embargo un tot

7/24/2019 Embargo UN Tot

1/84

Pravni fakultet u Zagrebu

Katedra za meunarodno pravo

DIPLOMSKI RAD

iz predmeta

MEUNARODNO PRAVO

Ivan Tot

PRAVNA PRIRODA EMBARGA

U PRAVNOM SUSTAVU UJEDINJENIH NARODA

Mentor: doc. dr. sc. Davorin Lapa

Zagreb, svibanj 2007.


2/84

Ivan Tot:Pravna priroda embarga u pravnom sustavu Ujedinjenih naroda

1

SADRAJ

1. UVOD 3

2. POJAM EMBARGA I NJEGOVO MJESTO U SUSTAVU MEUNARODNOG

PRAVA 5

2.1. Meunarodno pravo, sankcija i ekonomske sankcije 5

2.2. Vrste ekonomskih sankcija 12

2.3. Pojam embarga 142.4. Pravna priroda embarga kao mjere iz lanka 41.

Povelje Ujedinjenih naroda 16

2.5. Vrste embarga 28

2.5.1. Embargo prema sadraju 28

2.5.2. Embargo prema opsegu 30

2.5.3. Embargo prema objektu 31

2.5.4. Embargo prema trajanju primjene 33

2.5.5. Embargo prema obvezatnosti primjene 33

2.6. Povijest embarga 36

3. PITANJE LEGALNOSTI EMBARGA 46

3.1. Ovlast Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda

na primjenu embarga 46

3.2. Mehanizam primjene embarga 493.2.1. Utvrivanje injenica i kvalifikacija

nastaloga spora ili situacije 49

3.2.2. Odreivanje embarga rezolucijom Vijea

Sigurnosti Ujedinjenih naroda 54

3.2.3. Implementacija embarga 56


3/84


2

3.2.4. Nadzor nad primjenom embarga

sankcijski odbori 58

3.2.5. Prestanak primjene embarga 63

3.3. Embargo i tree drave 65

3.4. Pravna upitnost embarga na oruje 69

4. ZAKLJUAK 76

Literatura 78


4/84


3

1. UVOD

Zahvaljujui znatnoj proliferaciji primjene embarga,

kao i drugih mjera odreenih od strane Vijea sigurnosti

Ujedinjenih naroda, u posljednjih sedamnaest godina,

neizbjeno je u svakodnevnom ivotu susresti se s pojmovima

embargo i sankcija. Istovremeno, sa sve veom uporabom

tih pojmova, raste u iroj javnosti i sve vee

nerazumijevanje njihova znaenja, te se oni esto

upotrebljavaju pogreno, to je i jasno, s obzirom da neraspolau svi sa znanjem potrebnim za njihovo ispravno

tumaenje. Ovaj rad pokuat e iznai bitne definicije tih

pojmova i objasniti njihov meusobni odnos. Naravno, ovaj

rad e ii i mnogo dalje od toga. Tako e se embargo

pratiti u njegovoj vremenskoj, formalnoj i materijalnoj

dimenziji. Embargo e se prouavati kao mjera unutar

pravnog sustava Ujedinjenih naroda, s nunim osvrtima i na

ope meunarodno pravo. Pri tome e se njegova osnova

traiti u slovu Povelje Ujedinjenih naroda kao temeljnog

pravnog akta za njegovu primjenu u sustavu Ujedinjenih

naroda, a njegova primjena analizirat e se na temelju

primjera iz prakse Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda.

Dat e se odgovor na pitanje koja je pravna priroda embarga

kao mjere iz Povelje Ujedinjenih naroda: je li on sankcija

ili je zapravo neto sasvim drugo. Pored toga, analizirate se i drugi aspekti legalnosti embarga. Detaljno e se

prikazati mehanizam njegove primjene, a bit e posebno i

rije o nekim pravnim pitanjima embarga na oruje kao

njegove najvanije vrste.

Temeljni pristup temi ovoga rada nuno je (meunarodno)

pravni, no od toga temeljnoga pristupa ponekad e se


5/84


4

uiniti i manja odstupanja koja e embargo promotriti u

svjetlu teorija o meunarodnim odnosima.

Vano je napomenuti da e neka od razmatranja koja se

odnose na embargo biti zajednika i za druge vrste

ekonomskih sankcija koje se primjenjuju u pravnom sustavu

Ujedinjenih naroda, neka e vrijediti i za druge vrste

sankcija Ujedinjenih naroda, a neka i za sankciju na razini

opeg meunarodnog prava.

Prvotna namjera ovoga rada bila je obuhvatiti, pored

legalnosti embarga, i druga pitanja vana za razumijevanje

embarga, kao to su pitanja njegove efikasnosti i etinosti.

Zbog ogranienog opsega ovoga rada, od te namjere se

odustalo, pa emo se tih pitanja u ovome radu tek uzgredno

dotaknuti. ira razmatranja tih pitanja, ukljuujui i

razmatranja o odnosu embarga prema temeljnim pravima

ovjeka i meunarodnom humanitarnom pravu kao ius cogens

pravilima meunarodnog prava, ostaju nam za neki budui rad.


6/84


5

2. POJAM EMBARGA I NJEGOVO MJESTO U SUSTAVU

MEUNARODNOG PRAVA

2.1. Meunarodno pravo, sankcija i ekonomske sankcije

Ne ulazei detaljnije u pitanja pravne prirode

meunarodnog prava, njegovih podjela te izvora, za potrebe

ovoga rada dovoljno je meunarodno pravo (ili preciznije,

meunarodno javno pravo) definirati kao sustav pravnih

pravila koja ureuju odnose u meunarodnoj zajednici

priznatih subjekata.1Specifinost meunarodnog prava je da

je ono horizontalan, nehijerarhijski sustav meu ijim se

subjektima nalaze i suverene drave nad kojima ne postoji

via vlast. Nedostatak institucionaliziranog monopola sile

svojstvenog vertikalnoj, hijerarhijskoj strukturi

unutarnjeg prava drave postavlja pitanje moe li se uope

govoriti o sankciji u meunarodnom pravu. To pitanje bilo

je ranije predmetom rasprava mnogih autora, neki od njih su

ak i odricali meunarodnome pravu znaaj prava, pozivajui

se na nedostatak sankcije, no danas se openito smatra da u

meunarodnome pravu postoji sankcija, samo znatno slabije

organizirana negoli je to u unutranjem pravu.2

Teko je iznai definiciju sankcije koja bi bila

opeprihvatljiva i opevaea, kao to je to uostalom

sluaj i s drugim pravnim institutima, a pogotovo je teko

tako definirati sankciju u meunarodnome pravu. Dodatnu

potekou stvara i konfuzna praksa u kojoj se pojam

sankcija uestalo rabi kao sinonim za ekonomsku sankciju,

1Andrassy, J. / Bakoti, B. / Vukas, B., Meunarodno pravo, sv. 1., Zagreb, kolska knjiga, 1998., str. 1.2Ibid., str. 12.


7/84


6

jednako kao to se ekonomske sankcije shvaaju, pogreno,

iskljuivo u znaenju embarga.3

Iz brojnosti raznih sociolokih, pravnih i ekonomskih

definicija sankcije razliitih autora, izdvojit emo dvije

pravne definicije, koje najbolje saimaju njezinu bit, ili

barem najbolje ocrtavaju sankciju u mjeri u kojoj je to

potrebno za razmatranje embarga, postavljajui okvir za

bavljenje predmetom ovog rada. Doxey definira

meunarodnopravnu sankciju kao kaznu zaprijeenu ili

nametnutu kao posljedicu propusta njezinoga objekta da

potuje meunarodnopravne standarde ili obveze. 4

Naglaavajui punitivnu svrhu sankcije kao odgovora na

poinjeni delikt sadran u povredi meunarodnopravne norme,

Doxey dodaje da se formalna uloga sankcije sastoji i u

zatiti vrijednosti meunarodne zajednice. 5 Doxey takoer

istie da je svrha sankcije i u specijalnoj i generalnoj

prevenciji, nastojanje da se objekt sankcije uzdri od

ponavljanja svoga prijestupa i da sankcija slui kao

upozorenje drugima da takve prijestupe ne ine. 6 Lapa

sankciju u uem smislu odreuje kao punitivnu, per se

3 Primjerice, navodimo nekoliko radova, u kojima se, ne imajui u vidu podjelu sankcija na nekoliko

razliitih vrsta, pojam sankcije rabi u znaenju iskljuivo ekonomske sankcije:

- Helms, J., What Sanctions Epidemic?, Foreign Affairs, sv. 78., br. 1., sijeanj/veljaa 1999.

- Elliott, K. A. / Hufbauer, G. C., Sanctions, The Library of Economics and Liberty, dostupno na:

http://www.econlib.org/LIBRARY/Enc/Sanctions.html (3.3.2007.)- Smith, M. S., Sanctions: Diplomatic Tool, or Warfare by Other Means?, u: Burgess, G. / Burgess, H.

(ur.), Beyond Intractability, Boulder, Conflict Research Consortium, University of Colorado,

objavljeno: travanj 2004., dostupno na: http://www.beyondintractability.org/essay/sanctions/

(3.3.2007.)4Doxey, M. P., International Sanctions in Contemporary Perspective, Basingstoke, Macmillan Press, 1987.,

str. 4.5Ibid., str. 90.6Ibid., str. 2.


8/84


7

protupravnu reakciju normativnog sustava na delikt (povredu

njegove norme), sadranu u povredi inae zatienog

subjektivnog prava objekta sankcije, a zbog poinjenog

delikta. 7Vidljivo je da ove dvije definicije sadre neke

zajednike elemente strukture meunarodnopravne sankcije,

te je neophodno dublje ih promotriti. 8 Obje definicije

naglaavaju, kao primarnu, punitivnu svrhu sankcije; objekt

sankcije kanjava se zbog povrede meunarodnopravne norme.

Kao kompleksnije pitanje javlja se element objekta i

subjekta sankcije, koje e ponekad biti tee odrediti zbog

iroke lepeze subjekata meunarodnoga prava. Objekt

meunarodnopravne sankcije adresat je meunarodnopravne

norme, odnosno njezine dispozicije kao zahtjeva koji mu

upuuje adresant, koju je prekrio, zbog ega dolazi do

primjene sankcije, kao sekundarne dispozicije 9 te

meunarodnopravne norme. Subjekt meunarodnopravne sankcije

je meunarodnopravni subjekt, organ normativnog sustava

koji je normama toga sustava ovlaten na primjenu sankcije

u njegovo ime,10u pravilu, adresant meunarodnopravne norme

koju je objekt sankcije prekrio. U stranoj literaturi, za

subjekta sankcije, kao poiljatelja, koristi se pojam

sender, a za objekta sankcije pojam target. 11 Prema

7Lapa, D., Sankcija u meunarodnom pravu, Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu, 2004., str. 47. - 48.8

to se tie drugih elemenata strukture meunarodnopravne sankcije kojima se ovaj rad ne bavi, kao iopenito o pojmu, strukturi i infrastrukturi meunarodnopravne sankcije, vidi:

Ibid., str. 5. 71.9Peri, B., Struktura prava, Zagreb, Informator, 1994., str. 31.10Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 12.11Primjerice, Hufbauer rabi pojam sender za oznaavanje drave ili meunarodne organizacije koja je

osnovni tvorac sankcije, a pojam target za oznaavanje drave koja je neposredni objekt sankcije.

Hufbauer, G.C. / Schott, J.J. / Elliott, K.A., Economic Sanctions Reconsidered, Washington, Institute for

International Economics, 1990., str. 35. 36.


