Grad Zenica se nalazi u središnjem dijelu države Bosne i Hercego-vine. Pripada Zeničko-dobojskom kantonu. Prostire se na 500 km² te broji oko 145.000 stanovnika. Nalazi se na 316 metara nadmorske visine, a leži na 44°12′ geografske širine i 17°56′ geografske dužine. Ekonomsko je središte geografske regije srednje Bosne. Zeničkom

153

FITONIMI U TOPONIMIJI ZENIČKE KOTLINE

M I R E L A B A Š I Ć

P R E G L E D N I N A U Č N I R A D

Sažetak: U radu je, na osnovu terenskog istraživanja, katastarskih i topografskih

karti, prikazan dio savremene toponimije grada Zenice i okolice, s posebnim

osvrtom i analizom toponima, čiji naziv je u uskoj vezi s nazivima biljaka, koje

su bile prisutne na tim područjima. Tačnije, predmet analize su nazivi naseljenih

mjesta – ojkonimi ili ekonimi. Selektivnim pristupom, obrađeno je ukupno

četrnaest (14) ojkonima. Općepoznato je da je toponimija Bosne i Hercegovine

veoma malo bila predmetom naučno-istraživačkih radova, a sve ono što će

biti izloženo u radu uveliko doprinosi cjelokupnim dostignućima onomastike,

naročito na području centralnog dijela Bosne i Hercegovine. Ono što je svakako

zanimljivo u vezi s toponimima grada Zenice jeste sam proces u kojem toponimi

vrlo često nastoje zatrti određeni semantički sadržaj apelativa od kojeg su ti nazivi

i postali. S obzirom na navedeno, toponimi napuštaju prvobitno apelativno

polje, gdje su imali funkciju označavanja i prelaze u onomastičko polje, u kojem

im je osnovna funkcija imenovanja. U ovom slučaju apelativi su nazivi raznih

biljnih vrsta. Toponimija je pored terenskog istraživanja i sakupljanja podataka

intervjuiranjem stanovnika prikupljena i zahvaljujući Geodetskoj službi u Zenici,

avionskom snimanju prostora, kao i pristupu katastarskim listama.

Ključne riječi: toponimija, ojkonimi, apelativ, itonimi, tvorba riječi.društvena,

receptivna i produktivna, dijalekatski kontinuum.

8 1 1 . 1 6 3 ( 4 9 7. 6 ) ‘ 3 7 3 . 6

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 7 / 1 - 2

154

kotlinom dominira rijeka Bosna, u dužini od oko 32 km, te ona prati zeničku glavnu saobraćajnicu, koja na jednu stranu vodi prema Do-boju, a na drugu prema Sarajevu.

Urbani dio današnje Zenice formirao se kroz nekoliko speciičnih faza. Kroz historiju, Zenica je prolazila kroz mnoge preobrazbe pod utjecajima različitih kultura koje su prošle kroz ovo područje. Tako se u ovoj općini mogu naći ostaci neolitske zajednice, ilirske gradi-ne, rimskog municipija Bistua Nuova, najznačajnijeg nalaza (II–IV vijek) u kojem dominira monumentalna ranokršćanska dvostru-ka bazilika, te tragovi antičkog naselja. Kroz srednji vijek, osmansko doba, austrougarsko doba pa sve do danas Zenica se oblikovala da bi konačno dobila izgled kakav ima danas.

Zenica se sastoji od gradskih naselja i onih koji se označavaju kao seoska ili prigradska naselja. Mnogo su zanimljive informacije koje se tiču samog procesa nastanka pojedinih imena naseljenih mjesta u Zenici, a do kojih se uglavnom može doći zahvaljujući terenskom radu. Nažalost, ne postoji niti jedna knjiga, kao ni naučno-istraživač-ki rad, koji na jednom mjestu proučava porijeklo i nastanak imena naseljenih mjesta zeničke kotline – ojkonima. Tako će se u ovome radu u nastavku osvrnuti na moguće aspekte izučavanja ojkonima zeničke kotline. Također, u radu će se posebna pažnja posvetiti i analizi onih ojkonima (nazivi naseljenih mjesta) koji kao osnovu za nastanak imaju itonim – naziv biljne vrste.

