evropska umetnost 19.veka
TRANSCRIPT
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
1/41
N E O K L A S I C I Z A M
V I N K E L M A N. D A V I D. P I R A N E Z I.
hronološke odrednice epohe neoklasicizma?najjednostavnije hronološki rečeno, neoklasicizam
je umetnički pravac druge polovine 18. veka tj. makar poslednje tri decenije 18. Veka međutim, bez
glavnih fenomena i koncepata neoklasicizma, ne možemo nikako razumeti 19. Vek
doba prosvetiteljstva kao duhovni okvir epohe neoklasicizma?
duhovni okvir epohe neoklasicizma jeste prosvetiteljstvo u tom fenomenu se možemo i nacionalno
prepoznati, preko Dositeja Obradovića i prvih intelektualaca drugih evropskih gradova iako je
prosvetiteljstvo značajni internacionalni, panevropski pokret, mi ćemo boraviti isključivo u
Francuskoj zbirno ime za intelektualce ovog perioda jeste filozofi. među njima nisu samo oni koji
proučavaju filozofiju, već i oni koji propagiraju slobodu, školovanje i pravo na školovanje, socijalnu
pravdu, slobodu štampe i kretanja..
prosvetiteljstvo kao raznoliki duhovni pokret?
možda je zbirna reč oko koje se konstituiše prosvetiteljstvo – razum naravno, prosvetiteljstvo nije
unoformni pokret. unutar njega mnogi pojedinci imaju različite misli o razumu na primer, Ruso
veruje da se čovek rađa dobar i da ga institucije kvare i veruje da se stanje može popraviti ako se
institucije reformišu; drugi prosvetitelji su imali vrlo religiozne pristupe, neki ne.. zajedničko im je
da su znali da je čovek zao, ali su verovali da se razumom (školovanjem i vaspitanjem) čovek
oslobađa i ide putem napretka sve u svemu, postojalo je puno stavova i prosvetiteljstvo definitivnonije bio uniformni pokret što potvrđuje rad Didroa, Delambera, Rusoa, Voltera.. ovo predstavlja
ozbiljna pomeranja u Evropi toga vremena u duhovnom i intelektualnom smislu (iako za nas jeste
samo opšte mesto)
prosvetiteljstvo kao temelj revolucije? zajedničko jeste vera u mogucnost napretka ljudskog roda
i u slobodu (obrazovanja, štampe, razvoja) - to je duboko uzdrmalo sisteme vrednosti i sisteme
razmišljanja i ovo predstavlja ozbiljne temelje za revoluciju, posebno Francusku revoluciju nijedna
duhovna stvar, pak, ne dovodi direktno do revolucije (istorija veruje da moderno doba i počinje od
1789. godine), ali ova duhovnost jeste važna za razumevanje novih potreba u socijalnom smislu,moramo biti obazrivi zato što nije samo buržoazija među prosvetiteljima, već i mnogi plemići.
Enciklopedija ili Sistematski rečnik nauka, umetnosti i zanata od društva intelektualaca
kapitalni projekat ove epohe od rečien kyklios paideia (kružno, celovito znanje) nastaje sama
reč enciklopedija ovo nije prva enciklopedija, imamo Plinija i Istoriju prirode, a upoznati smo i sa
amblematskim zbornicima.. ogromni opseg znanja u vidu sistematskog rečnika koji izuzetno utiče
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
2/41
na obrazovanje vizuelnog polja Francuske nosioci i izdavači su Dalamber i Didro, već značajan kao
tvorac likovne kritike vrlo je značajno što je ova Enciklopedija mogla da se štampa, umnožava i
kupuje 18. vek jeste vek knjige, sa ogromnim brojem izdatih i kupljenih knjiga, kao i sa porastom
čitanja što menja javno mnjenje i intelektualno polje
prosvetiteljstvo kao internacionalni duhovni pokret?res publica literaria = javna stvar;
pokazuje veru u internacionalnost ovog koncepta, što je vrlo važno (republica) veruju u sarađivanje
svih intelektualaca širom Evrope vera u imaginarnu Republiku učenih i obrazovanih intelektualaca
koji dele ista mišljenja mnogi, naročito Nemci, bez centra poput Pariza i bez kulture, doživljavali su
to kao francuski imperijalizam, a drugi kao kulturnu internacionalnost takva vrsta kulture, duha,
stanja, intelekta se buni protiv trivijalnosti prethodne epohe (čest stav o prethodnim epohama
trenutne epohe iz antropološke perspektive) dakle, vizuelni stav odbija sve nalik rokokou
Žak Luj David, Zakletva Horacija (1785)manifest neoklasicizma jeste slika Žak Luj Davida,
Zakletva Horacija sublimacija raznih ideja o ozbiljnosti, dostojanstvu, slobodi i pravdi neoklasicizam, i prosvetiteljstvo kao njegov duhovni okvir, zahtevaju takve misli i teme, a umetnost
na tu potrebu odgovara na ovaj način nikakve veze sa rokokoom
Risorgimento?sam naziv neoklasicizam je skovan tek sredinom 19. veka (tipična situacija u
istoriji umetnosti) i reč je imala pežorativno značenje i bila je referenca na nesto hladno i sterilno
međutim, u trenutku trajanja ovog stila, nazivali su ga različito = novi stil, istiniti stil (nekada je
neoklasicizam bio mladalački i svež, što je teško razumeti iz ove perspektive), a najčešće su ga
nazivali Risorgimento tu reč je iskoristio Garibaldi kasnije, u 19. veku, kada se Italija oslobađala
vlasti Austrije, na severu i jugu, pa je vođi nacionalne epopeje ova reč koja znači ponovo oživeti,potpuno odgovarala ali, pojam Risorgimento, u 18. veku nema političke implikacije, niti postoje
takvi elementi u samom slikarstvu određene slike jesu kasnije ponele političku konotaciju, ali su
tada pre svega bile misli i koncepti koncentrisani na umetnost novih, muževnih, čvrstih,
patriotskih tema
Rim kao intelektualni caput mundi?svi značajni predstavnici ove epohe su se koncentrisali u
Rimu; tu se sabiraju i druže i, uopšte za polovinu 18. veka, jesu karakteristične manifestacije
grand tour Rim opet dobija slavu i postaje caput mundi, ali samo u intelektualnom smislu
individue se ovde napajaju idejama koje, kasnije, nose svojim kućama u Parizu, Londonu, i šire
neoklasicizam u okvirima akademizma?kasnijoj percepciji neoklasicizma smeta i to što se, na
neki način, neoklasicizam inkorporirao u akademske structure Akademija je uvek počivala na
formama koje ponavljaju klasično (Mikelanđelo, Rafaelo, antički klasicizam) što je izazvalo u
prethodnoj epohi burnu reakciju (što možemo videti kod Vatoa i Hodočašća na Kiteru) sada imamo
ponovni nalet klasičnog i neminovno je da on ulazi u kurikulume akademija to će budućoj
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
3/41
generaciji romantičara biti pežorativno, ali, u trenutku nastanka, neoklasicizam i njegovi koncepti
predstavljaju nove snage
dve intelektualne formacije neoklasicizma?
1.Johan Joakim Vinkelman2.Mengs
J O H A N J O A K I M V I N K E L M A N
(1717 - 1768)
istoričar umetnosti i arheolog, dao formativni doprinos nauci istorije umetnosti
upravo ovakvu kulturu je približio širem polju čitalaca i usmerio težnje ovoga veka da proizvede
veliku umetnost koja odgovara na nove ideje o slobodi i pravdi svojim pisanjem, Vinkelman je
kodifikovao aspiracije druge polovine 18. Veka filhelen koji je usmerio svu ljubav ka grčkoj kulturi,
smatra da su Grci najbolja rasa ikada (iako nikada nije bio u Grčkoj) i veruje u biološku
konstrukciju umetnosti (koja je danas prevaziđena) koja govori o tome da se, usled idealne klime,
formira idealna rasa, slobodna politički i intelektualno. tu stvorena lepota je potpuno
neprevaziđena; Vinkelman ceni renesansu, ali smatra da je u umetnosti nastupila smrt nakon
kraja antike
razvoj Vinkelmana? Vinkelman je bio Prus, dakle poreklom iz strgog militantnog severnog dela
Nemačke, koji je bio veliki centar do nemilih događaja sredinom 20. veka (veliki broj romantičara je
odavde, takođe) odrastao je u strogoj porodici i konvertirao je iz strogog protestantizma i
najstrožijeg kalvinizma u katolicizam (vrlo česta promena konfesije kod velikih nemačkih umetnika)
U narednom periodu, postaje saradnik kardinala Albanija, bibliotekara Vatikana i stanuje i Rimu;sredinom veka, oko njega se skuplja intelektualna elita koja je formirala srž neoklasicizma
Vinkelman je bio intelektualna veličina i harizmatična ličnost koja je dala ogroman doprinos
razvoju istorije umetnosti još u Drezdenu, stvara deloRazmišljanja o imitaciji grčkih tela u
slikarstvu i skulpturi (1755) - u ovom delu, on preporučuje promišljeno imitiranje grčke
umetnosti, a ne puko kopiranje još jedno njegovo delo, kapitalno za neoklasicizam i kasnije
romantizam jesteIstorija drevne umetnosti, Drezden (1764) “plemenita jednostavnost i mirna
veličina (veličajnost) grčkih statua” = tu se prepoznaje estetski kod jedne generacije i to je mera
njegove sopstvene umetničke egzistencije knjiga ogromnog uspeha koja je odmah bila prevođena
(Fuseli ju je odmah preveo na engleski) ovo delo izuzetno utiče na nemačku klasičnu filozofiju i
Hegela i Kanta, par excellans mislioce
sloboda grčke umetnosti? Vinkelman smatra da postojiduh vremena što će kasnije proučavati
nemački filozofi poput Herdera i Hegela =zeitgeist (čitaj - cajgajst) smatra da je grčka umetnost
doživela neverovatnu lepotu zato što je stvarana u intelektualnoj i političkoj slobodi –frajhartzašto
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
4/41
umetnost 6. veka p.n.e. nije ista kao umetnost Fidije? zato što u 6. veku p.n.e. Grčka nema tu
vrstu političke i intelektualne slobode koju stiče početkom 5. veka kada se razvija država Atina
Vinkelman veruje da je Grk slobodan čovek i mislilac, koji se ponaša slobodno i sa svojim telom
(gimnasium, olimpijada) nijedna druga umetnost nije dosegla tu vrstu vrhunca zato što nije imala
tu vrstu potpune slobode; da bi umetnost bila umetnost, mora nastati iz slobode (koju, na primer,Nemci nemaju) ovakve misli su imale mnogo revolucionarnog potencijala
Johann Gottfried Herder?Herder je duhovni rodonačelnik romantizma Vinkelman ga uči da će u
istoriji Grčka ostati pobeda večne mladosti, duh i telo u jednom jedinstvenom duhu; i to možemo,
vrlo često, naći i kod Hegela (“o, Grčko, da si samo mogla trajati zauvek!”) Vinkelman ne daje savete
umetnicima; on konkretno kaže da je lepota izgubljena sa Grčkom, ali pažljivom imitacijom uz
intelektualne napore jeste moguće stvoriti nešto približno.. međutim, ne kaže šta treba umetnik da
čini, zar je Vinkelman samo intelektualni tvorac
Đ O V A N I B A T I S T A P I R A N E Z I(1720 - 1778)
Piranezi (autoportret)tvorac umetnosti, koji je u Rimu u isto vreme kada i Vinkelman, čak i
stanuju na istom trgu venecijanac, dekorisao je i gondola 1744. godine dolazi u Rim slikar i
arhitekta (samo je jedna crkva izvedena po njegovom nacrtu, ali je ipak izuzetno uticao na
evropsku i svetsku arhitekturu); pored toga, radi i grafike i ima čitav niz zbirki grafičkih listova mal
broj individua je ovoliko dugo trajao u umetnosti
Vedute di Roma? beskrajno uticajna serija grafika on bira ugao, želi da istakne masu njegova
misao, kao i grafički postupak, su vrlo kvalitetni (jako kvalitetan i gusti bakropis) ruina kaoduševno zdanje ima sentimentalnu vrednost neke nostalgije i pitoresknog kod Piranezea, možemo,
pre svega, primetiti elemente pitoresknog sublimno je primetno tek od druge polovine 18. veka;
sublimno kao nešto veličanstveno, izuzetno - tako da u ovim predstavama nema toliko žali što je
nešto propalo, već zahvalnosti civilizaciji koja je to stvorila Piraneze je poklonik magnifićencije
antičkog Rima i nudi sublimno rimsko u formi antičkog grafike stvara za bogate mecene i prodaje
