Pnvljtll Iroilukog put (Pscudo- Dionizije Areopagita) 1 Via ulTirmationis- afirmativna teologija ili katalcptiCka: drzi se izraza Sv Pisma: Bog jc dobnr Bogu se pripisuju oni atributi koji ne ukljuiuju ograniienost: zivot,bitak, mudrosl 2 Via negalionis- negativna teologija ili apofaticka: Bogu se pripisuju atributi ne na ograniccn vec na uzviSeniji nain: Bogje sasvini naddobar, nadbivstvujuci. Bogje spoznatljiv u nijekanju granica pa je nadnespoznatljiv a ne same nespoznatljiv. 3. Via eminentiae- simbolitka teologija ili misticna: uputiti se prema nespoznatljivom. Uzimamo sadrzaj naSeg iskustva i prenosimo ga na Boga. Svaki se iskaz o Bogu prikazuje preko sebe. Bog nije bite onako kako mi poznajemo, ograniceno, vec je nad svime. Dakle, iz naSeg iskustva znamo Sto znaCi zivot, bide, um pa na temelju toga mi to pripisujemo Bogu (analogno) ali buduci da je on apsolutan moramo se rijeSiti ograniCenosti pa mu na neograniden nain pripisati atribute. f Analogan i dijalektiian govoro Bogu (Tp 0 Bogu ne mo2emo govoriti jednoznacno jer nije ni sa Cime istovrstan. Mi pojmove pravimo na temelju iskustva, apstrakcijom. Tako jedino jednoznaine pojmove imamo u apstrakciji npr. Stol-jednozna4an pojam za sve stolove, svi su stolovi stolovi (dok konkretno gledajuci svaki stol nije potpuno identiCan, ipak se razlikuju po obliku, velicini itd.) dakle, nema u konkretnosti posvejednoznafinog govora. Nemao Bogu jednoznacnog govora jer nije ni sa time, dakle, istovrstan. u konkretnosti svaki je govor uvijek analogan, samo se u apstrakciji ne govori analogno, Ipak, ne moze se bilo Sta govoriti o Bogu na analogan naCin; ne moze se govoriti neSto negativno za Boga, neSto ogranifieno vec mu se mogu pripisivati oni predikati koji su pozitivni i koji ne ukljuiuju ogranifienje. U taj dijalektiiki govor spada trostruki put. Postavlja se teza, antiteza i sinteza i kad se govori o Bogu mora se imati na pameti sve troje. To je put potvrdivanja, nijekanja i nadilazenja. 2 uporista analogije: a) Aristotelovsko da se bice kaze mnogostruko a ne jednoznacno, svako bice participira na bitku, i u tome su slifini ali ipak surazliiiti jer je ovo jedno bice a ono drugo bice; b) naSa spoznaja koja je takve naravi da sve razlukuje i istovremeno sve razlike drzi u jedinstvu, tj. temelji se na razumu koji razumijeva, razlikuje i umu koji drzi na okupu te razlike. 2. O Bogu nema ni ekvivoinog govora jer nema niSta u svijetu Sto bi mogli nazvati Bog.

Transcendencija i imancncija Bozja Transcendendentno- ono Sto nadilazi neSto drugo. Transcendencija- misli se na Boga koji neizmjerno nadilazi svijet i to svojim bitkom. Njemu je bit biti. Na5 bitak je primljeni i ograniceni. Bozji temelj bitka je u njemu samome. Imanencija- nalaziti se u necemu, npr. U ovom slucaju Bog se nalazi u svijetu. Osim Sto se nalazi u svijetu Bog neizmjerno nadilazi svijet i to po bitku. Bogje istovremeno transcendentan i imanentan a da niSta od toga ne trpi. Upravo zato Sto je DRUGAClJI moze biti svugdje prisutan. On je istovremeno najudaljeniji od svijeta kao punina bitka ali i najblizi jer je na5 bitak utemeljen na njegovom bitku. Imamo iskustvo kod Covjeka: sto je neko bice savrSenije time je ono dalje od drugih bida ali istodobno im je i njablize jer je ostvarilo ono Sto druga ostvaruju, ima ono Sto bi drugi htjeli i prema cemu teze. Covjeku je bit biti covjek a savrSenom bicu je bit bitak. lako je najudaljeniji, najblizi nam jejer i on jest i po tome smo mu sliCni jer i mi jesmo, ali mi smo iovjek a on je bitak. Ne smije se umanjiti njegova transcendencija, njegovo nadilazenje nas samih, kao Sto se ne smije umanjiti ni njegova blizina, tj. imanencija. Kriva rjeSenja odnosa Boga i svijeta u povijesti V Panteizam: sve je Bog. Sva zbiija se poistovjecuje s Bogom. Problem u panteizmu: niti je relativno relativno niti je apsolutno apsolutno: buduii da se razvija nije apsolutno, a budu6i daje ukljuieno u apsolutno nije relativno. U panteizmu je umanjena transcendencija Bozja a naglaSena imanencija(sve je jedno). Spinozin panteizam: sve se dogada nuzno i sve proizlazi izjednog i s njime je skopian. Treba imati intelektualnu ljubav prema Bogu. Deus sive natura sive substantial Bog ili priroda ili supstancijaw - sve je to isto. Bog se poistovjecuje sa prirodom. Bogje causa sui: nema drugog uzroka. Problem determinizma kod Spinoze: sve se dogada pod nuznim zakonima, nema slobode. Najbolje se boriti protiv Spinoze svojim vlastitim iskustvom slobode. Descartes: bice koje ne treba uzrok za svoje postojanje. Hegelov apsolutni idealizam: apsolutno se razvija i dolazi k sebi kroz umjetnost, filozofiju i religiju. Apsolutno: pojam sam sebe svjestan, vrativSi se iz otudenosti u prirodu kroz subjekt, objekt i apsolutni dub. -j- Panenteizam: sve je u Bogu, ali Bogje ipak veci nego sveukupna zbiija. Politeizam: mnogoboStvo. Bofcanstva politeizma su personificirane prirodne sile. Tu su prisutni deistiCki i panteistifiki elementi. Ukoliko ih se prikazuje u ljudskom obliku, tj. posamostaljuje dolazi deistiiki element do izrazaja. Ukoliko se bozanstva shvate kao pojavne forme jedne stvarnosti onda je tu panteistiCko tumaCenje. Problem: ne moze biti viSe Bogova JER: da ima dva Boga nebi se smjeli razlikovati, a ako se ne razlikuju onda bi morali biti jedno jer mora biti jedna punina bitka, a ne viSe buduci da se nebi razlikovali po nicemu, ako ihje viSe. Deizam: Bogje stvorio svijet, a poslije toga se udaljio od njega te viSe nema nikakve povezanosti sa njime. On je razliCito bice od svijeta. Prosvjetiteljstvo nijeCe Bozju objavu i providnost. U deizmu je umanjena imanencija Bozja a naglaSena transcendencija. Kritika deizma: nepotrebno je iiniti duplu stvarnost: da je jedna stvarnost Bog a druga svijet. -}-Teizam kao rieSenie: Bogje stvono svijet, njime upravija i to je zivi Bog. Ne umanjuje se niti Bozja transcendencija niti imanencija jer mi nismo Bogu konkurencija, njegova blizina i daljina nas ne dokidaju u postojanjujer je on toliko drugaiiji da mu mi ne smetamo.

VIA AF1RMAT1ONIS- teza: imamo iskustvo realne dobrote u svijetu ali je ta dobrota ogranic'ena, ipak je ta dobrota rijei, potvrdna ali se takva dobrota ne mo zc pridijevati Bogu. VIA NEGAT10N1S- antiteza: dokidanje granice dobrote, ona postaje drugaiiji pojam a to je beskonaina dobrota. Dakle, negacija granice kako bi se rijeSili ogranicene dobrote kakvu smo mi iskusili samo. VIA EMINENTIAE- sinteza: takav neograniien pojam dobrote pridijevamo Bogu na eminentan nacin a to je na nacin najuzviSenijeg, potpunog, neogranicenog. Tako Bogu pridijevamo atribut. Sinteza sadrzi tczu i antitezu nc dokidajudi ih vec Cuvajuci ih!

3 glavna polaziita u dokazivanju Bozje opstojnosti kozmolo5ko-ex mondo- polazi od svijeta, antropoloSko- polazi od covjeka: trazenje smisla, bezuvjetne moraine obligacije, teoloSko- polazi od ideje. KozmoloSko: polazi od iskustva u svijetu i to da UOPCE neSto postoji, dakle, opcenito od iskustva, a to iskustvo je u kozmosu. Promatraju se bica osjetilima zametljiva. Aristotel polazi od promatranja vidljivog svijeta, od bica. AntropoloSko: polazi od ovjeka-JA, covjeka koji gleda u svijet. Kant polazi od transcendentalne metode i kako subjekt mote spoznavati. Na5 um nuzno pravi pojam Boga, mate spoznaja nebi bila dovrSena. Umu taj pojam treba iako ne moze reci da li taj pojam jest ili nije.tj. postoji li ili ne postoji. Iz cinjenice niorala moramo postulirati(zahtjevati) Bozje postojanje. Zivimo pod kategoriikim imperativom:Budi dobar!. Boga mora biti ako ima morala. Kant tvrdi da promatrajuii zbilju ne mozemo zakljuiiti da Bog postoji a isto tako dane postoji. Pojam Boga cijelu ljudsku spoznaju kruni i dovrSava(regulativna uloga) te mi istrazujemo cijelu zbilju kao jednu zbilju(heuristika uloga). Dakle, mi imamo pojam Boga, ali ako je umu taj pojam potreban ne znati da mi mozemo dokazati da Bog postoji ili ne postoji, mozemo samo iz Cinjcnice morala postulirati. Cinjenice koje upucuju na Boga iz teinje za smislom: imamo iskustvo da iovjek trazi smisao zivota. Svaki covjek ima svoje uporiSte, neSto oko cega se vrti, pa mozemo reci da svaki covjek ima svog Boga. Mi smo osobe i pitamo se je li netko spreman prihvatiti temelj svoje osobnosti kao bice, je li ti temelj osobe ti budi ili si proizvod prirode. Duhovna je potreba da naSi Cini imaju smisla. Ako postoji naravna teznja da je naS tin smislen, a to Minima potvrdujemo, onda je ta teznja ostvariva. Nebi se mogli razoiarati da ne slutimo smisao i puninu. Kad kazemo da nesto ima smisla drzimo da je ono dobro i vrijedno i da moze biti cilj neke teinje. Smisao ima ono Sto odgovara najim potrebama. Cilj je uvijek ono 5to ima smisao. Djelovanje koje ima smisla dobiva smisao od neceg drugog. Ne moze se covjek ostvariti sam. NaSe pojedine radnje imaju smisao ako zivot kao cjelina ima smisao. Teznja za smislom ukazuje na bezuvjetni i zadnji temelj svega. Moralna obligacija: javlja se u svijesti a to se izrazava sudom (treba iiniti dobro a izbjegavati zio). Savjest je stanje svijesti koje prati naSe 4ine odobravajudi ih ili kudeci ih. Sudovi pretpostavljaju da onaj koji djeluje da je