9/84


8

subjektu sankcije, meunarodnopravne sankcije mogle bi se

podijeliti na unilateralne i multilateralne sankcije,

odnosno na one iji je subjekt pojedina drava ili drugi

meunarodnopravni subjekt (unilateralne sankcije) i na one

iji subjekt su vie drava ili drugih meunarodnopravnih

subjekata (multilateralne sankcije). U takvoj dualistikoj

podjeli, sankcije Ujedinjenih naroda mogle bi se smatrati

multilateralnim sankcijama s obzirom da ih primjenjuje vie

drava koje su lanice te meunarodne organizacije, no

smatramo da je ispravnije, imajui u vidu da su Ujedinjeni

narodi zaseban meunarodnopravni subjekt razliit od svojih

lanova, promatrati sankcije Ujedinjenih naroda kao

unilateralne sankcije. S obzirom da su predmetom ovoga rada

iskljuivo sankcije Ujedinjenih naroda i to samo jedan od

raznovrsnih oblika u kojima se one mogu javiti, podjela

meunarodnopravnih sankcija prema subjektima i nije nam od

velike vanosti. Interesantnija je podjela

meunarodnopravnih sankcija, ija je zajednika opa svrha

zatita meunarodnog prava kao normativnog sustava, prema

njihovom sadraju, odnosno prema specifinoj svrsi koju one

uz opu svrhu imaju, na pojedine vrste meunarodnopravnih

sankcija. Lapa tako govori o dvanaest vrsta sankcija na

razini opeg meunarodnog prava: moralne sankcije,

juridike sankcije, diplomatske sankcije, znanstvene,

kulturne i sportske sankcije, prometne sankcije, ekonomske

sankcije, sankcije ogranienja suvereniteta, sankcije s

upotrebom sile, sankcije meunarodnog kaznenog prava,

disciplinske sankcije, te sankcije suspenzije ili raskida

meunarodnih ugovora. 12 Doxey sankcije bez upotrebe sile

dijeli na etiri skupine: diplomatske i politike mjere,

12Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 261. - 366.


10/84


9

kulturne i prometne mjere, ekonomske mjere, te mjere koje

se odnose na pravni poloaj lana u meunarodnim

organizacijama.13

Prethodno smo ukazali na pogreno poistovjeivanje

pojma ekonomske sankcije s pojmom meunarodnopravne

sankcije. Takvo poistovjeivanje vjerojatno je posljedica

proirenja sadraja pojma sankcije (i pojma ekonomske

sankcije) izvan pravne sfere, podvoenja pod taj pojam

raznih politikih, sociolokih i ekonomskih elemenata, to

je zasluga znanstvenika izvan pravnih znanosti koji

promatrajui posljedice sankcija relevantne za njihovo

znanstveno podruje u definiranju sankcije (i ekonomske

sankcije) znatno odstupaju od naeg poimanja sankcije,

shvaene u uem pravnom smislu, koji smo predstavili kao

okvir za razmatranje embarga. I u pravnoj doktrini

nailazimo na definicije pojma ekonomske sankcije koje taj

pojam iz pravnoga konteksta pribliavaju kontekstu

meunarodnih politikih odnosa, promatrajui ekonomske

sankcije kao sredstvo vanjske politike drava. 14 Takav

pristup ponekad se ini i opravdan, to emo vidjeti

kasnije pri analizi primjene ekonomskih sankcija kroz

povijest i u dananje vrijeme, te emo ga ponekad i mi

koristiti, no tek kao manje odstupanje od (meunarodno)

pravnog pristupa tim sankcijama. Pravna definicija

ekonomske sankcije bit e tako, po prirodi stvari, tek

proirenje pravne definicije meunarodnopravne sankcije

koje ukazuje na specifinost ekonomske sankcije koja ju

razlikuje od drugih vrsta meunarodnopravne sankcije.

Ekonomska sankcija, prema tome, jest punitivna, per se

13Doxey, op. cit., (bilj. 4.), str. 10. 12.14Za neka takva stajalita vidi: Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 287. 288.; Doxey, op. cit., (bilj. 4.), str. 2. 4.


11/84


10

protupravna reakcija normativnog sustava na delikt,

sadrana u povredi zatienog subjektivnog prava objekta

sankcije koja se sastoji u injenju odreene ekonomske

tete objektu sankcije, a zbog poinjenog delikta. 15 S

obzirom na vrstu ekonomske tete koja se ini objektu

ekonomske sankcije, razlikovat e se i pojedine vrste

ekonomskih sankcija, o emu e biti rije u sljedeem

odjeljku.

ini nam se ovdje vano ukazati i na jedan aspekt

definicije (ekonomske) sankcije koji do sad nismo isticali.

Definirajui sankciju kao per se protupravnu mjeru, te

orijentirajui nau daljnju analizu embarga na sluajeve u

kojima je subjekt embarga organizacija Ujedinjenih naroda,

nuno iz nae analize iskljuujemo mjere koje drugi

subjekti primjenjuju prema objektima embarga, bilo da je

rije o sankcijama u smislu u kojemu se mi njima bavimo,

bilo da je rije o retorzijama. U oima ire javnosti ta

razlika nee biti posve jasna, te e se retorzije esto

nazivati sankcijama, to je nespojivo s danom definicijom

sankcije koju smo preuzeli. Potrebno je stoga ovdje ukratko

pojasniti i tu razliku. Retorzijama u meunarodnom pravu

nazivaju se meunarodnim pravomper sedoputene mjere kao

odgovor na raniji, njihovom subjektu neprijazan, ali

takoer per se doputen postupak od strane njihova

objekta. 16 Retorzije suprotstavljaju interese, a ne

subjektivna prava, te su stoga one kao predmet promatranja

blie teoriji meunarodnih politikih odnosa, nego

meunarodnome pravu. 17 Zemanek istie da, iako retorzija u

15Usporedi: Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 47. 48., 287. 288.16Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 180. 181.17Ibid, str. 181.


12/84


11

odreenim okolnostima moe biti vrlo efikasno sredstvo

provedbe meunarodnog prava, ona je samo neprijazan in i

stoga je drutvena, a ne pravna mjera, osim ako je u

konkretnome sluaju bilo rije o meunarodnopravnoj obvezi

na prijaznost. 18 Vanost razlikovanja retorzije od

sankcije za ovaj rad oita je uzme li se u obzir injenica

da su najei primjeri retorzija u meunarodnopravnoj

praksi upravo bojkot i embargo kao oblici pasivnog prekida

ekonomskih veza subjekta retorzije s objektom retorzije. Na

razini opeg meunarodnoga prava, takav prekid ne bi bio

protupravan jer na toj razini niti ne postoji obveza na

meunarodnu ekonomsku suradnju s drugim subjektom

meunarodnoga prava; on bi to bio u sluaju da neka

meunarodnopravna norma kao lex specialis propisuje obvezu

na ekonomsku suradnju s objektom mjere.19

18Zemanek, K., The Unilateral Enforcement of International Obligations, Zeitschrift fr auslndisches

ffentliches Recht und Vlkerrecht, sv. 47., br. 1., 1987., str. 35.19Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 183.


13/84


12

2.2. Vrste ekonomskih sankcija

Meunarodnopravna doktrina ekonomske sankcije u

pravilu dijeli na trgovinske i financijske sankcije. Neki

autori tome pridodaju i industrijske sankcije kao zaseban

oblik.20

Dvije najznaajnije trgovinske sankcije su embargo i

bojkot. S obzirom na variranje njihova znaenja u doktrini

i s obzirom da je rije o dvije najuestalije ekonomske

sankcije u praksi Ujedinjenih naroda, te konano s obzirom

da je ue podruje zanimanja ovoga rada upravo embargo, o

njima e se detaljnije govoriti u sljedeem odjeljku. Meu

ostale trgovinske sankcije, koje nam i nisu toliko znaajne,

jer je njihova primjena vie izraena u bilateralnim

odnosima meu dravama nego u praksi Ujedinjenih naroda,

doktrina ubraja: odreivanje viih uvoznih tarifa, 21

odreivanje uvoznih ili izvoznih kvota, odreivanje

restriktivnih uvoznih ili izvoznih dozvola, ograniavanje,

otkazivanje ili suspenziju ribolovnih prava i dr.22

Meu financijskim sankcijama najee se navode:

zamrzavanje inozemnih rauna objekta sankcije, opoziv

klauzula najpovlatenije nacije (most-favoured-nation

20

Elliott i Hufbauer ekonomske sankcije dijele na trgovinske i financijske sankcije. Elliott / Hufbauer, op.cit. (bilj. 3.); Hufbauer / Schott / Elliott, op. cit. (bilj. 11.), str. 36.

Doxey razlikuje dvije skupine ekonomskih sankcija, s jedne strane financijske sankcije, a s druge strane

trgovinske i tehnoloke sankcije. Doxey, op. cit. (bilj. 4.), str. 11.

Lapa razlikuje trgovinske, financijske i industrijske sankcije, s time da naglaava da odreeni dio mjera

koje se obino svrstavaju u posljednju kategoriju, svoje mjesto opravdanije nalaze meu trgovinskim

sankcijama. Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 295.21Vukadinovi, R., Teorije vanjske politike, Zagreb, Politika kultura, 2005., str. 152.22Doxey, op. cit. (bilj. 4.), str. 11.


14/84


13

status),23otkazivanje razvojnih fondova, fondova pomoi i

drugih financijskih izvora kao i uskraivanje pristupa

takvim izvorima, zabrana davanja kredita i dr.24

U kategoriju industrijskih (tehnolokih) sankcija mogu

se svrstati sankcije vezane uz pravo industrijskog

vlasnitva, sankcija ograniavanja, suspenzije ili ukidanja

razliitih oblike tehnike i strune pomoi, programa obuke

i sl.25

23 Neff, S. C., Boycott and the Law of Nations: Economic Warfare and Modern International Law in

Historical Perspective, British Yearbook of International Law, sv. 59., 1988., str. 115.24Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 294.25Ibid., str. 295.


15/84


14

2.3. Pojam embarga

I u pogledu pojma embarga u meunarodnopravnoj

doktrini mogu se pronai sasvim sadrajno razliite

definicije. Neki autori pojmom embarga oznaavaju prisilno

zadravanje brodova drave-objekta u lukama drave-

subjekta. 26 Takvo je stajalite zastarjelo i ispravnije je

ono koje prihvaa novija doktrina. Tako primjerice Neff

ispravno definira embargo iskljuivo kao mjeru obustave

izvoza iz drave-subjekta embarga u dravu-objekt embarga.27

Neki autori ne razlikujui embargo od bojkota, embargo

pogreno dijele na embargo na izvoz i embargo na uvoz.28

Ono to ti autori podrazumijevaju pod embargom na uvoz

zapravo je mjera bojkota, koja je zapravo obustava, odnosno

zabrana uvoza iz drave-objekta u dravu-subjekt bojkota,

te je u tome smislu nalije embarga. 29 Neff nepotrebno

proiruje definiciju bojkota i na embargo; prema njemu,

bojkot je obustava svih ekonomskih odnosa s dravom-

objektom, te prema tome obuhvaa i embargo. 30 Neff ovakav

pristup vjerojatno zauzima zbog toga to se u praksi ove

dvije ekonomske sankcije primjenjuju, ponekad, istodobno i

odnose se na iste vrste dobara, te se moe i initi da je

26Andrassy, J., Meunarodno pravo, Zagreb, kolska knjiga, 1990., str. 557.

Slino embargo definira i Ibler, kao privremenu zabranu isplovljavanja to je nadlene vlasti obalne draveizriu brodovima strane zastave koji se nalaze u njezinim lukama i u unutranjim morskim vodama; ipak,

uz to znaenje embarga, Ibler embargo razumijeva i kao mjeru zabrane izvoza, te kao mjeru o ijoj upotrebi

moe odluiti Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda primjenjujui glavu VII. Povelje Ujedinjenih naroda.