ih širom Evrope što će reći da već govorimo o polju ozbiljne publikacije bilo je mnogo umetnika i
putopisaca koji su prošli kroz Rim i koji su bili razočarani kada su videli uživo ono što je Piraneze
opisivao zato što je upravo ta njegova magnifićencia falila Pironezeove teme su bile Titov slavoluk u
Rimu, terme, Nimfeum - te grafike su bile moćne predstave civilizacije u ruševnom stanju koja jezadržala snagu i sublimnost
Soun, Engleska bankatrajno mesto evropske arhitekture koje predstavlja stabilnu instituciju
države i, upravo zato, bira se jedna klasicistička forma Piraneze je zaslužan za taj tok u arhitekturi
koji je jedan od značajnih arhitekata koji nisu bili u Rimu, ali nude tu strukturu koja treba da
iskaže solidnost institucije
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
5/41
Fuseli, Umetnik pred antičkim ruinamaPiranezi je inspirisao čitav niz umetnika, poput
švajcarca Fuselija, koji je vrlo značajan po tome što premošćava ideje između Rima i Londona, a i
prevodi Vinkelmana na engleski ova predstava umetnika ophrvljenog veličinom antičke ruine
verovatno je vrsta autoportreta, sa predstavom ostataka monumentalne skulpture Konstantina
Velikog u Napulju ovde su primetne razlike između neoklasicizma i romantizma tj. razlika uPiranezeu i onome što Piraneze nudi Evropi
Carceri d’invenzione (1745)?Zatvori Invencije = sam naslov je jako kompleksan, Piraneze se
poigrava - jesu li to zatvori koji stvaraju invencije ili su to zatvori koji sputavaju invencije? po
žanru, kaprići. šta je kaprići u umetnosti? slikana arhitektonska fantazija današnja publika više
razume šta je kaprićo u muzici tada je kaprići popularan umetnički žanr i predstavlja invencije
raznih umetničkih spomenika i arhitekturu na jedan imaginativan način kaprićo nije nepoznat kao
žanr u trenutku kada Piraneze stvara Zatvore Invencije za tadašnje intelektualce, to su prizori moći
(hodnici koji nikuda ne vode, mostovi koji se urušavaju); ovo je dodatno pokrenulo narednu
romantičarsku generaciju, nadrealiste i gotic novele, kao i horror filmove, od Hičkoka, na dalje; kao
i jednog modernog grafičara Švajcarca dakle, Piraneze slika vedute antičkih spomenika i hrani
evropsku umetnost sublimnom slikom Rima. druga strana Piranezeovog stvaralaštva jeste caprićo
(podžanr vedute) koji će uticati na neke kasnije, mlađe generacije
izmeštanje centra iz Rima?od Piranezea, Evropa počinje da prihvata Rim međutim, kada
evropsko tržište bude zasićeno sublimnom slavom Rima, putopisci će početi da obraćaju pažnju na
obične stvari (poput sušenja veša) razvijaće se osećaj da Rim treba da prestane da bude u Rimu
(sam Napoleon će reći – Rim više nije u Rimu, već u Parizu; što mu je sasvim olakšalo krađu
umetničkih dela) u tom trenutku se formira nova Evropa i nov strateški centar se pomera kaseverozapadu (Gibon, na primer, doživljava Italiju kao umiruću civilizaciju) kao da se stvara nova
moralna geografija koja obuhvata Nemačku, Francusku, Englesku tj. zemlje sa novim umetničkim
dostignućima tako da Pariz postaje jedno od glavnih središta oko kog će se formirati novo moderno
doba, kroz stilove poput neoklasicizma i romantizma.
Ž A K L U J D A V I D
(1748 - 1825)
stvaranje velike umetnosti?kraj 18. veka i početak 19. veka = vreme velikih personalnosti
primetne su tendencije, tokom čitave druge polovine 18. veka, da se stvori velika umetnost to je bila
i Vinkelmanova želja, koja je, u njegovim delima, najpreciznije iskazana takođe, ne treba zaboraviti
ni Didroa koji je, svojom likovnom kritikom, isticao moralizatorsko slikarstvo i njegove predstavnike
tendencija moralizatorskog slikarstva postojala je i u prethodnim epohama, ali nigde nije bila
izražena kao u Francuskoj, i to najviše u delima Nikole Pusena)Pusen je obrazovan u Rimu i tamo
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
6/41
se formirao, intelektualno i umetnički nakon toga, stvara veliki broj slika u Francuskoj, od kojih je
dobar deo sada u Luvru francuska tradicionalna kultura se prepoznaje upravo po izboru velikih
antičkih tema, kao kod Pusena, koje iskazuju veliku moralnu vrlinu jedan od takvih primera jeste
Fokionova sahrana, tragična tema iz antičke istoriografije, gde se krišom sahranjuje grčki general,
koji je bio lažno optužen prema mišljenju nauke, polovinom 18. veka, dolazi do obustavljanjamoralizatorskog slikarstva usled rokokoa, koji nije imao uporišta u etici
Grez, Septimije Sever i Karakalastilsko i tematsko veliko pomeranje (velika tema sukoba oca i
sina) međutim, u trenutku kada je ovo bilo izloženo na Salonu, publika nije prepoznala vrednost
ove slike što će reći da, uprkos periodu rokokoa, kada je zanemarivano moralizatorsko slikarstvo,
postoji suštinski neprekinuta tradicija, od klasičnog perioda baroka, pa sve do neoklasicizma u
Francuskoj (eventualno par decenija ne postoje težnje za temama o vrlini)
Žak Luj David, Autoportretu Davidovom ranom opusu, nalazimo puno onoga što nazivamo
rokoko; puno pitoreskonog šarma nasleđenog od prethodne epohe, ali i težnji ka onome što Vinkelman naziva velikom umetnošću vrlo složena ličnost, možda čak najsloženija u čitavoj istoriji
umetnosti. David dobija prestižnu nagradu francuske Akademije –Grand Prix, čime mu se
omogućava pravo na školovanje u francuskoj Akademiji u Rimu, koja predstavlja važan ogranak
francuske državne culture u Rim odlazi sa idejom da je njegov razvoj već formiran i da tamo nema
šta da nauči; čuvena je i njegova izjava:“antika me neće dodirnuti. nedostaje joj akcije”u Rimu
studira antičke spomenike i renesansnu kulturu, proučava umetnost u Napulju i povezuje se sa
tada zajedničkom intelektualnom elitom (to je, inače, period početka otkopavanja Herkulanuma i
Pompeje) nakon svojih novih iskustava, David izjavljuje da je antička kultura koju je video, za
njega, bilaoperacija katarakte= vid progledavanja, potrebe da nanovo gleda, iznova i ispočetka.
dakle, kod Davida je momenat operacije katarakte zapravo pogled u antičko doba postojala je, od
davnina, anegdota, vrsta legende, da je Velizar, veliki Justijanov vojskovođa (prikazan i u crkvi San
Vitale u Raveni, kraj samog imperatora), bio oklevetan i da je Justinijan naredio da bude oslepljen
(istorijski, to nikada nije precizno utvrđeno) ova tema spada u grupu tada aktuelnih tema i odnosi
se na slavu i čast i prolaznost istih =SIX TRANSIT GLORIA MUNDI (prolazak, ciklus slave u
ljudskim entitetima) postoje romansirane novele koje prikazuju Velizarov život, ali ih David nije
upotrebio kao literarnu osnovu. ni u jednom izvoru, ne postoji predstava Velizara na onaj način na
koji ga je David naslikao = Velizar kao star i nemoćan čovek (sa jasnim referencama da je bio
vojskovođa) u trenutku kada prima milostinju i kada ga prepoznaje vojnik koji mu je nekada služio
(natpis podajte obulus, rimski novčić, Velizaru). Davidove slike pomeraju granice svojim istaknutim
osećajem za epsko, tragično i dramu ume da konstruiše vizuelni kod do tada nigde konstruisan i
iskazuje dramatičan momenat nigde do tad zabeležen, ni u literaturi, ni na Akademijama; upravo
to je invencio (koji je definisan još u vreme renesanse) Pusen je govorio o formi i o retkoj
koncentrisanosti slike na svega nekoliko figura što i jeste slučaj ovde = velika ljudska drama, sa
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
7/41
ogromnim ljudskim potencijalom, ne daje oku mnogo prostora i fokusira posmatrača, i
intelektualno i psihološki delo ima stabilnu vizuelnu strukturu sa jasnim vertikalama i koloritom,
na kom vidimo poseban uticaj karavađista. ovom slikom je David već, na neki način, kodifikovao
aspiracije neoklasicizma i ona je upravo ono što je Didro savetovao slikarima“slikaj kako se
govorilo u Sparti”Didro ovu sliku prepoznaje kao delo koje je mogao da naslika samo čovek sadušom ovo je, već, vizuelna kultura ogromnih dimenzija, posebno u radovima francuskih
umetnika. konkretno, Zakletva Horacija nije najekstremniji primer (330x425cm), zato što postoje i
veće Zakletva Horacija je ozbiljna javna porudžbina (ne privatna) - ovo delo poručuje Kruna tj.
ministar lepih umetnosti poručuje delo za kralja i o kontekstu nastanka ove slike se sve zna, preko
istorijskih izvora (Francuska je tada ozbiljna država, i po biranju umetnika, i po porudžbinama, i
po plaćanju)
Žak Luj David, studija za Horacijeu to vreme, u Parizu, dosta je popularna predstava koja govori
o ovom događaju i koju je napisao Kornej, veliki književnik i dramski pisac 17. veka, u doba Luja
14. dakle, pisac koji nije iz ovog perioda, ali čija je predstava popularna u francuskom teatru. za
Davida i jeste važno ovo stalno preplitanje dvodimenzionalnih slika i trodimenzionalnih slika teatra
i ulica Francuske prva Davidova ideja za delo je momenat predstave koji je najviše uticao na
Davida, završni čin predstave, kada se otac Horacije obraća narodu Rim neoklasicizam ne
izjednačavamo sa republikom i neoklasicizam ne izjednačavamo sa buržoazijom! sam francuski
kralj Luj16 prepoznao je u antičkim temama novu vrednost i želju Zakletva Horacija jeste primer da
sama kruna poručuje antičku temu koja je poznata čitavoj Evropi, najviše preko Tita Livija, velikog
rimskog istoričara priča govori o tome da se stvorio sukob između Rima i Albe što je dovelo do
jedne porodične i patriotske drame, kada su dve porodice stupile u sukob: braća Horaci iz Rima i
braća Kuraci iz Albe. da bi stvar bila komplikovanija, žene iz porodice Horaci su udate za braću
Kuraci. dolazi do rata i pogibelji, jedini preživeli, jedan Horaci, vraća se, posle rata i stradanja, i u
Rimu zatiče sestru kako žali svoga muza, njegovog suparnika sa bojišta, nakon čega ubija
sopstvenu sestru. Horaciju se sudi za uzimanje života i scena koju je David izabrao, na početku
razmišljanja o ovoj temi, bila je trenutak kada se otac Horaci obraća Rimu sa željom da zaštiti svog
sina od njegovog greha tj. ubistva Didro je video skicu za ovaj rad i rekao da ovakvo delo može da
nastane samo u Rimu David se, potom, vraća u Rim i stvara sliku tamo, potpuno napuštajući svoju
prvobitnu ideju, verovatno zato što je struktura bila nedovoljna za jasnu preciznu vizuelizaciju
vrlina (David ne želi narativ i događaj sa puno figura, on ne teži toj vrsti patosa). David želi da stvori
nešto muževno, stoički, moralno – to je u genu Davidove krvi iz antičke filozofije ne bira Platona i
Aristotela, već stoičku granu filozofije, što antičku, a, naročito, rimsku naravno, tu je i imperativ
istorijskog slikarstva = plemenito telo u plemenitoj akciji! ovo je ogromno platno, puno
samokontrole i ekonomije emocija, koja je praćena ekonomijom slikarskog postupka. upravo ovde
vidimo Davidov dar da se iskaze i skloni od oka sve što može da usmeri na detalj.ovo jeste
manifest neoklasicizma!ranije generacije nemačkog slikarstva, poput Hamiltona ili Mengsa,
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
8/41
želele su da slike liče na rimski reljef, gde će figure biti samo anfas ili u profilu, što ovde nije slučaj.
