znanstvena fantastikaBROJ 13 HRD 18.000/SIT 400

FUTURA - ANTOLOGIJA

FUTURA

Ukoliko ste propustili neki od prethodno objavljenih brojeva, ovo je prava prigoda da ih nabaviteNarueni stari brojevi FUTURE isporuuju se pouzeem

(otkupnina) po cijeni od 2,5 DEM po primjerku + potanski trokovi, plativo u HRD po teaju banke na dan slanja.

Narudbe na: Tel. 041/579-877

ili adresu: BAKAL d.o.o.,Bosanska 10, ZAGREBi

znanstvena fantastikar

BROJ 1 3 HRD 18.000/SIT 400

SADRAJJohn Brunner

SMRTNE PRESUDE......................6Marina Jadreji

S DRUGE STRANE STRUJE..34Robert Lynn Asprin

SAJMENI DAN.............................53Igra Lutalac

MIRAN SAN DO ODREDITA..76Poul Anderson

PITANJE POLOAJA................ 113

P U B L IC A T IO N 1993.2

FUTURA

I m jesenik za znanstvenu fantastiku i fantasy

NAKLADNIK Bakal d.o.o.,

Bosanska 10, 41000 Zagreb Tel. 041 /579-877

Za nakladnika:GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK

Krsto A. MauraniUrednikov naslov: Slavonska 1, 41430 SAMOBOR

Naslov ureda: Bosanska 10, Zagreb TISAK: X-PRESS, Zagreb Naslovnicu oslikao: Tihomir Tikulin 1993.Svi prilozi FUTURA 1993. Autorska prava vraena vlasnicima. Nenarueni prilozi se ne vraaju.

Miljenjem br. 532-03-1/92-01 MINISTARSTVA KULTURE I PROSVJETE REPUBLIKE HRVATSKE, od 13. listopada 1992., knjievni asopis FUTURA osloboenje plaanja poreza na promet

CIJENE OGLASNOG PROSTORA:1/1 omotna stranica DEM 200,- 1/1 unutarnja stranica DEM 100,- 1/2 unutarnja stranica DEM 50,- Posebni smjetaj: +50% vrijednosti objave oglasa Plativo u HRD po teaju NBH na dan plaanja.

SF&F3

UVODNIKtovani Futuriari:Oprostite mi, to shrvan akutnom melankolijom nisam u

stanju sroiti Uvodnik. Moja je baka znala rei ivot nije perivoj.

U slijedeem broju bit u opet u punome sjaju. A dotle, hvala to itate FUTURU, hvala to mi piete, i aljete divne pripo- vjetke (dvije su ovdje, pred Vama), i zduno se pretplaujete,

srdaan pozdrav,Krsto A. Maurani

tovani Futuriari (drugi put):Sad se vi pitate zato je Krsto melankolian pa nije u stanju

sroiti Uvodnik. Evo zato: poskupila je NESCAFE - to je Krstu dovelo na rub ivanog sloma. Eno ga, sjedi tamo, pod svojim tokom, drhtavih ruku i zamagljena pogleda, i melankolino se prisjea starih dobrih vremena kad je NESCAFE bila jeftina. ivot nije perivoj, rekla je Krstina baka. I nije, ali lako je njoj bilo smiljati mudre izreke kad u njeno doba nije bilo NESCAFE. A i ona vjerojatno nije bila kavoman poput Krste. (Da otvorite Krstu vidjeli biste da njegovim ilama tee ista, nerazrijeena kava - duga i s puno cukra )

Sad se vi (opet) pitate zato mi ne pijemo obinu kavu, koja nije tako skupa. Evo zato: Katica-za-sve (tojest moi ) kuha najgoru kavu s ove strane Andromedine maglice. To to je Krsto u prolome Uvodniku rekao da ...Katica za sve.... kuha finu kavu... jest ista proraunatost. ( Znate i sami kakvi smo mi Zagorci : ko ne zna kuhat kavu?! Sad bum te tuila sudu! ) Laskaj, laskaj, ni te ne kota, a itekak se isplati rekla je moja baka. Povrh toga, Krsto je pravi gentleman koji bi si prije pregrizao jezik nego povrijedio moju osjetljivu zagorsku duicu.

A sad neto sasvim drugaije.O ovome broju moete proitati ak dvije domae pripovjetke.

Ne, nije nam ponestalo novaca za autorska prava na inozemne prie, ve su obje pripovjetke toliko dobre da se Krsto nije mogao odluiti koju bi prvu stavio u FUTURU - pa je stavio obje. S DRUGE STRANE STRUJE je prvijenac (tojest prva objavljena pripovjetka) Marine Jadreji. Ako Silverberg moe imati Maze/

4

Tov, planet naseljen idovima, zato mi ne bismo mogli imati Istrane u svemiru? (Premda smo mi Zagorci tamo stigli prvi, ali duboko razoarani nemogunou uzgoja vinove loze sorte direktor vratili smo se u svoj zvjezdobrod En Starek i nastavili potragu za gostoljubivijim planetom. Jesmo li ga nali saznajte u seriji En Starek: Druga generacija koja uskoro kree na Sky One.) M IRAN SAN DO ODREDITA Igre Lutalac prava je psiholoka bravura koja e vas zapanjiti svojim brutalnim seciranjem ljudskih dua. Vjerujemo da ete uivati u obje pripovjetke.

Tu su jo i (uobiajeno izvrstan) Van Vogt, Brunner (s jo jednom priom iz Lupekog svijeta , u kojoj ete upoznati najoriginalnijeg arobnjaka-gubitnika, Enasa Yorla), te odlomak iz urnebesno smijena romana Another Fine Myth Roberta Asprina (koji moete u cijelosti proitati polovicom prosinca), u kojem vam u goste dovodimo jednog arobnjakog egrta, jednog Perverta... ovaj, Pervekta, jednog (oku i rukama ugodnog) Asasina, i jednog zmaja u pubertetu.

Gleep! (To, na zmajskom, znai: Nadamo se da e vam se svidjeti. Ugodno itanje. Jo se niste pretplatili?! Je, a kaj ekate? Ako negdje naiete na NESCAFE po staroj cijeni, odmah nas obavijestite, jer Krstino je stanje kritino. Jo par dana bez kave i morat emo ga prikljuiti izravno na automat za espresso radi infuzije. Ili bi mu, to bi bilo jo drastinije rjeenje, moglo pasti na pamet da orobi Frank , kavomanski raj. A kaj bumo onda?)

Srdaan pozdrav,Gost Uvodniar Katica-za-sve

Izdavaeva je zadnja (tko izda taj je nakladnik)

Pred sobom imate novu FUTURU koja ne kota nego vrijedi 18.000 HKD. Nadam se da e i slijedea vrijediti toliko. Pojeftiniti neemo, bez obzira na itavih 5% pojeftinjenja munjarine (struje) i slinih monopolista koji su u svoje cijene ve odavno ugradili inflaciju s podosta nula. Mi nismo.

Ako vam je puno, a vi se pretplatite, pa e vas pojedina FUTURA stajati svega 10.500 HRD.

Izdava Bojan

5

John Kilian Houston Brunner (1934) je vjerojatno prvak u sveznanju meu piscima esefa. S jednakom e leernom kompetencijom raspravljati o rasprostranjenosti eerne bolesti dijabetesa na osnovi uestalosti prezimena Popivoda, Bevil- acqua, Trinkwasser i Drinkuoater, s konobarom o kulinarskim pojedinostima u indijskom, kineskom, grkom i indoneanskom restoranu na odgovarajuim jezicima, il i o utjecaju Dioklecijanove podjele Rimskoga carstva na folklornu glazbu du Jadrana. I sline stvari; znam to iz prve ruke, uo sam ga.

Inae, svoj prvi roman objavio je kad mu je bilo 17 (sedamnaest!) pod pseudonimom, a nikad nije htio otkriti ni pseudonim ni naslov romana a istovremeno je napustio koled u Cheltenhamu tvrdei da mu nastavni program ometa obrazovanje. Odonda marljivo pie esef u nepreglednim koliinama, poevi s vrlo zahtjevnim space operama dok nije 1968. objavio TAND O N ZA N ZIB AR , opiran i vrlo sloen roman o prenapuenoj budunosti s kojim je osvojio Husa i vie kritiarske i akademske pozornosti nego bilo koji drugi roman novije povijesti esefa.

Sva srea da se od Asprina dao nagovoriti da napie pri- povjetku za LU PE SK I S V IJE T je r nam je u njoj podario naj- originalnijeg arobnjaka-gubitnika...

John BrunnerSMRTNE PRESUDE

Izvornik: Sentences of Death, 1979

Prijevod: Predrag Raos

V" injenica da je pisarnica gazde M elilota zauzimala ekskluzivan poloaj, i prednjom stranom gledala na

Guvemerovo etalite, ve je sama po sebi bila mjera opadanja dobre sree Utoita. Plemi iji je djed na tomu mjestu bio izgradio prekrasni obiteljski dvorac, protratio je imetak na kartama, da bi napokon spao na to da svoje dane vegetira u

6

otmjenom pijanevanju na bogekom treem katu od prua i blata, poloenom na ono to je neko bilo krov, dok je kat nie Melilot instalirao svoj danomice sve brojniji personal i pokrenuo posao s knjigama a takoer i poslanicama. U vrue bi dane smrad iz knjigovenice, gdje se kuhalo ljepilo i u kou se utiskivali reljefi, uspjeno natjecao s odvratnim vonjem oko Klaonike Poljane.

Pa ipak, da se ne bi shvatilo krivo, nije ba svaija srea bila u opadanju. Za to nam primjer daje Melilotova sudbina. Prije deset godina sva se njegova imovina svodila na odjeu to ju je imao na sebi i pisarski pribor; tad je radio pod vedrim nebom, ili bi se skutrio pod nadstrenicu kakva trpeljiva trgovca, a klijentela mu je bila ograniena na siromane parniare to bi dolazili u grad i koji bi, prije no to bi se pojavili u Palai pravde, morali podnijeti pisane saetke svoje argumentacije, te na nepovjerljive nepismene kupce robe stranih trgovaca, a koji su eljeli dobiti pisana jamstva o njezinoj kakvoi.

Jednog nezaboravnog dana, neka je luda od njega zatraila da zapie injenice relevantne za parnicu to je upravo bila u toku, i koje bi zasigurno uvjerile suca ako sa sadrajem toga zapisa ne bi bila upoznata i protustranka. Melilot je to navrijeme shvatio pa je napravio jo jedan primjerak. Za to je primio bogatu nagradu.

Danas se, osim to se bavio pisarskim zanatom - uglavnom preko opunomoenika specijalizirao i za krivotvorenje, ucjenjivanje i lano prevoenje. I tako je bio ba onakav gazda kakvom se, kad je dola, nadala Jarveena iz Zaboravljena Luga, napose zato to ga je njegovo stanje, koje se dalo naslutiti iz osava lica i debeljukastosti tipa buci-buci, inilo ravnodunim na godine i izgled njegovih namjetenica.

* * *

Usluge to ih je pruala pisarnica, ba kao i ime njezina vlasnika, bili su jasno opisani na pol tuceta jezika i tri jasno razliita pisma, slovima uklesanim u kamenu fasadu zgrade, kojoj su prozor i vrata bili, ruenjem izmeu njih postavljena zida, spojeni u jedan veliki ulaz (to je donekle ugroavalo stabilnost gornjih katova) tako da bi klijenti mogli priekati u zaklonu dok se ne pojavi netko tko razumije njima potreban jezik.

Jarveena je svoj materinji jezik, jenizedski, znala dobro i

7

INFORMACIJAZA ITATELJSTVO IZ REPUBLIKE SLOVENIJE

PRETPLATA NA FUTURUza graane Republike Slovenije

pretplata na 6 izdanja: SIT 2 .100 ,- pretplata na 12 izdanja: SIT 4 .200 ,-

KNJIGA "BOJA MAGIJE" - Terry Pratchett

cijena pouzeem: SIT 1 .100 ,-

Informacije i narudbe za pretplatu i knjigu moete izvriti preko naeg partnera u Republici Sloveniji na adresu:

KIKI KERAM d.o.o.Litostro jska 25 61000 LJUBLJANA

ili telefon: 061/557-162,Gosp. Bojan Meserko

itati i pisati. Tu se i krio razlog zbog kojeg ju je Melilot odluio uzeti. Nijedna konkurentska tvrtka u Utoitu u tom asu nije bila sposobna ponuditi toliko jezika. Pa ipak je moglo proi i dva mjeseca to se zapravo ba i bilo dogodilo a da se ne pojavi niti jedna muterija sa eljom da joj se neto prevede s jenizedskog ili na nj, zbog ega je Jarveena uvelike postala statusnim simbolom. Marljivo se hrvala s rankanskim, dvorskom verzijom pukoga dijalekta, zato to je trgovcima bilo drago da se misli kako im je roba dovoljno otmjena daje kupuje i plemstvo, pa makar se iskrcali i nou, dolazei sa Strvinarskoga otoka, a dobro je napredovala i sa svagdanjim ulinim govorom, u kojem su siromaniji klijenti eljeli da im se sroe svjedoanstva ili kupoprodajni ugovori. Pa ipak je bila prisiljena, kako bi neim ispunila radno vrijeme, prihvaati se i niih poslova.

