geografski horizont 58/2 (2012)

DUGOPOLJETURIZAMZAMBIJA

Broj 2/2012, godina LVIII, ISSN 0016-7266

Izlazi od 1955.

BROJ 2/2012 • GODINA LVIII • ISSN 0016 -7266

god. 58, br. 2/2012, Zagreb

Stručno-informativni časopis za geografijuhttp://issuu.com/h.g.d.

NakladNik:Hrvatsko geografsko društvo

Marulićev trg 19, 10000 Zagreb, Hrvatskatel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451,

e-mail: [email protected]://www.hagede.hr

uredNištvo:Neven Bočić, Borna Fuerst-Bjeliš, Vedran Prelogović, Lana Slavuj, Ružica Vuk, Ivan Zagoda, Ivan Zupanc

glavNi uredNik: Ivan Zupanc

tajNik uredNištva: Vedran Prelogović

grafički iteHNički uredNik: Ivan Zagoda

korektura: Jadranka Čelant Hromatko

slog i prijelom: Ivan Zagoda

tisak: Sveučilišna tiskara d.o.o., 2012.

Naklada: 500 primjeraka

CijeNa časopisa: za pravne osobe 30 kn, za fizičke osobe 25 kn

Časopis izlazi uz pomoć Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta Republike Hrvatske

Za potpisane članke odgovaraju autori, za nepotpisane uredništvo. Rukopisi se ne vraćaju.

Niti jedan dio ove publikacije ne smije se preuzeti, kopirati, prevoditi ili na bilo koji način reproducirati u bilo kojem pisanom ili elektroničkom mediju bez pismene suglasnosti i dozvole autora i izdavača.

Časopis Geografski horizont učenicima i nastavnicima kao dodatnu literaturu preporuča Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta. KLASA: 602-01/07-01/00331; URBROJ: 533-12-07-0004. od 24. srpnja 2007.

slika Na NaslovNoj straNiCi: Otok Staffa, Škotska (foto: Margareta Kulaš)

ČLANCIveNi mariNković i slaveN kliček

Transformacija i suvremeni razvoj Općine Dugopolje radovaN pavić

Na temeljima geografije II – zemljopisni položaj i prostorni odnosiradovaN pavić

Prostorna raščlamba Republike HrvatskeNikola glamuziNa

Geografska dimenzija promjena u svjetskom turizmu na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće

lučka lorber Revitalizacija starih industrijskih područja u Jugozapadnoj Europi

Projekt ReTInA

PUTOPISmariN CvitaNović

ZAMBIJA – Tragovima Davida Livingstonea

INFO KARTICAJužni Sudan

Bazaltna staza diva Finna MacCoola

KARTA GOVORIGodišnje vrijednosti varijabilnosti padalina u Hrvatskoj

DOGAĐANJAXIX. državno natjecanje iz geografije

Znanstvena konferencija Međunarodne geografske unije Geographies of Marginality: The Realities of Physically Marginalized Areas,

Dubrovnik, 19. – 23. kolovoza 2012.Promovirana knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“

PRIKAZIGeografija gorske Hrvatske – prilozi analizi socijalno-geografske

strukture Gorskoga kotara i Ogulinsko-plaščanske submontane udolineMozaik izvan grada – tipologija ruralnih

i urbaniziranih naselja Hrvatske

OBLJETNICEPovodom 80. rođendana profesora Miroslava Sića

OBAVIJESTIDobitnik nagrade „Maja Pisk“

Dobitnici Rektorove nagrade

7

21

41

82

102

96

49

67

77

63

100

80

106

111

110

108

74

fraNkfurt Na majNi, Njemačka: ispred oviH zgrada Na starom trgu kruNjeNi su Carevi svetog rimskog Carstva

foto: zoraN stiperski

(23.07.2009.)

7

Uvod

Suvremeni razvoj Općine Dugopolje za-počinje promjenom teritorijalno-administra-tivnog ustroja 1997. godine. Na temelju Zakona o područjima županija, gradova i općina iz 1992. raspadom bivše Općine Solin, osnovana je nova Općina Klis pa 1997. Općina Dugopolje u čiji sastav su ušla naselja Koprivno, Kotlenice, Liska i Dugopolje (Izvor: 6). Novo razdoblje općin-ske administrativne samostalnosti uvelo je Dugopolje u prostorno-razvojne tokove ši-reg područja. Javila se potreba za valoriza-cijom prostornih i gospodarskih prednosti koje su inicirale niz promjena na prostoru

same Općine. Blizina Splita i Solina jasno je odredila razvojnu usmjerenost Dugopo-lja. Smještaj u neposrednom zaleđu Splita je dalje poboljšan izgradnjom brze ceste Split-Klis-Sinj. Iznimno povoljan geopro-metni položaj Općine na križištu državne ceste D1 Zagreb-Split i autoceste A1 Za-greb-Dubrovnik te u neposrednoj blizini prometnih pravaca usmjerenih prema Bosni i Hercegovini utjecao je na uključenje Dugo-polja u gospodarske aktivnosti regionalnog značaja (PPUOD, 2004).

Od nekadašnjeg siromašnog sela u zale-đu Splita, pod utjecajem navedenih lokacij-skih prednosti i suvremenih gospodarskih i društvenih promjena, Dugopolje počinju

TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE

veni Marinković i Slaven kliček

Od nekadašnjeg tipičnog sela Dalmatinske zagore, karakteriziranog tradicionalnom orijentacijom na poljoprivredu, Dugopolje je temeljem društveno-gospodarskog razvoja postalo primjer uspješne preobrazbe u inovativnu gospodarsko-poslovnu zonu. Imajući u vidu značajan udio ruralnih područja Republike Hrvatske te prevladavajuće negativne razvojne pokazatelje ruralnih područja, Općina Dugopolje predstavlja važan element u razumijevanju ruralno-urbane stvarnosti pružajući nam vlastiti primjer nadilaženja tradicionalnih razvojnih okvira ruralnih prostora. U ovom radu izneseni su izabrani faktori transformacije istraživane Općine, zatim demografski, fizionomski, funkcionalni i socioekonomski pokazatelji transformacije te važnost i utjecaj razvojne politike Općine Dugopolje.