pored toga, povratak dorskih stubova (tipično za neoklasicizam), koji su, jedno vreme smatrani
golim i primitivnim, hladno jutarnje osvetljenje, tvrde konture, tvrdoća umetničkog pristupa, bez
imalo pitoresknog u čemu je, u osnovi, David bio školovan (Buše mu je bio rođak i vezuje se za
njegov upis na Akademiju); zanimljiv je i princip umnožavanja 3 ruke prilikom zakletve Horacijaocu da će odbraniti Rim; čistota i žar, koji je iskazao David u ovim muškim figurama, ima opoziciju
u ženskoj pasivnosti sestara koje lamentuju (pasivne, mnogo manje snažne forme); delo vibrira od
kinetičke strukture, prosto kao da čujemo zveket mačeva glavno mesto tematike neoklasicizma jeste
patriotizam; brani se patria, otadžbina, koja uvek mora biti prva kao što je već rečeno, sve znamo o
percepciji slike u momentu kada ju je David završio = nastala u Rimu, kao što je Didro savetovao, i,
možda, i ne bi takva nastala da ju je David naslikao u Parizu; važno je što je bio upravo u Rimu,
okružen tim gradom i tim ljudima (za nastanak jednog ovakvog dela je, zaista, bila potrebna
antička kultura pred ocima) kada je David izložio sliku, naišao je na nepodeljeno oduševljenje (čak
su bacali ruže pred ovo delo), a, i u Parizu, delo je naišlo na izvanredan prijem obično se uliteraturi predstavlja kao slika sa dramatičnim potencijalom, što i jeste, s obzirom da nastaje u
predvečerje Francuske revolucije, ali, nikako ne treba mešati važne koncepte i govoriti da je ova
slika otelotvorenje Revolucije zato što nije - to bi već bilo polje mogućnosti naknadne upotrebe slike
ovo delo je raspalilo više duša u težnji za slobodom nego najbolje knjige i davanje ovoliko na pravu
jednom delu potpuno je nova situacija u istoriji umetnosti istorija je uvek bila ta koja najviše hrani
i podstiče na neku akciju, ali više nije u pitanju pisana istorija, već slikana nijedan dokument ne
govori da li je David imao aspiracije ka Revoluciji, ali je, u ovoj slici, u tom trenutku, prepoznat
fantastični potencijal borbe za slobodu i otadžbinu francuski intelektualci jesu prepoznali poziv
važno je istaknuti da Zakletva Horacija, sama po sebi, nema subverzivni potencijal u svom
nastanku. kralj poručuje ovo delo zbog stoičke vrline, ali u nju je, naknadno, učitan siubverzivni,
politički potencijal
Žak Luj David, Brutu donose tela njegovih sinova
delo koje najviše govori o tom novom polju vizuelne kulture tj. o upotrebi slike; ovakva vizuelna
kultura ne bi nastala u tom polju, da nije bilo ove sredine i Davida 14. jula 1789 godine, David
počinje da slika ovu sliku ovo nije Brut, Cezarov ubica, već Julijus Brutus, prvi rimski konzul, pre
koga je Rim bio kraljevina i monarhija (živeo pet vekova pre Cezara u Rimu, oko 508. godine p.n.e);
upravo Julijus Brutus uspostavlja prvu rimsku republiku koja će trajati 500 godina. dakle, ovo je
veoma važno mesto iz rimske istorije, iz Livija i Plutarha međutim, dolazi do prevrata i
uspostavljanja konzulata, gde su Brutovi sinovi pokušali da vrate monarhiju i Brut je u strašnoj
situaciji da ne bude otac svojim sinovima, već konzul i predstavnik otadžbine koji naređuje da
ubiju njegove sinove nova literarna i vizuelna pravila - David bira momenat donošenja njihovih tela
(nema egzekucije, niti bilo kakvog oblika takve drame). fokus je stavljen na rascep porodice i
unutrašnju, strašnu podelu iste (na šta dodatno aludiraju stub i zastor iza žena) po Plutarhu, Brut
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
9/41
nije ni trepnuo prilikom egzekucije svojih sinova, kojoj je prisustvovao. David prikazuje figuru koja
je oličenje vrline koja je uspela da preživi to, a, opet, u senci je kao i kod Horacija, jednostavna
kompozicija sa dorskim stubovima i arhitravnom gredom, ženskim figurama u prvom planu mrtva
tela u naznaci, Davidova sublimnost i sposobnost da izbegne detalje i narativ, a da, ipak, očuva
prisutnost univerzalnog narativa.David drži pod kontrolom univerzalni narativ Davidovaretoričnost je fantastična (Le Brenovi traktati i sistematizacija emocija nisu bili samo detalj istorije
umetnosti kao nauke, već su, upravo oni, doprineli i doveli do ovog velikog ukusa i velikog stila)
Žak Luj David, studije za Brutasačuvane su brojne skice, kartoni, crteži i pripreme za ovo delo
na Davidovu figuru Bruta uticao je Mikelanđelo i njegov rad na Sikstinskom svodu (samo bez
snažnijih zaokreta, kao što je slučaj kod Mikelanđela), figura serpentinate, antička bista
kapitolinskog Bruta, kao i bista antičkog mislioca tj. filozofa. ovo pokazuje koliki je intelektualni i
mentalni izazov bilo stvaranje ove slikeupotreba Bruta?opet je u pitanju poridžbina krune i
kralja; kruna tj. ministar lepih umetnosti poručuje priču o velikom junaku iz istog vremena kao i
Brut, samo sa druge strane, monarhijske David, međutim, menja temu, bez da ikog obavesti; time
se otrgao od svoje porudžbine bira republikansku temu, par excellans, opet u predvečerje
Revolucije (strašna ekonomska kriza - 20 sua prosečna plata, a vekna hleba je 14 sua; veliki ratni
pritisak, konflikti sa Engleskom, velika personalna mržnja na kralja i, posebno, na kraljicu, Mariju
Antoanetu, kojoj nikada nije oprošteno što je Austrijanka i što rasipnički troši novac Francuske - to
su strašno žestoki dani u kojima se odluka o temi menja) kada je došlo do najave održavanja
Salona, izaslanik ministarstva, koji je shvatio njenu opasnost, nije želeo da slika bude izložena
Rober, Pad Bastiljetih dana se dešava pad Bastilje (14.jul 1789. godine), što je bila inicijacija
Revolucije zašto baš Bastilja? više je slovila za strašan zatvor no što je to bila - uništenjem ovog
ozloglašenog mesta, započela je Revolucija u avgustu se zbivaju veliki događaji, jedan od njih je
Deklaracija o pravima čoveka i građana, koja se danas teško može promeniti = danas, opšte mesto i
romansirana priča, a, tada, ogromno političko pomeranje pored Bastilje, formira se i Narodna
skupština koja donosi ustav sve do 22. septembra 1792. godine, Francuska je, nominalno, bila
monarhiju u trenutku pada Bastilje, David već ima brojne učenike, koji ga obožavaju nakon samog
uništavanja zatvora, Davidu dozvoljavaju da iznese sliku i izloži je na Salonu
Udon, Volter (Osmeh Razuma)to je i vreme Voltera, velikog francuskog mislioca i prosvetitelja,
koji mora da beži iz monarhijske Francuske zato što se njegovo pisanje ne dopada Kruni u doba
predrevolucionarne Francuske, grupa francuskih intelektualaca se zalaže za prenošenje njegovihostataka u Pariz sama statua je vrlo zanimljiva za analizu, zar nismo sigurni da li nam se Volter
smeši ili ruga Posao režiranja Volterove funerarne svečanosti dobija David koji je glavni režiser
efemernih spektakala francuske kulture i Revolucije (efemerni spektakl jeste deo vizuelne kulture
gde se, takođe, uspostavljaju njeni vizuelni kodovi) David režira prenos Volterovih moštiju, kao živu
sliku, antički ukorenjenu, sve po uzoru na antičke spise Volter se sahranjuje u nekadašnoj crkvi
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
10/41
Sen Ženevjen, koja se pretvara u panteon razuma, gde su sahranjeni najznačajniji Francuzi od
vremena Revolucije u to vreme, postavlja se Volterova drama Brut u francuskom pozorištu; kada je
Volter pisao ovu dramu, nije bio republikanac, ali je zagovarao prosvećenu monarhiju, kao i drugi
prosvetitelji Volter postavlja Bruta kao istorijsku dramu, ali, u danima Revolucije, kada je drama
predstavljena francuskoj publici, dobija republikansku auru (iako su na sedištima pozorišta boravili rojalisti i republikanci) – kada glumci izlaze na scenu i govore, ljudi ustaju sa sedišta i viču
‘živeo kralj!’, a, kada Brut govori na sceni, pojedinci uzvikuju, podjednako strastveno, ‘živela
Republika!’ na kraju predstave, statisti iznose Davidovu sliku rečenica koja izaziva najviše tenzije
jeste “u srcu Rima je izdajnik. Pazite se Rimljani, nema milosti za izdajnika. Bilo da su oni naša
deca ili braća. Treba biti svestan naših zakletvi” ovo se vezuje za pokušaj kralja da pobegne sa
svojom porodicom (nađena su njegova pisma dogovora sa Austrijom, što je možda uticaj Marije
Antoanete) čime je kralj prekršio uslove države koju zastupa. biva prinuđen da ostane u Parizu i, od
tada, kreće istorija njegovog porodičnog užasa u tom trenutku, David je već uveliko član Konventa
i, po prvi put, jasno se politički izjašnjava, prilikom glasanja za pogubljenje kralja – 360 glasovaprotiv, 361 glas za; David je glasao za pogubljenje kralja; tada prvi put dolazi i do precizne političke
upotrebe Davidovog Bruta veče pred dekapitaciju francuskog kralja, svugde, po francuskim
gradovima, proglas o tome kako je “u sred Francuske izdajnik” kralj mora stradati kao Tarkvinije,
kao i Brutovi sinovi, kao i svi oni koji su se ogrešili o Francusku ovde nailazimo na jasnu upotrebu
vizuelnog kao političke poruke i kodova David je, zaista, u prvom lancu takvog koncepta i prvog ga
prepoznaju kao takvog i koriste ga.
