pojam druge tranzicije.Druga je tranzicija potrebna jeru zemljama Jugoisto~ne Europeprva tranzicija (prema termino-logiji autorice) nije uspjela oti}idalje od autoritarnog poretka.Premda je do{lo do vi{estrana~-kih izbora, u tim dràvama nijenastupila demokratizacija ve} sunastali »autoritarni politi~ki si-stemi, sli~ni onima kakvi su po-stojali u mediteranskim zemlja-ma ju`ne Europe prije prelaska udemokraciju«. Na ovo stanje tre-

ba odgovoriti planom za budu}ipoliti~ki razvoj tako da u prvojfazi ne bude »proces konsolidaci-je, ve} priprema terena za dogo-

vornu demokratsku tranziciju«koja }e rezultirati sporazumom opravnoj dràvi, za{titi privatnogvlasni{tva, neovisnosti sudstva ipo{tivanju rezultata izbora.Osnovna je pote{ko}a u takvompostavljanju stvari {to nije lakoteorijski pokazati autoritarnostpoliti~kog poretka u Hrvatskoj.Naime, autoritarni tip poretkabitno karakterizira, prije svegaograni~eni pluralizam {to u Hr-vatskoj svakako nije na djelu. Posvemu sude}i, toga je svjesna iautorica kad pi{e da su »postko-munisti~ki reìmi za jedan koraku polaznoj prednosti« � u odno-su na mediteranske autoritarneporetke � »dok se pripremaju zadrugu tranziciju, od autoritariz-ma ka demokraciji, glavne suopozicione stranke legalne«. Onaodustaje od poku{aja da teorijskizatvori svoj model i inzistira nanjegovim didakti~kim pogodno-stima jer »va`ne i o~igledne razli-ke ipak ne isklju~uju mogu}nostda se ne{to nau~i na tu|im isku-stvima«. Po{to odbacuje logikuprve tranzicije, izbjegava i stan-

dardno rabiti politolo{ke pojmo-ve liberalizacija i demokratizaci-ja, {to nije sretno rje{enje u ana-liti~kom smislu. Liberalizacijakao pojam zna~i otvaranje javnogprostora za nove dru{tvene pa ipoliti~ke aktere. U toj fazi sudje-luju iz reìmskog bloka umjerenipoliti~ari koji su skloni promjeniprirode vlasti i tvrdolinija{i, dok sdruge strane postoji oporba kojadjeluje u ime dru{tva. Po tommodelu, glavnu ulogu imajuumjereni politi~ari iz reìmskihstruktura koji mogu usmjeriti ~i-tav proces prema demokratizacijiili povratku na diktaturu. U fazidemokratizacije dolazi do oslo-bo|enja od autoritarnoga i kon-stituiranja demokratskog reìma.

Autorica smatra kako bi serazdoblje 1989. i dijelom 1990.godine »moglo prije okarakterizi-rati kao neka vrsta demokracije udru{tvu nego kao demokracija udràvi« po{to je postojala, »i slo-boda mi{ljenja, i sloboda javnerije~i, i medija, i sloboda politi~-kog udruìvanja i djelovanja«. Je-dino je nedostajala garancija tihsloboda. Ovdje bi vi{e odgovaraopojam liberalizacije, kako je prijenaveden, nego demokracije u dru{-tvu, po{to je bjelodano da tadadru{tvo nije donosilo odluke ve}dràva, makar kakva bila.

Kulturni i liberalni nacionalizamDrugo va`no poglavlje knjige

bavi se fenomenom nacionaliz-ma. Razlikovanje kulturnog naci-onalizma i liberalnoga naciona-lizma ~ini metodolo{ku osnovu~itavog poglavlja. Kulturni naci-onalizam je »ksenofobi~an i auto-ritaran... provincijalan i uzdièvlastitu naciju na {tetu ostalih irezultat je potpune pobjede ko-lektivisti~kog principa nad indi-vidualnim«. S druge strane, libe-ralni je nacionalizam »utemeljenna kategoriji slobodne ljudskevolje i racionalnog izbora« ali»pozitivno vrednuje svaku vrstunacionalne pripadnosti... te omo-gu}ava da se (primijenjen u na-{im uvjetima) »hrvatstvo uspo-stavi kao ne{to suvremeno, poli-ti~ko, tolerantno, pluralno...«.Autorica zastupa liberalni nacio-nalizam i pritom se oslanja na

knjigu Liberal Nationalism YaelTamir. Premda uvi|a snagu»identiteta kao ne~eg {to se neèli napustiti«, za Vesnu Pusi}nacionalizam, pa bio i liberalan,ipak nije »konstruktivna ili po-èljna podloga suvremene drà-ve«. Taj stav je neoprezan, jer zarazliku od nje, teoreti~ari liberal-nog nacionalizma, ovisno o auto-ru, nacionalnost, nacionalniidentitet, nacionalnu javnu kul-turu ili nacionalizam u osnoviizjedna~uju s moralitetom. Unu-tar tako shva}enog identiteta,zbivaju se procesi moralne izo-brazbe i moralnog iskustva. Krozte procese pojedinac stje~e osobitosje}aj solidarnosti za sunarod-njake koji se ostvaruje putem re-distributivne politike nacionalnedràve blagostanja. Liberalni na-cionalizam odvajanjem sunarod-njaka (sudràvljana) od apstrak-tnog pojedinca, u osnovi odbacu-je moralni univerzalizam. Kakostvari stoje, autorica shva}a ovajtip nacionalizma samo instru-mentalno-politi~ki tj. kao sred-stvo modernizacije i progresa. Utom smislu, povezivanjem libera-lizma i nacionalizma, èli pove-}ati ideolo{ke i politi~ke kapaci-tete liberalizma koji nema poli-ti~ku tradiciju u Hrvatskoj. Slije-dom te logike, na »upra`njenomjesto ideologije« koje je dosadzauzimao »besmisleni i neosobninacionalizam« treba zasjesti pa-triotizam kao »svakako znatnoprikladniji kandidat«. Uz ovo»treba po~eti mijenjati politi~kukulturu, jer sama ~injenica {to senetko suprotstavlja autoritarnomili totalitarnom reìmu jo{ nezna~i da je taj i demokrat«. Posvemu sude}i, patriotizam se ko-risti, pozovemo li se na CarlaSchmitta, kao jo{ jedan, od stra-ne liberalizma demilitarizirani idepolitizirani pojam. Patriotizamje, dakle, neutralizirani naciona-lizam koji liberalni nacionalististrogo razlikuju od onog kseno-fobi~noga. Isticanjem politi~kihmogu}nosti liberalnog naciona-lizma, a zanemarivanjem njego-vih komunitarnih i teorijskih po-tencijala, Vesna Pusi} se pribliì-la pozicijama klasi~nih liberala

koji nacionalizmu, pa bio i libe-ralan, odri~u svaki eti~ki smisao.

Diktatura s demokratskimlegitimitetom

U poglavljima Politi~ka obave-za i novi dru{tveni ugovor i Dikta-ture s demokratskim legitimitetompopularno koriste}i pojmove po-liti~ka obveza i dru{tveni ugovorosporava legitimnost aktualnojvlasti jer »dràva u kojoj nisu ja-sne temeljne vrijednosti, osnov-no mjerilo slobode, nosilac suve-reniteta i op}a politi~ka orijenta-cija, ne moè od svojih gra|anao~ekivati preuzimanje politi~keobaveze«. Pored toga nastoji naneobi~an na~in osporiti i izbornilegitimitet vlasti koju naziva dik-tatura s demokratskim legitimitetomjer se, po njenom sudu, »politi~-ka vladavina kao proces ne moètemeljiti na jednokratnom legiti-mitetu, ve} njeno legitimiranjemora tako|er biti proces«. Auto-rica osporava ve}insko na~elo iopredjeljuje se za jednu vrstu de-mokracije segmenata u plural-nom dru{tvu jer drì kako se»demokrati~nost vlasti o~ituje i umogu}nosti opozicijskih stranakada sudjeluju u formuliranju poje-dinih aspekata dràvne politike,kao i u responzivnosti vlasti narazli~ite nove interese i grupa zapritisak«. Po{to autorica ima ne-skrivene politi~ke ambicije, nijese racionalno unaprijed odre}ina~ela nulte sume jer joj moèbiti od koristi s obzirom na dale-kose`nost njenih ciljeva.

Demokracije i diktature prohod-no je esejisti~ko {tivo, mada po-ne{to teorijski nedisciplinirano.Vrednovanje knjige oteàno je~injenicom da Vesna Pusi}, kakosmo vidjeli, nastupa kao sociolog,ali i kao politi~ar. Ove su dru{-tvene uloge ~esto opre~ne jerkako Max Weber upozorava utekstu Politika kao poziv, zadacipolitike »sasvim su drugog tipa:takvi da se mogu rije{iti samoprimjenom sile«. Autorica je, kaosociolog politike, vjerojatno svje-sna toga, ali kako ìvimo u poli-ti~ki i moralno izazovnom vre-menu, poziv za politiku je, ba-rem trenutno, prevladao. Z

Demokrature

Zapravo, nema tu nekihvelikih tajni, budu}nostje, naime, sve i ni{ta isto-vremeno

Seid Serdarevi}Goran Tribuson: Zvijezda kabarea,nove pri~e, Znanje, Zagreb, 1998.

Gorana Tribusona otkriosam negdje potkraj osnov-no{kolskog obrazovanja

kada sam ve} suvereno zalazio uodio knjiga za odrasle u lokalnojknji`nici, tada su me odu{evlja-vali njegovi krimi}i, a naknadnosam otkrio i njegove fantasti~nepri~e. Vjerujem da Tribusonovi~itatelji, kao ni ja u doba svoje te-oretske nevinosti, ne i{~itavaju,nego traè {tivo za ~as skratiti, au ovoga vrsnoga autora uvijek gapronalaze.

Najnovija knjiga pri~a svojimnaslovom moè nekoga i zavaratijer nakon Ranih dana autobiograf-ske proze i Zvijezda kabarea mo-gla bi biti knjiga autobiografskihzapisa o pi{~evu doìvljaju even-tualnog, bjelovarskog kabareakao mjesta svih tajnih stremlje-nja i skrivenih èlja. Me|utim

podnaslov knjige nove pri~e otkla-nja takvu mogu}nost, a zaviriva-njem u naslove pojedinih pri~aiskusnom ~itateljskom oku, ali ionome koji slabije poznaje djeloovog kontinentalnog prozaika,bit }e jasno da se Tribuson vrati-o svojoj prvoj ljubavi � fanta-stici.

Fantasti~ko je, ma koliko godto ponekad bilo te{ko priznati,sr` knjièvnosti jer je svaki ànrpa i onaj autobiografski i biograf-ski u svojoj biti fantasti~an. Sva-ko putovanje u svijet slova puto-vanje je u imaginarno, a svaki ~i-tatelj i svaki umjetnik rije~i krea-tor je svojega vlastitog paralelnogvirtualnog svijeta.

Zvijezda kabarea knjiga je uko-ri~enih {est pri~a koje nisu pove-zane ni likovima ni tematski, aliTribuson u njoj uspijeva stvoritijedinstveni prostorno vremenskikontinuum. Tri dulje i tri kra}epri~e govore o fantasti~nim do-ga|ajima na srednjoeuropskomprostoru koji uokviruju Prag iZagreb, a ~ija se radnja odvija uprvoj polovici dvadesetog stolje-}a.

Knjigu tako|er karakterizirasveznaju}i pripovjeda~, iako se u

svakoj pojedinoj pri~i Tribusonvje{to poigrava s izmijenjenimnaracijskim tokom. Tako na pri-mjer pri~u Angel Toth, ìvotopis u{est redaka autor zavr{ava cikli~ki.Kraj je, naime, istovjetan po~et-ku. Stanoviti je Vohalovski, likleksikografa u pripovijetci, za-pravo pisac i pi{e roman o Ange-lu Tothu, genijalnom dora|iva~unogometne igre ~ija unapre|enjau mnogo ~emu podsje}aju na da-na{nje kompjutorske igre ili naSF filmove poput Rollerballa.

Nove fantasti~ke pri~e Gora-na Tribusona nastavljaju se nanjegov fantasti~ki opus, ali Tri-buson u ovom svome djelu mno-go ja~e nagla{ava prisutnoststvarnoga, realnoga. Jaka prisut-nost stvarnosti o~ituje se u vje{torekonstruiranim ambijentima nakojima se radnja doga|a, posebi-ce se to odnosi na Zagreb dvade-setih i tridesetih godina koji jeautor opisao u svojemu Ruskomeruletu, me|utim stvarnost direk-tno ulazi u pri~e kroz neke spo-redne likove koji su lica iz na{ebliè povijesti. Tako je u pri~iStieglerovi spisi djelatan lik MateUjevi}, slavni hrvatski leksiko-graf, dok pri~a Grob za JaroslavaKubina zapo~inje citiranjemMumfordova Grada u historiji.Sudar fantasti~kog i realnoga,koji se na taj na~in doga|a, dovo-di do jo{ ve}ega o~u|enja te do-datno poja~ava udio fantastike.

Stoga nije ~udno da su likovi lek-sikografa i znanstvenika jedna odkonstanti ove knjige, naime, Tri-buson je i sam leksikograf te vrlodobro zna da se leksikonima, en-ciklopedijama i znanstvenoj isti-ni vjeruje jer one otkrivaju i po-hranjuju cjelokupno znanje svijeta.

Upravo taj moment znanstve-nosti i vjerovanja znanosti kaonovoj religiji Tribuson u svojojnovoj knjizi poku{ava staviti naku{nju. Njegovi likovi prije sualkemi~ari nego znanstvenici, aponajbolje bi ih opisala rije~ ma-govi. Oni su predstavnici, a to seponajvi{e odnosi na naslovne li-kove iz pri~a Stieglerovi spisi i Taj-ni ìvotopis Camila Lugaritscha,neke mo}ne i tajne organizacijekojoj je dano da vidi i predvidibudu}nost, odnosno da djelujekako bi jedna od mogu}ih bu-du}nosti bila ostvariva.