8

karakterizirati pozitivni razvojni trendovi te postaje simbol uspješne transformaci-je ruralnog predjela u inovatorski projekt gospodarsko-poslovne orijentacije. O gos-podarskoj važnosti transformacije govore novinski članci direktnih i pamtljivih naslova - „Autocesta donijela milijardu kuna u pustu Zagoru“, „Želite li da vam plaća bude tri-put veća? Preselite u Dugopolje!“, „Dugo-polje – najrazvijenija hrvatska općina“. Kao iznimno važan faktor transformacije Općine Dugopolje izdvajamo prostorno-planersku inicijativu poduzetu u sklopu stvaranja gos-podarske osnove, valorizaciju prometnog položaja te razvojnog usmjerenja na nove djelatnosti i načine privređivanja.

oSnovna obilježja proStora iStraživanja

Općina Dugopolje smještena je u Split-

sko-dalmatinskoj županiji na udaljenosti 12 km od Splita. Smještena je u tipičnom krajoliku Dalmatinske zagore na rubu pro-stranog krškog polja, odvojenog od mora planinom Mosor, a čini prijelaz iz dinarskog planinskog dijela u primorski pojas (PPU-OD, 2004).

Na površini Općine od 63,46 km² nalaze se ukupno 4 naselja: Dugopolje, Koprivno, Kotlenice i Liska, u kojima je 2011. godi-ne živjelo ukupno 3 465 stanovnika, te po kriteriju veličine Općina spada u srednje općine u RH. Glavna geomorfološka ka-rakteristika Općine Dugopolje je krški re-ljef u kojem dominiraju vapnenački grebe-ni i udoline s plodnim zemljištem. Najviši i najznačajniji planinski greben je Mosor koji Općinu odvaja od primorja, a najznačajnija udolina je Dugopoljsko polje, koje čini sre-dište Općine. Naselje Dugopolje smjestilo

veni Marinković i Slaven kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

Sl. 1. Dugopolje

Izvor

: http

://w

ww

.dug

opol

je.h

r/im

ages

/pho

caga

llery

/thu

mbs

/ph

oca_

thum

b_l_

img_

8457

.jpg

9veni Marinković i Slaven kliček: TRANSFORMACIJA I SUVREMENI RAZVOJ OPĆINE DUGOPOLJE

GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 7-20

se na sjevernoj strani Dugopoljskoga polja, južnu stranu doline zatvara Mosor, na isto-ku se polje uzdiže u uzvisinu Kotlenice, a na zapadu se proteže sve do naselja Ko-privno (PPUOD, 2004). Područje Općine ima modificirani tip mediteranske klime. Prostor Općine je bezvodni kraj. Smještaj i oblik naselja u Općini Dugopolje posljedica su prirodnogeografskih osobitosti prosto-ra i vrijednosti oskudnog poljoprivrednog zemljišta zbog čega su naselja formirana najčešće na prisojnim rubovima polja. Sva naselja Općine Dugopolje longitudinalnog su tipa. Raspoložive obradive površine su male, a parcele usitnjene, ali s dobrim kli-matskim uvjetima za proizvodnju poljopri-vrednih kultura. Najznačajnije poljodjeljske površine na području Općine su: Dugo-poljsko polje, Vučepolje, polje sa sjeverne strane naselja Liska te polje sa južne strane naselja Koprivno. Polja pripadaju tipu suhih polja jer njima ne protječu tokovi vode, a nema ni izvora. Tlo je antropogena crvenica koja je rezultat tisućljetne obrade zemljišta (PPUOD, 2004).

Faktori tranSForMacijeproMjene teritorijalno-adMiniStrativnoG UStrojaPromjenom političkog sustava 90-ih go-

dina, u Hrvatskoj je uveden novi oblik po-litičko-teritorijalne organizacije. Republika Hrvatska je podijeljena na 21 županiju i 556 lokalne jedinice (429 općina i 127 upravnih gradova). Za lokalne jedinice, površinom i brojem stanovnika znatno manjima od ne-kadašnjih općina, te zbog novih uvjeta tr-žišne ekonomije, to je značilo nemogućnost odlučivanja kakvu su imale stare općine, što se izravno odrazilo na prostorne struk-ture i procese (Toskić, Njegač, 2003).

Na temelju Zakona o područjima župa-nija, gradova i općina, raspadom bivše Op-

ćine Solin, nastao je Grad Solin te općine Muć, Klis i Dugopolje. Novo razdoblje op-ćinske administrativne samostalnosti uvelo je Dugopolje u razvojne tokove šireg po-dručja čime je Općina postepeno afirmirala vlastite prostorne potencijale. Budući da je ključni čimbenik lokacije u novom političko-ekonomskom sustavu postao zakon trži-šta, došlo je do postupne decentralizacije ekonomskih djelatnosti u druge centre, ne isključivo u bivše općinske centre, kao što je vidljivo na primjeru Dugopolja i bivše Op-ćine Solin (Toskić, Njegač, 2003).

Utjecaj SplitaDugopolje, smješteno pokraj starog pro-

metnog pravca koji je vodio iz unutrašnjo-sti prema obali putevima između Kozjaka i Mosora, koje su koristili Rimljani za opskr-bu svojih legija kao i Francuzi za vrijeme francuske vladavine u Dalmaciji, čini nepo-sredno zaleđe grada Splita. Sa Splitom je povezano već spomenutom brzom cestom Solin-Klis, čija je gradnja počela prije Do-movinskog rata, a koja je u promet puštena 1999. godine. Udaljenost od svega 12 km do Splita i povoljne značajke geografskog i prometnog položaja utjecale su na dina-miku prostorno-razvojnih procesa (PPUOD, 2004).

Uz ostale društveno-gospodarske fakto-re šireg prostora i vremena, razvoj Splita, promatran kroz uznapredovale industri-jalizacijske, urbanizacijske (posebice su-burbanizacijske) i litoralizacijske mijene, je usmjerio dominantne socijalno-geografske procese na prostoru Općine i doveo do preobrazbe postojećih te stvaranja novih struktura. Konkretno, govori se o socioe-konomskoj preobrazbi naselja vidljivoj u padu broja stanovnika u drugoj polovici 20. stoljeća, deagrarizaciji naselja Općine Du-gopolje i promjeni dominantnih sektora dje-

10

latnosti stanovništva te pojavi migracijskih i cirkulacijskih tokova. Socioekonomska pre-obrazba je posebice bila intenzivna u Dal-maciji, kao odraz oskudice plodnog zemlji-šta i slabih mogućnosti stočarenja, stoga su naselja većeg dijela srednje Dalmacije dosegla viši stupanj socioekonomske preo-brazbe. Naselja jače i naselja srednje socio-ekonomske preobrazbe posebice nalazimo u okolici Splita (Vresk, 1998).