mogao i drugafiije djelovati i da je Slobodan od vanjskog i nutarnjeg pritiska. Moralna vrednota nadvisuje svaku drugu vrednotu. Bit moraine obligacije: veze covjeka na naiin TREBA. Cudoredne obveze su bezuvjetna obvezivanja koja ostavljaju mogucnost izbora. Moralna obligacija pretpostavlja slobodu. Moralna obligacija ne dolazi iz vana jer bi onda bila prisila vec dolazi iz nutra. JA kazem da treba Ciniti dobro a izbjegavati zio, to kazem sam sebi a ne mogu se te obligacije rijeSiti. To je naSa autonomija ali nije apsolutna. Bezuvjetna cudoredna obligacija pokazuje na jednu bezuvjetnu zapovjedalafiku moc koja je od covjeka razlicita. Onajest izvanjska ali je covjeku i nutarnja. Ontologki: apriorni, polazi od pojma, polazi od ideje: Descartes: polazi od pojma savrSenog bica. Imamo 3 vrste ideja: stetene, urodene i one koje smo mi sami napravili. One ideje iz svijeta nas ne nadilaze, ali jedna ideja nas nadilazi a ta je ideja savrSenog bica. Mi nismo savrSeni zato Sto SUMNJAMO, ali ipak imamo ideju savrSenog bica. Kako to? Moradanamje urodena, jerje tu ideju mogao napraviti samo Bog. NajviSu ideju koju mozemo napraviti je ideja covjeka jer smo mi ljudi i nemozemo stvoriti neSto Sto mi nismo, nesto iznad nas. Anselmo takoder polazi od ideje Boga: ono od Cega se vece ne moze misliti.

Kantova kritika ontoloSkog dokaza i svodenje kozmoloSkog na ontoloSki dokaz Poimovna spoznaja Boga polazi od neeg zbiljskog a ne od samog pojma. U pojmu nema egzistencije. Kant je pojam iskustva suzio na osjetilno iskustvo. Egzistencija savrSenog bica nije sadrzana u pojmu vec se do nje mora doci drugim putem. Bitak nije realan predikat. Bitak se ne nalazi u pojmu, u subjektu. 100 kn je 100 kn imali ih mi ili ne, sadrzaj pojma 100 kn ostaje isti. Ako kazemo da 100 kn postoji time se egzistencija 100 kn ne povecava i zato bitak nije realan predikat jer bi on morao pridonijeti neSto kada se pridaje subjektu. Egzistencija se ne moze analiticki izvuci iz pojma vec sinteticki: neSto se dodaje pojmu ega u pojmu nema. To je povezivanje subjekta i predikata a ne kaze se da to jest. Egzistencija je pozicija-je li 100 kn samo u umu ili postoji. Svodenje kozmologijskog dokaza na ontoloSki: kozmologija polazi od iskustva u svijetu i to da uop6e neSto postoji. To iskustvo je u kozmosu. Onda po principu ako neSto postoji mora postojati pojam nuznoga bica JER nuzno bice je bice koje ne moze ne biti, a da su sva bica nenuzna onda ona propadaju, tj nekada zaista i ne budu, Sto znati da nekada i nisu bila. Ono Sto moze i ne biti jedanput stvarno i ne bude. Ako bi sve stvari bile moznosne naravi onda jedan put nije niCega bilo, pa ni sada nebi bilo jer onoga Sega nema ne moze se iz toga nastati, ali sada neCega ima dakle postoji neko nuzno bice. Cim se docepamo pojma nuznoga bica mi odbacujemo iskustvo i pitamo se kakvo bi to nuzno bi6e trebalo biti da bi nuzno moglo biti: kakvo bice moze biti nuzno bice? Vracamo se na transcendeatalni pojam: najrealnije bice- ens realissimum jedino moze biti nuzno bice: neovisno, neuvjetovano i tako dolazimo do ontologijskog dokaza. To kritizira u kritici 3 dokaza: a) ontoloSki- polazi od pojmova b) kozmoloSki- polazi od iskustva opcenito c)fizikoteolo3ki- polazi od reda u svijetu od svrhovitosti u svijetu, teleoloSki, iz finalnosti. Potreba naSeg uma je da sve svodi na jedno: sve postoji prema svrsi, ima reda u svijetu a nije mogao nastati bez redatelja. Jedino bi se iz reda u svijetu mogla dokazati najviSa inteligencija kojaje to sposobna stvoriti ali ne mora to biti Bog. Svodi fizikoteoloSki na kozmoloSki, kozmoloSki na ontologijski a ontologijski ne valja pa nijedan ne valja! Kantova teologija Pod teologijom podrazumijeva spoznaju prabi6a. OznaiSava sa 3 pojma kakav bi Bog trebao biti da ga ima: a) ENS ORIGINARIUM- iskonsko bice, bice koje ne treba drugo bide da bi postojalo, neuvjetovano, apsolutno bice, bice koje samo sobom stoji, samom je sebi razlog postojanja. b) ENS ENTIUMfbice bica)- iskonsko bice, predmet drugom bicu c) ENS REALISSIMUM- najrealnije bice, naprosto zbiljsko bice, apsolutni superlativ, bice kojemu je bit biti. Dvije vrste TEOLOGUE: 1- TRANSCENDENTALNA TEOLOGUA-spoznaja prabica, Boga samim transcendentalnim pojmovima. 2- NARAVNA TEOLOGIJA TRANSCENDENTALNA se dijeli na: 1- ONTOTEOLOGIJA- zakljueiti na Bozje postojanje iz Cistih transcendentalnih pojmova. 2- KOZMOLOGIJA-polazi od iskustva opcenito. NARAVNA se dijeli na: 1- F1ZIKOTEOLOGIJA- penje se do najvise inteligencije, svrhovitost u svijetu postoji a stvorilaju je najvisa inteligencija.

