Hipolit EuripidHipolit je bio sin Tezeja i Antiope, kraljice Amazonki. Od svoje majke nasledio je odanost Artemidi, boginji ednosti i lova. Kada joj je, jednom prilikom, sagradio hram u Trezenu, Afrodita, boginja ljubavi, se nala uvreenom i odluila je da mu se osveti. Navela je Fedru, njegovu maehu, da se zaljubi u Hipolita. To joj i nije bilo teko: Fedra je nasledila mnoge perverzne sklonosti od svoje majke Pasifaje, kretske kraljice. Hipolit je druga verzija ove tragedije. U prvoj verziji, Fedri (nije sauvana) Hipolit odgovara na ljubav svoje maehe. Pretpostavlja se da je Euripid bio estoko kritikovan zbog preslobodnog odnosa prema toj temi, pa je moda i to bio povod za nastanak ove, reklo bi se, preiene verzije.LICA:Afrodita, boica ljubaviArtemida, boica lovaTesej, kralj atenskiFedra, ena njegovaHipolit, sin Tesejev, pastorak FedrinStarac, sluga HipolitovGlasnikDvorkinja, FedrinaZbor, gospoe trezenskeDruba Hipolitova, sporedni zborIN PRVI(Kraljevski dvor u Trezenu. Pred njim stoji kip Afrodite i Artemide, a pred svakim kipom rtvenik)AfroditaNa zemlji, nebu znadu mene boicu,O meni zbore, - mene zovu Kiprankom./1/Od ljudi, to od Ponta/2/ sve do AtlantaPrebivaju i sunca zrake gledaju,Ja cijenim one, moju tono tuju vlast,A ruim svakog, tko me sreta s prezirom.Ta ima dato i u roda bojeg to,U dui da se veseli, kad ga tuje svijet.Dokazat brzo istinu u rijei tih.Sin Tesejev - Amazonka ga porodi, -Hipolit, taj gojenac sveca Piteja,Od graana u kraju ovom trezenskomBa jedini me krsti botvom najgorim,Brak odbija, o svadbi nee da uje,A Feba sestru, Zeusa ker - ArtemiduOn asti, za najveu dri boginjuI u umi zelenoj vijek je s djevicomI s brzim psima grabi zemlji divlja on, -U drutvo zae vee, no to ljudsko je.No zavist ne mui me s tog. Pa zato bi?Al to on meni zgrijei, za to u se jaHipolitu osvetit evo danas jo, -Sve davno smislih, truda mnogo ne treba.Iz dvora Pitejeva jednom stie onPandionovoj zemlji,/3/ vidjet, redit seU tajne svete htjede./4/ ena oeva,Da - dina Fedra vidje ga, i srce jojTad arom silnim s moje planu odluke.I prije no u Trezen vamo dola je,Do Paladine stijene/5/ ona KiprankiHram die, ovoj evo zemlji na pogled.Tim ljubav otkri, ree, za HipolitaDa odsad ondje stoji zavjet boici.Kad Tesej zemlju Kekropovu/6//ostavi -Rad ljage, krvi Palantida, ode on/7/ -I vamo u zemlju sa enom dojedri,A ree, godinu e dana od kueIzbivat, mue venut stade jadna tad;Sve stenje, alac enje probada joj grud,Za bolju njenu ne zna nitko u kui.Al ljubav joj ovako propast ne smije.Sve Teseju u odat. Saznat e se to.I dumanina moga, tog mladia ePogubit kletvam otac. Ta sveg mora kralj -Posidon Teseju obree jednom dar,Tri elje da e stalno ispunit mu bog.I Fedra gubi, ali dino, ivot svoj.Do nesree mi njene nije toliko,Te s ne bih osvetom dumanma svojijemOsvetila i srcu svom ugodila.Al Tesejeva sina gle - Hipolita!On s lova, s muke svoje, ide, dolazi.Uklonit u se, maknut s ovog mjesta sad.S njim idu sluge, brojna eljad; prate gaI pjesmom slave boicu Artemidu.On ne zna, Hadu da su vrata otprta,I zadnji put da sada gleda svijetlo to.(Nestane je. Dolazi Hipolit u lovakom odijelu s vijencem cvijea poljskoga u ruci. S njime su sluge u lovakoj odori. Kreu do oltara Artemidina i pjevaju.)HipolitHajd za mnom, za mnom i pojteNebeskoj Zeusovoj keriArtemidi, okrilju naem!DrubaGospoo, gospoo uzviena,Oj Zeusa edo!Zdravo, zdravo, Artemida,Keri Lete i Zeusa nam,Djevo od svih najljepa!Na nebesim visokimU zlatnom dvoru Zeusovu,Rode dini, stoluje.Zdravo da si, Artemida,Najljepa, najljepa od svihNa Olimpu djevica!Hipolit(polae vijenac na rtvenik)Gle tebi, Gospo, vijenac nosim pleteni.Na livadi ga nekoenoj savih ja;Nit pastir ima srca ondje stado past.Nit tace je se gvoe/8/ samo pelicaLedinom leti netaknutom, proljetnom.Stid vrtlar jeste, rosom topi potonom.Brat moe samo priroena nedunost,Bez nauka u dui to se vrijei nam,A srcu grjenu trgat nije slobodno.Al, Gospo draga, daj iz ruke poboneZa zlatnu kosu svoju primi nakit sad!Ta od smrtnika samo meni dan je darTe drug sam tebi, rijeju rije ti uzvraamI glas tvoj sluam, al ti lica ne vidim.A kako ivjet poeh, 'nakav bio kraj!(Hoe da ide u dvor)Starac(stupi iz drube i zakri mu put)Zvat treba, knee, gospodare bogove, -Al' bi li prihvatio dobar savjet moj?HipolitBa rado, - ama ne bih bio pametan.StaracPa znade li, u ljudi da je obiaj -HipolitMa ne znam. to me to i pita sada ti?StaracNa prkos, neprijaznost svak da mrzi svet?HipolitPa s pravom. iji prkos nije mrzak nam?StaracA ima F u prijazna dragost nekakva?HipolitJest, silna, - malen trud je, dobit velika.StaracU bogova je l, misli, tako isto ba?HipolitJest, vrijedi P u nas smrtnih zakon besmrtnih.Staracto onda ne klanja se botvu svetom ti?HipolitA kojem? Pazi, usta da ti ne zgrijee!Starac(pokazuje na kip Afroditin)Toj - Kipranki, pred vratim' to ti stoji tu.Hipolit(nehajno mahne rukom na pozdrav)Nju izdaleka pozdravljam, - jo ist sam ja.StaracAl' uzviena, slavna je kod ljudi ba.HipolitSvak drugom voli bogu ili ovjeku.StaracUm ima, kakav treba, - sretan da si mi!HipolitBog nou silan ne mili se meni ba.StaracMoj sinko, bozim' treba iskazivat ast.Hipolit(okrene se naglo drubi)Hajd', pratnjo moja, - u dvor sada poite.Za zalogaj se brin'te! Poslije lova jestol krcat slast. I konje vama eat je,ler poslije jela pod kola u upre ihgonit, vjebat u ih, kako lii to.(Druba odilazi, a on na polasku dobaci starcu)A tvojoj Kipri zbogom" velim punoput.Starac(eka, pa kad je sam, stupi pred rtvenik Afroditin)A ja - za mladim nije meni povest se,A mislim, zborim, kako vee smije robPomolit u se tu pred kipom tvojijem.Oj Gospo Kipranko! A valja da prosti.Kad sa mladosti srce naglo nosi tkoI ludo zbori. Takva sluat nemoj ti!Od ljudi treba da su bozi trjezniji.(Otide. Dolazi zbor gospoda trezenskih)ZborVodu, more/9/ sipaHrid, kamen - tako kae svijet, -S brda vrutak, iva kapVijek vr za vrem puni.Milu drugu imah tu, -Bagreno rublje pralaU romon-potoku,A po grebenu stijene arkeDo mora ona rastirala.Prvi od nje meni doe glas,Gospa da mi gine, -Na krevet tijelo pripe bol.U kuu se zavue,A plavu glavu krijeKoprena joj tanahna.Trei ve, ujem, danakDemetrin sveti dar/10/Od usta odbija boanskih;Rad tajnog jada stii eliNesretnome kraju smrti sad.Mlada, bog te smami, tjera -Il Hekata il Pan-bogIl Korihanti svetiIl sama Mati gorska./11/Il Artemidi lovki onoj.Ti rtve ne prikaza.Pa s grijeha mi toga strada i gine sad.A k alu, trezenskom pruduKad valjaju se vali.Tad u viru ide ona.Mua l, Erehtida/12/ glavu.Potomka oca slavna.Ljubav tajna u domuMami, srcu tvome grabi?Il' Kreanin iz domajeU luku stie, pristaA pomorac svaki mio je njojzi gost.Glas nosi kaljici naoj.A tuga, jad joj steeGrudi, nju o krevet vee?Sa gorkim udesom se enskimNesretni oaj tekiIl drutvu nai voli, --S boli, s tlapnja on se rada.I mojim grudma pirnu vjetri takav, -Stog nebesku zatitnicuArtemidu, Gospu luka.Znah zazivat; ona s bozim' vazda meniMila, draga doe.ZborovoaGle, dvorkinje stare pred vratima eno!I gospodu amo nose iz dvora.Oblaak se mrski nad obrvam' iri.Za ime joj dua oito ezne?to propade tijelo?tol kraljici lice izgubi boju?