Administrativno-upravne promjene su dodatno intenzivirale navedene procese. Do osamostaljenja Hrvatske dugopoljska naselja su bila sastavni dijelovi kliške, solin-ske te splitske općine. Kroz takve teritorijal-ne promjene, favoriziran je razvoj većih na-selja općina, dok su ostala naselja relativno slabo razvijana (Izvor: 6). Rezultat vidimo u demografskoj i gospodarskoj koncentraciji u Splitu te deagrarizaciji i emigraciji okolnih naselja.

Na temelju iznesenih podataka vidljiv je utjecaj Splita u stvaranju urbano-rural-ne podvojenosti. Općina Dugopolje ostaje splitskom periferijom; manje naselje u Za-gori, odvojeno od gradskih djelatnosti, dis-tancirano od razvojnih tokova i usmjereno na splitsku industriju (Izvor: 6).

Prekretnica počinje u 1990-ima. Osa-mostaljenjem Republike Hrvatske, uteme-ljenjem Općine te puštanjem u promet i valorizacijom brze ceste Solin-Klis započi-nje promjene u društveno-gospodarskom razvoju Dugopolja. Kao dodatna lokacijska prednost – otvorenje čvora Dugopolje na autocesti A1 – Split (i Dugopolje) je uključen u šire regionalne i nacionalne okvire. Reali-zirana je gospodarska zona Podi, temeljem povoljnog prometnog položaja i višestruko manjih cijena zemljišta od onih u Splitu. Učinjen je prijelaz prema funkcionalnom povezivanju sa Splitom, u kojem općina Du-

gopolje preuzima značajne skladišne, proi-zvodne i trgovačke djelatnosti (za razliku od dominantne stambene funkcije Dugopolja početkom 90-ih), zbog manjka slobodnog prostora i ograničenosti priobalja za razvoj prometnih i skladišnih funkcija. U tijeku je formiranje splitske gradske aglomeracije – valoriziranjem lokacijskih prednosti, Du-gopolje stvara vlastitu ekonomsku osnovu komplementarnu sa splitskom osnovom, naspram razdoblja druge polovice 20. sto-ljeća i višedimenzionalne orijentacije na splitske gospodarske resurse, gdje kao primjer navodimo usmjerenost stanovniš-tva Dugopolja na Split te cirkulaciju u Split. Kroz drugu polovicu 20. stoljeća stanovnici dugopoljskog kraja su većinom bili zapo-slenici solinske i splitske brodograđevne te cementne industrije (PPUOD, 2004).

Prednosti prometnog položaja i smje-štaj u blizini Splita, koji je inicirao regional-ni prerazmještaj stanovništva, dnevnu po-kretljivost stanovništva i socioekonomsku preobrazbu naselja, su glavni faktori koji su spriječili izrazitu depopulaciju i prijelaz Du-gopolja u ruralnu periferiju, kao u mnogim drugim ruralnim područjima Hrvatske. Ta-kav razvoj je rezultirao povoljnijim društve-no-gospodarskim pokazateljima, prije sve-ga minimalnim padom broja stanovnika na razini Općine (te promjene u broju stanova i kućanstava). Općenito blaži pad, u nekim slučajevim i porast stanovništva, karakteri-stičan je za naselja duž prometne okosnice Split-Klis-Dicmo-Sinj u spomenutom raz-doblju (Vresk, 1998).

GeoproMetni položajSuvremeni razvoj prometnica i prometna

valorizacija šireg prostora daju važno zna-čenje Općini Dugopolje. Specifičan geopro-metni položaj Općine prepoznat je i u dr-žavnim planskim dokumentima te određen


11

Sl.

2. G

eopr

omet

ni p

olož

aj O

pćin

e D

ugop

olje

Izvor

: Goo

gle

Earth

, 22.

5.20

12.


12

kao prioritet u realizaciji mreže državnih ce-sta na temelju kriterija Strategije prostornog uređenja Republike Hrvatske.

Glavni prometni pravac (do izgradnje au-toceste) je bila državna cesta D1 Zagreb-Split. Na D1 nadovezuje se državne ceste D60 i D220 čime se ostvaruje veza terito-rija Splitsko-dalmatinske županije i Bosne i Hercegovine. Prije osamostaljenja Repu-blike Hrvatske navedeni pravci usmjereni prema Bosni i Hercegovini su bili izuzetno važni za prijevoz tereta iz zapadne Bosne prema jadranskim lukama. Državna ce-sta D62 Dugopolje-Metković predstavlja alternativni pravac Jadranskoj magistra-li i autocesti A1 (PPUOD, 2004). Gradnja izuzetno važnog cestovnog pravca - brza cesta Solin-Klis, kao dio dionice brze ce-ste Split-Sinj – počela je prije Domovinskog rata (cesta Split-Sinj dovršena je 1960-ih), a pušten je u promet 1999. godine. Nagla-šava se pristupačnost u odnosu na Split i time skraćeno vrijeme i povećana udob-nost putovanja (Nadilo, 2004). Autocesta A1 Zagreb-Dubrovnik predstavlja prometni pravac od ključne regionalne, nacionalne i internacionalne važnosti za općinu.

Prometni pravac A1 spada među najvaž-nije faktore zaslužne za uključenje Općine Dugopolje u prostorno-razvojne procese šireg područja. Otvorenje autoceste u Du-gopolju je ostvareno 2007. godine (dionica autoceste Dugopolje-Šestanovac duga 37 km) što je uslijedilo nakon dvije godine izvo-đenja radova (Izvor: 3). Od ostalih oblika prometa ističemo željeznički promet, tj. sta-ru uskotračnu željezničku prugu Split-Sinj, popularno nazvanu Sinjska rera (Bunijevac, 2004).

Navedeni oblici prometa čine izuzetno važne faktore u transformaciji i razvoju pro-matrane Općine. Društveno-gospodarski

razvoj i tehničko-prometna postignuća to-kom 20. stoljeća su dovela do pojave novih prostornih procesa i struktura u Dugopolju.