Antioh i Stratonika
Stratonika (kraj 4. i početak 3. veka p.n.e.) od Sirije bila je makedonska princeza. Njen otac,nastojeći novim savezom da osigura opstanak nakon bitke kod Ipsa, venčao ju je za svog
nekadašnjeg neprijatelja, Seleuka. Stari kralj je ubrzo otkrio da je prestonaslednik Antioh smrtno
zaljubljen u svoju mladu pomajku. Nastojeći da spreči da Antiohova strast postane povod za
spletke ili građanski rat, Seleuk se razveo od Stratonike i odmah je dao dozvolu da se venča za
Antioha, istovremeno ga imenovavši guvernerom istočnog dela carstva.Slika malo podseća na
rokoko; treba imati u vidu da je Buše bio Davidov dalji rođak. Erazistrat je bio gr čki anatom i
kraljevski lekar Seleuk I Nikatora (vojskovođa Aleksandra Makedonskog i muž Stratonike). On je
bio prvi čovek koji je secirao ljudsko telo. Legenda ka že da je izlečio Antioha, koji je navodno
bolovao od neizlečive bolesti. Samo je Erazistrat bio u stanju da otkrije uzrok njegovog bola: on je
umirao od ljubavi i patnje koja je bila usmerena ka njegovoj ma ćehi. Erazistrat ubeđuje starog
kralja da svoju mladu ženu da svom sinu, koji se od tada u potpunosti oporavio. Na slici vidimo
Erazistrata sa leve strane koji sedi, dok Antioh leži na krevetu, sa desne strane su Stratonika i
Seleuk. Andromaha oplakuje Hektora Kritike koje se tiču slike:Slika je mekana, simplifikovana i
oseća se uticaj Karava đa.
Sokrat ispija kukutu
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
11/41
Ovo je velika socijalna i filozofska tema. Slika je 1787. godine izložena na Salonu. Sokrat je
optužen kako truje omladinu i tom prilikom se odlučuje da popije otrov i ode u smrt, pre nego da
se pokaje i pogazi svoje reči. Mesecima su David i njegovi prijatelji raspravljali o zna čaju ove slike,
to je trebalo da bude još jedna nepravedno osuđena figura koja se žrtvuje za svoje principe.
Zakletva u Jue de paume
Ovo je jedno od najpoznatijih dela Francuske revolucije; 20. juna 1789. godine grupa ljudi nazvana
Narodna skupština sklopila je zakletvu koja je zvanično ukazala na stav francuskih gra đana,
sankilota, prtiv kralja Luja XVI.
U gorenjm delu sa leve strane duvaju vetrovi promena, dok u pozadini zlosutna munja poga đa
Versaj. Zakletvu je potpisalo 576 od 577 članova, pa se u donjem desnom uglu može videti
usamljeni Joseph Martin-Dauch sa rukama prekr štenim preko grudi i pognutom glavom. Drugi
članovi, kao na slici Zakletva Horacija, zaklinju se protiv kralja. Delo je potpuno dokumentarno,
zastupljeni su i portreti, enterijer je autentičan. Slika je izvedena samo kao studija; izložena je
1791. godine.
Festival slobode
Jedan od mnogobrojnih doga đaja u Davidovoj režiji; on sa Robespjerom organizuje festival
„Vrhovnog bića“. Sa jedne strane stoje očevi sa sinovima, uče ih da budu muškarci, a sa druge su
majke koje pevaju u slavu prirode i bacaju svoju decu u vis. Muškarci vade ma čeve i zaklinju se
protiv tiranije.
Trijumf naroda
Pozorište i pozorišne zavese su vrlo va žne u ovom periodu, one nam dr že pa žnju neko vreme i zbog
toga je onda šnja kultura insistirala na njihovom oslikavanju koje je uvek nosilo određenu poruku.Ovakve vrste zavesa nas uvode u određenu tematiku. Ovde imamo predstavu naroda, Herakle je na
kolima sa batinom, okolo su razne alegorije. Pod točkovima su vladarske insignije i sankiloti to
uništavaju. Oni uništavaju francusku monarhiju, dok nad njihovim uspehom bdi Viktorija. Iza kola
su Mara, Bara, pa čak i Brut koji nosi dokument na kom piše: „Smrt će osloboditi moje sinove“.
Slikane kulise i zavese su vrlo va žne; Notr Dam postaje hram razuma; veze sa crkvom se radikalno
prekidaju. To je vreme crvenog i belog terora, jedni druge ubijaju..
Intervencija Sabinjanki, 1799
David je bio vrlo zna čajan slikar i mnogi vladari su tra žili njegove usluge. Da nije bilo njegovog
talenta, verovatno da bi zavr šio kao Robespjer. Bio je sposoban da radi Smrt Mara, ali i Krunisanje
Napoleonovo i šta god bi se od njega tra žilo. Njegov dekorum je najbolji koji je ikada stvoren.
On je mogao u to vreme da nastrada zbog svojih jasno izra ženih rojalističkih osećanja. U tom
periodu neizvesnosti on se vra ća antičkim temama, koje na neki na čin iskazuju borbu i stradanje.
Kada je pušten iz zatvora, zbog intervencije njegove supruge i učenika, izjavio je: "I set out to do
something entirely new. ... I want to take art back to the principles laid down by the Greeks." Tako
je četiri godine radio na ovoj slici. David se nadovezuje na Pusena i stvara ovu sliku smatrajući da
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
12/41
je Zakletva Horacija mnogo slaba.
Prema legendi otimanje sabinskih devojaka koje su izvr šili Rimljani dovelo je do sjedinjavanja
"rimskog naroda". Rimljani su oteli k ćeri svojih suseda, Sabinjana. Da bi osvetili ovu otmicu
Sabinjani su napali Rim, iako ne odmah, pošto je ćerka vođe Sabinjana bila udata za rimskog vođu
Romula. Ovde vidimo ćerku koja stoji između oca i muža.
Napoleon prelazi San Bernar, 1801
1805. Prvi konzul Francuske revolucije .1811. Gospodari Evropom, nazvan je „Velikim“
1812. Kada kreće napad na Rusiju polako počinje njegovo propadanje.
On je heroj marginalizovanih slojeva, dok su oni koji su „slomili zube o njega“ imali suprotno
gledište. Ovo je jedna od njegovih prvih ikoničnih slika. Vezana je za Napoleonov prelazak preko
Alpa, San Bernara. Ova slika je vrlo va žna jer najavljuje njegov uspeh. On je bio veliki strateg,
odnosio je mnogobrojne pobede, imao je dobre generale uz sebe.. 1804. godine Napoleon uzima
Davida za ličnog slikara, smatrajući da ga on može učiniti besmrtnim i shvatajući zna čaj vizuelne
propagande. Ova slika ra đena je za ratne veterane, koji su mogli da vide svog vođu, predvodnikaslavnih pobeda. On predvodi svoju vojsku preko Alpa, kao što su to nekad radili Hanibal i Karlo
Veliki. Ipak ovo je propagandna slika i ne ukazuje na pravo stanje stvari u tom trenutku. Napoleon
je Alpe prešao na muli, koja nije bila tako reprezentativna, smrzavao se..
Španska kruna mu je jednom prilikom poklonila neke konje i jedan od njih je ovde naslikan
Napoleon u kabinetu, 1812
Ovde je predstavljen birokrata u služ bi svog naroda, on je legislator, zakonodavac. Sat ukazuje na
rano jutro, kao i sveća koja je dogorela; on je celu noć proveo uređivajući zakonske akte, jer
zakonik dolazi od cara. Ovde se formira identitet dr žavnika i ova vrsta portreta će kasnije uticati na
izradu portreta Džordža Va šingtona. David je dizajnirao stolicu koja je predstavljena na ovoj slici.
Davidovi učenici bili su prilično zasićeni antičkim temama, pa ova grafika to i prikazuje. Grupa
umetnika koja se okupila oko Engra vr ši ovu pobunu i napada Davida koji je i sam postao oličenje
antike.
D A V I D I M A R T I R I R E V O L U C I J E
Žak Luj David, Smrt Mara, 1793.izuzetna važnost je ovog dela, ne samo za epohu neoklasicizma,
već uopšte (puni naziv Mara prilikom svog poslednjeg udaha; u literaturi poznatija kao Ubijeni
Mara ili Smrt Mara) u našoj nauci, postoji velika dilema – šta je moderno? da li dolazimo do
modernosti kada samo promenimo formu (kao kada su impresionisti, na primer, rastočili formu) ili
govorimo o modernosti kada se potpuno promeni konfiguracija slike i sistem ekspresije onoga što je
naslikano i odnosa prema onima što će gledati? najveći kandidat za ovaj epitet modernog jeste Žak
Luj David i njegovo delo Smrt Mara. 1793. godina jeste početak istorije modernog i početak istorije
dela Smrt Mara
25. vandemer (16. oktobar), godine druge (an du)
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
13/41
ovaj datum predstavlja merenje vremena po Republikanskom kalendaru, koji vreme meri od
osnivanja Republike, 1793.godine, i taj isti datum se uzima i za početak modernog doba; upravo on
se nalazi na slici u vidu natpisa i to je godina kada je slika završena (pored njega se vidi i
zabeležena godina u klasičnom, anno domini sistemu) moćna mentalna konstrukcija
republikanskog kalendara i koristiće se duboko u Napoleonovo vreme, sve do 1805.godine, kada ćese poštovati lunarni sistem i podela meseci na dekade.. naziv vandemer potiče od rimskog doba i
označava vreme berbe grožđa koja je u septembru i oktobru (Italijanima je i ostao naziv vandemija);
mart je žerminal; najslavniji u kolektivnoj memoriji je termidor = strašni, vreli avgust, u kome je
giljotiran Robespjer - kasnije su koristili to ime da opišu ljude koji sprovode revoluciju, dozvole da
ih revolucija promeni i, na kraju, postanu žrtve te iste revolucije (Trocki je tako zvao Staljina);
poznata izreka je ”revolucija jede svoju decu” u slovenskim jezicima postoje, kao i kod Vuka
Karadžića, sačuvani stari izrazi za označavanje meseca u godini. i Hrvati su sačuvali taj stari
kalendar i jun nazivaju lipanj, vreme kada lipe cvetaju, ili travanj, vreme kada raste trava..