(Fedru na poivaljci nose slukinje.Dvorkinja motri bolesnu gospou)IN DRUGIFEDRA, DVORKINJA, ZBORDvorkinjaOj nevolja ljudskih, groznih bolesti!A to u da inim? to da ne inim?Tu sunce te grije, nebo gle sjaji!Izvan kue vee krevet ti stoji. -Na nj bolest te svali.Ta ovamo doi sva elja te bjee,Ai; brzo e opet za odajom eznut.Jer brzo si sita. ne zna veselja.to ima, to ne mili s' tebi: to nema,To drae se ini.(Okrene se)Bolovat je bolje negoli dvorit.Jednostavno ono je, sloeno ovo, -Ta srcu je alost, rukama muka.Sav ivot je ljudski alostan, tuan,I od muke nema poina nikad.Da, ima ti ivot ljepi od ovog,Al" mrakom je zavit, magle ga kriju.Svom zaista duom grlimo ovaj.Na zemlji to ovdje blijeskom nam blijeti.Jer drugog ivota onog ne znamo.Nit potvrde ima za ono pod zemljom.Ve prie nas puste zanose 'nako.FedraDed di'te mi tijelo, ispravke glavu.Jer udi me, zglobovi izdali, drage!Poduprite, djeve, ruke mi teke!Oh, glavu mi rubac pritite kruto,De skidaj ga! Kosu niz plei pusti!DvorkinjaAl' strpi se, dijete! Tijelom se nemojSad bacati ljuto!A lake e s mirom i jakijem srcemPodnositi, trpjet boletinu svoju.Ta muit se, patit to udes je ljudski.FedraAo!Oh, da mi je samo iz vreoca rosnaSad zagrabit gutljaj vodice bistreI da mi je gdjegod lei pod jagnjed.Na tratinu bujnu se spustit, poivat!Dvorkinjato govori, kerce?Ta valjda nee pred svijetom zboritI tovarit rijei plod vruice ljute?Fedra(naglo skoi)Hajd' .vod'te me u goru! U umu 'namo,U borik bih rado. kud paad se skice.to zvijerju je zatorI jelena ara napada bijesno.Ja, bora mi, udim viknuti psetaI u ruku uzet otror'to kopljeI uz plavu kosu tesalskom strijelomZamahnut i bacit.DvorkinjaA kakva te. dijete, popade elja?Pa to e i tebi briga sad sa lov?to srce te vue do vode, na vrutak?Ta eno pod kulam' rosan breuljak, -Napitka e ondje za te se nai.FedraArtemida, Gospo ala nam morskogI mjesta, gdje vjeba se, topoe drebad!Oh, da mi se stvorit u dolovim' tvojimI venetsku/13/ drebad ravnat i gonit!DvorkinjaRije kakvu bez uma izusti opet?as u goru u lov poi mi udi.as opeta enja obuzima tebeZa drebadi dolje na suhome pijesku.Tu prorokog duha velikog treba.Da boga nam kae, to s puta te krenu1 pamet ti. dijete, pomuti, smete.Fedra(opet se spusti na poivaljku)O jadne li mene! to stvorih, uinih!Kud pameti nesta one mi zdrave?Poludjeh, - rad bojeg padoh prokletstva!Ao meni jadnoj!Oh, zastri mi, majo, opeta glavu.Jer sram me je onog, to maloas rekoh!Daj zastin! Suza iz oi se krade,A rumen mi stida u obraze bije.Ta k svijesti se vratit to boli i pee,A bijeda je grozna mahnitu biti.Al opet je bolje bez svijesti zgmut.DvorkinjaPa zastirem, ali kada e meniGrob pokriti tijelo?Dug ivot ti mene mnogome ui.Vez ljubavi srednje nas bi smrtnikeVijek jednoga s drugim morao vezat.Ne mozak nam, duu dokraja toit.vor ljubavi lako bi rijeit se moro.Da moe popustu il' jae ga stegnut.Al jedna da dua za dvije se pati.To breme je teko, - tako se i jaRad gospode kinjim.Prekomjerne brige za ivot - to kau -Ba jadom e rodit prije no slauI sa sreom nikad sloit se nee.Stog krajnju u krajnost hvaliti manjeOd trijeznosti trijezne,I uza me svi e pametni pristat.ZborovoaOh, bako, vjerna dado Fedre kraljice.Da - vidim evo teku njenu nevolju,Al kakva joj je bolja, nije jasno nam.Od tebe bismo rade za nju saznat, ut.DvorkinjaZa uzrok ne znam, nee da mi kae ga.ZborovoaA kakav bjee njoj poetak jada tih?DvorkinjaZaludu pita. Ona uti o svem tom.ZborovoaAh. kako joj je tijelo slabo, satrto'DvorkinjaA kako ne, kad trei dan je bez jela!ZborovoaZar rad bolesti? Ili eli, smjera mrijet?DvorkinjaMrijet eli. glau misli pretr ica nit.ZborovoaTi udo ree, gleda l s mirom mu joj to.DvorkinjaJad taji ona, ne kae mu svoju bol.ZborovoaZar ne vidi. u lice kada gledne joj?DvorkinjaBa ode nekud na put iz te zemlje on.ZborovoaA silom ne sili je. kua, trsi se.Da za bol, smutnju due njene sazna to?DvorkinjaMa sveg se latih, zalud bjee sav mi trud.Al neu ni ovako prestat, kanu se.Na svoje oi da se i ti uvjeri.Za gospu bolnu kako zabrinuta sam.(Fedri)Nas obje, drago dijete, rijei predanjeZaboravimo. -- ti mi bud' veselija,Izvedri elo, udi boljoj utri put,A ja u - ta zabasah, ti me zavedeOkrenut, boljim tebe svjetom svjetovat!Bol boluje li ljutu s tajnog nekog zla.Gle, ene tu su, bolest one smirit e.Mukarcu ako otkrit valja nevolju,De kazuj, ljekara da tebi zovnemo!No? Zato uti! utjet ne bi smjela sad.Ve, dijete, ne zborim li pravo, pobij meIl savjet, ako jeste dobar, prihvaaj!Daj reci koju, gledni amo! Jadna ja!(Zboru)Zaludu, gospe, muku ovu muimo.Daleko smo, ko prije; niti onda jeRije ganu niti sada ona slua je.(Fedri)Al' opet znadi - poslije jae prkosiNo more bijesno! - ako umre, djecu cesTi izdat, nee sjest na prijesto oinski.Jest viteke mi kraljice Amazonke.to djeci tvojoj gospodara porodi!Kopilan, junak to je, ti ga dobro zna,HipolitFedra(trgne se i ustane)Ao meni!DvorkinjaZar te dira to?FedraOh, majko, ubi me! Ah, boga t', molim te.Tog ovjeka mi nemoj vie pominjat!DvorkinjaZar vidi? Razumna si, al' kraj razumaNe' za djecu da mari, ivot spase svoj.FedraJa volim djecu, al' mi udes buran je.DvorkinjaJe li, dijete, ruka tebi ista od krvi?FedraDa, ruka je ista, al' mi srce kalja jad.DvorkinjaZar bijeda, ini kakve dumanina tvog?FedraBez svoje, moje volje dragi niti me.DvorkinjaZar Tesej se grjehom kakvim o te ogrijei?FedraNe ugledao mene pred njim grjenu svijet!DvorkinjaAl' kakva to strahota u smrt goni te?FedraSagrijeil daj mi! Ne tie se tebe grijeh.Dvorkinja(baci joj se pred noge)Al' s voljom ne dam, - ti me smjera ostavit.Fedrato radi? Zar me sili? Ruku hvata mi?DvorkinjaI koljena ti, - nikad neu pustit te!FedraJad - jad e, jadna, kada sazna, to ti bit!DvorkinjaJad vei ima l' za me, nego gubit te?FedraAl ubit e me, - djelo meni na ast je.DvorkinjaZat' onda taji? Ne molim li s pravom ja?FedraIz runog plemenito stvorit mislim ja.DvorkinjaZar nee, ako kae, iza asnija'.?FedraOtii, boga t', moju pusti desnicu!DvorkinjaNe, neu, dara kad mi ne da dunoga! /14/FedraPa dat u, - stid me odanosti srca tvog.Dvorkinja(ustaje)Ve utim, - a na tebi zborit sad je red.FedraOh, jadna mati, kakva ljubav svlada te!DvorkinjaZar ona k biku /15/ dijete? to li misli ti?FedraI ti mi, sestro jadna, ljubo Bakhova. /16/DvorkinjaA to je tebi, dijete? Grdi rod si svoj?FedraI trea evo ja sad ginem kukava.DvorkinjaSve jeza hvata me. Kud rije ti zabrazdi?FedraVe davno, ne odskora ja sam nesretna.DvorkinjaAl' opet jo ne doznah, to bih rada ut.FedraUh!Zat' sama ne bi rekla, to me sili re?DvorkinjaVra nijesam, - tajne jasno otkrit ne znam ja.FedraA to je to, kad kale svijet, da ljubi tko?DvorkinjaSlast najvea je, kerce, al' i k jednu bol.FedraTad ono drugo dakle mene dopade.Dvorkinjato veli? Ljubi, dijete moje? Koga to?FedraAh onog, to je porod, sin Amazonkin, -DvorkinjaHipolita zar?Fedra(zastre se i baci na poivaljku)Ti si rekla, nijesam ja.DvorkinjaAo meni! to to kae, dijete? Ubi me!