2- MORALNA- penje se do principa svakog moralnog zakona. Ne polazi se od objave pa se onda gleda Sta je moralno, vec se polazi od Cinjenice morala, moralnog imperativa. Iz Cinjenice morala se zakljuiuje da Bog postoji. Iz Cinjenice morala se postulira sloboda, besmrtnost duSe te Bog. Transcendcntalno iskustvo Netematsko iskustvo bitka. Znamo Sto znai biti, ali neznamo u potpunosti, ali smo umom to uvidjeli. Nismo zakljuiili zato Sto svaki zakljutak pretpostavlja znanje o principu neprotuslovlja, a mi smo takva bi6a da smo to uvidjeli. NaSe se iskustvo neda posve tematizirati. Svako je nase iskustvo po naravi takvo da se suiskusuju principi bitka. U naSoj se spoznaji ne odvajaju apriorno i aposteriorno iskustvo. Aposteriorno je uvijek dano kao pojedinajno, odvojeno, preko osjetila a apriorno je opcenito i nuzno. Apriorni momenti spoznaje se suiskusuju. Opie i apriorno se moze imenovati: to su ideje, prvi principi bitka i miSljenja(naelo neprotuslovlja, identiteta, iskljuCenja trecega i dovoljnog razloga). O cmu god kazemo da postoji ono mora biti sadrzaj naSeg iskustva. Iskustvo imamo onda kada je spoznajni subjelct odreden zbiljom. Zbilja mora biti izvuCena iz iskustva. U naSem iskustvu suspoznajemo bezuvjetnosti, ne izriiito nego pozadinski, nctcmatski, neizntito (ne indirektno). Nikad nam ne stoji na raspolaganju bezuvjetno kao pojedinaCni predmet. Znamo za nepotpunu objektivnost osjetilne i razumske spoznaje. Na ncizriCit naiin posjedujemo MJERILO OBJEKTIV1TETA jer ga stalno primjenjujemo i znanje o mjerilu objektiviteta je u naSoj spoznaji, mi nekako znamo Sto je objektivno. U imc Sega dovodim u sumnju objektivnost spoznaje?- opet se pozivam na mjeru, je li to inoja subjektivnost Sta pi tarn ili je objektivnost? Dczuvjctnosti: 1ST1NE- ako netko nesto tvrdi uvjeren je da je to istina. Istina i zabluda se medusobno bezuvjetno iskljuiuju, inaie govor nebi bio moguc. VREDNOTE- vrednujemo neSto jer imamo otvorenost prema onome Sto jest vrijcdno naprosto. Htjeti istinu je temeljno etiCko naielo. Treba poStivati objektivni red vrijednosti- biti etifan. Ljudi djeluju da zadovolje potrebe, pa mi znamo za potrebe kao takvc a samim time i za vrijednosti. Spoznajemo razlidite vrednote i njihov odnos. SLOBODE- slobodno bide sebe odreduje. Mi smo otvoreni prema onome Sto naprosto jest, Sto je naprosto vrijedno. Svaki pojedinaCni predmet shvacamo kao relativnu vrednotu. Sebesvijest: mjesto gdje je bitak pri sebi. Spoznalac koji sam sebe spoznaje. Zbilja sama sebi prisutna. Nenuzno ili kontingentno bide a) quod potest non esse- ono Sto moze ne biti b) quod potest esse et potest non esse- ono Sto moze biti, moze ne biti c) quod est et potest non esse- ono Sto jest moie i ne biti Nuzno bide Ono koje ne moze ne biti Kontingenciju mozemo shvatiti samo u odnosu prema nuznom Svojstva ncnuznog bica Nestanak, promjena, kretanje, sastavljenost, ogranifienost( nema punine bitka tj. nema utemeljenja u njemu samomc)

ZaSto uopte neSto jest a ne radije da nije? Samo zato Sto postoji bice koje ima temelj svog bitka u sebi, postoji neSto Sto samo sebe utemeljuje. Postoji bice koje samo sebe opravdava, postoji apsolutna zbilja koja samu sebe opravdava. To Sto sebe utemeljuje mora biti unutar zbilje jer iza svega nema niiega srugoga. Nas spaSava to da znamo da jesmo, iako smo ogranieni time prelazimo granice.mora postojati apsolutno, slobodno od uvjeta, koje samo sebe utemeljuje. Apsolutno Slobodan, odrijeSen, Slobodan od uvjetovanosti, naprosto jest. Vlastitosti fizifkog svijeta Razvija se. mijenja, ima vremensko trajanje, sastavljenost, Siri se. Vlastitosti apsolutnog svijeta Nepromjenjivo, vjeCno, samo sebe utemeljuje, ima puninu bitka. On je potpuni sebe identitet, pa apsolutno ne moze istodobno imati promjenjivost, mijenjati se. Vlastitost bitka je izvor svih savrSenosti. Vlastitosti jedne drugu ukljuCuju. Apsolutno je zbiljsko, posve je neovisno o bilo Cemu, bezuvjetno. Nuzno