Edouard Schure

, VELIKI OSVECENICI

RAMA - KRISHNA

HERMES - MOJSIJE

ORFEJ - PITAGORA

PLATON - ISUS

POSVETA

U sjeeanje na Margheritu Albana Mignaty

Bez tebe, 0 velika ljubljena duso, ova knjiga nikada ne bi ugledala svjetlo dana. Ti si je u sebi grijala svojim jakim plamenom, hranila

svojim bolom, blagoslovila je bozanskom nadom. Ti si imala Mudrost koja zna vidjeti vjecnu Ljepotu i vjecnu Istinu iznad prolaznih stvari;

ti si imala Vjeru koja moze pomicati brda; imala si ljubav koja budi i

stvara duse; tvoj je zanos plamtio poput najjacega plamena. I eto, ugasila si se i nestala. Na svojim te tamnim krilima Smrt

odnijela u veliko Nepoznato... No premda te moj pogled vise ne moze

dostiei, za mene si zivlja no ikada prije! Oslobodena zemaljskih

lanaca, napajajuei se na grudima nebeskog svjetla, i dalje pratis moj rad i ja sam osjetio tvoj vjerni pogled kako nad njim bdi - sve do kraja koji mu je suden.

Ako ijedan dio mene treba prezivjeti medu brae om nasom, u ovom svijetu kojim vlada prolaznost, zelio bih da to bude ova knjiga,

avo svjedocanstvo jedne vjere i s drugima podijeljene vjere. Poput

eleuzinskog plamena, okruzenog crnim cempresima i zvjezdolikim sunovratima, predajem je krilatoj dusi one koja me dovela do dna

Misterija, kako bi govorila 0 svetoj vjeri i najavljivala 20ru velikog

Svjetla!

PREDGOVOR

Veliki posvecenici su imali neobicnu sudbinu. Prvi je put ova knjiga izdana 1889., no bila je docekana ledenim mukom tiska. Medutim,

nedugo nakon toga, doslo je do novih izdanja i iz godine u godinu bilo ih je sve vise. Mnogim su Citatelji bili iznenadeni idejama izloze

nima u ovoj knjizi. SveuCiliste i Crkva docekale su ih s nepovjeren

jem, no hladnoca,prezir i strogi sudovi kojima su je kod nas docekali

autortiteti, nisu sprijecili da u brojnim Citateljskim krugovima diljem

Europe postigne zapazeni uspjeh.

Taj je uspjeh knjiga polucila svojom vlastitom snagom, te skromno

ali sigurno nastavila dalje svojim putem kroz tamu. Dokaze 0 tome

dobivao sam kroz poruke pune simpatija, koje su mi stizale sa svih

strana svijeta. Stizale su sa svih pet kontinenata. Uskoro se to osjetilo

i u Francuskoj. Za vrijeme rata od 1914. do 1918., dobio sam niz

pisama punih cestitki i razliCitih pitanja. Najozbiljnija od njih dola

zila su sa bojista. Nakon toga je prodaja knjige krenula tako brzo da

mi je moj vjerni prijatelj Andre Bellessort jednog dana rekao: 1/ Vi niste

stekli sarno Vasu publiku, vee publiku uopeel/.

Do danas su Veliki posveeenici dozivjeli vee 91-0 izdanje. BuduCi

da su matrice koje su se koristile kod svih tih izdanja bile istrosene,

knjizara Perrin je trebala ponovno slagati knjigu kao novo, pregle

dano i preradeno izdanje. Koristim ovu priliku da izrazim zahval

nost i postovanje uspomeni na gospodina Paula Perrina, covjeka veli

kog obrazovanja i istancanog senzibiliteta, Ciji su sudovi bili toliko

dalekosezni i sigurni da je upravo on bio prvi izdavac ove knjige i

njezin odusevljeni zagovornik. Toplu zahvalnost dugujem i svojim

prijateljima Alphonsu Rouxu i Robertu Veyssieu, koji su prvi dali

9

,

dublju analizu mog djela1, te gospodi Jean Dornis, u Cijem je sjajnom djelu Un Celte d' Alsace (Kelt iz Alzasa) dat genijalan pregled mojih knjizevnih i pjesnickih napora2.

Buduei da su Veliki posvecenici nastavili svojom uzlaznom putanjom i prebrodili sve prepreke, usprkos tradicionalnim predrasudama koje su im stajale na putu, ocito je da u osnovnoj ideji te knjige lezi

velika vitalna snaga. Rijec je, nairne, 0 lucidnom i odlucnom prib

liiavanju Znanosti i Religije Cija je podvojenost podrivala temelje nase civilizacije i prijetila jos veeim katastrofama.

To se pomirenje moze ostvariti sarno kroz novo sinteticko

razmisljanje 0 vidljivom i nevidljivom svijetu, uz pomoe intelektualne Intuicije i psihickog Videnja. Sarno sigurnost u besmrtnost Duse moze

postati cvrstim temeljem za zivot na zemlji - i sarno sloga velikih Religija, povratkom u zajednicki Izvor, moze osigurati bratstvo medu narodima i buduenost covjecanstva.

Edouard Schure (1926)

1Edouard Schure, son oeuvre et sa penseee, par Alphonse Roux et Robert Veyssie (Chez Perrin). 1914.

2 Un Celte d' Alsace, la vie et la pensee d'Edouard Schure, par Jean Dornis (Perrin). 1923

10

GRADSKA JIZ NOVAGRADI$ Re olliOiva u

UVOD U EZOTERIJSKU ZNA

Uvjeren sam da ce doCi dan u kojem ce fiziolog, pjesn istim jezikom i razumjeti jedan drugog.

Najveea je nevolja naseg vremena u tomeSto se; javljaju kao dvije neprijateljske i nepomirljive sileo

zlo tim je opasnije sto dolazi odozgo i polako ali s

sve duhove poput suptilnClg otrova koji se udise za Zlo uma, nairne, vremenom zahvaea i dusu da bi

drustvenim zlom. Naivno isticuei krseansku vj ru usred poluba

kakva je jos bila u srednjem vijeku, krseanstvo je moralnom silom koja je oblikovala dusu modernog

strane, eksperimentalna znanost, koja se, pocev: stoljeea, zauzimala za legitimna prava razuma

granicenu slobodu, postala je najjacom intelektuah

promijenila lice svijeta, oslobodivsi covjeka st( pruiajuei neunistive temelje ljudskom duhu.

Dok se Crkva, koja, suceljena s prigovorima zn,

dokazati svoju osnovnu dogmu, zatvorila u sebe

prozora, suprotstavljajuCi zakon razumu kao apsol.

zapovijed, Znanost je, opijena svojim otkrieima u nastavila apstrahirati psihicki i intelektualni ! agnostickom glede metode i materijalistickom glee

konacnog cilja. Nasavsi se u procijepu izm

GKJIDSKA MJIZNICA NOVA GRADI$KA 1Il Ralkovleva unes 4

UVOD U EZOTERIJSKU ZNANOST

Uvjeren sam da ce doCi dan u kojem ce [iziolog, pjesnik i filozof govoriti istim jezikom i razumjeti jedan drugog.

Claude Bernard

Najveca je nevolja naseg vremena u tome sto se Znanost i Religija javljaju kao dvije neprijateljske i nepomirljive sileo To intelektualno

zlo tim je opasnije sto dolazi odozgo i polako ali sigurno prodire u sve duhove poput suptiln(jg otrova koji se udise zajedno sa zrakom. 210 uma, naime, vremenom zahvaca i dusu da bi na kraju postalo drustvenim zlom.

Naivno isticuci krscansku vjeru usred polubarbarske Europe, kakva je jos bila u srednjem vijeku, krscanstvo je postalo najjacom moralnom silom koja je oblikovala dusu modernog covjeka. S druge

strane, eksperimentalna znanost, koja se, pocevsi od sesnaestog stoljeca, zauzimala za legitimna prava razuma i njegovu neogranicenu slobodu, postala je najjacom intelektualnom silom; ona je

promijenila lice svijeta, oslobodivsi covjeka stoljetnih lanaca i pruzajuCi neunistive temelje Ijudskom duhu.

Ook se Crkva, koja, suceljena s prigovorima znanosti, nije mogla

dokazati svoju osnovnu dogmu, zatvorila u sebe, kao u kucu bez

prozora, suprotstavljajuci zakon razumu kao apsolutnu i neosporivu zapovijed, Znanost jet opijena svojim otkricima u fizickom svijetu,

nastavila apstrahirati psihicki i intelektualni svijet te postala agnostickom glede metode i materijalistickom glede principa i svog

konacnog cilja. Nasavsi se u procijepu izmedu njih dvije,

11

12

dezorijentirana i nemoena, Filozofija se na neki nacin odrekla svojih

prava te zapala u transcendentni skepticizam, sto je dovelo do veli

koga rascijepa kako u dusi drustva tako i u dusi pojedinaca. Taj sukob,

koji je u pocetku bio potreban i koristan buduei da je ustanovio prava

Razuma i Znanosti, vremenom je postao uzrokom nemoei i posu

stalosti. Religija nudi odgovor potrebama srca i upravo je u tome

tajna njezine privlacnosti; Znanost, pak, odgovara potrebama duha,

sto joj daje nepobjedivu snagu. No odavno vee, te dvije sile ne

razumiju jedna drugu. Religija bez dokaza i Znanost bez nade stoje

nasuprot jedna drugoj, suceljene su i jedna drugoj pruiaju izazov bez

ikakove moguenosti da ijedna izade kao pobjednik.

Upravo tu je uzrok duboke suprotnosti i pritajenog rata ne sarno

izmedu Drzave i Crkve, vee i unutar Znanosti same te unutar svih

crkava na svijetu, sve do svij~sti svakog pojedinca koji zna misliti.

Jer, rna tko mi bili i kojoj filozofskoj, estetskoj iii drustvenoj skoli pri

padali, svi mi u sebi nosimo ta dva neprijateljski sukobljena i, izvana

gledano, nepomirljiva svijeta, rodena iz dviju neunistivih potreba

covjekovih - potrebe za znanoscu i potrebe za vjerom. Takva situa

cija, koja vee traje duze od stotinu godina, posve sigumo nije prido

nijela razvitku ljudskih sposobnosti, buduei da ih je jedne suprot

stavljala drugima. Potakla je, medutim, poeziju i glazbu da progo

vore pateticnim i grandioznim tonovima. No, ta napetost koja traje i

sve vise se zaostrava u nase vrijeme izaziva suprotne uCinke. Kao sto

kod bolesnika nakon groznice shjedi iznemoglost, tako je i napetost

dovela do iscrpljenosti, gadenja, nemoci. Znanost se bavi sarno

fizickim i materijalnim svijetom; moralisticka filozofija je izgubila

moe nad inteligencijom; u izvjesnoj mjeri Religija jos vlada masama,

ali ne i drustvenim vrhovima; jos uvijek velika u svom milosrdu, ona

vise ne zraCi vjerom. Intelektualni vode naseg vremena ljudi su koji

ne vjeruju ili pak skeptici, koji su lojalni i savrseno iskreni. No, oni

sumnjaju u svoje umijece i gledaju se smijeseci se kao rimski proroci.

Javno i privatno predvidaju drustvene katastrofe, ne nalazeci im lijeka

iii svoja mracna prorocanstva uvijaju u omote opreznog eufemizma.

Uz takva znamenja, knjizevnost i umjetnost gube svoj bozanski

smisao. Od vojen od vjecnih horizonata, veliki dio

onom sto novi ucitelji nazivaju naturalizmom, de

lijepo ime Prirode. Nairne, one sto oni nazivaju tim

apologija instinka ta, talog grijeha iii privlacna slika

niskosti; jednom rijecju, sustavna negacija duse i 0

Psiha je izgubila svoja krila te cvili i u sebi uzdise

vrijedaju i negiraju. Pod pritiskom materijahzma, pozitivizma i ski

ovoga stoljec a dosao do lazne ideje 0 Istini i Napn Nasi znanstvenici, koji se pri istrazivanju vidlji~

eksperimentalnom Baconovom metod om, primjel

vljujucom preciznoseu i divljenja dostojnim rezult,

v1javaju kao nesto vanjsko i materijalno i smatraju

pribliZiti tako da skupimo sto veCi broj Cinjenica. U sasvim u pravu. Gore je od toga sto su i nasi filozof

razmisljati na taj naCin. Na taj ce nacin posve sigu

posljednji ciljevi ljudskom duhu zauvijek ostati 1

Pretpostavite, primjerice, da mi tocno doznamo st

jalnom smislu, dogada na svim planetima Sunce\

usput receno, predstavljalo sjajan temelj indukcije ito da cemo jednoga dana doznati kakvi zitelji I

Siriusa i drugih zvijezda Kumovske Slame. Svakakt

sve to znati, ali, hocemo h tada vise mati 0 tot

zvjezdanih puteva, da i ne govorimo 0 tajanstvil

MageUanovih maglica? Zbog toga nase vrijeme r;

smatra vjecnim kretanjem prema istini koja je be:

i zauvijek nedostiZna. To je koncepcija pozitivisticke filo.zofije P,

Herberta Spenc~ra, koja je prevladavala sve do n No, za mudrace i teozofe Istoka i Grcke, Istina

drugo. Oni su bez sumnje znali da je ne mogu ob

teziti bez sazetih znanja 0 fizickom svijetu, ali zn prije svega nalazi u nama samima i u spiritualn(

njih je dusa bila jedina bozanska stvarnost i kljuc (

smisao. Odvojen od vjecnih horizonata, veliki dio mladezi odao se onom sto novi ucitelji nazivaju naturalizmom, degradirajuci taka

Iijepo ime Prirode. Nairne, one sto oni nazivaju tim imenom sarno je apologija instinkata, talog grijeha ili privlacna slika nasih drustvenih

niskosti; jednom rijecju, sustavna negacija duse i razuma. Nesretna Psiha je izgubila svoja krila te cvili i u sebi uzdise zbog onih koji je

vrijedaju i negiraju.