(Zboru)Oj gospe, podnijet se ne da, do ivota miVe nije. Mrski dane, mrska svjetlosti!Strovalit, bacit u se, sa ivotom seRaskrstit, - mrijet u! Zbogom, - vie nema me.Kad krepost, makar preko srca, grijehu seGle poda! Afrodita nije samo bog,Ve ima l' od boga to vee, ona je, -Jest, ona gospu, mene i dom uniti.Zborovoau li, razabra li - jao!Neuveni jad.Grozu stranu? Sama kae kraljica!Nestalo me, draga, prije no mi grudSa elje takve plane! Jao! Uh, uh!Jadne li mene! Ao jada tih!Ao muka, to ih mui svijet!Oh, propala si! Grijeh svoj pred svijet iznese!Kako li moe jo jedan cigli trajat dan?Neto e se novo zbit u domu tom.I vie nije tamno, kuda KiprankaSad smjera, kretsko edo kukavo!FedraO gospe, u Trezenu to imate dom,Gdje Pelopovoj zemlji krajnji kraj je trijem, /17/Ve prije mnogu, mnogu ja vam probdjehnoI mislih, otkud u ivotu ljudskom jad.Po daru uma, drim, ovjek ne grijei -Ta u mnogoga ima zdrava razuma,/18/Ve 'vako treba da to ogledamo mi.Mi znamo, to je dobro, razbiramo to,Ali ne marimo, - jedni radi lijenosti,A drugi, jer vam drugu neku vole slast.Ne lijepost. A slast mnogu ivot pozna na:Posijelo, besposlicu - samo slatko zlo.I k tomu sram. A dva su/19/: jedan uresje,A drugi teret kui/20/ Mede da je tu.Dva ne bi bila s jednim istim imenom.Ja to vam dakle uvjerenje imam ba.I nema lijeka, to e razbit taj mi sudI k drugoj misli kakvoj natrag vrnut me.A kazat u i tebi svojih misli put.Kad ljubav rani mene, gledah, kako uto bolje podnijet je. I 'vako poeh ja:Sve utjeh o njoj i bol svoju sakrivah.U jezik ne smije se uzdat nimalo.On otkrivena uvstva ljudska putit zna,A sebi sam svu silu ranu zadaje.A drugo, smislih, lijepo da u bezumnostSvladavat, obuzdavat svojom krepou.A tree, - kad ne mogoh 'vako KiprankuNadjaat, mrijet u. Najboljom se meni to --(Zbor i dvorkinje se zgraaju)Tu prigovora nema! - milju uini.Ne elim da mi lijepo djelo krije se.Nit runo da svjedoka ima silu svu.Grijeh, ova strast sramota da je, znala sam,A vidjeh dobro, da sam samo enska ja, /21/Sveg svijeta zazor. Zato bila prokleta.to prva drznu s' kaljat i sramotit brakSa muem tuim! A iz dvora gospodskogTa ljaga pade prvi put na enski svijet.Ta runo neto kad gospodi svidi se.Zacijelo e se i puku lijepo init to.Pa rijema li je koja trijezna, a taj omZlo gradit spravna, i na takvu mrzim ja.(Prema kipu Afroditinu)Oh, kako, Gospo, edo morsko,im Kipranko,U lice takva branom drugu gleda svomI ne strai se mraka, pomonika svog.Ni zida, da e progovorit, odat je?Ta za me, drage, ve je pomisao smrt.Da nadu mene, mua gdje sramotim svogI djecu roenu! Slobodom, ponosomNek diu! U Ateni, gradu slavnomeNek ivu! Majke nek ih nije nikad stid:Ta bio tko i junak, robom ini ga.Kad za sramotu majke ili oca zna.A jedno, kau, nad sav ivot die se -Potena, ista savjest, u kog ima je.Smrtnika zla ti vrijeme jednom otkrijeI ko pred djevu tatu stavi zrcalo.U drutvu takvu ne bilo me nikada!ZborovoaAh, ah! Na svijetu kako se cijeni krepost svudI krasnim rodi plodom - glasom estitim!DvorkinjaO gospo, nesrea mi tvoja maloasOdjednom duu strahom smuti strasnijem,A sada vidim: nijesam bila pametna;U ljudi nekud bolji sud je potonji.Ta nita preko reda, neuveno teNe snae. boiin se na te srui gnjev.Ti ljubi - zar je udo? - ba ko mnogisvijet.Pa onda - s ljubavi e ivot gubit svoj?To onim, koji ljube sad i ljubit e.Ba nije utjeha, kad svakom ginut je.Strast, ljubav, kad nabuja, guit ne da se;Tko poputa joj, s mirom ona prati tog;Na prkos, holost u kog namjeri li se kad,Njeg zgrabi, tresne - bogzna kako - o tlenjim.Visoko nebom krui, valim' morskijemDuboko roni Kipranka. Sve od nje je.Jest, ona sije, ona daje ljubav nam,A ljubavi smo djeca svi na svijetu tom.U ruci knjigu - stare zgode ima li tko1 vijek se bavi pjesmom - djelma pjesnika.Taj znade, braka da se - Semele/23/ ZeusZaelje jednom; znade, kako KefalaJedanput krasna, rujna Zora na neboU enji die. Oni ipak na nebuPrebivaju i bozim s puta ne bjee,A ljube, mislim, jer je jaa nevolja.A ti e oprijet se? Po udi nije li tiTaj zakon, ono otac moro rodit tePod uvjet drugi i za vlade bogovaBa drugih! Koliko, misli, vrlo pametnihGrijeh enin vidi, ali se grade nevjesti?Koliki oci sinma grjenim na rukuU ljubavi ti idu? Ljudska mudrost je:to lijepo nije, ono vazda treba krit.Smrtniku u ivotu nije pretr se.Je li mono bilo ovog evo doma krovOsovit ravno? Kad u tolik pade jad,Eh, kako misli da e otud isplivat?Ali ako vie dobra ini nego zla,Ko ljudski stvor ba vrlo sretna moe bit.Ali, drago dijete, grozne misli kani se,De obijesti se proi! Nije drugo toNo obijest, od boga kad jaa eli bit.Daj ljubi, ne boj se! Ta tako htjede bogPa bolna dajde trai bolest, trai lijek!A ima ini, ima rijei arobnih, -Toj bolji tvojoj melem e se nai ve.Zacijelo kasno e ga muka glava na.Mi enske ako ne naemo sredstva tog.ZborovoaJest, Fedra, ona dato zbori zgodnijeZa bijedu ovu sad, ali tvoju hvalim rije.No hvala ta od kara njena gora je, /24/Nju/25/ sluat mnogo veu zadaje ti bol.FedraBa to ti ljudma krasne, pune gradove1 kue rui, - jest, te rijei zamamne.Ta uhu slatko, milo zborit ne treba.Ve "nako, kako ovjek slavu stei e.Dvorkinjato kiti? Ne treba ti sada dobra rije,Ve mladi, - bre bolje nama smislit jeI ravno tad o tebi otkrit, odat sve.Da ivot nije tebi u opasnostiI ena razborita da mi moe bit,Zar strasti, slasti bih te tvojoj za voljuJa 'vako putit mogla? Neto velikoNa kocki je - ivot tvoj. Tu nema zamjere.FedraTi grozno ree! Jezik ne ' zavezat svojI ne izustit opet rijei grdnijeh?DvorkinjaDa, grdne, ali od lijepih za te bolje su.A vie vrijedi djelo, ako spase te.No ime, kim se gizda, ali e ginut s njeg.FedraNe, boga t, -- dobro zbori, ali rugoba je -Ne, nemoj dalje' due meni ne skuiJo ljubav, ali runo li bude hvalila,U ponor, od kog bjeim, sruit u se ja.DvorkinjaNo tako li sudi, nijesi ljubit marila.Ali 'vako, - sluaj me! Ugodi meni sad!Za ljubav u kui ti imam ini, lijek -Ba sad mi na um pade, stiat e ti bol,Sramotit obraza nit kodit umu tiOn nee, ako kukavica ne bude.Od onog. za kim gine., moram imat znak -Ili vrpcu ili kovricu, uvojak.Jer jedna dragost, treba dvoje da svee.FedraA hoe li se mazat ili piti lijek?DvorkinjaNe znadem. Trai, dijete, pomo, nauk ne!FedraAli strah me, odve mudra e pokazat se.DvorkinjaSvak, znadi, bojo bi se. Ali to te strah?FedraDa sinu Tesejevu mi ne oda to?DvorkinjaTa mani, kerce! Ja u to udesit ve.