Željeznička pruga, Sinjska rera, je dovr-šena 1903. godine, što je uslijedilo nakon izgradnje pruge između Splita i Siverića te Šibenika i Siverića. Novootkrivene zali-he željezne rude su pobudile nadu u oživ-ljavanju šireg područja, tako i Dugopolja, pogođenog nestašicom hrane zbog slabih uroda i manjka plodnog zemljišta. Industri-jalizacija i gospodarski razvoj koncentrirani u Splitu su produbili razlike između grad-skih i ruralnih područja. Nepovoljne prilike su natjerale stanovnike dugopoljskog kraja na nadopunjavanje prihoda, osim poljopri-vrednim djelatnostima, i fizičkim radom na željeznici. Kontinuirani društveno-gospo-darski problemi su doveli do potrebe za napuštanjem dugopoljskih krajeva u potrazi za dodatnim prihodima (Kužić, 2001). Sta-novnici su putovali rerom u Split na rad u industrijskim pogonima, potom se vraćajući obrađivanju zemlje u dugopoljskim naselji-ma. Nagli razvoj industrije je inicirao i veći broj cirkulanata; nakon Drugog svjetskog rata povećan je broj vlakova koji su dnevno prometovali s dva na četiri do pet. Ubrzo se počelo pregovarati o ukidanju željeznice, što je i učinjeno 1962., zbog zastarjelosti pruge, dovršetka izgradnje ceste Split-Sinj i drugih razloga (Bunijevac, 2004). Geograf-ski položaj Dugopolja je i 1960-ih pogodo-vao razvoju današnje Općine na način da je ukidanje jedne vrste prometa nadoknađeno uspostavom druge vrste. 1960-ih godina su nastavljena prostorna kretanja Dugo-poljčana prema primorju, no u drugačijim uvjetima; privučeni boljim uvjetima rada, gradskim sadržajima te potisnuti slabom zaradom u poljoprivredi i propadanjem za-gorskih sela, mnogi stanovnici Općine su


13

migrirali u obalna naselja. Konačne migraci-je, potom i depopulacija, su karakteristične za naselja Koprivno, Kotlenice i Liska. Zbog dobre prometne povezanosti s tvornicama u Splitu i okolici, gdje je većina stanovni-ka Dugopolja radila, Dugopolje se uspjelo održati između nepovoljnije razine prirod-ne promjene i emigracije, naspram izrazito negativnog demografskog stanja naselja Koprivno, Kotlenice i Liska. Dugopoljča-ni su većinom putovali na rad u primorska naselja autobusnim linijama, kasnije i osob-nim autobilima, zbog čega i nije primijećen značajniji pad stanovništva na razini Opći-ne. Opisani razvojni trendovi su nastavljeni tokom druge polovice 20. stoljeća; uteme-ljenjem Općine Dugopolje i izgradnjom brze ceste Solin-Klis (i dalje prema Sinju) dolazi do prekretnice u razvoju (Duvnjak, 2001). Počele su pripreme za uređenje nove gos-podarsko-poslovne zone, temeljene na ideji valorizacije povoljnog geoprometnog položaja Općine, povoljnih cijena zemljišta i ograničenosti priobalja za razvoj promet-nih i skladišnih djelatnosti. Započelo se s izradom urbanističke i tehničke planske dokumentacije 1997. godine; prvi radovi su počeli 1999. godine. Prvi objekt u novofor-miranoj zoni izgradila je tvrtka Leopold M, a potom i tvrtke Imak, Overseas Expressa, Grafopak i druge (Nadilo, 2004). Danas je preko 90 investitora uložilo u razvoj 7 dugo-poljskih gospodarskih zona, raspoređenih oko križanja brze ceste za Sinj i autoceste A1.

Sa znanjem kako je idejno rješenje auto-ceste doneseno i trasa utvrđena te da se planira jedno čvorište autoceste i državne ceste D1 upravo u Dugopolju, pristupilo se razradi potencijalne ideje gospodarskog oživljavanja naselja (Izvor: 2). Upravo je iz-gradnja i prolazak autoceste ključan doga-

đaj koji je Dugopolje učinio onakvim kakvo danas jest; projekt transformacije nekadaš-njeg sela u današnju uspješnu gospodar-sko-poslovnu zonu koja vlastiti napredak i transformaciju duguje promjeni prometnih i društveno-gospodarskih prilika te inova-torskoj prostorno-planerskoj inicijativi. Au-tocesta A1 je uključila Općinu Dugopolje u društveno-gospodarska i razvojna okruže-nja širih prostora, napuštajući tako tradicio-nalne okvire Dalmatinske zagore i splitskog zaleđa.

pokazateljitranSForMacijedeMoGraFSke proMjenePod utjecajem faktora navedenih u pret-

hodnim poglavljima, transformaciju iščita-vamo iz osnovnih demografskih pokazatelja i trendova uočenih na prostoru Općine.

Prema popisu stanovništva iz 2011. godine na prostoru Općine živi 3 465 sta-novnika, od čega čak 85,77% (2 972 st.) u općinskom središtu. Već ovaj podatak do-voljno govori o neravnomjernom rasporedu stanovništva koje može predstavljati ogra-ničenje u razvoju. Koprivno i Kotlenice su u povoljnijem položaju jer su smještena tako da gravitiraju Dugopolju, dok je naselje Li-ska odvojeno prirodnom barijerom, brdom Vukoš, od ostalih naselja.

Analiziramo li ukupno kretanje stanovniš-tva Općine Dugopolje, možemo uočiti četiri razdoblja. Razdoblje od prvog popisa 1857. do 1931. bilježi kontinuirani rast broja sta-novnika, na razini Općine te pojedinih na-selja (čak i naselje Liska, iako grafički prikaz ukazuje na pad broja stanovnika u tom na-selju, budući da se stanovništvo Liske u po-pisima 1857., 1869., 1921. i 1931. pridružilo stanovništvu naselja Kotlenice). U drugom razdoblju, 1948.-1961. god., dolazi do pro-


14

mjena u ukupnom kretanju broja stanov-nika, iako Općina bilježi kontinuirani rast. Započinje stagnacija i pad broja stanovni-ka u naseljima Koprivnu, Kotlenici i Liski. U razdoblju 1961.-1991. god. uočljivo je sma-njenje ukupnog broja stanovnika Općine. U tom razdoblju dolazi do izrazitog pada broja stanovnika u Koprivnu, Kotlenicama i Liski, dok je u Dugopolju tek neznatan porast broja stanovnika. Suvremeni demografski razvoj od 1991. godine obilježen je rastom broja stanovnika na razini Općine međutim javlja se proces polarizacije naseljenosti, kojim stanovništvo općinskog središta ra-ste, dok ostala naselja gube stanovništvo.

„Sastav prema dobi (i spolu) jedan je od najvažnijih pokazatelja potencijalne živosti i biodinamike stanovništva nekog područja, a posebice je važan zbog svojih društvenih i gospodarskih implikacija“ (Nejašmić, 2005). Stanovništvo Općine Dugopolje pripada

prijelaznom tipu zrelog na staro stanovniš-tvo, budući da udio dobne skupine 0-14 iznosi 21,4%, a skupine 65+ 13%. No pro-matranjem dobnog sastava na razini nase-lja, uočavamo dvije skupine naselja. Prvoj pripada naselje Dugopolje s 23% mladog stanovništva (0-14), te 11,5% stanovništva u dobnoj skupini 65+. U ostalim naseljima Općine demografsko stanje je znatno ne-povoljnije, udio mladih je znatno manji (Li-ska 4,7%, Koprivno 12 % te Kotlenice 17 %), a udio starijih od 65+ veći (Liska 19%, Kotlenice 26% te Koprivno 24%).