Pod pritiskom materijalizma, pozitivizma i skepticizma, kraj je

ovoga stoljeca dosao do lazne ideje 0 Istini i Napretku.

Nasi znanstvenici, koji se pri istrazivanju vidljivog svijeta koriste

eksperimentalnom Baconovom metodom, primjenjujuci je sa zadivljujucom preciznoscu i divljenja dostojnim rezultatima, Istinu dozi

vljavaju kao nesto vanjsko i materijalno i smatraju da joj se moguce

pribliziti tako da skupimo sto veCi broj cinjenica. U svom su podrucju sasvim u pravu. Gore je ad toga sto su i nasi filozofi i moralisti poceli

razmisljati na taj naCin. Na taj ce nacin posve sigurno i prvi uzroci i

posljednji ciljevi ljudskom duhu zauvijek ostati nespoznatljivima. Pretpostavite, primjerice, da mi tocno doznamo sto se sve, u materi

jalnom smislu, dogada na svim planetima Suncevog sustava sto bit

usput receno, predstavljalo sjajan temelj indukcije; pretpostavite cak ito da cerna jednoga dana doznati kakvi zitelji na,stanjuju satelite

Siriusa i drugih zvijezda Kumovske Slame. Svakako, bilo bi prekrasno sve to znati, ali, hocemo li tada vise znati 0 totalitetu svih nasih

zvjezdanih puteva, da i ne govorimo 0 tajanstvima Andromede ili

Magellanovih maglica? Zbog toga nase vrijeme razvoj covjecanstva

smatra vjecnim kretanjem prema istini koja je beskrajna, neizreciva

i zauvijek nedostizna.

To je koncepcija pozitivisticke filo,zofije Augusta Comtea i

Herberta Spencera, koja je prevladavala sve do nasih dana.

No, za mudrace i teozofe Istoka i Grcke, Istina je bila nesto posve

drugo. Oni su bez sumnje znali da je ne mogu obuhvatiti ni uravno-I

teziti bez sazetih znanja 0 fizickom svijetu, ali znali su i to da se ona prije svega nalazi u nama samima i u spiritualnom zivotu duse. Za

njih je dusa bila jedina bozanska stvarnost i kljuc cijelog Univerzuma.

13

14

Upravljajuc i svoju volju prema svom sredistu, razvijajuc i svoje

latentne sposobnosti, dopirali su do zivog ognjista kojeg su nazivali

Bogom, cija svjetlost omogucuje razumijevanje ljudi i svih bica. Za

njih je one sto mi nazivamo Napretkom, dakle povijest svijeta i ljudi,

bilo tek evolucija onog glavnog Uzroka i onog posljednjeg Cilja u

prostoru i vremenu. Mislite li mozda da su ti teozofi bili Cisti kon

templativci, nemocni sanjari iIi fakiri koji Cuce na svojim stupovima?

Grijesite. SVijet nije upoznao aktivnijih ljudi u najplodnijem i najop

seznijem smislu rijeCi. Oni se zovu: Krishna, Buddha, Zaratustra,

Hermes, Mojsije, Pitagora, Isus i bili su mocni pokretaci duha, koji

su snazno budili duse i spasonosno ustrojili drustvo. Zivjeli su sarno

za svoju ideju, spremni umrijeti u svakom trenutku, znajuc i da je

umiranje Istine radi najdjelotvorniji i najuzviseniji Cin. Stvorili su

znanost i religije, te potom i knjizevnost i umjetnosti Ciji nas sok jos

uvijek hrani i omogucuje nam da zivimo. A sto zapravo stvaraju pozi

tivizam i skepticizam nasih dana? Jednu praznu generaciju koja nema

ideala, svjetlosti ni vjere, pokoljenje koje ne vjeruje ni u dusu ni u

Boga, ni u buducnost covjecanstva, ni u ovaj zivot ni u onaj drugi,

generaciju bez energije i volje, koja sumnja u sebe i u buducnost

covjekovu.

"Po djelima njihovim cete ih prepoznati", rekao je Isus i te se rijeci Ucitelja nad uciteljima mogu primijeniti kako na doktrine tako i na

ljude. Da, namece se jedna misao: ili je istina covjeku oduvijek bila

nedostizna, ili su je u velikoj mjeri bili spoznali najveci mudraci i prvi

posvecenici na Zemlji. Ona se, dakle, nalazi u osnovi svih velikih reli

gija i u svetim knjigama svih narada na svijetu. Treba je sarno tu znati

pronaci i odatle je izvuci.

Pogleda Ii se na povijest oCima koje otvara ta sredisnja is tina koju

nam moze dati sarno unutrasnja inicijacija, covjek ostaje iznenaden i

zadivljen u isti mah. Ono sto se tada otkriva nimalo ne nalikuje onome

cemu uCi Crkva koja Otkrivenje ogranicava na krscanstvo i prihvaca

ga sarno u njegovom prvobitnom smislu. Jednako je malo nalik

onome sto poducava sasvim prirodna znanost na nasim

Sveucilistima. Glediste i sredisnje istine znatno je sire. Ono sve religije

stavlja u isti red i istrazuje ih na isti nacin. Dub

i divljenja dostojna njihova hrabrost, ali nij

doshgla razinu gledista komparativnog ezoterizm, gija i 0 povijesti covjecanstva govori iz jedr

aspekta. Evo sto se moze sagledati s te visine:

Sve velike religije imaju vanjsku i unutarnj

njih vidljiva, druga skrivena. Pod vanjskom 1

mijevam dogme i mitove koji se javno poduc

skolama i koje prepoznajemo u kultu i narodnil

unutrasnjom povijescu podrazumijevam dt

ucenje, okultno djelovanje velikih posveceni~

tora koji su stvarali, odriavali i promicali te i5

bena povijest, ona 0 kojoj posvuda citamo, od\

nosti, ali nije zbog toga manje mracna, nejasna

onu koju ja nazivam ezoterijskom tradicijom il

tesko je u tom smislu izdvojiti buduci se odv

krugu tajnih bratstava i nejzine se najmucnije c

jaju u dusama velikih proroka, koji 0 tome ni5

kakvom pergamentu niti su 0 svojim najveeim

cima najvisih bozanskih ekstaza govorili nijedn

To je one sto treba odgonetnuti. No, kada se jl

vljuje se poput svjetlosti; to je savrsena organs

jek u skladu sa samom sobom. 0 tome bi se mOl

giji vjecnoj i sveobuhvatnoj, u kojoj se otkriva on

Kroz nju se otkriva lice ljudske svijesti dok na

poznajemo, nudi sarno njezino mucno nalicje. 1

u kojoj se radaju R ligija i Filozofija da bi ih na

ponovno spojila integralna znanost. Ta tocka 0,

nim istinama. U njoj se susrecu uzrok, podrijetlc

stoljeca. To je jedina povijest 0 kojoj eu pisati 1.:

Glede arijske rase, klica i jezgra njezine pov

Vedarna. Povijesno se ona po prvi put kristalizire

Krishne, koje brahmanizmu daje svoju moe i u r

neizbrisivi pecat. Buddha, koji je prema brah

stavlja u isti red i istrazuje ih na isti nacin. Duboka je njihova ucenost

i divljenja dostojna njihova hrabrost, ali nijedna od njih nije jos

dostigla razinu gledista komparativnog ezoterizma, koji i 0 povijesti religija i 0 povijesti covjecanstva govori iz jednog posve drugaCijeg

aspekta. Evo sto se moze sagledati s te visine:

Sve velike religije imaju vanjsku i unutarnju povijest; jedna je od

njih vidljiva, druga skrivena. Pod vanjskom povijeseu ja podrazu

mijevam dogme i mitove koji se javno poducavaju u hramovima i

skolama i koje prepoznajemo u kultu i narodnim predrasudama. Pod

unutrasnjom povijeseu podrazumijevam duboku znanost, tajno

ucenje, okultno djelovanje velikih posveeenika, proroka i reforma

tora koji su stvarali, odriavali i promicali te iste religije. Prva, sluz

bena povijest, ona 0 kojoj posvuda Citamo, odvija se pred ocima jav

nosti, ali nije zbog toga manje mracna, nejasna i proturjecna. Drugu,

onu koju ja nazivam ezoterijskom tradicijom iIi ucenjem 0 Tajnama,

tesko je u torn smislu izdvojiti buduei se odvija u dnu hramova, u

krugu tajnih bratstava i nejzine se najmucnije drame u cijelosti odvijaju u dusama velikih proroka, koji 0 tome nisu ostavili traga ni na

kakvom pergamentu niti su 0 svojim najvee im iskusenjima ni trenu

cima najvisih bozanskih ekstaza govorili nijednom od svojih ucenika.

To je ono sto treba odgonetnuti. No, kada se jednom sagleda, poja

vljuje se poput svjetlosti; to je savrsena organska cjelina koja je uvi

jek u skladu sa samom sobom. 0 tome bi se moglo govoriti kao 0 reli

giji vjecnoj i sveobuhvatnoj, u kojoj se otkriva ono sto lezi ispod stvari.

Kroz nju se otkriva lice ljudske svijesti dok nam povijest, kakvu mi

poznajemo, nudi sarno njezino mucno nalicje. Tu dosizemo do tocke

u kojoj se radaju Religija i Filozofija da bi ih na drugom kraju elipse

ponovno spojila integralna znanost. Ta tocka odgovara transcedent

nim istinama. U njoj se susree u uzrok, podrijetlo i kraj napornog rada

stoljeea. To je jed ina povijest 0 kojoj eu pisati u ovoj knjizi.

Glede arijske rase, klica i jezgra njezine povijesti mogu se naei u

Vedama. Povijesno se ona po prvi put kristalizira u trostrukom ucenju

Krishne, koje brahmanizmu daje svoju moe i u religiju Indije utiskuje

neizbrisivi pecat. Buddha, koji je prema brahmanskoj kronologiji

15

16

dosao dvije tisuee cetiristo godina nakon Krishne, na povrsinu dovodi jednu drugu stranu tajnog ucenja, tj. ucenje 0 metempsihozi i nizu egzisteneija medusobno povezanih zakonom' Karme. Premda je budizam u odnosu na aiistokratski brahmanizam predstavljao

odredenu demokratsku, drustvenu i moralnu revolueiju, njegova je metafizicka osnova ista ali manje kompletna.