Bilo je podne, i trebalo je obaviti jo jedan takav nii posao.Ako se poruka eljela prenijeti onima koji najvie osjeaju

potrebu za pisarskom pomoi, oito je malo smisla imalo uzdati se u pisanu rije; zbog toga je Melilot imao ekipu djeaia posebno slaana i prodorna glasa, pa bi ovi paradirali okolnim ulicama i reklamirali njegove usluge uzvicima, ulagivanjem a pokatkad ak i moljakanjem. Bio je to zamoran posao, i djeci bi od njega poesto znalo promuknuti grlo. Zbog toga bi triput dnevno nekom bilo stavljano u zadau da im odnese krepku uinu od kruha i sira i pia spravljena od meda, malo vina ili jakoga piva te probranih mirodija. Otkako se zaposlila Jarveena je, kad bi nastupio as da se obavi taj posao, poesto bila od svih najmanje zauzeta drugim dunostima. I tako se nala na ulici, gdje je dijelila Melilotove obilne darove, ba u trenutku kad se pojavio asnik kojeg je znala i poimence, i poeo se ponaati na krajnje neobian nain. Bio je to satnik Aye-Gophlan, iz stra- arnice na uglu Avenije Procesija.

On je u prolazu nije ni opazio, no to ba i nije bilo tako udno. Razlog je tome bio to je i sama izgledala kao djeak ili je bar bila slinija djeaku od bucmastog plavog derana kome je upravo davala njegovu porciju. Kad ju je Melilot bio uzeo, bila je sva u prnjama, i on je bio navro na to da joj kupi novu odjeu, cijenu koje e joj, neizbjeno, ustegnuti od siune provizije to ju je dobivala za obavljeni posao. Bilo joj je svejedno. Sa svoje je strane zahtijevala samo doputenje da sama odabere svoje ruho: koni kaputi kratkih rukava s prednje strane posve prekriven

9

ipkom; jahae hlae do pola listova; izme u koje je te hlae mogla zadjenuti, pojas da ima na to objesiti pisarsku pernicu s perima od trske, krutu ploicu tua i loni za vodu te perorez i smotke gruboga papira od trske; a isto tako i plat koji bi joj nou sluio umjesto pokrivaa. A uvrivala gaje srebrnom iglom svojim jedinim blagom.

M elilot se tome smijao, mislei da je razumio. Imao je Ijepukasto cure godinu dana mlau od petnaest, koliko je Jarveena bila priznala, i ta bi obino amarala egrte kad bi joj ovi postavili zasjedu u mranom prolazu da joj ukradu poljubac, i razlozi su bili dovoljno oiti da bi bilo potrebno ikakvo objanjenje.

Ovo s tim, meutim, nije imalo ba nikakave veze. Nita je vie nije imala ni injenica daje sa svojom preplanulom koom, siunim stasom, kratko podianom crnom kosom i mnogim vidljivim brazgotinama Jarveena, bez obzira na ruho, jedva i sliila djevojci. Bilo je tu mnotvo protuha od kojih su mnogi bili plemenite krvi posve ravnodunih na spol mladih stvorenja koje bi silovali.

Osim toga, Jarveena je sve takve doivljaje bila sposobna preivjeti; da nije bila, zacijelo nikad ne bi ni stigla do Utoita. I zato ih se vie nije bojala.

Ali se zato na njih duboko i gorko gnjevila. I jednog e dana jedan od njih, koji njen gnjev zasluuje vie od ostalih, platiti bar zajedno od svojih bezbrojnih zlodjela. Na to se bila zaklela... ali joj je tada bilo svega devet godina, i kako je vrijeme prolazilo, tako su anse za osvetu postajale sve tanje. Sad je u to jo jedva i vjerovala. Pokatkad bi sanjala da nekom drugom ini ono to su drugi uinili njoj, pa bi se probudila jeei od stida, to nije mogla objasniti drugim pisarskim egrtima s kojima je dijelila spavaonicu u kojoj je nekad spavao plemi koji je sada hrkao i povraao i stenjao i hrkao u zaklonu primjerenijem svinjama negoli ljudskom biu, a s krive strane velianstveno oslikana plafona.

Zbog toga joj je bilo ao. Veina joj je drugova bila draga; neki su bili iz uglednih obitelji, jer tu nije bilo kola izvan onih hramskih, u kojima su redovnici imali zlu naviku da djeci pune glave mitovima i legendama kao da im je bilo ivjeti u izmiljenu svijetu, i kao da se od njih nije oekivalo da skrbe za sebe. A ako ne bi nauili itati i pisati bar svoj roeni jezik, nali bi se u

1 0

opasnosti da ih prevari svaki lukavi mukler u gradu. Pa ipak, kako se mogla sprijateljiti s onima koji su ivjeli u mekoti i sigurnosti, i koji se ni do poodmake dobi od petnaest ili esnaest godina nikad nisu morali boriti za ivot prebiranjem po jarcima i hrpama smea?

% %

Satnik Aye-Gophlan bio je u civilu. Ili je bar mislio da jest. On nipoto nije bio tako bogat da bi si osim uniformi mogao priutiti jo kakvu odjeu, a gardist ih je bio obavezan posjedovati bar nekoliko jednu za carev roendan, drugu pak za gozbu u ast proslave brigadnog boanstva-zatitnika, pa jo jednu za dnevnu gardistiku slubu, pa jednu za nonu gar- distiku slubu, pa jo jednu za pogrebne ceremonije... Obini su vojnici imali vie sree. Ako bi im ruho bilo manjkavo, onda bi asnike optuili za krtost. Nu koliko je ve vremena prolo od doba kad je kroz grad prolazilo dovoljno karavana da bi mitom mogle pokriti svu rasko koja se zahtijevala od gardista? Vremena su doista bila teka, kad se najbolje u to se jedan asnik zabavljen privatnim poslovima mogao preruiti svodilo na vanjsko ruho u boji ljive s rupom smjetenom tono tako da kroz nju moe zabljeskati oklop na preponama.

Ugledavi ga, Jarveena je najednom pomislila na pravdu. Ili, da budemo blie istini, na poravnanje. Moda vie i nije bilo nikakve nade da bi mogla izmiriti raun s protuhom koja joj je ubila roditelja i opljakala njihovo imanje, zdrave pretvorila u roblje a napol poludjele vojnike pustila na djecu da na njoj, posred dima i lomljave greda, utauju pohotu dok je selo to su ga njegovi itelji nazivali Lugom nestajalo s pozornice povijesti.

No sa ivotom se moglo uiniti jo toliko toga. Hitro je istrgla pehar kojemu je dopustila da i predugo oklijeva u rukama tog, na svu sreu posljednjeg od Melilotovih djeaka zaduenih za publicitet. Njegov je pokuaj da se poali srezala mrtenjem koje joj je kou na elu spustilo taman dovoljno da otkrije brazgotinu koja je u normalnim prilikama bila pokrivena uvojkom. Bilo je to sredstvo koje je drala u priuvi za sluaj kad sva ostala zataje. I to je pokazalo eljeno djelovanje: djeak je progutao to to je imao u ustima, prepustio joj pehar i vratio se na posao, zastavi pritom samo da se pomokri uza zid.

1 1

2Ba kao to je Jarveena i oekivala, Aye-Gophlan je nehajno

obiao blok, povremeno se osvrui kao da se bez svoje uobiajene pratnje od est visokih mukaraca osjea pomalo nesigurno, pa poao prema stranjem ulazu pisarnice onom u vijugavoj ulici u kojoj su se okupili trgovci svilom. Nije ba svim Melilotovim muterijama bilo jako stalo do etnje avenijom.obasjanom suncem i punom svijeta.

Jarveena je vinski vr, tanjur i pehar to ih je bila donijela gurnula u ruke egrtu jo premladu za protivljenje, pa mu zapovjedila da ih vrati u kuhinju koja je bila kraj knjigovenice, dijelei s njom ognjite. Potom se prikrade AyeGophlanu iza lea i diskretno se nakalje.

Satnice, mogu li ti ime pomoi?OhJ asnik se prepao; ruka mu je poletjela prema neem

tapolikom pod plastom, a to je nesumnjivo bio vrsto smotan svitak. Oh... Dobar ti dan! Mui me neto glede ega bih se elio posavjetovati s tvojim gazdom.

Sad upravo jede podnevnu uinu, odgovori Jarveena primjereno smjernim tonom. Dopusti mi da te odvedem do njega.

Melilotu nikad nije bilo ba jako drago da ga prekidaju usred ruka ili drijema koji bi potom uslijedio. Pa ipak, u Aye- Gophlanovu je ponaanju bilo neto to je Jarveenu uvjerilo da je zasigurno rije o sasvim izvanrednom sluaju.

Otvorila je vrata Melilotove privatne radne sobe, najavila posjetitelja dovoljno brzo da preduhitri gazdin bijes zato to mu odvraa panju s golema kuhanog jastoga to je leao pred njim na srebrnom pladnju, i poalila to ne postoji nikakav nain da prislune ono to je meu njima uslijedilo.

On je, meutim, bio odvie oprezan a da bi se upustio u takav rizik.

sfc sfc sfc

Najvie emu se Jarveena nadala bilo je nekoliko novia premije u sluaju da se taj posao s Aye-Gophlanom pokae unosnim. I zbog toga se vrlo iznenadila kad ju je pola sata kasnije Melilot pozvao k sebi u sobu.

Aye-Gophlan je jo bio tu. Jastog se ve bio ohladio, nedirnut, ali se popilo mnogo vina.

Kad je ula, asnik joj uputi sumnjiav pogled.1 2

To je dakle ta utokljunka za koju dri da bi mogla razrijeiti zagonetku? upita on.

Jarveeni zastane srce. Kakva je to lukava izlika Melilotu na umu? Ipak smjerno prieka na jasne zapovijedi. A one su dole smjesta, izgovorene debeljkovim visokim i pomalo kenjkavim glasom.

Satnik ima spis koji je potrebno deifrirati. I on ga je, vrlo razumno, donio nama, koji prevodimo s vie stranih jezika no ijedna slina tvrtka! Posve je mogue daje spis na jenizedskom, koji ti odlino poznaje... iako ja, avaj, ba i ne.

Jarveena se jedvice svladala da ne zahihoe. Daje dokument bio na ijednom poznatom jeziku ili pisan ijednim poznatim pismom, jamano bi ga Melilot prepoznao bez obzira na to bi li se odmah znao pobrinuti i za prijevod. To je onda znailo hm! ifra! Vrlo zanimljivo! Kako jedan gardijski asnik moe doi do poruke pisane ifrom koju ne razumije? Pogleda ga s oekivanjem, iako ne i jako gorljivo, i tad joj Aye-Gophlan, s mnogo snebivanja, preda svitak.

Niim ne odavi da je podigla pogled, Jarveena je ipak registrirala siuno Melilotovo kimanje glavom. Morala se suglasiti s njim.

Ali...to, za ime svijeta! Samo ju je strahovita sposobnost vladanja

nad sobom spasila toga da ispusti dokumnet. Ve i od samog pogleda zavrtjelo joj se u glavi, kao da joj se oi ukriuju i protiv volje. Na trenutak bi joj se uinilo da ga ita posve jasno, a tek jedan otkucaj srca potom...

vrsto se pribere.Gospodine, ja mislim daje to zaista jenizedski, ba kao to

si i pretpostavljao, izjavi Jarveena.Misli? prohripe Aye-Gophlan. Ali Melilot se kleo da e

ga znati smjesta proitati!Modemi bih jenizedski i znala, gospodine satnice, objasni

Jarveena, no ovdje prepoznajem ceremonijalni dvorski stil, koji je ovjeku poput mene teak ba koliko bi i carski rankanski bio teak obanu naviklom da spava sa svinjama. Uvijek je politiki mudro, kad se nekome ovako obraamo, aludirati na vlastitu inferiornost. Na svu sreu, a zahvaljujui golemoj gazdinoj knjinici, o tome sam posljednjih tjedana stekla ira znanja; i uz pomo nekih knjiga koje on posjeduje mogla bih se ponadati da

1 3

u iz svega razumjeti bar sukus.Koliko bi to moglo potrajati? upita Aye-Gophlan.Oh, da budemo sigurni, recimo dva do tri dana, upadne

Melilot tonom koji nije podnosio protivljenja. S obzirom na to da je rije o tako neobinoj zadai, razumije se da emo novac uzeti samo ako to uspijemo prevesti na zadovoljavajui nain.

Jarveena gotovo i po drugi put ispusti svitak. Nitko ne pamti da je Melilot jo ikad prihvatio posao a da unaprijed nije uzeo bar polovicu. U tom se, dakle, listu papira zacijelo krije neto zaista izuzetno...

I naravno da se krije. I to joj je prosinulo ba u tom trenutku, pa je morala skupiti svu snagu volje da joj zubi ne zacvokou.

ekaj me tu, rekao je debeljko s mukom ustajui na noge.Vraam se kad ispratim satnika.

Hc * *U trenutku kad su se vrata zatvorila, Jarveena baci svitak

na stol, do Melilotova tanjura i poeli, to je u svemu bilo pomalo irelevantno, da jastog nije tako netaknut, jer bi tada mogla neopazice otkinuti komadi. Slova su se poela izvijati u nove uzorke ak i kad se trudila da ih ne gleda.