U osnovi ojkonima zeničke kotline imamo različite apelative pa se stoga ojkonimima ili ekonimima može pristupiti s različitih aspeka-ta. Tako ojkonime zeničke kotline možemo dijeliti na:

a) ojkonimi čiji je naziv uvjetovan svojstvom same zemlje ili tla: Blatuša (blato), Bilimišće (bilo misto: bilimistje);

b) ojkonimi čiji je naziv motiviran određenim ljudskim dje-lovanjima ili predmetima koje čovjek koristi: Kovanići (kovati);

155

M i r e l a B A Š I ĆF I T O N I M I U T O P O N I M I J I Z E N I Č K E K O T L I N E

c) ojkonimi čiji je naziv motiviran nazivima životinja: Kozarci, Janjac, Jastrebac;

d) ojkonimi koji su ime dobili s obzirom na položaj naseljenog mjesta (da li je na visini, da li je u kotlini, da li je blizu : dale-ko i slično): Peševići – od turske riječi peş (peš) – skut, kraj; geografski gledajući, selo Peševići nalazi se na samom kraju, odnosno visoko je pozicionirano jer se nalazi tačno ispod masiva Smetovi, a gledajući i po visini iz kanjona Babine rijeke;

e) ojkonimi koji su ime dobili tvorbenom preobrazbom – transonimizacija – od već postojećeg hidronima ili oroni-ma: Babino od hidronima Babina rijeka;

f) odnosni ojkonimi: Donja i Gornja Vraca, Donja i Gornja Gračanica, Donja i Gornja Bistrica;

g) ojkonimi čiji je naziv motiviran nazivima biljaka – itoni-mima, što je glavna okosnica naučnoistraživačkog rada i o čemu će biti riječi na stranicama koje slijede.

Fitonimi u nazivima naseljenih mjesta

(ojkonimi) zeničke kotline

Prilikom izučavanja ojkonima – naziva naseljenih mjesta – uočava se kako su različiti geografski nazivi, nazivi biljaka i životinja, ime-na vlasnika ili osoba koje su povezane s prostorima, imena etničkih skupina, prezimena, nazivi brojnih sadržaja kako materijalne tako i duhovne kulture u bliskoj vezi s ojkonimima.

Sasvim je razumljivo da se toponimi vremenom zbog brojnih kul-turnih, ali svakako i jezičkih promjena, te usred preplitanja na odre-đenom prostoru, mijenjaju i prilagođavaju određenom jeziku, koji se nalazi u, vrijeme nastanka naziva, na određenom nivou razvoja, te često sam naziv u vrijeme nastanka pokazuje veliku povezanost s razvojem sredine kojoj pripada i živi u narodu u svom službenom i neslužbenom obliku. Zbog toga je važno istaći da je ponekad jako

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 7 / 1 - 2

156

teško sa sigurnošću odgonetnuti i etimološki interpretirati vezu koja postoji između nekog objekta u prostoru i njegovog sadašnjeg imena.

Često su se ljudi u procesu imenovanja koristili nazivima biljaka. Pored imenovanja toponima, ljudi su biljke koristili kao osnovu za nastanak imena (misleći da će djeca poprimiti izičke ili ipak neke apstraktne osobine koje neko cvijeće simbolizira) i prezimena.

Ljudi su od davnina okruženi biljkama, one su sastavni dio ljudskog života, pa i ne začuđuje činjenica da je čovjek često posezao za nazi-vima biljaka kako bi se dala imena naseljima, ljudskim bićima, kako bi se načinila prezimena, kako bi se nazvale rijeke, planine, brda i slično. Ponekad ti nazivi uopće nisu bili motivirani izičkim osobi-nama biljke (oblik, veličina, zelenilo), nego su jednostavno odražali prostor na kojem je određena biljka dominirala. Ti itonimi su se vremenom toponimizirali i tako su u zeničkoj kotlini nastajali ojko-nimi, koji su ujedno glavna okosnica rada.