Drevnost svetog ucenja iznenadujuea je i u Egiptu, cije tradicije

sezu sve do jedne eivilizaeije prije pojave arijske rase na povijesnoj seeni. Sve do nedavno pretpostavljalo se da je trinitarni (trostruki,

trojstveni) monizam izlozen u grckim knjigama Hermesa

Trismegistosa bio zapravo kompilaeija ucenja Aleksandrijske skole

objavljena pod dvostrukim utjeeajem judeo-krseanstva i neoplatonizma. Neovisno 0 tome jesu li u to vjerovali iIi ne, povjesnicari i teolozi su sve do nasih dana ostali pri tom tumacenju. No danas, nakon

sto su desifrirani egipatski epigrafi, ta je teorija pala u vodu. Temeljna autenticnost Hermesovih knjiga, kao dokumenata drevne mudrosti

Egipta, trijumfalno se javlja nakon desifriranja hijeroglifa. Natpisi na polocama Tebe i Memfisa ne potvrduju sarno eijelu kronologiju Manethona vee pokazuju, da su sveeeniei Amon-Raa propovijedali

visoku metafiziku, koja se u ponesto izmijenjenom obliku poducavala

na obalama Gangesa.3 Zajedno sa zidovskim prorokom, tu bismo

mogli reei da "kamenje govori a zid odaje svoj krik". Poput "ponoenog sunea" koje je, kako se govori, blistalo za vrijeme Izidinih i Ozirisovih Misterija, Hermesova misao, staro ucenje 0 sunevoj rijeci

plam~~lo je u grobovima kraljeva i blista i u papirusima Knjige mr.tvih, koje mumije cuvaju vee cetiri tisuee godina. "

U Grckoj je ezoterijska misao i vidljivija i ra~vijenija no u drugim dijelovima starog svijeta; vidljivija, buduei da se odigravala kroz

jednu izuzetno zanimljivu Ijudsku mitologiju i poput ambrozijske

krvi tekla venarna te eivilizacije, blistajuei kroz svaku poru Bogova

poput mirisa i rOse nebeske. S druge strane, do te je duboke i

3 Vise 0 tome mozete naci u vrijednim radovima Fran

znanstvene misli, koja je prethodila stvaranju svih mitova, cesto vrlo

tesko doprijeti ne sarno zbog njezine zavodljivosti vee i zbog svog

onog uljepsavanja kojim su je uresili pjesnici. Medutim, uzviseni prin

cipi dorske teozofije i delfijske mudrosti ispisani su zlatnim slovima

u orfickim fragmentima i u pitagorejskoj sintezi, te u dijalektickim i

pomalo fantasticnim Platonovim raspravama. Aleksandrijska skola

nam je konacno ponudila korisne kljuceve buduei da je ona prva

djelomicno objavila i komentirala smisao misterija i to u vrijeme kad

je grcka religija polako ali sigurno uzmicala, suceljena s naglim

sirenjem krseanstva u tom dijelu svijeta.

Okultna tradicija Izraela, koja istovremeno proizlazi iz egipatske,

kaldejske i perzijske okultne tradicije, sacuvana je u bizamom i nejas

nom obliku, ali nam 0 njezinoj dubini i sirini govori Kabala te usmena

predaja i kasnije Zohar i Sefer Yezirah, koji se pripisuju Simonu Ben Joshui, te u komantarima Majmonidesa. Tajanstveno skrivena u Knjizi

postanja i u simbolici kod proroka, ona se na neupadljiv naCin javlja

u cudesnom djelu Fabre d'Oliveta 0 rekonstruiranom jeziku hebrejskom, koje tezi za tim da usposta vi stvarnu Mojsijevu kozmogoniju, prema

egipatskoj metodi, na temelju trostrukog smisla svakog stiha i skoro

svake rijeCi prvih deset poglavlja Knjige postanka.

Krseanska se ezoterija moze otkriti u Evandeljima, obasjanim

esenskom i gnostickom tradicijom. Poput zive vode, ona izbija iz

Kristovih rijeCi i njegovih parabola, iz same dubine te doista neus

poredive bOZanske duse. Istovremeno nam i Ivanovo evandelje nudi

kljuceve najintimnijeg i najuzvisenijeg Isusova ucenja i u punom

znacenju donosi njegove poruke..Tu ponovno nailazimo na ucenje 0

Trojstvu i bozanskoj RijeCi, koje je tisueama godina poducavano u

hramovima Egipta i Indije, no sada se javlja razradeno i uosobljeno

kroz lik princa medu posvecenicima, kroz lik najveceg Bozjeg sina.

Primjenjujuc i tu metodu, koju sam ja nazvao ezoterizmom u uspo

redbi s povijescu religija, dolazimo do vaznih rezultata koji govore

o drevnosti, trajanju i sustinskom jedinstvu svih ezoterijskih ucenja.

Valja priznatida je to znacajna Cinjenica buduci da pretpostavlja da

su mudraci i proroci najrazliCitijih vremena i mjesta dosli do

GKADSKA KrfJrZNlrA NOVA GRADI$KA ill RefkoviCeva ulica 4

17

I

18

zakljucaka koji su u osnovi slicni/ premda se/ kad je rijec 0 prvim i

posljednjim istinama/ pO obliku unek()liko razlikuju. I svi su oni isli istim putem - putem unutrasnje inieijaeije i meditaeije. Dodajmo i to

da su ti mudraei i proroei bili najveei dobrotvori covjecanstva/ izbavitelji cija je moe iskupljenja spasila ljude od ponora unistenja u

prirodi koja ih je okruzivala.

Treba li uopee/ nakon svega/ istieati da/ kako bi rekao Leibnitz/ postoji neka vrsta vjecne filozofije - perennis quoedam philsophia - koja Cini osnovnu vezu izmedu znanosti i religije te omogueuje njihovo

konacno sjedinjenje.

Anticka teozofija koja se propovijedala u Indiji/ Egiptu i Grckoj/ predstavlja pravu eneikiopediju koja se moze podijeliti na cetiri kate

gorije:

1. Teogoni]a iIi znanost 0 apsolutnim prineipima. ana je identicna sa Znanoscu 0 bro]evima koja se moze primijeniti na svijet/ iIi svetom matematikom.

2. Kozmogoni]a koja predstavlja ostvarenje vjecnih prineipa u prostoru i vremenu iii involueiju duha u materiju; razdoblja svijeta.

3. Psihologi]a koja govori 0 konstitueiji covjeka i evolueiji duse kroz lanae egzisteneija.

4. Fizika/ znanost 0 vlasti zemaljske prirode i njezinih svojstava. U tim se razlicitim sustavima induktivna i eksperimentalna

metoda medusobno kombiniraju i kontroliraju i svakoj od njih odgovara odredeno umijeee. Pogledamo li ih obrnutim redom i krenemo

li od fizickih znanosti/ tada imamo: Speci]alnu medicinu/ koja se temelji na poznavanju okultnih svojstava minerala/ biljaka i zivotinja;

Alkemi]u ili transmutaciju metala/ dezintegraeiju iii integraeiju materije uz pomoe univerzalnog agensa. To se umijeee praktieiral0 u

Starom Egiptu 0 cemu izvjestava Olimpiodor koji ga naziva krizo

pejom i argiropejom/ proizvodnjom zlata i srebra; 2. Umi]eee psikurgi]e koje odgovara snagama duse: magiji i sposobnosti prorieanja; 3.

Nebesku horoskopi]u iIi astrologiju/ ili umijeee otkrivanja odnosa izmedu sudbine naroda i kretanja svemira odredenoga kretanjem

zvijezda; 4. Teurgi]u/ uzviseno umijeee maga/ koje je toliko rijetko

koliko i opasno i tesko buduei da je rijec 0 UI dovodi u svjesni odnos s razlicitim redovima djelovati.

Kao sto je vidljivo/ u toj su teozofiji sad! umjetnosti i sve su one potekle iz jednog te istog

modernim jezikom mogli nazvati intelektualni " transcedentni spiritualizam. Shodno tome/ osnovn ucenja mogli bi se ovako formulirati: Duh je jed

je sarno rnanifestacija niiega reda/ promjenlji" sarno izraz dinarnike duha u prostoru i vremen

i neprekidno/ poput zivota samog. MikrokoZI trojnoj konstitueiji (duh/ dusa, tijelo) predstavlje kozmosa-univerzuma (bozanskog, Ijudskog i pI

je sam po sebi organ neizreeiva Boga, apsolut svojoj prirodi Otae, Majka i Sin ( seneija, supsta

zbog toga covj k, kao slika Bozja, moze biti i njeg iii racionalna mistika svih vremena umijeee je sebi, otkrivajuCi skrivene dubine i razvijajuCi la

sti. Individualnost, Ijudska dusa, po svojoj je sus

se razvoj odvija silaznorn i uzlaznom linijom k su naizrnjenicno duhovne i tjelesne. Reinkarna razvitka. Kad jednom dostigne savrSenstvo, on,

Cistom Duhu, Bogu u svoj punoei njegovesvijesti iznad zakona borbe za opstanak, postajuCi svje

llzdiZe se postupno i iznad zakona reinkarnacije svjesna svoje bozanske sustine.

Prespektive, koje se otvarajll na pragu teozofiJ bice usporedi Ii ih se s onim u kim i beznadnir

materijalizam zatvara covjeka iIi/ pak/ s onim r

ljivim dokazirna koje nudi crkvena teologija. Ka put/ preplavi nas osjeeafudivljenja pred drhtaje

se otvaraju ponori Nesvjesnoga/ otkrivajuei nal kojih smo izasli ali i vrtoglave visine kojima strl beskrajem, ali i uzbudeni zbog putovanja koje n

koliko i opasno i tesko buduci da je rijec 0 umijecu kojim se dusa dovodi u svjesni odnos s razlicitim redovima duhova na koje treba djelovati.

Kao sto je vidljivo, u toj su teozofiji sadriane sve znanosti i

umjetnosti i sve su one potekle iz jednog te istog prineipa kojeg bismo modernim jezikom mogli nazvati intelektualni monizam iii evolutivni i transcedentni spiritualizam. Shodno tome, osnovni principi ezoterijskog ucenja mogli bi se ovako formulirati: Duh je jedina realnost. Materija

je sarno manifestaeija nizega reda, promjenljiva i prolazna; ona je

sarno izraz dinamike duha u prostoru i vremenu. Stvaranje je vjecno

i neprekidno, poput zivota samog. Mikrokozmos-covjek po svojoj trojnoj konstitueiji (duh, dusa, tijelo) predstavlja sliku i odraz makrokozmosa-univerzuma (bozanskog, ljud kog i prirodnog svijeta), koji

je sam po sebi organ neizreeiva Boga, apsolutnog Duha, koji j po svojoj prirodi Otae, Majka i Sin (eseneija, supstaneija i zivot). Upravo

zbog toga covjek, kao slika Bozja, moze biti i njegova ziva rijec. Gnoza

ili raeionalna mistika svih vremena umijec e je pronalazenja Boga u sebi, otkrivajuCi skrivene dubine i razvijajuci latentne osobine svijesti. Individualnost, ljudska dusa, po svojoj je sustini besmrtna. Njezin

se razvoj odvija silaznom i uzlaznom linijom kroz egzistencije koje su naizmjenicno duhovne i tjelesne. Reinkarnaeija je zakon njezina razvitka. Kad jednom dostigne savrsenstvo, na se oslobada i vraca

Cistom Duhu, Bogu u svoj punoci njegove svijesti. Kako se dusa izdize iznad zakona borbe za opstanak, postajuci svjesna svoje Ijudskosti,

uzdize se postupno i iznad zakona reinkarnaeije kad jednom postane

svjesna svoje boianske sustine. Prespektive, koje se otvaraju na pragu teozofije, su ogromne, pose

biee usporedi Ii ih se s onim uskim i beznadnim horizontom u koji materijalizam zatvara covjeka ili, pak, S onim naivnim i neprihvat

Ijivim dokazima koje nudi erkvena teologija. Kada to shvatimo prvi

put, preplavi nas osjecafudivljenja pred drhtajem beskraja. U nama se otvaraju ponori Nesvjesnoga, otkrivajuci nam mracne dubine iz kojih smo izasli ali i vrtoglave visine kojima stremimo. Ocarani tim beskrajem, ali i uzbudeni zbog putovanja koje nas ceka, htjeli bismo

19

I

20

nestati, mi dozivamo Nirvanu' A potom zapazamo, da ta slabost nije nista drugo doli umor mornara, spremnost da sred oluje baci veslo i prepusti se neumoljivoj sudbini. Netko je jednom rekao da je covjek

roden usred vala i nista ne zna 0 prostranom oceanu koji se pruza ispred i i.za njega. To je istina, ali transcendentna mistika baca nas brad na vrh ostric i tu, dok smo jos izlozeni udarcima oluje koja bjesni,

mi uspijevamo uloviti taj grandiozni ritam valova; i nase oko, koje

odmjerava svod nebeski, pocinje se odmarati sred mirnog plavetnila.

Iznenadenje raste kada, vratimo Ii se modernim znanostima, usta

novimo da se covjek, nakon Bacona i Descartesa, nevoljko ali sve

sigurnije zeli vratiti c'njenicama stare teozofije. Ne napustajuci hipotezu 0 atomima, moderna je fizika neprimjetno dosla do poisto

vjecenja ideje materije i ideje sile, sto predstavlja korak prema napri

jed u pravcu spiritualistickog dinamizma. Da bi objasn:.li prirodu svjetlosti, magnetizma i elektriciteta, znanstvenici su bili prisiljeni

prihvatiti ideju 0 postojanju neke suptilnE: i apsolutno nemjerljive

materije, koju su nazvali eterom, sto cini jedan korak dalje prema antickoj teozofskoj ideji 0 dusi svijeta. Glede osjetljivosti i inteligentne pokornosti te materije mozemo zakljuCiti mnogo iz onog sto nam

potvrduje jedan nedavni eksperiment glede prenosenja glasa s pomocu svjetlosti.4 Cini se da su od svih znanosti spiritualizam u

najvecoj mj ri kompramitirali zoologija i antropologija. Zapravo, one

su mu posluiile tako sto su pokazale zakon i nacin intervencije - naCin na koji razumni svijet djeluje u zivotinjskom svijetu. Darwin je zavrsio

s djetinjastom idejom 0 stvaranju, kakvu je zastupala stara teologija.