(Odlazi i okrene se kipu Afroditinu)Ali ti mi. Gospo, edo morsko, Kipranko,Pomozi! Drugo, to na umu imam sad.Unutra dragim kazat sama znat u ja.FEDRA, ZBORZborAh, Ero, Ero, to oi nam.Kad digne se na kog, enjom truni,A duu nam, srce slau poji, -Sa emerom nikad ne svan' meni.Kivan ljut ne doi!Nit je vatre zeraNit zvijezde jasne jai sjaj',/26/No je Afrodite strijela.to Ero, Zeusov sin.Zna putat iz rukeLudosti lude! Do Alfeja,/27/Po Febovim trijemima u PituSva Helada silno blago kolje.A silnika ljudskog, Era krutogNe astimo au, -A u njega kljuiOd izbe Afroditi nePonajdrae vijek se dese;No bane li, pusto, jadSmrtniku ti nosi.U Ehalijidrijebe bjee, - za jaram,Brak, mua, svadbu jo ti nije znalo./28/Ali dom se oinski u prah srui, -Sav Had je/29/ bijesno goni.U krvi, dimu gustuPir se pakleni slavi, -Alkmene sinu Kipranka je preda.Jadne, crne li svadbe!Zidi tebanskiSveti. Dirkina vodo./30/Vi znate, Kiprankina vlast to moe!Ta gromom arkijem majci Bakha,to Zeusovo je edo, -Zle koni nevi mladojGorak poinak spremi.Dah straan joj/31/ je. - pela ti je.to po cvjetovim' pre/32/IN TREIFEDRA ZBORFedra(dugo ve oslukuje pred vratima.)Ded umuknite. ene! Unitena sam!ZborovoaA to se u domu. gospo, strano zbiva to?FedraMa stan'te! Rad bih ula govor u kui.ZborovoaPa utim. Ali zao je poetak to.FedraJao meni! Jao, jao!Ja jadna! Tekih li mi jada mojijeh!ZborovoaA kakav govor misli? Na rije koju seTi tui? Gospo, kakav tebe plai glas,U ivac dira? Kazuj!FedraAh propadosmo! Stan'te tu do vrata tihI ujte, kakva s' ori buka u kui!ZborovoaTi stoji do brave, i tebe s' tie glas.Iz dvora to se iri.Daj kazuj, kazuj, kakva hrupi nevolja!FedraAmazonke se viteke sad dere sinHipolit, stranim psovkam' psuje dvorkinjaZborovoaKrik ujem, ali rijei nijesam kadra jaRazabrat tako jasno,Ko k tebi to na vrata vika dopire.FedraNju jasno grdi, krsti gadom, svodiljom,to branu sreu izda gospodara svog.ZborovoaJao meni bijede! Draga, ti si izdana!to mogu za te sada?Ta otkrita je tajna, gine, propada -FedraJao! Ah, ah!ZborovoaOh, izdala te draga.FedraJest, ubila me, otkriv moga srca jad, -Svom brigom je, ali krivo lijeila mi bol!Zborovoato sada? to e? More bijede stie te.FedraJa jedno samo znadem: mrijet to skorijeOd ovih sada jada jedini je lijek.(Hipolit izleti iz dvora, za njim dvorkinja te ga ustavlja)FEDRA HIPOLIT, DVORKINJA, ZBORHipolitOj mati zemljo, sunca arkog zrake vi!Glas, kakve V rijei uh! Iskazat ne da se!DvorkinjaZasuti, sinko, vike dok tko ne uje!HipolitNe mogu utjet, kad strahotu takvu uh.Dvorkinja(hvata ga za ruku)Ali tako t snane tvoje ruke desnice!Hipolit(gurne je)Ne takni me se rukom, plata mani se!Dvorkinja(baca se preda nj)Oh, koljena ti tvoga! Nemoj satrt me!Hipolit(hladno)Zato, ako nijesi - tako veli - rekla za?Dvorkinja(ustaje)Rije onu, sinko, ne smije nam svatko znat.Hipolitto lijepo je, pred mnogima kazat ljepe je.DvorkinjaAli kletve, dijete, nemoj krit nipoto!HipolitTa jezik se zakle, srca kletva ne vee.DvorkinjaOh. sinko, to e? Zar e dragim zadat smrt?HipolitJest, gadi! Krivac meni nikad nije drag.DvorkinjaDaj prosti! ovjek, sinko, roen grjenik je.Hipolitto, Zeuse, zlo podmuklo - ensku ovjekuTi stvori i na svijetlo svijeta iznese?Umnoit da si ovaj ljudski htio rod,Od ene ne trebae da se rada on,Ve zlata ili gvozda ili mjedi grumPoloit ovjek mogo je u hramu tvomI porod, edo kupit, a za cijenu ba.to koje vrijedi; u svom domu mogo jeBez ene smrtnik mirno ivjet slobodan.Al' vako nam je pod krov vodit bijedu tu,A doma svoga sreom mi to plaamo.Bjelodano je, ena da je silno zlo.Ta otac keri, to je rodi, othrani.Jo miraz daje, samo da se rijei zla.A onaj, u dom cvijet to primi otrovni,Veseli se, zlato svoje kiti nakitom, -Grdobu krasi, skupim haljama odijeva.A blago, kuu svoju jadan rasipa.I bijeda je, kad zeta krasna gleda tast.Veseli mu se, a brak gorak provodi;Ili estita je druga, a zet nitkov je,I tako sreu titi, tlai nesrea.A najlake je, ena kad bezazlenaU domu kome sjedi - krotka, skromna ud.Na mudru mrzim, ne bilo u domu momPametnije, no ena treba da bude!Ta lukavtinu budi vema KiprankaU mudre. Glupu enu kratka pamet baOuvat, branit znade od ludosti te/33/A k eni ne bi smjela zaci slukinja,S njom moralo bi samo nijemo zvjerinjePrebivat, da govorit nema nikomeNit opet njoj da rijeju tko ne uzvraa.Al' 'vako u kui ti snuje snove zleZla ena, druina ih vani izvodi.A tako i ti, crna duo, doe miI nua oca enu - za me svetinju!Do vrela idem, ivom vodom isprat uI splaknut uho. Gdje bih ra bio ja,Kad ut to takvo ve za teak drim grijeh!Znaj, eno, pobonost je moja tebi spas!Da zakletvom me ne uhvati, sputa ti,Lje ne pregorjeh, ocu da to ne kaem!Sad, dok nam Tesej izvan zemlje boravi.Iz dvora selim, ali e usta muat mi.Ustopce s ocem vratit u se, da vidim,U oi kako ' ti i gospa gledat mu.Al' drskost tvoju znam ve, - iskusih je sad.(Gledne Fedru)Oh, nestalo vas! Vijek na ene mrzit u, -Ne, nikad prestat neu, pa ba reko tko.Da vavijek klapam. Ta i one vijek su zle.II' neka pameti ih tkogod nauiIli mene pusti, da ih dovijek napadam!(Otide)FEDRA DVORKINJA. ZBORFedraJadni, tuni, zlosretni mienski udesi!Kakva sad vjetina ostaje nam jo?Rije nas izda. Kakav um e rijeit vor?Sud pue meni! Ao zemljo, sunca!Kako da uteknem kobi zloj?Kako l' grijeh da, drage, sakrijem?Ta koji bog e pomo, koji ljudski stvorPrite, u grdnom zloinstvu ruku pruit mi?Ovom sada bijedom, jadom mojijemPrebrodit e mi teko ica moga brod.Od ena sree ja sam najgore!ZborovoaUh, uh! Sve svreno je, - zlo je, gospodo.Lukavstvom ne opravi nita dvorkinja.Fedra(dvorkinja)O ro jedna, crna rako dragijem.to uini mi! Gromom oinuo teZeus, otac moj, i zatr'o tebi svaki trag!Zar u srce ti ne zavirih, rekoh li,Da uti o tom, s ega me je sada stid?Ti ne poslua. Stoga vie asno mrijetNe mogu. Ali novog trebam savjeta.Gnjev srce njemu jarom jari, kazat e,Sve ocu svome, na me svalit tvoj e grijeh.Sav svijet e klevetama grdnim napunit.Smrt tebi i svakom, tko rad je na siluUradit dobro dragom, a zlo uini!DvorkinjaTi moe, gospo, karat mene s moga zla, -Ta zdrav to sud u tebe muti, jae je.Al' i ja, dopusti li. otpovrnut znam.Othranih te i volim, - od bolesti teLijek traih, al' ne naoh, to sam htjela ja.Za rukom da je polo, mudrac bila bih!Ta prema srei vazda nam se ravna ud.FedraPa to je pravo, to umirit moe me,Kad rani mene, rijeju da mi prizna to?DvorkinjaMi dangubimo. Nijesam bila pametna, -Al', dijete moje, od tog zla jo ima spas.FedraDaj prestani! I prije zlim me savjetomTi svjetova i na zlo djelo dade se.AT, s puta meni idi, za se brini se,A ja u sama ve uredit svoju stvar!A vi mi, plemenite keri trezenske,Iska'te, kad vas molim, ovu ljubav jo:to ovdje uste, tajom dajte tajite!ZborovoaArtemide mi, svete kerke Zeusove,Ni mrva od zla tvoga neu odat ja!FedraBa hvala ti. A u brizi vam svojoj sadLijek jedan ovoj nadoh bijedi, nesrei, -I djeci e mi ivot biti bez ljage,A sama neu alit, to me snae sad.Sramotit nikad neu kretskog doma svogNit Teseju se rad ivota jednogaU grijehu grdnu na oi pokazat ja.ZborovoaPa kani li uinit kakvo krajnje zlo?FedraMrijet elim. Kako, - to u vee smislit ja.ZborovoaNe grijei due!FedraGrijeh je i taj ukor tvoj.A Afroditi, to me niti, radost uKad danas sa ivotom ja se rastanem,Priredit, - ljubavi u gorkoj podle ja.Ali jo e drugom kobna biti moja smrt, -Nek zna, u bijedi da me mojoj oholoOn sretat ne smije. Da, sa mnom on e bolPodijelit ovu, pameti nauit se.