U zeničkoj kotlini je izdvojeno četrnaest (14) ojkonima, čiji je naziv uvjetovan itonimima. Radi se o uglavnom jednočlanim nazivima ojkonima, a oni su: Briznik, Bukovica, Gorica, Grm, Jasika, Ora-

hovica, Lijeske, Brist, Loznik, Jagodići, Koprivna i Drinjani, te imamo primjere dvočlanih naziva – Trešnjeva Glava (gdje prvi član označava prisvojno svojstvo), Gornja i Donja Višnjica – odnosni ojkonimi.

Kada je u pitanju sam naziv Zenice, postoje tumačenja koja ukazuju na to da je Zenica također ime itonimskog porijekla. Prema onoma-stičkim istraživanjima, ime Zenica dovodi se u vezu s riječju bazeni-ca, bazga, zova (Jalimam prema Kalajdžija 2006: 138). Tačnije, ime Zenica “dolazi od slavenske riječi Bazenica čiji je stariji oblik B’ ze-nica. Korijen riječi BAZ je od naziva za bazgu (zovu) koja je u ovom kraju mnogo rasla” (Ibrahimpašić prema Kalajdžija 2006: 138). Alen Kalajdžija, u radu pod nazivom “Etimologija pojedinih ojkonima u

157

M i r e l a B A Š I ĆF I T O N I M I U T O P O N I M I J I Z E N I Č K E K O T L I N E

dolini gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne”, ukazuje na vezu imena Zenica s korijenom “baz”, genitiv “*bza”, tj. od pridjeva “*bzen” (Ka-lajdžija 2006: 138).

U cjelokupnoj toponimiji zeničke kotline primjetno je da najviše ima toponima slavenskoga porijekla, što je slučaj i s ekonimima čiji naziv je u vezi s biljnim vrstama. Bitno je istaći kako ojkonimi Briznik, Brist i Drinjani čuvaju još uvijek ikavizam, što nam govori da se na području centralne Bosne nekada koristila ikavicu, koja se također zadržala kod još nekih toponima zeničke kotline – Bilimišće (bilo misto).

Kada je u pitanju tvorba navedenih ojkonima, na osnovu priloženih naziva uočavamo da se radi uglavnom o suiksalnoj tvorbi; -nik, -ica, -ev/a, -a/ni, -ići.

Nazivi Lijeske, Drinjani i Jagodići su jedini koji imaju oblik množine, s obzirom na to da su u osnovi apelativi lijesk (lěsk-), dren / drenj (drěn-) i drin/drin.

1. Brȋst

Brist je naselje koje se nalazi na istočnim padinama Zmajevca. Sam naziv dovodi se u vezu s nazivom drveta – brijest, a oblik koji naselje-no ime čuva je ikavski – Brist. U praslavenskom jeziku se čuva oblik *berstъ (Skok 1971: 207), koji je glasovnim promjenama (premeta-njem glasova ili metatezom likvida -r-) doveo u različitim govorima do oblika brest / brist / brijest.

2. Bríznīk

Briznik je selo koje se nalazi u Babinskom slivu, istočno od Zenice, na padinama Čolana. Naziv sela Briznik postalo je od imenice breza: drvo, s mnogobrojnim izvedenicama u slovenskoj toponomastici. Breza kao toponim čuva svoj izvorni oblik u velikom broju toponi-

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 7 / 1 - 2

158

ma. Ono što je posebno zanimljivo kod ovog ojkonima jeste što je sačuvan u ikavskom obliku. Inače se u narodu, posebno u seoskim dijelovima u kojima se čuvala ikavica, breza naziva brizom, a predjeli bogati brezovom šumom su nazivani briznik. Stanovnici sela kažu da je na ovim područjima uistinu bilo dosta breze, u periodu nase-ljvanja, te je ojkonim i povezan s biljkom.1 Praslavenski čuva oblik *bērzā, dok staroslaveski čuva oblik brĕza. (Masatović 2008: 82).