U tom se smislu on jednostavno vratio ideji stare teozofije. los je Pitagora govorio: "Covjek je srodan zivotinji". Darwin je pokazao

zakone kojima se priroda potCinjava ostvarenju bozanskog plana,

instrumentalne zakone kao sto su: borba za opstanak, nasljede i

., Rijec je 0 Bellovu eksperimentu: Kad zraka sVjetla padne na ploCicu selena, ona je moze prenijeti na daljinu, na drugu plocicu od iste kovine. Ta se, pak, masa spaja s galvanskom baterijom na koju je prikljucen telefon. Rijeci izgovorene iza prve ploCice jasno se cuju na telefonu smjestenom iza druge - na taj je nacin zraka svjetlosti posluzila kao telefonskf'vod. Zvucni su se valovi pretvorili u svjetlosne valove a oni u galvanske, da bi na kraju opet postali ono sto su i bili, tj. zvucni valovi.

prirodna selekcija. Dokazao je varijabilnost v

ustanovio njihov najnizi stupanj. No, njegovi u lutnoga transformizma nisu bili zadovoljni

izvode iz istog prototipa, pa su njihovo pojavl na zavisnost 0 sredini. Na taj je nacin doslo do

nica u korist Cisto materijalisticke i vanjske k

sarno sredina ne moze objasniti pojavu vrsta, je

zakoni ne mogu objasniti kemijske zakone, ni I

objasniti razvojne principe biljnoga svijeta, nit

evoluciju u zivotinjskom svijetu. Sto se tice vel

dica, one odgovaraju vjecnim tipovima zivota svojim pecatom obiljeiava stepenice svijesti. r gmazova i ptica, nije uzrokovana promjenan

zemaljska sredina moze sarno predstavljati nu to. Pojava svake nove vrste pretpostavlja novu

jednu novu svjesnu silu koja potice i djeluje izn

silu koju mi nazivamo onostranim, u odnosu r cipirati osjetilima. Bez te svjesne sile, koja poliCE

se objasniti cak ni pojava neke organizirane s

svijetu. Konacno, tu je Covjek koji zakljueuje dom organa i savrsenstvom oblika on otkriv

predstavlja zivi pecat Univerzalne duse i

Obuhvativsi svojim tijelom i u svom tijelu sve z prirodu, on ih podvrgava sebi i uzdize se iZI svijesti i slobode stupa u beskonacno carstvo

Eksperimentalna psihologija oslonjena n pocetka stioljec a nastoji ponovno postati

danasnje znanstvenike do praga jednog dru~

svijeta duse u kojem, i dalje slijedeCi zakone a zakoni. Govorim 0 studijama i medicinskim n

u svezi sa iivotinjskim magnetizmom, somna

stanjima duse koja su razlicita od budnog sl preko dvostrukog videnja do ekstaticnihstanji

u tom podrucju tek poCinje snalaziti, dok

prirodna selekcija. Dokazao je varijabilnost vrsta, odredio im broj i

ustanovio njihov najnizi stupanj. No, njegovi ueenici, teoretieari apso

lutnoga transformizma nisu bili zadovoljni time sto se sve vrste

izvode iz istog prototipa, pa su njihovo pojavljivanje sveli iskljuCivo

na zavisnost 0 sredini. Na taj je naein doslo do forsiranja nekih einje

nica u korist eisto materijalistieke i vanjske koncepcije prirode. Ne,

samo sredina ne moze objasniti pojavu vrsta, jednako kao sto ni fizieki

zakoni ne mogu objasniti kemijske zakone, ni kao sto kemija ne moze

objasniti razvojne principe biljnoga svijeta, niti sve to moze objasniti

evoluciju u zivotinjskom svijetu. Sto se tiee velikih zivotinjskih poro

dica, one odgovaraju vjecnim tipovima zivota, oznakama Duha koji

svojim pecatom obiljezava stepenice svijesti. Pojava sisavaca, nakon

gmazova i ptica, nije uzrokovana promjenama zemaljske sredine

zemaljska sredina moze sarno predstavljati nuzno potrebne uvjete za

to. Pojava svake nove vrste pretpostavlja novu embriogeniju, odnosno

jednu novu svjesnu silu koja potiee i djeluje iznutra, u osnovi prirode,

silu koju mi nazivamo onostranim, u odnosu na ono sto se moze per

cipirati osjetilima. Bez te svjesne sile, koja potice na stvaranje, ne moze

se objasniti cak ni pojava neke organizirane stanice u neorganskom

svijetu. Konacno, tu je (:ovjek koji zakljueuje i kruni niz bica; skla

dom organa i savrsenstvom oblika on otkriva bozansku zamisao i

predstavlja zivi pecat Univerzalne duse i aktivne Inteligencije.

Obuhvativsi svojim tijelom i u svom tijelu sve zakone evolucije i cijelu

prirodu, on ih podvrgava sebi i uzdize se iznad njih, te uz pomoc

svijesti i slobode stupa u beskonaeno carstvo Duha.

Eksperimentalna psihologija oslonjena na fiziologiju, koja od

pocetka stioljeca nastoji ponovno postati znanoscu, dovela je

danasnje znanstvenike do praga jednog drugog svijeta, do pravog

svijeta duse u kojem, i dalje slijedeci zakone analogije, vladaju novi

zakoni. Govorim 0 studijama i medicinskim nalazima ovog stoljeca

u svezi sa zivotinjskim magnetizmom, somnambulizmom i drugim

stanjima duse koja su razlicita od budnog stanja, od lucidnog sna

preko dvostrukog videnja do ekstaticnih stanja. Moderna znanost se

u tom podrucju tek pocinje snalaziti, dok se znanost antickih

21

22

hramova, opskrbljena principima i potrebnim kljucevima, tu osjecala kao na svom terenu. No, i ona je tu otkrila cijeli niz cinjenica koje su joj se cinile cudnima, cudesnima i neobjasnjivima buduci da su bile

u oCitoj suprotnosti s materijalistickim teorijama, za vrijeme Cije vla

davine je inace mislila i eksperimentirala. Nema niceg poucnijeg od indignacije i nepovjerenja nekih znanstvenika materijalista pred svim

tim fenomenima koji teze za tim da dokazu postojanje jednog nevid

Ijivog, duhovnog svijeta. Kad danas netko pozeli dokazati postojanje duse, sablazne se svi ateisticki pravovjerci, kao sto je nekad Crkvu

sablaznjivalo kad bi netko pokusao nijekati postojanje Boga. Usudi li se netko progovoriti 0 duhovnoj prirodi svijeta, on doduse nece riskirati zivot, ali c e zato njegov ugled biti opasno ugrozen. Bilo kako

bilo, one sto slijedi iz najjednosta nijeg fenomena mentalne sugestije na daljinu i iz misli same, nacin je kako duh i volja djeluju izvan zakona fizike i vidljivog svijeta.5 Vrata Nevidljivog su, dakle, otvor

ena. U znacajnim fenomenima somnambulizma, taj se svijet otvara

u potpunosti. Ali ja se zaustavljam ovdje, pri onome do cega je dosla mod rna znanost.

Ako od eksperimentalne i objektivne psihologije prijedemo na

intimnu i subjektivnu psihologiju naseg vremena, koja se izrazava kroz poeziju, glazbu i knjizevnost, naiei cemo na snazan dah ezote

rijskog; taj nesvjesni ezoterizam prozima sva umjetnicka djela naseg vremena. Nikada zudnja za duhovnim zivotom, za nevidljivim svijetom, koju su dugo potiskivali svjetovno misljenje i materijalisticke

teznje znanstvenika, nije bila tako ozbiljna i stvarna kao danas. Tu

teznju mozemo nad u jadanjima i sumnjama, u mracnoj melankoliji pa i blasfemijama nasih naturalistickih romansijera i dekadentnih

pjesnika. Nikad dosad ljudska dusa nije toliko duboko osjecala svoju nedovoljnost, bijedu i nestvarnost svog sadasnjeg zivota, nikada

vatrenije nije ona stremila prema nevidljivim onostranstvima, a da u njih ni sama nije vjerovala. Ponekad intuicija Ijudske duse uspijeva

formulirati transcendentne istine koje nikako ne mogu postati dijelom

5 Vise 0 tome pogledati u lijepoj knjizi M. Ochorowitza: La suggestion mentale.

sustava kojeg prihvaca razum i koje SU U 5U misljenjem, buduci da je rijec 0 nehoticnim izlj svijesti. Da bih dokazao to 0 cemu govorim, I

u amljenog mislitelja koji je i sam iskusio svu

ovih nasih vremena. "Svaka sfera bica", kaze prema jednoj visoj sferi 0 kojoj v c ponesto sl

kojem obliku, anticipacija je i prorocka vizija on

uvijek teii svako ljudsko bice. Taj visi zivot u (

je prirodi mnogo dublji, odnosno duhovniji. otkrivaju tajne unutrasnjosti Zemlje, tako su i

prolazne eksplozije unutrasnjeg svijeta duse i drugo doli priprema za taj duhovni iivot. Mn( cije. Tako bdije, ucenik zivota, cahura andeL,

buduc e cvjetanje jer bozanska Odiseja tek je se

su ve etericnije i etericnije, a svaki oblik predsti

nih oblika i uvjet onima koji mu slijede. Boiansl koje slijede jedna za drugom, u kojima duh je cuje voja nesaVTsenstva i svoje simbole, pok privlacnosti sredista neizrecive gravitacije, ljubavi." 0 Amielu se obicno go ori kao 0 iZl

poborniku Hegelova naCina razmisljanja, podv

superiornoscu. Onog dana kad je napisao predstavio nam se kao teozof velike dubine razurnljivije i jasnije izraziti samu bit ezoterijsl

Ovaj ce pregled biti dovoljan dokaz 0 toml nost i duh, bez svijesti i volje 0 tome, priprem

izgrade drevnu teozofiju, uz pomoe preciznijiJ

cvrscim temeljima. Prema Lamartinovim rije

tkalac koji tka unatrag dui potke vremena. Do(

drugog kraja baci pogled na svoje tkanje, rna i velicanstvenu sliku tkanja kojeg je tijekom sto

rukama, onu sliku koju je dotad moglo vidje zamrseni splet niti koje se pruiaju prema n k r.

Toga ce dana pozdraviti Providnost koja se ill,

sustava kojeg prihvaea razum i koje su u suprotnosti s povrsnim

mislJenjem/ buduei da je rijec 0 nehoticnim izljevima njezine okultne svijesti. Da bih dokazao to 0 cemu govorim, riavest eu citat jednog

usamljenog mislitelja koji je i sam iskusio svu gorcinu i usamljenost

ovih nasih vremena. "Svaka sfera biea", kaze Frederic Amie!, "tezi prema jednoj visoj sferi 0 kojoj vee ponesto sluti i zna. Idea!, u bilo

kojem obliku, anticipacija je i prorocka vizija onog stanja prema kojem

uvijek teii svako Ijudsko biee. Taj visi zivot u dostojanstvu po svojoj

je prirodi mnogo dublji, odnosno duhovniji. Kao sto nam vulkani

otkrivaju tajne unutrasnjosti Zemlje, tako su i entuzijazam i ekstaze

prolazne eksplozije unutrasnjeg svijeta duse i ljudski zivot nije nista drugo doli priprema za taj duhovni zivot. Mnogo je stupnjeva intui

cije. Tako bdije, ucenik iivota, cahura andela, bdije i radi za tvoje

buduee cvjetanje jer bozanska Odiseja tek je serija metamorfoza koje

su sve etericnije i etericnije, a svaki oblik predstavlja rezultat prethod

nih oblika i uvjet onima koji mu slijede. BOZanski zivot tek je niz smrti

koje slijede jedna za drugom, u kojima duh jedno za drugim odba~

cuje svoja nesavrsenstva i svoje simbol~, pokoravajuei se sve jacoj

privlacnosti sredista neizrecive gravitacije, suncu inteligencije i

Ijubavi." 0 Amielu se obicno govori kao 0 izuzetno inteligentnom

poborniku Hegelova naCina razmisljanja, podvojenog moralistickom

superiornoseu. Onog dana kad je napisao ove poticajne retke,

predstavio nam se kao teozof veIike dubine. Nitko ne bi mogao

razumljivije i jasnije izraziti samu bit ezoterijske istine.