(Otide u kuu. Druina odnese poivaljku za njom)ZborNebu pod oblake da se vinut meni,Pticom krilaticom ondjeBog da mene stvori, s jatom ptijim zdrui!Nad puinu, valovlje -Nad al Adrije da meniI na vodu Pad se di,Gdjeno oca keri jadneZa Faetontom tue! /34/U bagreni val im kaplje suze kap,U sjajni se biser skruti.K Hesperidam' miloglasnim da je doi -Na al, jabuke gdje se zlatne,Bagrene gdje vode vladar, uvar morski,Put brodaru brani vei/35/Nakraj neba svetog - svod muAtlant dri - stoluje.Vrela tu boanska teku.Dvor svatu Zeusu stoji,A zemljica sveta, izvor ica sveg.Sreu blagu bozim' mnoi.Kretska lao bjelokrila!Pljuskom umnoga vala ti.Morem, puinom slanomIz dvora sretnog gospu,Kraljicu mi moju,Nevu, bijedu nad bijede, krenu.Zloguka ptica s KreteDo Atene slavne prhnuIli se iz oba kraja die,Na obali Munihovoj/36/Konop pleten kraja s' hvati,I na suho kopno druba stupi.Srce boleu strahotnomStrau ljubavlju prokletomAfrodita joj skri.A jada grozna, tekaTrpjet ona ne zna.U svadbenoj e odaji siSvezati o vrat bijeli,Objesiti zamku krutu.Mrske napasti se onaStidom stidi, drai joj jeDobar, estit glas, potenje, -Ljubavi e bolne rijeit srce.IN ETVRTIZBOR, DVORKINJA u kuiDvorkinjaJao, jao!Ma u pomo, tko boji blizu kue je!Ah. gospa, Teseju se ena objesi!ZborovoaUh, uh! Sve svreno je! Nema kraljice!U zamki objeenoj visi ona sad!DvorkinjaNe' hitjet? Ne' li nosit gvoe dvosjeklo.Da vrat joj vora toga brzo rijeimo?Zborovoato, drage, da inimo? U dvor ho'mo liI kraljici odrijeit zamku stegnutu?Jedna iz zboraA zato? Nema u mladih ondje slukinja?Ta plest se u sve znai glavom igrat se.(Druge kretnjama ne odobravaju tih rijei)DvorkinjaPolo'te, namjestite jadni, mrtvi trup!Dom 'vako tuno uva gospodaru svom!ZborovoaAh, mrtva, kako ujem, jadna ena je,Na odar vee mrtvo tijelo meu joj.(Tesej dolazi ovjenan. Prati ga oruana pratnja)TESEJ. ZBORTesejU dvoru, ene, kakva j" vika? Znate li?Do mene doprije bolan jauk slukinja.Dom svojih vrata meni gle ne otvaraNit poklonika s puta milo pozdravlja.Zar Piteju se od starosti zgodi to?/37/Odmakla ve je njemu dob, al' opet biTo alost bila, s domom da se rastane.ZborovoaKob ovo ne ukobi starca, Teseju,Ve mlada dua srcu zadaje ti bol.TesejAo! Dijete da mi koje ne ugrabi smrt?ZborovoaSva ive, naalost bez majke, - mrtva je.Tesejto veli? Umrije ena? S kakve nezgode?ZborovoaVrat zamkom stegnu, - objesi se, zadavi.TesejMraz tuge ili druga.bijeda ubije?ZborovoaTo samo znamo. Dooh i ja sada baTvom domu, nesreu da plaem. Teseju!Tesej(skida s glave vijenac)Ah, ah! Pa emu glavu vijenac vjena miGle lie ovo, a poklonik bijedan sam?Odsun'te, sluge, zasunak na vratima,/38/Otkrin'te, prizor tuan, gorak da vidim -Ah, enu svoju, to mi mrtva zada smrt!(Vrata se otvore. Vidi se Fedra na odru, a oko nje slukinje)ZborAo, jadna! Ao jada tekijeh!Pretrpje, uini, -Dom ovaj s djela tvoga pade, rasu se!Ao smionosti! Sila smae teI zgoda kleta, mke svoje siTi rtva kukava.Tko, jadna, mrakom zavi duu ti?TesejAo meni muka! Od svih jada svojijehPretrpjeh, grade, ponajtei sada jad.Ao kobi, kako l teka na dom srui se!ig tajni duha osvetnika bit e to.Jaz zinu, - ivot mi ivotom nije ve.Ja jadan more jada vidim pred sobom, -Iz njega nikad vie neu isplivat.Nit valma nesree prebrodit e mi brod.A kakav razlog, kakva l srea huda te,O eno moja, nagna? to da kaem ja?Ko ptica ti iz ruke prhnu netragomI naglim, hrlim skokom u Had skoi mi.Ao, ao! Jadnih, jadnih jada mi!A davnu neku kazan boju - kobJa trpim ovo sad.Da - preda mojih neki bit e grijeh.ZborovoaNe snae, kralju, samo tebe ovo jad, -Ve mnogi drugi enu dobru izgubi.TesejOh, u grob, u grob tamni ja da mogu le,U mraku jadan ondje mrtav boravit.Kad milog drutva tvog mi nesta zauvijek!Smrt tvoja vema drguim je no tebi smrt.A kog da pitam? eno jadna, otkle tiTa miso ubojnika doe na pamet?to zbi se? Hoe l kazat tko? Ili zalud miToliku eljad dvori kriju kraljevski?Ao meni radi tebe! Jadan ja!Jad kakav li u dvoru ugledah!To podnijet, re se ne da. Pogiboh!Dom pust je. djeca su mi siroad.Ti ostavi me, ostavi,Oh draga, najbolja od enskog svijeta sveg.to sunca svjetlost gleda gaI nonih zvijezda jasni sjaj.(Pristupa k odru)ZborJadan, jadan li si! Kol'ka tuga mori dom!Sa sudbe tvoje oi miOrosie se, suze ronim ja.Jad poslije jada ovog davno plai me.Tesej(do odra)Gle, gle'A to je ono? Pismo eno visi jojO ruci dragoj, - eli l kazat novo to?O enidbi, o djeci nesretnica zarNapisa listak, neto trai, moli me?Ne, ne boj mi se, jadna! Nema ene te.to u brak, na prag Tesejev e stupit kad.Oh, kako milo peat zlatna prstena.Znak pokojnice drage, eto gleda me!Ded, s pisma peat skinut u, otvorit ga.Da vidim, to mi ono eli saopit.ZborUh, ih! Novo na izmjenu zloBog alje opet. ivot nesnosanZavrit da je meni, takva gdje nas stie kob!Nesta, nema vie, velim ja.Uh, uh! dvora kralja mojijeh:Oh, boe, moe l biti, nemoj satrt dom!Daj uslii me, kad te molim! Vidim jaKo gatar pticu. - nekom nosi sreu zlu.Tesej(vraa se od odra)Ao meni! Na jad evo drugog jada mi!To trpjet nit se kazat da. O jadan ja!ZborovoaA to je? Kai, ako kazat moe nam!TesejOh, vie, grozno vie pismo! Kako uTom trhu jada se otet? Odoh, propadoh!Kakav, kakav li mi - vidjeh - jei pjevIz pisma! Jadan ja!ZborovoaJao, jao! Rije ti samo u zlo uvod je.TesejZa zubma vie nou drat jezika.Neiskazano, strano ja u zloAo, grade! otkrit sad.Hipolit, branog kreveta se drznu mogTa silom, sveto Zeusa oko sablazni!Ali, oe Posidone, daj mi elje tri.to ispunit obree, jednom sina mogSatari! Dan mu ovaj ne daj preturit.Izvrit elje ako stalno misli ti.ZborovoaZa boga. kralju, opozovi svoju rije!Ta kajat e se poslije. Daj me posluaj!TesejNe mogu. Izgnat u iz zemlje ove ga,I jedno e od dvoga njega oinut:Il Hadu e na vrata mrtva poslat gaPosidon, elju moju meni ispunit.Il prognan odavde potucat e se onTuinom, gorka kruca ba nakusat se.ZborovoaAli eto sina tvoga ba u dobar asHipolita! Zla se gnjeva, kralju Teseju,De proi i to bolje smisli za dom svoj!(Hipolit -dolazi s drugovima svojim)TESEJ, HIPOLIT, ZBORHipolituh, oe, viku tvoju, hitro pohitah.Rad ega ovo sada stenje, uzdie.To ne znam. Rad bih od tebe uti to.