Ibler, V., Rjenik meunarodnog javnog prava, Zagreb, Informator, 1987., str. 81. 82.27Neff, op. cit. (bilj. 23.), str. 115.28Vidi npr.: Doxey, op. cit. (bilj. 4.), str. 11.; Hufbauer / Schott / Elliott, op. cit. (bilj. 11.), str. 36.29Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 291.30Neff, op. cit. (bilj. 23.), str. 115.


16/84


15

rije o dvije polovice iste sankcije, no ipak rije je o

dvije razliite sankcije koje se mogu primjenjivati i

samostalno, neovisno jedna o drugoj.31

Pojam embargo ne spominje se u tekstu Povelje

Ujedinjenih naroda. Meu mjerama koje ne ukljuuju upotrebu

oruane sile, u lanku 41. Povelje govori se o potpunom

ili djelominom prekidu ekonomskih odnosa. 32 Tom iroko

postavljenom sintagmom obuhvaene su sve vrste ekonomskih

sankcija, meu kojima i embargo, te je lanak 41., uz druge

relevantne odredbe Povelje, osnova primjene embarga u

pravnom sustavu Ujedinjenih naroda.33

31Kao primjer samostalnog bojkota moe se navesti bojkot grubih dijamanata koji potjeu iz Sierra Leonea

uveden rezolucijom Vijea sigurnosti S/1306 iz 2000. godine. Rije je o tzv. spornim dijamantima(conflict diamonds), tj. takvim dijamantima koji potjeu iz dijelova drave koji je pod kontrolom frakcija

koje su suprotstavljene legitimnoj i meunarodno priznatoj vladi, a koji se koriste radi financiranja vojnih

akcija protiv vlade.

Za vie vidi: Conflict Diamonds, http://www.un.org/peace/africa/Diamond.html (20.3.2007.).32Za tekst Povelje Ujedinjenih naroda vidi: Povelja Ujedinjenih naroda, Narodne novine meunarodni

ugovori, br. 15., 1993.33 Vie o odredbi lanka 41. Povelje Ujedinjenih naroda i drugim odredbama Povelje relevantnim za

primjenu embarga bit e reeno infra, u odjeljku 3.1.


17/84


16

2.4. Pravna priroda embarga kao mjere iz lanka 41. Povelje

Ujedinjenih naroda

U pravilu smo do sada govorili o embargu kao o

sankciji. Je li embargo kao mjera iz lanka 41. Povelje

zaista sankcija? Odgovor na to pitanje ipak nije toliko

jednostavan kao to se moda na prvi pogled ini. Najprije,

treba primijetiti da ni sama Povelja nigdje ne koristi

pojam sankcija, a ne susree ga se niti u rezolucijama

Vijea sigurnosti, s iznimkom sankcijskih odbora. 34Da bi

embargo bio sankcija, shvaena u uem smislu, treba

udovoljavati odreenim zahtjevima postavljenim u definiciji

sankcije. 35 Nije upitno da embargo u sustavu Ujedinjenih

naroda jest reakcija normativnog sustava jer svakako da

sustav Ujedinjenih naroda u meunarodnom pravu, kao i ope

meunarodno pravo, jest normativni sustav. Dakle, da bi se

embargo moglo smatrati sankcijom, on mora biti takva

reakcija normativnog sustava koja je:

1.punitivna reakcija,

2.reakcija na delikt, kao povredu norme normativnoga

sustava, te

3.per se protupravna reakcija, sadrana u povredi

inae zatienog subjektivnog prava objekta embarga.

Ad 1.

Element punitivnosti neke mjere znai da je svrha te

mjere kanjavanje poinitelja zbog odreenog poinjenog

ina. Da bi se neka mjera mogla nazivati sankcijom, takva

34Za vie o sankcijskim odborima vidi: infra, u odjeljku 3.2.4.35Za definiciju sankcije koju smo preuzeli iz doktrine vidi:supra, iza biljeke 3.


18/84


17

kazna mora uslijediti nakon poinjenog ina zbog kojega je

kazna odreena, to znai da sankcija ima znaaj ex post

facto mjere. 36 Nasuprot sankciji ija je primarna svrha

punitivna, postoje i tzv. policijske mjere (mesures de

police), sa svrhom obustave krenja prava kao primarnom

svrhom one se primjenjuju usred delikta, dakle nemaju

znaaj ex post facto mjere. 37 Ima li embargo u sustavu

Ujedinjenih naroda punitivnu svrhu ili je on tek

policijska mjera? Povelja Ujedinjenih naroda i praksa

Vijea sigurnosti na to pitanje daju razliite odgovore.

Prema slovu Povelje, embargo bi imao znaaj

policijske mjere. Naime, ni iz jedne relevantne odredbe

Povelje ne moe se iitati da embargo kao mjera iz lanka

41. Povelje ima punitivnu svrhu. 38tovie, sasvim je jasno

da embargo ima za svrhu tek obustavu vrenja delikta,

odnosno obustavu takvoga ponaanja koje je protivno

zahtjevima izraenim u rezolucijama Vijea sigurnosti i

naelima postavljenim u stavku 4. lanka 2. Povelje (prema

kojima se lanovi UN-a u meunarodnim odnosima suzdravaju

od prijetnje silom ili upotrebe sile koje su uperene protiv

teritorijalne cjelovitosti ili politike nezavisnosti bilo

koje drave, ili su na bilo koji nain nespojive s

ciljevima UN-a). Iz tih naela izvire obveza za drave

lanice da se ponaaju na nain koji nee dovesti do

stvaranja prijetnje miru, naruenja mira ili ina agresije

kao okolnosti za koje se, na osnovi lanka 39. Povelje,

vezuje odreivanje i primjena embarga kao mjere iz lanka

41. Povelje. Svrha embarga prema Povelji jasno je izraena

36Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 35.37Detaljnije o pojmu policijske mjere: Ibid., str. 40. 42.38Rije je prvenstveno o odredbama lanka 24. i lanka 39. Povelje Ujedinjenih naroda, te drugih odredaba

Povelje, kojih odredbi je detaljna analiza dana infrau odjeljcima 3.1. i 3.2.1.


19/84


20/84


19

bezuvjetno povue sve svoje snage na pozicije na kojima su

bile prije izvrene invazije u Kuvajtu. U trenutku u kojem

je sveobuhvatan embargo Iraku odreen, on je nesumnjivo

imao znaaj policijske mjere. Meutim, iako se u oujku

1991. Irak povukao iz Kuvajta, 39ime je svrha embarga kao

policijske mjere bila ostvarena, sveobuhvatni embargo i

dalje je ostao na snazi. Rezolucijom S/687 iz travnja 1991.

godine Vijee sigurnosti uvjetovalo je prestanak primjene

sveobuhvatnog embarga sa osam specifinih obveza irakoj

vladi. 40Takvo produljenje primjene embarga i nakon to je

prestao prvotni razlog zbog kojeg je uveden daje

sveobuhvatnom embargu prema Iraku elemente punitivnosti, te

ga pribliava od policijske mjere sankciji kao ex post

facto mjeri. Dakle, openito, takvo produljenje primjene

embarga i nakon obustave vrenja delikta zbog kojeg je

odreen, njegovu svrhu pretvara u punitivnu, a njega samog

iz policijske mjere u sankciju za poinjeni delikt. 41

Zakljuuje se da je sveobuhvatni embargo odreen prema

Iraku imao u poetku znaaj policijske mjere, ali je

kasnije, barem to se elementa punitivnosti tie, poprimio

obiljeje sankcije.

Posljednji primjer je embargo na luksuzna dobra

odreen prema Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji

rezolucijom Vijea sigurnosti S/1718 (2006). DNR Koreja je

u listopadu 2006. godine testirala nuklearno oruje

protivno obvezi naputanja svih programa razvoja nuklearnog

oruja, odreenoj rezolucijom S/1695 (2006). Rezolucijom

39Cortright, D. / Lopez, G. A., The Sanctions Decade Assessing UN Strategies in the 1990s, Boulder,

London, Lynne Rienner Publishers, Inc., 2000., str. 42.40Npr. priznanje teritorijalne cjelovitosti Kuvajta i novih granica, prihvaanje demilitarizirane zone uzdu

irako-kuvajtske granice, povrat Kuvajtu ukradene imovine, i dr. Ibid.41Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 336.


21/84


20

S/1718 (2006), Vijee sigurnosti utvrdilo je da je taj test

poveao tenzije u regiji i izvan nje, predstavljajui time

prijetnju miru, te je, inter alia, odredilo DNR Koreji

embargo na luksuzna dobra. S obzirom da je takav embargo

primijenjen nakon to je delikt poinjen i da on po svom

sadraju odgovara kazni, zakljuuje se da je u pogledu

elementa punitivnosti embargo na luksuzna dobra DNR Koreji

uistinu bio sankcija, a ne tek policijska mjera.

Dakle, prema Povelji Ujedinjenih naroda embargo je

ista policijska mjera, a u praksi Vijea sigurnosti

variraju razliita rjeenja, od embarga kao policijske

mjere do embarga kao sankcije, to se elementa

punitivnosti tie. Treba imati na umu da i u tim pojedinim

sluajevima gdje embargo ima element punitivnosti, takav

element jo mu ne daje znaaj sankcije jer da bi bilo rije

o sankciji trebaju biti ispunjeni i drugi elementi njene

definicije.

Ad 2.

Drugi zahtjev koji mora ispunjavati neka mjera da bi

imala znaenje sankcije jest da takva mjera mora biti

reakcija normativnog sustava na delikt, shvaen kao povredu

neke norme tog normativnog sustava. Sankcija ne postoji bez

delikta, prema ope prihvaenom pravnom naelu nulla poena

sine crimine. Delikt pak ne postoji sam po sebi, ve po

normi kojoj je suprotnost, u skladu s naelom nullum crimen

sine lege, a osim odreenou normom, uvjetovan je i

poiniteljem koji je adresat dotine norme.42

42Ibid., str. 11., 12.


22/84


21

Da bi reakcija normativnog sustava na delikt bila

sankcija, kao to je to ve prethodno reeno, ona mora

ispunjavati i zahtjeve punitivnosti iper seprotupravnosti.

Ukoliko reakcija normativnog sustava ne ispunjava zahtjev

per se protupravnosti, a k tome nije niti reakcija na

delikt, nego je tek reakcija na doputen (odnosno pravnoj

normi neprotivan), ali neprijazan in, takva reakcija imat

e znaaj retorzije. 43 Ima li reakcija normativnog sustava

znaaj per se protupravne reakcije, ali je reakcija na

doputen, neprijazan in, takva reakcija bit e

kvazirepresalija, a zapravo, zbog izostanka protupravnosti

njenoga uzroka, bit e puki delikt.44

Je li embargo reakcija na delikt? Moe li se on, to

se tie elementa reakcije na delikt, oznaiti kao sankcija,

ili je on retorzija, ili pak kvazirepresalija?