3. Bȕkovica

Bukovica je selo koje se nalazi sjeverno od Zenice, u masivu planine Lisac. Što se tiče samog imena, povezuje se uglavnom s apelativom bukva. Važno je istaći da bukva inače ima žir koji se naziva bukovica. Oko ovog sela su nekada bile jake bukove šume te stanovnici ističu kako je upravo zbog te šume i samo selo dobilo naziv. Riječ bukva inače je porijeklom iz praslavenskog *buky (Masatović 2008: 202).

4. Drínjāni

Drinjani su selo koje pripada mjesnoj zajednici Gornja Gračanica, uz Bare, Čekote, Jezero, Luke, Mrgodiće, Roševiće i Tuganju. Selo je smješteno sjeveroistočno od Zenice, ispod Pokika2 (1032 m/m).Selo je dobilo naziv po velikom broju gajeva drijenova (ikavski – dri-nova – drinjova).

Kao i ostale biljke, drijen ima mnoštvo narodnih naziva, od bijele svibovine, drenjaka, drenića drenovine, drenje, drinike, drina do drinovine.

1 Na širem području zeničkoga kraja u narodnim govorima za metlu sačinjenu od brezovih grana kaže se brizovača.

2 Pokik – planinski vrh smješten u središnjem dijelu Bosne i Hercegovine – u blizini grada Zenice, 60 km sjeverozapadno od glavnog grada, s nadmorskom visinom od 1032 metara nadmorske visine.

159

M i r e l a B A Š I ĆF I T O N I M I U T O P O N I M I J I Z E N I Č K E K O T L I N E

U praslavenskom je bio oblik *dernъ (Skok 1971: 435), koji je me-tatezom doveo do oblika dren / drin, pri čemu se poluglas na kraju svakako izgubio.

5. Gòrica

S obzirom na sam ojkonim, dalo bi se zaključiti da se tu vjerovatno radi o mladoj ili maloj gori, s obzirom na to da se radi o umanjenici; tvorba suiksom -ica.

Praslavenski i stsl. čuvaju oblik gòra (rus. gorá, polj. gora) u značenju šumovitog kraja, brijega ili brda (Skok 1971: 589). U nekim ojko-nimima apelativ gora označava poziciju onoga što je imenovano te se uglavnom radi o mjestima koja su visoko pozicionirana – negdje gore.

Postoji i tumačenje da se Gorica naziva tako iz razloga što su se od davnina brda, na kojima su se nalazili vinogradi – vinogorja, nazivala goricom (Skok 1971: 589). To uopće ne čudi jer su na ovim prosto-rima zeničkog kraja, o čemu znamo zahvaljujući Opširnom popi-su Bosanskog sandžaka iz 1604. godine, postojali vinogradi. Gorica je dakle tu u značenju blagih brda, koja su zasađena vinogradima i voćnjacima (Enigmatski rječnik 1986: 162). To je više lokalni govor nekih od starijih stanovnika grada Zenice i njenih okolnih sela.

6. Gȑm

Gȑm je selo koje se nalazi zapadno od Zenice, u Kočevskom slivu, na obroncima Zmajevca. Poznata nam je samo pučka etimologija. Naime, u razgovoru sa stanovnicima ovog sela došli smo do jedne narodne predaje. Naime, na prostoru današnjeg Grma jedan čovjek htio je graditi kuću pa su mu dali jedan mali prostor na kojem je bio poveći grm. Trebao je to posjeći te tu sagraditi svoj dom. On je na-ravno tako i učinio, a potom i njegova dva brata, te je tako postepeno formirano selo koje je dobilo naziv baš po tom grmu.