(Opazi Fedru)Eh, to je? enu tvoju, oe. vidim jaTrup mrtvi. Najvee je udo za me to.S njom maloas se rastah. Nije dugo tom.Sto sunca tog je svjetlost ona gledala.to zadesi je? Kako nade ona smrt?Od tebe, oe, hou da to saznam ja.Pa uti? utnja nije od koristi baU nesrei. A srce udi uti sve.Radoznalo se kae i kod nesree.Svom blinjem il jo vie nego blinjemuKrit jade svoje nije pravo, oe moj.Tesej(ne gleda ga)O ljudi, silni silni, ludi grjenici!Vjetine nebrojene zato uiteI svemu se domiljate., iznadete sve,Ali jedno jo ne znate, ne dokuiste.Da ludu glavu nauite pameti?HipolitVjetaka li mi silna, kad bi znao tkoSve silom bezumnika dozvat k pameti!Ali, oe, u zli as mi gradi dosjetke.Sve strah me, s muke jezik tebi utee.Tesej(ne gleda ga)Uh! Ljudi za druga bi imat moraliZnak jasan, kamen kunje srca njegova.Je l' istin ili laan ono prijatelj.Glas dvojak morao bi imat ovjek svak:Jest, jedan pravi, drugi prema prilikam.Glas prvi bilu drugog otkrit znao bi.I ne bi vie varat mogao nas svijet.HipolitAli obijedi li uhu tvome mene tkoOd druga, tad ni kriv ni duan stradam ja.Uh, od uda se snebih, udo za me suTe rijei tvoje naopake, smetene.Tesej(ne gleda ga)Ao srca ljudskog' Kako li zabrazdit zna!Gdje drskosti je, smionosti njeg'voj kraj?Ta budu l koljena se ljudska takmila,I novo nad staro se zloom dizaloVisoko, bozi e uz ovaj sada svijetSvijet drugi stvorit morat, sva da nepravdaI zloa, pakost ova ima kamo stat.(Naglo se okrene Hipolitu)Pa pogledajte tog krv moje krvi je.A krevet moj sramoti! Pokojnica jeGle dokaz jasan klete zloe njegove.(Hipolit se odvraa)De gledni, kad blizinu ta me tvoja veOkalja, okom ocu ravno u oko!Pa li si bozim' drug ko ovjek vanredan?Ti razborit si, trijezan, od zla svakog ist?Ne mogu hvali tvojoj povjerovat jal' drat, bozi da su tupi, neuki.Sad hvaF se, meetari svojom svetou.Jer krvi ne kua/39/ pa slui Orfeja,/40/Zanosi se i knjiga silnih tuj mu prah!Ta uhvaen si. A svakome velim ja.Da s' ljudi takvih kloni. Rijema svetijemLov love, a rugobu snuju najgrdu.Gie mrtva je. To e, misli, tebi biti spas?Ba to je za te, ro, dokaz najboljiTa kakva zakletva il' koja moe rijeBit jaa od nje?/41/ Ti da krivnji umakne?Na tebe reila je ona - rei eKopilan zakonitoj djeci duman je.Ba cijene dakle, veli, proda ivot svoj.Kad s mrnje na te milje svoje uniti.Zar misli, u mukarca nema ludosti.Sa enskom srasla je? Mladia mnogogznam.to nita jai nije nego enski svijet.Kad mlado srce njemu smuti Kipranka.Al to se njemu prata, jer je muko on.No to se sada s rijeima tvojim nateem?To mrtvo tijelo tu je svjedok najbolji.Iz zemlje ove seli smjesta izgnan si.Ne doi u Atenu, to je sazda bog.Nit u kraj, kojim vlada ezla moga mo!Ta desi l mi se, te ja tebi podlegnem.Sa Istma Sinis/42/ onaj jednom tvrdit eI ludo hvaliti se, da ne ubih ga,A skironske mi hridi, /43/ to ih ljubi val.Ve nee priznat, zlicam da sam straan bi.ZborovoaNe mogu rei, smrtnik da je ijedanBa sretan - na tlih lei srea nad sree.HipolitMoj oe, strani tvog su srca bijes i strast.Stvar, lijepim to je rijema brani sada ti.Ba lijepa nije, ako je razmota tko.Vjet nijesam, pred svijetom se pravdat neznam ja -Okretniji sam med vrnjacim' ravnijem,U drutvu malom. A i prirodno je to.Tko mudru lo je, puku godit rije mu zna.Ali opet moram - snala me je nevolja -Razvezat jezik. Najprije u poet s tim,im prie ponajprije, eljan satrt me.Ne uzvratim li. Gleda sunce, zemiju tu -(ini se, da e Tesej planuti.)Od mene ne rodi se ovjek pod nebom,I ako ti ne prizna, umom trjezniji.1 prije svega tovat znadem bogoveI s druzima se druim, to ne ine zla.Ve stid im brani u zlu kakvu sloit seI u sramoti ii kome na ruku.Smijeh, rug mi, oe, nijesu drui, isto ih,Daleko ili blizu bili, volim ja.Od jednog ist sam - tu se, misli, uhvatili -Do danas bludom ne oskvrnih tijela svog.Tog djela ne znam - priat uh il vidjeli gaTek na slici, al' ni gledat ga ne marim;Jo djevianska dua, srce moje je.Al moda mi potenju ne vjeruje mom.Pokazat zato mora, to me zavede.Zar lik joj ljepi bjee no u ena svih?Il nadah se, u domu da u ivjet tvomI s tobom dijelit jedan prijesto, jedan brak?Jest, lud bih bio, bez pameti ikakve.Al zar je razboritu slatko kraljem bit?Ne, nipoto! Od smrtnih tko se pojagmiZa krunom, taj e s uma biti siao.Na helenskijem igram' rad bih pobjednikBit prvi, a u grau da sam drugi jaI s prijateljma dobrim sretno ivim vijek.I 'vako mogu radit/44/ pa jer nemapogibli, /45/Od ezla samog to mi prua veu slast.A jedno ja ne rekoh - drugo sve mi zna.Da svjedok mi je ovjek, kakav jesam sam.Da svijetlo ona gleda, a ja da se prem.Ti oito bi, trae krivca, nato ga.Al 'vako Zeusom se, uvarom zakletve,I Zemljom kunem: nikad ja ti u brak tvojNe dirnuh - niti htjedoh nit naumih to.Bez glasa, traga svakog mene nestalo.Bez grada, doma ko bjegunac prosjak sePrebijo svijetom, kosti mi ne primiloNit more niti kopno, ako ra sam!A s kakva straha sebi ivot ukide.To ne znam - dalje o tom zborit ne smijem.U pravu ne bjee, al' pravo uiniJa imam pravo, al se zlo koristih njim.ZborovoaTi dobro ree, krepko pobi krivnju svu.Ti bozim' se zakle, dokaz malen nije to.TesejZar nije baja, vraar, vjetac pravi to?Svog roditelja obruka, a uzda seDa duu moju ljupkost njeg'va svladat e!HipoliiI to se, oe, tebi udim najvie.Ti sin da moj si. a ja da sam otac tvoj.Eh smru bih ne izgonom te kaznio,U moju enu da se dirat usudi.TesejE, krasno, divno! Ali lako nee mrijet.Sam sebi kako ti to kazan odrediTa pakom srcu najlaka je brza smrt -Ve iz domaje ko bjegunac prosjak eU tui svijet i gorka hljeba uit se.To plata jeste crnoj dui zlopakoj.HipolitAo meni! to e? ekat ne', dok vrijemesveIznese, nego e iz zemlje prognat me?TesejJest, preko mora, atlantskijeh granica.Da mogu tvoja glava meni mrska je.HipolitA zakletve nit dokaza ne pobi tiNit vraa pita? Sve bez suda goni me?TesejTo pismo tebe jasno tui. Glasom tuGlasovat ne treba, do ptica meni ti.Nad glavom tono lijeu, nije nita ba.HipolitOj bozi! Zato jezika ne razveem,A rad vas, jer vas tujem, stradam,propadam?Al' ne! Kog moram, ne bih uvjerio ja -Zaludu ja bih pogazio zakletvu.TesejAo meni! Kako svetost tvoja mori me!Iz zemlje oinske zar nee mahom sad?HipolitAl jadan - kamo u? Pod iji tui krovDa uem, s krivnje kad onakve prognansam?TesejPa onom, kog veseli primat tuinaenara podla, kuanina nevjerna.HipolitJao! Srce kida, na pla goni tvoja rije.Kad rom ba se kaem, inim tebi ja.TesejTad bjee kukat tebi, predomiljat se.Kad ocu enu napastovat drznu se.HipolitO dome, glasom da mi sad progovori.Svjedoi, nikakva da ra nijesam ja!Svjedoim' nijemim mudro ti se zatjee,Al djelo utke tebe krivca odaje.Uh!Sam preda se da stati mogu, gledat se,Oh kako plaem s jada, to me zadesi. /46/TesejTi sebe oboavat vema nauiNo bit potenu, roditelje potovat.