Jedan od takvih magova je iOskar pl. Bombelles � zvijezda ka-barea ~ije je zanimanje ma|ioni-~arstvo i poga|anje budu}nosti, anasilno umire u svakom srednjo-europskom gradu u kojem nastu-pa od Praga i Budimpe{te do Za-greba. U glavnome hrvatskomegradu ubija ga, nakon nizauspje{nih nastupa u kabareu po-licijski egzekutor Krsto Verona.Prije smrti zvijezda kabarea govo-ri rije~i koje bi mogle biti mottoknjige, ali i Tribusnova stavaprema pisanju i ìvotu, Zapravo,

nema tu nekih velikih tajni, budu}-nost je, naime, sve i ni{ta istovreme-no. Sve {to proreknete, dogodit }e se,ali se istovremeno i ne}e dogoditi.Na{ ìvot sastavljen je od bezbrojuporednih svjetova...

Zvijezdu kabarea mo`da ne}etevoljeti kao Pra{ku smrt ili Zavjerukartografa, ali ona bez sumnjepripada onim djelima GoranaTribusona koja }e biti ~itana.Iako su pri~e na nekim mjestimanedore~ene te ponekad i stilskineujedna~ene, one predstavljajuTribusona onakvoga kakav onstvarno jest. Tribusona koji pi{elako, bar se tako ~ini, kojem jepisanje gu{t, koji se vje{to poigra-va sa sudbinom svojih neobi~nosvakodnevnih likova. Jednom ri-je~ju Tribusona kojem knjièv-nost nije mistifikacija i mit, a nitisredstvo mitomanije, ve} mu jeknjièvnost ljubavnica koju zavo-di i kojoj uvijek iznova prilazi nanov na~in, ne odri~u}i se starihprovjerenih metoda zavo|enja.Zvijezda kabarea, jednom rije~ju,nije najbolje Tribusonovo djelo,ta knjiga pri~a i nema takve pre-tenzije, nego nam Tribuson tomknjigom signalizira da nije zabo-ravio ni na ljubitelje fantastike ida nije oti{ao u sentimentalnevode autobiografskih zapisa. Z

Magovi i leksikografi


@upanov sebe predo~ujevi{e kao objekt koji je jed-nostavno bio stavljen uodre|ene situacije i pod-vrgnut situacijskimprisilama

Sr|an VrcanJosip @upanov, Zaboravljeni rat.Sociologija jednog sje}anja, Irida,Zagreb, 1998.

Knjiga profesora Josipa @upa-nova predstavlja vi{estrukozanimljivo {tivo. Ponajprije

po tome {to su posrijedi ratna sje}a-nja uglednoga hrvatskog sociologakoji se svojim dugogodi{njim radompotvrdio kao jedan od najo{troumni-jih umova u suvremenoj hrvatskojsociologiji. Po kvaliteti svojih radovauvijek je bio na razini zahtjeva suvre-mene sociologijske znanosti i ondakad se hvatao u ko{tac s nekim oddru{tveno goru}ih problema. Uz to,to su sje}anja suvremenog sociologakoji je sociologiju prakticirao u duhukriti~ke dijagnoze suvremenog vre-mena (Zeitdiagnosis), a ne kao znanostkoja teì otkriti univerzalne zakoni-tosti dru{tvenog ìvota gotovo subspecie aeternitatis ili pak one dru{tveneneumitnosti koje vrijede baremodavde do vje~nosti u znaku nado{-log kraja povijesti.

Protiv stida i {utnjeNaravno, knjiga @upanova nije

zanimljiva po habitusu autora, negojo{ vi{e po tematici kojom se bavi.Naime, o~ito je da svoja ratna sje}a-nja koja @upanov iznosi pred javnostne pripadaju glavnoj struji dana{njihhrvatskih ratnih sje}anja iz dobaDrugog svjetskog rata kao za nekenezaboravljenog rata, nego rata kojina neki na~in jo{ uvijek traje s na-dom u njegov radikalno druk~iji is-hod. To su ona sje}anja u kojima seopisuju npr. uspjesi »hrvatskih krila-{a« na messerschmittima i heinkeli-ma u prostorima dalekog Povolo`ja iu susretima s ruskim Jakovima ilipak ratnih podviga domobranskihpostrojbi po Lici i Kordunu pod za-{titni~kim ki{obranom Wehrmachtai Luftwaffeu. Naprotiv, to su sje}a-nja na rat hrvatskih ljudi u redovimapartizanske vojske koji je rat danaso~ito, pod pritiskom iznu|enog i na-metnutog zaborava. U tome leì hra-brost @upanova jer bez obzira na oveili one okolnosti njegova knjiga rat-nih sje}anja podsje}a na ~injenicu daje na ovim prostorima postojao i par-tizanski rat s masovnom potporom.To je rat koji su vodili obi~ni hrvat-ski ljudi kakav je bio @upanov, tadamladi ~ovjek s otoka [olte i biv{isplitski sjemeni{tarac. Ta hrabrost seobjektivno o~ituje u autorovom od-nosu prema sada{njem trenutku i do-minantnom ozra~ju kad iznosi predjavnost svoja ratna sje}anja, ne odri-~u}i se svog sudjelovanja u tom ratu.Naime, objavljivanje ratnih sje}anjajednog partizanskog ratnika, koji jepostao ugledan i u me|unarodnimznanstvenim krugovima cijenjen sve-u~ili{ni profesor i akademik, ima te-ìnu: ne da se lako, jednostavno ismisleno uklopiti u vladaju}i politi~-ki i ideolo{ki trend. A to nije samotrend zaborava nego je i trend kojifakti~ki taj dio novije hrvatske povi-jesti bri{e i nastoji ga pretvoriti uneku vrst ne-povijesti ili zapravoanti-povijesti. Naime, to je trend pod

utjecajem kojeg se i mnogi ju~era{-nji partizanski ratnici stide svojeratne pro{losti ili pak otkrivajukako motivi njihova tada{njegaosobnog partizanskog opredjeljenja

nisu bili onakvi kakvima su se tada~inili ili su zapravo bili sadràjno po-sve ispravni, ali su ih oni svojom na-ivno{}u, neiskustvom ili gre{komadresirali na politi~ki pogre{nu stra-nu. @upanov o~ito u svojim sje}anji-ma to ne radi. Naprotiv, to su ratnasje}anja ~ovjeka koji ta sje}anja neèli jednostavno prepustiti zaboravukao {to ne nastoji svoje sudjelovanjena partizanskoj strani u tom ratu na-knadno preobu}i u drugo politi~koruho.

Naravno, ratna sje}anja @upano-va ne smje{taju se ni po intenciji au-tora u poznati diskurs o partizaniji ukojem je dominirala legenda i legen-darna intonacija. Stoga njegova sje-}anja govore manje-vi{e otvoreno i oonoj drugoj, tamnoj i privatnoj stranipartizanije o kojoj se {utjelo. U tomsmislu @upanovljeva ratna sje}anjasmje{taju se negdje izme|u stare ide-alizacije i novije sotonizacije partiza-na. Uzimaju}i pak druga mjerila,njegova ratna sje}anja se mogu smje-stiti negdje izme|u knjièvno izvr-sno obra|enog partizanskog rata uV. @upanovljevom Menuetu za gitarus dvadeset i ~etiri pucnja u kojima je i tatamna strana izrazitije prisutna i ne-davno objavljenih, potresnih dnev-ni~kih biljeàka Eve Grli}.

Sociolo{ki birana sje}anjaDakako, knjiga @upanova spada u

memoarsku literaturu posve osobitenaravi. Nije posrijedi memoarska li-teratura u kojoj se bez promjena idotjerivanja objavljuju zabilje{kekoje je autor biljeìo tijekom rata.Nije, nadalje, posrijedi ni memoar-ska literatura koja dosljedno slijediredoslijed stvarnih ratnih zbivanja ukoja je autor osobno bio upleten ali ukojima se izvorni autorovi doìvljajikasnije dopunjuju naknadnim auto-rovim spoznajama i tuma~enjima ilise nerijetko prekrajaju naknadno ste-~enom mudro{}u, te se, stoga, u nji-ma gubi razlika izme|u zbilja doìv-ljenoga i iskonstruiranog. Nasuprottome, ratna sje}anja su po intencijiautora ponajprije sje}anja za koja jekarakteristi~no da po temeljnoj linijiimaju sociolo{ku relevanciju, te supodobna za sociolo{ke refleksije. To,razumije se, zna~i da su posrijedisamo ona sje}anja koja je naknadnoautor s predumi{ljajem izabrao. Utom smislu moglo bi se govoriti dasu posrijedi sje}anja izabrana po kri-terijama podobnosti za njihovu na-knadnu i za autora va`nu, sociolo{kurefleksiju. To uostalom u potpunostisadràjno priznaje autor, navode}i daje to »sociologija jednog sje}anja«. Stog stajali{ta ne za~u|uje ~injenicada u tim sje}anjima nema ni spome-na o onome {to bi se trebalo o~ekiva-ti u ratnim sje}anjima mladog inte-lektualca. To zna~i da nema spome-na na primjer o tome kako se suo~iosa situacijom svog prvog vatrenogkr{tenja, ili prvog su~eljavanja smr}uu njegovoj najneposrednijoj blizini,ili vlastitim ranjavanjem, ili situaci-jom vlastite nemo}i pred neprijate-ljem koji je ipak ponaj~e{}e bio boljenaoruàn, daleko iskusniji, bolje pro-fesionalno vo|en itd. Nasuprot oto~-koj i dalmatinskoj mla|ariji koja jeu{la u rat, a da pri tome nije imala nipojma o tome {to je zapravo rat, sta-jali su uglavnom njema~ki ratni vete-rani koji su svoj zanat ispekli na drilunjema~ke soldateske i po bojnim po-ljima diljem Europe. Dapa~e, nemaspomena ni o nekim konkretnim rat-nim zbivanjima koja su autoru mora-la biti bliska i koja su morala ostaviti

i traga na njegovu pam}enju kao {toje bilo na primjer potapanje partizan-skog broda Ivan pred obalama Visakoji je evakuirao partizanske ranjeni-ke poslije jedne od akcija iskrcavanjana [oltu koje je zavr{ilo velikim bro-jem mrtvih. Tako|er nema ni spo-mena o stanjima najve}e ratne pri-pravnosti no}u kad se na Visu kra-jem velja~e 1944. o~ekivao neposred-ni njema~ki napad i u kojoj su mnogimorali s tjeskobom oko srca ra~unatii s borbom na relativno malom otokuiz kojeg nije bilo nikakve realne {an-se za lako povla~enje ili za siguranbijeg itd. Stoga, premda ratna sje}a-nja @upanova predstavljaju vjerodo-stojan dokumenat jednog vremena iponajprije dominantnog na~ina poli-ti~kog opredjeljivanja generacijeoto~kih i dalmatinskih mladih ljudi,uglavnom teà~ke djece, pa i onogosobitog dijela mladih tog vremenakoji je pro{ao i strogu katoli~ku sje-meni{tarsku sekundarnu socijalizaci-ju, ta sje}anja su izrazito selektivnenaravi i pode{ena su za svrhe autorupoèljne sociolo{ke refleksije.

Model Lee Maya

Sociolo{ka dimenzija ratnih sje}a-nja koja @upanov iznosi zanimljivaje, ali i selektivna. Zapravo @upanovneke pojave ratnog vremena i svogratnog iskustva uklju~uje u sebi omi-ljene sociolo{ke interpretativne she-me. Tako na primjer tipi~ne »dnevneredove« partijskih sastanaka tuma~i usociolo{kim terminima logike rituali-zacije ne~ega {to izvorno pripada po-kretu; probleme sa svakodnevnimsnabdijevanjem britanskih jedinicana Visu svjeìm kruhom tuma~i uterminima krutosti britanske vojnebirokracije, a spontano nastalu natu-ralnu razmjenu izme|u britanskihvojnika i partizana po na~elu »parti-zanski svjeì kruh za britanske ciga-rete« u terminima prodornosti trì{-nih odnosa pod svim mogu}im okol-nostima; probleme svojih kontakatasa savezni~kim vojnicima i oficirimau terminima teorije komunikacije;neke konkretne postupke partizan-skih vojnih rukovodilaca u termini-ma gotovo neizbje`nog raskoraka iz-me|u politi~ke retorike i ìvotne zbi-lje itd. Me|utim, ima ne{to upitno usociolo{kim interpretacijama. To jena primjer interpretacija koja se baviodmazdama u ratnim operacijama ikoju uspore|uje s vlastitim postupci-ma u situaciji kod ~etni~kog selaKneì}i. Naime, @upanov uzima kaosimptomati~ni primjer pokolj, silova-nja i uni{tavanja u vijetnamskomselu Lee May. Taj slu~aj pokolja kaoodmazde @upanov u osnovi tuma~i uterminima dugotrajnih isku{enja ivelikih frustracija kojima su ameri~kivojnici bili izloèni u vijetnamskomratu i koje su frustracije u datom slu-~aju eksplodirale u odmazdi nad ci-vilnim stanovni{tvom tog sela. Me-|utim, sociolo{ka refleksija ne bismjela, ako èli biti kredibilna, zane-mariti va`nost i utjecaj ideolo{koga ikulturnog ozra~ja koje je odre|ivaloodnose ameri~kih vojnika prema Vi-jetnamcima. A za to ozra~je bilo jebitno obilje`je da se Vijetnamcima iposebno Vijetkongovcima oduzimaoelementarni ljudski dignitet, te ih seprikazavalo o kao u ljudskom smislune samo kao druga~ije nego kao bit-no inferiorne ljude s uro|enom de-fektnom ljudsko{}u. Dovoljno se pri-sjetiti degradiraju}e terminologijekojom su ameri~ki vojnici govorili oVijetnamcima. Tek na toj ideolo{kojpodlozi mogli su se doga|ati pokoljitipa Lee Maya kao {to su nagomilanefrustracije tek pod tim ozra~jem mo-gle eksplodirati u sveop}i pokolj i si-lovanja. To nije bilo inkompatibilnos vojno-politi~kom strategijom »za-pali i sprì« koju je primjenjivaloameri~ko zapovjedni{tvo nakon {tose pokazala nedjelotvornost strategije»potraì i uni{ti«. Na toj podlozi suse i u europskom prostoru, pa i uovim prostorima doga|ale neke odnajgorih stvari. Stoga bi na primjersociolo{ka interpretacija velikog po-kolja civilnog stanovni{tva, koji su iz-vr{ile jedinice SS divizije »Princ Eu-gen« u Dalmatinskoj zagori po~et-kom 1944. godine, samo u terminimavojni~kih frustracija SS-ovaca zbog

neuspjeha njihove pomno pripre-mljene ofenzive protiv partizanskihjedinica u tom kraju, bila to~na, aliveoma djelomi~na pa i pristrana. Tose moè jo{ suvremenije ilustriratiznakovitim odgovorom na novinar-sko pitanje pripadnika jedne srpskevojne jedinice u Bosni: »Za{to stetako masakrirali civile Muslimane?«.Naime, njihov odgovor, kako ga jezabiljeìla beogradska »Republika«,glasio je: »Ma kako, za{to?«.