FizionoMSkatranSForMacija proStoraFizionomska promjena prostora zasigur-

no je najočitiji indikator cjelokupne tran-sformacije koja se u proteklome desetljeću dogodila na prostoru Dugopolja. Nekadaš-nja tipična longitudinalna naselja Dalmatin-ske zagore, formirana na rubovima polja

Sl. 3. Kretanje broja stanovnika u Općini Dugopolje i naseljima općine 1857.-2001.Izvor: Naselja i stanovništvo RH 1857.-2001., http://www.dzs.hr/, DZS, Zagreb, 12.4.2012.


15

ili uz stare prometnice, danas se tek nazi-ru među novosagrađenim gospodarskim i stambenim zonama. Primarna fizionomska transformacija prostora Općine proizlazi iz funkcionalnih promjena koje su se dogodile pod utjecajem gradnje autoceste, suvreme-nih socio-ekonomskih procesa, kao što su deagrarizacija stanovništva i zapošljavanje u tercijarnim djelatnostima, ali i demograf-skih procesa unutar Općine, prvenstveno rasta broja stanovnika Dugopolja te depo-pulacije ostalih triju naselja. Fizionomske promjene koje su najuočljivije u Općini su širenje i pojava novih građevinskih površina namijenjenih gradnji poslovnih i stambenih zona.

Površine za razvoj i uređenje naselja planirane su na cijelom prostoru Općine. Građevinska područja naselja prvobitno su utvrđena Odlukom o građevinskim područ-jima zagorskih naselja bivše Općine Solin. Naselje Dugopolje povećalo je površinu za razvoj naselja i to na način da se formiralo potpuno novo građevinsko područje, veli-čine 13 ha, uz prometnicu prema Sinju na kojem je već izgrađen čitav niz stambenih građevina. Također je dio građevinskog područja mješovite namjene na području Krč prenamijenjen u građevinsko područje naselja Dugopolje. U naseljima Koprivno, Kotlenice i Liska građevinska područja na-selja su smanjena za 30,0 ha u odnosu na planirana (PPUOD, 2004).

Formiranje stambenih zona, kao strateški dio razvoja Dugopolja u modernu i urbanu sredinu, odvija se na 4 lokacije, s ukupno 204 građevinske čestice od 550 do 1200 m². To su stambene zone Podi i Drage unutar naselja Dugopolje, Kute u istočnom dijelu Dugopolja te stambena zona Kopriv-no u naselju Koprivno (Izvor: 6). Novi pro-storno-planerski pothvati su obuhvatili i re-

konstrukciju te obnovu postojećih sadržaja (prometna, komunalna i druga infrastruktu-ra) te izgradnju sportsko-rekreacijskih sadr-žaja (Ževrnja, 2001).

Formiranje gospodarskih zona zasigurno je najviše pridonijelo transformaciji cjeloku-pnog prostora Općine. S početnom idejom formiranja nove gospodarske zone u široj okolici Splita, krenulo se s izgradnjom gos-podarskih zona Podi i Krč, površina približ-no 200 ha. Kasnije su izvedeni radovi za površinski manje gospodarske zone Bani i Aquapark (Izvor: 2). Danas na prostoru Op-ćine postoji ukupno 7 gospodarskih zona: Podi, Krč, Podi Zapad, Bani, Bani Jug, Aqu-apark, Marinoprema (Izvor: 6).

Tipične krajobrazne karakteristike Opći-ne čine naselja nastala uz rubove polja, kao što su Dugopolje i Liska. U Dugopolju je ne-koliko stambenih objekata prešlo postojeću cestu i izgradilo se unutar polja. Ovi objekti predstavljaju eksces u prostoru jer time se vrijedne poljoprivredne površine bespo-trebno prenamjenjuje u građevno područje kojeg ima u svim naseljima. Takvom grad-njom se mijenja fizionomija krajobraza, koja se očituje u nedirnutoj površini polja i nizu manjih stambenih objekata smještenih uz rub polja, koje se svojom dimenzijom ukla-paju u krajolik te daju okvir i ton specifičnoj slici prostora (PPUOD, 2004).

FUnkcionalno reStrUktUriranjeFunkcija rada, kao jedna od osnovnih eg-

zistencijalnih funkcija, ima najuočljiviji funk-cionalno-prostorni vidljivi utjecaj. Tranzicija navedene funkcije od agrarno-proizvodne prema industriji te uslužnim djelatnostima, ostavlja za sobom promjene u strukturi na-seljenosti te socio-ekonomskoj strukturi stanovništva.

Prostorni odraz tendencije jačanja po-


16

lifunkcionalnosti Dugopolja vidljiv je kroz promjenu načina korištenja prostora i poja-vu novih načina korištenja, tj. kroz izgradnju gospodarsko-poslovnih zona i integraciju u postojeće prostorne strukture. Promjena od nekadašnjeg isključivo agrarnog nači-na iskorištavanja zemljišta, do pojave da-našnjih gospodarskih zona koje sačinjava niz industrijskih, poslovnih, proizvodnih te uslužnih sadržaja, najviše su ostavile traga u fizionomiji Općine. Izgradnjom gospo-darskih zona organiziran je veći broj novih funkcija, dotad atipičnih za pretežito ruralno Dugopolje. Dominantna poljoprivreda i pri-padajući način valorizacije je nadopunjen, no ne i u potpunosti zamijenjen, novim na-činima korištenja prostora.

Prema Prostornom planu uređenja Opći-ne Dugopolje i dalje će se nastojati ojačati polifunkcionalnost Općine. Planiran je dalj-nji razvoj skladišnih i trgovačkih djelatnosti, ekološki prihvatljivih pogona te raznih servi-sa. Podržan je primarni sektor, s naglaskom na tradicionalno poljodjelstvo (voćarstvo, vinogradarstvo i povrtlarstvo) (PPUOD, 2004).