A onda se Melilot vrati, ponovno sjedne u stolac i otpije iz ve napola ispranjena vinskog pehara.

Kako si lukava, mala lasico! ree tonom angrizava divljenja. No jesi li zaista tako bistroumna da posve jasno zna zato ni on ni ja pa ni ti! ne moemo proitati taj spis?

Jarveena proguta slinu.Na spisu je urok, ree nakon kratke stanke.Da! Da, doista jest! I to je bolje od ijedne ifre ili tajnoga

pisma. Izuzmemo li oi onoga kojemu je taj spis upuen, nitko ga drugi nee dva puta proitati na isti nain.

Kako da to satnik nije shvatio?Melilot se zasmijulji.Da bi ovjek postao gardijski satnik, ree, nije mu nuno da

zna itati i pisati. Jo bi bio sposoban nekako odrediti da li pisar, koji uzima njegov krii na straarski izvjetaj, dri papir naopako; no pojavi li se ita kompliciranije, glava mu poinje plutati.

Dohvatio je jastoga, otkinuo mu klijeta i zdrobio ih zubima; niz bradu mu potee ulje i zakaplje po zelenoj halji. Pone iz njih 1 4

cupkati meso i nastavi:A lije u svemu zapravo najzanimljivije kako je doao do toga.

Pokuaj pogoditi.Jarveena odmahne glavom.Jedan pripadnik carske tjelesne garde iz Rankea, iz odreda

koji je pratio princa Generalskom cestom, svratio je u zoru u mjesnu straarnicu da izvri smotru. Oito se potrudio da postane vrlo nepopularan, i to do te mjere da je Aye-Gophlan, kad je ovom ispao smotak a da to nije ni opazio, mislio vie o njegovu skrivanju negoli o vraanju. Zato je bio spreman povjerovati da bi carski asnik nosio dokument pisan starim kienim jenizedskim, o tome ja nemam pojma. Moda je i to dio magije.

Ugurao je u usta nekoliko zalogaja sonoga mesa pa se neko vrijeme posveti vakanju. Jarveena se potrudi ne sliniti.

Da bi nekako skrenula vlastitu panju, ree prvo to joj je palo na um:

Zato ti je sve to ispriao...? O, kako sam glupa. Jasno da nije.Ispravno. Melilot ju je pogledao samodopadno. Za ovo zas

luuje okusiti jastoga. Na! Dobaci joj komad koji je, prema njegovom shvaanju, bio vrlo velikoduan, a s njim i komad kruha; ona ih uhvati u zraku, propenta zahvalu i vuje ih prodre.

Mora skupiti snagu, nastavi tusti pisar. Imam za tebe vrlo odgovornu zadau, koju bi trebalo obaviti jo noas.

Zadau?Da. Carski asnik koji je izgubio svitak zove se Nizharu. On

i njegovi ljudi smjestili su se u paviljonima u dvoritu guvernerova dvorca; oito se boji kontaminiranja do kojeg bi moglo doi ako bi se nali u vojarnama s mjesnom vojskom.

Kad se veeras spusti mrak, kriom e ga potraiti, i raspitati se bi li on dao vie za povrat svitka i ime ovjeka koji ga je zdipio, ili za uvjerljiv no laan prijevod koji bi nezakonita posjednika naveo na kakav nepromiljen in. Koliko ja to mogu prosuditi, zakljuio je pobonim tonom, mogao gaje ispustiti i namjerno. Hm?

3Ovo nije ni sluajno bila prva zgoda nakon njezina dolaska

da se Jarveena nala na ulici poslije redarstvenog sata. Nije joj bilo ak ni prvi put da kroz sjene mugne preko irokog

1 5

prostranstva Guvernerova etalita do zida dvorca i preko njega se uspentra, okretna poput majmuna unato silnim brazgotinama na mjestu gdje joj desna dojka nikad vie nee izrasti. Duga praksa olakala joj je da zbaci plat, smota ga u valjak ne mnogo deblji od pojasa s novcem, uvrsti ga oko sebe i pojuri verui se uz zgodne oslonce za noge i ruke u vanjskome zidu za koje se pazilo da se ne popune, i to za debelo mito, kad bi se glavni zidar pozabavio redovitim godinjim popravljanjem fuga.

Pa ipak joj je to bilo neosporno prvi put da se morala pozabaviti pripadnicima udarnih trupa iz Rankane, a koji su se nali s druge strane. Jedan se od njih, na njenu zlu sreu, u trenutku kad se Jarveena spustila, upravo olakavao iza rascvjetala grma, pa je bilo dosta da joj samo gume drku koplja meu noge. Ona je samo dahnula i prostrla se koliko je duga i iroka.

Melilot je, meutim, sve to bio predvidio, pa je Jarveena ve imala gotovu priu i dokaze kojima ju je mogla potrijepiti. Nemojte me tui, ja vas preklinjem! Nisam mislila nita zla! zacvili ona, potrudivi se da joj glas zazvui to je mogue djetinjastije. Nedaleko se, u zidnome stalku, cijedila zublja; vojnik Jarveenu desnicom digne na noge, stiskom okrutnim poput stiska eline stupice, pa je odvue do baklje. Negdje iz smjera paviljona, to su od njezina posljednjeg posjeta iznikli poput gljiva poslije kie izmeu ulaza u Palau pravde i zbijenih hambara na sjeverozapadnom kraju dvorskog zemljita, pojavi se narednik i poe prema njima.

to si to uhvatio? zabruji prijeteim basom.Gospodine, nisam mislila nita zla! Morala sam uiniti to

mije rekla gospodarica, inae bi me pribili na hramska vrata! To ih je obojicu malo osupnulo. Vojnik za malenkost opusti stisak a narednik se prigne blie daje bolje pogleda u blijedom svjetlu zublje.

Po tome sudim da ti slui Argashevu sveenicu? ree naposljetku.

Bio je to logian zakljuak. Kad bi se umorili od ivota, njegovi bi najodaniji tovaoci dobrovoljno putali da ih objese na njen est metara visoki hram, gdje bi gladovali do smrti.

Jarveena, meutim, ustro odmahne glavom.N-ne, gospodine! Dyareelinu! i tako imenovala boicu

koja je, zbog krvoednosti svojih poklonika, bila zabranjena ve trideset godina.

Narednik se namrti.

16

Kad smo pratili princa Avenijom Hramova, njeno svetite nisam vidio ba nigdje!

N-ne, gospodine! Njezin je hram razoren, ali su njeni tovaoci ostali!

Zar doista! proguna narednik. Hmm! ini mi se da bi o ovome svakako trebalo izvijestiti zapovjednika!

Je li rije o zapovjedniku Nizharuu? upita Jarveena gorljivo. Kako? Otkuda zna kako se on zove?Moja me gospodarica poslala ba njemu! Vidjela gaje danas

ujutro kad je iziao u grad, i njegova ju je ljepota toliko obuzela da mu je odluila smjesta poslati poruku. Ali je sve to moralo ostati tajna! Jarveena se potrudila da joj se u glasu pojavi drhtaj. A sad sam ja to izlanula, i ona e me predati Argashevim sveenicima i... O, sa mnom je gotovo! Isto mi je kao da sam ve mrtva!

Smrt jo moe priekati, ree narednik, donijevi brzu odluku. Ali bi zapovjednik zacijelo elio uti sve o tim Dyaree- lancima. Mislio sam da danas toj staroj kuji jo samo luaci u pustinji odaju tovanje... Hej, to ti je to o boku? Podigne to na svjetlo. Torbica s pisaim priborom, ha?

Da, gospodine. To m ije glavni posao kod gospodarice. Ako zna pisati, emu osobno prenositi poruke? To sam

oduvijek govorio. O, mislim, zacijelo si njena pouzdanica, jel? Jarveena ustro zakima glavom.

Tajna koja se povjeri nije vie tajna, i pred nama je jo jedan dokaz te izreke. Nu, idemo!

Pri svjetlosti dviju uljanica napunjenih, sudei po smradu, treerazrednim ribljim uljem, Nizharu je iskretao sve stvari u svom paviljonu, u emu mu nije pomagao ak ni posilni. Ispraznio je ve dvije mjeu okovane drvene krinje i spremao se isto uiniti i s treom, dok je posvuda po podu leala razbacana posteljina njegova poljskog kreveta od drveta i platna, a desetak je torbi i kesa bilo ispranjeno, ali ne i ponovno napunjeno.

Kad je narednik podigao skut atora, Nizharu pobjesni i zaurla neka ga ne smetaju. Jarveena je, meutim, ve prvim pogledom shvatila situaciju pa ree jasnim i vrstim glasom:

Pitam se da sluajno ne trai svitak.Nizharu se sledi, i to u takvu poloaju da mu je na lice palo

svjetlo. Svjetloputijeg mukarca od njega nikad nije ni vidjela: kosa mu je bila nalik na ispranu vunu a oi iverci ljetnoga neba. Pod nosom uiljenim poput ptijega kljuna, tanke su mu usne

1 7

uokvirivale njegovane zube koje je kvario samo okrznuti gornji desni sjekuti. Bio je vitak i oito veoma snaan, jer je upravo izvrtao krinju teku najmanje pedeset kila, a miice su mu se pritom jedva i napele.

Svitak? upita je tiho i spusti krinju. Kakav svitak? Jarveeni je bilo vrlo teko odgovoriti. Osjeala je da e joj srce

stati. itav se svijet zanjihao. Morala je skupiti svu snagu da bi odrala ravnoteu. ula je kako u daljini narednik veli:

Nama nije spominjala nikakav svitak!I tada joj se, to ju je zaudilo, ponovno vratio dar govora. To je istina, zapovjednice, ree. La je bila nuna da me

ne ubiju prije no to doem do tebe. Jako m ije ao. U meuvremenu se bezglasno zahvaljivala nebesima na mrei dounika koji su Melilota tako dobro snabdjeli informacijama daje la bila uvjerljiva ak i tim strancima. Ali mislim da si jutros jedan svitak ostavio na krivome mjestu...?

Nizharu je oklijevao samo trenutak. A onda se zaderao: Van! A deka ostavite tu!Deka! Dogodilo se udo! D aje Jarveena vjerovala u kakvo

boanstvo, sad bi bio trenutak da mu obea prinijeti rtvu zahvalnicu. Jer to je predmnijevalo daje nije prepoznao.

Priekala je da se zbunjeni narednik i vojnik povuku. Usta su joj bila suha, dlanovi vlani, a u uima je ula slabano zujanje. Nizharu tresne poklopcem krinje koju se upravo spremao preokrenuti, pa sjedne na nj i ree:

A sad objasni! I bit e bolje za tebe da to objanjenje bude u redu!

* * *

I bilo je. I to izvrsno. Melilot gaje bio razradio veoma paljivo, i tijekom popodneva desetak ju je puta protjerao kroz dril. Bilo je obojeno s taman dovoljno istine da bude uvjerljivo.

Aye-Gophlan je primao mito, i to je bilo notorno. (A to su inili i svi ostali u gardi koji su mogli biti od ikakve koristi ljudima bogatijima od sebe, no to velimo samo usput.) Imajui to u vidu Melilot je a on je bio krajnje lojalan graanin i dosljedan potovatelj zakona, pa je, u to bi se mogli zakleti svi koji ga poznaju, glasno pozdravljao ustolienje Princa za novoga guvernera, te nestrpljivo oekivao obnovu grada dosljedno pomislio daje to moda dio nekakva plana. Teko bi bilo i zamisliti da bi

1 8

se carski asnik tako visoka ranga mogao odnositi tako nemamo prema neemu to je oito bio najstroe povjerljiv dokument. Zar bi mu se to moglo dogoditi?

Nikada, promrmlja Nizharu, ali su mu nad usnu izbile kapi znoja.

Zatim je dolazio skliski dio prie. Sad je sve ovisilo o tome eli li zapovjednik da i samo postojanje dokumenta ostane tajnom. Sad kad je znao da je on kod Aye-Gophlana, mogao je naprosto dozvati ljude, odmarirati do straamice pa je pretraiti od podruma do tavana, jer je bar prema onom to je Jar- veena ispriala AyeGophlan bio preoprezan a da bi ga preko noi povjerio prostome pisaru. Vratit e se u prvi slobodni dan, prekosutra ili jo dan kasnije, ovisno o tome s kojim e se kolegom asnikom moi zamijeniti za deurstvo.

Melilot je, meutim, zakljuivao ovako: Ako je taj svitak tako vaan da ga je Nizharu nosio sobom ak i za svakodnevnog obilaska, onda je on zacijelo veoma tajan. I tu je, po svemu sudei, bio debelo u pravu. Nizharu je sve to sluao s napetom panjom, i alternativne planove djelovanja popratio mnogim kimanjem glavom.

Melilot stoga nudi da za dolinu nagradu napravi laan prijevod sroen tako da AyeGophlana podbode na in zbog kojeg bi ga Nizharu mogao lako uhititi, a da se pritom nikad ni ne dozna da je uivao u privremenom posjedovanju svitka koji je po svim pravilima morao ostati u zapovjednikovim rukama. Neka samo tono kae to eli, i moe raunati daje ve uinjeno.