-HipolitO jadna majko! Ao, tuni raaju!Od dragih nitko mi kopilan ne bio!TesejPa neete l ga sluge popast? Nijeste l' meVi uli, davno izgon da dosudih mu?HipolitAl proplakat e, tko se mene dotakne!Ti sam me, srca l ima turaj iz kue!TesejPa hou, ako na rije se ne pokori!S tvog izgona me samilost ne osvaja.(Otide u dvor. Vrata se zatvore)HIPOLIT. ZBOR.HipolitJest, gotovo je, ini se. O jadan ja!To znadem, ali ne znam. kako da kaem.O najdraa mi bo'ce, keri Letina.Ti prijo, drugo lova, klonit moram seAtene slavne! Zbogom, grade, kraju tiErehtejev! I zbogom, polje trezensko.Ti radosti nam mnoga naoj mladosti!Ta zadnji put te sada gledam, pozdravljam.(Drugovima)Vi, ove zemlje mladi moji vrnjaci,Hajd' rec'te koju, ispratite otud me!Jer nikad trjeznijega vidjet neete.Pa makar se ne ini tako ocu mom.(Otidu)ZborSilna je vjera u botvo, duu kad okupi onaSvu tugu goni.Ali mi traak posljednji gasneVjeri, smrtnika kad udes vidim i djela immotrim;Danas je 'vako, sjutra 'nakoI bez prestanka mijenja se, mijenjaivota tok nam burni.O da me uslie bozi i sudba mi podijeli,dadeDar sree blageI srce, duu bez jada svakog!Odvie ozbiljne misli nit povrne bile umene!Vesela, laka ud mi bila.Bilo danas ovako, sjutra onako.Al' srea vijek mi cvala!Vie vjere sad nemam, kud mimo nadu togledamAtene. HeladeZvijezdu, svjetlost nad svjetlost svaku,Vidjesmo, vidjesmo, s oeva gnjevaU tuu zemlju gdjeno hrli.Prude, ljeskovita obalo gradska.Goro umovita! S hitrim psima onZvjerad ubijati no vama znaeS Artemidom si svetom.Vie venetsku drebad pod kola prezati neeNiti na njih us pet se.Limnom/47/ gonit vilovna konja.Budna e pjesma u oinskom trijemuZanijemi, ice lira usnut.Travicu duboku. Letinoj keriPoinak slatki, ne rese vijenci sad.Djevojci mnogoj sa tvojijcm bijegomUtrnu nada ljubav, svadba.A ja u s kobi tvoie suze ronit, trpjetTaj udes nudi. Majko bijedna.Rodi nesreu najveu. Uh. uh!Na boga sam kivna.Ao, blizanice, sestre Draesti!A to ga otpravljate jadnaGrijeh ne uini nikakavIz kue, iz domaje.Al' pratioca gle Hipolitova tu!Mrk, tuan hitnjom hiti domu tom.IN PETIGLASNIK, Domaja, TESEJ, ZBORGlasnikA gdje u ene, sada, nai Teseja.Vladara zemlje ove? Ako naete.A ono ka'te meni! Je l u dvoru on?ZborovoaSam glavom eno ti iz dvora dolazi.GlasnikGlas nosim crn i tuan tebi, Teseju,I graanima, to u gradu atenskomI tu u kraju trezenskom prebivaju.TesejA to je? Zar nam nova kakva nesreaDva grada susjeda sad stie, zahvati?GlasnikHipolita ti regbi vie nema sad!Jo asak, i sunca ve nee gledat on.TesejTko ubi? Doe l kakav duman kivan, ljut.Jer oskrvni mu enu kao ocu svom?GlasnikNjeg svoja sprega, svoja kola ubiei tvojih usta kletva, kojom sina svogPred ocem, mora gospodarom, prokle ti.TesejO bozi! Posidone! ti si otac mojBa pravi, moju elju kad mi uslii.A kako ginu? Reci! Kako shvati gaBi pravde njega, moje asti sramotu?GlasnikMi blizu ala to ga bije, mije val.Ba ealom ti konje plau easmo.Ta dopade nam glas i javi, kaza nam.Da vie nee krajem kroit ovijemHipolitova noga, jadno, jadno gaTi progna. S pjesmom, drugom suza naijeh.On na al k nama stie, pratnja bezbrojna.Vrnjaka milih itav zbor je io s njim.A s vremenom, kad pla ga proe, ree on:to gubim pamet? Sluat mi je oca rije.Ded sluge, pod kola, u jaram konje miSad pre'te, za me nema vie grada tog!"A nato svojski ti se urit stane svak.I u tren oka spremna bjee drebad nam,I njemu gospodaru dovedemo je.On rukam' svojim uzde hvati s obluja.A nogu stavi, gdje vozau mjesto je.I ruke iri, bozima se moli on:,,O Zeuse. ne bilo me, ako zlotvor sam!A vidio mi otac za ivota mogIl poslije smrti, rugom da me obrui!"S tim uzme ostan u ruke i skladno tiOn drebad goni, a mi sluge do kola.Kraj uzda slijedom gospodara slijedimoSve ravno putem u Arg i Hipidauro.A kada u kraj, zabit pustu, zademo.Tu ima stijena zemlji naoj naprotiv.A Saronskoga zaliva se hvata ve.Tad ispod zemlje prasak s muklom tutnjavom,Ko Zeusov grom, zaori, uh, grozota ut!A k nebu dignu glavu, ui nauleSad konji, nas ko djecu strava obuzme.Sve gledamo, odakle jek. I pogled namNa hridi, mora umno pade, vidimo.Gdje k nebu propinje se straan, golem val;Skironova se stijena oku ote mom.On Istam i Asklepijevu zastre hrid.1 tad nabujav silnom pjenom pjeni seI s hukom morskim k alu krnom valja se.Tu kola, etveropreg nama stajae.Zakipi voda, trei put se baci val,/48/Iz krila bik mu, divlja neman, izae.Sav kraj ti ona rika njeg'va napunja.A jeka uas! jei. Na pogled se namTo prizor ini grozan, gledat ne da se.Na drebad mahom strava strano navali;Gospodar bavio se konjma, znana muud bjee konjska zgrabi uzde rukamaPa remenje, ko mornar veslo, potegneI tijelom svojim nauznak se baci on.U vale kovane se konji eljucuZagrizu, snagom svom polete, ne mareZa vjetu ruku ni za uzde. jaram vrst.I k pijesku meku kad bi kola krenuoI konji trtom udarili onamo.Sprijei svanuo bi bik i s'rahom straioSvu spregu, drebad, natrag ona trgla bi.A k stijenam kad bi u svom bijesu gonili.On nijemo, tiho za kolima io biI primico se. Toak kolni napokonOn na hrid rine, kola srui, prevrne.Ispremijea se sve, s kotaa glavine1 svore od osovina razlete se.Sam jadnik se u uzde splete, po tlih gaOh vue, nerazrjeiv njega sape vor;O stijenu mu se mila glava smrska sva,Ieha meso. Vie, strano sluat ga:Ah, stan'te, jasala mi mojih gojenci!Ne ubijte me! Jadna kletvo oeva!Tko ovjeka je najboljega spravan spast?"I mnogi htjede, al' nam noga ne stie, -Daleko bjesnio. Veriga se rijei on,I remenja ti ne znam, kako ispadne.iv jedva dahom on jo malko disae.A nesta konja, nesta uda nesretnogTog bika, u kr ne znam, kud sve propade.Da, ja sam, kralju, tvoga doma samo rob,Al nikad nitko nee mene uvjerit.Da ra, zlotvor kakav jeste sinak tvoj.Pa makar sav se enski objesio rod,I makar pismim' napunile borik savI gon Idi. jer znam, da je estit on.ZborovoaJao! Nov nas udar, nova stie nesrea.Od sudbe, kobi nae nema spasa nam!TesejNa onog, to postrada, mrzim duom svomTe glasu se obradovah, al me boga stid,A stid me njega, jer je porod srca mog;Stog nit veseljem nit mi tugom taj je jad.GlasnikSto onda? Nesretnika da donesemo.Il to emo, da ugodimo srcu tvom?Daj promisli? A poslua li savjet moj.Svom sinu nesretnome nee biti krut.TesejDonesite, da u oko ga pogledamI rijema mu i kaznom bojom dokazom.Da krevet moj okalja, makar taji to.TESEJ, ZBORZborTi stalno, vrsto srce ljudsko, boijeKri, Kipranko.arokrili/49/ ti o boku lebdi,Krilma strjelohitrimKrili se, leti kopnom, morem slanimPreko bunijeh vala.A zatravljeno srce, kad Ero zlatni, sjajni /50/Krilma se obori.Plamti, gori;Zvjerove gorske onI skot morski - sve, to zemlja hrani.Sve, to sunce arko grije.I ljude skui. svlada.Svime samo tvoje. Kipranko.Kraljevsko ezlo vlada.