Primjena embarga u praksi Vijea sigurnosti pokazala

je da embargo ponekad ima za posljedicu kolektivno

kanjavanje jer se objekt embarga poistovjeuje s

poiniteljem delikta, a izmeu to dvoje ne mora uvijek

nuno stajati znak jednakosti. 45 Takvo nepoklapanje

poinitelja delikta s objektom sankcije karakteristika je

primitivnih pravnih sustava. 46 Zbog takvoga dispariteta

poinitelja delikta i objekta embarga u pojedinim

sluajevima, nepripisivanja krivnje odreenoj strani u

43O retorzijama je bilo rijesupra, uz biljeku 16. Vie o retorzijama vidi, npr., u: Lapa, op. cit. (bilj. 7.),

str. 180. 184.44Vie o pojmu kvazirepresalije vidi u: Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 186., 187.45Takva praksa zamjetna je pri odreivanju embarga u sluaju kada se neki graanski rat utvrdi prijetnjom

mirom. Neki od primjera su odreivanje embarga na oruje bivoj SFRJ rezolucijom Vijea sigurnosti

S/713 (1991), Somaliji rezolucijom S/733 (1992) i Liberiji rezolucijom S/788 (1992). U tim sluajevima,

Vijee sigurnosti nije odredilo poinitelja delikta, ve je embargo odredilo neutralno, svim sukobljenim

stranama, na cijelu situaciju, prethodno utvrenu prijetnjom miru.46Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 13.


23/84


22

sukobu kao poinitelju delikta i primjene embarga na

situaciju kao takvu, Gowlland-Debbas zakljuuje da

utvrenje prijetnje miru prema lanku 39. Povelje

Ujedinjenih naroda ne mora proizlaziti iz povrede odredaba

Povelje ili povrede odredaba meunarodnoga prava, dakle ne

mora proizlaziti iz delikta, ve da ono moe proizai iz

razliitosti faktikih situacija, pri emu svrha embarga i

drugih mjera ija primjena dolazi u obzir nakon utvrenja

takve prijetnje miru, nije odravanje ili uspostava prava,

ve odravanje ili uspostava mira, koji ne mora biti nuno

identian s pravom.47Izvodei takav zakljuak ve iz slova

Povelje, Gowlland-Debbas, iako ne koristi te pojmove,

zapravo eli rei da u pojedinim situacijama embargo ve po

slovu Povelje nikako nee biti sankcija, ve retorzija (s

obzirom da nije reakcija na delikt), a da k tome moe biti

i kvazirepresalija, odnosno puki delikt (u sluaju povrede

subjektivnog prava svog objekta, a u izostanku

protupravnosti njegova ina). S time se ne moemo u

potpunosti sloiti, te je nae miljenje blie onome koje

iznosi Lapa: s obzirom da su Ujedinjeni narodi prema

stavku 1., lanka 1. Povelje obvezni primjenjivati embargo

u skladu s naelima pravde i meunarodnog prava, ne moe

biti govora o embargu (a ni o drugoj mjeri iz lanka 41.

Povelje) kao kvazirepresaliji ve po slovu Povelje.48to se

tie embarga, ni u praksi Vijea sigurnosti ne postoji

mogunost da Vijee primjenom embarga smjera uspostaviti

ili uspostavlja, uvjetno reeno, protupravni mir jer kao

to emo uskoro objasniti, embargo u sustavu Ujedinjenih

47Gowlland-Debbas, V., Collective Responses to Illegal Acts in International Law United Nations Action

in the Question of Southern Rhodesia, Dordrecht, Martimes Nijhoff Publishers, 1990., str. 467.48Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 209., 210.


24/84


23

naroda ne moe bitiper seprotupravna mjera. Miljenja smo

da embargo ne bi prema Povelji mogao biti ni retorzija.

Neovisno o njegovoj per se protupravnosti ili per se

doputenosti, te unato nedostatku odreenosti embarga u

pojedinim sluajevima, takva reakcija Vijea sigurnosti

uvijek e biti reakcija na delikt. Smatramo da i u

situacijama koje bi se doista i mogle okarakterizirati

doputenim, neprijaznim inom s obzirom na nepostojanje

primarne norme meunarodnog prava koja bi takav in

zabranjivala, osuda takvoga ina i zahtjev za njegovom

obustavom izraen rezolucijom Vijea sigurnosti imat e

znaaj primarne norme, a produljenjem takvoga ina doi e

do povrede te primarne norme (dakle, do delikta), te novom

rezolucijom kojom se pripisuje krivnja za tu povredu

poinitelju, pa i u sluaju da se krivnja ni ne pripie

ikome ve se postupi neutralno, otvorit e se mogunost

primjene mjera prema sekundarnoj normi (a to e biti lanak

41. Povelje) i primjena embarga u tom sluaju nee imati

znaaj retorzije jer e takav embargo uistinu i biti

reakcija na delikt. Postupajui na opisani nain, Vijee

sigurnosti igra svojevrsnu kvazilegislativnu ulogu,

odreujui rezolucijom to je delikt, i svojevrsnu

kvazisudsku ulogu, utvrujui postojanje delikta i

primjenjujui mjeru kao reakciju na delikt smatramo da

takva uloga Vijea sigurnosti ne samo da udovoljava

naelima nulla crimine sine lege i nulla poena sine lege,

nego je i doputena u okviru Povelje.

Zakljuuje se da e embargo u pravnom sustavu

Ujedinjenih naroda uvijek imati znaenje reakcije na delikt,

te stoga udovoljava tom elementu definicije sankcije.


25/84


24

Ad 3.

Da bi neka mjera imala znaaj sankcije, ona mora biti

per se protupravna, to znai da mora povrijediti neko

inae zatieno subjektivno pravo svog objekta. Pojasnit

emo to poblie pomou ve spomenutog koncepta primarnih i

sekundarnih pravnih normi koji smo preuzeli iz doktrine. 49

Primarna norma meunarodnoga prava daje adresatu odreeno

subjektivno pravo i primarnu obvezu na potivanje takvoga

subjektivnoga prava drugoga adresata norme. Povrijedi li

drava A subjektivno pravo drave B koje je uspostavljeno

primarnom normom, kao posljedica povrede primarne norme,

dolazi do novih, sekundarnih obveza za dravu A prema

sekundarnoj normi koja ureuje odgovornost adresata za

krenje primarne norme. Ne udovolji li drava A tim

sekundarnim obvezama, prema njoj e na temelju sekundarne

norme biti primijenjena odreena mjera, koja da bi imala

znaaj sankcije, mora povrijediti neko subjektivno pravo

drave A. Tako drava A povredom tueg subjektivnog prava

neko vlastito subjektivno pravo ini podlonim sankciji.

Da bi embargo kao punitivna reakcija normativnog

sustava na delikt dobio element per se protupravnosti, a

time i znaaj sankcije, on mora objektu embarga povrijediti

njegovo subjektivno pravo na uvoz odreenih dobara. Pitanje

je postoji li u sustavu Ujedinjenih naroda takvo

subjektivno pravo, odnosno neka primarna norma koja bi

obvezivala adresate na odravanje meunarodnih ekonomskih

odnosa? Sa stajalita opeg meunarodnog prava, ne postoji

niti jedna meunarodnopravna norma koja bi dravi ili

49Za vie o konceptu primarne i sekundarne norme vidi: Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 16. 18.; Zemanek, op.

cit. (bilj. 18.), str. 36. 38.


26/84


25

drugome subjektu meunarodnog prava nametala obvezu na

odravanje ekonomskih odnosa s drugom dravom ili drugim

subjektom meunarodnog prava. 50 Zbog nepostojanja takve

meunarodnopravne norme, ne postoji ni odgovarajue

meunarodno subjektivno pravo na odravanje ekonomskih

odnosa s nekom dravom, meu ostalim ni pravo na uvoz ni

izvoz odreenih dobara. Pravo na meunarodni saobraaj koji

obuhvaa pravo na diplomatski, prometni ili ekonomski

saobraaj, kao jedno od temeljnih prava drava, nije

subjektivno pravo drave, nego tek programsko pravo, te je

u diskreciji svake drave odluka hoe li uspostaviti

diplomatske, prometne i ekonomske odnose s nekom drugom

dravom. 51 Moglo bi se tvrditi da meunarodnopravna norma

koja namee obvezu na odravanje meunarodnih ekonomskih

odnosa postoji u sustavu Ujedinjenih naroda, uzme li se u

obzir odredba lanka 56. Povelje Ujedinjenih naroda prema

kojoj se svi lanovi Ujedinjenih naroda obvezuju da

zajedniki i pojedinano djeluju u suradnji s Ujedinjenim

narodima na postizanju ciljeva izloenih u lanku 55.

Povelje, a rije je o nekoliko odreenih ciljeva vezanih

za meunarodnu ekonomsku i socijalnu suradnju. 52 Meutim,

smatramo da su i te odredbe Povelje programske naravi, te

50Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 302.51Andrassy / Bakoti / Vukas, op. cit. (bilj. 1.), str. 99.

52lanak 55. Povelje Ujedinjenih naroda glasi: Da bi se stvorili uvjeti stabilnosti i blagostanja potrebni za

mirne i prijateljske odnose meu narodima, utemeljene na potovanju naela ravnopravnosti i

samoodreenja naroda, Ujedinjeni narodi unapreuju:

a) podizanje ivotnog standarda, punog zaposlenja i uvjeta ekonomskog i socijalnog napretka i razvoja;

b) rjeavanje meunarodnih ekonomskih, socijalnih, zdravstvenih i srodnih problema, kao i meunarodnu

suradnju na polju kulture i prosvjete;

c) ope i stvarno potovanje prava ovjeka i temeljnih sloboda za sve bez razlike s obzirom na rasu, spol,

jezik ili vjeroispovijed.


27/84


26

da one ne nameu obvezu na odravanje ekonomskih odnosa

niti podjeljuju odgovarajua subjektivna prava. Prema tome,

niti prema Povelji ne postoji odgovarajue meunarodno

subjektivno pravo na odravanje ekonomskih odnosa, pa ga

embargo, kao mjera zabrane izvoza u objekt embarga, nee

moi objektu embarga niti povrijediti. Embargo nikada nee

imati element per se protupravnosti, stoga nee biti ni

potrebno da sekundarna norma uklanja takvu per se

protupravnost prilikom stavljanja embarga u funkciju

odgovora na protupravnost delikta. Zakljuuje se da, zbog

nedostatka elementa per se protupravnosti, embargo u

pravnom sustavu Ujedinjenih naroda ne moe imati znaaj

sankcije. Embargo nije per se protupravan, ve je per se

doputen. Javi li se embargo kaoper sedoputena reakcija

na neki doputeni, neprijazan in, imati e znaaj

retorzije. Javi li se pak kaoper sedoputena reakcija na

delikt, embargo e biti kvaziretorzija.53

* * *

Promotrimo ponovno na jednome mjestu sve elemente

sankcije da bi zakljuili kakva je pravna priroda embarga

kao mjere iz lanka 41. Povelje Ujedinjenih naroda. Vidjeli

smo, embargo e uvijek biti reakcija normativnog sustava.

Takoer, uvijek e biti reakcija normativnog sustava na

delikt. Nikada nee biti per se protupravna reakcija

normativnog sustava. Ponekad e embargo biti punitivna

reakcija, ali veinom e biti rije o policijskoj mjeri.

Prema tome, embargo nikako nije (ekonomska) sankcija.

U pravnom sustavu Ujedinjenih naroda, embargo je

53Vie o pojmu kvaziretorzije vidi u: Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 184. 186.


28/84


27

kvaziretorzija, per se doputena reakcija normativnog

sustava Ujedinjenih naroda na delikt, ija je svrha rjee

punitivna, a ee ima znaaj iste policijske mjere

usmjerene na obustavu vrenja delikta. Tome moemo dodati

da je, barem to se embarga tie, sasvim opravdano

izostavljanje termina sankcija iz teksta Povelje

Ujedinjenih naroda i da je termin prisilna mjera, koji

Povelja rabi, prikladan.