Kad je ona za koju je Nizharu zapravo vjerovao daje on, a to je nju vrlo veoma radovalo zavrila svoje izlaganje, komandir se na trenutak duboko zamisli. Naposljetku se pone smjekati, iako mu se taj smjeak nikad nije popeo do oiju, pa vrstim i jasnim rijeima iznese svoje uvjete prihvaanja dogovora koji je Melilot bio dao u glavnim crtama. Sve to na koncu okruni davanjem dva zlatnika, od neke njoj nepoznate vrste, pa to popratio obeanjem da e joj (njemu), ako oba ne stignu do Melilota, odrati kou, kao i velikim srebrnjakom od onih kakvima se slue u Ilsigu, namijenjenim njemu.

Potom zapovijedi vojniku, s kojim se nije upoznala, da je isprati do vrata i preko Guvernerova etalita. Ona mu se, meutim, im su sili s dvorskoga podruja, potrudi klisnuti pa pouri prema stranjem ulazu, putem Svilenoga Ugla.

1 9

Budui daje Melilot bio bogat, mogao je sebi priutiti brave na vratima; bio joj je dao teki bronani klju i ona gaje sakrila u pernicu. eprtljavo gaje gurnula u kljuanicu, no prije no to gaje stigla okrenuti, vrata se irom otvore i ona zakorai kao da je pogoni neija tua volja.

Bila je to ta ulica ili bolje reeno uliica. A bila su tu i ona vrata s nadstrenicom. Izvana je sve bilo u redu.

Ali s unutranje strane sve je bilo apsolutno, potpuno i bez ikakve rezerve krivo.

4Jarveena je poeljela kriknuti, ali naprosto nije bila sposobna

istisnuti dovoljno zraka. Strahovita joj je tromost obuzela miie, uinilo joj se da tone u ljepilo. Jo samo jedan korak, jasno je to osjeala, izmorio bi je do potpune iscrpljenosti; zbog toga se sva koncentrirala naprosto na to da se osvrne posvuda oko sebe, no ve je za nekoliko trenutaka poalila to je to uinila.

Blijedo je sivkasto svjetlo proimalo itav prostor i pokazivalo joj visoke kamene zidove s obje strane, kamene kocke pod nogama, no gore nije bilo ba nita, izuzmemo li lelujavu maglu to bi povremeno poprimala sablasno blijede boje: prozrano ruiastu, plaviastu ili onu morbidnu fosforescentnu nijansu boje ribe na umoru. Pred njom je bio samo dugaki stol, strahovito i upravo groteskno dug, tako dug da bi za nj mogla sjesti eta vojnika.

Trnci su joj pokuali zapuzati niz hrptenjau, ali u tome nisu uspjeli zbog udne uzetosti to ju je najednom obuzela. Jer ono stoje upravo ugledala u svakom je pogledu odgovaralo opisima, izgovorenim aptom, doma Enasa Yorla. U itavoj su zemlji postojala samo tri Velika arobnjaka, dovoljno mona da ih ne bude briga to im posvuda buno izgovaraju imena: jedan je od njih bio Ranke, i taj je zadovoljavao potrebe dvora; drugi je bio Ilsig, i njega su drali najvjetijim; dok se trei, a zbog nekakva skandala, morao zadovoljavati mravim zalogajima u Utoitu, i taj je trei bio Enas Y o r l.

Ali kako je on uope mogao biti tu? Njegova je palaa bila na Pritanskoj ulici ili, tonije, ispod nje na mjestu gdje se grad ve poinjao tanjiti jugoistono od Avenije Hramova.

Osim...Misao joj je prohujala iz sjeanja, i ona ju je pokuala

20

potisnuti, i utala. Netko joj je jednom zgodom bio objasnio: Osim kad bi bila negdje drugdje.

sfc %

Najednom se inilo kao da se stol skuplja, i njegov se drugi kraj primakne iz goleme daljine povukavi sa sobom i naslonja visoka naslona, slian prijestolju. U njemu je sjedila neobina pojava. Bila je odjevena u strahovito debeo, mnogoslojni plat od nekakva tamnosmea materijala, a na glavi je nosila visoki eir kojega joj je iroki obod nekako uspijevao zasjeniti lice ak i od sivoga svjetla to je dopiralo iz svih smjerova.

A li u toj su se sjeni arila dva crvena bljeska nalik na eravice, otprilike na mjestu gdje se inae u ljudi nalaze oi.

Ta je spodoba u desnici drala svitak, djelimice razmotan, dok je ljevicom kuckala po stolu. Razmjeri su njenih prstiju bili abnormalni; za nekoliko ih se inilo da imaju viak zglobova a za druge da ih uope nemaju. Jedan mu se nokat iskrio kriavim bojama, no to je doskora prestalo.

Stvor podigne glavu, moglo bi se tako rei, i progovori.Cura. Zanimljivo. Ali cura koja je... trpjela. Je li to bila kazna?Jarveena je osjeala kao da joj pogled te dvije karmin-

skocrvene one jabuice prodire ne samo kroz odjeu, nego i kroz put. Nije bila kadra progovoriti ni rijei, no kad bi i mogla, ne bi imala to.

Ne, izgovori arobnjak jer to nije mogao biti nitko drugi. On pusti svitak da padne na stol i ovaj se istoga asa sloi u uredan smotak, a onda arobnjak ustane i prie joj. Jedna gesta, kojom kao da je u zraku skicirao njen obris, oslobodi Jarveenu od malaksalosti koja joj je sputavala udove. Ona je, meutim, bila odve razumna da bi se pokuala otrgnuti i pobjei.

Kamo?Ti zna tko sam ja?Ja... Lizne suhe usne. Mislim da bi ti mogao biti Enas Yorl.Napokon slava, ree arobnjak iskrivljenim glasom. Zna

li zato si ovdje?Ti... Mislim da si mi postavio klopku. I ne znam zato,

ukoliko to nema nekakve veze s onim svitkom.Hmmm! Bistro dijete! Da je imao obrve, vjerojatno bi se

vidjelo kako ih die. I potom najednom: Oprosti mi. Nisam smio rei dijete. Jer ti si stara, ako ne godinama, onda poznavanjem

21

ivota. Ali nakon to ovjek proivi prvih sto godina, takve mu omalovaavajue opaske i same dolaze na jezik... Ponovno je sjeo u stolac pa pokretom pozvao Jarveenu da mu prie. Ona se nekala.

Jer kad je ustao daje pogleda, bio je onizak. Kroz ogrta se naziralo da je jake tjelesne grae, miiav i s trbuinom. Ali u trenutku kad je ponovno sjeo, bilo je podjednako nedvojbeno da je tanak, lakih kostiju te da mu je jedno rame vie od drugoga.

Opazila si, rekao je. I glas mu se bio izmijenio; prije je bio bariton, a sad najumilniji tenor. rtve smo okolnosti, i ti i ja podjednako. A klopku ti nisam postavio ja. To je uinio svitak.

Meni? Ali zato?Izrazio sam se neprecizno. Stupica nije bila napeta za tebe

kao tebe. Bila je postavljena za nekoga kome donosi smrt drugoga. Sudim da ti tu zadovoljava, bez obzira znala to ili ne. A zna li? Pokuaj pogoditi. Uzdaj se u matu. Jesi li, primjerice, prepoznala nekoga tko je nedavno doao u grad?

Jarveena osjeti kako joj krv istjee iz obraza. Stisne ake. Gospodine, ti si veliki mag. Juer sam prepoznala nekoga.

Nekoga za koga nikad nisam ni sanjala da u ga ikad vie sresti. Nekoga za iju bih se smrt rado pobrinula, da smrt za takva ovjeka nije i preblaga kazna.

Objasni! Enes Yorl poloi lakat na stol, a bradu na aku... samo to ni lakat, ni brada, a o aci da i ne govorimo, nipoto nisu odgovarali tim nazivima.

Jarveena na trenutak zastane. A onda zbaci ogrta, trgne vor na prsluku, pa ga raskrili tako da joj se odjea irom rastvorila i otkrila brazgotine, smee na smeem, koje nikad nee izblijediti, i veliki runi keloid nalik na oiljak u kori drveta to je stajao na mjestu desne dojke.

emu pokuavati pred arobnjakom neto sakriti? upita s gorinom. On je zapovijedao ljudima koji su mi to uinili, i jo mnogo, mnogo gorih stvari drugima. Mislila sam da su razbojnici! Dola sam u Utoite u nadi da u ovdje, prije nego igdje drugdje, uti kakav glas o njima kako bi razbojnici mogli ui u Ranke ili osvojene gradove? Ali nikad nisam mogla ni sanjati da bi se mogli pojaviti prerueni kao carska garda!

To su..? pokuao je ispipati Enas Y o r l.Oh... Ne. Priznajem: samo bih se za jednoga mogla zakleti. Koliko ti je bilo godina?

22

Devet. I est se odraslih mukaraca osladilo mnome prije nego to su me premlatili icanim bievima i potom me ostavili, mislei da sam mrtva.

Shvaam. Ponovno je dohvatio svitak i rastreeno poeo njegovim krajem kuckati po stolu. Moe li sad pogoditi to je u toj poruci? Nemoj smetnuti s uma da je ona i mene prisilila da doem ovamo.

Prisilila? A lija sam mislila...Da sam se ovdje stvorio po vlastitoj volji? O, ba naprotiv!

Zazvoni gorak smijeh, otar kako kiselina. Rekoh ti da smo oboje rtve. Neko davno, dok sam bio mlad, bio sam zaista lud. Pokuao sam zavesti nevjestu ovjeka monijeg od sebe. Kad je on to otkrio, uspio sam se obraniti, ali... Shvaa li kakva je kletva?

Ona odmahne glavom.Kletva je... aktivnost. Toliko aktivnosti koliko je kamen

pasivnost, koji je svjestan toga daje kamen, no nieg drugog. Crv je malo svjesniji; pas ili konj, mnogo vie; ljudsko bie, strahovito mnogo vie ali ne neizmjerno vie. U poarima, olujama, zvijezdama, nalazimo procese koji, nesvjesni toga to jesu, djeluju na vanjski svijet. Kletva je jedan takav proces, stvoren voljnim inom, i ona sama po sebi nema ni cilja ni svrhe izvan onoga koji joj je podao njen tvorac. A menije moj takmac namrio... ali nije vano. Jo bi se moglo uiniti da alim samoga sebe, iako znam da me snala pravedna sudbina. Smijemo li prezirati pravdu? A ovaj je svitak njeno orue. U njemu su zapisane dvije presude.

Smrtne.Dok je tako govorio, pod ruhom koje ga je skrivalo, dolo je

do jo nekih promjena. Glas mu je sad bio blag i bogat, a na rukama je, iako su bile vrlo lomne, imao uobiajeni broj zglobova. Crvenilo je, meutim, i dalje blistalo.

Ako se jedna odnosi na zapovjednika Nizharua, ree Jar- veena vrstim glasom, neka se izvri to prije.

To se dade urediti. Rijei mu oboji podrugljiv ton. No to ima svoju cijenu.

Svitak se ne odnosi na njega? Ja sam mislila...Mislila si da je u njemu zapisana njegova propast, i da ga

zbog toga toliko brine njegov gubitak? Stoje na neki nain i tono. Na neki nain... A ja se mogu pobrinuti da tako doista i bude. No to ima svoju cijenu.

Kakvu cijenu? Glas joj je i protiv volje zadrhtao.

23

On polako ustane iz stolca, i sa sebe posve zbaci plat. Plat slabano zauti i klizne na pod.

Mora li to pitati nekoga tko je tako oito obuzet poudom za enom? Ta to je i bio razlog moga pada. Ve sam objasnio.

Ona osjeti kako joj se oko srca stvara led. Usta su joj se u sekundi pretvorila u pustinju.

Oh, emu tolika straljivost? zaprede Enas Yorl i uhvati je za ruke. Podnosila si ti u krevetu i mnogo gore drutvo. Obeavam da neu biti gori.

Zaista je bila istina da je jedino sredstvo to ga je uspjela iznai da prevali sve one umorne milje izmeu Zaboravljena Luga i Utoita bilo podavanje vlastitoga tijela: trgovcima, plaenicima, konjuarima, straarima...

Reci mi najprije, ree ona u zadnjem proplamsaju bodrosti, ije su smrti navedene u tom dokumentu.

Poteno, odvrati arobnjak. Znaj, dakle, daje jedan od njih neimenovani ovjek koji e biti lano optuen za umorstvo drugoga. A taj drugi je novi guverner, na princ.

Nato je svjetlo polako nestalo, i on ju je zagrlio i nije naiao ni na kakav otpor.

5Probudila se kasno, najmanje pol sata poslije svanua. Bila

je u svom krevetu; u spavaonici osim nje nije bilo nikoga. Svi su joj udovi bili preplavljeni slatkom malaksalou. Enas Yorl je odrao obeanje. Ako je u mladosti bio tako vjet, nije nikakvo udo daje takmaevoj mladoj bio drai od mua!

S oklijevanjem je otvorila oi i ugledala neto na grubom jastuku. Sva zbunjena, pogledala je jo jednom, pa ispruila ruku i dotakla to neto: zeleno, svjetlucavo, prakasto...

Ljuske\Ona krikne i iskoi iz kreveta, ba u trenutku kad je unutra

uletio Melilot, lica rumena od gnjeva.Dakle tu si, sitna kurvice! Gdje si itave noi? ekao sam te

dok mi se oi nisu same sklopile! Ve sam pomislio da te uhvatila straa i bacila u tamnicu! to ti je rekao Nizharu ?