se suiskusuje u ostvarenosti bica. NiSta ne moze biti toliko nenuzno da nema nuzno. U realnom se bicu pokazuje ta nuznost: bar to da ako jest ono jest! Suiskusujemo bezuvjetno koje nas upucuje na apsolutno. Ono mora postojati jer i vlastitosti smo mu spoznali pa tako monoteistitke religije te vlastitosti pripisuju Bogu. ZaSto apsolutnom pripisujemo osobnost? Ono Sto mi najsavrSenije znamo jest osoba. Nemozemo mu ne pripisati najvecu vrednotu unutar svijeta a to je osobnost. Mi smo uvjetovani a on je bezuvjetno Slobodan. To pripisivanje osobnosti je na analogan nafin: sliCan je jer je osoba ali i razliCit jer ima neizmjerno vecu slobodu, shvadanje, potpuno je sebi priseban i sam je sa sobom identic'an. Dokazza Bozje postojanje u Tominih S puteva Nalazi se u S th I, 2, 3 (Suma teologije, prvi dio, drugo pitanje, treci clanak) U trecem Clanku se nalazi QUINQUE VIAE: 1. polazi od kretanja u svijetu, 2. polazi od reda uzroka u svijetu, 3. polazi od moguceg i nuznog bica, 4. polazi od stupnjevitosti bivstvovanja, 5. polazi od svrhovitosti u svijetu. Prva tri dokaza su kozmoloSka dokaza. 1. put:polazi od gibanja.Sve Sto se krece, od drugoga se krece. Osjetilitna je zametljivo da se bifa gibaju. Giba se ukoliko je u stanju zbiljnosti. Kretanje je izvodenje iz mogucnosti u zbilju, a to moze izvesti samo neko zbiljsko bice. Nemoguie je da isto bice, istodobno, pod istim vidikom bude i u zbilji i u mogu6nosti. Ne moze neSto istovremeno biti davalac i primalac. Mora se kretati od neCeg drugog razliCitog, ali ne moze se ici u beskraj. Nuzno je doci do iskonskog zaCetnika kretanja, a to je Bog (posve Aristotelovski dokaz- nepokrenuti pokretaC) 2. polazi od tvornog uzroka. U osjetilnom svijetu zamjecujemo da jedna bica proizvode druga, sustavotvorni uzrok. Nijedan uzrok ne moze proizvesti sam sebe, jer tad bi to bice morale biti, a ako jest, tad se ne treba proizvesti. U redu tvornih uzroka ne moze se ici u beskraj. Prvi 41an uzrokuje srednjeg a srednji posljednjeg. Ako se ukloni uzrok, nema uCinka. Ako nebi u redu stvorenih uzroka postojao prvi Clan, nebi bilo reda Nuzno je postaviti iskonski tvorni uzrok, koji je ne prouzrokovan, a to svi nazivaju Bog.

3. put: polazi od iinjenice da je sve u svijetu kontingentno, ne nuino- sva bica su takva da mogu biti i ne biti. Sve su stvari podlozne promjenama, a ako se mijenjaju znadi da nisu mine. Svako bice je ne nui.no jer Bog nije morao niSta stvarati (Slobodan je od svake prisile. MoguCe bice se moze misliti i nepostojecim. Ono Sto mote i ne biti jedan put stvarno i ne bude. Ako bi sve stvari bile moznosne naravi onda jedan put nije niccga bilo, pa ni sada nebi bilo jer onog ega nema ne moie se iz toga nastati. Ali sada necega ima, dakle, nisu sva bica moguca vec mora biti neko nuino bi6e. Kad bi bila nuina bica koja bi primala nuznost od drugih bica opet nebi mogli ici u beskonainost jer u beskonaCnosti nema prvoga, a ako nema prvoga nema ni cijeloga niza. (Progredere in infmitum, regresus in infinitum)- ovaj princip vrijedi u sva 3 puta! 4. put: polaziSte mu je stupnjevitost bivovanja, dakle, stupnjevi koji se nalaze u stvarima. Postoji jedan objektivni red vrijednosti. Neka su bica manje ili viSe dobra, plemenita, istina. Na kojem je stupnju bivovanja neko bice mi mjerimo prema nekoj punini. Dakle, postoji neka punina istine, dobrote, plemenitosti i dosljedno tome punina bivstvovanja. NeSto posjeduje onoliko savrSenosti koliko ima bitka. Sto viSe bice sudjeluje na bitku ono je savrSenije. Postoji neSto Sto svim bicima uzroino daruje biti, bivovati Postoji punina bivstvovanja a to zovemo Bogom, koji je svim bicima uzrok postojanja, dobrote i savrSenstva. 