29/84


28

2.5. Vrste embarga

S obzirom da je predmet zanimanja ovoga rada embargo

kao vrsta ekonomske mjere iji subjekt su Ujedinjeni narodi,

podjela embarga prema subjektu nije nam od znaaja, stoga

se vrste embarga nee promatrati na razini opeg

meunarodnog prava, nego iskljuivo na razini pravnog

sustava Ujedinjenih naroda, te e se izlagati primjeri

embarga iz prakse te organizacije uz navoenje relevantnih

rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda koje su

osnova primjene te mjere.

2.5.1. Embargo prema sadraju

Prema sadraju, embargo se moe podijeliti na embargo

na proizvode i usluge, embargo na sirovine i embargo na

tehnologiju.54

Meu vrstama embarga na proizvode, najznaajnije

mjesto zauzima embargo na oruje, streljivo i vojnu opremu.

Ta vrsta embarga odreena je od strane Vijea sigurnosti

Ujedinjenih naroda u svakom sluaju koji e se analizirati

u ovome radu,55a posebno emo se baviti i pitanjima njegove

pravne (a i moralne) upitnosti. U pravilu je rije o opem

embargu na oruje, dakle takvome koji se odnosi na sve

54Ibid., str. 290.55Embargo na oruje, streljivo i opremu primjenjivan je, primjerice, prema slijedeim dravama: Junoj

Rodeziji, S/232 (1966); Junoafrikoj Republici, S/418 (1977); Iraku, S/661 (1990); Socijalistikoj

Federativnoj Republici Jugoslaviji, S/713 (1991); Somaliji, S/733 (1992); Libiji, S/748 (1992); Liberiji,

S/788 (1992); Haitiju, S/841 (1993); Ruandi, S/1011 (1995); Saveznoj Republici Jugoslaviji, S/1160 (1998),

Etiopiji i Eritreji, S/1298 (2000); i dr.


30/84


29

vrste oruja, streljiva i vojne opreme,56a esto obuhvaa i

vojna vozila te njihove dijelove, no ponekad e se embargo

na oruje odnositi na specifine vrste oruja, nabrojane u

tekstu rezolucije Vijea sigurnosti ili u njezinom aneksu.

Primjer takvog posebnog embarga na oruje je embargo

nametnut Demokratskoj Narodnoj Republici Koreji rezolucijom

S/1718 (2006) koji obuhvaa bojne tenkove, oklopna bojna

vozila, tekokalibarske topnike sustave, bojne zrakoplove

i helikoptere, ratne brodove, rakete i raketne sustave, te

povezanoga vojnog materijala, ukljuujui i zamjenske

dijelove. Ta rezolucija zanimljiva je i zbog jo jednog

oblika embarga na proizvode, a to je embargo na luksuzna

dobra. O kojim luksuznim dobrima je rije, ostavljeno je na

diskreciju dravama lanicama Ujedinjenih naroda, pa tako

svaka vlada sastavlja vlastitu listu luksuznih dobara za

koje se obvezuje da ih nee izvoziti u DNR Koreju.

Luksuznim dobrima, primjerice, smatraju se: alkoholna pia,

duhan i duhanski proizvodi, tartufi i njihovi pripravci,

kavijar, prometna sredstva, dragulji i plemeniti metali,

sportska oprema i sl.57

56 Tako je u veini rezolucija Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda navedenih u prethodnoj biljeci,

embargo na oruje kao opi embargo na sve vrste oruja izraen rijeima: measures to prevent the direct

or indirect supply, sale or transfer, ..., of arms or any related matriel, ....57Npr. hrvatsko Ministarstvo vanjskih poslova i europskih integracija sastavilo je listu luksuznih dobara

koja obuhvaa 12 razliitih vrsta luksuznih dobara, meu kojima se nalaze i ova nabrojana. Ta lista nalazi

se u prilogu Odluke Vlade Republike Hrvatske o primjeni sankcija prema DNR Koreji.

Odluka o provoenju mjera utvrenih rezolucijom 1718 Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda u svezi sa

sankcijama protiv Demokratske Narodne Republike Koreje, Narodne novine, br. 24., 2007.


31/84


30

Najee primjenjivani embargo na sirovine je embargo

na naftu i naftne derivate.58Ponekad se embargo odnosi i na

opremu koja je potrebna naftnoj industriji.59

Najnoviji primjer embarga na tehnologiju sadran je u

rezoluciji S/1737 (2006) koja se tie Irana, a izraen je

kao zabrana prijenosa tehnologije koja bi mogla pridonijeti

nastavku iranskog programa razvoja nuklearnog oruja. U

primjere embarga na tehnologiju mogu se ubrojati i zabrana

suradnje u vidu tehnike obuke, savjeta ili pomoi vezano

uz oruje za masovno unitenje, 60 te zabrana tehnikih

savjeta, pomoi i obuke vezana za vojne aktivnosti, 61iako

bi se te mjere mogle kvalificirati i kao vrste

industrijskih sankcija.

2.5.2. Embargo prema opsegu

Prema opsegu, razlikuje se embargo ogranien na

odreene proizvode, sirovine ili tehnologiju i sveobuhvatan

embargo. 62 Pod sveobuhvatnim embargom podrazumijeva se

zabrana izvoza u objekt embarga svih oblika robe i

proizvoda. 63 Sveobuhvatni embargo se u praksi rijetko

primjenjuje, 64 a iz njegove primjene se izuzimaju

58Primjerice, embargo na naftu nametnut je: Iraku, S/661 (1990); Kambodi, S/792 (1992); Haitiju S/841,

(1993); Angoli S/864 (1993); Sierra Leoneu S/1132 (1997).59

Npr., Aneks rezolucije Vijea sigurnosti S/883 (1993) navodi opremu potrebnu naftnoj industriji iji jeizvoz u Libiju tom rezolucijom zabranjen.60Vidi npr.: rezoluciju Vijea sigurnosti S/1718 (2006).61Vidi npr.: rezoluciju Vijea sigurnosti S/1333 (2000).62Lapa, op.cit. (bilj. 7.), str. 290.63U rezolucijama Vijea sigurnosti sveobuhvatni embargo izraava se kao measures to prevent the sale or

supply, ..., of any commodities or products, whether or not originating in their territories,....64Do danas je primijenjen samo u etiri sluaja: Juna Rodezija, S/253 (1968); Irak, S/661 (1990); Savezna

Republika Jugoslavija, S/757 (1992); Haiti, S/917 (1994).


32/84


31

humanitarne olakice, prvenstveno medicinske potreptine i

hrana.

2.5.3. Embargo prema objektu

Objekt embarga u pravilu je drava, no ponekad embargo

za svoj objekt moe imati i nedravni entitet. Primjer

takvoga embarga je embargo na naftu odreen zbog graanskog

rata u Kambodi rezolucijom Vijea sigurnosti S/792 (1992).

Tom rezolucijom embargo na naftu odreen je za one dijelove

Kambode koje je okupirala bilo koja politika stranka u

Kambodi koja se ne pridrava odredaba Parikog sporazuma

iz 1991. godine. Pariki sporazum bio je usmjeren na

prestanak oruanog sukoba u Kambodi, a sadravao je

odredbe o nadziranom prekidu vatre, demobilizaciji vojnih

snaga, oslobaanju zarobljenika, repatrijaciji izbjeglica,

kao i ovlatenje dano Ujedinjenim narodima na organizaciju

i provoenje slobodnih i pravednih izbora u Kambodi. 65

Gotovo sve zaraene frakcije krile su Pariki sporazum, no

najveu prijetnju mirovnom procesu predstavljala je

frakcija Crvenih kmera i njihovo politiko krilo,

Demokratska stranka Kampuije, koji su drali oko 10%

teritorija Kambode i s oko 10000 vojnika inili su vojno

najsnaniju frakciju u graanskome ratu u toj dravi.66Tako

je embargo na naftu odreen navedenom rezolucijom imao za

svrhu slabljenje upravo frakcije Crvenih kmera.

Primjer embarga iji je objekt nedravni entitet je i

embargo koji je uveden rezolucijom Vijea sigurnosti S/942

(1994) prema bosanskim Srbima, odnosno podruju pod

njihovim nadzorom, zbog politike etnikog ienja na tom

65Cortright / Lopez, op. cit. (bilj. 39.), str. 135.66Ibid., str. 137.


33/84


32

podruju i zbog neprihvaanja predloenog teritorijalnog

ustroja Bosne i Hercegovine. 67 Rije je o proirenju

sveobuhvatnog embarga odreenog Saveznoj Republici

Jugoslaviji rezolucijom S/757 (1992) na podruje tzv.

Republike Srpske kojim se na bosanske Srbe vrio pritisak u

svrhu njihovog prihvaanja predvienog mirovnog plana, a

istodobno s rezolucijom S/942 (1994) donesena je i

rezolucija S/943 (1994) kojom je smanjen opseg sankcija

odreenih Saveznoj Republici Jugoslaviji; te dvije

rezolucije bile su nagrada Miloevievom reimu za

otkazivanje potpore bosanskim Srbima i za podrku

prijedloga teritorijalnog ustroja Bosne i Hercegovine.68

Kao primjer embarga koji je za svoj objekt imao

nedravni entitet moe se navesti embargo na oruje i naftu

uveden rezolucijom Vijea sigurnosti S/864 (1993) zbog

graanskog rata u Angoli. Objekt embarga bila je Nacionalna

unija za punu nezavisnost Angole (UNITA) koja nije

prihvatila izbore nadgledane od strane Ujedinjenih naroda i

nastavila je vojno djelovanje protiv vladinih snaga.69

Objekt embarga na oruje prema rezoluciji Vijea

sigurnosti S/1333 (2000) takoer je bio nedravni entitet,

afganistanska frakcija znana kao Talibani.70

67Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 216.68Cortright / Lopez, op. cit. (bilj. 39.), str. 67. 68.69Ibid., str. 151.70Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 227.


34/84


33

2.5.4. Embargo prema trajanju primjene

Embargo moe biti vremenski neogranien i unaprijed

vremenski ogranien. U pravilu se rezolucijom Vijea

sigurnosti kojom se odreuje embargo ne odreuje vrijeme za

koje e se ta sankcija primjenjivati.

Ustanovljujui eskalaciju neprijateljstva u graninome

sporu Eritreje i Etiopije kao prijetnju miru, Vijee

sigurnosti godine 2000. odredilo je dvjema dravama embargo

na oruje rezolucijom S/1298 (2000) na ogranieno vrijeme

od 12 mjeseci, te predvidjelo da e po isteku toga

razdoblja ispitati jesu li vlade Eritreje i Etiopije

udovoljile zahtjevima iz rezolucije i po potrebi produiti

embargo. Po isteku roka od 12 mjeseci, embargo vie nije

bio produen.71

Vremenski ogranien embargo na oruje bio je odreen i

prema Demokratskoj Republici Kongo rezolucijom S/1493 (2003)

i to na razdoblje od 12 mjeseci. Na razdoblje od 13 mjeseci

odreen je embargo na oruje Obali Bjelokosti (Cte

d'Ivoire) rezolucijom S/1572 (2004).

2.5.5. Embargo prema obvezatnosti primjene

Potrebno je razlikovati obvezatni embargo koji prema

objektu embarga moraju primjenjivati sve drave za koje je

to rezolucijom Vijea sigurnosti odreeno, od neobvezatnog

(dobrovoljnog) embarga ija je primjena prema objektu

embarga ostavljena odluci vlada pojedinih drava.72

71Ibid., str. 226.72Anthony, I. (ur.), Arms Export Regulation, Oxford, Oxford University Press, 1991., str. 238.