Socio-ekonoMSke proMjeneDruštveno-gospodarska preobrazba Du-

gopolja u drugoj polovici 20. stoljeća oči-tuje se u smanjenju relativnog značaja po-ljoprivrede i udjela poljoprivednog stanov-ništva. Proces deagrarizacije, tj. napuštanje poljoprivede kao djelatnosti i načina života, bio je najintezivniji u međupopisnom razdo-blji 1961.-1971., u kojem se udio poljopri-vednog stanovništva spustio na manje od 10%. U tom razdoblju istodobno je došlo do snažnijeg razvoja nepoljoprivednih dje-latnosti, koje su bile locirane u gradovima, pa sukladno s time dolazi do prostorne po-kretljivosti stanovništva, odnosno iseljava-nja. Proces deagrarizacije nastavio se i u

Sl. 4. Promjena udjela poljoprivednog stanovništva Dugopolja u drugoj polovici 20. st.Izvor: Popisi stanovništva 1961., 1971., 1981., 1991. i 2001. godine, poljoprivedno stanovništvo

Sl. 5. Promjena socio-ekonomske strukture stanovništva DugopoljaIzvor: Aktivno stanovništvo po djelatnosti, Popis stanovništva 1961. i Popis stanovništva, kućanstva i stanova 31. ožujka 2001.: Zaposleni prema prete-žitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu po gradovima/općinama, http://www.dzs.hr/, DZS, Zagreb, 23.4.2012.


17

daljnja dva međupopisna razdoblja, u kojim je udio poljoprivrednog stanovništva pao na 1,9%, 1991. godine. Iako raste udio ne-poljoprivednih djelatnosti, poljoprivreda je i dalje ostala važna djelatnost stanovništva, kao dodatni izvor prihoda.

Promjena socio-ekonomske strukture stanovništva, odnosno udjela zaposlenih prema sektorima uočljiva je ako se promotri sastav za 1961. i 2001. godinu. Kao poslje-dica već spomenute deagrarizacije, najve-će promjene dogodile su se unutar primar-nog sektora, u kojem se udio zaposlenih smanjio desetorostruko. Iako se apsolutni broj zaposlenih u sekundarnom sektoru nije značajnije promijenio (kao primjer možemo navesti 75 zaposlenih stanovnika u građevi-narstvu 1961., te 72 zaposlenih u istoj dje-latnosti 2001.), udio zaposlenih u sekundar-nom sektoru se smanjio za 9% zbog apso-lutnog povećanja broja zaposlenih u terci-jarnom i kvartarnom sektoru. Ta povećanja udjela zaposlenih posljedica su uglavnom jačanja uslužnih djelatnosti i zaposlenosti u državnim službama. Unutar tercijarnog sektora ističe se trgovina s 134 zaposlena (od ukupno 865 aktivnih stanovnika Dugo-polja 2001.) te promet s 105 zaposlenih. Iz navedenih podataka vidljiva je funkcionalna usmjerenost Dugopolja na uslužne djelat-nosti, posebice trgovinu i promet, kao po-sljedica društvenih i ekonomskih promjena te lokacijskih prednosti.

Model razvoja

Uzevši u obzir razvojne faktore navede-ne i opisane u prethodnim poglavljima, ja-sne su prostorne i društveno-gospodarske prilike koje su djelovale i koje djeluju na području Općine Dugopolje. Geoprometni položaj na križanju više pravaca (inter)naci-onalnog značaja i blizina drugog najvećeg

grada u Hrvatskoj su svakako prostorne prednosti promatrane Općine, no kroz po-vijest razvoja Općine bili su prisutni procesi koji su težili stvaranju negativne društve-no-gospodarske slike Dugopolja. Deagra-rizacija, pad broja stanovnika u određenim vremenskim razdobljima i određenim nase-ljima i migracije usmjerene pretežito u Split su nepogodni procesi koji su ugrožavali mogućnosti razvoja Općine. Identični pro-cesi su se odvijali u brojnim drugim ruralnim područjima Republike Hrvatske kao poslje-dica urbanizacije i industrijalizacije u drugoj polovici 20. stoljeća te su doveli do stagna-cije i propadanja brojnih naselja i općina izvan gradskih područja. Općina Dugopolje je razvojnom politikom izbjegla navedene prijetnje i valorizacijom prostornih struktu-ra i procesa na području Općine odredila i usvojila tip uspješnog razvoja, naspram drugih ruralnih područja u bližoj i daljoj oko-lici. Takav razvoj je Dugopolju donio titulu najrazvijenije Općine u Hrvatskoj, određene na temelju studije Instituta za međunarod-ne odnose i korištenih podataka o dohotku po stanovniku, stopi nezaposlenosti, pro-računskim prihodima, udjelu obrazovanog stanovništva i kretanju stanovništva.

proStorno-planerSkainicijativaUz sve navedene prostorne faktore, za

transformaciju i suvremeni razvoj Općine Dugopolje bila je potrebna ljudska inicija-tiva. Uspjeh Dugopolja se temelji na viziji lokalnih čelnika kroz prepoznavanje važno-sti geoprometnog položaja i njegove valo-rizacije u smjeru društveno-gospodarskog razvoja.

Projekt je djelo načelnika Općine Dugo-polje Zlatka Ževrnje i splitskog arhitekta Srđana Šegvića, vlasnika tvrtke „Arching“ koja je izradila projektnu dokumentaciju.


18

Na temelju donesenog idejnog rješenja autoceste i utvrđene trase, tj. planovima prolaska autoceste Općinom Dugopolje, zamišljena je transformacija Općine koja bi privukla investitore u Dugopolje. Počelo se s izradom planske dokumentacije, a kao jedan od najvažnijih dokumenata navodimo Studiju o utjecaju na okoliš, budući da se područje dugopoljske općine nalazi unutar zaštitne sanitarne zone rijeke Jadra i Žrnov-nica koje opskrbljuju Split vodom. Uskoro se pristupilo izradi i odabiru Detaljnog plana uređenja prostora, kojem su prethodili ra-dovi na infrastrukturi. Detaljni planovi ure-đenja u Dugopolju, koje je izradila tvrtka „Arching“, su predviđali opskrbljenost sva-ke poduzetničke parcele svim infrastruktur-nim priključcima koji su dovedeni do njezi-ne granice kao i rješavanje svih imovinsko-pravnih odnosa. Stoga je za svaku parcelu već gotova lokacijska dozvola, a investitori izravno traže građevinsku. Takvim planira-njem administracija je značajno ubrzana i uklonjene su prepreke vanjskim ulaganjima koje su na drugim primjerima sprječavale napredak i priljev sredstava (Nadilo, 2004). Uslijedili su Detaljni planovi uređenja pro-stora, i to za zone Podi, Krč, Bani, Bani-sje-ver i za stambeno naselje Kute, dok su u izradi Urbanistički plan uređenja gospodar-ske zone Podi-zapad, Detaljni plan uređenja stambenog naselja Drage i naselja Koprivno (PPUOD, 2004).