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 7 / 1 - 2

160

Nekih drugih onomastičkih istraživanja i pisanih dokaza o nazivu samog naselja Grm, nažalost, nigdje nema.

7. Jȁgodići

Jagodići su selo koje se nalazi zapadno od Zenice, u Kočevskom sli-vu. Ime je, kako stanovnici Jagodića ističu, najvjerovatnije dobilo po apelativu jagoda. Naime, na ovom prostoru nalazile su se liva-de s mnoštvom jagoda, ispod šume na obroncima Bukove glavice, gdje se tada selo prvobitno nalazilo, u prvim godinama nastajanja. U praslavenskom i staroslavenskom se čuva oblik agoda (Skok 1971: 747).

Postoji veliki broj toponima koji u svojoj osnovi imaju apelativ jago-da: Jagoda, Jagode, Jagodic, Jagodič, Jagodići, Jagodina, Jagodin Do, Jagodišće, Jagodje, Jagodna, Jagodnik, Jagodno, Jagodnja, Jagodnje i slično.

8. Jàsīka

Selo Jasika se nalazi sjeveroistočno od Zenice, u babinskom slivu. Jasika, trepetljika (Populus tremula) biljna je vrsta iz porodice Salica-ceae – vrba. Na prostoru ovog sela je bilo mnogo šuma ovog drveta, a kojih ima i sada. Upravo po tome selo je dobilo svoj današnji naziv. Suiks -ika inače je karakterističan za imena biljaka. Vuk je zabilježio ovu riječ u značenju “jasikova šuma” (Skok 1971: 759). U praslaven-skom imamo oblik *asika, *osina (rus. osína, polj. osina).3

Na slavenskim područjima česti su toponimi koji kao osnovu imaju apelativ jasika: Jasiče, Jasičje, Jasika, Jasike, Jasikov dô, Jasikova stra-na, Jasikovica, Jasikovo ždrijelo i slično.

3 Preuzeto s Hrvatskog jezičnog portala; dostupno na stranici: http://hjp.znanje.hr/

161

M i r e l a B A Š I ĆF I T O N I M I U T O P O N I M I J I Z E N I Č K E K O T L I N E

9. Kòprivna

Ojkonim Koprivna je čest pa u Bosni i Hercegovini, pored naselja u Zenici, imamo naselje u općini Modriča, kao i naselje u Sanskom Mostu, a i veliki broj sela sjeverne Bosne nosi naziv Koprivna. Nai-me, naziv Koprivna se dovodi u vezu s biljkom koprivom ili kako je poznatija u narodu – žara.

Nije slučajnost da je ova biljka korištena baš za nazive naseljenih mjesta s obzirom na to da je kopriva u staroj mnogobožačkoj religi-ji Slavena poštovana kao sveta (Todorović 2010). Praslavenski čuva oblik *kropiva, *kopriva.4

10. Lijéske

Ovo selo se nalazi istočno od Zenice. Pripada selima u babinskom slivu. Ime je u vezi s apelativom lijeska, što je inače naziv za šiblje i grm iz porodice breza (Betulaceae); plod je lješnjak. S obzirom na to da je prostor ovog današnjeg sela, istočni dio Smetova, bio bogat lijeskom, tako je i nastao ojkonim Lijeske. Praslavenski čuva oblik *lěska (Skok 1972: 298).

11. Lòznīk

Loznik je selo koje se nalazi sjeverno od Zenice. To je brdsko pod-ručje te se nalazi između dva sela, Vranduka i Nemile. S obzirom na to da se grožđe (vinova loza) uzgajala prilično mnogo u središnjoj Bosni, a blizu je bila utvrda Vranduk, vrlo je moguće da se Loznik nazvao po uzgoju vinove loze. Tako i sami stanovnici potvrđuju.