Jedna od klju~nih sociolo{kih re-fleksija @upanova odnosi se na po-znatu usporedbu komunisti~ke parti-je s crkvom. Me|utim, usporedbanije cjelovita. Naime, zanemaruje serazlika izme|u politi~ke organizacijekoja svoje programatske ciljeve defi-nira u ovostranim, intra-svjetskimterminima i crkve koja svoju misijuodre|uje kombinacijom ovostranih ionostranih ciljeva, te svoje kona~noispunjenje vidi u ostvarivanju esha-tologijskih nada u zagrobnoj dimen-ziji. Stoga su posrijedi organizacije sbitno razli~itim krajnjim ciljevima:jedna je organizacija ciljevi koji sesmje{taju u ovostranom i intra-ze-maljskom, te su, stoga, podvrgnuti imogu}nosti povijesne i iskustveneverifikacije, dok su druga organizaci-ja kona~ni ciljevi koji su po svojoj na-ravi smje{teni u onostranom, nad-ze-maljskom i zagrobnom, te, stoga, nemogu biti podvrgnuti bilo kakvojiskustvenoj verifikaciji. Stoga su istrukturalni uvjeti njihovog preìv-ljavanja bitno razli~iti pa ono {to zajednu tvori njezinu strukturalnuprednost, za drugu je izvor njezineranjivosti pa i kona~ne propadljivo-sti.

Odgovornost i prisilaPostoji, me|utim, u @upanovlje-

voj sociologiji ratnog sje}anja jednabijela pjega.

@upanov se ~esto prisje}a ratnihsituacija u kojima je samostalno od-lu~ivao o tome {to mu je raditi, pa,dapa~e, i koji je postupak morao bi-rati. U tom smislu @upanov se na ra-zini takvih situacija prikazuje i kaoakter i jo{ vi{e kao razborit subjektkoji bira izme|u mogu}ih na~ina rea-giranja na dramati~ne izazove situa-cije u kojima je bila ponekad i njego-va glava u igri. Me|utim, kad @upa-nov govori o svom temeljnom osob-nom anga`manu u partizanskom po-kretu i o uzimanju pu{ke u ruke radiborbe u tom pokretu i njegove poli-ti~ke strategije, @upanov sebe fakti~-ki predo~uje daleko vi{e kao objektkoji je jednostavno bio stavljen uodre|ene situacije i podvrgnut situa-cijskim prisilama u kojima, stoga,njegovih odluka kao da uop}e nije nibilo. To jo{ izrazitije vrijedi kad jeposrijedi prihva}anje razli~itih ulogaunutar tog pokreta i preuzimanja ra-zli~itih funkcija. Ne moè se, naime,zaboraviti da je @upanov u okvirupartizanskog pokreta vr{io niz funk-cija. To, dakako, @upanov ne prikri-va, nego izri~ito spominje. Me|utim,~ini se kao da je pri tome bio poputnekog lista koji je nezavisno od nje-govih osobnih odluka u osnovi samozahvatio vjetar ratne sudbine te ga jeponio tamo kamo ga je vodio. Sve tood samog po~etka dobija u sociologijijednog sje}anja obilje`ja ne~ega {tose ponajvi{e samo po sebi s njime do-ga|alo u osnovi mimo njegove volje,nezavisno od njegovih odluka i nje-govih razloìtih izbora. Stoga se ~inikao da je sam @upanov prakti~no biona istoj razini onog tipa pona{anjabritanskih vojnika s kojima se naVisu susretao, a koji nisu znali za{tose bore u ratu u ratne operacije kojegsu bili upleteni svojim ìvotima.Te{ko je povjerovati da je to uistinubilo tako. Isto tako te{ko je povjero-vati da je, u okviru sociologije jednogratnog sje}anja, jednom doista mu-drom i pronicljivom sociologu kakavje @upanov mogla proma}i i potrebada postavi i takva pitanja i da na njihdosljedno odgovori. Tim vi{e {to jeposve jasno da nikad od samih po~e-taka vremena, na koja se odnosi soci-ologija jednog sje}anja @upanov nijenikad bio suo~en situacijom u kojojse nije moglo uop}e birati. Premdaraspon mogu}ih opcija na [olti po-~etkom ~etrdesetih nije bio izuzetno

{irok i premda su ratna zbivanja ima-la i obilje`ja ratnog vihora koji nosisve pred sobom, ipak su manje-vi{estalno postojale mogu}nosti razli~itihopcija. Dakle, pored opcije za parti-zanski pokret bilo je jo{ opcija. Tobi, dakako, trebalo zna~iti da je odsvih mogu}ih opcija @upanov izabra-o opciju koju je izabrao i po svojojodluci. Sli~nu bijelu pjegu u sociolo-giji jednog sje}anja tvori odsustvosociolo{ke refleksije o tome za{to suse dalmatinski ljudi, i onda kad suposrijedi bili i mladi}i s katoli~kimsjemeni{tarskim pedigreom, na{li uvremenu od 1941. do 1945. godine usvom najve}em dijelu na strani parti-zanskog pokreta. Je li ih slu~ajno za-hvatio vjetar koji je tada odnekudazapuhao njihovim krajem i ponio ihkao neko li{}e bez ikakve njihove od-luke i izbora ili je bio to pak slu~ajpuke u~inkovitosti iza njihovih le|apoliti~kih makinacija i manipulacijajedne rigidne politi~ke organizacije?

Ukra{avanje izlogaTo, dakako, daje pravo da se za-

klju~i da se @upanovljeva sje}anjaipak kre}u unutar okvira glavne stru-je koja sada dominira u Hrvatskoj ilibarem koketiraju s tom strujom. Na-ime, ta glavna struja moè prihvatiti,s onu stranu njezine izvana namet-nute potrebe povremenog ukra{ava-nja vlastitog politi~kog izloga, da jeponeko pri{ao partizanskoj strani uratu pod prisilom vanjskih okolnostii iz puke nu`de, ili pak zbog politi~kenaivnosti i nepismenosti itd. No te{-ko se moè prihvatiti da je taj izbormogao biti svjesno napravljen i da jenetko razborit, ozbiljan i politi~kikompetentan to mogao svjesno ura-diti. O tome govori i ~injenica da seto na neki na~in ponavlja i u pogovo-ru u kojem @upanov daje svojevrsnuperiodizaciju svog vlastitog ìvota,prepoznavaju}i tri vlastite ìvotnefaze. Prva je ona koja obuhva}a raz-doblje 1923-1941. u kojem prevlada-va katoli~ko-anti~ko-mediteranskoozra~je, a hrvatski nacionalni identi-tet ~ami i buni se u tamnici naroda.Druga faza po~inje u jesen 1942. itraje prakti~no sve do po~etka 1990.To razdoblje je po njegovim rije~imaprikazano kao vrijeme ponovnog kr-{tenja i stupanja iz jedne crkve udrugu sekularnu crkvu. Me|utim,sve su to samo opisi onoga {to mu sedoga|alo kao da se doga|alo samo posebi. Pri tome se ~ini znakovitim dapojmovna mreà koju @upanov kori-sti u osnovi operira trima temeljnimpojmovima. To su: kr{tenje, ponov-no kr{tenje i pripadanje. Stoga kaoda ni na toj razini nije bilo ba{ mjestaza samostalne osobne izbore i vlastiteodluke. Jedino vrijeme za va`neosobne odluke ~ini se kao da je da-na{njica jer @upanov nagla{ava mo-gu}nost svojih dana{njih izbora. On,naime, izri~ito govori o trima mogu-}im opcijama pred kojima se danasnalazi: povratak u svoju prvu fazukoju izri~ito odbacuje, obra}anje napobjedni~ku religiju nemilosrdne tr-ì{ne utakmice sa svim onim {to jeprati i za koju nije spreman te preda-vanje postmodernom hedonizmu zakoji je zbog svojih godina o~ito zaka-snio.

Vrijedi, naposljetku, postaviti pi-tanje {to bi sada razboriti student so-ciologije, koji je sociologiju izabraopo nekoj vokaciji, mogao zaklju~itipro~itav{i @upanovljevu knjigu. Za-klju~ak bi mogao biti dvostruk: o di-gnitetu sociologije, ali i o njezinomprokletstvu. To ponajprije u smislutvrdnje koju je nedavno pregnantnoformulirao sociolog Rosen: »Uvijekje bolje znati nego ne znati bez obzi-ra na ~injenicu da i znanje moè bitikori{teno za zle svrhe. Plemenito jeteìti pove}anju ljudske mo}i, ne uispraznoj èlji da se postane bogom,nego u razboritoj èlji da se ne buderobom«. Naàlost, istodobno se ~inikao da je sociologija posebno pogo-|ena onom ìvotnom realno{}u kojuje tako odavno izrazio stari Herodot.Naime, Herodot kaè na jednommjestu: »Od svih tu`nih stvari kojepovre|uju ljudski rod, najtu`nije jeto da se moè biti svjestan tako mno-go stvari, ali da se moè i nematinadzor na nijednom od njih«. Z

Obnova sje}anja napartizanski rat ilinjegov requiem


Individualac uminskom polju@upanovljev osobnimodel za analizu rataprimjenjiv je i na ne-davne doga|aje

Jadranka Pintari}Josip @upanov, Zaboravljenirat. Sociologija jednog sje}anja,Irida, Zagreb, 1998.

Nakon vi{e od pola sto-lje}a, akademik Josip@upanov odlu~io je

objaviti svoje iskustvo su-djelovanja u partizanskompokretu u razdoblju od ljeta1943. do zime 1944. godine.Danas, kada mnogi stavlja-ju blankove u biografije, ilipak bjelilom premazuju cr-vene retke u curriculumu,malo ih friziraju, jer parti-zanska pro{lost ne samo danije po modi, nego je gotovo hereti~ka,@upanov je odlu~io »spontano i dragovoljno«priznati svoju partizansku pro{lost i analizi-rati je u, za na{e prilike, novom ozra~ju. Za-{to ba{ sada zapravo i nije tako tajnovito kao{to bi se na prvi pogled moglo u~initi, namanaviknutima da iza svega uvijek ima jo{ ne{to,obi~nome puku nedostupno. Naime, razlogje vi{e nego ljudski: Josip @upanov shvatio jekako vi{e nema Morgen, Morgen nur nicht heu-te ili }e njegova zamisao o knjizi ostati tekmalo morgen. I tako se latio pera i svoga, o~i-to, vrlo ìva sje}anja na malen isje~ak ìvota,da bi ga rasvijetlio vrlo jakim reflektorima ume|uvremenu skupljena znanja i iskustva,pa su se neke sjene izduìle, a druge skratile.Naravno u takvu slu~aju nema sentimental-nosti prema doga|ajima, ali tu i tamo ipakmu je pobjegla poneka, posve ljudska, pa sto-ga i oprostiva, sentimentalnost prema samo-me sebi.

Znakovita iskustvaNo, nekoliko }e puta istaknuti kako to ni-

kako nisu memoari, a jo{ manje poku{aj de-legendizacije partizanske borbe, nego kratkaforma sje}anja usmjerenog na stanovite re-prezentativne i indikativne doga|aje, propu-{tene kroz sociolo{ki kategorijalni aparat. Svremenskim odmakom, bez ikakvih predu-mi{ljaja, osim nakane da ono ~emu je biosvjedokom objasni zakonitostima dru{tvenihznanosti koje je poslije nau~io, @upanov jenapisao ~itku, britku i zanimljivu knjigu. Za-nimljivu i onima koji dijele njegovo iskustvo,ali i onima koji su na svijet do{li u vremenukad su njihovi o~evi imali problema zbogduge kose, a majke zbog prekratkih suknji.No s obzirom da je to »sociologija jednogsje}anja« @upanov od svojih ~itatelja ipakpodrazumijeva da imaju stanovita znanja odru{tvenim znanostima.

Svoja je iskustva poku{ao prikazati anali-ti~ki, a ne deskriptivno, {to zna~i da je oda-brao samo ona koja su bila zna~ajna ili zna-kovita, bilo u tom vremenu, bilo za kasnijirazvoj pokreta, te da je takav izbor reprezen-tativan na onoj razini do koje doseè njegovoiskustvo, ograni~eno i vremenski i prostorno.Naime, sudionikom NOB-a bio je oko godi-nu dana, provode}i ve}i dio toga vremena naobali, Visu, Bra~u ili [olti, a manji u borba-ma u dalmatinskom zale|u. No s obzirom daje najprije bio isku{enik-skojevac, pa iniciranu Partiju, potom na nekim funkcijama, oba-vje{tajac i komesar, vo|a nekih jedinica, do-ga|aji u kojima je sudjelovao ili im bio svje-dokom mogu se dràti karakteristi~nima zato razdoblje pokreta. Moglo bi se tako i re}ida @upanov ponajvi{e analizira upravo onetrenutke � odnosno kako je poslije nau~io,Mortonova manifestna i latentna zbivanja �koji su pokret postupno, onima unutra neo-

sjetno dok ne bi do{li u sukob, pretvarali uideologiziranu organizaciju. Raspon njego-vih analiza tako seè od funkcije partijskogsastanka, preko odnosa unutar vojne i partij-ske organizacije, uloge vo|e, pona{anja uborbi, kulturnih nesporazuma i nerazumije-vanja, pa do tzv. vje~nih tema morala u ratu,ubijanja i birokratskog aparata. Tako ~ak i naprvi pogled neva`ni doga|aji, kao npr. njego-va prvotravanjska {ala 1944. godine da su seSaveznici iskrcali u Belgiji i tako otvorili

drugi front, govore o unu-tarnjim odnosima u pokre-tu.