Onako gola i zbunjena, Jarveena je itav jedan dugi trenutak bila posve izgubljena. A onda joj pogled padne na neto neizmjerno umirujue. Na drvenom su klinu iznad njezina kreveta

24

visjeli njen plat, kaputi i hlae, a takoer i dragocjena pernica, ba kao da ih je onamo, pred poinak, sama bila postavila.

Ona dohvati pernicu, otvori pretinac u koji je skrivala takve stvari i trijumfalno izvadi zlato to gaje dobila od zapovjednika ali ne i srebrenjak to ga je namijenio njoj.

Platio je za laan prijevod svitka, ree Jarveena. Ali ga nee napraviti.

Kako? Melilot joj je istrgnuo zlatnike iz ruke i ve ih se spremao zagristi, no sada zastane.

Kako bi ti se dopalo da te imenuju guvemerovim dvorskim pisarom?

Jesi li ti pri sebi? Na ovo su debeljku naprosto iskoile oi. Jesam, i to sasvim. Nimalo se ne obazirui na njegovo

drutvo, Jarveena dohvati nonu posudu ispod kreveta pa je privede primjerenoj svrsi. A u meuvremenu objasni spletku to ju je bila skuhala.

A li to znai da tvrdi da si proitala svitak, ree Melilot polako, dok se trudio probaviti njen prijedlog. Ali on je zaaran! Kako ti je uspjelo?

Ne meni, nego Enasu Yorl u.Melilot pone micati ustima, a sva mu boja istee iz lica. Ali njegov dvorac uvaju bazilisci! uskliknuo je naposljetku.

Morala si se pretvoriti u kamen!Ne ide to ba tako, ree Jarveena i navue hlae, nijemo

zahvaljujui nebu to to moe obaviti tako hitro. Ona e je uasna oduzetost jo godinama progoniti u snima. A li da prekinemo diskusiju, zato ne donese taj svitak? Hou rei, zato da na nj ne bacimo jo jedan pogled?

Dvije minute potom ve su bili u njegovoj radnoj sobi. Savreno je jasan, ree Melilot polako nakon to je dva puta

preletio dokument. Vrlo je ukoena stil rije je o formalnom rankanskom i ne znam nikoga ni ovdje ni u osvojenim gradovima tko bi se njime posluio za pisanje pisma. Ali tu pie ba ono to si rekla.

Drhtaj strave zaljuljuka valove sala na njegovu debelom tijelu. Jesi li siguran da je to isti onaj svitak? Da nije dolo ni do

kakve zamjene? eljela je Jarveena dovesti stvar do kraja.Da! Svu je no bio u zakljuanoj krinji! To to se s njim

dogodilo moe se objasniti jedino arolijom!Ako je tako, odgovori ona zadovoljnim glasom, daj da

25

nastavimo s poslom.% %

Svakog bi se podneva, na zemljitu Guvernerova dvorca pred Palaom pravde obavljala smotra i zamjena strae. Ta je ceremonija bila javna - dakle u naelu otvorena za svakoga, no u praksi samo za one koji su sebi mogli priutiti podmiivanje straara na ulazu. Zbog toga je veina publike pripadala viim klasama, plemikim priipetljama i ljudima koji su se morali pojaviti na sudu. Ne mali broj njih opom je svojom pojavom, kako stasom tako i ruhom i svitom, sliio Melilotu, koji je ovdje i tako bio est gost jer je vladala potranja za prijepisima sudskih spisa.

Zbog toga njegova i Jarveenina nazonost nije bila nimalo upadljiva. A osim toga se proirio glas da e danas udarna carska garda obaviti svoj posljednji sveani dril prije nego to petna- estoricu njih prekomandiraju natrag u Ranke. Mnotvo mnogo vee od uobiajenog ekalo je da se pojavi guverner, kojemu je to, kad god bi boravio u rezidenciji, bila jedna od uobiajenih svakodnevnih gnjavaa.

Danje bio topao, suh i pranjav. Sunce je bacalo otre tamne sjene. atori, paviljoni, kameni zidovi sve je to izgledalo kao daje napravljeno od iste tvari. Tako su, na neki nain, izgledali i ljudi, napose oni u oklopu. Dok su stajali tako sa sputenim vizirima, svaki se vojnik lako mogao pobrkati sa svakim drugim slinoga stasa.

Strogo govorei, sad na odredu garde iz straamice na Aveniji Procesija i nije bio red da preuzme dunost od Vragodlaka. Pa ipak, bilo je dovoljno malo mita, i otra zapovijed Aye-Gophlana, pa da se rijei i taj problem. Jarveena je smirila izraz lica i dala sve od sebe da stvori dojam samo jo jednog sluajnog prolaznika zadivljena visokom uvjebanou trupa to su stupale iz grada, a ne ene kojoj je obeano da e joj se ispuniti najmilija elja za osvetom.

Usta su joj, meutim, i dalje iskazivala elju da se vuji iskese.

% 5}C

Smjena strae domarira iz smjera Guvernerova etalita, razmijeni s carskom vojskom pozdrave i lozinke i postroji se u sreditu dvorita. Uz pratnju dva naoruana autanta, zapovjednik Nizharu formalno prizna svog nasljednika pa mu stane uz bok, spreman za guvernersku smotru. im to bude gotovo,

26

vojnici koji odlaze povui e se po odjeljenjima i odmarirati s razvijenim zastavama.

N i deset minuta kasnije, sred burkanja aplauza to je pozdravio precizno izvedene strojeve vjebe Vragodlaka, princ e otii sa smotrita ruku pod ruku s Nizharuom. Ovaj je potonji upravo bio ponovno prekomandiran u prijestolnicu, no pet e njegovih drugova tvoriti guvernerovu tjelesnu strau, sastavljenu od mjesnih vojnika uvjebanih po carskim standardima.

Tako su govorile glasine. A za glasine znamo da lau.Uz malo truda i domiljatosti, Melilot se smijeei se i gura

jui probije u prve redove mnotva, i kad su se ona dvojica pribliila i svi se poeli klanjati, ree jasno i glasno:

O, pa to si ti, zapovjednice! Sretnog li sluaja! Prava prilika da ti vratim svitak to si ga izgubio juer ujutro! Nizharu je zbog vruine podigao vizir. Jasno se vidjelo kako mu je lice postalo bijelo kao mlijeko.

Ja... ja ne znam ni za kakav svitak! drekne im se uspio sabrati.Ne? Oh, u tom sluaju, ako nije tvoj, siguran sam da e ga

Princ rado primiti i vratiti njegovu pravom vlasniku!Iako je bio tust, Melilot je u sluaju potrebe znao djelovati

jako brzo. Trgne je svitak ispod halja i gume ga u Jarveeninu nestrpljivu ruku. Treptaj oka potom ona je ve bila na koljenom pred princom, zagledana u njegovo lijepo, mlado, iako pomalo prazno lice.

Proitajte to, Vaa Uzvienosti! zatrai estokim glasom i gotovo ga prisili da uzme svitak.

U trenutku kad mu je Princ shvatio smisao, naprosto se sledio. Nizharu je uinio upravo suprotno od toga. Zavrtio se na peti, povikom dozvao svoje ljude i udario u trk.

No to gaje Jarveena nosila u pernici nije sluio samo otrenju tranih pera. Ona ga izvue uvjebanim pokretom ake, naniani, baci.

A Nizharu zatuli i itavom se duinom prostre po tlu, jer mu je no probio unutranju stranu desnog koljena, gdje gaje titila samo koa, ali ne i kovina.

Gomila usplahireno krikne i nae se, naizgled, na rubu panike, ali je smjena strae ve bila upozorena. Satnik Aye- Gophlan zabaci vizir i zapovjedi svojim ljudima da okrue i uhite Nizharua, a Princ je, obuzet plemenitim i estokim gnjevom, povienim glasom gledateljima dao i objanjenje.

27

To je poruka izdajice u carskome dvorcu! Ona zapovijeda Nizharuu da zadui straara da me ubije im pronae nekoga na koga bi se mogla lano svaliti krivica! I veli daje njen pisac tu poruku zaarao kako je ne bi mogao proitati nitko kome nije namijenjena ali ja sam je proitao bez tekoa! To je dvorsko pismo, prvo koje sam nauio kao dijete!

Mi smo... ovaj... nekako uspjeli skinuti aroliju, ukratko objasni Melilot. I potom brzo doda: Vaa Uzvienosti!

Kako si doao do ovoga?Nizharu ga je izgubio kad je vrio obilazak nae straar-

nice. Bio je to Aye-Gophlan, koji je bodro stupio pred Princa. Mislio sam da bi moglo biti neto vano, i zato sam se posavjetovao s majstorom Melilotom, za koga odavno znam da je i lojalan i povjerljiv.

A to se tie mene... ree Melilot i skromno slegne ramenima, ja sam imao izvjesne, nazovimo to tako, veze. Bez velike sam muke skinuo tu aroliju.

Istina, pomislila je Jarveena, i zadivila mu se kako lukavo lae. Za to e biti bogato nagraen, izjavi Princ. A nakon

potenog suenja, bit e i on! Nasmuti na ivot ovjeka carske krvi ta to je zloin toliko gnusan, da se gori ne moe ni zamisliti! Pravo je udo to je izgubio taj svitak. Bogovi su sigurno na mojoj strani! Potom je ponovno podigao glas. Veeras neka svi prinesu rtve i izreknu hvalu! Pod boanskom zatitom uspio sam preivjeti zavjeru podlog ubojice!

Ako meu bogovima, pomisli Jarveena, nema nijednog boljeg od Melilota, sasvim mi je po volji da ostanem nevjernicom. Ali se ve unaprijed od srca veselim kako e Nizharua pei.

* * *

S obzirom na to, Jarveena, kako se zacijelo osjea, ree joj je tihi glas sboka, moram te stvarno pohvaliti to tako dobro skriva osjeaje.

To uope nije teko, odgovori ona s gorinom. Mnotvo se oko njih razilazilo, odlazei od stratita gdje je, uz strogo potivanje forme, izdajica Nizharu platio svoje mnogobrojne zloine tako to su ga najprije premlatili, potom objesili i na koncu spalili.

I tada se trznula. ovjeka koji joj se obratio nije prepoznala: bio je visok, pognut, postariji, s premenovima sijede kose, a u ruci

28

mu je bila pletena koara...Na mjestu oiju bilo je samo crveno svjetlucanje...Enas Yorl ? proape ona.Glavom i bradom. Zauje se suho smijuljenje. Ako to za

sebe ikad mogu rei... Jesi li zadovoljna?Mislim... mislim da nisam. Jarveena se okrene od njega i

poe za kretanjem mnotva. A morala bih biti! Molila sam za povlasticu da odobrenje za pogubljenje napiem vlastitom rukom, i pomiljala sam kako bih u njemu mogla spomenuti i svoje roditelje, i prijatelje, i suseljane to ih je poklao ili pretvorio u roblje, ali moj formalni rankanski nije dovoljno dobar, i tako sam se morala zadovoljiti prepisivanjem Melilotova prednacrta! Zatrese glavom. I nadala sam se da u stati pred javni sud, i zakleti se daje uinio sve to je uinio, i gledati kako se ljudima mijenjaju lica jer poinju shvaati kakav se prljavi nitkov tada pojavio, preruen u carskog asnika... Ali su mi rekli da nakon Aye-Gophlanova, Melilotova i Prineva svjedoenja nije potrebno vie niije.

Vrlo je opasna navika govoriti poslije prineva, izrazi svoje miljenje arobnjak. No bilo kao bilo, ini mi se da ti je napokon svanulo da osveta nikad nije ono emu se ovjek nadao. Uzmimo, recimo, moj sluaj. Onaj koji m ije uinio to i sama zna, bio je tako odluan da se dokraja osveti, da je na mene bacio jednu aroliju iznad svojih snaga. Kod svake se morao odrei izvjesnog dijela svoje volje; jer kao to sam ti ve rekao, arolije nemaju vlastita cilja ni svrhe. Tako je samoga sebe liio svakodnevnog razuma, pa je do smrti samo blebetao i cvilio, poput malog djeteta.

Zato mi sve to pria? krikne Jarveena. eljela bih iz tog trenutka zadovoljenja izvui to vie, pa makar i ne bio tako bogat i nezaboravan kako sam sanjala.

Priam ti to zato, ree arobnjak i uhvati je za miicu prstima koji su joj po itavom tijelu evocirali one neobine marce, to si moje usluge platila estito i poteno. Ja te neu zaboraviti. Izvana moda i jesi sva puna oiljaka i opekotina; iznutra si lijepa.

Ja? ree Jarveena s iskrenom zapanjenou u glasu. Isto bi tako lijepom mogao nazvati abu krastau ili zid od blata!

Kako te volja, odgovori Enas Yorl i slegnuo ramenima. Taj je pokret otkrio da vie nije ba sasvim onakav kakav je bio trenutak ranije. No u svakom sluaju, postoji tu i drugi razlog.

29

Kakav?Proitala si to je zapisano u svitku, a prije toga sam ti gaja

opisao. Pa ipak se ponaa kao da si na neto zaboravila. Jedan je kratak trenutak uzalud pokuavala shvatiti poantu.