Na južnoslavenskim prostorima ovaj toponim je jako čest i uglav-nom su svi ovi toponimi u vezi s apelativom vinova loza. Kada je u pitanju staroslavenski jezik, on čuva oblik lozni (лозьнь) u značenju

4 Preuzeto sa Hrvatskog jezičnog portala; dostupno na stranici: http://hjp.znanje.hr/

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 7 / 1 - 2

162

lozin – lozov, od loze. Stariji stanovnici ovog područja također vino-vu lozu nazivaju i loznica.

12. Òrahovica

Orahovica je ustvari sklop više sela sjeverno od Zenice, a zapadno od Nemile. Vrlo čest naziv toponima kod južnoslavenskih naroda. Dovodi se u vezu s uzgojem oraha, s područjima gdje je bilo mnogo zasada oraha.

Za naziv sela ne postoji neka legenda niti neka predaja; stanovnici samo ističu da su nekada šume u Orahovici bile bogate stablima ora-ha i da je selo dobilo ime po tome. Ali, sada je situacija drugačija jer je prije nekoliko decenija izvršena masovna sječa i većina tih stabala više ne postoji.

Riječ orah ima svoj oblik u prasl. *orěxъ (Skok 1972: 562) u značenju ploda i stabla. Inače, postoji veliki broj toponima koji su motivirani apelativom orah (Orahovica, Orašac). Navedeni ojkonim je nastao dodavanjem suiksa -ov i -ica.

13. Trȅšnjeva Gláva

Iako je ojkonim Trešnjeva Glava smješten u skupini koja je uvjeto-vana nastankom apelativa – biljaka – ipak ni samo značenje trešnje kao biljke nema prvobitnu vezu s plodom koji danas označava. Ima vezu s tresidbom – tresenje stabala radi prikupljanja plodova. Pra-slavenski oblik je *tresk te Skok (1973: 447) objašnjava vezu koju ima imenica trešnja s glagolima drusati, tresti, truskati, truckati.

Na Hrvatskom jezičnom portalu postoji tumačenje kako je riječ treš-nja nastala od starijeg oblika *črěšnja ← lat. cerasia.5

5 Preuzeto sa Hrvatskog jezičnog portala; dostupno na stranici: http://hjp.znanje.hr/

163

M i r e l a B A Š I ĆF I T O N I M I U T O P O N I M I J I Z E N I Č K E K O T L I N E

Po narodnoj predaji, a koju prenose stanovnici s koljena na koljeno, na prostorima današnjeg sela Trešnjeva Glava bilo je mnogo trešnje-vih stabala. Međutim, kako u narodu postoji vjerovanje da vrhovi trešnjevih stabala privlače gromove, stanovnici ovog sela su ih posje-kli kako bi se zaštitili od udara gromova.

14. Gornja i Donja Vȉšnjica

U osnovih ovih odnosnih ojkonima nalazi se apelativ višnja. U pi-tanju su planinska sela koja se nalaze južno od Zenice. Višnjica kao toponim je čest na prostorima na kojima su obitavali Južni Slaveni. Praslavenski čuva oblik *višьnja (Skok 1973: 598).

Zaključak

Rad o ojkonimima zeničke kotline, koji su u uskoj vezi s nazivima biljnih vrsta (itonimima), svjedoči o jednom od načina nastanka oj-konima i pri tome je značajan doprinos nedovoljno istraženoj topo-nomiji zeničke kotline. Biljke su oduvijek bile sastavni dio života čo-vjeka te uopće ne začuđuje činjenica da se čovjek koristio nazivima biljaka prilikom nastanka imena ljudi, prezimena, naziva naseljenih mjesta, planina, jezera, brežuljaka, planinskih masiva, rijeka i slično. Naime, kako je istaknuto u radu, u zeničkoj kotlini je izdvojeno če-trnaest (14) ojkonima čiji je naziv uvjetovan itonimima. Radi se o uglavnom o jednočlanim nazivima ojkonima, a oni su: Briznik, Bukovica, Gorica, Grm, Jasika, Orahovica, Lijeske, Brist, Loznik, Jagodići, Koprivna i Drinjani, te imamo primjere dvočlanih nazi-va – Trešnjeva Glava (gdje prvi član označava prisvojno svojstvo) i Gornja i Donja Višnjica – odnosni ojkonimi.