35/84


34

Za ta dva tipa embarga Vijee sigurnosti u svojim

rezolucijama rabi razliite izriaje. Za obvezatni embargo

koristi se izraz odluuje(Vijee sigurnosti, op.a.) da e

sve drave lanice....73Uvijek kada je rije o obvezatnom

embargu u tekstu rezolucije naglaava se da je takvu odluku

Vijee sigurnosti donijelo djelujuina temelju glave VII.

Povelje Ujedinjenih naroda.74

Pri odreivanju neobvezatnog embarga takva odluka ne

oznaava se kao djelovanje po odredbama glave VII. Povelje

Ujedinjenih naroda. 75 Neobvezatni embargo u tekstovima

rezolucija oznaava se izrazima (Vijee sigurnosti, op.a.)

poziva 76, sveano poziva 77ili snano potiesve drave

lanice.... 78 Rezolucija Vijea sigurnosti koja sadri

takav izriaj ima znaenje neobvezatne preporuke. Takav

dobrovoljni embargo na oruje bio je, primjerice, odreen

rezolucijom S/50 (1948) kojom se poziva na prekid oruanih

sukoba u Palestini, i pozivaju se sve vlade da se tijekom

primirja suzdre od uvoza ili izvoza vojnog materijala u

Palestinu, Egipat, Irak, Libanon, Saudijsku Arabiju, Siriju,

73Decidesthat all Member States shall..., kao to je to, npr. odreeno u rezoluciji S/1718 (2006.) kojom

se uvodi embargo na oruje i luksuzna dobra DNR Koreji. U svim dosad opisanim sluajevima primjene

embarga od strane Ujedinjenih naroda, kao i u svim sluajevima koji e se kasnije analizirati, s iznimkom

primjera neobvezatnih embarga iznesenih u ovome odjeljku, rije je o obvezatnom embargu. Treba

napomenuti i da izraz Decides that all States shall... koji se esto koristi u tekstu rezolucija Vijeasigurnosti (npr. u rezoluciji S/1701 (2006) kojom se odreuje obvezatni embargo na oruje Libanonu), ne

znai da se na primjenu embarga prema objektu embarga obvezuje sve drave, ve pojam States treba

tumaiti u znaenju Member States, daklesve drave lanice.74Actingunder Chapter VII of the Charter of the United Nations...75LeRoy Bennet, A. / Oliver, J. K., Meunarodne organizacije, Zagreb, Politika kultura, 2004., str. 138.76Calls upon...; vidi npr.: rezoluciju Vijea sigurnosti S/50 (1948).77Solemnly calls upon...; vidi npr.: rezoluciju Vijea sigurnosti S/182 (1963).78Strongly urgesall States to...; vidi npr.: rezoluciju Vijea sigurnosti S/1227 (1999).


36/84


35

Transjordaniju i Jemen. 79 Kao drugi primjeri neobvezatnog

embarga mogu se navesti neobvezatni embargo na oruje

Junoj Africi odreen rezolucijom S/182 (1963), te

neobvezatni embargo na oruje odreen Eritreji i Etiopiji

rezolucijom S/1227 (1999). U dva posljednje navedena

sluaja, neobvezatni embargo kasnijim rezolucijama je bio

zamijenjen obvezatnim embargom na oruje.

Pozvati na embargo u obliku neobvezatne preporuke moe

i Opa skuptina Ujedinjenih naroda. Njoj je takva ovlast

dana lankom 11. Povelje Ujedinjenih naroda kojom je

odreeno da Opa skuptina moe raspravljati o svim

pitanjima koja se odnose na odravanje mira i

sigurnosti, ..., i moe, ..., glede svih takvih pitanja

davati preporuke dravi ili dravama kojih se to tie ili

Vijeu sigurnosti, ili i dravama i Vijeu sigurnosti.

Izuzetak od te ovlasti Ope skuptine dan je u lanku 12.

Povelje, prema kojem Opa skuptina ne moe davati

preporuke glede nekog spora ili situacije za vrijeme dok

glede tog spora ili situacije Vijee sigurnosti obavlja

funkcije koje su mu dodijeljene Poveljom. Kao primjer

neobvezatnog embarga na koji se poziva preporukom Ope

skuptine, moe se navesti embargo na oruje, naftu i druge

strateke proizvode koji je Opa skuptina predloila

rezolucijom A/500(V) da se provede prema Narodnoj Republici

Kini i vlastima Sjeverne Koreje, 1951. godine, zbog

oteavanja vojne misije Ujedinjenih naroda u Koreji.80

79LeRoy Bennet / Oliver, op. cit. (bilj. 75.), str. 138.80Degan, V. ., Meunarodno pravo, Rijeka, Pravni fakultet u Rijeci, 2000., str. 786.


37/84


36

2.6. Povijest embarga

Povijest biljei prve sluajeve primjene embarga, kao

i drugih ekonomskih sankcija, 81 jo sredinom prvoga

tisuljea pr. Kr. u odnosima izmeu dravica stare Kine.82

Primjeri primjene ekonomskih sankcija mogu se pronai

i u odnosima izmeu polisa stare Grke. Zanimljiv je

primjer sveobuhvatnog embarga i bojkota koji je Atena

proglasila o njoj gospodarski ovisnoj Megari, Periklovim

dekretom, 432. godine pr. Kr., u odgovoru na otmicu tri

atenske graanke i pokuaj uzurpiranja atenskog teritorija

od strane Megare taj dekret bio je i jedan od povoda

Peloponeskog rata izmeu Atene i Sparte, koja je ustala u

zatitu Megare.83

Te ekonomske sankcije zapravo i nisu bile sankcije u

pravom smislu rijei, ve tek puka sredstva ekonomskog

ratovanja. 84 Sve do 20. stoljea, ekonomske sankcije

primjenjivale su se tek kao uvertira u rat ili dopunsko

sredstvo rata. Kao dopunsko sredstvo rata, ekonomske

sankcije bile su primjenjene, npr., u Napoleonskim ratovima

koji su trajali od 1793. do 1815. godine. 85 Tijekom tih

ratova Engleska je Francuskoj uvela embargo koji je imao za

cilj sprijeiti francusku ekspanziju na kontinentu koji je,

gospodarski daleko nerazvijeniji od Engleske, ovisio od

njene robe, naroito tkanina s druge strane, Napoleon je

81 U ovome odjeljku pod pojmom ekonomske sankcije razumijevamo ekonomsku sankciju u irem

smislu, za razliku od ueg, pravnog pristupa ekonomskoj sankciji koji smo objasnili supra, iza biljeke 14,

a kojeg smo koristili kao temeljni pristup pri analizi pravne prirode embarga.82Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 194., 288.83Hufbauer / Schott / Elliott, op. cit. (bilj. 11.), str. 4., 28.84Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 288.85Hufbauer / Schott / Elliott, op. cit. (bilj. 11.), str. 29.


38/84


37

kroz sustav kontinentalne blokade uveo sveobuhvatni embargo

Engleskoj, s ciljem liavanja Engleske ita, to je smatrao

glavnim sredstvom unitenja Engleske. 86 No kontinentalna

blokada je u konanici bila glavno sredstvo unitenja samog

Napoleona; Engleska je bila Europi potrebna kao kupac ita,

a embargo na ito nametnut Engleskoj stvorio je velike

vikove ita na kontinentu to je izazvalo pad cijena ita

na tritu i opu krizu, posljedica koje je bio rastui

otpor protiv kontinentalne blokade koja je prekinuta 1810.

godine kada je Rusija obnovila trgovinu s Engleskom. 87

Prekid kontinentalne blokade od strane Rusije bio je povod

Napoleonu za neuspjeli napad na Rusiju, nakon ega je

Napoleon bio primoran abdicirati s prijestolja. 88 Drugi

vrijedan spomena primjer ekonomskih sankcija kao dopunskog

sredstva rata bila je engleska i francuska blokada ua

Dunava i sveobuhvatni embargo Rusiji, tijekom Krimskog rata

koji je trajao od 1853. do 1856. godine.89

Tek pod utjecajem svih uasa Prvoga svjetskog rata,

poele su se javljati ideje o ekonomskim sankcijama kao

alternativi ratu. Moda najzasluniji za promicanje takvih

ideja u tome razdoblju bio je Thomas Woodrow Wilson,

predsjednik Sjedinjenih Amerikih Drava, 90 ije je

86Ibid.87

Kurtovi, ., Opa povijest prava i drave - II. knjiga: novi vijek, Zagreb, Pravni fakultet u Zagrebu,1994., str. 194.88Ibid.89Hufbauer / Schott / Elliott, op. cit. (bilj. 11.), str. 29.90Zanimljiv govor na temu ekonomskih sankcija kao alternative ratu, Wilson je odrao u Indianapolisu,

1919. godine: Drava koja je bojkotirana, drava je koja je nadomak predaje. Primijenite to ekonomsko,

mirotvorno, neujno, a ubojito sredstvo i nee biti potrebe za primjenom sile. To je jezovito sredstvo. Ne

stoji niti jednoga ivota izvan bojkotirane drave, a nanosi takav pritisak na tu dravu kojemu se, po mojoj

prosudi, nijedna moderna drava ne moe oduprijeti. Ibid., str. 9.


39/84


38

djelovanje na meunarodnom planu uvelike zasluno i za

osnivanje Lige naroda, 1920. godine.

Liga naroda predstavljala je prvi ozbiljniji pokuaj u

smjeru razvoja sustava sankcija meunarodnog prava. 91

Embargo kao trgovinska ekonomska sankcija svoj normativni

izraz nala je u odredbi stavka 1., lanka 16. Pakta Lige

naroda, koja glasi: Ako bi bi bilo koja lanica pribjegla

ratu protivno obvezama preuzetim po lancima 12., 13. ili

15., smatrat e se, ipso facto, kako je stupila u rat

protiv svih ostalih lanica Lige, koje se ovime obvezuju

odmah je podvrgnuti prekidu svih trgovinskih ili

financijskih odnosa, prekidu svih odnosa izmeu njihovih

dravljana i dravljana lanice koja kri odredbe ovog

Pakta, te sprjeavanju svih financijskih, komercijalnih ili

osobnih odnosa izmeu dravljana lanice koja kri odredbe

ovog Pakta i dravljana svih drugih drava, bez obzira jesu

li one lanice Lige ili ne. 92 Prema Paktu, embargo se

trebao primjenjivati kao sveobuhvatna trgovinska sankcija,

predviena samo za jedan delikt pribjegavanje ratu, a u

njegovoj predvienoj primjeni vidljiv je visok stupanj

decentraliziranosti jer ga drave lanice Lige primjenjuju

automatski i samostalno, na temelju vlastite procjene, bez

bilo kakve intervencije organa Lige naroda. 93Iako oslonjen

na autointerpretaciju drava lanica, embargo je prema

Paktu, kao i druge sankcije iz stavka 1., lanka 16. Pakta,

bio predvien kao obvezatna sankcija. 94 Meutim, umjesto

potpune i automatske primjene ekonomskih sankcija, ove su

91Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 199.92Tekst Pakta Lige naroda dostupan je na: The Avalon Project: The Covenant of the League of Nations,

Yale Law School, 1996., http://www.yale.edu/lawweb/avalon/leagcov.htm (10.3.2007.)93Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 201.94Ibid.