Ovaj ee pregled biti dovoljan dokaz 0 tome da se moderna zna

nost i duh, bez svijesti i volje 0 tome, pripremaju na to da ponovno

izgrade drevnu teozofiju, uz pomoe preciznijih instrumenata i na jos

cvrseim temeljima. Prema Lamartinovim rijeCima, covjecanstvo je

tkalac koji tka unatrag duz potke vremena. Doei ee dan kada ee, kad

s drugog kraja baci pogled na svoje tkanje, moe i razumjeti cudesnu

i velicanstvenu sliku tkanja kojeg je tijekom stoljeea istkalo vlastitim

rukama, onu sliku koju je dotad moglo vidjeti sarno kao nekakav

zamrseni splet niti koje se pruiaju prema nekom nepoznatom natrag.

Toga ee dana pozdraviti Providnost koja se manifestirala u njem'Ll. r

23

tada ee se potvrditi rijeci jednog suvremenoga hermetickog zapisa koje se mozda neee uciniti hrabrima onima koji su u okultnu tradiciju prodrli dovoljno duboko da bi mogli posumnjati u cudesno

jedinstvo koje leii onkra j svih stvari: "Ezoterijsko ucenje nije samo neka znanost, neka filozofija, neki moral iii neka religija. Ono je znanost, filozofija, moral i religiJa dok Je sve ostalo tek priprema za njih iii, pak, njihov degenerirani, djelomicni iii laini izraz. Vremenom sve ce se te znanosti svrstati uz ezoterijsko ucenje iii teiiti da postanu njegovim dijelom".6

Daleko sam od s~jetne pomisli da sam dao potpuni prikaz te zna

nosti nad znanostima. U najmanju ruku, rijec je 0 zdanju izgradenom

od poznatih i nepoznatih znanosti, koje medusobno treba poredati

po hijerarhijskom nizu, te ponovno organizirati u ezoterijskom smislu rijeci. No, nadam se da sam dokazao da je ueenje 0 Misterijama izvor

nase civilizacije da je one stvorilo velike arijske i semitske religije, te da je krseanstvo, uz pomoe svojih ezoterijskih rezervoara, do toga

dovelo cijeli ljudski rod te da k tome stremi svekolika moderna

znanost ne bi Ii se, konacno, tu i srela kao u luci u kojoj se susreee i spaja, te tu dostigla svoju sintezu.

Moglo bi se reei da svugdje gdje se nalazi bilo koji dio ezoterij

skog ucenja, i one stvarno postoji u svoj svojoj sveukupnosti, buduei da svaki njegov dio pretpostavlja ili rada i sve druge dijelove. Veliki mudraci i istinski proroci posjedovali su to znanje, i to svaki od njih.

Posjedovat ee ga i oni koji ee doei u buduenosti, kao sto su ga pos

jedovali oni koji su zivjeli u proslosti. Svjetlo moze biti jace ili slabije,

ali one ostaje svjetlom. Oblik, detalji i i primjene njegove mogu vari

rati u beskraj, no osnova, odnosno njegovi poceci i njegov kraj ostaju isti. U ovoje se knjizi moze naei barem jedna vrsta postupnoga raz

voja, sukcesivnog otkrivanja ucenja u njegovim razliCitim djelovima

ito kroz iskustvo velikih posveeenika, od kojih se svaki nositelj jedne

velike religije koja je pridonijela radanju danasnjeg covjecanstva i Cije

posljedice obiljezavaju liniju evolucije koju i same opisuju, u njezinom danasnjem ciklusu od starog Egipta i prvih arijskih vremena.

fi Anna Kingsford i Maitland: The perfect way of finding Christ, London, 1882.

Govorit eU 0 tome kako su se rad Ie religije i skolasticko izlaganje vee kroz govor dnse kim nadahnutim ljudima i zivim cinom PO\!

U 0 om nam nizu Rama omogueuje da pi Krishna i Hermes nude njegove kljuceve. f', pokazuju nam unutrasnjost hrama a Isus K svetiste.

Ova je knjiga u cijelosti potekla iz velil istinania, iz ceznje potpune i vjecne bez koje varljivi rnamac.

Moei ce me razumjeti sarno oni koji, pop danasnji trenutak povijesti, zajedno sa svim

bogatstvima, tek turobna pustinja, pogleda Ii duse i njezine iudnj za besmrtnoscu. Trem

jnje se posIjedice agnosticizma itekako oSjE drustva. Za nasu Francusku, kao i za Europu Pitanje hocemo li s tim i tinama sjesti na tem cemo, konac 0, sve baciti u ponor materijali.

I Znanost i Religija, ti cuvari civilizacije, i2 dar, svoju magiju i snagu sigurnog i snaznog i Egipta dab su nam najvece rnudrace; grcki

nike i junake. Kristovi apostoli bili su veliki

rodeno ih je jos na tisuce. Usprkos svojoj prv1

vjekovna je Crkva stvarala svece i vitezove:

njoj, barem na mahove, djeIovao Kristov dul

vorena u svoju dogmu, ni Znanost, zatvorel tuniju vise stvoriti kompI tnog covjeka. Izgub

i oblikovanja dusa i ponovno ee biti prona

Znanost i Religijfl, stopIjene u jednu zivu silu. vatile posla i sloino prionule na rad u

covjecanstva. U tom smislu, Znanost ne bi

metode vec prosiriti svoja podrucja, dok napustajuc i tradiciju, trebalo potruditi bolje ra duh i znacaj.

Govorit eu 0 tome kako su se radale religije, i to ne kroz apstraktno i skolasticko izlaganje vee kroz govor duse koja se spaja s tim velikim nadahnutim ljudima i zivim cinom povijesti.

U ovom nam nizu Rama omogue uje da pridemo hramu, dok nam

Krishna i Hermes nude I jegove kIjuceve. MOjsije, Orfej i Pitagora pokazuju nam unutrasnjost hrama a Isus Krist predstavlja njegovo svetiste.

Ova je knjiga u cijelosti potekla iz velike teznje za uzviSenim istinarria, iz ceznje potpune i vjecne bez koje su djelomicne istine tek varljivi mamac.

Moei ee me razumjeti sarno oni koji, poput mene, shvacaju da je danasnji trenutak povijesti, zajedno sa svim njegovim materijalnim

bogatstvima, tek turobna pustinja, pogieda Ii se na nj stocke glediSta duse i njezine zudnje za besmrtnosc u. Trenutak je vrlo tezak i kra

jnje se posljedice agnosticizma it kako osjeeaju u dezorganizaciji

drustva. Za nasu Francusku, kao i za Europu, radi se 0 biti ili ne biti. Pitanje hocemo Ii s tim istinama sjesti na temelje koji su neunistivi iIi cemo, konacno, sve baciti u ponor materijalizma i anarhije.

I Znanost i Religija, ti cuvari civiIizacije, izgubile su svoj uzviSeni dar, svoju magiju i snagu sigurnog i snaznog odgoja. Hramov Indije

i Egipta dali su nam najvee mudrace; grcki su hramovi radiIi pjes

nike i junake. Kristovi apostoli bili su veliki mucenici i nakon njih

rodeno ill je jos na tisuee. Usprkos svojoj prvobitnoj religiji, srednjevjekovna je Crkva stvarala svece i vitezove jer je vjerovala, jer je u njoj, barem na mahove, djelovao Kristov duh. Danas ni Crkva, zat

vorena u svoju dogmu, ni Znano t, zatvorena u svoju materiju ne urniju vise stvoriti kompletnog covjeka. lzgubilo se umijee e stvaranja

i oblikovanja dusa i ponovno ce bib pronadeno tek onda kad se

Znanost i Religija, stopljene u jednu zivu silu, budu zajednicki prihva tile posla i slozno prionule na rad u svrhu dobra i spasa

covjecanstva. U tom smislu, Znanost ne bi trebala mijenjati svoje

metode vee prosiriti svoja podrucja, dok bi se krseanstvo, ne napustajuei tradiciju, trebalo potruditi bolje razumjeti njezine izvore,

duh i znacaj.

25

26

Sigumi smo u to da ee doei vrijeme intelektualne obnove i

drustvene transformacije; ima vee znakova koji ga navijestaju. Kad Znanost bude znala, a Religija mogla, i Covjek ee raditi s novom ener

gijom. Umijeee zivljenja, kao i sve druge umjetnosti moze se roditi sarno iz te sloge.

No, dok oeekujemo to svjetlije doba, sto ueiniti na kraju ovoga

stoljeca koji neodoljivo podsjeea na silazak u ponor, sudeei barem

po sumraku punom prijetnji? Sto uCiniti na kraju stoljeea, Ciji se poeetak Cinio kao hod prerna slobodnim visinama obasjanim sjajnom

zorom? "Vjera", rekao je jedan veliki lijeenik, "j hrabrost duha koji stremi prema naprijed, siguran da ce naei Istinu." Ta vjera nije neprijatelj razuma, vee njegova baklja; to je ona vjera koju su imali Cristoforo Colombo i Galileo Galilei, vjera koja trazi dokaze i protu

dokaze - provandoet riprovando i jedino takva vjera je danas moguea. Neka ani koji su je nepovratno izgubili, a ima ih mnogo - buduei

da je primjer dosao odozgo, a put je lak i dobro trasiran - slijede tijek dana i trpe ova stoljeee umjesto da se s njim bore, neka se predaju sumnji i negaciji i, uz prezrivi osmij h, tjese ljudskim nedaeama i

nadolazecim kataklizmama, neka se ne zagledaju u dubinu nebiea

stvari, neka je prekriju onim u Sto jedino vjeruju - sjajnim velom, kojeg krasi lijepo ime ideala, misleei sarno 0 tome da su sve to tek tIapnje.

Sto se, pak, tiee nas, sirote izgubljene djece, nas koji vjerujemo da je Ideal jedina Realnost i jedina Istina u ovom promjenjivom i prolaznom svijetu, nas koji vjerujemo u kaznu i ispunjenje obeeanja, u povijest rada ljudskog i u buduei zivot, nas koji, dakle, znamo da je ta kazna pot

rebna i predstavlja ein nagrade Ijudskog bratstva, razuma svijeta i logike

Bozje - za nas koji smo cijelim svojim bieem uta uvjereni, postoji sarno jedna odJuka koju mozemo prihvatiti: recimo tu Istinu bez straha i

uzdignimo je sto je moguee vise, borimo se za nju i zbog nje i, usprkos ovoj konfuznoj stvarnosti, pokusajmo, liZ pomoe meditacije i indivi

dualne intuicije, prodrijeti u Hram nepromjenjivih ideja, kako bismo se

naoruiali nesaJomljivim Principima. To je one sto sam pokusao ueiniti ovom knjigom, nadajuei se da

ee me drugi slijediti i Ciniti to jos bolj od mene.

KNJIGAI

RAMA arijski krug

Zaratustra upita Ormuzda, velikog Stvoritelj,

s kojim si se sreo?" Ormuzd odgovori: "To Je lijepi Yima, onaj koji' Rekao sam mu neka bdije nad svjetovima koji j

mu zlatni mac, oruije pobjede. I Yima krene putem sunea i okupi hrabre Ijude

Cisto stvorenoj.

o Agni! Sveta vatro! OCiscujuCi plamenu! ] plamenom buktis na oltam, ti si sree irtve, vreli dt koja je skrivena u svakoj stvari i slavna dusa sun,

KNJIGA I

RAMA arijski krug

Zaratustra upita Ormuzda, velikog Stvoritelja: Jko je bio prvi covjek s kojim si se sreo? "

Ormuzd odgovori: /I To je llj'epi Yima, onaj koji stajase na celu Hrabrih." Rekao sam mu neka bdije nad svjetovima koji meni pripadaju i dao sam

mu zlatni mac, oruije pobjede. 1Yima krene putem sunca i okupi hrabre ljude u slavnoj Airyana-Vaeji,

Cisto stvorenoj.

Zend Avesta

o Agni! Sveta vatro! Oeiseujuri plamenu! Ti, koja spavas u drvetu i plamenom buktis na oltaru, ti si srce irtve, vreli dah molitve, boianska iskra koja je skrivena u svakoj stvari i slavna dusa sunca.

Vedska himna

28

1

LJDDSKE RASE I PODRIJETLO RELIGIJE

"Nebo je moj otac koji me stvorio. Moja je obitelj cijeli ovaj prostor nebeski. Moja je majka velika Zemlja. Najuzviseniji dio njene povrsine njezina je maternica; Otac oploduje utrobu one koja je njegova iena i njegova kcer."