Tvrdi individualacUtemeljenost pa i svoje-

vrsno opravdanje ne samoza takvu analizu, nego i zanjegov poslije odabrani ì-votni poziv, nalazimo napo~etku sje}anja, ve} u nje-govu djetinjstvu, kad je, unaizged bezazlenoj dje~ojigri, otkrio u sebi dar lider-stva, ali i pronicanja ufunkcioniranje ljudske sku-pine. [kolovanje u sjeme-ni{tu taj mu je dar samoizo{trilo, tako da ga je ubr-zo mogao primijeniti i narevolucionarni pokret ko-jem se pridruìo. Me|u-tim, sam }e re}i »Moji su sestarje{ine tijekom tri godi-

ne moga naukovanja uvjerili da od tvrdog in-dividualca, kakav sam odvajkada bio, nikadKristova vojnika. I zato su me otjerali.« Nje-govo je sudjelovanje u hijerarhijski ~vrstim iideologiziranim ogranizacijama bilo kratkavijeka, jer nije dugo bio ni vojnik Partije.Njegovo pristupanje partizanskom pokretu~ini se posve logi~nim, moralnim izborom ukojem osje}aj za vrijeme u kojem ìvi i »povi-jesna teìna doga|aja« nisu neva`ni. Naime,implementacija ideologije i dogme u poje-dinca odvijala se gotovo istim metodama,njemu dakle poznatim, i u sjemeni{tu i upartijsko-partizanskoj organizaciji. Prematome, iz okoline u kojoj se ve} nau~io snala-ziti i »provla~iti se« kao tvrdi individualac,pre{ao je u drugu, u kojoj je trebalo samo de-talje prilagoditi cjelini.

Autor k tome nije bez knjièvnoga dara,premda je sam svoje djelo odredio kao malesociolo{ke eseje ili ono {to se u sociologijizove case-study. Mnogi bi od tih eseja lako,tek s malo literarna dotjerivanja, mogli po-stati kratke pri~e, jer slijede klasi~ni modeluvod-razrada-rasplet. Pri tome uno{enje utekst jezika znanosti, naj~e{}e izvornih en-gleskih sintagmi, daje tekstu svojevrstan{arm i suvremenost (osobito ako se promatrau ozra~ju suvremena hrvatskog jezika kojigorljivi lektori zdu{no ~iste od svih tu|ica, pai onih stru~nih, drè}i valjda kako su svi ~ita-telji neobrazovani toliko da im sve treba pre-vesti). Dakako da nepismeni ~itatelj pri tomemoè naletjeti na minu, kao {to je neki britan-ski vojnik smrtno stradao na Visu jer nijeznao jezik pa je u{ao u minsko polje. Ali i ~i-tanje moè biti, dodu{e ne ba{ kao rat, kat-kad opasna pustolovina.

Vjerojatno }e upravo tako to {tivo mo}i~itati sudionici posljednjega hrvatskog rata,koje }e mo`da uskoro sna}i ista sudbina kao ionog o kojem @upanov pi{e, odnosno dapo~ne padati u namjerno otvoren ponor ko-lektivnog zaborava. Pa ako su dosad u nassociolozi samo zbrajali postotke, pa i to rijet-ko, mo`da im je ova knjiga probila led da seosokole i po~nu dru{tvene fenomene okosebe i tuma~iti u najboljoj tradiciji znanostikojoj su se posvetili. Naàlost, malo je pri-mjera za uzor, jer u nas nisu prevedeni ~akni klasi~ni tekstovi takvih sociolo{kih djela.

Dakako, vrijednost tih sociolo{kih esejanije ograni~ena samo na zadano razdoblje iautorovo iskustvo. Dapa~e, svojom proniclji-vom i lucidnom analizom doga|aja, @upa-nov je napisao i mali, osobni model za anali-zu rata, koji bi bio primjenjiv i na nedavnaratna zbivanja. Na nekoliko se mjesta i onsam doti~e usporedbi, ali ipak to ostavljaotvorenim. Me|utim, ~ini se da ipak morapro}i vrijeme od ushita, preko razo~aranja,do letargije »umornih heroja« da bi se ratnidoga|aji mogli na taj na~in prikazati i anali-zirati. Z

Patologijaknji evnogamentalitetaKaoti~ne devedesete inspirativnesu Mandi}evoj poziciji kriti~kogami{ljenja i stilisti~koga ludizma

Gordana Crnkovi}Igor Mandi}, Za na{u stvar, Konzor, Zagreb, 1998.

»A àlim {to mu moram spomenuti ime« � tim rije~ima, u tekstu o jednom odprotagonista depresivnog razdoblja provincijalizacije, koje tematizira u poglav-lju Farizejski kvasac, Mandi} iskazuje svoju autoironijsku bojazan da je pozicijadru{tvene kritike u devedesetima istodobno nemo}na i osu|ena na jalovo pro-pitivanje bezna~ajnih fenomena i osoba. Mandi} je kriti~ar koji knjièvnu kriti-ku drì nedjeljivom od dru{tvene, »~istu« knjièvnu kritiku smatra zastarjelomi, kako kaè, gra|anskom. Hrvatska knjièvnost eskapisti~kih osamdesetih bilamu je strana, kaoti~ne devedesete inspirativnije su njegovoj poziciji kriti~kogmi{ljenja i stilisti~kog ludizma; ~ak doìvljuje novu popularnost, kritika deve-desetih naziva ga, zbog ironijskog odmaka i nesklonosti mitovima i metanara-cijama »u~iteljem postmoderne medijske generacije u nas« (Robert Peri{i}),dok kultni marginalci okupljeni oko Arkzina svoju biblioteku nazivaju Bulgari-ca, ironijski inspirirani ~uvenom polemikom izme|u Lasi}a i Mandi}a o tometreba li Hrvate zanimati srpska knjièvnost. U zbirci knjièvnih kritika Knji-èvno strati{te (1998) skupio je tekstove koji se bave, kako inzistira, cjeloku-pnom hrvatskom tekstualnosti devedesetih. Njegov kriti~ki interes pobudilisu, osim fikcionalne i esejisti~ke proze, i zbirke novinskih intervjua, politi~kih~lanaka, politi~kih dnevnika, nerijetko potpuno nezreli uradci, zanimljivi samopo tome {to omogu}uju uvid u patologiju kulture i svakodnevice Hrvatske de-vedesetih.

Ludizam zdravog razumaU knjizi Za na{u stvar, zbirci polemi~ko-ironijskih eseja i feljtona o hrvat-

skom postkomunisti~kom razdoblju, Mandi} }e se pozabaviti depresivnim re-pertoarom tema: mentalnim obrascima koji dominiraju javnom scenom, pri-mjerima tendencioznog zaklju~ivanja, manifestacijama verbalnog barbarstva imalogra|an{tine. Zaokupljaju ga i efemerne budala{tine izgovorene u javnomprostoru, nova ogla{avanja davno potro{enih i kompromitiranih ideja; nipo{tone misli da poticaj za kriti~ko mi{ljenje trebaju biti samo utjecajne teze i poja-ve. I »sme}e iz povijesne kante« smatra simptomom »duha vremena u kojemuimamo sramotu {to ìvimo«. Podjednako je nesklon impresionisti~kim intelek-tualnim lamentacijama i tra~erskim osobnim primjedbama. Nastoji razviti dis-ciplinu argumentacije, kriti~ko mi{ljenje koje ima smisla samo ako nije zaka{-njelo. Izvjesno je da suvereno koristi terminologiju i dobro poznaje ishodi{netekstove suvremene politi~ke kulture, ali se u svojemu antielitisti~kom stiluoslanja na zdrav razum, a ne na neki teorijski sustav, smatraju}i da ekskluzivnaliteratura humanisti~ke inteligencije ne jam~i individualno mi{ljenje. Likovi sna{e javne scene s kojima obra~unava u argumentacijskom su mu smislu infe-riorni. Mandi}eve analize stvarnosti devedesetih jednostavne su, na rubu ba-nalnosti i istodobno to~ne. Protiv obi~nosti zdravorazumske pozicije brani seludizmom i paradoksom; u najboljim tekstovima razvija urnebesnu ironiju,tako u propitivanju glasovite metafore o tisu}ugodi{njem snu i sintagme urbanirasizam.

Novi kolektivizam i plemensko dru{tveno organiziranje, utjelovljeni u krila-tici za na{u stvar, falsificiranje vlastite pro{losti i obiteljske povijesti u prvimgodinama postkomunizma, sniàvanje moralno-intelektualnih standarda, inte-lektualci kao sive eminencije populisti~kih pokreta, fenomeni su koje Mandi}popisuje kao simptome na{eg mentaliteta. Provincijalizacija intelektualaca udoba stali{a tema je koju precizno skicira, ali ne iscrpljuje. Zadràva se na gru-boj analizi: na{a inteligencija jo{ je optere}ena idejom svojeg poslanstva, ne-skromno uvjerena u svoju ulogu, pristaje sluìti najprizemnijim politi~kimstrastima ili pak beskona~no lamentirati, nespremna je za kulturno kriti~ko mi-{ljenje, hladno razra~unavanje s mitovima, izdvojenu, ironijsku poziciju.

Nomadi karikaturaU ovoj esejisti~koj knjizi Mandi} eksplicitno propituje zablude i lutanja hr-

vatskih intelektualaca u devedesetima, dok u knjièvnim kritikama sakupljeni-ma u Knjièvnom strati{tu analizira literarne manifestacije poljuljanosti svihuloga: mijenja se improvizirana hijerarhija ànrova, nastupa kriza fikcionalneproze, najzanimljivija djela nastaju u esejistici, dokumentaristi~koj prozi i felj-tonistici, pjesnici i filozofi pi{u feljtone, a amateri inspirirani iskustvom fikcio-nalnu i dokumentaristi~ku prozu. Mandi}a inspirira nova feljtonisti~ka ìvost,mije{anje autobiografskih fragmenata s angaìranom feljtonistikom (SlavenkaDrakuli}, Dubravka Ugre{i}), znanstvenog i publicisti~kog diskursa (Ivo@ani}, Slaven Letica, Boris Buden). Istodobno, neki pisci tematiziranje politi-ke doìvljuju kao autorsku kapitulaciju (Branko êgec, Dubravka Ugre{i}).Takva dvojba ne zaokuplja Mandi}a, devedesete ga uostalom nisu potaknulena promjenu kriti~ke pozicije ni ànra. I upravo kada smo skoro pomislili da jeMandi}evo uporno podvrgavanje izjava protagonista na{e javne scene racional-noj provjeri, koju oni ne mogu izdràti, jalov i monoton posao, a njegova zao-kupljenost marginalnim i ekscesnim pretjerana, dospjeli smo u trenutak u ko-jemu hrvatska kultura funkcionira jo{ samo kao svoja � karikatura. Zato suMandi}evi tekstovi � od kojih mnoge ~itamo prvi put, jer ih je tijekom deve-desetih ovaj nomadski kriti~ar objavljivao osim u vode}im dnevnicima i u ni-skotira`nim publikacijama kao {to su Dan i Panorama � dobrodo{la literaturaza nas kakvima smo postali � dekoncentrirani, iznervirani i politizirani. Z

Nastavak dalmatinske sveu~ili{-ne trakavice: u povodu ~lankaMirka Petri}a Vlastite èlje ma-skirane op}im dobrom, Zarezbr 4, 2. travnja 1999.

Jurica Pavi~i}

U~lanku Vlastite èlje maskirane op-}im dobrom objavljenom u Zarezuod 2. 4. 1999. Mirko Petri} se

obru{ava na osnivanje Filozofskog fa-kulteta u Splitu argumentiraju}i to ne-mogu}no{}u organiziranja kvalitetnogstudija anglistike. U odgovoru koji jetrostruko duì od ~lanka s kojim polemi-zira ({to govori pone{to o autorovoj me-dijskoj opismenjenosti) Petri} me pro-gla{ava improvizatorom, falsifikatorom,neupu}enim, retori~arom, nekompeten-tnim, ~ovjekom koji misli na vlastituakademsku samopromociju, naposljetkume optuùje i za vrije|anje. Nije li po-mislio bar za trenutak da i sam vrije|a?

Dugo sam dvojio bih li Petri}u odgo-varao ili ne. Poznavaju}i njegovu }ud ibeskrajnu koli~inu besposli~arskog vre-mena, bojim se da bi mogao uslijeditijo{ jedan jedanaestokarti~ni odgovor, aZarezov je prostor ipak odve} dragocjen.

Na {to je Petri} potro{io dvije gustootiskane novinske stranice? Te{ko jere}i, jer nije opovrgnuo niti jednu tezumog teksta. Jako se trudio pokazati da»glavnina« zadarskih znanstvenika ipakìvi u Zadru, da bi nakon toga sam izniopodatak da ih izvan Zadra ìvi 46 od 97sa znanstvenim zvanjima. Moèmo ra-spravljati je li 46 od 97 »glavnina« ili ne,ali je takva rasprava naprosto prodava-nje magle, raspravljanje je li ~a{a napolapuna ili napola prazna. Puna svakakonije.