K N J I Ž E V N I J E Z I K 2 7 / 1 - 2

164

PHYTONIMS IN TOPONYMY OF ZENICA VALLEY

Abstract: his scientiic work, based on a one-year ield research, cadastral and topographic map, represents part of modern toponymy of town Zenica and the surrounding area, with a special focus and analysis of topographic, whose name is closely linked with the names of various plants, which were present in these areas. More speciically, the subject of analysis of the names of villages – oikonyms. Selective approach, there is review of of fourteen (14) oikonyms. here is small portion of research about Zenica, so everything that will be exposed in the work contributes to the overall achievements of onomastics, especially in the area of the central part of Bosnia and Herzegovina. It is very interesting how some of names (for places) oten hide some semantic content of appellative. he toponym leaves the original appellative’s ield, where he had a function of marking and exceed the onomastic ield, where his main function is appointment. In this case appellative is the name of many plants. Informations about toponimy of Zenica has been collected from: interviews with residents of the villages, informations from Geodetic Service iz Zenica, airplane shooting of town, and from cadastral list.

Keywords: toponymy, oikonyms, appellative, phytonyms, Onomastics.

Literatura

Bezlaj, France (1956–1961): Slovenska vodna imena I i II, Slovenska akademija znanosti i umetnosti

Cicmil-Remetić, Radojka (2000): “Fitonimi i zoonimi u toponimiji durmitorskog sela Crne Gore”, Jugoslovenski ilolog, Srpska aka-demija nauka i umetnosti i Institut za srpski jezik SANU, knj. LVI/3–4, Beograd

Kalajdžija, Alen (2006): “Etimologija  pojedinih ojkonima u dolini gornjeg i srednjeg toka rijeke Bosne”, Istraživanja, Fakultet hu-manističkih nauka Mostar, Mostar

165

M i r e l a B A Š I ĆF I T O N I M I U T O P O N I M I J I Z E N I Č K E K O T L I N E

Kapović, Mate (2007): “Toponimija sela Prapratnice u Vrgorskoj Krajini”, Folia onomastica Croatica, No. 15, Zagreb

Petrić, Perislav (1984): “Fitonimi u toponimiji Splita”, Kulturna ba-ština, 15, Društvo prijatelja kulturne baštine u Splitu, Split

Todorović, Radomir (2010): Koprivna – tragom prošlosti, Fineks d.o.o., Modriča

Skok, Petar (1971): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga jezi-ka, A – J, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Skok, Petar (1972): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga je-zika, K – poni, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Skok, Petar (1973): Etimologijski rječnik hrvatskoga ili srpskoga je-zika, poni – Ž, Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti, Zagreb

Šabić, Indira (2014): Onomastička analiza bosanskohercegovačkih srednjovjekovnih administrativnih tekstova i stećaka (doktorska disertacija u rukopisu), Filozofski fakultet Sveučilišta Josipa Jurja Strossmayera, Osijek

Šimunović, Petar (2005): Toponimija hrvatskoga jadranskog prosto-ra, Golden marketing – Tehnička knjiga, Zagreb

Šimunović, Petar (2005): Uvod u hrvatsko imenoslovlje, Golden mar-keting – Tehnička knjiga, Zagreb

Šipka, Milan (1975): Prilozi terminologiji i onomastici u Bosni i Hercegovini, Institut za jezik i književnost, Odjeljenje za jezik, Sarajevo

Internet stranica:

Hrvatski jezični portal (nakladnična kuća “Znanje”), dostupno na stranici http://hjp.znanje.hr/index.php?show=main, [pristuplje-no 10. 10. 2016]