To je ono sto je, pred cetiri ili pet tisuca godina, pred zemljanim

oltarom na kojem je gorjela vatra od suhih trava, pjevao vedski pje

snik. 1z tih neobicnih rijeci odisu velika svjesnost i duboka poniznost.

One sadrie tajnu dvostrukog podrijetla ljudskog roda. Stariji i visi

od same zemlje bozanski je tip covjeka; dusa je njegova nebeskog

podrijetla a tijelo, koje je proizvod zemaljskih elemenata, oplodeno

je kozmickom sustinom. Zagrljaj Urana i velike Majke na jeziku se Misterija izrazava slikom dusa ili duhovnih monada koje dolaze oplo

diti zemaljske kliee; bez tog bi ustrojiteljskog nacela materija bila tek

neodredena inertna masa. Najvisi dio Zemljine povrsine, kojeg vedski

pjesnik naziva maternieom zemlje, predstavljaju kontinenti i planine,

u kojima je kolijevka ljudske rase. Nebo pak, kojeg lndijei nazivaju

Varunom a Grci Uranom, predstavlja nevidljivi poredak, hiperfizicki,

vjecni i intelektualni koji obuhvaca say beskraj Vremena i Prostora.

U ovom cemo poglavlju razmatrati sarno zemaljsko podrijetlo

ljudskog roda, na temelju ezoterijske tradieije, koju su potvrdile i

antropologija i etnologija nasih dana.

Cetiri rase koje danas nastanjuju zemlju, kc eri su Zemlje i razlicitih

podrucja. Tijekom postupnog Stvaranja i radanja Zemlje jedan za

drugim iz mora su se pomaljali kontinenti u vecim vremenskim

razmaeima, koje su drevni sveceniei nazivali interdiluvijalnim

eiklusima. Kroz tisuc e godina, svaki je konl

i faunu, a na njihovom je celu ljudska rasa t Australski kontinent, potopljen posljedn.

je kolijevka prvobitne ervene rase, Americki

troglodita koji su naselili vrhove planina nak

tinenta. Afrika je majka erne rase, koju su Gt Azija je rodila zutu rasu, koja se u Kinezim

dana. Posljednja je na zemlju dosla bijela rase:

kih suma, izmedu atlantskih bura i suncani

Sve su ljudske vrste rezultat mijesanja, kom

selekeije unutar te cetiri rase. U prethodniI

erna rasa naizmjenicno vIa dale mocnim eivi

tragove ostavile u ogromnim gradevinama

turi. U hramovima Indije i Egipta mogli su I

i sifre koje su se odnosile na te nestale civil!

dominantna je bijela rasa, i ako se uzme u I

rost 1ndije i Egipta, vrijeme bi se prevlasti bijl

na posljednjih sedam ili osam tisuca godina

Prema predajama brahmana, eivilizacija j

pred pedeset tisuc a godina s ervenom rason

nentu, dok su eijela Europa i jedan dio Azije je

Brahmanska mitologija spominje i rasu drl

pecinama Tibeta pronadene su divovske ke

podsjeca na majmunski negoli na ljudski.

jednom prirnitivnom covjeeanstvu, covjeeanst

zivotinjskom negoli ljudskom svijetu, 0 covjec.

artikulirani jezik, drustvenu organizaeiju i re

uvijek javljaju istovremeno; upravo je u tome

koju spominje bard kad kaze: "Tri su stvari Bog, svjetlo i sloboda". Zajedno s prvim, jed1

7 Ovu podjelu covjecanstva na cetiri sukcesivne i pro stariji egipatski svecenici. One su predstavljene kaoceti na crtezima grobnice Setija I u Tebi. Crvena je rasa m Amu; africka, crna rasa je nazvana Halasiu, a libijsko-el i svijetle boje kose nazvana je Tamahu. - Lenormant: Hi

eiklusima. Kroz tisuc'e godina, svaki je kontinent stvorio svoju floru i faunu, a na njihovom je celu ljudska rasa razliCitih boja koze.

Australski kontinent, potopljen posljednjim velikim potopom bio je kolijevka prvobitne ervene rase, Americki Indijanei tek su potomei troglodita koji su naselili vrhove planina nakon propasti njihova kontinenta. Afrika je majka erne rase, koju su Grei nazvali Etiopljanima.

Azija je rodila zutu rasu, koja se u Kinezima odrzava do danasnjih

dana. Posljednja je na zemlju dosla bijela rasa, koja je izasla iz europs

kih suma, izmedu atlantskih bura i suncanih osmijeha Mediterana.

Sve su ljudske vrste rezultat mijesanja, kombinaeije, degeneraeije iIi

selekeije unutar te cetiri rase. U prethodnim eiklusima su ervena i ema rasa naizmjenicno vladale moc'nim eivilizaeijama, koje su svoje tragove ostavile u ogromnim gradevinama te u meksickoj arhitek

turi. U hramovima Indije i Egipta mogli su se pronac'i sazeti podaei

i sifre koje su se odnosile na te nestale eivilizaeije. U nasem eiklusu dominantna je bijela rasa, i ako se uzme u obzir najvjerojatnija sta

rost Indije i Egipta, vrijeme bi se prevlasti bijele rase moglo ograniciti na posljednjih sedam iIi osam tisuca godina?

Prema predajama brahmana, eivilizaeija je na nasoj zemlji nastala

pred pedeset tisuca godina s ervenom rasom, na australskom kontinentu, dok su cijela Europa i jedan dio Azije jos uvijek bili pod vodom.

Brahmanska mitologija spominje i rasu drevnih divova. U nekim pec'inama Tibeta pronadene su divovske kosti ljudi, Ciji koshlr vise podsjec'a na majmunski negoli na ljudski. Po svoj je priliei rijec 0

jednom prirnitivnom covjecanstvu, covjecanstvu koje je jos uvijek bliZe

iivotinjskom negoli ljudskom svijetu, 0 covjecanstvu koje jos nije imalo artikulirani jezik, drustvenu organizaeiju i religiju. Ta se tri elementa

uvijek javljaju istovremeno; upravo je u tome smisao one vazne trijade

koju spominje bard kad kaze: II Tri su stvari suvremene od davnina: Bog, svjetlo i sloboda ". Zajedno s prvim, jedva izgovorenim rijeCima

7 Ovu podjetu covjecanstva na cetiri sukcesivne i prvobitne rase prihvacali su najstariji egipatski svecenici. One su predstavtjene kao cetiri figure razticitih tipova i boja na crtezima grobnice Setija I u Tebi. Crvena je rasa nazvana Rot; zuta, aZijska rasa Amu; africka, crna rasa je nazvana Hatasiu, a libijsko-europska rasa tjudi svijetle pub i svijetle boje kose nazvana je Tamahu. - Lenormant: Histoire des peuples d'Orient, I.

29

30

rada se drustvo i neodredena sumnja u bozanski red. To je Jehovin dah u Adamovim ustima, rijec Hermesova, prvi Manuov zakon, Prometejeva vatra. To Bog podrhtava u Ijudskoj fauni! Crvena rasa, kao sto smo rekli, zauzimala je australski kontinent koji je potonuo;

to je onaj legendarni potopljeni kontinent kojeg je Platon, prema egipatskoj tradiciji, nazvao Atlantidom. Velika kataklizma razorila je

najveei dio kontinenta i razbacala njegove ostatke. Mnoge polinezi

jske rase, te rase Indije i sjeverne Amerike, poput Azteka, koje je u Meksiku sreo Francisco Pizarro potomci su CTV ne anticke rase, cija je civilizacija, danas zauvijek izgubljena, nekada prozivljavala dane

slave i materijalnog procvata. Svi ti siroti potomci svojih velikih predaka u svojoj dusi pate od neizljeCive melankolije starih rasa koje su umrle bez nade.

Nakon ervene rase, zemaljskom je kuglom zavladala erna rasa. Tip najvisih pr dstavnika te rase ne treba traziti u degeneriranom erneu, vee u Abesineu iii Nubijcu, u Cijim je likovima sacuvan kalup

te rase, koja je bila dostigla svoj vrhunac. U predpovijesnim vremenima Crnei su zivjeli diljem juzne Europe, ali su ih Bijelci vreme

nom poti~nuli. Premda je sjeeanje na to potpuno iscezlo iz nasih nar

odnih predaja, oni su u njih ipak utisnuli svoj neizbrisivi pecat: strah od zmaja koji je bio znak njihovih kraljeva i ideju da je davo ern. Tu su uvredu protivnickoj rasi Crnci vratili rekavsi da je davo bijel.

Religiozni centri Crnaca, za vrijeme njihove moei, bili su u gornjem Egiptu i Indiji. Njihovi gradovi s ogiomnim zidinama krasili su pla

nine Afrike, Ka vkaza i sredisnje Azije dok im je drustvo bilo organizirano potpuno teokratski. U vrhu su drustva bili sveeenici,

zastrasujuei poput Bogova, a na dnu mnostvo plemena koja su lutala posvuda, plemena u kojima nije bilo ustrojenih porodiea ni zena rop

kinja. Svecenici su posjedovali duboka znanja, poznavali su princip bozanskog jedinstva svemira i kult zvijezda, koji je pod imenom

sabeizam dosao i do bijele rase 8 Medutim, izmedu znanosti crnih

R. Vise 0 tomemoze se vidjeti u arapskih povjesnicara, te u Abul-Ghazi, genealoskoj povlJesh Tatara, 1 Mohameda Moshena, povjesnicara Perzije. - William Jones: Asiatic Researches. I Discours sur les Tartares et les Persans.

sveeenika i grubog fetisizma masa nije bilo ni umjetnosti koja bi idealizirala, ni mitologije I stivno. Uostalom, industrija je vee bila prilicl

umijeee balistickog rukovanja masama ogror zarobljenici su talili kovine u velikim pecima. E je krasila izuzetna fizicka snaga, strastvena ene

ranja veza, religija je predstavljala vladavinu

Ti narodi, cija je svijest bila na djecjem stupn) i Boga dozivljavali kroz lik zmaja, strasne pret

su kraljevi slikali na svojim zastavama, a svecE

tima svojih hramova. Ako je africko sunee rodilo emu rasu, IT

arkticki snijeg i led bili svj doeima procvatc

Hiperborejcima, 0 kojima se govori u grckoj r kose i plavih oCiju dosli su sa Sjevera preko s nom svjetloseu, praeeni psima i sjevernim lis, odvainih voda i vidovitih zena. Zlatna kosa i ( dodredenja. Ta je rasa stvorila kult sunca i svete

jela ceznju za neborn. Ook su se u nekim trenu i zeljeli se uspeti do njega, u drugim bi trenu( niCiee i beskrajno obozavali njegovu velicanst

Poput svih drugih, i bijela se rasa trebala osl

prije no sto je mogla po tati svjesna sebe sam znakovi zed za osobnorn slobod m, oprezni

snagu simpatije i snazni um, koji masti daje zc bolike. Dusevni senzibilitet doveo je do osjecaj muskarce da prednost daju sarno jednoj zeni;,

prema monogamijL te bracnom i porodicnom

slobodom, neodvojiva od potrebe za drustvo izbornim principorn, a savrsena moe zamisljc

predstavljaju korijen i temelje religije kod narc Soeijalni i politicki princip ocitovao se onog

broj poludivljih Ijudi, opkoljen od jednog nef instinktivno okupio i izabrao najjaceg i najintel

sveeenika i grubog fetisizma masa nije bilo nikakvog posrednika, ni

umjetnosti koja bi idealizirala, ni mitologije koja bi djelovala suge

stivno. Uostalom, industrija je vee bila prilicno razvijena, posebice

umijeee balistickog rukovanja masama ogromnog kamenja, a ratni

zarobljenici su talili kovine u velikim peCima. Kod te moene rase koju

je krasila izuzetna fizicka snaga, strastvena energija i sposobnost stva

ranja veza, religija je predstavljala vladavinu sile uz pomoe straha.

Ti narodi, cija je svijest bila na djecjem stupnju razvitka, su Prirodu

i Boga dozivljavali kroz lik zmaja, strasne pretpotopne zivotinje koju

su kraljevi slikali na svojim zastavama, a sveeenici uklesavali na vra

tima svojih hramova. Ako je africko sunce rodilo ernu rasu, moglo bi se reei da su

arkticki snijeg i led bili svjedocima procvata bijele rase. Rijec je 0

Hiperborejcima, 0 kojima se govori u grckoj mitologiji. Ti ljudi ride

kose i plavih ociju dosli su sa Sjevera preko suma obasjanih sjever

nom svjetloseu, praeeni psima i sjevernim lisicama, pod vodstvom

odvaznih voda i vidovitih zena. Zlatna kosa i oCi boje neba; boje pre

dodredenja. Ta je rasa stvorila kult sunca i svete vatre, te svijetu doni

jela ceznju za nebom. Ook su se u nekim trenucima svadali s nebom

i zeljeli se uspeti do njega, u drugim bi trenucima pred njim padali

niCice i beskrajno obozavali njegovu velicanstvenost.