Masakr svjetonazornih protivnikaPetri} poku{ava pokazati kako zadar-

ski FF nije propao vi{e nego druge sli~-ne institucije u Hrvatskoj. Premdamene optuùje za impresionisti~ke su-dove, u obranu svoje teze sluì se i samop}im impresijama. Najgore je {to u re-tori~ke svrhe (koje, pak, meni imputira)Petri} minimizira sustavnu ~istku na ne-kim zadarskim katedrama po~etkom de-vedesetih. Petri} je time po~inio isto~nigrijeh akademske solidarnosti: jer u Za-dru se nije dogodilo tek bilo kakvo osi-panje kadrova, ve} masakr svjetonazor-nih protivnika bez presedana u akadem-skom ambijentu Hrvatske iza 1990. go-dine. Petri} u drugom tekstu u istombroju Zareza dramati~no govori o »klau-strofobi~no akademskom okviru jedneod desetak dràvica nastalih u razdobljunakon pada Berlinskog zida«. On je pri-nu|en priznati da su se na FF-u u Za-dru 1992. i 1993. dogodile politi~ke ~is-tke. Ne sje}am se, me|utim, da je protiv

njih napisao i retka. Ja jesam i vi{e odretka.

Petri} pi{e o nepostojanju kadrovskihuvjeta za splitsku anglistiku. Mo`da je u

pravu (premda, bar {to se kroatistiketi~e, ZNAM da nije u pravu). Ne razu-mijem za{to mu nepostojanje uvjeta nijesmetalo onda kad se u Splitu osnivaostudij medijskog dizajna na kojem pre-daje i koji je dijelom i osmislio. U tre-nutku kad je nastajao taj studij nije imaoni kadrove ni tehniku ni interes dru{tve-nog okru`ja za tom profesijom. Osnovanje iz ~istog riskantnog vizionarstva. I do-bro da je osnovan: mislim da }e se po-sljedice te vizije tek osje}ati, a pomalo seosje}aju ve} sad. Petri}, me|utim, ne do-pu{ta da isti kriteriji vaè za budu}i FF.

Ne dopu{ta, jer inicijativa za osniva-nje FF-a u Splitu ima najve}eg protivni-ka na zadarskoj anglistici na kojoj preda-je! Upravo je bestidno da Petri} meneoptuùje da vlastite ambicije maskiramop}im dobrom. Novinar sam i to namje-ravam i ostati. Petri} je, pak, najkonkret-nije zainteresiran da FF na kojem radine dobije konkurenciju!

One way ticketPetri} pi{e da »nikom razumnom ne

moè biti jasno za{to bi ponuda (smje-{tanje postdiplomskog studija u Split,op.) bila sarkasti~na«. Petri}u to nije ja-sno jer ìvi za~ahuren u akademskoj sa-modovoljnosti. Split nema ba{ ni{ta odtri ili ~etiri magistra anglistike svakedruge godine. Njemu trebaju knjiàri,novinari, kustosi, izdava~i, dramaturzi:sve ono {to nema jer je to izgubio u vi{e-desetljetnom besprimjernom odljevumozgova koji � htio to Petri} ili ne �ipak IMA neke veze s tim {to u njemunije bilo Filozofskog fakulteta.

îni se da je to shvatila i nova mini-strica znanosti koja je podràla splitskiprojekt premda je anglistica i prematome mora biti upu}ena u »nepremosti-ve« te{ko}e o kojima Petri} pi{e.

Petri} me optuùje za kampanilizam idrì da bi »valjda bilo poèljno da cijelisvoj studentski, akademski i ìvotni vi-jek (studentska populacija) provede najednom mjestu.«. Taj bi prigovor i imaosmisla izvan konkretnog socijalnog kon-teksta u kojem naprosto iskustveno zna-mo da je student koji ode izvan Splitastudirati humanistiku za Split u praviluizgubljen. Silno sam zagrijan za socijal-nu akademsku dinamiku, a osobito ta-kvu u kojoj bi Bro|ani, Puljani ili Gos-pi}ani dolazili studirati u Split pa u nje-mu i ostajali. Petri} brane}i socijalnu di-namiku zapravo brani one way ticket.

Sam se Petri} zaista potrudio da aka-demski i ìvotni vijek ne provede na jed-nom mjestu. Dok je dobar dio onih kojisu potpisali inicijativu za FF boravio uHrvatskoj i Splitu tijekom njegovog naj-goreg desetlje}a, bore}i se da ne potonesasvim u provincijski kal, Petri} se baviosvojim poslom, odlazio i nakratko sevra}ao. Po silnoj ozloje|enosti koju po-kazuje prema svima onima koji se trudepopraviti Split zaklju~ujem da se svakiput vra}ao u Split protiv svoje volje.Ako je to zaista tako, onda ga beskrajnoàlim: ìvjeti u okoli{u koji doìvljava{kao zatvor mora biti tjeskobno.

Mirko Petri} me doista ne zanima.On me, me|utim, ljuti u onoj mjeri ukojoj je predstavnik jednog karakteri-sti~nog mentaliteta. To je mentalitetispraznog rogoborenja ~iji }e vam pred-stavnici uvijek pruìti desetke argume-nata kako ne treba poku{ati, kako je glu-po i{ta poduzeti, i{ta podràti, i u ~emusudjelovati. Takav je mentalitet u~inioda Hrvatskom danas vladaju najgori:petri}i su njihov savr{eni humus. Z

Mentalitet ispraznogrogoborenja


IspravakU Zarezu broj 4, od 2. trav-

nja 1999. krivo je otisnuto imepjesnika nagra|enoga u katego-riji srednjo{kolskih radova na36. Goranovu prolje}u. Umje-sto Mari Leko (Split) trebalo jepisati Mario Leko (Split). Ispri-~avamo se autoru i ~itateljstvu.

Uredni{tvo

Po stihu � 1,60 kn!!!N

edavno sam u Hrvatskom narodnom kazali{tu, navode}i primjer potcjenjivanjaumjetni~kog rada u Hrvatskoj, rekla da HRT vrhunski prijevod vrhunskog sone-ta pla}a 42 kune. Danas moram demantirati sama sebe jer po svjeè pristiglom

ugovoru, sonet talijanskog pjesnika Folgorea de San Gimignano iz prijelaza XIII. naXIV. stolje}e, s dvostrukim rimama, u hrvatskom prijevodu i HRT-ovu vrednovanju,iznosi 20 kuna i 4 lipe. To je 1,6 kuna po stihu. Cijeli opus {to ga je ovaj Danteov suvre-menik namro ~ovje~anstvu, ili 35 soneta, vrijedi, dakle, preveden, cca 700 kuna.

Ovaj tekst ne sluì ni~emu osim dijagnozi knjièvno-prevodila~kog i inog stvara-la~kog statusa u Hrvata i ukazivanja na zna~enje HRT-a u na{em intelektualnom inpu-tu. Z

@eljka ôrak

VIII.Utorak (Martis dies)

U utorak u novi svijet }e u}i:bubnjeva, truba zvuk do njega stiè,pje{ak se, jaha~ na oru`je diè,»don, don« se glasa zvon ~eki}aju}i;

i oklop na se, i {ljem }e navu}ion prvi od svih, za njim red se niè,neprijateljskoj vrsti srnu} bliè,pa }e ih te{kim udarcima tu}i;

praznoga sedla konji }e prispijevatpo bojnom polju vuku}i jaha~ei razvla~e} im jetra svud i crijeva,

gdje na zbor zovu svi }e ~ut truba~e,i gajde }e i svirale odmnijevatprate}i one {to udri{e ja~e.

U izradi novina lo{e prolazi geslo»zbijmo redove« � jedini koji odnjega profitiraju su okulisti

Du{anka Profeta

Postoje razli~ita mi{ljenja o tomekako izgleda dobar novinski tekst.Jedni }e naglasak staviti na autoro-

ve teze, drugi na na~in kako su teze for-mulirane i argumentirane, tre}i na ~itlji-vost i zanimljivost teksta. Postoji jo{ jednomjerilo, ne toliko o~igledno ~itatelju, kojeje od presudnog zna~enja svima koji novi-ne rade � duljina teksta. S te to~ke gledi-{ta dobar je onaj tekst kojem broj napisa-nih kartica odgovara broju naru~enih.Ako naru~ite tekst od tri kartice, statisti~-ka vjerojatnost da }e sti}i upravo tri karti-ce sli~na je onoj da }e se beba roditi nadan koji izra~una lije~nik, a ta iznosi 5%.Re}i }u odmah da nitko razuman od auto-ra ne o~ekuje da izbacuje dvije rije~i ili re-~enice koje prelaze dogovorene okvire, alikada umjesto dogovorene tri kartice dobi-jete sedam, tada se osje}ate kao da steumjesto novoro|en~eta rodili dijete od ~e-tiri godine. Takve se djece o~evi obi~noodri~u.

PlahteMislila sam da se Boris Maruna {ali

kad je jednom prilikom zamolio suradnikeda pi{u {to kra}e tekstove. Ne{to kasnijeotkrilo mi se {to je pjesnik èlio re}i. Kadanakon svih kra}enja tekst ostane preduga-~ak, onda se od njega moè napraviti jedi-no plahta. Plahte su one novinske stranicekoje obavezno preska~ete, jer vam se ne~itaju zgusnute kolone bez proreda, foto-grafija i me|unaslova, ma koliko bila zani-mljiva tema. Plahte od prvoga dana (bezu-spje{no) poku{avamo izbje}i u Zarezu. Sistim ciljem na{ se grafi~ki urednik jasnoo~itovao u pogledu maksimalne koli~ineteksta po stranici � pet kartica. Mi laicizauzeli smo mi{ljenje kako se grafi~ki

vara, jer je to po na{em sudu cijelih {estkartica po strani. Kad stane {est, stane isedam. Ako se smanji font i fotografijamoè i osam. Na kraju se izbaci fotografi-ja i � eto plahte. A grafi~ki polako, ali si-gurno po~inje luditi. Plahte nastaju zbognepo{tivanja novinskih standarda kada jerije~ o duljini teksta. Naru~ivanje tekstovaosim dogovora teme uvijek sadrì i dogo-vor oko broja kartica. Narud`be kritika,na primjer, ili recenzija za Zarez nikada neprelaze pet, a naj~e{}e je rije~ o tri kartice.Prosjek koji dobivamo kre}e se izme|u se-dam i devet kartica {to pristaje jedinostru~nom ~asopisu. To se moè razumjeti(da li i opravdati?), jer su suradnici novinaza kulturu ve}inom oni kojima je zvanjeusko povezano s ispisivanjem velikih koli-~ina tekstova, ~esto u ~asopisne svrhe. U~asopisima kartica ili dvije vi{ka ne igraveliku ulogu. Uvijek se na|e neki novi po-datak, zgodna metafora... Odolite, po{to-vani suradnici, odolite napasti! Za novinevaì: {to vi{e napi{ete, manje }e vas ~itati.

Tko krati?Jeste li se ikada zapitali za{to vas ured-

nik, nakon po~etne euforije {to ste ipakdonijeli tekst, po~inje kiselo gledati? Biliste ~ak izuzetno inspirirani i umjesto na-ru~ene tri kartice, donijeli skoro {est. Tou praksi zna~i da: a) tekst ne}e biti objav-ljen jer nema gdje stati b) tekst }e bitiobjavljen u sljede}em broju (utjeha za na-ivne) c) morat }e ga se kratiti (naj~e{}i slu-~aj). Kategorija »c« nije slu~ajno u bezli~-nom obliku. Tko moè mirne du{e otfika-riti pola teksta? Poku{avane su razli~itemetode rje{avanja toga problema. Kolegaiz filmske rubrike izna{ao je na~in blizakonoj narodnoj bolje sprije~iti nego lije~iti.Naru~ivao je to~no upola manje od onog{to mu se ~inilo prikladnim. Metodu jeubrzo napustio jer su suradnici prokuìlida mogu slobodno slijediti Muze, ako nai-|u. On naru~i jednu i po karticu, oni mupodvale tri. On se ne buni, oni misle danije primijetio. Sljede}i put umjesto tridonesu ~etiri i pol. [to }e s onih ~etrnaest

koje su nedavno stigle kao jedna i pol,ostaje neizvjesno. Druga metoda, da seautora zamoli da sam skrati svoj tekst, ~inise posve prirodnom. Sve do trenutka kadase ne poku{a provesti u praksi. Molbe dase tekst svede na razumnu mjeru (dakle,da se izbaci barem tre}ina), zavr{avajutako da autor izbaci pokoji veznik, prilog iposvojnu zamjenicu. Ali se pri novom ~i-tanju dosjeti jo{ nekoliko sitnica, pa je ko-na~an rezultat tekst dulji za jedva karticuod prve verzije.

Izvr{ni uredniciIzvr{ni urednici su osobe kojima se na

kraju povjerava delikatna zada}a. Njih}ete lako prepoznati � imaju stresni {e-}er, visok tlak, po~inju }elaviti u ranojdobi i moète ih sresti samo u redakcija-ma jer su im glave ucijenjene i ne izlazevan bez prijeke potrebe. Njihov je ìvot

takav jer nepisano pravilo o kra}enju tu-|ega teksta kaè da }e autor sigurno za-klju~iti da su mu izbacili najva`niji diobez kojega cijeli tekst gubi svaki smisao.Samo je po sebi razumljivo da odbija sva-ku daljnju suradnju s takvim barbarima.Ako vi{e ikada napi{e ijednu karticu zabilo koje novine to }e biti isklju~ivo podnjegovim uvjetima ({to zna~i da }e uz malodiplomacije pisati ve} za sljede}i broj). Itako pri~a kre}e iz po~etka. Mi naru~uje-mo � vi pi{ete, mi pla~emo i kratimo, vipsujete i urlate. Na dobrobit svih strana, anapose izvr{nih urednika, izvikujem mol-bu: Brojite va{e kartice! U izradi novinalo{e prolazi geslo »zbijmo redove« � jedi-ni koji od njega profitiraju su okulisti.Zato pi{ite u {irokim redovima, velikim,dostojanstvenim slovima i poslu{ajte drh-tavi glas onoga tko od vas naru~uje tekst igotovo {ap}e: »dvije... najvi{e tri kartice,molim vas.« Z

[to }emo s rajnglom? pita je-dan podnaslov u pro{lombroju istog ovog glasila.