Utemeljena je poduzetnička zona koja je stranim ulagačima nudila zemljište po cijeni od 45 kn/m², dok danas ta cijena je narasla na 150 €/m² (Izvor: 12). Bez obzira na rast cijene, Općina nudi građevinsko zemljište niže u odnosu na tržišne standarde. Što se tiče imovinsko-pravnih odnosa, 80% zemljišta je preneseno na korisnike, dok je ostatak u vlasništvu Općine. Uz zaradu na

prodaji zemljišta, Dugopolje prikuplja priho-de od poreza, komunalnih naknada i drugih nameta korisnicima koje zatim Općina ula-že za potrebe Dugopolja (Izvor: 10).

Uspostavom gospodarske zone, lokalna samouprava je stvorila temelje za vlasti-ti gospodarski razvoj. Time je osiguran niz prednosti za investitore kao i za cjelokupno stanovništvo (Izvor: 6). O trajnosti i stabil-nosti razvoja govori podatak o povećanju broja zaposlenih u Dugopolju u razdoblju 2008.-2010. godine, dok je u Hrvatskoj u istom razdoblju 100.000 radnika izgubilo zaposlenje (Izvor: 12).

Utjecaj dUGopolja na ForMiranje GoSpodarSkiH zona U rHRazvoj Dugopolja je potvrđen na temelju

više društveno-gospodarskih pokazatelja, stoga je privukao pažnju s aspekta razvoj-nog usmjerenja. U Dugopolje su dolazili predstavnici drugih gospodarskih zona; iz Stankovaca, Obrovca, Vukovara, Šesta-novca, Muća (Nadilo, 2004). Srđan Šegvić, jedan od autora takozvanog „modela Dugo-polje“, je dobio zadatak projektiranja novih poslovnih zona uz trasu autoceste A1, i to zone Bosiljevo i Stankovci. Sve navedene zone, po uzoru na Dugopolja, su planirane kao industrijsko-poslovne zone, zahvaljuju-ći povoljnom prometnom pložaju, uz auto-cestu A1 (Izvor: 4).

Na temelju društveno-gospodarskih uspjeha Dugopolja, može se definirati tip razvoja karakterističan za općinu i s veli-kom mogućnosti primjene u drugim (rural-nim) područjima Hrvatske. Važan aspekt moguće primjene, proizašao iz modela Du-gopolje, čini potencijalna mogućnost raste-rećenja urbanih područja i komplementar-nog funkcionalnog povezivanja s ruralnom okolicom, kroz procese suburbanizacije,


19

industrijalizacije i cirkulacije stanovništva. Osim pojedinim općinama i gradovima, ta-kav pristup može donijeti koristi i na regio-nalnoj razini, čineći tako važan instrument regionalnog razvoja s osnovnim ciljem sta-bilnog i ujednačenog razvoja uz istodobno smanjivanje prostornih razlika.

neGativni aSpektiVeliki broj investitora prisutnih u Dugo-

polju, koji su investirali radi širenja poslova-nja i profita, na neki način mogu se smatrati prijetnjom. Privučeni financijskim uspjehom Dugopolja, postoji opasnost da pristup pri-mijenjen u Dugopolju preraste u standard koji ne bi smatrao razvoj općine/naselja pri-marnim ciljem, već bi privlačenje investicija te kratkoročni planovi i projekti bez socijal-

ne, urbanističke i ekonomske održivosti po-stali primarni cilj (Izvor: 11).

Postoji i problem fizionomskog uklapanja novih projekata i gospodarske zone u po-stojeće strukture. Prisutan je urbano-ruralni kontrast vidljiv između novoizgrađene po-slovne zone i postojećih građevina, preteži-to manjih, seoskih kuća. U sadašnjim pro-storno-planerskim pothvatima nije iskazana namjera smanjivanja navedenih kontrasta, već gradnja novih objekata. Planirana grad-nja se odvija na vrijednim poljoprivrednim zemljištima, koja se prenamjenjuju u gra-đevinska. Takvim planiranjem zapuštaju se tradicionalne djelatnosti i strukture i ugro-žavaju se vrijedna zemljišta.

zakljUčak

Preobrazba Općine Dugopolje tokom 20. stoljeća odvijala se pod utjecajem složenih društveno-gospodarskih procesa. Procesi tipični za ruralna i urbana naselja Hrvatske – in-dustrijalizacija, urbanizacija, deagrarizacija, deruralizacija i migracije – su značajno utjecali i na Dugopolje. No zbog povoljnog geoprometnog položaja i blizine Splita Dugopolje su karakterizirali relativno povoljni demografski i gospodarski pokazatelji. Valorizacija pro-metnog položaja i ograničenost Splita za prostorno i prometno širenje su potaknuli Du-gopolje na gospodarsku transformaciju. Promjenom teritorijalno-administrativnog ustroja otvorena su vrata valorizaciji navedenih prostornih prednosti, što je učinjeno prostorno-planerskim postupcima usmjerenim na društveno-gospodarski napredak naselja Općine.

Izneseni pokazatelji demografskog, funkcionalnog, fizionomskog i socioekonomskog značaja upućuju na bitne promjene struktura i procesa Općine Dugopolje. Izgradnja no-vih stambenih objekata i gospodarskih zona, povećanje broja stanovnika i promjene u strukturi zaposlenosti, vidljive kroz napuštanje poljoprivrede kao dominantnog zanimanja i orijentaciju na druge sektore, ukazuju na pozitivne razvojne trendove općine Dugopolja.

Razvoj Dugopolja je značajan na nacionalnoj razini. Na primjeru općina navedenih u prethodnom poglavlju, vidljivo je razvojno usmjerenje poput Dugopolja, na efikasno pro-storno planiranje, privlačenje investicija te valorizaciju lokacijskih prednosti, te korištenje navedenih mjera u svrhu razvoja pojedinih općina koje uvelike pomaže regionalnom ra-zvoju i doprinosi stabilizaciji ekonomije i naseljenosti. Upravo u potencijalu stabilizacije procesa i struktura nalazimo važnost proizašlu iz razvoja i transformacije Dugopolja, koje dugoročno može osigurati ujednačeni razvoj na više razina. No potrebno je razvoj kontro-lirati, imajući u vidu prostorne značajke i posebnosti, s primarnim ciljem očuvanja prostora od težnje za konstantnim privlačenjem investicija i ekonomskim profitiranjem, kao na pri-mjeru prenamjene vrijednog poljoprivrednog zemljišta u građevinsko u Dugopolju.