A onda joj je ruka poletjela prema otvorenim ustima.Dvije smrti, proape.Da, tako je. I ne znam da li ti uope moram kazati kome se

izdajica u carskome dvorcu morao obratiti da bi doao do kletve dovoljno snane da u to, i bez moje volje, uvue i mene. Ja sam to pismo mogao uiniti itkim. Ali ne mogu izbjei posljedice toga to sam kolegi ponitio posao.

ija smrt? Moja?Bilo bi mudro to je vie mogue smanjiti opasnost, pri

mjerice tako da se zaposli kao pomorac. Mnogi bi trgovaki kapetani rado primili vjeta pisara, a nakon naukovanja kod Melilota, za takvu si dunost sasvim dobro pripravljena. Osim toga, tvoj je sadanji gazda sklon ljubomori. Dvaput je stariji od tebe, pa ipak u tebi ve vidi takmaca.

Onda to dobro prikriva, promrmlja Jarveena, ali tu i tamo bi se znao ponaati tako da sam ti sklona povjerovati.

Moda bi na tebe gledao ljubeznijim okom kad bi mu postala svojevrsnim inozemnim agentom. Siguran sam da bi mu znala za nekakvu razumnu naknadu pribavljati komercijalno vrijedne obavijesti. Teko da bi mogao odbiti priliku da stjera jo koju ovcu u svoj tor: tako bi se, recimo, mogao poeti baviti trgovinom mirodijama.

Neko se vrijeme inilo kao da je Jarveena od njegovih rijei malo ivnula. Sad je, meutim, ponovno utonula u tmurno raspoloenje.

A zato bih seja eljela obogatiti, i jo vie, obogatiti njega? Otkad znam za sebe, imala sam cilj u ivotu. I sad ga vie nemam odletio u oblaku Nizharuova smrada!

Da bi ovjek naruio kletvu, mora biti zaista vrlo bogat.A to bih ja s magijom? upitala je ona prezrivo.Trenutak kasnije uini joj se kao joj se itavim tijelom

proetala vatra, ocrtavajui svaki znak koji ju je nakazio, svaki trag udarca biem, svaku opekotinu, svaku porezotinu i ogrebotinu. Sve se do sada nije sjetila, no u jednom trenutku te izuzetne noi koju je proleala s njim, on se potrudio itavu njenu zvjersku ivotnu priu proitati iz karte njezine koe.30

Sad se takoer prisjetila kako je tada pomislila da on to zacijelo ini zbog nekog svog tajnog magijskog razloga. No moda je pogrijeila? Moda je odgovor bio mnogo jednostavniji moda je naprosto osjetio suut prema nekome na kome je ivot ostavio oiljke sasvim druge vrste?

Moda bi mogla poeljeti, ree on mimo, da i svoje tijelo oisti od prolosti onako kako si, izgleda mi, poela istiti svoju svijest.ak i..? Nije imala snage zavriti to pitanje drukije no podizanjem ruke do desne strane prsa.

Vremenom. Mlada si. Nita nije nemogue. A lije neto vie nego mogue. O tome smo ve govorili. A sad, na djelo!

Ve su bili gotovo na dvorinim vratima, i gomila ih je tiskala i gurala; ljudi su se hvatali za pojaseve s novcem i kese, jer su prilike bile idealne za deparenje.

Pretpostavljam da mi o tome ne bi ni govorio da na umu za mene nema nekog novoga gazdu? naposljetku progovori Jarveena.

Zaista si bistra.I da u tome ne vidi i neku dugoronu korist za sebe?Enas Yorl uzdahneNeka dugorona svrha postoji ba u svemu. Da nije tako,

kletve bi naprosto bile nemogue.Onda je nekakva svrha stajala i iza injenice daje Nizharu

izgubio onaj svitak?Izgubio..?Oh! Kako nisam pomislila na to!Siguran sam da bi vremenom sigurno dola do toga. Ali si u

Utoite dola tek nedavno, pa se od tebe ne moe oekivati da zna da se Aye-Gophlan kao djeak brojao meu najlukavije depare i sjecikese u gradu. to misli, kako bi bez toga uspio sebi kupiti mjesto u gardi? Zar njegov govor odaje bogato podrijetlo?

I ve su bili na dvorinim vratima, i onda ih je gomila protisnula kroz njih. Dok je tako jednom rukom vrsto stezala pernicu, a drugu obavijala oko srebrne igle kojom je prvrstila ogrta smotan u rolu kojim se opasala, Jarveena se zamislila vrlo dugo i predugo.

I donijela odluku.Iako je njen glavni dosadanji cilj ivota nestao, ne postoji

nikakav razlog zbog kojeg ne bi mogla potraiti drugi, pa moda ak i bolji. A ako je doista tako, onda zaista postoje valjani razlozi da to iskua i produi vlastiti ivot odlaskom iz Utoita.

31

Iako...Hitro se osvrne, obuzeta iznenadnom panikom, i pogledom

potrai maga, pomislivi ve da su se razdvojili u masi, a onda ga s olakanjem uhvati pod ruku.

Hoe li daljina to promijeniti? Hou rei, ako mi je neto sueno, mogu li od toga pobjei?

Oh, na tebi nema nikakve kletve. Rije je naprosto o tome da se u aroliji kriju dvije smrti, a da se dogodila samo jedna. Svakog dana svake godine, u gradu ove veliine umiru stotine i tisue ljudi. Posve je mogue da e se kletva istroiti na lokalnom nivou; kad bjesni oluja, grom udara ispod oblaka, a ne stotinu milja dalje. Posve je mogue da ta druga smrt moe snai i nekoga tko je kriv koliko i Nizharu za pljaku Zaboravljena Luga. S njim su bili i vojnici, zar ne?

Da, svi su oni bili vojnici, iako sam ih ja dugo pogreno smatrala razbojnicima..! O, u kakvo je stanje dospjela ova zemlja! Sasvim si u pravu! Otii u daleko, to dalje mogu, bez obzira mogu li time pobjei od smrti!

Uhvati ga je za ruku, stisne je, i privije se uz njega. Reci mi kako se zove brod koji moram potraiti!

i}c

Onoga dana kad je brod otplovio, Enas Yorl bi bio postupio vrlo neoprezno da se odvaio izii na ulicu; povremeno bi ga promjene to su se zbivale s njegovim tijelom dovodile u fazu ciklusa u kojemu nitko, ak ni s najmekim srcem pod kapom nebeskom, u njemu ne bi mogao prepoznati ljudsko oblije. Zbog toga je bio prisiljen sve to promatrati na mnogo naporniji nain, pomou kristalne kugle, no svakako je bio vrsto odluio osobno se uvjeriti da u njegovu planu nita nije polo krivo.

I sve je doista prolo u redu. Slijedio je brod, kojem je Jarveena sjedila ma krmi, sve dok se ovaj nije izgubio u morskoj izmaglici, i onda se zavalio u neto, to bar u tom trenutku, nije ba ni mogao biti stolac bar ne onakav kakvim ga ljudi veinom zamiljaju.

I sada, kad vie nisi dovoljno blizu smrti da je privue, promrmlja u zrak, moda me poslui srea pa tu drugu smrtu presudu skrenem na onoga kojeg je njegovo ludo postojanje premorilo ve preko svake mjere, onoga kojeg zabavlja jo samo stvaranje stotina lakomislenih kletvi, na tog tunog i alosnog

32

Enasa Yorla.Pa ipak se u svemu sjajila i nekakva nada, nalik na cme rupe

to ih je nosio umjesto oiju, nada skrivena u spoznaji da bar jedno ljudsko bie na svijetu o njemu misli bolje nego on sam o sebi. Naposljetku, frktavo se, prezrivo nasmijavi, pokrije kristalnu kuglu pa se rezignirano smiri, ekajui na sljedeu nemilosrdnu transformaciju, tek poneto utjeen milju da sve dosad jo nijednom nije dvaput poprimio isti lik.

Copyright: 1979 by John Brunner

33

Ga Jadreji (1959) kae, da ima sina, da radi u vanjskoj trgovini kao referent, da ita otkad zna za sebe (kupuje esef sve to se da kupiti u prijevodu i nekim stranim jezicima), i da pie od malo kasnije. A pisanje jo j svakako ide od mate i ruke: ovdje ete proitati otprilike savrenu esef pripovjetku.

Marina JadrejiS DRUGE

STRANE STRUJE

Ivan je sjedio za grubim stolom u svojoj kamenoj kui. Opustivi iroka ramena, lagano je kosirom djeljao komad drveta hodajue vrbe. uljevite ruke su se spretno pokretale a on je strugao tapi, proiren pri kraju. To e biti nova kuhaa za njegovu Anicu. Podigao je pogled. Anica, lijepa ena neto umorna izgleda, tiho je poslovala po prostoriji koja im je bila i kuhinja i dnevna soba. Bila je pognuta, a kretala se nekako usporeno. Polaganim pokretima mijeala je jelo u pocrnjeloj posudi iznad vatre na ognjitu. Plamenovi su ivahno oblizivali cjepanice, koje su dobro gorjele. Ako nita drugo, pomisli Ivan, nakupili smo dosta drva. Moi u napraviti jo dva tronoca, a trebat e i za popravak palisade.

Anica je podigla kotli i, otkvaivi ga s kuke, prenijela na stol. Opet krompir, sumorno je mislio Ivan. To uope nije krompir, ve gomolj blatnjava okusa. Ono su bili krompiri, tamo doma. Zato ovdje sve ima drukiji okus?

Ustao je s tronoca i pribliio se prozoru. Kapci jo nisu bili navuem, pa je izvana strujao blagi povjetarac. Nije bilo hladno, kao to ovdje nikad i nije. Uvijek isto, poluproljetno, suho vrijeme. Kad je bio mali, prije nego su porodice odluile otii, vidio je snijeg. U njegovoj rodnoj Istri klima je takoer bila blaga, ali je ipak znao pasti snijeg. Pokuao je svojevremeno djeci priati o tome.

Znate, rekao bi, snijeg je bijel, hladan, vlaan, i lijepo se oblikuje. Bude kao prostira na tlu pa se moe po njemu kliziti na sanjkama. Mogu se praviti kugle pa se njima gaati. A to je bilo posebno veselje: kad god bi selom prola jora Pina, doletjela

34

bi od nekud paljivo nanianjena gruda i pljas! rasula bi joj se po kosi i leima. Mi bismo se, normalno, sakrili i dugo se tome smijali.

Je li ta jora Pina bila kao Starac Lovro? Jel je zato niste voljeli? upitala bi najmlaa Martina, na to bi se dvanaesto- rogodinji Darko i neto mlai Josip kriomice zahihotali. Prije nego bi Ivan stigao neto rec'i, zauo bi se prijekor starakog glasa njegova oca iz ugla pored ognjita:

Da ne ujem vie takav govor o Starcu Lovri! On i ja, i stari Kruvar, i jo neki, sada ih vie nema, podigli smo ovo selo. Iz niega, s niim, a sve to bismo podigli, hodajue prokletinje su ruile. E moja djeco, mnogo puta sam poalio dan kad smo napustili nae selo. Ovdje je tuina; to god posadi - naraste neto drugo, ne zna to jede. Ni bak nije onakav kako mi gaje moj nono opisivao. On je tvrdio, mada je moda malo pretjerivao, da su bakini, kad je on bio mali, bili tako veliki, da su bili vii od najviih ljudi u selu. A rogovi - ogromni! Takav bokarin u nau talu ne bi stao.

Ivan se blago umijea:To je zbog hrane, tata. Imamo jo malo koncentrata, pa

sve vie dajemo travu iz zabrana. Krljava je, vene. Kao i kukuruz. Ali, vidjet e, uzgojit emo jae biljke pa e i blago biti snanije.

Ali, starac je s mislima ve bio daleko, mrmljajui sebi i svojim sjeanjima koja su se protezala s jednog kraja zvjezdanog bezdana do planete roditeljice, voljenog i nikad prealjenog doma. Jer za starca, pa i za Ivana, dom je bio tamo, gdje su bili njihovi korijeni, gdje si se osjeao svoj. A oni su izvukli svoje korijenje i krenuli da neto drugo uine svojim domom, ba kao ovo drvee koje nikad ne miruje, ve stalno plazi u potrazi za hranom, grabuljajui tlo svojim raljastim izdancima.

Nakon takvih veeri, djeca bi se polako uputila u sobu, a Ivanov otac bi sebi i svojim uspomenama tiho priao:

A rekli su daje ovdje sve isto kao u Istri, daje zemlja krta, s dosta kamenja, da se mogu graditi kue kao nae, saditi isto kao i kod nas, i da emo dobiti sjeme naega blaga, i junica i bakina. Su Hrvati vrijedni, su, i ova zemlja je slina, ma ni ista. Vraga je kao doma. Da bi jih vrag zeu, i njih i njihe la i...

^ ^^

Ivan se trgnuo iz razmiljanja, veer se bila spustila a on je

35

cijelo vrijeme stajao pred prozorom i prisjeao se fragmenata iz prolosti. Otac je umro lani, i pokopan je tu, u ovoj zemlji koja je, kao to je govorio, davala sve blatnjavog ukusa. Ivan je tu stigao kao djeak, godina njegovog Darka. Jasno je pamtio stari kraj gdje je proveo najljepi dio ivota - djetinjstvo. I njegovi korijeni su ostali tamo, a krompir je sada loeg okusa jer se on sjeao boljeg. Tek njegovoj djeci je ovo dom, a tamo neka Istra na Zemlji - svijet je iz bajkovitog prianja starijih; stara domovina koju e, svakako, potivati, jezik koji e govoriti kao rodni, ali ipak im je ovo dom, ovaj planet Tiha i ovo selo Sveti Ivan u Tujini.