Novojezi~ni higijeni~ari (navod-no) prakti~ne orijentacije svjetujuuporabu posude. E, alaj im }ufte(eng. I appreciate your meat-balls). Takvi o~ito u ìvotu nitisu skuhali iole jestivo jelo nitiprolistali iole probabljiviju knjiguno {to su kojekakvi razlikovnirje~nici � jer da jesu, umah bidoti~nu posudu asocirali (hrv.povezali) s onom drugom za kojusu analno uspani~eni {tokavci ve}poodavno na{li zamjenu eda nebi morali regionalno optirati zalonku, tutu, kahlicu ili ne-daj-boè nok{ir.

Metalna niska kuhinjska posuda ukojoj se kuha (po visini razli~ita odlonca), kako Vladimir Ani} u Rje~-niku hrvatskoga jezika opisuje te~u,alias rajnglu, alias {erpu, imade jo{jednu nepodobnu regionalnu se-stricu � padelu. A Bratoljub Kla-i} u Rje~niku stranih rije~i {erpu tu-ma~i navodnim sinonimima»rajndlika« (ovo je slavonizam, daprostite), padela, kozica, ruka~ica,kastrola (to je posuda koju masoni,anarholiberali i kozmopoliti po-znaju pod bjelosvjetskim nazi-vom casserole). Potonju VladimirBrodnjak izjedna~uje s tavom/ti-gnjem (sic!), ba{ kao i {erpu, koja

njemu moè biti i zdjela (sic2)!);te~a je u toj Biblia pauperum isklju-~ivo tetak � a valjda jer Srbi nerabe rajnglu, tu je nema ni quasi-sinonimno. Pak bi joj se po toj lo-gici hrvatski jezi~ni {kopitelji ba{i mogli smilovati...

Utoliko nije vanpametno na-slu}ivati da }eprofesija sudskituma~ biti u netako dalekoj bu-du}nosti oboga-}ena i prevodio-cima hrvatskih go-vora (sintagmaJosipa Lisca) nahrvatski. A {to sedoti~noga ne-lon-ca ti~e, nemazime (eng. Nowinter). Ima ve}koji mjesec otka-ko je � dojaviomi to znanac kojinaàlost nije za-biljeìo na kojemje to radiju ~uo� skovana tvorbeno i dakako hr-vatski besprijekorna ina~ica: va-rulja. Pritom je jak argument bilaprosulja � njome vam, naime,ako ste jezi~no osvije{teni no nedokraja obavije{teni Hrvat/Hrva-tica, valja odsele zamjenjivati mr-ski islamskofundamentalisti~ki

turcizam tava/tavica. (Nedugopotom, na red su do{le {kare/noì-ce, koje bi jezi~no itd. H & Himali nazivati sje~ice.) A po logicirime mogla bi deùrne dobrzozasvrbjeti npr. kava i postati, re-cimo, srkulja; espresso bi dakakobio ùrnosrkulja.

Mislite da pretjerujem? Izvo-dim bijesne gliste (eng. Performmad earth-worms)? Izvolite {kic-nuti (hrv. baciti pogled na) {tosve pi{e na tipiziranim pe~ati-ma/formularima kod npr. javnogbilje`nika (to je adresa kamo sva-ki ìtelj/-ica ove zemlje nu`/d/no

dospije kad-tad). Prstokaz, pri-mjerice. A ovjerenu fotokopiju }evam vje`benica (ne, nije to ~itankaili priru~nik, nego g|a ili g|icapraktikantica!) iskazati � i na-platiti � kao presliku. Postaviv{ijednoj takvoj damici potpitanje usmislu »{to je vama i gazdi Bogo-

slav [ulek«, ~ulasam slu`bouljud-no: »Tako se to upravu kaè.« Zarsam jo{ trebalapod-potpitati:»Otkad?«

Poslijepisidba(lat. post scrip-tum). U (diskret-ni) prijepor okoZaljubljenog Sha-kespearea uklju~u-jem se tek pod ra-zno (njem. unterverschieden,franc. sous diffe-rent) � nisam,naime, odgovara-ju}i/-a log/-inja, ni

film-, ni {ekspir-, hra~nuli bi(hrv. polemi~ki se dovezali) do-ti~nici/-ce. A to razno je tzv. prije-vod i prilagodba. Takve (ljepote, iliu tom smislu) nema u kr{}ansko-me svijetu, ~ulo se razgovijetnoiz usta glumeta X ili Y. Na titlumogao je anglo needucirani gle-

datelj/-ica pro~itati da takvenema u Christendomu. No win-ter. A druìna Komornikovihglumaca postala je Chamberlaineo-vom � po onom nevoljniku, biva,koji je stavio prstokaz namünchenski sporazum/pakt. Do-znajem u Meantimeu (pro{lo toprije koju godinicu na HTV, ~.r.) da tako ~ega na doti~nim titlo-vima ima kol�ko ti srce i{te (eng.As you like it). Rukoljub distri-buteru i spodobi potpisanoj natzv. odjavnoj {pici � Vanja Za-gorac.

Ali, megjuto: nedavno je naHTV-u veliki {ekspirski britan-ski svojedobni par � Leigh iOlivier � nje{to spelavao sa Sta-rim Vicom. To vam ima do}i onolondonsko kazali{te koje je u Me-antimeu izgorjelo, a ne njeki skra-}eni Viktor, pritom tzv. zreledobi. I tu je nepodop{tinu njekaspodoba potpisala, ali mi izvornije priop}io identitet � nemamTV spravu, pak sam prikra}enaza liposti i kriposti. Nu ne lezi vra-è, tovrsne su nepodop{tine pro-vjerljive. Jest da malkice uvese-ljavaju, no nemalkice bacaju utugu (eng. sound and fury). Z


Bodljikavo prase

Imene-loncaKraljevstvo za hrvatskuposudu za kuhanje!Espresso bi dakako bioùrnosrkulja

Giga Gra~an

Hrvatski centar ASSITEJ Medve{~ak 2, 10000 Zagrebraspisuje

Natje~ajza doma}i tekst namijenjen djeci i mladima

1. U natje~aju mogu sudjelovati autori s dramskim djelima pisanim hrvatskim je-zikom namijenjenima djeci i mladima. Tekstovi se dijele u ~etiri kategorije pre-ma uzrastu:

a) za djecu od 3 do 5 godinab) za djecu od 6 do 8 godinac) za djecu od 9 do 12 godinad) za djecu od 13 do 19 godina

Molimo natjecatelje da na tekstovima ozna~e kategoriju u kojoj se natje~u. Brojtekstova nije ograni~en.

2. Natje~aj je javan, a djela se predaju pod {ifrom. Molimo natjecatelje da uz tek-stove priloè zape~a}enu omotnicu u kojoj se nalaze ime i prezime te adresa au-tora.

3. Natje~aj provodi posebna Natje~ajna komisija koju imenuje izvr{ni odbor AS-SITEJ-a.

4. Najboljem radu dodijelit }e se nov~ana nagrada u iznosu kojeg odredi Izvr{niodbor ASSITEJ-a.

5. Izbor iz pristiglih radova tiskat }e se, uz dopu{tenje autora, kao separat Godi{-njaka Hrvatskog centra ASSITEJ-a.

6. Radovi za koje se raspisuje natje~aj dostavljaju se u tri primjerka Hrvatskomcentru ASSITEj, Medve{~ak 2, 10000 Zagreb do 01. 06. 1999. godine.

7. Tekstovi koji ne budu nagra|eni vra}aju se autorima na njihov zahtjev. Jedanprimjerak svih tekstova Hrvatski centar ASSITEJ zadràva u svojoj dokumen-taciji.

8. Rezultati natje~aja objavit }e se na Susretu u Opatiji u rujnu 1999. godine te udnevnom tisku.

Ivica [imi}, predsjednik

Uzaludna razmatranja

êtverogodi{njenovoro|en~e


Proza

@eljko Kipke, Od Obilja do Mjeseca,Meandar, Zagreb, 1998.

Katarina Luketi}

Nakon Iluminatora novoga ci-klusa (1989), Vodi~a krozsubterraneus (1992) i ûvaj-

te se imitacija (1993), @eljko Kip-ke objavio je ~etvrtu knjigu prozepod naslovom Od Obilja do Mjese-ca. Rije~ je o zbirci kratkih auto-biografskih zapisa koji se nadove-zuju na dosada{nje autorovo lite-rarno i umjetni~ko djelovanje te~ije razumijevanje dijelom ovisi oupu}enosti ~itatelja u Kipkeovuikonografiju, u sloèni svijet sim-bola, arhetipova, brojeva, atribu-ta ezoterije i okultnoga, osobnihpredod`bi itd. Okvir te zbirke~ini jedno bacanje Tarot karata(Obilje i Mjesec imena su karata){to autor sam otkriva u posljed-njem, petnaestome po redu zapi-su. Istodobno svaka pri~a vezujese uz jednu Tarot kartu (Lude,\avla, Cara, Kraljice ma~eva...),odnosno svaka karta prati nekiopisani doga|aj, stanje u Kipkeo-vu ìvotu. Uslojavanjem stvarno-sti, traènjem skrivenih zna~enja,ukazivanjem na znakove koji susvuda oko nas nagla{ava se osje-}aj ~ovjekove nemo}i da upravljavlastitim ìvotom, da se odupresudbini, jer, kako }e autor zapisati,»samo slabija strana, igra~ kojibira karte, misli da drì sve konceu svojim rukama«.

Osim {to su sloène na na~inkako su se jednom ispred piscasloìle karte na stolu, te pri~e do-datno su {ifrirane pomo}u jezi~-nih premetaljki u imenima gra-dova u kojima su se likovi na{li ilikamo putuju, zatim preuzima-njem elemenata iz bogatog in-ventara Kipkeove umjetnosti,ironijom i osobitim na~inom pri-povijedanja. Neke pri~e tako seizravno vezuju na autorove likov-ne radove, slike i ambijente, biloda obja{njavaju va`nost pojedi-nog motiva (kao {to su patuljci),bilo da osvjetljavaju kontekst na-stanka nekog umjetni~kog ciklusa(primjerice, pri~a Traìm mandra-goru, ~ini se, prati nastanak Kip-keove izlo`be pod nazivom Pro{-lost je puna otrova i opijata).

Promotrimo li tu zbirku na ~i-sto knjièvnoj razini, moèmore}i da su sve pri~e, premda stil-ski i formalno razli~ite, objedi-njene temom putovanja. No, po-nekad imamo dojam kao da do-ìvljaje s puta (obi~no mu{karca iène) promatramo kroz nekuopnu, kao da nam njihovane/va`nost ostaje skrivena, da za

njihovo cjelovito sagledavanjene{to nedostaje. Rezultat je tostanovite simulacije pripovijeda-nja, mije{anja razina stvarnostiunutar knjièvnog teksta, zbilje iiluzije, ~estih obrata, kombinira-nja ironije, sugestije, apsurda itd.Zbog toga se u tim pri~ama, makoliko one bile autobiografske itemeljene na konkretnim doga-|ajima, stvarni ìvot, svakodnevi-ca otkriva kao privid i obmana. Z

Ephraim Kishon, Jabuka je svemu kri-va, Upute za uporabu Desetzapovijedi, preveo s njema~kogaZlatko Crnkovi}, Hena com, Zagreb1999.

Anita Zlomisli}

Jabuka je svemu kriva {esna-esta je knjiga EphraimaKishona u hrvatskom pri-

jevodu. U toj zbirci humoreski isatira rije~ je o autorovoj omilje-noj biblijskoj tematici ~iji sadràjnajpreciznije odre|uje podnaslovUpute za uporabu Deset zapovijedi.Deset zapovijedi su okvir u kojiKishon uklapa pri~e o manamasuvremenog ~ovjeka i dru{tva ucjelini. No on se ne ruga samoprevarama tih zapovijedi ve} i re-ligiji ukoliko u njoj otkrije onokruto i automatsko {to se opireprirodnom. Prirodni izraz Svetogpisma prebacuje u drugi ton kojimu ne odgovara ili pak pri~a svo-ju verziju neke starozavjetne pri-~e u kojoj prepoznajemo tipi~nejunake i odnose dana{njega dru{-tva. Mojsijevim tragom (pomo}uDeset zapovijedi) Kishonov raci-onalan i kriti~ki duh, u rasponuod blagog humora do satire,iznosi na vidjelo politi~ke i mo-ralne po{asti suvremene civiliza-cije, ali pripovijeda i o vje~nim pi-tanjima kojima se ~ovje~anstvo baviotkako je Eva u raju nagovorilaAdama da zagrize u jabuku s drvetaspoznaje (prema tekstu s koricaknjige). Mehanizam koji je namet-nula neka fiksna ideja (prema Hen-ri Bergson) Kishon prepoznaje iu vlastitom karakteru i u ljudimakoji su mu najbliì. U Kishono-voj komediji nije rije~ o proma-tranju izvana � promatranjuusmjerenom na druge ljude �ve} o promatranju svijeta kojepolazi iznutra, iz sebe i svoje obi-telji i ljudi koje susre}e u svakod-nevnom ìvotu. Unato~ tome onuspijeva pokazati ono op}e u po-jedincu {to izmi~e samoosvje{te-nju. Mo`da je upravo to {to je ivlastiti ìvot uspio promatratikao komediju koju gleda iz kaza-li{ne loè i grohotom joj se smije,a u kojoj obi~an ~ovjek moè pre-poznati sebe i svoju svakodnevi-cu, u~inilo Kishona tako omilje-nim piscem {iroke publike.

âsopisi

Oris, ~asopis za arhitekturu i kulturu,broj 1/I, 1999, odgovorni urednikAndrija Rusan, Arhitekst, Zagreb1999.