Poput svih drugih, i bijela se rasa trebala osloboditi divljih nagona

prije no sto je mogla postati svjesna sebe same. Njezini su posebni

znakovi zed za osobnom slobodom, oprezni senzibilitet koji rada

snagu simpahje i snazni urn, koji masti daje zamah idealizma i sim

bolike. Ousevni senzibilitet doveo je do osjeeaja privrzenosti i naveo

muskarce da prednost daju sarno jednoj zeni; otuda sklonost te rase

prema monogamiji, te bracnom i porodicnom principu. Potreba za

slobodom, neodvojiva od potrebe za drustvom, stvorila je pleme s

izbornim principom, a savrsena moe zamisljanja kult predaka koji

predstavljaju korijen i temelje religije kod naroda bijele rase.

Socijalni i politicki princip oCitovao se onog dana kad se izvjestan

broj poludivljih ljudi, opkoljen od jednog neprijateljskog plemena,

instinktivno okupio i izabrao najjaceg i najinteligentnijeg medu njima

31

32

da ih brani i vodi. Toga je dana rodeno drustvo. Voda je buduei kralj,

a njegovi najblizi buduee plemstvo; mudri starci, nesposobni za duza pjesacenja, vee su tada tvorili neku vrstu senata iii vijeea staraca. No,

kako se rodila religija? Obicno se kaze da je religija rodena iz straha kojeg je primitivni covjek osjeeao pred prirodom. No, taj strah nema

niceg zajednickog s postovanjem i ljubavlju. On ne povezuje Cinjenicu s idejom, vidljivo s nevidljivim, covjeka s Bogom. Ook je covjek

sarno drhtao pred Prirodom, on jos nije bio ni covjek. Postao je to onog dana kad je shvatio da postoji nesto sto povezuje proslost i

buduenost, da postoji nesto uzviseno, nesto sto mu je naklonjeno i

kad je poceo obozavati to nepoznato tajanstvo. Ali kako se to dogodilo po prvi put? Kako je prvi put obozavao to veliko nepoznato tajanstvo?

Fabre d'Olivet je iznio jednu genijalnu i sugestivnu hipotezu 0 tome na koji se naCin medu Ijudima bijele rase ucvrstio kult predaka?

U jednom su se ratnickom plemenu sukobila dva ratnika. Razbjesnjeli i spremni na borbu, vee su se uhvatili u kostac. U tom trenutku, jedna

zena duge, raspletene kose, skace medu njih i razdvaja ih. Ona je sestra jednog od njih a zena drugog; njezine oCi sijevaju kao munje, au glasu joj ima neceg zapovjednickog. Sva zadihana i uzbudena,

dovikuje im kako je u sumi vidjela Pretka rase, ratnika pobjednika iz prijasnjih vremena; njoj se javio herol. On ne zeli da se ova dva ratnika

bore, vee da se sjedine protiv zajednickog neprijatelja. "To mi je zapovijedila sjena velikog Pretka, to mi je kazao herol", vice uzbudena zena. ,,]a sam ga vidjela!" Ona vjeruje u one sto govori; uvjerena u

to, uvjerava i druge. Zbunjeni, zaprepasteni, kao da ih je oborila neka

nevidljiva sila, sukobljeni se mire i jedan drugom pruzaju ruku,

gledajuei tu nadahnutu zenu kao neku vrstu bozanstva.

Takvih je nadahnuea, kojima su slijedili nagli obrati u misljenju i

ponasanju prisutnih, kod ljudi je bijele rase, tijekom njezine predpo

vijesti, po svoj prilici bilo mnogo i u najrazliCitijim oblicima. Kod barbarskih je naroda upravo zena svojim senzibilitetom mogla pre

dosjetiti nepoznato i vidjeti one sto je oku nevidljivo. Oogadaji poput

9 Fabre d'Olivet: Histoire philosophique du genre humain, tome 1.

ovog, kojeg smo spomenuli, izazvali su neace!

plemenu, svi govore 0 neobicnom dogadaju i nadahnuta zena imala viziju, biva praglasen sv

drvo dovode zenu koja, kupajuci se u magne upada u vizionarsko stanje i nastavlja praricati 1 Ubrzo Ce ta zena i druge slicne njoj, stojeei na:

pianka, uz huku vjetrova koji stizu s dalekog Oc

prozracne duse predaka i imenovati ih pred uzr svojih suplemenika, koje ce ih vidjeti ili vjerovati

magijskim pjesmama koje odjekuju kroz mag mjesecinom. Osian, posljednji medu velikim F oblaka Fingala i njegove drugove. Taka se cirustvenog zivota medu Bijelcima ustanovia 1

je Predak postao plemenskim Bogom. Taka je 1 No, to nije b'lo sve. Oko svecenice se okupl

matraju u njenim lucidnim snovima i prorac proucavaju ta razlicita stanja, provjeravaju nje njezina prorocanstva. Opazaju da joj se, dok pro lice grCi, rijeci postaju ritmicne aglas svecan ( tonom recitira svoja prorocanstva.10 Otuda pot

zija i glazba, za koje svi narodi arijske rase vjel

podrijetla. Ideja otkrie a mogla se javiti sarno u i to tako da su u isto vrijeme poceli izranjati re

10 Svi oni koji su vidjeli pravog mjesecara, bili su zapanj. uzbudenjem koje se budi u stanju njegova lueidnog sna. 0 nekog slicnog fenomena te u nj sumnjaju, navest cerno jeda Straussa, kojeg ne motemo osurnnjiciti za praznovje~e. On tora Justinusa Kernera vidio slavnog "vidovnjaka iz Pre "Kratko nakon toga, vidovnjakinja je pala u rnagneticni sa spektakl tog cudesnog stanja ito, mogao bih reci, u njeg< obliku. Na tom je lieu bio izraz duboke patnje, ali istovr njetno, kao da je natopljeno nekim nebeskim sjajem; jezik a ton odmjeren, svecan i muzikalan, kao neka vrsta recitat navirali na takav naCin da bi ih covjek mogao usporediti s n cas svijetlih, cas mracnih, koji klize iznad duse, iIi ih pak jo tard i vedri nabori na povrsini vode, koji zvone na strunarr (Trad. R.Lindau, Biographie generale, art. Kerner).

GBADSKA MJIZI'iICA NOVA GRADISKA m RelkoviCeva ulica 4

10

:Ij,

0,

:

b

b

ovog, kojeg smo spomenuli, izazvali su neocekivane posljedice. U

plemenu, svi govore 0 neobicnom dogadaju i hrast, pod kOjim je

nadahnuta zena imala viziju, biva proglasen svetim drvom. Pred to

drvo dovode zenu koja, kupajuci se u magnetskoj snazi Mjeseca,

upada u vizionarsko stanje i nastavlja proricati u ime velikog Pretka.

Ubrzo ce ta zena i druge slicne njoj, stojeci na stijenama usred pro

pIanka, uz huku vjetrova koji stizu s dalekog Oceana, poceti dozivati

prozracne duse predaka i imenovati ih pred uznemirenim gomilama

svojih suplemenika, koje ce ih vidjeti iIi vjerovati da ih vide, privucene

magijskim pjesmama koje odjekuju kroz maglovitu noc obasjanu

mjeseCinom. Osian, posljednji medu velikim Keltima dozivao je iz

oblaka Fingala i njegove drugove. Tako se na samom pocetku

drustvenog zivota medu Bijelcima ustanovio kult predaka, a veliki

je Predak postao plemenskim Bogom. Tako je pocela Religija.

No, to nije bilo sve. Oko svecenice se okupljaju starci koji je pro

matraju u njenim lucidnim snovima i prorockim ekstazama. Oni

proucavaju ta razlicita stanja, provjeravaju njezina otkrica, tumace

nJezina prorocanstva. OpaZaju da joj set dok prorice u stanju zanosa,

lice grCi, rijeci postaju ritmicne aglas svecan dok teskim, zvucnim

tonom recitira svoja prorocanstva.10 Otuda potjecu stih, strofa, poe

zija i glazba, za koje svi narodi arijske rase vjeruju da su bozanskog

podrijetla. Ideja otkrica mogla se javiti sarno u susretu s tako neCim,

ito tako da su u isto vrijeme poceli izranjati religija i kult, svecenici

10 Svi oni koji su vidjeli pravog mjeseeara, bili su zapanjeni jedinstvenim dUSevnim uzbudenjem koje se budi u stanju njegova lueidnog sna. Onima koji nisu bili svjedoei nekog slicnog fenomena te u nj sumnjaju, navest cemo jedan odlomak slavnog Davida Straussa, kojeg ne mozemo osumnjiCiti za praznovjerje. On je kod svog prijatelja, doktora Justinusa Kernera vidio slavnog "vidovnjaka iz Prevorsta" i opisao to ovako: "Kratko nakon toga, vidovnjakinja je pala u magneticni san. Tada sam prvi put vidio spektakl tog cudesnog stanja ito, mogao bih reCi, u njegovu najCiscem i najljepsem obliku. Na tom je lieu bio izraz duboke patnje, ali istovremeno je bilo i uzviseno i njezno, kao da je natopljeno nekim nebeskim sjajem; jezik kojim je govorila bio je Cist a ton odmjeren, svecan i muzikalan, kao neka vrsta reeitativa; najrazliCitiji su oSjecaji navirali na takav naCin da bi ih i'ovjek mogao usporediti s nadolazenjem gustih oblaka, cassvijetlih, cas mracnih, koji klize iznad duse, iii ih pak jos prate melankolicni povjelarci i vedri nabori na povrsini vode, koji zvone na slrunama prekrasne Eolove harfe." (Trad. RLindau, Biographie generale, art. Kerner).

GBADSKA MJIZI'iICA NOVA GRADI$KA ill RelkoviCeva utica 4

33

34

i poezija. U AZiji, u Iranu i Indiji, gdje su narodi bijele rase osnivali prve

arijske eivilizaeije mijesajuci se s ljudima razlicitih boja, glede reli

giozne inspiraeije, muskarei su ubrzo nadvladali zene. Tamo se

otada govori samo 0 mudraeima, risijima, prorocima dok potisnute

i potlacene zene mogu biti sarno sveceniee ognjiSta. Medutim, u

Europi se trag vodece uloge zene srece kod naroda istog porijekla,

koji su jos tisucama godina ostali barbarima. Ti se tragovi mogu

nac i u skandina vskoj Pi tonisi, u Voluspi iz Eda, od druidskih

svec eniea u Kelta, te kod proroCiea koje su pratile germanske

ratnike da bi odlucile 0 tome koji je dan pogodan za bitkul1

, pa sve

do tracanskih bakantiea koje se pojavljuju u legendi 0 Orfeju.

Vidovita zena iz predpovijesnoga doba nastavlja se u poznatoj

delfijskoj Pitiji. Primitivne prorociee bijele rase okupljale su se u neku vrstu

kolegija druidkinja, pod nadzorom ucenih staraea ili druida, ljudi

hrasta. U pocetku su one bile sarno dobrociniteljice i svojom

intuieijom, prorocanstvima i entuzijazmom pruzale veliki elan rasi,

koja je u to vrijeme bila tek na pocetku svoje borbe s ernima; borbe,

koja ce potrajati stotinama godina. No, ubrzo su neizbjezno

uslijedile korupeija i zloupotrebe te institueije. Osjetivsi se

gospodarieama sudbine naroda, druidkinje su pozeljele zavladati

njime. Buduci da im je inspiraeija sve vise slabila, pokusavale su

vIadati terorom. Trazile su Ijudske irtve i od toga napravile bitan

element svog kulta, pri cemu su im pomagali herojski instinkti

njihove rase. Bijeli su bili hrabri, prezirali su smrt; vee na prvi poziv,

oni bi dolazili sami i u gomilama da bi se bacili pod nozeve krvavih

sveeeniea. U tim su krvoprolieima gomile zivih hitale da se pridruze

mrtvima, vjerujuCi da ee na taj naCin steei naklonost predaka. Kroz

usta je prorociea stalna prijetnja lebdjela nad glavama prvih voda i

na taj su naCin druidi u svojim rukama imali strasan instrument

prevlasti.

11 Vidjeti 0 posljednjoj bitci izmedu Ariovista i Cezara u Cezarovim Komentarima

To su bili prvi primjeri perverzije koja je podr

nagone ljudske prirode, buduci da oni nisu bili

svjesnom autoritetu niti su visom svijescu bil

dobru. Prepustene slucajnoj ambieiji i osobnoj s

izrodila u praznovjerje, hrabrost u okrutnos

irtvovanja postala je instrumentom tiranije, te pel

eksploataeijom.