5. put: polazi od svrhovitosti u svijetu: u svijetu nekim bicima nedostaje razuma a ipak djeluju svrhovito. Svoj cilj postizu namjerno, a ne sluCajno. Ali bica kojima nedostaje spoznajna moc teie odredenom cilju samo ako ih je tamo usmjerilo neko bice koje je spoznajom obdareno. Prema tome postoji neko umno bice koje sva bica usmjeruje prema svrsi a to bice nazivamo Bogom. f Ansclmov ontoloSki dokaz ( u n u m argumentum) Ono od fega se vece ne moze misliti. Anselmo je ovaj dokaz nazvao apriornim- on u Proslogionu traii jedan dokaz koji vrijedi i nebi trebali niSta viSe traiiti. U 1. poglavlju Proslogiona sadrianaje formacija skolastike: Ja, naime, ne nastojim razumijeti da bi vjerovao, nego vjerujem da bih razumio.- Vjera trazi razum. U 2. poglavlju kaze: Mi vjerujemo da si ti ono od Cega se vece ne moze misliti Svaki Covjek mora shvatiti Boga kao ono od Cega se vece ne moze misliti. U CovjeCjem duhu ideja je Boga kao apsolutno najveceg, tj. kao punine svih bitka. Ako postoji Bog u razumu, tada mora postojati i u zbilji. Bogu kojeg se samo zamiSIja nedostajala bi jedna savrSenost-bivstvovanje, postojanje, bitak. Bog kao najvece miSljivo mora biti stvaran, jer kad bi bio samo u umu onda nebi bio ono od Cega se veCe ne moze misliti, pa mora biti i u zbilji. Mora biti in intellectu et in re. Kada bi ostao samo u umu onda nebi bio ono od Cega se vece ne moze misliti jer bi tada postojalo neSto jo5 ve6e od cega se ne moze misliti a to bi bilo u zbilji. Ako kaieS Bog, moraS ga misliti u zbilji. Veci si od onoga Sto se moie misliti, Boze! U 3. poglavlju kaze: Bog postoji toliko istinito da se ni misliti ne moze da ne postoji. Ima neSto Sto se moze misliti nepostojecim, ali onda to nije bice od kojeg se vece ne moze misliti.

NooloSki dokaz Od grCke rijeCi noos- um, razum U djelu De libero arbitrio- Augustin: postoji nizi stupanj (nezivo bice), pa viSi (zivot), joS viSi (razum). Razum je ograniCen ali ipak dolazi do vjeCnih i nepromjenjivih istina, ipak, ne zovemo to odmah Bog- Ne zovemo Bogom ono Sto je samo viSe od razuma nego ono Sto je NAJVIE.. DoSli smo do toga da naS razum shvaca vjeCne i nepromjenjive istine. Dakle, ono neSto iznad razuma Sto je najviSe to je Bog, a mi to spoznajemo shvacajuci vjeCne i nepromjenjive istine. U kakvom su odnosu Bozja transcendencija i imanencija? Ne smiju se umanjivati ni transcendencija ni imanencija Bozja! Nominalna definicija teodiceje Teodiceja dolazi od dvije grCke rijeCi: theos (bog) i dike (pravda, opravdanje, rasprava na sudu). Boga se zove na sud, na raspravu zbog toga Sto ima zla u svijetu: Justificatio Deiopravdanje Boga. Ako ima zla u svijetu onda znaCi da Bogu neSto nedostaje: ili nije svemoguc, ili nije sveznajuc, ili nije savrSeno dobar, tj. zao je. Zla u svijetu ima, dakle, Boga nema? Mi u svijetu vidimo zlo pa ga stavljamo na teret onoga koji ga je stvorio. Teodiceja, tj. teodicejski problem se javlja tamo gdje se vjeruje da je Bog stvorio svijet:

teizam.Realna definicija teodiceje i odnos prema teologiji objave Teodiceja se svrstava u specijalnu metafiziku uz kozmologiju i antropologiju. Ontologija i filozofija o Bogu Cine srz metafrzike. Filozofija o Bogu je zapravo metafizika i postavlja se u okviru opce metafizike jer se metafizika bavi bicem ukoliko je bide, dok se filozofija o Bogu bavi Bogom ukoliko je prvo bi6e, tj. ima posla s onim Sto temeljno nadvisuje fiziCki svijet, iskustvo. Govori se o Bogu koji je apsolutno prvi po bitku te nije sumjerljiv ni sa dime. Filozofija o Bogu je neka vrsta teologije, ali nije to teologija na temelju nadnaravne objave vec na kako se Boga moie spoznati naravnim svijetlom razuma. Filozofa sve zanima ukoliko moie doci do toga uporabom ljudskog razuma, a ne objavom. Polazi se od rijeCi Bog, a ne od Boga, hoce se vidjeti postoji li ono Sto la rijei znnCi U religijskom smislu pod rijeC Bog mislimo na zadnji cilj molitve, vjere i nade. Prvu teodiceju je napisao Leibniz 1710. : Eseji o teodiceji o dobroti Bozjoj, o slobodi ljudskoj, o podrijetlu zla ( Voltaire to iskritizirao u djelu Candid). Teodiceja se bavi pitanjima: 1) postoji li Bog- pitanje Boije egzistencije, te 2) kakva je njegova narav, te 3) odnos Boga prema svijetu.