Pomiljao je Ivan, ne jednom, kako bi bilo da se vrate u divnu zemlju njegovog djetinjstva, punu vrtova, njiva, livada. Strano su mu nedostajale livade. Ovdje nije bilo trave, i da nije ogromne morske povrine sa obilnim biljnim planktonom, sigurno ne bi bilo ni atmosfere pogodne za ljude. Sjeme svega to sada raste donijeli su sa sobom jer tu nije bilo rastinja, samo udnih, etajuih stabala koja su, zbog trakastih visuljaka, liila na alosne vrbe, pa su ih tako i prozvali. Sve to su donijeli, niklo je. Ali nije htjelo napredovati, biljke su bile poluive, kao da, eto, rastu jer moraju, jer im nema druge. Neto je bilo u ovoj zemlji to nije valjalo. Trava se u nasadima brzo irila, ali blago je nije rado paslo. Sad, kad se Mora otelila, trebala je krepku hranu, a ve je primjeivao da joj presuuje mlijeko.

Ali kako, miljae Ivan, da se vrate? Njegovoj je djeci ovo dom, tek tamo bi se osjeali kao u tuini, a bio je svjestan da nije sve onako kao to je pamtio. Jer pamtio je samo najljepe, ono ega se rado sjeao, a zaboravljao je krizu dugu desetljeima, tamno nebo puno crne praine novih vulkana preko mora i stalna upozorenja starijih da ne boravi na suncu kad bi ono, sve rjee, izvirilo.

Prene ga mirkanje sijalice i on se okrene. Anica je takoer gledala u svjetlo, oekujui da se ugasi. Ne bi bio prvi put da se nau u potpunom mraku osim svjetlosti vatre. Mala centrala na rjeici davala je energije tek za rasvjetu i za poneku radio stanicu kojima su odravali vezu s jo nekoliko naselja.

Kad bi se bar njihova svemirska struja u dogledno vrijeme ponovo otvorila, sa Zemlje bi im poslali neto tehnike i toliko potrebne metale. Ali nitko nije znao kad se struje otvaraju, to bi se, jednostavno, desilo i jedan od nekoliko uvijek spremnih brodova bi se pustio niz struju prema odreenoj koloniji. Tako

36

nastala struja je trajala oko desetinu vremena potrebnog svjetlosti da prijee taj isti put u stvarnom svemiru. Ponekad, ukoliko je pothvat bio vrijedan utroka silne energije, pristupalo se umjetnom otvaranju struje. Tako su i porodice stigle. Nakon 25- godinjeg brazdanja, nova struja je otvorena prema planetu koji je odabran za njih. im se 26-te godine grdosija bez posade vratila, krenuo je njihov kolonizacijski brod. Slijedee godine su bili tu, preputeni sebi i svojim snagama, da preive kako znaju s ogranienim zalihama i osnovnim oruem. U zadnjih dvadeset godina struja se jo dvaput otvorila: prvi put tri godine poslije dolaska, a drugi put prije sedam godina. Oba puta pristigle su im zalihe lijekova, orua, rezervnih dijelova za centrale i velika koliina sjemenja. Zemlja je smatrala da naseobine moraju biti to manje ovisne o tehnologiji, i samim tim, o Zemlji. Zato je postojala tendencija da se naselja organiziraju u seoskom obliku, to jednostavnijeg naina ivota, kako bi se zatim mogla razvijati u skladu sa specifinim uvjetima pojedine kolonije.

Ivan je sjedio za stolom ispred posude ve hladnog krompira. Anica je krpala djeju odjeu koja se redovno drapala na koljenima. Djeca su ve spavala i sve je bilo tiho. Ivan odmakne netaknuto jelo i spremi se da zatvori kapke na prozorima. Oko sela je bila vrsta palisada od trupaca mrtvih hodajuih vrba, ali se ona morala stalno obnavljati jer su iva stabla dolazila do nje i, grebui tlo ispod u potrazi za hranom, potkopavala ogradu te je povremeno provaljivala. U zadnje vrijeme to se sve rjee deavalo jer su ljudi otkrili kako da im doskoe, pogotovo to su nasadi van ograde stalo stradavali, bivajui pregaeni tim migracijama drvea. Netko se bio dosjetio i poeo eksperimentirati natapajui tlo oko nasada raznim tvarima, dok nisu otkrili da hodae strano odbija nafta. Kada bi drvo nailo na dio tla natopljen naftom, slijepo bi se poelo povlaiti u potrazi za istim tlom. To se tumailo time da je nafta, budui da je na planetu nije bilo, strani i otrovni element za ovdanja bia. Neki su se stanovnici usprotivili ovom nainu koritenja dragocjenog goriva ali su ubrzo bili uutkani izjavama da im ne trebaju motorne alatke ako ne budu imali usjeva na kojima e ih koristiti.

Naalost, ta zatita nije vrijedila za vukove. To su bila neopisivo runa, oklopljena stvorenja, izraziti grabeljivci. Jedan od prvih doseljenika, nakon nekoliko pogibija ljudi i djece, nazvao ih je zubatim kornjaama sa srcem vuka. I tako ostadoe

37

vukovi, koji sa zemaljskim stvorenjima nemaju nikakve slinosti.Dok je Ivan privlaio kapak, uini mu se da uje neko muklo

kripanje iz mraka. Ukoi se i oslune: kripanje se ponovi, ovaj puta jae. Hitro zatvori kapak, zatim onaj na drugom prozoru i onda sretne Aniin pogled.

Moram pogledati to je. Mi smo na kraju sela, vjerojatno nitko drugi nije jo nita uo. Mogue da su vrbe, sigurno su nale nekakav prolaz do ograde, a ako probiju palisadu, ui e vukovi. Zatvori se u kuu, tu ste sigurni.

Anica ga je gledala irom otvorenih oiju, podvuenih sjenkom umora i bez rijei klimnula glavom. Ivan zgrabi sjekiru, mali baca plamena i akumulatorsku lampu i, izaavi oprezno iz kue, uperi svjetlo prema mjestu odakle se uo zvuk. Jak krug svjetla ocrta se na palisadi. ak i s udaljenosti od pedesetak metara vidio je da se neki trupci miu. Ipak, vrbe jo nisu probile, a kratki mlaz iz bacaa otjerat e ih da se nee tako skoro vratiti. Sreom, na ovom planetu nije postojala opasnost od umskog poara jer su se sva stabla mogla odmaknuti od vatre.

Ivan se zaleti prema ugroenom mjestu, naskoivi spretno na prvu preku nosaa koji su se nalazili svakih desetak metara uz tri metra visoku ogradu. S najvieg poloaja osvijetli predio s druge strane palisade. Kao to je i pretpostavljao, hodajua stabla su se natisnula uz ogradu koja je kripila i lagano se njihala. Nasloni baca izmeu dva trupca i kratko pritisne polugu. Divlji pljusak plamena zahvati nekoliko vrba, a ostale se, ubrzano gmiui, udalje u mrak. Promatrao je jo neko vrijeme, pazei da vatra ne bi sluajno zahvatila ogradu. Ali nije bilo opasnosti, pala stabla su gorjela na nekoliko metara od pobodenih trupaca. Okrene se da se vrati, pitajui se kako je mogue da su vrbe prole sloj zemlje paljivo natopljen naftom, koji je potpuno zatvarao krug oko nasada izvan palisade. Bilo bi dobro da odmah ode do nekoliko susjeda i obavijesti ih o dogaaju, pa ak i da opet uvedu strae, kao to su nekad imali obiaj. Bacivi jo jedan pogled na situaciju izvan ograde, skoi na zemlju i, krenuvi prema kui, skoro se sudari s jednim hodajuim stablom koje je mirno stajalo i grabuljalo tlo oko sebe. Sledi se. Mozak mu je grozniavo radio. Kako je ulo? Nema straha od same vrbe, to su bezopasna stvorenja s nagonima amebe, reagiraju na vanjske podraaje i potrebno ih je samo najuriti van, ali kako je ulo? Jer, ako su ula stabla, uli su i vukovi.

38

Nije se premiljao due od djelia sekunde. Uperi mlaz svjetla du palisade i stotinjak metara dalje, skoro skrivena njegovom kuom, zjapila je crna razvalina u ogradi. Srce mu se stisne: najblia je njegova tala, njegovo blago, mlado tele jedva doneseno na svijet. Nije ni domislio do kraja, a iz pravca tale dopre panino mukanje stoke i cvile mladog psa. Pojuri kunui i zaklinjui providnost da stigne na vrijeme, ali tih nekoliko desetina metara donijelo mu je urlik glasova uplaenih ivotinja, lupniavu i krkljanac borbe. Stigao je samo kriknuti:

Ljudi! Vukovi!I ve je nahrupio na talska vrata, bacivi ih svojom teinom

na pod. im se razabrao usred zbrke odvaljenih dasaka i krhotina kamenja, skoi na noge, pripravan na sve, i pone arati svjetlom po unutranjosti. Sve se naglo smirilo, negdje iza sebe uo je glasove ljudi, ubrzano kretanje i kratke uzvike i naredbe. Krug svjetla obasjao je kravu, rairenih oiju od uasa, drhteih nosnica i ispruena vrata, kako natee konop kojim je bila svezana. Uperi lampu u pravcu njenog pogleda i u jaslama ugleda tele koje se tu popelo i tako, vjerojatno, sauvalo ivot. Jadna ivotinja isputala je nekakav isprekidan, plaljivi zvuk, nastojei se drhtavim nogama popeti jo vie uza zid.

S desna se zauje puhanje i u kadar osvijetljenog kruga ue velika glava bika, rogova vodoravno poloenih, krvavih oiju i s ostatkom lanca oko vrata.

O, moj! 0 ! , smirivao ga j e Ivan, zagledajui rane na butinama ivotinje. Krvi je bilo po cijeloj tali. Setajui snop lampe spusti se na pod pokriven slamom. U dnu tale, kod najdaljeg zida, na kraju uzice kojom je bio vezan, leao je mladi pas. Iz slame mu se vidjela samo okrvavljena glava. Metar iza psa, pri dnu, crnila se rupa.

Betije proklete, hijene, kroz zube je stenjao Ivan, krenuvi prema mrtvom psu.

ekaj, Ivane, zabrza Vinkov glas iza njega, nisu zavrili lov, moda su jo tu negdje. Zna da plijen nikad ne naputaju, a sve ti je tu na broju. Nemoj da odnekud skoe na tebe.

Ivan se oprezno priblii mrtvoj ivotinji i prui ruku da je odvee s uzice. Glava se pomakne i, povukavi se naglo nazad, Ivan zgroeno procijedi:

Nisu napustili, Vinko. Samo glava je tu, tijela nema. Mrmor prostruji nazad kroz okupljenu grupu. uli su se

39

uzvici: Samo su psa odnijeli. uvajte se, ljudi, drugi jo lovi! Jesu li bila dva?Uvijek love dva. Ljudi, obiimo selo, samo oprezno, jedan jo

lovi. Dajte baklje, treba nam svjetla!Uurbano se ljudi razidoe, sve po dvojica-trojica. Nastade

arada baklji izmeu kua, po talama, du ograde. Neki su ve dovlaili trupce, kolce i avle da zatvore provaljeni dio ograde. Ivan obie talu da pogleda tetu s vanjske strane. Oprezno promoli glavu, steui u jednoj ruci uperenu lampu a u drugoj sjekiru. Ali, ugledao je mnogo bezopasnije stvorenje od vuka. Priljubljena uza zid tale, nalik na pijanista koji odsutno prebire po tipkama, stajala je jedna hodajua vrba, eprkajui po razgmutoj zemlji udno zida. Umorno se nasloni na ruicu sjekire i pomisli kako bi trebalo oistiti talu, zagmuti tragove krvavog napada. Djeca to ne smiju vidjeti ..A li to lovi onaj drugi?

Ovoj noi uasa kraj je jo daleko i straan predosjeaj koji je stalno pratio Ivana obistini se u jezivom kriku koji kida srce, kojem nema kraja jer traje i odjekuje, u uima, pa u glavi, i zavrava duboko u zgrenoj utrobi u iekivanju zla. Nogu presjeenih, jer je ve znao da se desilo najgore od najgoreg, na rubu munine od saznanja kojem nije dozvoljavao da mu dopre do svijesti, Ivan istetura na istinu ispred kue. U okviru vrata, spram svjetlosti iznutra, u nijemom bolu, Anica je pruala ruke k nebu, k ljudima i k njemu, kao da pita: Zato se neto desilo? Tko je dozvolio? Zanijemila, otvarala je usta bez glasa, a ustvari je zborila oima, razrogaenim u nevjerici, na rubu histerije i preputanja stranoj spoznaji. Zadnjim trunkom prisebnosti, ne videi vie nita ispred sebe, raspuklim glasom na rubu vriska zastenje:

Ivane, Darka ni. DARKA NI!Ivan je, kao u usporenom filmu, vidio kako se Anica rui,

kako ljudi i neke ene priskau, kao kroz vodu je uo usporene glasove, pla njegove djece ...Drugi lovi, drugi lovi - tutnjalo mu je kroz glavu, i onda je neto puklo. Odgurnuo je ljude od sebe, uzmaknuo nekoliko koraka i zaurlao: Neee! nebu, cijelom svemiru i svemu to postoji.