(Artemida se javlja u zraku. Teseju iza lea)IN ESTITESEJ, ARTEMIDA. ZBORArtemidauj, Egejev sine, rode mi dini.Moj nalog je ovo;Ja - Letina kerka, Artemida zborim.O Teseju. zato se jadan veseli,A roenog sina po nepravdi ubi?Ta lanijem rijema ljuba te skloni.Bez dokaza jasna. Al jasan je grijeh tvoj.Od stida u Tartar, po zemlju doljeto ne skloni tijeloU krila poeli, ko ptica se vinei nesrei svojoj s puta se makne?Me ljudima potenim ica ni asakProvesti ti nije.uj, Teseju, jade, nevolju svoju!Pomoi ne mogu, rastuit te moram.Tvog sina poteno srce ti otkri;Sad dooh, da smru premine asnom;I ljube ti strast u, al opet dobrotu.Ja odoh. Od boica najmra namaJer nedunost radost, milina je naaNju u srce darnu, za sinom planu.Al' razborom plamen utuiti htjede.Preko volje pletkam' dada je ubi.Pod zekletvu ljubav sinu ti otkri.Al' kako je estit, ponudu odbi.A vjerom ne krenu, kad grdnjama onoTi grdit ga stade, - strah boga ga bjee.A ona u strahu, da se ne dozna.La napie, sina pogubi tvogaLukavtinom grdnom, - al uvjeri tebe.TesejAo, meni!ArtemidaRije, Teseju, zar boli tebe? Miran bud'!uj sada dalje! Jae jo jauknut e.Zar zna, tri elje da ti otac obeaIzvrit'? Jednu, ro jedna, izbaciNa sina, a na dumanina rnogo si.Kralj, otac morski, dade, kol'ko moro je.Ta on obree, sve u misli najboljoj.Ti preda mnom i pred njim oit zlotvor si.Nit eka potvrde nit glasa prorokogNit istrai nit dade, niz da godinaIznese sve, ve bre, no je trebalo.Na sina svoga baci kletvu, ubi ga.TesejOj gospo, mrijet da j meni!ArtemidaStrano uradi,Al opet i to prostil tebi moe se.To volja samo Kiprankina bjee ti, -Gnjev srca smiri. Bozim 'vakav zakon je:Bog elji boga drugog nikad nee seProtivit, nego s puta miemo se vijek.Ta dobro znaj: da Zeusa se ne bojim ja.Sramote takve nikad ne doivjeh li.Te dala bih. da ovjek, meni najdraiNa svijetu, 'vako gine! A u grijehu tvomBa zlobe nije. - u neznanju uini.A onda ene smrt ti ote priliku.Da pita, - lako ona srce skloni ti.Sva nesrea na tebe gruhnu najjae,A alost i na mene, - smrti pobonaNe raduju se bozi, nego ljudma zlimSa djecom, domom zatiremo svaki trag.ZborovoaBa eno nam jadnik dolazi amo!Gle meso mu i plavokosa glava -U jednoj sva krvi! Oh nesree doma!Ah, kakva li ovo dvostruka tugaSad navali pod krov, od boga doe!(Donesu Hipolita. On ne vidi Artemidu. Ona je u pozadini.)TESEJ, ARTEMIDA, HIPOLIT, ZBORHipolitJao, jao!Ja nesretnik bolan s krivina sudaOd krivina oca kruto postradah.Ja pogiboh jadan! Ajme mene!Svom glavom mi mojom trgaju boli,A grevi ljuti kidaju mozak.Daj stani, da klonulo odmorim tijelo!Ah, ah!Oh, mrska mi sprego, moje mi rukeVi gojenci konjski!Vi satrste mene, smakoste mene!Uh! tako vam boga, polako, sluge.Mog tijela se ranjenog hvatajte rukam'!Tko na bok mi desni ovo nalee?Ded oprezno di'te, nosite slonoZle kobi jadnika, to otac ga prokleI ogrijei duu! Zeuse, zar vidi?Ja - poboan ovjek, tovalac boji.to krepou svojom nadvisih sve ljude.Bez sumnje sad u Had, pod zemlju idem,Svoj ivot izgubih. Uzalud muka -Sva pobonost moja.Zaludu na svijetu trudom se trudili.Jao, jao!Bol, opeta bol me popada sada!Ded pustite jadna!Smrt dola po mene! Ljekar je ona.Dotucite mene, dotuc'te bijednika.Za dvoreznim maem srce mi ezne.Da raskroji tijelo,A poinkom ivota da poine meni!(Poloe nosila.)O oca mi moga nesretna kletvo!Sad batina roda, od krvi ljaga.Grijeh predaka starih, koljena davna.Gle izbija jasno, ne ai vie.to srnu na mene,A nita ba kriv ja nevolji nijesam?Jao! to da reem?Pa kako da ivotSad bijede mi tune, grozne se rijei?Oh, da me jadnika uspava, smiriHad u crnom svome nonome krilu!Artemida(iza Hipolita.)Oh, jadni, kakve bijede jaram sape te!Tvog srca plemenitost upropasti te.HipolitHa!Boanski dae, mirise! U bolu svomJa osjetih te, - mahom tijelu lake je.Artemida zar boica je blizu tu?(Uspravi se.)ArtemidaJest, jadni, ona je, boica ti najdraa.HipolitBijednika zar me, Gospo, vidi, kakav sam?ArtemidaJest, vidim, - s oka suzu prolit ne smijem.HipolitTvog lovca, pratioca nema - nema ve.A rt em i daDa, nema, - al' mi gine srcu mio, drag.HipolitTvoj voza gine, gine uvar kipova.ArtemidaTo Kipranka podmukla tako zamisli.HipolitAo meni! Sad znam boga, to me uniti!ArtemidaTvoj prezir rani je, a krepost razjari.HipolitNas troje, vidim, atre evo Kipranka.ArtemidaTvog oca, tebe, treu - branu drugu mu.HipolitI s oeva sad jada moram zaplakat.ArtemidaBog savjetom ga savjetova, zaslijepi.HipolitMoj oe jadni, bijedni s ove nesree.TesejMoj sinko, pogiboh, za ivot ne marim.HipolitGrijeh veu tebi nego meni gradi bol.TesejDa mogu, sinko, mjesto tebe mrtav bit!HipolitOh, gorka 1' dara Posidona, oca tvog!TesejU usta da mi nikad nije dola rije!Hipolitto onda? Ubi mene, kako bjee ljuti/51/TesejUm, pamet meni bozi onda smetoe.HipolitUh!Ah, bogove da moe proklet ljudski rod!ArtemidaDe stani! Afrodite bo'ce grdni bijesTvog tijela sa veseljem, slau nee tiProgonit tamo u mrak mrani pod zemlju, -A sve rad pobonosti, dobrog srca tvog.No ja u njoj se svojom rukom na drugom,Od ljudi to je srcu njenu najdrai,Osvetit ovim strjelama neizbjenim.A tebi, muenice, za muke u jaast divnu podat u Trezenu, gradu tom, -Pred svadbu djeve mlade kosu rezat e,Prikazat tebi; suze, alost za tobomKroz vijekove e duge tebi plata bit.Vijek djevam' iz grla e vit se pjesma, bolI slavit tebe, - nee ljubav FedrinaUminut, mukom o njoj nee muat se.A ti mi, edo stara starca Egeja,Svog sina zagrli, privini na grudi!Preko volje ga ubi, - grijeit prosto jeSmrtiniku, na grijeh njega kad navede bog.A tebi kaem: nemoj oca mrzit svog,Hipolite! Ta sueno ti bjee mrijet.I - zbogom! Mrtva stvora gledat ne smijemNit smrtnog asa dahom zadnjim kaljat se.A vidim, blizu da si toj ve nevolji.(Nestaje je.)TESEJ, HIPOLIT, ZBORHipolitPa zbogom i ti, djevice mi blaena!Sa prijateljstvom dugim se lako rastaje.Po elji tvojoj svau s ocem pustit u, -Ta i prije ti vazda tvoju sluah rije.Jao! na oi mi vee sjeda mrak, -Daj, oe, prihvati me, pridr' tijelo mi!(Klone, otac ga pridri.)TesejAjme mene! Sinko, to e sa mnom - snesreom?HipolitOh, umrijeh! Donjeg svijeta vrata vidim ja.TesejProkletstvo zar na dui mojoj ostat e?HipolitNe! To ubistvo tvoje ja ti opratam.Tesejto veli? Ti mi prata tu krv prolitu?HipolitJest, - za svjedoka zovem djevu lovicu./52/TesejMoj dragi, kako plemenit si ocu svom!HipolitAh zbogom, zbogom puno puta, oe moj!TesejAo meni pobonoga, dobrog srca tvog!HipolitDaj eli, sini bili 'vako estiti!TesejZapustit, sinko, nemoj me! De opri se!HipolitKraj otporu je svakom, - oe, izdiem,to bre platem lice meni zastri sadi/53/TesejAteno, slavni grade, kraju Paladin,Oh duu kakvu gubite! O jadan ja!Zla tvog u esto ja se sjeat, Kipranko!Zborovoa(odlazei sa zborom.)Jad, nevolja evo iznebuha banu,Sve graane snae.I grozne e suze potokom tei,Jer velike glave stigne li tuga, -Glas takav ti jae okupi duu.