to je lepa strana tog kalendara, ali je negativna strana republikanskog kalendara što poričeprethodnu istoriju pošto računa vreme od 1793. godine, pa je vreme nastanka slike Smrt Mara tek
druga godina po republikanskom kalendaru
Lepeletje, grafika nastala po Davidovoj slici (1973)
David slika prvu sliku martira i heroja revolucije, prvog koji je stradao od sprovođenja revolucije,
iste godine kada nastaje delo Smrt Mara, 1973. Le Peletje Sen Fargo, potomak stare, ugledne,
plemićke, jako bogate porodice, glasao je, zajedno sa Davidom, za pogubljenje kralja i, jedan od
članova kraljevske garde, proboo ga je nožem i ubio pri samom glasanju to jeste opšte mesto =
pristup uglednog člana društva revoluciji slika nije sačuvana, ali je sačuvana grafika nastala po
Davidovoj slici delo nastaje po već utvrđenoj vlastitoj ikonografiji gde je utkana antička i hrišćanskaikonografija (rana na torzou je asocijacija na Svetog Sebastijana i druge hrišćanske martire) dakle,
poznata ikonografija, ali transponovana ogromnim Davidovim darom (to je invencio koji ima svaki
veliki umetnik) odmah nakon ubistva, dolazi do Davidove režije sahrane i grafike koja predstavlja
događajfunerarna ceremonija izlaganja Lepeletjeovog tela prikazano okupljeno građanstvo,
članovi Konventa, sa predstavom krunisanja martira o značaju predstave Lepeletjea možemo
govoriti posredno, preko značaja slike Smrt Mara (dakle, isti koncepti važe i za jedno i za drugo
delo) po nekim gravirama, znamo da je, u okviru predstave, bio naslikan i mač koji je probadao
parče pergamenta na kome je pisala optužba da je Lepeletjea ubio tiranin i izdajnik (misli se na
kralja)
Žak Luj David, Marija Antoaneta na putu ka gubilištupar sati pre no što je slika Smrt Mara
izložena, desila se jedna vrlo značajna, javna stvar - Marija Antoaneta, francuska kraljica, vođena
je na trg Republike (ranije trg Luja 15) na giljotinu prilikom svoje poslednje šetnje, prolazila je
pored Luvra (gde se sada nalazilo muzejsko društvo i atelji slikara, pa i samog Davida) i tom
prilikom David skicira kraljičin poslednji put crtez je bez potpisa, ali je verovatno da je ovo David
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
14/41
inače, trg Revolucije je mesto pravog masakra gde je za 6 nedelja ubijeno 1500 ljudi.politički i
društveni kontekst slike?retkost je u istoriji umetnosti da se tako puno zna o nastanku i
izlaganju jedne slike vrlo je važno za politički i društveni kontekst slike što se, par sati nakon ovog
događaja, pred građane Pariza, iznosi slika Smrt Mara (David je tražio od Konventa pravo na to) -
dakle, imamo apsolutno političnog slikara već potvrđenog renomea, sa velikim rimskim iskustvom istovremeno je bila spontana i brižljivo izrežirana David ima u vidu njenu percepciju tj. javno
izlaganje u trenutku njenog stvaranja – to je izdvaja od svega do sad stvorenog u opsegu culture
time ne mislimo samo na samo izlaganje (do tada su se stvarala dela za koja se unapred znalo gde
će stajati u nekoj crkvi ili palati), već sama ideja da ona postane ikona revolucije tj. njen znak,
simbol - ideja stvaranja identifikacionog tkiva koje ce posmatračkom telu dati novu svest ko je to
posmatračko telo? radnici, najniži stalež =SANKILOTI (kilote =gaće, bukvalni prevod = bezgaćnici
to je period Robespjera, vreme terora (terror, lat = strah; terorrizam u bukvalnom pevodu znači
veliki strah) u trenutku kada se izrekla revolucija, Robespjer i njegovi pratioci predstavljaju levo
krilo Revolucije (mada moramo biti svesni da u trenutku Revolucije, dok ti ljudi žive, ne zna setačno kako Revolucija treba da izgleda) dakle, leva frakcija Revolucije jesu JAKOBINCI i njihov
glavni predstavnik jeste Maksimilijan Robespjer - jedna od najinteresantnijih ličnosti Evrope koja
zagovara ideju despotije slobode, vrlo kontradiktorna i on je sam svestan toga po njemu, sloboda i
revolucija moraju biti branjene od kontrarevolucije i to terorom postoje mnoge misli na uplive tih
ideja u vidu spiskova izdajnika, nepodobnih, onih koji misle, ponašaju se i oblače drukčije kod
Robespjera mozemo naići na oštri prekor i sud svega u vezi sa navedenim
Robespjer giljotira dželatakarikatura nakon ubistva Robespjera teror koji je Robespjer sprovodio
trajao je manje od godinu dana, ali je bio prava noćna mora i inspiracija za kasnije sadističke ideješirom Evrope i Amerike predstavljena je Francuska ispunjena giljotinama i sama ideja da je
Robespjer uništio čitavu Francusku i, na kraju, giljotirao i samog dželata koji je tih dana najviše
“radio”i giljotina je tada novija sprava (ne u potpunosti, nastala je malko ranije i nazvana po
fizičaru Giljo Tenu koji je propagirao njenu upotrebu tvrdeći da je humanija i bezbolna, što nikada
nećemo saznati iz prve ruke puno su je koristili i, tek ranih 70ih godina 20. veka, u potpunosti
je zabranjena kao sprava za egzekuciju (u vreme Franoa Miterana) sve ovo predstavlja kontekst
nastanka dela Smrt Mara
koga prikazuje David?Žan Pol Mara - naučnik, deo levog Robespjerovog krila Revolucije, krila
jakobinaca. s tim što on pripada još žešćoj i revolucionarnijoj frakciji –kordiljeriMara je govorio i
pisao ono što čak i jakobinci nisu smeli da izgovore i napišu imao je svojenovine Prijatelj naroda
(što je još jedna sfera potpune modernosti) koje su svakodnevno izlazile. on ih je uređivao i pisao
članke ima rečnik teških reči, gde je zagovarao despotiju slobode - za teror! vrlo simptomačno je da
je narod reč u jednini iza koje svašta može da se sakrije, iza tog obožavanja naroda – zanimljiva
lingvistička analiza Prijatelj naroda je od Mare načinio veoma popularnu ličnost među građanima,
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
15/41
narodom i siromasima Pariza i u njemu su videli borca za sopstvene interese i pravdu Mara kaže:
“pet ili šest stotina glava osiguraće vašu sreću. Lažna humanost sputava vašu svest i zbog nje
hiljadu vas će izgubiti živote” - zna da pogodi žicu siromašnima i gladnima
Bodri, Šarlot Korde (1860)13. jula 1793. godine, 2 meseca pre izlaganja slike, ubija ga Šarlot
Korde, simpatizer umerenije struje u republikanskoj Francuskoj odmah je izvedena na sud i
giljotirana ovo delo je sasvim drugi kontekst, iz vremena kada je Francuska nešto sasvim drugo -
Šarlot Korde je predstavljena kao hrabra heroina koja ubija Mara
Kult Maranakon ovog ubistva, razvija se kult Mara; formiranje ovog ogromnog kulta se i danas
ispituje kao fenomen bio je voljen i slavan i za života, a, nakon smrti, postaje pravi martir - istinska
žrtva zavere, ubistva, kontrarevolucije koliko je Mara bio spontan, koliko manipulativan, koliko je
Mara bio hrišćanin, koliko nehrišćanin? vlada jedna opšta pomama - čak 28 gradova u Francuskoj
je po njemu dobilo ime, kao i veliki broj tadašnje novorođenčadi, najpopularnije frizure toga
vremena su bile frizure a la Mara.. naravno, njegov kult je imao i drugu, mračniju stranu, štopokazuje ova grafika gde se Mara optužuje
bista Maranjegove biste su se izlagale i, u to ime, čak su se skidale biste Sen Denija, Bogorodice i
Hrista i zamenjivale statuama Le Peletjea i Mara, naročito kontekst toga jeste i činjenica da je
Noterdam pretvoren u Hram Razuma biskup se bez problema izvodi na sud s obzirom da je
Robespjer ukinuo hrišćanstvo, smišljakult Vrhovnog Bića koji poštuju kontekst = menjanje
vizuelne culture kultura više nije samo pisana, već i slikana
Žak Luj David, Smrt Mara (1973)
Mara je puno boravio u kadi zbog teške kožne bolesti i smatrao je da mu voda donosi
oslobođenje od te velike boli Jakobinci šalju člana svoje partije, nakon ubistva, na mesto događaja,
Davida, upravo, koji ga zatiče u kadi i opisuje: “Mara je u kadi pisao svoje poslednje reči o spasenju
naroda. Neki delovi tela se ne mogu otkriti, jer je patio od lepre, ali ja mislim da je bitno ponuditi ga
narodu upravo u položaju u kom sam ga našao (…)” David je od te ideje morao da odustane, što
zbog smrti, što zbog bolesti. Morali su da ga prekriju zastorom i da se ne vidi na sprovodu David je
delo Smrt Mara završio samo za dva meseca i jasno je da je bio u strahovitoj žurbi, što se vidi u
tretmanu nekih delova koze - postojila je ekonomija da se slika što pre završimnogi elementi, poput praznine sa jakim svetlosnim efektom iza mrtvog Mara su namerno
ostavljeni. to sliku i čini snažnom, to joj je podarilo auru i načinilo moćnom, čak i bez političkog
konteksta izneta pred sankilote, najsiromašniji sloj stanovništa, koji tada prvi put izlazi na scenu
(izlaze i prilikom revolucije, 14. jula, ali su tada vođeni jačim od sebe) za vreme sahrane uzvikuju
“Dajte nam Maru ponovo!” - narod zeli Maru i to David i ističe upravo zato je namerno kreirao tu
blizinu, bez ikakve predmetne, prostorne distance, što je strahovito pomeranje, i u opštim okvirima
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
16/41
i za samog Davida kod Bruta, na primer, imali smo upotrebu slike u političke svrhe, ali su bile
zaodenute ruhom starine, antike. Sada, po prvi put, imamo neposrednu prošlost, nešto što se
desilo danas u životu onih koji će posmatrati delo svi se slažu da politika utiče na umetnost, ali je
jedna od glavnih nedoumica da li politika kreira umetnost?
hriscansko u Smrt Mara?odakle sve ove ideje u Davidovom opusu? Hju Honor poredi njegovo delosa Pietom, Naziva je sekularna Pieta; moguće da je David našao inspiraciju u religioznoj umetnosti
mrtvo telo koje se prepušta gravitaciji, lice i glava nežno klonuli, usta poluotvorena, oči blago
sklopljene, sam natpis kao da je uklesan u sarkofag.. postignuta kvazipobožnost krv je, takođe,
pritajena, iako se vidi rana koja je referenca na hrišćanske martire ali, opet, Marina ruka je duboko
spuštena i ukorenjena u zemlji tako da poništava bilo koju ideju o vaskrsenju postoje zapisi iz
vremena kada je naslikana, koji nas dovode u dilemu da li je namerno aluidirao na hrišćansku
ikonografiju ili se to desilo spontano ili uopšte to nije ni želeo? kada je ta slika bila predstavljena
Konventu, jedan predstavnik je ustao i rekao: “Sveto srce Hristovo ili sveto srce Mara – oba ste
podjednako zaslužni za naše postanje (…) On je poput Isusa, i Mara voli narod i nikog drugog donaroda (…)i poput Hrista nikad ne prestaje da se bori protiv kuge u društvu(…)” međutim, istog
trenutka ustaje jedan sankilot koji govori da mu se ne sviđa poređenje Hrista i Mara zato što je
Hristos branio kraljeve i punio zemlju lažnim obećanjima, a, od kad je Mara tu, nema slobode, a
nema drugog boga do slobode. taj sinkilot je, za par meseci, bio goljotiran nas to dovodi u dilemu -
da li je David razmišljao u kontekstu sakralnog kada je stvarao ovo? tema ima elemente
naturalizma i klasicizma. jeste ovde prikazana smrt, ali je David mnoge stvari, poput lepre, uklonio
(možda je blagi zelenkasti ton kože referenca na lepru) nož koji je Šarlot ispustila leži krvav na podu
suzdržana scena smrti je apstrahizovana posebnim prostorom iznad primetno je i pisanje unutar
dela i uloga posmatrača u iščitavanju (pošto se javlja želja da iščitamo te stvari) slikanje je pisanje ipisanje je slikanje kod Davida pero i mastionica, izbledeli tragovi reči dok mu je ruka padala, dok je
čitao njeno pismo David je tekst ugradio nakon Šarlotinog suđenja i iskoristio ono što je Šarlota na
tom suđenju rekla. ponudila mu je imena svojih istomišljenika koji su se skrivali od progona i tako
dobila poverenje i dozvolu da dođe ponudila je izdaju, a zapravo je došla sa namerom političkog
atentata. David bira složeniji tekst = “Šarlota građaninu Marau. zato što sam nesrećna, ovde ja
tražim Vašu dobrotu (zanimljivo je da će francuska brzo ukinuti ovo Vi zato što je, navodno, previše
aristokratski) upravo ova poniznost Šarlote Kolde pojačava njenu gnusnu prevaru. Njegovo pismo je
zaklonjeno i nečitljivo, ali i gurnuto u polje posmatrača što srećemo i što voli da koristi Karavađo.