MiSljenja koja temeljno odbacuju spoznaju Boga 1) agnosticizam (agnosco- ne znam)- sigurne istinite spoznaje moguce su samo unutar odredenih granica, tj. unutar osjetilima zametljivog svijeta. O zbilji u cjelini ne moie se dati znanstveni iskaz. Svaka tvrdnja o Bogu je besmislena. 2) Empirizam - o bezuvjetnom se ne moie niSta znati sa sigurnoScu- osjetilno iskustvo jejedini temelj spoznaje. 3) Pozitivisti - priznaju uz osjetilno iskustvo i logiike i matematiCke iskaze, ali samo u formalnom obliku (dosljednost u zakljuiivanju), ali ne ukoliko su sadrzaji. Moze im se priznati odredena bezuvjetnost koja se izvodi iz samog miSljenja, ne iz same zbilje. Te forme su forme miSljenja i ne govore niSta o zbilji. Ne donose spoznaju konkretno.

Shvacanja po kojima je moguca neracionalna spoznaja Boga 1) Kant- racionalnim putem ne mozemo do6i do Boga, ali ga moramo postulirati (zahtjevati) na dinjenici morala: mi imamo bezuvjetnu moralnu obligacijukategoridki imperativ: Ciniti dobro, izbjegavati zlo! 2) Friedrich Schleiermacher- govori o osjedaju/ dozivljaju ovisnosti naprosto. Mi bida smo ovisni o postojanju, nismo apsolutni, bezuvjetni, u smislu postojanja. Egzistencijalno iskustvo ovisnosti. Nije to potpuni iracionalni nadin spoznavanja, aii ipak se razlikuje od disto racionalne i apstraktne spoznaje. 3) Do Boga se ne moze dodi umom vec samo yjerom- SOLA FIDE, vjerski, religiozni razlozi.

ogranidene predmetom i metodom, okrenute su prirodi, naturi, FISIS- promjeni. Prirodne znanosti su usmjerene na materijalno, kretanje, ogranideno, sve ono Sto nije Bog, jer Bog se tide svega a ne samo stvari koje se krecu. Prirodne znanosti se sluze instrumentima. U filozofiji o Bogu govorimo o filozofiranju. Pojmovna spoznaja Boga polazi od nedega zbiljskog, a ne od samog pojma. Ako hocemo dokazivati da Bog postoji polazimo od zbiljskog. Fiozofija o Bogu je metafizika i postavlja se u okviru opce metafizike: bice ukoliko je bide tj. Bogu ukoliko je prvo bide, jer ima posla s onim Sto temeljno nadvisuje fiziku. J-Razlika Bozjeg i naSeg bitka NaS je bitak ograniden i primljen bitak, a Bog jepunina bitka i u njemu su bit i bitak jedno. Vrste zla prema Leibnizu 1) metafizidko zlo- nije u pravom smislu zlo, vec se zlo gleda kao nedostatak dobra( privatio boni) koje bi neko bice po svojoj naravi trebalo imati. Moguce da ima zla jer su bica ogranidena i nemaju puninu bitka, a ogranideno je podlozno promjeni, njihovom je bitku stavljena granica. 2) Fizidko zlo- u fizidkom svijetu bica stradaju, onda kad se prirodni procesi dotaknu nas pa nam smetaju, dovjek trpi. Neka fizidka zla se mogu nadoknaditi vecim dobrom (slijepo crijevo). 3) Moralno zlo- ne moze se kompezirati vecim dobrom. Moralno zlo je kada se dovjek protivi svom razurnu, kada radi protiv moraine norme, protiv onoga Sto bi trebao diniti. Bog dopuSta moralno zlo all ga ne odobrava, dovjek ima slobodu. Kad nebi bilo odgovornosti i slobode, nebi bilo ni moralnog zakona. Za moralno zlo je kriva naSa VOLJA! Dokazi za postojanjc nuznog bica Bitak svakog bica potvrduje postojanje apsolutno nuznog bica 1) ako uopce neSto postoji, postoji bide koje ima temelj svoga bitka u sebi samome (takvo je bice bezuvjetno i u sebi nuzno). Iza svega nema nidega drugoga, to Sto samo sebe utemeljuje mora biti unutar zbilje. SpaSava nas to Sto znamo da jesmo, iako smo ogranideni, time prelazimo granice. NaS govor upucuje na neSto Sto postoji. NaS razum naprosto trazi utemeljenje svega jer ne moze prihvatiti da bi neSto nastalo ni iz dega! 2) Bezuvjetno bide niti je dio svijeta (jer bi bio ovisan, uvjetovan, ograniden), niti je identidno sa svijetom. To bice je transcendentno i imanentno istovremeno, u svijetu jc ali ga i nadilazi po bitku, a imanencija njegova ne trpi. Upravo zato Sto je sasvim drukdiji moze biti prisutan svugdje. Njegove vlastitosti su drugadije od naSih. Poznajemo kontingenciju u odnosu s nuznim. Nuzno se suiskusuje u ostvarenosti bica. NiSta ne moze biti toliko nenuzno da nema nuzno. Bar to da ako jest ono jest, u realnom bicu se pokazuje ta nuznost. 3) To bezuvjetno bice u odnosu prema svijetu je transcendentno i imanentno i to bice nazivamo Bog. Bezuvjetno koje nas upucuje na apsolutno suiskusujemo. Spoznali smo mu vlastitosti i ono mora postojati. a te vlastitosti monoteistidke religije pripisuju Bogu. Bogu pripisujemo osobnost, jer ono Sto mi najsavrSenije znamo je osoba. Ne mozemo mo mu ne pripisati najvedu vrednotu unutar svijeta a to je osobnost. Mi smo uvjetovani a on je bezuvjetno Slobodan. To pripisivanje osobnosti je na analogan nadin.