Prije nego je toga bio svjestan, ve je grabio divljim koracima prema palisadi, vrsto steui sjekiru i lampu. Ljudi su zabezeknuto promatrali kako se pribliava jo nezatvorenoj razvalini u ogradi. Prvi skoi brat mu Vinko:

40

Ivane, nemoj! No je, nastradat e i ti! ekaj! Ljudi...!A li Ivan je ve hrupio kroz polupopravljeni procijep u

palisadi. No ga proguta.

* * *

Tiina je polijegala po selu utonulom u tminu. Svega nekoliko kua bilo je krto osvijetljeno i te iskrice ute svjetlosti bile su jedini znak da tu nekog ima. Starac Lovro polako je obilazio palisadu. Svako toliko digao bi pogled do baklji pravilno rasporeenih du oboda ograde i upitao:

Gre?Gre, gre, odgovarali bi tihi glasovi straara, crnih sjenki

spram neba gusto osutog zvijezdama. Lovro se, obiavi puni krug, zaputi k Vinkovoj kui gdje su se mjetani okupili u nadi da e zajednitvo olakati teak teret nesree koja se nadvila nad selo.

Vinko je sjedio do ognjita zadubljen u misli. Samo povrno je bio svjestan tihih glasova u prostoriji dok su ljudi razgovaralio proteklim dogaajima i jutru to slijedi. Digao je pogled na blagi dodir svoje ene Adele koja mu je pokazala na zaspalu Martinu. Lagano ju je podigao iz njenog krila i odnio u malu sobicu gdje su spavale njegove djevojice. Postajao je trenutak promatrajui zaspalo dijete i, pomilovavi je po mokrim obrazima, tiho iziao.

Ubrzo zatim otvorila su se vrata druge sobe i svi digoe poglede iekivanja prema pogrbljenom, sjedokosom mukarcu. Njihov doktor, Slavko, umorno je provukao prstima kroz kosu i nitko nije smogao snage da ga upita kako je Anica, koja je, bljea od plahte na kojoj je leala, sve slabije i slabije disala. Vinko mu prie, i uz njega Adela, strijepei da pitaju ono to su predmnijevali.

Loe je, Vinko. Slaba je, izgubilaje mnogo krvi. Bila je trudna.Adela ga pogleda oima punim suza ali lijenik nemono

odmahne glavom:Bojim se da nee doekati jutro.Svi su pognuli glave pred jo jednom nesreom, pitajui se

to e donijeti svanue. Pitao se to i devetorogodinji Josip koji se skutrio u uglu do ognjita, uporno odbijajui da napusti drutvo odraslih i ode spavati. Na trenutke je zadravao suze koje su prijetile da provale iz jo djejeg srca, a na trenutke je grizao usne smiljajui mogue i nemogue naine da se njegov otac i brat spase, da se pobijede ti glupi vukovi. Shvaao je da

41

mu je majka bolesna, ali je vrsto vjerovao da bi ozdravila ukoliko bi se otac i Darko brzo vratili. Ne mogavi vie izdrati tjeskobu, priguujui drhtanje glasa, upita:

Barba Vinko, mogli bismo ih ii potraiti, na pas bi ih sigurno naao.

Tekom mukom Vinko suspregne bol i prisili se da mu glas zvui vrsto i uvjereno:

Hodi k meni, sjedi tu. Zar ti nema povjerenja u svojega oca? Zar nije on izuzetno hrabar ovjek i jedan od najjaih u selu? Pa nas bi sve vani vukovi progutali kad bismo se pojavili usred noi osvijetljeni bakljama. On, ustvari, ima vee anse, njega nee ni primijetiti. Siguran sam da e pronai Darka.

Da, Vinko je bio prilino siguran da e Ivan pronai sina, ali da li e ga nai ivog? Vukovi nisu ubijali rtvu ve bi je ivu odvlaili do legla, neke jame iskopane u sipkom, izgrabuljanom terenu. Budui su uvijek lovili u paru, jedan plijen bi rastrgli odrasli, a drugi je bio namijenjen mladima, mekanim biima jo neformiranog oklopa i jedine tvrde stvari na njima - otrih zuba. Prema ovim stvorenjima, vukovi Zemlje su bili skoro bezazleni.

Vinka je morila pomisao ne bi li, nekako, ipak bilo mogue krenuti u pomo Ivanu, napustiti dosadanje postupanje, koje i nije bilo bog zna koliko hrabro; selo se zatvaralo, zabarikadirano, na oprezu prema svemu neprijateljskom. Sa svanuem moglo se izai, vukovi nisu izlazili na svjetlost. Pretpostavljalo se da, budui nisu imali oi ili neto slino njima, plijen i okolinu detektiraju putem nekog zraenja, vjerojatno toplinskog. Nikad nisu lovili danju; po naim mjerilima, pod toplinom sunca, bili su slijepi. Ipak, iskustvo je pokazalo da nou nema svrhe izlaziti iz sigurnosti sela. Vea grupa ljudi u vrlo kratkom roku bila bi okruena s vie stotina tih zvijeri kojima ne bi mogli odoljeti. Nikakvo oruje ne bi moglo odnijeti prevagu i Vinko nije imao srca da ikoga poalje u sigurnu smrt. Da bar imaju kakvih oklopljenih vozila, odvojila bi se koja kap nafte i bar bi se moglo pokuati. Ovako, otvaranje struje bilo je potpuno neizvjesno, i Zemlja je mogla slati sve manje, a Bog je svjedok da ni sama nije imala. A brazdanje je jako zahtjevno, otima mnogo energije i traje mnogo godina, neto vie nego svjetlosnu razdaljinu do ratrkanih kolonija. Jednoga dana e svaka kolonija imati svoje brazdae, bar tako tvrde znanstvenici iz Interesa. Inter. S. je bila popularna oznaka za meunarodne znanstvenike, svjetsku

42

organizaciju koja je sa svakim novim brazdanjem slala grupu ljudi s kolonistima. Njihov zadatak bio je da pomognu koloniji da stane na noge, da osiguraju komunikaciju na planetu, prue stanovnitvu tehniku i lijeniku pomo koliko je to god mogue, da vode rauna o svemirskoj struji i poiljkama, i nadasve, da sauvaju znanje i kulturu ljudskog roda. Njihovo je bilo i da ostave kosti zajedno s doseljenicima ako ovjek ne bi uspio zavladati tuinskim svijetom, a toga je bilo, i ne tako rijetko. Zemlja nije mogla, nije imala vremena istraivati pogodnosti mnogih planeta namijenjenih naseljavanju. Nakon otkrivanja takvog sistema, podrobnih teleskopskih analiza udaljenog sunca i odabranog planeta, upuivao bi se prvi slobodan brazda, koji se vraao nakon niza godina s podrobnijim analizama i slikama robotskih sondi. Tek je svaki sedmi od posjeenih planeta imao bar minimum uvjeta za ivot zemaljskog tipa, a od deset uspostavljenih kolonija etiri bi preivjele prvu godinu.

Ne, Zemlja nee poduzimati novo brazdanje prema njihovom svijetu. Ona si je postavila zadatak da ovjeanstvu omogui preivljavanje, u to vie pokuaja, i da svakom narodu prui priliku k budunosti.

Polako se Vinko vraao u stvarnost, oko njega tihi glasovi mjetana. Govorilo se o drugim kolonijama, mada su vijesti bile sedam godina stare i svi su ih ve znali napamet. Teko je bilo govoriti o veeranjim traginim dogaajima, kao da je ljudima bilo potrebno da nau utjehu makar i u samom spomenu uspjeha i pregnua drugih ljudi negdje daleko. Netko ree:

To je jako dobro. Kao to kau u Interesu, vremenom e svaka kolonija upuivati brazdae k drugima, moi e se trgovati. Taunus je samo prvi. Evo, mi na Tihoj imamo drva na izvoz, i to ne da ga sjeemo, teglimo i muimo se, ve samo da ih postrojimo i naredimo im da umariraju u brodove.

Vesela slika izazove osmjehe u nekolicine mlaih a Adela, koja je do pred nekoliko godina radila u postaji Interesa, rastumai:

Taunus je naseljen jo u prolom stoljeu, a vrlo je bogat rudama. Zadnja je vijest da e pokuati brazdanje do nekoliko bliskih planeta koje su u loem stanju da im pokuaju pomoi da se odre. Bitno je preivjeti, istrajati. Kako kolonije budu jaale, meusobno emo se pomagati.

Bilo je lake ljudima, lica su im se osvijetlila pri pomisli na ljepu budunost, veze s drugim udaljenim mjestima. Nisu bili

43

sami i to je mnogo znailo.Starac Lovro je zamiljeno sjedio i drao u ruci lulu koju je

uvijek vukao sa sobom, mada ve davno nije zapalio pravi duhan. Nakalje se pa u nastalom muku ree:

Lijepo si to rekla, Adela. Treba preivjeti. Tu smo ve dvadeset godina, najgore je prolo. I ako Bog da, djeca vae djece e trati livadama, a ovjek e pripitomiti vuka, kao to je to ve jednom uinio. Ali, postiglo se najvanije: nijedna kolonija hrvatskog naroda nije propala. Svi su se odrali jer je na ovjek sve to ima krvlju i mukom stekao.

Bog im daj zdravlje, promrmlja starica iz pozadine.Barba Lovro, priaj nam o starim vremenima, zamoli Josip

ve snena pogleda ali vrsto nakanio da ostane u drutvu odraslih.Ne treba Lovru dugo moliti! Mjetanima je prianje najdraa

zabava. Ve su i zaboravili to je televizija, pa i to e im, da prenosi hodajue vijesti? Pripremi se Lovro, kao i stotine puta do sada, i pone pripovijest:

Prije dvije tisue godina, kad su svi narodi jo bili plemena, dou Hrvati na lijepo more ...

Vinko je s jo nekolicinom morao napustiti ovu smirenu atmosferu nostalgije i pogleda odlutalih u daljinu. Treba zamijeniti ljude na strai, jer tko zna to donosi jutro?

* * *

Ivan je trao preko nasada, ne pazei gdje i to gazi. Selo je iza njega nestajalo u daljini, ispred njega je bila neizvjesnost. Stezao je zube od bola, nemoi i straha da nee stii na vrijeme. Nije ni razmiljao to poslije, glavno da on svoga sina iupa iz kandi svirepih stvorenja. Padao je, dizao se, tresnuo i sav se zamrljao naftom na obrubu nasada. Kroz travu trag je bio lako vidljiv, iroka izgaena pruga, sve dok nije zaao meu drvee.

Posrtao je glavinjajui izmeu stabala, pogleda uprtog u trag poprskan kapima krvi. Molio se da to bude krv psa. Svakih nekoliko metara bacao se na koljena da mu ne bi promakla koja od sve rjeih mrlja. Bojao se da ne izgubi trag jer onda bi sve bilo gotovo. Dok se kree, dok oni nisu daleko odmakli, ima nade. Do sada je imao sree to nije bio zamijeen od drugih vukova, noas su lovili negdje drugdje.

Vie puta je morao zaobilaziti vrbe koje su se postavile u sred traga u potrazi za hranom. Ve je krenuo da obie jedno vee

44

stablo, kad mu pogled padne u podnoje, meu drhtave izrasline koje su vrijedno greble tlo. Meu drvenastim pipcima nazirala se neka bjelkasta tvar. Pun panike baci se na koljena, grebui zemlju izmeu izraslina i upajui ono to je nalikovalo na krvave ostatke. U ruci mu se nae jedna mala kost s ostacima smeeg krzna. Ipak je to bio pas. Oprezno se obazre: tu su, blizu. Ugasi lampu, bojei se da ga ne otkriju prije vremena. Skutri se iza drveta, stisnuvi oi da mu se vid prilagodi mraku. Pritajivi se, uo je neto dalje kljocanje vilica. Srce mu se stegne i medo je falilo da ne poleti, ponesen silnom eljom da spasi sina. Ipak se suzdri i izviri iza stabla u pravcu zvuka. U jedva dostatnoj svjetlosti zvijezda, nekih petnaestak metara dalje, naziralo se blijedo oblije prueno na tlu. Oi ga zapeku od zurenja a znojava aka stezala je dralo sjekire. Pored tijela njegovog sina crnila se sjenka jednog vuka. Drugog nije mogao zamijetiti ali se nedaleko, kao iz podzemlja, uo zvuk kljocanja, komeanja legla. Drugi je, znai, unutra - sad ili nikad. to je tie mogao, skinue koulju, zguva je u hrpu i izvadi ibice. Sada, kad je sve visilo o tako tankoj niti, bio je samrtniki miran. Vea buka u jami ubrza mu pokrete, leglo samo to nije izilo. Koulja planei on je svom snagom zavitla u stranu, to je dalje mogao. Vuk se pokrene i zaleti prema vruoj goruoj hrpi, a Ivan iskoi iz svog skrovita i pojuri prema sinu. U sekundi je bio kod njega, divlje ga zgrabio, prebacio preko ramena i zagrabio nazad. Sjekira ga je tukla po nogama, zataknuta za pojas. Samo da ne padnem, mislio je, dok mu je sumanuto