Taj sistem transmisije nije bio tako izazovan, tera na čitanje i navodno predstavlja poruku od Mara:„Ostavite toj sirotici 5 livra da nahrani svoju decu, dajte od svoje bede ženi čoveka koji umire zarad
revolucije.“ To je pismo kojim odgovara ženi koja mu je pisala tog dana. Jakobinci su kreirali
papirni novac, kako prenosi Džeferson, američki ambasador u Francuskoj, i taj novac je bio
stabilan. Vrlo fascinantno da se u vremenu takvih nemira formira stabilna novčana moneta Nađena
je još jedna verzija iste slike u njegovom studiju tu je njegovo pismo čitljivije, desno u natpisu
izostaje datum, a David šalje drugu poruku: „Ne mogavši da me pokvare (korumpiraju), oni su me
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
17/41
ubili.“ ovu verziju slike radio je polako, bez žurbe, s obzirom da je prvu verziju završio za vrlo
kratak vremenski rok
Žak Luj David, Smrt Barapored Mara i Lepeletjea, postoji i treći martir revolucije - Bara. To je
mladi, trinaestogodišnji heroj, koji je ubijen na ulicama Pariza od strane pobornika monarhije.
predstavlja nago telo u ranom pubertetu, erotizovano delo smrti; u ruci steže trobojku i pismo u
kom piše da daje majci svoju malenu platu David je stilski neoklasicista, ali, po idejama, približava
se romantizmu i modernoj.
U M E T N O S T U D O B A B O N A P A R T I Z M A
Žak Luj David, Antioh i Stratonik
sin je zaljubljen u svoju maćehu i, zato, otac abdicira i daje mu kraljevstvo i svoju ženu, pridepitanje koje nam se nameće jeste da li je ovo neoklasicizam ili rokoko?veze između rokokoa i
neoklasicizma su, zapravo, bliske – događaji se smenjuju brzo: vreme pre Revolucije (dinastija
Burbona i ancient regime), David koji odlazi, 1775. godine, na Akademiju u Rimu, vreme
Revolucije, kao i vreme Napoleona koje je došlo veoma brzo sam 19. vek je eksplozija nečega što se
usložnjavalo sve do Napoleona i vremena fašizma (poput efemernih spektakla koji se razvijaju od
baroka) i, da biste shvatili fašizam, morate shvatiti sve ove slojeve nagomilanog razvoja i simbolike
Žak Luj David, Zakletva u Jue de paume 2
zakletva na teniskom terenu koja se desila 20. juna 1790. Godine David je (polu)zvanični slikar jakobinaca koji dosta fino izražava senzibilitet mase ovde su prikazani čuveni sankiloti koji su se
zakleli da će biti u ovoj sali sve dok se ne donese ustav; predstavljeni su ljudi, u odelima u kojima
su bili svakodnevno; dokumentovano je da su mnoga od ovih lica zapravo portreti (pedesetak ljudi
je zaista identifikovano) ovaj događaj David nije zaogrnuo u političku alegoriju. on je izabrao istinu
– istinu revolucionara! istinu sankilota! istinu trećeg staleža! u ovoj prostoriji, svi sankiloti su
Horaciji i svi će se, sa žarom, sećati ovog važnog istorijskog trenutka 1791. godine, David izvodi
ovu pripremnu studiju, koju nikada nije pretočio u sliku . David je i režiser javnih svečanosti i
efemernih spektakla ovde vidimo prikazane muškarce sa sinovima koji dižu sablje i obećavaju da
će braniti Republiku i zajedno se boriti protiv tiranije, a, sa druge strane, imamo majke sa ćerkamakoje pevaju u slavu prirode, bacaju cveće i dižu tek rođenu decu sa Robespjerom organizuje
festival Vrhovnog bića koje je nedefinisano, arhibiće, ali esencijalno (vreme kada se raskidaju i
određene veze sa crkvom) - DEIZAM – vera u jednog, vrhovnog Boga, ali bez određenih narativa koji
opisuju (Sen Ženevjen je pretvoren u hram Razuma) istorija je pokazala da je teško reformisati
jednu kulturu (reforma faraona Ahmetona koji je uveo jednog Boga i kult Sunca i monoteizam, a
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
18/41
kasnije damnatio memoriae). dakle, određene stvari je teško promeniti i crkva opet dobija na moći
ovo jeste pobuna, ali neuspešna pobuna.
Žak Luj David, Krunisanje Napoleona (1808)
opet se pitamo da li je moguće da je ovo slikar čije je delo Smrt Mara? tadašnja plata slikara
nedeljno je 1 franak. David je za ovo delo dobio 65 hiljada franaka i, u to vreme, on je već bogatigrađanin i zemljoposednik uzima papu u obzir i daje mu određeno mesto u okviru kompozicije, ali
ga, ipak, tretira kao jednog od službenika Carstva majka se nalazi na centralnom mestu, pod
zavesom, iako fizički nije prisustvovala ovom događaju, carica Žosefina kleči, a Napoleon okreće
leđa samom papi dok kruniše svoju ženu Napoleon je bio zadovoljan slikom i rekao “Davide, ja ti
salutiram!” ne treba zanemariti ni dimenzije ove slike – 10x6m takođe, ovde vidimo stil aktuelan za
vreme Napoleona - AMPIR STIL sa sfingama, šapicama, kandžicama, kombinacijom pozlaćene
bronze i drveta; ampir haljine, koje nose dame prisutne na krunisanju, vraćaju ženskom telu
njegovu fantastičnu ženstvenost levo se nalazi papski grb, Napoleonov grb je na teškoj, plavoj
zavesi, a gospoda koja stoje sa desne strane nose konzolske kape dakle, papske insignije su ispred,a Napoleonove insignije su u svetom prostoru, kraj Piete i Raspeća istaknute figure u Napoleonovoj
Francuskoj imaju pravo na sopstveni grb (broj kraka u kruni pokazuje status vlasnika grba), ali to
egzistira relativno kratko vreme
U P O T R A Z I Z A D E F I N I C I J O M R O M A N T I Z M Apokušaj određivanja Romantizma?Romantizam se ne da definisati, ali mi, kao nauka, moramo
da se trudimo da nađemo njegove najbliže odrednice ovo je literarni, intelektualni i umetnički
pokret koji je izuzetno mnogo uticao na živote ljudi, na istoriografiju, filozofiju, političku misao,
prirodne nauke - na sve sfere života predstavlja veliku promenu i veliki otklon i smatra se da je on
koren svih budućih otklona međutim, danas nam je vrlo blizak hronološki = prva polovina 19. veka; najpreciznije odrednice = 1798 – 1846. 1846 = Bodler, veliki francuski kritičar i pisac, govori
da veoma malo ljudi želi da da toj reči (Romantizmu) pozitivno značenje – zato taj trenutak
uzimamo za smrt Romantizma
Romantizam kao prvi samoproklamovani pokret?svi umetnički pravci (renesansa, manirizam,
barok, rokoko, neoklasicizam) su, do sada, dobijali ime tek kasnije i vrlo često se dešavalo da čak
dobiju i ime sa pežorativnim značenjem od strane potonjih generacija (barok, rokoko,
neoklasicizam) sada se uspostavlja nova tradicija u Evropi = romantičari sami sebe nazivaju
romantičarima! od tada će postojati neprekidni pokret nastajanja izama tokom 19. i 20. veka
Romantizam i prosvetiteljstvo kao sinhroni fenomeni?1798. godina je nominalno godina
početka romantizma, a, već od polovine 18. veka, Evropu zanimaju imaginativno, podsvesno,
fantastično; istovremeno, sinhrono sa prosvetiteljima, čak i od samih filozofa koji insistiraju na
razumu prosvetitelji osećaju da je u čoveku tamna, nepoznata sila, ali oni teže tome da se ta sila na
neki način, koliko god bilo moguće, pokrije razumom upravo odatle će proisteći fenomen
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
19/41
istraživanja duše i njenih mračnih potencijala takođe, ovih godina se uveliko pojavljuje i realizam,
isto kao samoproklamovani pokret koji će postojati paralelno
lingvistička istorija pojma romantizam?da bismo razumeli epohu romantizma, treba,pre svega,razumeti sam termin romantizam u korenu reči romantizam leži rečroman = roman kao literarna
forma u tom trenutku ne postoji; postoji novela iz koje će se razviti roman, koji će biti
preovladavajuća književna forma 19. Veka ovo je reč duge i komplikovane istorije. otkud ona u
evropskim jezicima? romanski jezici (koji proističu iz latinskog jezika) su koristili ovu reč za
označavanje antičkog Rima (latinski kao jezik Rima) romanicus = onaj koji pripada Rimu i koji
govori tim romanskim jezikom to jeste najstarija osnova reči roman ovo je za nas bitno zato što su
lingvistika i istorija književnosti neophodne za razumevanje vizuelnog polja; kontekst je najvažniji i
ljudske emocije moraju biti kontekst! druga polovina 18. veka =romantique (u Engleskoj,
romantic) kod Francuza se koristila za opis nekih vremenskih i pejzažnih manifestacija (na primer,zalazak sunca), ali bez današnjeg ljubavnog konteksta, Erosa i kiča; tada ne postoji ta ljubavna
asocijacija starofrancuski jezik (stalna opozicija latinskog jezika) ima rečromance koja se odnosi
na viteški stih, ep, prozu.. označava nešto aristokratsko, sofisticirano i ljubavno po karakteru
jedan od lepših primera = srednjovekovni roman, Roman o ruži međutim, Evropa, odričući se
srednjovekovne literature, polako je zaboravljala ovu reč ali, ta reč, sa misterioznim fenomenima,
sada je vaskrsla!