Negativne mogucnosti filozofije o Bogu 1) od strane objektaje li filozofija o Bogu nemoguca- ako je Bog ono apsolutno onda on ne moze imati odnos prema svijetu i ne mote biti spoznan. Ako nema realnog odnosa prema svijetu kako demo ex mondo zakljuditi da Bog postoji? - odgovor: ali ne iskljuduje se mogucnost da se svijet odnosi prema Bogu svojom zbiljom na nadin spoznavanja i htijenja. Svijet trazi temelj svog postojanja jer sam nije apsolutan. Ipak, filozofija o Bogu ne prisvaja direktnu spoznaju Boga kao Sto je spoznaja konadnih predmeta o kojoj govori Aristotel (pojam i pojmljeno je u dinu spoznaje jedno). Nemamo adekvatan pojam o Bogu, vec analogan, indirektan(od nedeg polazimo), uputan(ne5to nas upuduje). 2)je li ljudska spoznaja nesposobna da bi Boga spoznali- razumje konadne naravi. NaSje um u spoznaji primaladki, asimilativni, dok je Bozji um entifikativni (kad Bog pogleda bica se rasprostranu). Ako spoznaja podinje u osjetilnom zoru ne mora znaditi da ostaje u osjetilnom zoru. O Bogu nemamo osjetilnog zora, pa kako rastumaditi je li moguda spoznaja od strane ljudske spoznajne mogudnosti? - odgovor: naS je razum konadan, ograniien, ne mozemo beskonadno potpuno shvatiti, razumijeti (comprehendere), ali mozemo spoznati beskraj (cognoscere), mozemo se odnositi prema njemu. NiSta konadno nije mogude bez beskonadnog. Tu se odituje duhovnost dovjeka: mozemo uvidjeti i zivjeti odnos prema beskonadnom. 3)jeli moguca fllozofija o Bogu od strane opcih formalnih uvjeta znanosti- kakva je znanost o Bogu moguda ako je moguca? Postoji li znanost koja se tide sveukupnog bica i bitka: metaznanost: znanost o znanosti, po demu je znanost znanost? Postoji li znanost o sveukupnoj zbilji: ONTOLOGIJA? Znanstvena teorija koja kaze da je nemoguda metafizika ili ontologija ona je vec ontologija jer daje ontoloSke iskaze. Materijalni i formalni objekt filozofije o Bogu Mntcrijalni objekt je Bog, a formalni objekt je da se bavi Bogom pod vidikom prvog bica. /- l ; ilo/,ofija o Bogu u odnosu prema prirodnim znanostima Filozofija o Bogu je metafizika jer se bavi s onim Sto nadvisuje osjetilno iskustvo. Dokazi sc ravnaju prema onome Sto se dokazuje i nadin na koji se dokazuje. Dokazi o Bogu su drugadiji jer ako On zaista postoji mora biti drugadiji, pa tako dokazi o Njemu moraju biti drugadiji no u drugiin znanostima. Filozofska pitanja pogadaju razumijevanje cjelokupne zbilje, jer je filozofija opca znanost. Pitanje o Bogu se na pravi nadin ne moze postaviti u ogranidcnoj (prirodnoj) znanosti. Ta pitanja tamo ne spadaju jer su prirodne znanosti

Pojain stvaranjaStvaranje ex nihilo je pojam iz Biblije. Grika filozofija nijc poznavala pojam stvaranja ni iz 6ega. Pojam stvaranja nastaje unutar religije Izraela: pojam stvaranja ide uz pojam transcendentnog i jednog Boga. Definicije stvaranja 1) Stvaranje je proizvodenje svijeta ni iz Cega. Mi imamo iskustvo da stvorimo neSto od neSega. To proizvodenje je prema analogiji zanatlije ili umjetnika. Pojam stvaranja imamo iz naSeg iskustva stvaranja, ali ne mozemo reci da i Bog tako stvara jer njemu ne treba materijal niti iSta da bi stvarao. 2) Stvaranje je proizvodenje stvari iitave, po iitavoj njezinoj zbilji. Stvaranje je proizvodenje cijele stvari. Stvaranju niSta ne izmice. Sve Sto postoji rezultat je stvaralackog Bozjeg Cina. 3) Stvaranje je proizvodenje bica kao bida, bica ukoliko je bice, Citava bica, sa svim pnim poiemuje ono bice. Potanja analiza stvaranja Sve tri definicije o stvaranju prikazuju stvaralaiku moc prema analogiji covjeka. Veca je raz!iitost nego sliinost. Da nema slinosti bilo bi ekvivofno (ekvivokacija- ista rije ima razliCito znacenje), a nije ni univoCnojerje razlicito Bozje i ljudsko Stvaranje. Bog je posve bezuvjetan jer ne treba niSta za Stvaranje, a umjetnik je uvjetovan: materijalom, snagom, umijeiem... Bog je svemoguc- moze napraviti sve Sto je moguce (npr. Cetverokutni trokut ne moze napraviti jer nije moguc, vec je mogu