Sabina Sabolovi}

Novi ~asopis Oris zasigurno}ete imati potrebu preli-stati, budu}i da predstav-

lja jedan od kvalitetnijih vizual-nih uradaka u posljednje vrijeme.Legitimira se kao ~asopis za arhi-tekturu i kulturu, paralelno nudihrvatski i engleski tekst, a plani-rano je da izlazi ~etiri puta godi{-nje. Naglasak je apsolutno na ar-hitekturi {to }ete primijetiti ~impro|ete prili~an broj reklama, hu-mano smje{tenih na po~etak, i do-|ete do sadràja. Prvi broj Orisaotvara zanimljiv razgovor s arhi-tektom Borisom Podreccom, aslijedi blok arhitektonskih tema.Urednici su se trudili ostvaritivrlo uravnoteènu strukturu: po-jedine teme prikazuju i s dvamatekstovima, a zastupljena su ra-znolika podru~ja umjetnosti.Tako iza razgovora slijedi prikazjednog od Podreccovih ostvare-nja; kupali{nim kompleksima sebave dva teksta kroz primjeresplitskih Ba~vica i Brijuna, ure-|enjem interijera pak kroz kava-nu Lenuci i Banske dvore, a slije-de prikazi nekih suvremenih ra-dova i podsjetnik na staru po{tuu Puli. Drugi, op}enito kulturnidio ~asopisa bavi se fotografijom,dizajnom, konceptualnom umjet-no{}u, a na kraj je smje{tena pri-~a »Surla« Michaela Viewegha.Osim {to se èljelo dotaknuti {i-rok raspon tema, teìlo se i razli-~itim ànrovima: od stru~nih ar-hitektonskih opisa, zatim eseji-sti~kih tekstova do izvornogaznanstvenog rada i prijevoda. Svisu opremljeni kvalitetnim foto-grafijama, izvrsno reproducira-nim crteìma i skicama. Dizajn jesukladan konceptu: jednostavan,pregledan i s ugodnom ravnote-òm izme|u teksta i slike {to siuradak te kvalitete i tolikog brojastranica moè dozvoliti. ûdno jejedino kako se onda moglo dogo-diti da u prilogu o fotografu Iva-nu Posavecu fotografije buduprelomljene na dvije stranice {tone omogu}ava njihovo cjelovitosagledavanje tj. dijeli ih na polakradu}i im nekoliko milimetara.

Oris }ete u svakom slu~ajuhtjeti prelistati, ali te{ko je re}itko }e ga uistinu i pro~itati. Nezbog toga {to trebate sumnjati ukvalitetu tekstova koje pi{u sveuglavnom na{a eminentna imena,ve} stoga {to su autori i radovi okojima pi{u ve}inom poznatisamo vrlo uskom krugu. Nitkood njih nije predstavljen nika-kvom osobnom kartom, a unutarteksta su minimalne reference za-{to se pi{e ba{ o nekom ili ne~em.Namjera o~igledno nije bilo edu-cirati ili sustavno popratiti neke

pojave, ve} jednostavno otvoritiprostor uz koji se nekako name}upojmovi larpurlartizam i elitizam.[to ne mora biti negativno. Svi-jet koji nudi Oris kvalitetan je,bogat i profinjen. Dobro je znatida postoji i takav ~asopis, ali ima-te li za njega 75 kuna? Z

PoezijaSlavko Jendri~ko, Zimska katedrala,Meandar, Zagreb 1999.

Rade Jarak

Knjiga Zimska katedrala jenajnovija, deseta po reduzbirka pjesama istaknutog

pjesnika srednje generacije Slav-ka Jendri~ka. Tijekom zadnjihtrideset godina Jendri~ko je vla-stiti poetski jezik uglavnom te-meljio na premisama avangar-dnih i postavangardnih poetika.Zanimljivo je da se u njegovojnovoj zbirci naziru tragovi klasi~-noga lirskog subjekta {to je done-kle u suprotnosti s ve} spomenu-tim avangardnim konceptima.Taj bi se tihi obrat mogao tuma-~iti kao pjesnikov povratak meta-fizici, {to se dâ zaklju~iti ve} iznaslova. Ipak, zbirka je zami{lje-na kao kompozicija ulomaka ra-zli~itih vrsta govora te je karakte-rizira stanovita babilonizacija po-etskih jezika.

Na nedavno odrànom pred-stavljanju knjige Branko Male{ jeistaknuo Jendri~kov dugogodi{-nji poetski sta`, pri ~emu je po-slovi~no stao na stranu decentrira-nog subjekta, gotovo shizoidnogagovora karakteristi~nog za pos-

tmodernu, te mu je svakako dra-à ta druga osobina Jendri~kovezbirke. Male{ smatra kako se sva-ki lirski subjekt hrani nesre}om, atek bi se neorganizirani i kaoti~nipoetski govor mogao probiti sdruge strane, unutar prostora ukojima jezik sam po sebi postajeporuka. Takav na~in pisanja poe-zije podrazumijeva formiranjeozna~iteljskih lanaca kao svojevr-sni rad nesvjesnog.

Jezik je sam po sebi klju~ Jen-dri~kove poezije. Razli~ite se-manti~ke varijacije iziskuju sta-noviti napor od ~itatelja i poti~uodre|enu napetost na jezi~noj ra-zini. No, iako je njegova poezijauglavnom prepoznata kao ba{tinaavangarde, nije bez stanovita pa-tosa, ne samo zbog metafizi~kihulomaka, nego i zbog patosa mo-derne koja se dugo prikrivala izamita o novome.

Iako je zbirka naizgled fra-gmentarna, potpuno decentrira-na, primjetna je odre|ena puno-}a, zaokruènost cjeline. Tomesvakako pridonose rije~i koje se

gotovo opsesivno ponavljaju izpjesme u pjesmu. Evo nekolikonaju~estalijih: Bog, crno, djevoj-~ica, jezik, kralj, ljeto, Marija,mlijeko, nebo, o~i, pustinja, rije-ka (Kupa), rana, ruà, svjetlost,sunce, usta, usne, tre{nje, vidjeti.Tako|er, postoji niz tehni~kihtermina koji dodatno zaple}u si-tuaciju, suprotstavljaju}i se ~istometafizi~kim ulomcima, ali i mi-re}i se s njima.

Unato~ supostavljenosti razli-~itih poetskih diskursa, te, po-sredno, op}em tolerantnom tonuzbirke, ~ini se kako Jendri~kouvodi lirski subjekt ponajprije dabi izrazio strast, buru i dramu ì-vota. Stoga moèmo zaklju~itikako u slu~aju Zimske katedraleavangardna neodadaisti~ka zbrkatvori razli~ite semioti~ke varijan-te koje prije svega sadrè tjesko-bu kao poruku vremena, porukuJendri~kova iskustva. Z

Povijestknji evnostiSolomea Pavli~ko, Dyskursmodernizmu v ukrainsky literaturi(Diskurs modernizma u ukrajinskojknjièvnosti), Libid, Kiiv, 1. izdanje1997, 2. izdanje 1999.

Ana Kozmina,novinarka Kyiv Posta

Knjièvna teoreti~arka Solo-mea Pavli~ko postala jesvima znano ime nakon {to

je 1997. objavljena njezina knjigaDyskurs modernizmu v ukrainsky li-teraturi (Diskurs modernizma uukrajinskoj knjièvnosti). O knjizi,koju mnogi smatraju skandalo-znom, a postala je bestseler,mnogo se pisalo, pa ~ak i rasprav-ljalo u Parlamentu. Pa`nja javno-sti usmjerila se na poglavlja kojase bave lezbijskom vezom dvijuvode}ih ukrajinskih spisateljicaLesje Ukrajinke (pseudonim La-rise Kosah, 1871-1913) i OlgeKobiljanske (1863-1942). »Dirnu-la sam u svetinje« rekla mi je Pa-vli~kova u intervjuu u studeno-me 1998. godine.

Jednostavne tvrdnje, kao naprimjer da je »u Ukrajini oduvi-jek bilo malo obrazovanih ljudi«,tako|er su uzbunile ~itatelje. UDiskursu modernizma Pavli~kovadokazuje da modernizam nikada� premda je diskurs moderniz-ma bio sredi{njom temom ukra-jinske kulture tijekom 20. st. �nije postao op}a spisateljskapraksa. Kao netko tko prvi istra-ùje ~esto te{ko opipljive tragovemodernizma u ukrajinskoj knji-èvnosti, autorica ispituje utjeca-je i obja{njava neuspjehe moder-nizma � napose, dugu bitku iz-me|u modernizma i populizma� na koncizan i informativan na-~in. Kao ilustraciju svojih stajali-{ta, Pavli~kova isti~e analogije sostalim postkolonijalnim djelima,uklju~uju}i irsku knjièvnost.Drugo izdanje ove pronicaveknjige, koje se o~ekuje po~etkom1999. godine, sadràvat }e i po-glavlje o Grupi newyor{kih pje-snika 90-ih (Bogdan Rub~ak,Bogdan Boj~uk i Jurij Tarnovski)te poglavlje o freudovskoj analizii utjecaju psihijatrije na ukrajin-sku knjièvnost. Pri~a o studijiPavli~kove posve}ene moderniz-mu u Ukrajini jo{ uvijek nije za-vr{ena. Z

* Transitions, Prag, br. 2, 1999.

Preveo: David [porer


Dalibor Davidovi}/SabinaSabolovi}/Sr|anRaheli}/Gioia-Ana Ulrich

FrancuskaOtkri}e iz KanadeSalon du livre, Pariz, 19-24.oùjka 1999.

S vi{e od 220000 posjetilaca, te uzsudjelovanje vi{e od 1600 autoraiz dvadeset dvije zemlje, u Parizuje odràn jo{ jedan Salon du livrekoji je ove godine bio posve}enQuébecu, zemlji koja je izabranada bude po~asni gost i koja sepredstavila sa {ezdeset autora.Pisci iz ove kanadske pokrajinepredstavljaju otkri}e i zaFrancusku u kojoj se povodomtoga sve vi{e i vi{e govori dafrankofonija nije isto {to iFrancuska, odnosno da i u drugimfrankofonim zemljama postojekvalitetni pisci koji su nedovoljnopoznati. Osim toga, Salon je bioorganiziran u petnaestaktematskih podru~ja, od stripa dokazali{ta, u kojima su se osimpredstavljanja knjiga odràvale irasprave s razli~itih podru~ja(dru{tveno-humanisti~kihznanosti, ekonomije, prava,kazali{ta, religije, mladih,nepismenosti, izdava{tva i sl.), nakojima su sudjelovali poznatipisci, knjièvni kriti~ari,povjesni~ari � jezikoslovci itd.(npr. Jean Delumeau, PierreAssouline, Maurice Nadeau,Henriette Walter... Treba re}i dase na ovogodi{njem salonu prviput predstavio i jedan hrvatski~asopis � Cahiers croates (Hrvatskisvesci) koji izdaje AMCA-Paris,odnosno udruga studenatahrvatskih sveu~ili{ta koji ìve uFrancuskoj. Cahiers croatesobjavljuju se na francuskomjeziku i na taj na~in poku{avajuFrancuzima pribliìti hrvatskuknjièvnost i kulturu. (S. R.)

Knjiga o kra|iFrancuska izdava~ka ku}aFayard izdala je zbirkutekstova o kra|ama iz muzeja,uni{tenim freskama iplja~kama umjetni~kih djelakoju su sastavila dvojicanovinara francuskog dnevnoglista Le monde, Emmanuel deRoux i Roland-PierrePariganaux. U knjizi Razzia surl�art (Racija nad umjetno{}u)okupljeni su primjeri kra|a, odprije ~etiri tisu}e godina kadasu prvi put oplja~kanegrobnice egipatskih faraona pado danas. Mondijalizacija,brzina svjetske razmjene isakralizacija umjetni~kih djelapro{irili su legalnu i ilegalnumreù trgovine umjetninama.(S. R.)

Hamiti za KosovoKosovski pisac Sabri Hamitiizjavio je da je umjereni vo|a

kosovskih Albanaca Milo{evi}evtalac te da Milo{evi} nema

namjeru s Rugovom pregovarati.Hamiti je kulturni i politi~ki

oponent srbijanske vlade a bio je`rtva atentata 24. rujna 1998.

godine. Na konferenciji zanovinare organiziranoj u gradskoj

vije}nici Bloisa uz sudjelovanjeJacka Langa, parlamentarnog

zastupnika Socijalisti~ke partije ibiv{eg francuskog ministra

kulture, Hamiti je izjavio da jeKosovo u tragi~noj situaciji jer su

svi oni koji se u ovom trenutkunalaze na Kosovu Milo{evi}evi

taoci. Ina~e Sabrija Hamitija,

pisca, dramaturga i knjièvnogkriti~ara vode}i ìvu}i albanski

pisac Ismail Kadare drìnajboljim pjesnikom albanskog

jezika. (S. R.)

Podijeljeni duhoviNATO-vo bombardiranje Kosovapodijelilo je francuskeintelektualce u dva tabora: prvi jeComité Kosovo AlainaFinkielkrauta, u kojem je jo{ iesejist Pascal Bruckner te glavniurednik revije Esprit OlivireMongin. U istoj je grupi i filozofAndré Glucksman koji smatra darat protiv Milo{evi}a stièprekasno, ali da se ~ekalo, situacijabi se jo{ vi{e pogor{ala. Na drugojse strani nalaze potpisnici peticijeza trenuta~ni prekid zra~nihnapada NATO-a i otpo~injanjestvarnih pregovora oko trajnogmirovnog plana, a me|u njezinimsu potpisnicima Pierre Bourdieu,Jean-François Kahn, Max Gallo iPeter Handke. Valja ista}i da su jeodbili potpisati opat Pierre iDidier Motchane nakon {to su nanjoj prona{li velik broj prista{aekstremne desnice. (S. R.)

JugoslavijaDeportacija knjiga

Srpski ~itatelji odrekli su seGüntera Grassa. Oni, naime,

namjeravaju sakupiti sve knjigenjema~koga knjièvnika koje su

objavljene u Srbiji i poslati ihautoru. Prvi primjerci Limenog

bubnja i drugih prevedenih djelave} se nalaze u jednoj beogradskojknjiàri koja }e organizirati daljnji

transport. Grass je u oùjku naSajmu knjiga u Leipzigu otvoreno

branio akciju NATO-a uJugoslaviji, no istodobno je izjaviokako se Zapad prekasno umije{ao.