ATHENAEUM (Fridrih i Avgust Šlegel)?u važnom univerzitetskom centru u Jeni (Nemačka, kraj
Drezdena), ovih godina se okuplja krug intelektualaca koji predvodi Fridrih Šlegel (Schlegell) komese pridružuje njegov brat, Avgust Vilhelm; braća Šlegel su rodonačelnici romantizma za to je
posebno zaslužan Fridrih Šlegel, pisac, pesnik i književni kritičar, koji pokreće časopis Athenaeum
Atena = boginja mudrosti Athenaeum = mesto učenja i intelektualnog napretka u antičkom Rimu
od tada, ta reč je uvek ostala da označava društvo posvećeno nauci upravo ovde se pravi prva
‘kopča’ ovog romance i ideje romantique i sve te reči, koje su već postojale, dovode se u vezu sa
literaturom i, tek sada, starofrancuska reč romance počinje da živi
romantische poesie = progresivna univerzalna poezija?ekvivalent starofrancuske reči romance;
kako ju je Šlegel objasnio? kao nešto suprotno od klasične poezije Šlegelova generacija, i Prusi
uopšte, već su jako udaljeni od doba Vinkelmana i od klasične antičke kulture, iako je u pitanju
ista teritorija i sličan način odrastanja pritom, to je već i doba Napoleonovih ratova i Nemci,
naročito Prusi, taj termin klasično više vezuju za svog porobljivača, Francusku moramo shvatiti da
je romantische poesie suprotna od klasičnog, ne samo po datovanju, već i po duhu Šlegel, na
primer, smatra da Dante i Šekspir pripadaju romantičarskoj poeziji, kao i sve ličnosti koje imaju
potencijal fantastičnog i iracionalnog; on, dakle, misli, na širi korpus literature koja je njima bliska
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
20/41
po iracionalnim osobinama Šlegel romantičarsku poeziju naziva i progresivna univerzalna poezija
to je definicija koju daje u prvom broju Athenauma, kada se zalaže za promociju vrednosti te
poezije, a ne klasične i, upravo to je ključ za razumevanje ovog pojma i ključ zašto počinju da
nazivaju sebe romantičarima i zašto analiziraju veliki korpus misli, ideja i estetike Athenaeum je
žurnal kratkog veka, ali vrlo uticajan na njemu su sarađivali glavni duhovi ove epohe
Vajmarski klasicizam?romantizam nije jedini umetnički pravac u tom trenutku, čak nije ni
dominantan na mnogim mestima pored Jene, vrlo blizu, nalazi se drugi univerzitetrski centar –
Vajmar stari i ugledni grad Vajmarske republike, grad Bauhausa i Kandinskog, jak klasicistički
centar sa Geteom jako su bliski romantizam i vajmarski klasicizam, ako ništa drugo, istovremeni
su, ali se mi ne bavimo akademskim formama vajmarskog klasicizma
Madam de Stail, De l’Allemagne (1813)?ove ideje se šire Evropom najviše zahvaljujući
francusko-švajcarskoj spisateljici madam de Stal ili madam de Štal (u zavisnosti od izgovora, s
obzirom na njeno dvojno poreklo) dugo je živela u Nemačkoj i napisala je jedan putopisDel’Allemagne = O Nemačkoj, esej putopis koji je zapravo apoteoza nemačke culture pokušala je da
objavi ovo delo u Francuskoj, ali su Napoleonovi cenzori osetili da tu ima puno kritike francuske
kulture i to sa pravom 1813. godine, objavljuje svoje delo u Londonu; tako se britanska publika
informisala (kasnije, posredno, i nemačka publika) o razlici klasičnog i romantičarskog povratak
srednjem veku?tako počinje velika opsesija srednjim vekom koji je u Evropi vrlo dugo bio
zanemaren svi evropski narodi se vraćaju svojoj srednjovekovnoj kulturi i svi se prepoznaju, pre
svega, u gotičkoj arhitekturi od crne legende o srednjem veku, koja je prokažena kao nedovoljno
dobra, stiže se do zlatne legende o srednjem veku u oba polariteta odnosa prema srednjem veku,
pravljene su greške pre svega, to nije bio nacionalni fenomen zato što tada nisu postojale nacije ne
postoji nemačka ili francuska srednjovekovna kultura zato sto su srednjovekovne ideje i ideali
mnogo više sveobuhvatni svakako, u 19. veku, srednjovekovna kultura postaje izvor inspiracije i u
arhitekturi, i u slikarstvu, i u književnosti..
Romantizam kao grupa različitih pobunjeničkih ideja?što se tiče daljih pokušaja definicije
romantizma, opet se okrećemo Bodleru koji poznaje Romantizam i smatra ga modernim u odnosu
na ono što paralelno postoji, posebno neoklasicizam koji naziva akademizmom 19. Veka
“romantizam nije izbor teme, niti tačna istina, nego način osećanja” – Bodler suočavamo se sa
pobunjeničkim pokretom, u početku, protiv etabliranog neoklasicizma i grupom ideja više negonekim sistematizovanim programom romantičari sami sebe više objašnjavaju onim što nisu, nego
onim što jesu oni su bili brzi u odbacivanju tradicije, a spori u pravljenju sopstvenog koherentnog
sistema obično se romantizam vezuje za široki slikarski postupak, s obzirom da postoji puno
međusobno različitih pojava u vizuelnoj kulturi ovog pravca postoji i precizan, brižljiv stil, jako
različitih formi, a i tema, kao i različitih fenomenologija nesto zajedničko bi, svakako, bila boja - tu
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
21/41
ne govorimo o tačnom nanošenju boje, već o interesovanju za simboličku vrednost boje mnogi
romantičarski slikari i pišu o tome = Delakroa, Runge, Tarner..
arhitektura u Romantizmu?teško je definisati romantičarsku arhitekturu - činjenica je da je
usvojila puno gotičkih formi, ali je ovo vreme svakako vreme istorizma, obnavljanja svih stilova u
arhitekturi (antički grčki, antički rimski, renesansa, barok..) upravo zato je vrlo teško govoriti o
romantizmu u arhitekturi skulptura u Romantizmu?Šlegel smatra da je skulptura
neromantičarska forma zato što je, u svojoj suštini, klasična zaista, romantičari se vrlo retklo bave
skulpturom muzika u Romantizmu?nemimetička, nedeskriptivna forma praktično da nije bilo
forme koja je ponela više romantičarskog duha, pored poezije
Romantizam i Francuska revolucija?Romantizam postoji istovremeno sa prosvetiteljstvom, sa
Francuskom revolucijom, sa terorom, sa Napoleonom; a, opet, jedan je jedinstveni koncept.. veza
Romantizma i Francuske revolucije je jedna od velikih tema moderne nauke negde u fundamentu
Francuske revolucije, nalazi se prosvetiteljstvo, duh koji teži slobodi čoveka, obrazovanja, štampe,političkih opredeljenja..
međutim, Francuska revolucija, kao i mnogi drugi pokreti, započinje velikim, humanitarnim
idejama, a završava se terorom sam Napoleon je, na početku, mladi heroj i olobodilac (naročito za
Španiju), da bi ga uskoro doživljavali kao tiranina. dakle, takav Napoleon, progresivan, pa tiranin,
ključna je figura za romantičarske osećaje. njegova vrlo kratka biografija (general-konzul-car-
uhapšen-pokojan) okončala se udruženjem velikih sila protiv njega koje su ga u potpunosti uništile
to je to opšte mesto, krug od pozitivnog ka negativnom, tragičnom, krvavom početak Romantizma je
vreme strahovitih razočarenja mladih ljudi dakle, ako bismo vezivali ova dva fenomena, rekli bismoda Romantizam nije posledica Francuske revolucije, već je Romantizam posledica pada Francuske
revolucije i njenog krvavog okončanja
mal du siècle = weltschmerz?po Bodleru, nastanak romantizma je proizveo pad, osećanje
nenadoknadivosti i gubitka to osnovno principijalno osećanje je proizvod generacije romantičara i
njega je Bodler nazvaomal du siècle = bol (bolest) vekaparalela u nemačkom jeziku =
wetlschmerz (welt = svetski, schmerz = bol) u nekoj svojoj osnovi, ovo osećanje je ram
Romantizma, osećanje nesposobnosti uklapanja i konflikta sa društvom, okolinom, autoritetima i
tradicijom postoji mnogo slojeva Romantizma, ali je upravo ovaj jedan od najvažnijih
kontekst u kome se rađa Romantizam?Romantizam se vezuje i za industrijsku revoluciju i
promenu načina života (otkriće parne mašine, napuštanje zemlje, ogroman broj radnika, i žena i
muškaraca) mora se razumeti taj kontekst, taj nasrtaj industrije u život Evrope koji donosi veliko
olakšanje, ali, istovremeno i strašnu eksploataciju većinskog stanovništva; ovo novo stanje donosi i
osećaj zaprepašćenosti modernom industrijom (glavni roman epohe Frankenštajn) dolazi do
strašnog raskida sa dotadašnjim sistemom vrednosti i do zastrašujuće moći čoveka da rekreira i
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
22/41
stvori nešto što je do tada pripisivano Božijem domenu romantičari čitav taj svet posmatraju kao
društvo filistinaca i fariseja, u kome su svi dobro uklopljeni; uklopljenost u takvo društvo je smrt
za Romantizam međutim, mnogi su se lepo uklopili i dobro zarađivali i iza weltschmerza Helderlin,
jedan od najvećih nemačkih pesnika tog perioda, koji je proveo 30 godina u izolaciji usled psihičke
bolesti, govori o sreći u takvom svetu: “sreća nije ideal, sreća je mlitava, mlaka voda na jeziku”
kontradiktoran, dvostruki Romantizam?nasilje – potraga za mirom i harmonijom, posebno sa
prirodom istoričan, vezuje se za srednji vek – hoće da bude nov nostalgičan, melanholičan (Novalis:
“ja uvek idem u kuću svog oca”; sve njegove pesme predstavljaju nostalgiju za jednim blaženim
periodom detinjstva) – hoće da se odrekne prošlosti u vizuelnom polju ima divlje, neukroćene,
čupave predstavnike – vreme dendija crvenih prsluka i zelenih perika (kasnije će ih imati još više,
sa Oskarom Vajldom) jako individualan, naglašava koncept izdvojenosti protiv svih – jak duh
kolektivnog odakle se rađa nacionalizam
Nemačka?Nemci nisu uspeli da stvore stabilnu, ujedinjenu državu sa snažnim centrom kao što suto učinile Francuska i Engleska - imaju male dvorove, vojvodstva, grofovije, rascepkanu
kulturuneki autori smatraju da je takav državni status (posebno kraj Francuske koja je stabilna
puna tri veka) posejao seme poniženja kod Nemaca većinska vera takve Nemacke = pietizam,
grana luteranizma koja se zalaže za čvrsto držanje osnovnog izvora vere, Biblije, bez ikakvih
dodatnih interpretacija, spisa svetih otaca i slično; ta duboka pobožnost i vrsta duhovne izolacije je
manifestacija eskapizama usled političke situacije i to je vrlo čest fenomen. Nemci, dakle, osećaju
jako neprijateljstvo ka Francuskoj, njihovoj dominaciji, kao i prema njihovoj ideji o republici učenih
(ideja da je učeni čovek podjednako kao kod kuće bilo gde u Evropi) nosioci romantičarskog
pokreta u Nemačkoj su svi Prusi, svi iz skromnih porodica, žive u doba Fridriha Velikog koji naračun seljaštva stvara moćnu vojsku; svi su potekli odatle i svi su bili frustrirani strogim odgojem
prvi napad na prosvetiteljstvo?ni prosvetiteljstvo nije uniformni pokret, ali ga najviše odlikuje
vera u mogućnost napretka Romantizam odbacuje taj stav prvi napad na prosvetiteljstvo izvodi
Haman koga današnja nauka smatra beznačajnim veoma uticajan, ideolog pokreta, koji,međutim,
nije ništa ni zapisao, ni ostavio osnivač pokretaSTURM UND DRANG = OLUJA I NAGON (postoji
puno pesničkih i nebukvalnih prevoda) pokret koji mnogi ne nazivaju romantičarskim, vec
protoromantičarskim ili predromantičarskim
protoromantizam i sturm und drang?pokret mladih ljudi 60ih godina 18. Veka njihov slogan je =
osećam, dakle, postojim (izvrnuti Dekart, predstavnik francuske kartuzijanske misli - cogito, ergo
sum) Klinger je napisao dramu po ovom imenu sa puno divljih emocija i upravo tada pokret dobija
ime opšte mišljenje je da sturm und drang nije proizveo velika literarna dostignuća jedno od
najvećih dela jeste Jadi mladog Vertera (1775) koje govori o samoubistvu zbog neuzvraćene
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