Ali bijela je rasa tada jos bila u stadiju svog

djetinjstva. Strastveno uronjenu u sfere dusevn

mnoge krvave krize. Probudili su je napadi erne I

s juga Europe. Bila je to u pocetku neravnoprav

divlji bijeli izlazili su iz svojih suma i iz svojih ~

sarno kopljima i strijelama s kamenim siljkom, de

dolazili iz znatno razvijenije eivilizaeije s velikim

zeljeznim oruzjem i broncanim stitovima. Poraze:

Crnih, zarobljeni su Bijeli odvedeni u njihovu da

Crni tjerali na to da obraduju kamen te vade km

vljaju ih u njihove talioniee. Medutim, zaroblje

pobjeei u svoju domovinu, donijeli su sobom UI

dijelove znanosti onih koji su ih pobijedili. ad er

vazne stvari: topljenje kovina i sveto pismo, tj. un

nim hijeroglifskim znaeima ideje, koje im se jave, 2

zivotinja, kamenu iIi kori jasena; otuda vode podl

Naucivsi se umijeeu taljenja i kovanja, poceli su

a sveto je pismo bilo izvor znanosti i religiozr

izmedu bijele i erne rase je tijekom dugih stoljeea 0

do Kavkaza i od Kavkaza do Himalaja. Bijeli su ~

jim sumama; u njima su se skrivali poput divljil

povoljnom trenutku ponovno krenuli prema na

stoljeea u stoljeee postajali sve vjestiji ra tniei i bili 5

konacno su uspjeli pobijediti Crne, te su razorili

protjerali ih s europskih obala i sami osvojili sjevE

dio Azije, koji je bio naseljen tamnoputim plemer

Mijesanje dviju rasa dogadalo se na dva razlic

To su bili prvi primjeri perverzije koja je podrivala najplemenitije

nagone ljudske prirode, buduci da oni nisu bili potcinjeni jednom

svjesnom autoritetu niti su visom svijescu bili usmjereni prema

dobru. Prepustene slucajnoj ambieiji i osobnoj strasti, inspiraeija se

izrodila u praznovjerje, hrabrost u okrutnost a uzvisena ideja

zrtvovanja postala je instrumentom tiranije, te perfidnom i okrutnom

eksploataeijom.

Ali bijela je rasa tada jos bila u stadiju svoga silovitog i ludog

djetinjstva. Strastveno uronjenu u sfere dusevnog, cekale su je jos

mnoge krvave krize. Probudili su je napadi erne rase koja je nadirala

s juga Europe. Bila je to u pocetku neravnopravna borba. Jos poludivlji bijeli izlazili su iz svojih suma i iz svojih sojeniea, naoruzani

samo kopljima i strijelama s kamenim siljkom, dok su se erni, koji su

dolazili iz znatno razvijenije civilizaeije s velikim gradovima, sluzili

zeljeznim oruzjem i broncanim stitovima. Porazeni pri prvom naletu

Crnih, zarobljeni su Bijeli odvedeni u njihovu domovinu, gdje su ih

Crni tjerali na to da obraduju kamen te vade kovine iz zemlje i sta

vljaju ih u njihove talioniee. Medutim, zarobljeniei koji su uspjeli

pobjeci u svoju domovinu, donijeli su sobom umijeca i vjestine, te

dijelove znanosti onih koji su ih pobijedili. Od ernih su naucili dvije

vazne stvari: topljenje kovina i sveto pismo, tj. umijece da tajanstve

nim hijeroglifskim znaeima ideje, koje im se jave, zabiljeze na kozama

zivotinja, kamenu ili kori jasena; otuda vode podrijetlo keltske rune.

NauCivsi se umijecu taljenja i kovanja, poceli su proizvoditi oruije,

a sveto je pismo bilo izvor znanosti i religiozne tradieije. Borba

izmedu bijele i erne rase je tijekom dugih stoljeca oseilirala od Pirineja

do Kavkaza i od Kavkaza do Himalaja. Bijeli su spas nalazili u svo

jim sumama; u njima su se skrivali poput divljih zivotinja, da bi u

povoljnom trenutku ponovno krenuli prema naprijed. Kako su iz

stoljeca u stoljece postajali sve vjestiji ratniei i bili sve bolje naoruzani,

konacno su uspjeli pobijediti erne, te su razorili njihove naseobine,

protjerali ih s europskih obala i sami osvojili sjever Afrike i sredisnji

dio Azije, koji je bio naseljen tamnoputim plemenima.

Mijesanje dviju rasa dogadalo se na dva razliCita nacina, mirnom

35

36

kolonizaeijom iIi pak ratnickim osvajanjem. Polazeei od te ideje, Fabre

d'Olivet, cudesni poznavatelj12 predpovijesne povijesti covjecanstva,

sjajno osvjetljava podrijetlo naroda koji sebe mizivaju semitskim te

arijaea. Tamo gdje su se bijeli koloni potCinili ernim narodima,

prihvaeajuCi religioznu inieijaeiju od njihovih sveeenika, stvoreni su

semitski narodi, poput Egipeana prije Menesa, Arapa, Fenicana,

Kaldejaea i Zidova. Nasuprot tome, arijske su se eivilizacije formi

rale tamo gdje su Bijeli vladali nad Crnima s pomocu ratova iIi osva

janja; medu tim su eivilizaeijama Iranei, Indijei, Grei i Etruscani. Zelia

bih spomenuti da, ovim nabrajanjem arijskih naroda, obuhvaeamo i

one bijele narode koji su ostali na barbarskom stupnju razvoja poput

Skita, Hetita, Sarmata, Kelta i, mnogo kasnije, Germana. Time bi se

mogla objasniti osnovna razlika koja postoji izmedu ove dvije velike

grupe naroda glede religija i pisma. Kod Semita, kod kojih je u

pocetku dominirala inteIigeneija erne rase, maze se, na razini narodne

idolatrije, zapaziti tendeneija prema monoteizmu, tj. prineipu jedinst

venog skrivenog Boga, apsolutnog i bez oblika, sto je bila osnova

dogma sveeenika erne rase ito u njihovim tajnim posveeenjima. Kod

bijelih koji su pobijedili iIi onih koji su ostali Cisti13 se, za razliku ad

spomenutih, maze zapaziti tendeneija prema politeizmu, prema

mitologiji i personaIizaeiji bozanstva, sto proizlazi iz njihove ljubavi

prema prirodi i strastvenoga kulta predaka.

Istim bi se razlozima mogla objasniti i glavna razlika u naCinu

pisanja izmedu Semita i Arijaea. Zasto svi semitski narodi pisu s desne

prema lijevoj strani, a svi arijski s Iijeve prema desnoj? Razlog koji

navodi Fabre d'OIivet je ne sarno zanimljiv, vee i originalan i pred

nasim oCima ozivljuje stvarnu viziju proslosti izgubljene u mraku

vremena.

Poznato je da u predpovijesnim vremenima uopee nije bilo pisma

u uobicajenom smislu rijeCi, tj pisma koji bi se sluzio narod. U nar

odu se pismo pocelo koristiti tek s pojavom fonetskog pisma iii

12 U originalu: voyant - vidjelac, vidovnjak, (prim.prev.) 13 Tj. ne mijesani s Crnima, (prim. prev.)

umijeea da se s pomoeu sIika, kojc su predst:\1

zvuk rijeCi. Medutim, hijeroglifsko pismo iii

stvari uz pomoe odredenih znakova staro je

lizaeija. U tim je davnim vremenima pismo bila

u pocetku su ga dozivljavaIi djelom bozanske

trano svetim i njegova je uloga bila reIigioznog

juznoj polutki, sveeeniei erne iii juznjacke raSl

iIi na kamenim ta blieama ispisivaIi svoje t

obicavali su se lieem okrenuti prema juznom

kretala prema istoku, izvoru svjetlosti. Oni S1.1

ulijevo. Sveeeniei bijele iii sjeverne rase su pi:

svee enika te su i sami poceli pisati poput njih.

njih razvio osjeeaj vlastitog podrijetla, te razvi

probudio ponos rase, izmislili su svoje zna1

okrenu prema jugu, prema zemlji ernih, oni su

veru, prema zemlji svojih predaka, nastavIjaju<

Na taj su se naCin njihovi znakovi kretali sIijeva

pisanja keltskih runa, zenda, sanskrta, grckog

svih drugih pisama arijske rase. Slova se kreel

izvor zivota na zemlji, ali gledaju prema sjever

i tajanstvenom izvoru nebeskih svitanja.

Semitski i arijski tok dvije su rijeke koje s

ideje, mitologiju i religiju, umjetnosti, znanos

od ovih tokova sa sobom donio suprotnu kone

je samu moguee sagledati tek kroz njihovu r

Semitski tok sadrii apsolutne i uzvisene prir

jedinstva i univerzalnosti u ime jednog vrhovl

se primijeni, dovodi do toga da se svi ljudi SjE

venoj porodiei. S druge strane, arijski tok sadl

lueije u svim zemaljskim i nadzemaIjskim kra

se primijeni, vodi prema beskrajnoj raznovr

bogatstva prirode i brojnih stremljenja duse. S

Boga prema covjeku, a arijski se uzdize od COy

jedan sebe vidi kao arkandela koji dijeli pray

umijeca da se s pomocu slika, koje su predstavljale slova izrazi sam

zvuk rijeci. Medutim, hijeroglifsko pismo ili umijece prikazivanja

stvari uz pomoc odredenih znakova staro je koliko i ljudska civi

lizacija. U tim je davnim vremenima pismo bila privilegija svecenika;

u pocetku su ga dozivljavali djelom bozanske inspiracije te je sma

trano svetim i njegova je uloga bila religioznog karaktera. Kad su, na

juinoj polutki, svecenici crne iii juznjacke rase na kozama zivotinja

iii na kamenim tablicama ispisivali svoje tajanstvene znakove,

abicavali su se licem okrenuti prema juznom polu dok im se ruka

kretala prema istoku, izvoru svjetlosti. Oni su, dakle, pisali zdesna

ulijevo. Svecenici bijele iii sjeverne rase su pisanje naucili od crnih

svecenika te su i sami poceli pisati poput njih. Medutim, kad se kod

njih razvio osjecaj vlastitog podrijetla, te razvila nacionalna svijest i

probudio po nos rase, izmislili su svoje znakove i, umjesto da se

akrenu prema jugu, prema zemlji crnih, oni su se okretali prema sje

veru, prema zemlji svojih predaka, nastavljajuCi pisati prema istoku.

Na taj su se naCin njihovi znakovi kretali slijeva udesno. Otuda i smjer pisanja keltskih runa, zenda, sanskrta, grckog i latinskog pisma, te

svih drugih pisama arijske rase. Slova se krecu prema Suncu, koje je

izvor zivota na zemlji, ali gledaju prema sjeveru, domovini predaka i tajanstvenom izvoru nebeskih svitanja.

Semitski i arijski tok dvije su rijeke koje su do nas donijele sve

ideje, mitologiju i religiju, umjetnosti, znanosti i filozofiju. Svaki je

ad ovih tokova sa sobom donio suprotnu koncepciju zivota, a Istinu

je samu moguce sagledati tek kroz njihovu ravnotezu i izmirenje.

Semitski tok sadrii apsolutne i uzvisene principe kao sto su ideja

u jedinstva i univerzalnosti u ime jednog vrhovnog principa koji, ako

se primijeni, dovodi do toga da se svi ljudi sjedine u jednoj jedinst

venoj porodici. S druge strane, arijski tok sadrii ideju uzlazne evo

lucije u svim zemaljskim i nadzemaljskim kraljevstvima te, ukoliko

li se primijeni, vodi prema beskrajnoj raznovrsnosti razvoja u ime bogatstva prirode i brojnih stremljenja duse. Semitski genij silazi od

Boga prema covjeku, a arijski se uzdize od covjeka prema Bogu; dok

jedan sebe vidi kao arkandela koji dijeli pravdu i dolazi na zemlju

37

naoruian macem i gromom, drugi se prikazuje u liku Prometeja koji

u ruei drii vatru otetu nebu te svojim pogledom odmjerava Olimp.

Ta dva duha mi nosimo u sebi. Katkada misiimo i ponasamo se

kao jedan od njih, katkada kao drugi. U nasem su duhu oni

medusobno prepleteni, ali ne i potpuno stopljeni. Jedan drugom pro

turijece i medusobno se bore u nasim intimnim osjecajima i suptil

nim mislima jednako kao i u nasem drustvenom zivotu i nasim insti

tueijama. Skriveni u najrazlicitijim oblieima, koje bi se moglo pod

vesti pod zajednicki nazivnik u pojmovima kao sto su spiritualizam