Ujedno je sa àljenjem ustvrdiokako jo{ uvijek nije prepoznatljivpoliti~ki koncept koji bi razrije{io

probleme na Balkanu. Srpskiknjièvnici u otvorenom pismu

Günteru Grassu tvrde kako je onzlorabio svoj ugled, njema~ki jezik

i kulturu. Slobodan Rakiti},predsjednik Dru{tva knjièvnika,

akciju NATO-a uspore|uje sHitlerovim napadom na Poljsku i

êhoslova~ku te navodi kako seGünter Grass skriva izapoliti~koga marketinga

humanitarne katastrofe kojega naKosovu nije bilo prije

bombardiranja od straneNATO-a.

Austrijski je prijatelj Srba,knjièvnik Peter Handke, odrào

obe}anje. Demonstrativno jeotputovao u Beograd ~im su

zapo~eli zra~ni napadi naJugoslaviju. (G.-A. U.)

Njema~kaIsaac Stern u Njema~kojJedan od najslavnijih violinistadana{njice Isaac Stern doputovaoje po~etkom travnja u Njema~ku.Njegov je posjet izazvao velikoodu{evljenje, budu}i da jeìdovski virtuoz prije pedesetgodina izjavio kako nikada ne}enastupati u Njema~koj. Svoju jeodluku smatrao solidarnim ~inomspram `rtavanacionalsocijalisti~koga reìmakojima pripadaju i ~lanovi njegoveobitelji. Za razliku od njegovanedavno preminulog kolege

Yehudija Menuhina, Stern sedugo nije mogao odlu~iti za posjetNjema~koj. Umjetniku, ro|enom1920. godine u Ukrajini, bilo jesamo deset mjeseci kada sunjegovi roditelji emigrirali u SanFrancisco. On je bio prviAmerikanac koji je nakonDrugoga svjetskog rata nastupio uSovjetskom Savezu, 1956. godine.Isaac Stern, na veliko razo~aranjesvih njegovih poklonika, uNjema~koj ne}e odràti koncert,ve} }e na Vi{oj muzi~koj {koli uKölnu odràti desetodnevni te~ajkomorne glazbe. Osim {to jejedan od najboljih i najsvestranijihinterpreta klasi~ne glazbe, Sternuìva ugled odli~nog pedagoga.Mladoj generaciji èlim prenijetiznanje koje sam stekao od svojihu~itelja. To me odràva mladim ipokazuje mi odakle potje~em.Podu~avati mladoga umjetnika je kaozalijevati cvije}e, izjavio je natiskovnoj konferenciji. Za vrijemesvojeg boravka u zemlji glazbeslavni violinist sa suprugomLindom tako|er namjeravaposjetiti gradove u kojima suìvjeli i stvarali Beethoven, Bach iMendelssohn.(G.-A. U)

Pijevac u BonnuU dva susjedna muzeja na

poznatoj bonskoj muzejskoj miljitrenutno se moè dobiti raznolik

uvid u umjetni~ku ba{tinuPortugala. S jedne strane tu je

putuju}a izlo`ba iz MuzejaNational de Arte Antigua u

Lisabonu koja predstavlja izbor iznjegova fundusa. Radi se o

dvjestotinjak raznolikih djela(slika, skulptura, crteà, zlata,

tekstila, porculana i namje{taja)koja spadaju u povijest europske

umjetnosti od romanikedvanaestog stolje}a sve do

romantizma devetnaestog stolje}a.Koncept izlo`be inzistira napokazivanju ponekad manje

poznatih portugalskih autorazajedno s nekim od vrhunskih

djela poznatih europskih autorakoja spadaju u ovu zbirku. Time

se organizatori kroz stilskeutjecaje i {irenje pojedinih tema

zanimaju povezano{}u Portugalaraznim hodo~asni~kim i

trgova~kim putovima s ostatkomEurope i svijeta. U Kunstmuseumu

preko puta pokazana je paksuvremena portugalska scena koju

kroz preko sto djela predstavlja{est umjetnika: slikari PedroCalapez i Juliao Saramenta,

fotograf Luis Campos, AngelFerrier i Pedro Cabrita Reis koji

se bave instalacijama tevideoumjetnik Noe Sendas. Neèle}i ih ograni~avati tematski,inzistiralo se na individualnosti

svakog autora, a njihovomraznoliko{}u èli se, naravno,

ukazati i na bogatstvo suvremeneumjetnosti u zemlji koja se

zahvaljuju}i pro{logodi{njojNobelovoj nagradi za knjièvnost

te EXPO-u na{la u centrusvjetske pa`nje. Obje izlo`be

ostaju otvorene do po~etka lipnja,

a paralelno s njima se redajudoga|anja povezana s raznim

aspektima portugalskekulture. (S. S.)

Techno ReichKao {to su njema~ki krautrockeripoput Kraftwerk ili Can po~etkomsedamdesetih posezali za glazbomKarlheinza Stockhausena kao svo-jevrsnim izvorom inspiracije zavlastite projekte, tako je ovih danai 62-godi{nji ameri~ki skladateljSteve Reich, jedan od prvih pro-tagonista Minimal Music {ezde-setih godina, postao objektompoùde pop-glazbenika. Naime, nanedavno objavljenom albumuSteve Reich Remixed njegove jekompozicije remiksirala »krematechno-inteligencije«, izme|uostalih DJ Spooky, Howie B, DJTakemura i Mantronik. SamomReichu navodno su se svidjelirezultati, ali je, upitan omogu}nosti nekog budu}eg zajed-ni~kog projekta sa spomenutimautorima, bio prili~no suzdràn.Sli~na je sudbina gotovo istodob-no zadesila i 73-godi{njegnjema~kog skladatelja PeteraThomasa, autora glazbe za brojneSF-filmove iz {ezdesetih isedamdesetih godina. Na albumunaslovljenom Warp Back to Earthpioniru tzv. Space-Age glazbepo~ast su odali glazbenici kao {tosu Stereolab, Yoshinori Sunahara,Momus, John McEntire iColdcut.(D. D.)

Nono u HamburguZalaganjem nekoliko gradskih

institucija za kulturu sredinom setravnja u Hamburgu odràva

trodnevni festival posve}en glazbiLuigija Nona, u povodu 75.

obljetnice skladateljeva ro|enja.Uz mali simpozij, najavljeni

program sadrì i nekolikokoncerata, te izvedbu Nonove

»scenske akcije« Al gran sole caricod�amore u hambur{koj Dràvnoj

operi. Od onih {to }e tih danaizvoditi Nonoa ili pak govoriti o

njemu mo`da bi valjalospomenuti Nuriu Nono-

Schoenberg, muzikologa JürgaStenzla, dirigente Hansa Zendera

i Inga Metzmachera, te ~lanoveguda~kog kvarteta Arditti.(D. D.)

Spexov izborNjema~ki lijevi magazin Spex utravanjskom je broju za »albummjeseca« izabrao novi album~ika{kog post-rockera JimaO�Rourkea Eureka. Opse`nijitekstovi posve}eni su iavangardnim techno-projektimaPan Sonic i Gas, britanskom popbendu Bis, Natachi Atlas, tenedavno preminulom StanleyuKubricku. Pa`nju redakcijeprivukla je i vijest da }e kultniameri~ki pop-konceptualci TheResidents prvi put nakon desetgodina u Njema~koj odràtinastup uìvo, promoviraju}i svojeposljednje ostvarenje, na kojem setematski bave »opscenostima ubiblijskim tekstovima«. (D. D.)

Strani zvukKao svojevrstan »pretprogram«

izlo`be EXPO 2000, ~iji }edoma}in biti njema~ki Hannover,

u istom se gradu u svibnju ovegodine odràva drugi Biennale

Neue Musik Hannover, ovaj put podnaslovom Der fremde Klang (Strani

zvuk). Prema najavljenuprogramu, bit }e izveden izbor

tradicijske glazbe iz Japana,Koreje i Kine te skladbe

suvremenih autora iz trijuzemalja. S obzirom na ambiciju

organizatora, prema kojoj bipojam »stranoga« valjalo shvatiti

obostrano, u okviru Festivalanastupit }e i dva francuskaansambla specijalizirana za

interpretaciju glazbe baroka,izvode}i glazbu {to su je u 18.stolje}u isusova~ki misionariizvodili u Pekingu. (D. D.) Z

Prijepori

HKZ u[vicarskojNametnula se tako ona strujakoja smatra da treba pisati onpr. geografskim ljepotamaLijepe Na{e, a nipo{to onelijepim aspektima njeneaktualne zbilje, o slavnojpro{losti, a ne i o neslavnojsada{njosti

Zdravko Radman»Ovjen~ani« Sabor Hrvatske kulturnezajednice u [vicarskoj

Izborni Sabor Hrvatske kulturne zajednice u [vi-carskoj, kolektivnog ~lana Matice hrvatske, odr-àn 21. oùjka ove godine u Zürichu ostat }e za-

pam}en u analima Zajednice kao onaj kojemu je te{ko na-brojati sve povrede procedure i koji je na koncu zavr{io ukaosu, te je potom i legaliziran. On je okrunio vi{egodi{-nju praksu autoritarnog odlu~ivanja i provo|enja namet-nutih odluka koje je nametnuo njezin dosada{nji pred-sjednik. Bio je to orkestrirani i dobro organizirani prevratjedne grupe ~lanova kojoj je upravo on dao svu potrebnulogistiku. Omalovaàvaju}i svoje ~lanove (dugogodi{nje~lanove Zajednice i akademski obrazovane ljude) ve} im jena po~etku drsko odrekao ~ak i sposobnost brojenja gla-sova, pa je i tu ulogu preuzeo sam ignoriraju}i tako komi-siju koju su izabrali sabornici ({to je, dodu{e, samo sitanprimjer povrede procedure, ali krupna ilustracija mentali-teta samovla{}a).

[teta je {to je takva atmosfera zasjenila i sve~ani dioposve}en dodjeli nagrade Hrvatske kulturne zajednice u[vicarskoj za najbolje djelo na hrvatskom dijalektu u1998. godini koja je dodijeljena Ivanu Golubu za ciklusepjesama »Moji Boì}i« i »Kalnov~ani«.

Ono {to je slijedilo nakon toga bilo je samo potvrdastrahovanja da }e se stvari odvijati prema unaprijed odre-|enom scenariju. Sve je kulminiralo u izborima za nove~lanove upravnih tijela HKZ-a i uredni{tvo Dru{tvenihobavijesti (glasilo Zajednice koje izlazi kvartalno), kadasu iskrsnule izborne liste koje su ~lanovi UO-a vidjeli poprvi put. S tih lista, u proizvoljnoj reìji onih koji ni po~emu nisu bili zaduèni za taj posao, ispu{teni su kandi-dati koji su bili kandidirani na Glavnom odboru ({to jezapisni~arski ustanovljeno), dok se s druge strane na nji-ma na{ao ve} otisnut ~itav niz drugih imena koja su ista-knuta mimo uobi~ajenog postupka. Na taj je na~in preju-dicirana njihova kandidatura (jer iako postoji mogu}nostpredlaganja kandidata i na samom Saboru, o njima seizja{njavaju prisutni prije nego {to se stave na glasa~ke li-sti}e).

Sam postupak glasovanja odvijao se i zavr{io vanre-gularno budu}i da je ve}i dio izborne komisije, kao i nje-zin predsjednik, odbili u takvim uvjetima vr{iti svoju du`-nost, a glasa~ki listi}i izgledali tako da oni koji su brojaliglasove ~esto nisu znali {to i kako brojati te koji su listi}ivaè}i, a koji to nisu.

Uzrok neslaganja i razmimoilaènja predsjednika sve}inom ostalih ~lanova Upravnog odbora (koji nipo{tonije bio osobne nego na~elne naravi) obrazlagan je na-vodnom politizacijom Zajednice; rezultati najnovijih izbo-ra razotkrivaju paradoks i pravu pozadinu udara po pre-poznatljivom scenariju kakav se odvija u Matici hrvatskoji koji je ve} primijenjen na primjeru »Vijenca«. Me|utimprava je istina da biv{i ~lanovi UO-a kojima je spo~itava-na politizacija djelovanja u okviru Zajednice, nisu bilistrana~ki angaìrani, ve} su djelovali autonomno, {to imje i omogu}ilo otvorenost i kriti~nost (koja je sastavni diokulture, koju Zajednica nosi u svom nazivu), tako zamije-njeni novoizabranim ljudima koji su eksponirani strana~-ki pripadnici ili ~ak biv{i strana~ki du`nosnici (a kojismatraju da se patriotizam sastoji samo u apologiji vla-sti).

Postala je tako posve providna prava pozadina ovogorganiziranog prevrata u okviru kojega je stavljen veto naslobodu mi{ljenja i izraàvanja. Pod krinkom depolitizaci-je politika je zapravo u{la u Zajednicu na velika vrata.Nametnula se tako ona struja koja smatra da treba pisatio npr. geografskim ljepotama Lijepe Na{e, a nipo{to o ne-lijepim aspektima njene aktualne zbilje, o slavnoj pro{lo-sti, a ne i o neslavnoj sada{njosti. Na taj na~in odre|enesu teme o kojima se smije pisati, kao i one koje su doneklecenzurirane. Koliko je takva »programska politika« uskladu s duhom, pa i moralom Zajednice, trebaju odlu~itisami njezini ~lanovi. O~ekuje se da se do odgovora na ovopitanje do|e u jednoj {irokoj, otvorenoj i demokratskojraspravi i izja{njavanju. Neka, kona~no, Zajednica budeonakva kakvu èli njena demokratska ve}ina, a ne onakvakakvu propisuju oni »najpodobniji« u njoj. Z


R a s o l,Jasenko Rasol ro|en je 1969. u Zagrebu. Apsolvirao je na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu (Odsjek za filmsko i TV snimanje). Od 1987. objavljujefotografije u raznim tiskovinama, te izla`e na samostalnim i skupnim izlo`bama. @ivi i radi u Zagrebu kao fotograf i snimatelj slobodne profesije. Z

predstavljamo fotografe

Kri{ka Jo`ef, Zadar, listopad 1990.

dugotrajna srpska hipnoza

Documents