23/41
ljubavi i nemogućnosti pripadanja društvu koje napušta ispijanjem arsenika20 godina kasnije
postoji veliki nemački talas poricanja svih vrednosti ovog pokreta
D U H O V N I O C I R O M A N T I Z M A
G E T E
Gete spada u prvu generaciju romantičara (za razliku od sturm und drang koji su
predstavnici protoromantizma) profesor na univerzitetskom centu u Vajmaru romantičari obožavaju
Getea, a on ih prezire, misli da su bedni i trećerazredni romantičari govore za Getea da je filistinac i
prodana duša, ali njegova poezija i proza su velike za njih, i on je istinski otac romana uprkos tome
što se odricao Romantizma i govorio da je on bolest, a da je klasicizam zdravlje, on jeste jedan od
duhovnih otaca ovog pokreta piše roman koji će jako uticati na nemački Romantizam, roman
građenja, roman sa jakim autobigorafskim nabojem –Godine učenja (šegrtovanja) Vilhelma
majstora od tvrde i dosadne naracije prelazi u divlju, strastvenu, čak i liričnu prozu sa elementima
svog emocionalnog, seksualnog i društvenog odrastanja
H E R D E R
drugi veliki duh Romantizma kome Romantizam mnogo duguje veliki nemački filozof i pisac
aktivan u svim domenima, a posebno u domenu istoriografije gde dovodi do promene istorijske
nauke i ideje korena = na primer, “(…) da bi se razumela grčka umetnost mora se razumeti grčka
kultura, da bi se razumela grčka kultura, mora se razumeti grčka istorija, da bi se razumela grčkaistorija, mora se razumeti grčka geografija (…)” ova nova vrsta istorije dovodi do velikog oslobođenja
od klasičnih vrednosti Herderu i Nemcima upravo to i treba da bi dokazali sebe sa Herderom
istoriografija počinje da izučava čoveka u njegovom kontekstu i svetu koji nije nužno degradiran
samo zato što pripada drugom idealu Herderu dugujemo prvo priznavanje vrednosti Romantizm
K A N T
najjasnija i najdivnija filozofija ovog perioda profesor, jako vredan i precizan (navijalisu satove po
njegovim šetnjama) prezire Romantizam i njegovu buku i bes; a opet se, ironicno, ubraja u oce
Romantizma sam sebe smatrao prosvetiteljem šta je, po njemu, prosvetiteljstvo? oslobađanje sebe
od drukčijeg mišljenja; upostavlja ideju eksploatacije zato što je, za njega, degradacija i
dehumanizacija kada čovek od čoveka zavisi i on je protiv toganjegovo delo –Kritika rasudne moći
(Kritika moći suđenja)
1.Kritika čistog uma2.Kritika praktičnog uma
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
24/41
3.Kritika suda
ta ideja da je čovek vođen voljom, odgovornošću i moralnim zakonima u sebi je velika novina
“moralni zakon u meni i zvezdano nebo nadamnom”. ono sto je najvažnije za istoriju umetnosti
jeste da je Kant ustanovio potpuno novi princip estetskog iskustva =BEZINTERESNO
DOPADANJE kaže da je estetski sud subjektivan i zavisi od ličnog osećanja dopadanja i
nedopadanja; samo oni objekti koji se dopadaju bezinteresno su lepi ustvari sve je to naslanjanje
Kanta na francuske teoretičare sa početka 18.veka, ali je ipak Kant najveći među njima po Kantu,
um i razum odustaju od premoći koje uživaju na spoznajnim poljima; samo u procenjivanju lepote,
čovek je potpuno Slobodan, svugde drugde je pod pritiskom morala ili razuma ovo je strašno
oslobođenje bez kog svet umetnosti ne bi bio isti Kant ima pobornike i učenike i te misli zaista
ulaze u duh epohe Kant smatra da postoji genije i da on prenosi estetske ideje koje podstiču na
razmišljanje ne možemo percipirati da je nešto lepo ako je to stvorio zanatlija, vec samo ako je to
stvorio genije koji prenosi estetske ideje svojim nadahnutim stvaralaštvom (neoplatoničarski
momenat) ovo je doba rađanja estetike na univerzitetu u Haleu gde Baumgarden uspostavlja
estetiku kao nauku o čulima opažanja (čula su tada bila degradirana u odnosu na razum) on tvrdi
da čulno iskustvo nudi nešto najuzvišenije – lepotu Šiler veliki pisac romantičarske tragedije
F I H T E
Kantov učenik i profesor u Jeni princip delovanja = biti Slobodan je ništa, ali, postati
Slobodan, to je sve. čovek koji prihvata šta mu život nudi, mrtav je čovek. ne delujemo, jer
spoznajemo, nego spoznajemo, jer smo određeni da delujemo. međutim, kada se ovakve misli
istrgnu iz sveukupnog konteksta, dobiju nakaznu dimenziju Fihte, početkom 19. veka, drži vatrenigovor nemačkoj naciji (za vreme Napoleonove okupacije) protiv okupatora i govori da su drugi
narodi dekadentni upravo tada, formira jedan kasnije vrlo opasan terminURVOLK – pranarod mali
broj ljudi je slušao ovaj govor, ali je on bio izuzetno uticajan na nemačku misao 19. Veka nacisti
potpuno dobro iskoristili ovaj govor Fihtea, kao što su iskoristili i Ničea i ideju o nadčoveku koju su
istrgli iz konteksta upravo kod Fihtea vidimo taj kolektivni duh Romantizma, Fihte traži
kolektivizam nacije, dok je Verter bio predstavnik individualizma
Š E L I N G
Kantov učenik(Kant i Fihte smatraju prirodu opasnom, dok Šeling obožava prirodu)
on formira jednu potpuno novu filozofiju prirode = priroda je vidljivi duh, duh je nevidljiva priroda
dosta utiče na pejzaž filozofija i koncepcija umetnosti koja se bazira na objavi apsoluta i božanstva
sve će to, kasnije, Hegel sistematizovati Šeling ceni umetnost kao “kamen svoda filozofije”
F R A N C I S K O G O J A
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
25/41
(1746 - 1828)
Francisko Goja kao individualni umetnik?
problematičan za analizu; o njemu postoji puno podataka, ali ne mogu se uspešno objediniti ianalizirati - svaka slika se može posmatrati kao tema za sebe toliko je individualan da ne moze biti
predstavnik nekog pravca s druge strane, ikonografija njegovih dela i način slikanja su zaista
romantičarski; Gojina imaginacija je, čak, slobodnija od imaginacije mnogih romantičarskih slikara
iako uzimamo u obzir sve ovo, ne možemo reći da je romantičar čak i po vremenu življenja, teško ga
je pozicionirati u neku kategoriju veliko parče njegovog života pripada 18. veku, kao i veliki deo
habitusa, i intelektualnog i mentalnog Goja je predstavnik veka razuma, veruje u razum, ali, sa
druge strane, veruje i u osećanje da razum ne može da pokrije ukupno ljudsko biće
kontekst u kom Goja stvara? Madrid poznog 18. veka je vreme Karla 3 (italijanska lozaBurbonske dinastije) koji nije bio neposredno Gojin patron Karlo 4, zajedno sa tadašnjim
premijerom, Floridom Bjanki, sprovodi niz reformi u Španiji, koja je to vrlo kasno počela da čini
nakon tranzicije prestola, menja se premijer i dolazi Godor- reforme su se završile jedan savremenik
je napisao: “posle tog bljeska, ostali smo u još dubljoj tami” u tom kontekstu, počinje Gojina
umetnička biografija i njegov kritički odnos prema Španiji u kojoj živi (prikazuje bedu, patnju i
stradanje čovečanstva)
Gojina serija tapiserija?Španija ima ozbiljnu manufakturu tapiserija u Santa Barbari Goja
dobija zadatak da uradi kartone za tapiserije dvorca vojvode i vojvotkinje Astulas tj. budućeg Karla
4 i žene za dekoraciju njihovog dvorca, pre svega trpezarije, radio je Goja na kartonima 16 godina i
napravio ih 60ak
Francisko Goja, Parasol (Suncobran)
primetan uticaj rokoko duha i francuskog svetlog kolorita, kao i dominantna pozicija žene i njen
flert sa posmatračem - prikazana je suštinska radost i lepota običnog trenutka i lepota življenja
fenomen dominantan u španskoj ukupnoj kulturi, kao i u španskom slikarstvu, jeste fenomen
mahe ili mahizmaMAHA (MAJA) = popularan naziv za devojku ili muškarca iz nižih slojeva
(prefinjena varijanta pučkog izraza cura); mahizam je vrlo zastupljen u španskoj literarnoj i
vizuelnoj kulturi; to je primetna vrsta interesovanja za život običnog čoveka i način njegovog
oblačenja, najpre u Madridu španski način oblačenja je veoma karakterističan i to možemo videti i
u operi Karmen na ovoj slici, muškarac jeCORTEGO – pratilac; s obzirom da socijalna konvencija
podrazumeva vrstu pratnje Maha okupira sve, ali je sama neokupirana ničim pojedini naučnici
insistiraju da se fenomen mahe veže za koncept petimenta što je nešto poput kicoša, dendijevska
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
26/41
varijanta u 19. veku opet, na neki način, uviđamo francuski uticaj u smislu samoreprezentacije,
pojavnosti, opsednutošću sopstvenom ličnošću radost življenja i brilijantnost kolorita su očigledne
Francisko Goja, Berba grožđa Francisko Goja, Bik
u duhu u kom Goja započinje karijeru, nastaju dela Vendemija i Bik (neka vrsta koride) Goja ima
snažnu moć opservacije, ali i lakoće i jednostavnosti (kao ekvivalent izdvajamo venecijanskogslikara Tiepola) međutim, tokom godina, Goja se, u svojim kartonima, pomera u osećanjima
vedrine i lakoce
Francisko Goja, Zimadelo Zima odstupa od konvencija sveže i radosne zime kakvu je ustanovio
rokoko detalji u vezi sa zimom, poput smrzavanja čoveka i života, ovde su divno prikazani, dok je ta
radost zanemarena Francisko Goja, Ranjeni zidarnajozbiljnije delo u seriji kartona za tapiserije
ne postoji više ni trag od Gojine dekorativnosti u prikazu ove fatalne rane nema ozbiljne socijalne
optužbe, ali se ukazuje na duboko razumevanje realnosti običnog sveta paralelno sa tim poslednjim
kartonima,, Goja slovi za najuticajnijeg portretistu španskog madridskog društva
Francisko Goja, Autoportretovaj portret je iz vremena kada su se otimali za Goju kao portretistu
i on je prikazan u okviru fenomena mahizma, sa šeširom u koji je mogao da stavi sveću koja bi mu
osvetljavala dok radi Francisko Goja, Vojvotkinja od Albeizvesna je njegova ljubavna veza sa
vojvotkinjom od Albe, koja je kraljica španske elite zbog svoje lepote prikazana je sa prstenom sa
svojim i Gojinim imenom, na podu piše “solo Goja” ta strastvena ljubav sa vojvotkinjom od Albe ga
stalno determiniše, i u biografijama i u filmovima i, navodno, sve Gojine mahe se vezuju za
vojvotkinju, iako to, zapravo, nije ona međutim, taj stav u nauci je prevaziđen ovde imamo
predstavu akta bez mitoloških referenci, bez aluzivnog duha koji bi ublažio eksplicitnu nagost – ovo
je prvi sekularizovani, ženski akt Mone će se osloniti na ovaj deo Gojinog opusa svojim delomOlimpija delo je jedno vreme bilo u posedu Godora
Goja kao dvorski slikar?kao neka suma tog portretnog slikarstva, Goja je postao dvorski slikar
romantičari su nas inficirali pričama o slikaru žrtvi, ali je Goja je dobro pozicionirani slikar koji je
imao stalni posao i stalni novac, čak je imao i penziju do kraja života tako da je vrlo važno pazljivo
promisliti o njegovom socijalnom mestu šta znači biti dvorski slikar? Goja je imao mogućnost da
vidi čitavu kolekciju koja je i danas u Pradu i to možemo videti na njegovim delima na kojima daje
omaž toj kolekciji
Francisko Goja, Porodica Karla 4
prvo pitanje koje nam se nameće ovde jeste da li je Goja kritičan prema ruci koja ga hrani?
te nagoveštaje najviše dobijamo iz lika kraljice, Marije Luise dokumenti svedoče da su svi
predstavljeni bili veoma zadovoljni svojim portretima, iako smo mi kraljicu ocenili kao nelepu
-
8/18/2019 Evropska Umetnost 19.Veka
27/41
u pozadini se nalazi i Gojin autoportret što je aluzija na Velaskeza i Las Meninas ovo je jedna vrsta
prosvetiteljskog, vladarskog, porodičnog portreta gde se predstavlja moderna dinastija gde Goja
daje svu moguću počast ovoj dinastičkoj koloniji, sa prošlošću, budućnošću, sa rođac