40/84


39

se obveze tretirale kao selektivne i ovisne o volji

pojedinih lanica u svakoj konkretnoj situaciji, a godine

1921. Skuptina Lige je prihvatila i rezoluciju kojom se

ureuje kako je primjena ekonomskih sankcija po lanku 16.

stvar izbora svake drave, a ne opa obveza.95

Tijekom tridesetih godina 20. stoljea Liga naroda

propustila je svaku prigodu za primjenu uinkovitijih

sankcija protiv drave agresora. Kada je 1931. godine Japan

napao Kinu i okupirao Manduriju, izostala je automatska

primjena ekonomskih sankcija, a reakcija Lige sastojala se

tek u zakanjeloj istrazi do koje je dolo nakon to je

Japan dovrio okupaciju; u izvjeu koje je slijedilo nisu

predloene druge sankcije osim nepriznavanja nastalih

teritorijalnih promjena. 96Rat izmeu Paragvaja i Bolivije,

koji je trajao od 1928. do 1938. godine, takoer je bio

prigoda za snaniju reakciju, no reakcija Lige bila je tek

preporuka primjene embarga na oruje prema objema

dravama.97Embargo kao sankcija koja potpada pod stavak 1.,

lanka 16. Pakta jedini je put primijenjena 1935. godine

prema Italiji zbog njezine agresije na Etiopiju. No, iako

je skoro 50 drava sudjelovalo u primjeni ekonomskih

sankcija prema Italiji, a u nadzoru nad njihovom primjenom

sudjelovalo ak 12 ad hoc odbora i pododbora osnovanih

unutar Lige, one su bile daleko od zahtjeva izraenih u

Paktu. 98 Ekonomske sankcije primijenjene prema Italiji

obuhvaale su embargo na oruje, embargo na stoku, embargo

na gumu, aluminij, krom i neke druge sirovine, zabranu

zajmova i kredita talijanskoj vladi, te sveobuhvatni bojkot

95LeRoy Bennet / Oliver, op. cit. (bilj. 75.), str. 134.96Ibid.97Doxey, op. cit., (bilj. 4.), str. 24.98Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 204., 205.


41/84


40

(uz iznimku nekih dobara kao to su knjige i tiskovine,

zlato i srebro). 99Meutim, one nisu obuhvaale embargo na

naftu koja je Italiji moda bila i najznaajnija za

nastavak agresije u Etiopiji, te je ona tek dijelom ometena

takvim nepotpunim sankcijama ipak okupirala i anektirala

Etiopiju. 100 Takvo stanje Liga naroda je prihvatila, te je

1936. godine, 9 mjeseci nakon njihova uvoenja, ukinula

ekonomske sankcije Italiji.101

Sankcije nisu bile primijenjene ni prema Njemakoj kad

je okupirala Rajnsku oblast 1936. godine i proirila svoj

teritorij na tetu Austrije i ehoslovake 1938. godine, a

ni prema Japanu kada je 1937. godine nastavio s osvajanjem

kineskih podruja, 102a do 1939. godine utjecaj Lige naroda

opao je u toj mjeri da se ak ni od Njemake napadnuta

Poljska nije obratila Ligi naroda radi poduzimanja Paktom

predvienih sankcija.103Tijekom Drugoga svjetskog rata Liga

naroda posve je prestala djelovati, a formalno je ukinuta

zakljukom skuptine drava lanica 1946. godine. Njezin

neuspjeh nije bio toliko posljedica nesavrenosti Pakta,

koliko slabosti njezinog djelovanja zbog neslone i sebine

politike drava lanica.104

Razlikujui tri rasprave o ekonomskim sankcijama u 20.

stoljeu, za koje ustanovljuje da su se pojavljivale u

tridesetogodinjim intervalima, Wallensteen opisane

99Doxey, op. cit., (bilj. 4.), str. 25.100Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 205.101 Wallensteen, P., A Century of Economic Sanctions: A Field Revisited, Uppsala Peace Reasearch

Papers, br.1., Uppsala, Department of Peace and Conflict Research, Uppsala University, 2000., str. 1.

Dostupno na: http://www.pcr.uu.se/publications/UPRP_pdf/UPRP_NO_1.pdf (10.3.2007.)102LeRoy Bennet / Oliver, op. cit. (bilj. 75.), str. 134.103Andrassy, op. cit. (bilj. 26.), str. 367.104Ibid.


42/84


41

sluajeve ekonomskih sankcija Lige naroda naziva prvom

raspravom o ekonomskim sankcijama: sankcije protiv

agresije.105

Tijekom Drugoga svjetskoga rata javila se zamisao o

osnivanju nove organizacije sline Ligi naroda, ali sa

vrom i trajnijom organizacijom i efikasnijim djelovanjem,

a ta zamisao urodila je stvaranjem Ujedinjenih naroda,

meunarodne organizacije koja je svoje djelovanje zapoela

24. listopada 1945. godine, stupanjem na snagu Povelje

Ujedinjenih naroda. 106 Povelja je znatno usavrila sustav

sankcija Lige naroda, a normativni izraz embarga sadran je

u odredbi lanka 41. Povelje koja, meu mjerama koje ne

ukljuuju upotrebu oruane sile, predvia potpuni ili

djelomini prekid ekonomskih odnosa - o tim mjerama

odluuje Vijee sigurnosti Ujedinjenih naroda ukoliko prema

lanku 39. Povelje utvrdi postojanje prijetnje miru,

naruenja mira ili ina agresija.107Primjetna je razlika u

odnosu na odgovarajuu odredbu lanka 16. Pakta Lige naroda.

Mjere iz lanka 41. Povelje nisu ograniene samo na

agresivni rat, ve do njih moe doi i u odgovoru na svaku

prijetnju miru ili naruenje mira, a uklonjen je i problem

autointerpretacije drava lanica, s obzirom da je samo

Vijee sigurnosti ovlateno kvalificirati neki in kao

prijetnju miru, naruenje mira ili in agresije, te onda i

pokrenuti primjenu mjera iz lanka 41. Povelje.108

U prvih dvadeset godina postojanja Ujedinjenih naroda

prisilne ekonomske mjere iz lanka 41. Povelje nisu bile

primijenjene. One su po prvi puta primijenjene 1966. godine,

105Wallensteen, op. cit. (bilj. 101.), str. 1.106Andrassy, op. cit. (bilj. 26.), str. 370.107Detaljnije e o tim odredbama Povelje Ujedinjenih naroda biti rije infra, u odjeljku 3.1..108Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 208., 209.


43/84


42

prema Junoj Rodeziji, koja je nastala jednostranim

proglaenjem nezavisnosti od strane bjelake manjine 109

predvoene Ianom Smithom, kojim je veinskom crnakom

stanovnitvu Rodezije uskraeno pravo na samoodreenje. 110

Najprije je rezolucijom S/217 (1965) preporuen embargo na

oruje i naftu, da bi kasnije, rezolucijom S/232 (1966)

godine bio odreen, uz druge prisilne ekonomske mjere (npr.

bojkot na duhan, eer, meso i mesne proizvode, i dr.),

obvezatni embargo na oruje, streljivo i vojnu opremu, na

naftu i na zrakoplovna i cestovna motorna vozila, te

konano rezolucijom S/253 (1968) odreen sveobuhvatni

embargo.

Sljedei put obvezatni embargo je primijenjen prema

Junoj Africi 1977. godine rezolucijom S/418 (1977) u

obliku opeg embarga na oruje. Povod sankcija prema Junoj

Africi bila je politika apartheida i formiranje bantustana,

ali i potpora Junoj Rodeziji, pogoenoj sankcijama,

protupravna vojna prisutnost u Namibiji i vojno ugroavanje

susjednih drava.111Kasnijim rezolucijama Vijea sigurnosti

pootravane su prisilne ekonomske mjere Junoj Africi, pa

je, primjerice, rezolucijom S/591 (1986) odreen obvezatni

embargo na naftu i na raunalnu opremu.

Iz razdoblja hladnoga rata valja spomenuti i primjer

neobvezatnoga embarga na oruje Portugalu preporuenog

rezolucijama Vijea sigurnosti S/180 (1963) i S/218 (1965).

Povod im je bio neprihvaanje od strane Portugala naela

109Bjelako stanovnitvo brojilo je 1965. godine u Junoj Rodeziji tek 250 000 osoba, naspram 4 milijuna

pripadnika crnakog stanovnitva. Doxey, op. cit., (bilj. 4.), str. 35.110Wallensteen, op. cit. (bilj. 101.), str. 2.111Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 211.


44/84


43

samoodreenja stanovnitva portugalskih afrikih

kolonija.112

Zajedniko je ovima trima spomenutim sluajevima

primjene prisilnih ekonomskih mjera da su glavna pitanja,

zbog kojih su one bile odreene, bila pitanja

dekolonizacije, za razliku od sluajeva takvih mjera Lige

naroda gdje je naglasak bio na postojanju agresije od

strane objekta mjere. Stoga Wallensteen ovaj drugi

tridesetogodinji ciklus u primjeni ekonomskih sankcija u

20. stoljeu naziva drugom raspravom o ekonomskim

sankcijama: sankcije radi dekolonizacije. 113 Tree

razdoblje (treu raspravu), koje je otpoelo 1990. godine,

Wallensteen naziva sankcije i novi ratovi, 114 a tek

povijesti predstoji pokazivanje hoe li i ono imati

obiljeje tridesetogodinjeg ciklusa.

U devedesetim godinama 20. stoljea dolo je do tolike

proliferacije primjene prisilnih ekonomskih mjera da neki

autori to desetljee i nazivaju desetljeem sankcija. 115

Razni oblici obvezatnoga embarga bili su tijekom

devedesetih primijenjeni od strane Vijea sigurnosti na

situacije koje se tiu 11 razliitih drava: Irak, S/661

(1990); Socijalistika Federativna Republika Jugoslavija,

S/713 (1991); Somalija, S/733 (1992); Libija, S/748 (1992);

Liberija, S/788 (1992); Kamboda, S/792 (1992); Haiti,

S/841 (1993); Angola, S/864 (1993); Ruanda, S/1011 (1995);

Sierra Leone, S/1132 (1997); i Savezna Republika

Jugoslavija S/1160 (1998). I na poetku 21. stoljea,

Vijee sigurnosti nastavilo je ovu praksu, te je embargo do

112Doxey, op. cit., (bilj. 4.), str. 34.113Wallensteen, op. cit. (bilj. 101.), str. 2.114Ibid.115Cortright / Lopez, op. cit. (bilj. 39.), str. 1.


45/84


44

poetka 2007. godine primijenjen u situacijama koje se tiu

9 drava: Etiopija i Eritreja, S/1298 (2000); Afganistan,

S/1333 (2000); Demokratska Republika Kongo, S/1493 (2003);

Sudan, S/1556 (2004); Obala Bjelokosti (Cte d'Ivoire),

S/1572 (2004); Libanon, S/1701 (2006); Demokratska Narodna

Republika Koreja, S/1718 (2006); i Iran S/1737 (2006). Iako

to ne vrijedi za sve nabrojane sluajeve, moe se rei da

je glavno obiljeje primjene ekonomskih sankcija u ovome

razdoblju da su one esto odreene zbog graanskih ratova u

dravama koje su objekti njihove primjene.116

I pored takve proliferacije primjene ekonomskih

sankcija od strane Vijea sigurnosti, nije naputeno

pribjegavanje ekonomskim sankcijama izvan okvira

Ujedinjenih naroda. U primjeni takvih jednostranih

ekonomskih sankcija istiu se posebno Sjedinjene Amerike

Drave kao vodea svjetska ekonomska supersila. Samo u

razdoblju od 1993. do 1997. godine, SAD su pribjegle

ekonomskih sankcijama prema ak 35 drava ije stanovnitvo

zajedno ini oko 42% svjetskoga stanovnitva, 117

pretvarajui ekonomske sankcije u puko sredstvo svoje

vanjske politike, te se opravdano moe kazati da je takva

praksa poprimila epidemijske razmjere. 118 Sjeverna Koreja,

Iran, Kina, Indija i Pakistan samo su neki od brojnih

116

Pojanjavanje prirode tih ratova, kao i drugih situacija koje su dovele do primjene prisilnih ekonomskihmjera u datom sluaju, analiza povijesno-politikih prilika, te detaljan pregled akcija koje je Vijee

sigurnosti poduzelo u svakome od nabrojanih sluajeva, mada bi bilo izuzetno korisno za razumijevanje

predmeta ovoga rada, zahtijevalo bi puno opseniji rad nego to to ovaj rad smjera biti. Neke od nabrojenih

situacija analizirane susupra, u odjeljku 2.5. koji govori o vrstama embarga, dok nam analiza nekih drugih

situacija tek predstoji u poglavlju o pitanju legalnosti embarga.117OQuinn, R. P., A User's Guide to Economic Sanctions, The Heritage Foundation, objavljeno: lipanj

1997., dostupno na: http://www.heritage.org/Research/PoliticalPhilosophy/BG1126.cfm (10.3.2007.)118Helms, op. cit. (bilj. 3.), str. 4.


46/84


45

primjera objekata jednostranih ekonomskih sankcija od

strane SAD-a tijekom '90-tih. 119 Iako su neke od takvih

sankcija zaista bile reakcija na povredu meunarodnopravne

norme, mnoge su bile tek reakcija na amerikim interesima

protivno ponaanje njihova objekta, te su zapravo bile

iste retorzije, no one kao takve nikada nisu bile

predstavljane, ve ih je SAD uglavnom predstavljao kao

reakciju na povredu meunarodnopravne norme, esto

opravdanje nalazei u vlastitoj prosudbi krenja ljudskih

prava u nekoj dravi, iskoritavajui erga omnes prirodu

obveza na njihovo potivanje, kao pravnu osnovu vlastitog

individualnog djelovanja u svojstvu posrednog oteenika.120

119Wallensteen, op. cit. (bilj. 101.), str. 8.120Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 250.


47/84


46

3. PITANJE LEGALNOSTI EMBARGA

3.1. Ovlast Vijea sigurnosti Ujedinjenih naroda na

primjenu embarga

Stavkom 1., lanka 24. Povelje Ujedinjenih naroda,

Vijeu sigurnosti Ujedinjenih naroda povjerena je

prvenstvena odgovornost za odravanje meunarodnog mira i

sigurnosti. 121 Ta iroko postavljena funkcija Vijea

sigurnosti ograniena je istim stavkom rijeima da bi seosigurala brza i djelotvorna akcija i Vijee sigurnosti

radi u njihovo ime (ime drava lanica UN-a, op.a.) koje

upuuju na to da se djelovanje i nadlenost Vijea

sigurnosti ograniavaju na one predmete kod kojih je rije

o potrebi da se sprijei izbijanje sukoba ili ve nastali

sukob rijei akcijom Ujedinjenih naroda kako je ona opisana

u glavama VI. i VII. Povelje, na koje se, inter alia,

izrijekom upuuje u stavku 2. lanka 24. Povelje.122

Glava VII. Povelje naslovljena je Djelovanje u

sluaju prijetnje miru, naruenja mira i ina agresija, a

ta tri, u samome naslovu glave VII., navedena sluaja

pretpostavka su, prema lanku 39. Povelje, djelovanja

Vijea sigurnosti radi odravanja ili uspostavljanja

meunarodnog mira i sigurnosti, u koju svrhu ono moe,

nakon to utvrdi postojanje nekoga od tri navedena sluaja,dravama lanicama davati preporuke ili odluiti o

poduzimanju mjera u skladu s lancima 41. i 42. Povelje.

121Stavak 1., lanka 24. Povelje glasi: Da bi se osigurala brza i djelotvorna akcija Ujedinjenih naroda,

njihovi lanovi povjeravaju Vijeu sigurnosti prvenstvenu odgovornost za odravanje meunarodnog mira i

sigurnosti, i pristaju da Vijee sigurnosti radi u njihovo ime kad obavlja svoje dunosti na temelju te

odgovornosti.122Andrassy, op. cit. (bilj. 26.), str. 413.


48/84


47

lanak 42. odnosi se na mjere s upotrebom oruane sile, za

koje Vijee sigurnosti moe odluiti da e se poduzeti tek

ako mjere predviene lankom 41. Povelje ne bi odgovarale

ili ako se pokazalo da ne odgovaraju.

Mjere predviene lankom 41. Povelje, mjere su koje ne

ukljuuju upotrebu oruane sile, a tim lankom dana je

ovlast Vijeu sigurnosti da odlui kakve mjere bez upotrebe

oruane sile treba poduzeti da se u djelo provedu njegove

odluke i da pozove drave lanice Ujedinjenih naroda na

primjenu tih mjera. Prema odredbi lanka 41., te mjere mogu

obuhvatiti potpuni ili djelomini prekid ekonomskih odnosa

te eljeznikih, pomorskih, zranih, potanskih,

telegrafskih, radio i drugih sredstava veza, kao i prekid

diplomatskih odnosa. Mjere koje ne ukljuuju upotrebu

oruane sile nisu numerus clausus, nego su lankom 41. samo

primjerice navedene. iroko postavljenom sintagmom potpuni

ili djelomini prekid ekonomskih odnosa obuhvaene su sve

vrste prisilnih ekonomskih mjera, meu kojima i embargo, te

je tako lanak 41. Povelje, uz druge navedene odredbe

Povelje, osnova primjene embarga od strane Vijea

sigurnosti.

Odluke Vijea sigurnosti kojima se odreuje primjena

embarga pravno su obvezatne za drave lanice i one su ih

dune prihvatiti i izvravati. Pravna obvezatnost odluka

Vijea sigurnosti regulirana je odredbom lanka 25. Povelje.

Implementacijom odluka Vijea sigurnosti od strane drava

lanica stvara se itava mrea bilateralnih odnosa izmeu

drava lanica koje prema odluci Vijea primjenjuju embargo

i objekta embarga. Mogue je pri tome da je drava lanica,

kako bi ispotovala i izvrila obvezatnu odluku Vijea,

primorana prekriti neki meunarodni ugovor koji je

sklopila s objektom embarga. Postavlja se pitanje, to je u


49/84


48

takvom sluaju s naelom pacta sunt servanda, izraenim u

odredbi lanka 26. Beke konvencije o pravu meunarodnih

ugovora iz 1969. godine? Prema toj odredbi, svaki ugovor

koji je na snazi vee stranke i one ga moraju izvravati u

dobroj vjeri. 123 Odgovor na to pitanje daje odredba lanka

103. Povelje, koja dravama daje svojevrstan tit od

posljedica neizvravanja obveza iz sklopljenih meunarodnih

ugovora, propisujui: U sluaju sukoba izmeu obveza

lanova Ujedinjenih naroda na temelju ove Povelje i

njihovih obveza na temelju bilo kojega drugoga meunarodnog

sporazuma prevladavaju njihove obveze na temelju ove

Povelje. Rije je o tome da bi mjera suspenzije ili

raskida meunarodnog ugovora, do koje bi dolo zbog

primjene embarga ili druge prisilne ekonomske mjere, imala

znaaj per se protupravnosti jer bi bila protivna opem

meunarodnopravnom pravilu pacta sunt servanda, no tu

izvornu protupravnost, u sluaju da su sve stranke takvog

meunarodnog ugovora lanice Ujedinjenih naroda, otklanja

sekundarna norma lanka 41. Povelje, preko lanka 103.

Povelje. Neovisno o sadraju takva ugovora, takvu mjeru

treba smatrati posebnom vrstom sankcije, sankcijom

suspenzije ili raskida meunarodnih ugovora.124

123 Beka konvencija o pravu meunarodnih ugovora, Narodne novine meunarodni ugovori, br. 16.,

1993.124Vie o sankcijama suspenzije ili raskida meunarodnih ugovora vidi u: Lapa, op. cit. (bilj. 7.), str. 361.

365.


50/84


49

3.2. Mehanizam primjene embarga

U primjeni embarga o kojemu je odluilo Vijee

sigurnosti u skladu s ovlastima danim Poveljom Ujedinjenih

naroda, opisanima u prethodnom odjeljku, moe se

razlikovati nekoliko stadija o kojima e biti rije u

nastavku.

3.2.1. Utvrivanje injenica i kvalifikacija nastaloga

spora ili situacije

Na postojanje spora ili situacije za koje se sumnja da

predstavljaju prijetnju miru, naruenje mira ili in

agresije Vijee sigurnosti moe upozoriti svaka lanica

Ujedinjenih naroda 125 , Opa skuptina ili Glavni tajnik

Ujedinjenih naroda, a i Vijee sigurnosti moe takve

sporove i situacije razmatrati na vlastitu inicijativu. 126

Za utvrivanje relevantnih injenica koje e mu dati

podlogu za utvrivanje je li u konkretnom sluaju rije o

takvome sporu ili situaciji ije bi nastavljanje moglo

ugroziti odravanje meunarodnog mira i sigurnosti, Vijee

sigurnosti raspolae s nekoliko instrumenata. Ono moe (ali

ne mora) poduzeti prethodnu istragu, 127 odnosno, rijeima

lanka 34. Povelje, ispitivati svaki spor ili svaku

situaciju koja bi mogla dovesti do meunarodnog trvenja ili

izazvati spor. Radi utvrivanja relevantnih injenica,

Vijee sigurnosti e pozvati, u skladu s lankom 32.

125To se ne odnosi na drave koje su stranke takvog spora one najprije trebaju, u skladu s lankom 33.

Povelje, pokuati neko od sredstava za mirno rjeavanje sporova, pa tek ako na taj nain spor ne bi bio

rijeen, imaju pravo (i dunost), prema lanku 37. Povelje iznijeti taj spor pred Vijee sigurnosti.126Degan, op. cit. (bilj. 80.), str. 783.127Ibid., str. 784.


51/84


50

Povelje, dravu koja je stranka spora koji se pred Vijeem

razmatra da sudjeluje u raspravljanju toga spora, ali bez

prava glasa. Tako e se pozvati bilo koja drava stranka

spora koja nije lan Vijea sigurnosti, a to moe biti i

drava koja nije lanica Ujedinjenih naroda. U skladu s

lankom 31. Povelje, Vijee sigurnosti moe pozvati na

sudjelovanje u raspravljanju svakog pitanja bilo koju

dravu lanicu za koju ono smatra da se takvim pitanjem

posebno diraju njeni interesi. Tako pozvana drava pri

raspravljanju pred Vijeem takoer nema pravo glasa.128

Nakon to utvrdi relevantne injenice, Vijee

sigurnosti ih treba kvalificirati, te ako kvalificira

raspravljanu situaciju ili spor kao prijetnju miru,

naruenje mira ili in agresije, moe odluiti o primjeni

mjera radi odravanja ili uspostavljanja meunarodnog mira

i sigurnosti.

I prije utvrivanja injenica i njihove kvalifikacije,

Vijee sigurnosti moe, prema lanku 40. Povelje, pozvati

stranke da se pridravaju privremenih mjera koje Vijee

smatra potrebnima ili poeljnima, u svrhu spreavanja

pogoranja situacije. Odluka o takvim privremenim mjerama

ima znaaj neobvezatne preporuke koja jo ne sadri nikakvu

osudu.129

128Razlika situacije i spora je u tome to se stranka spora uvijek mora pozvati da sudjeluje u raspravljanju

spora pred Vijeem sigurnosti, dok takva obveza ne postoji prema dravama lanicama Ujedinjenih naroda

koje su zainteresirane za odreenu situaciju koja nema obiljeje spora ili na ijem je podruju takva

situacija nastala. Vana razlika situacije i spora je i u tome to ako je stranka spora lanica Vijea sigurnosti

embargo un tot

Documents