20

literatUrabuNijevaC, H., 2004: Stota obljetnica uskotračne željezničke pruge Split-Sinj, Građevinar, 56 (1), http://www.casopis gradjevinar.hr/dokumenti/200401/8.pdf (06.04.2012.)duvNjak, m., 2001: Suvremene demografske promjene u Općini Dugopolje (1948.-1991.), u: Dugo-polje: zbornik radova Općine Dugopolje, Općina Dugopolje, Zagrebkužić, k., 2001: Povijest Dugopolja i njegova sela, u: Dugopolje: zbornik radova Općine Dugopolje, Općina Dugopolje, ZagrebNadilo, b., 2004: Gospodarska zona u Dugopolju i izgradnja športske dvorane, Građevinar, 56 (8), http://www.casopis-gradjevinar.hr/dokumenti/200408/6.pdf (02.04.2012.)Nejašmić, i., 2005: Demogeogeografija stanovništvo u prostornim odnosima i procesima, Školska knjiga, Zagreb.toskić, a., Njegač, d., 2003: Changes in Political and Territorial Organization and their impact on Croatia´s Urban System and Regional Development, Hrvatski geografski glasnik, 65 (1), 7.-23.vresk, m., 1998: Satelitizacija splitske aglomeracije, Hrvatski geografski glasnik, 60, 31.-48. ževrNja, z., 2001: Općina Dugopolje u samostalnoj Hrvatskoj, u: Dugopolje: zbornik radova Općine Dugopolje, Općina Dugopolje, Zagreb

izvoriAktivno stanovništvo po djelatnosti, Popis stanovništva 1961.Nacional, Nacional.hr, Autocesta donijela milijardu kuna u pustu Zagoru, http://www.nacional.hr/clanak/13646/autocesta-donijela-milijardu-kuna-u-pustu-zagoru, 02.04.2012.Nacional, Nacional.hr, Ove godine kreće izgradnja novih 260 km autocesta, http://www.nacional.hr/clanak/11302/ove-godine-krece-gradnja-novih-260-km-autocesta, 03.04.2012.Nacional, Nacional.hr, Projekt koji će Zagoru i Liku učiniti industrijskim središtem, http://www.nacio-nal.hr/clanak/11004/projekt-koji-ce-zagoru-i-liku-uciniti-industrijskim-sredistem, 12.04.2012.Naselja i stanovništvo RH 1857.-2001., http://www.dzs.hr/, Zagreb, 12.4.2012.Općina Dugopolje, http://www.dugopolje.hr/index.php?option=com_content&view=article&id=10&Itemid=15, 05.04.2012.Popisi stanovništva 1961., 1971., 1981., 1991. i 2001. godine, poljoprivedno stanovništvoPopis stanovništva, kućanstva i stanova 31. ožujka 2001.: Zaposleni prema pretežitoj aktivnosti po položaju u zaposlenju, djelatnosti i spolu po gradovima/općinama, http://www.dzs.hr/, DZS, Zagreb, 23.4.2012.Prostorni plan uređenja općine Dugopolje, 2004., http://www.dugopolje.hr/index.php?option=com_docman&task=cat_view&gid=19&Itemid=135&limitstart=5, 05.04.2012.Splitsko-dalmatinska županija, www.dalmacija.hr, Općina Dugopolje, http://www.dalmacija.hr/Upravniodjeli/UOzagospodarstvorazvitakiEUinteg/Programiiaktivnosti/Poduzetni%C4%8Dkezone/tabid/355/agentType/View/PropertyID/295/Default.aspx, 19.04.2012.T-portal, www.tportal.hr, Komentari – Split i dugopoljska škola urbanizma, http://www.tportal.hr/komentari/komentatori/107633/Split-i-dugopoljska-skola-urbanizma.html, 20.04.2012.Vjesnik / Općina Viškovo, Vjesnik.hr / općina-viškovo.hr, Pet općina investicijskih oaza, http://www.opcina-viskovo.hr/www.opcina-viskovo.hr/files/6b/6ba97651-e352-4016-b8ac-3277fc1574ec.pdf, 11.04.2012.

Veni MarinkoVić, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer Prostorno planiranje, II. godina,Don M. Pavlinovića 8, 21485 Komiža, Hrvatska, e-mail: [email protected]

SlaVen kliček, univ. bacc. geogr., Diplomski studij geografije, smjer Prostorno planiranje, II. godina,I. Trebevički ogranak 8, 10000 Zagreb, Hrvatska, e-mail: [email protected]

21

NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI

Objekt promatranja su, naravno, države, i to u okviru onih sadržaja koji pridonose snazi/moći ili nemoći neke države, i to zato jer bit međunarodnih odnosa čine odnosi snaga utemeljeni na interesima koji najče-šće ne moraju izražavati one opće ljudske interese.

Da bi se približili razumijevanju čitavog problema, treba uzeti u obzir četverostru-kost sadržaja i pristupa koji čine utemeljenja međunarodnih odnosa: bez tih utemeljenja tzv. međunarodni odnosi su samo puka de-skripcija i zapravo prazna priča.

Ako pogledamo odnose i veze unutar na-vedenog četverokuta, što slijedi, onda su i politički odnosi rezultat djelovanja i gospo-

darskih, međunarodno-pravnih i geopolitič-kih/geostrateških odnosa, koji imaju značaj utemeljenja.

UteMeljenja MeđUnarodniH odnoSa SU Sljedeća:1. Gospodarski temelji (kao bitni izraz

snage ili nemoći), 2. Međunarodno pravo, koje uza sve nedostatke i zlouporabe pred-stavlja danas jedini uljuđeni vid rješenja mnogih problema, 3. Geopolitički i naročito geostrateški temelji, i najzad, 4. Posljedič-ni politički odnosi, što sve uzeto zajednički kao cjelina daje međunarodne odnose.

Za različite oblike razumijevanja međuna-rodnih odnosa, nužno je poznavati funkcije, prednosti i nedostatke pojedinih prostora,

PRISTUP. Položaj i međunarodni odnosi. Svaki govor o prostornom položaju zapravo je ujedno i govor o jednom vidu složenih međunarodnih odnosa, koje se nikako ne smije izjednačavati samo s međunarodnim političkim odnosima: oni su tek jedan (rezimirajući) vid različitih međunarodnih odnosa. I zato četveročlanu shemu međunarodnih odnosa treba razjasniti kako slijedi:

radovan pavić

22radovan pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSIGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

a one se ne temelje samo na prirodnim bo-gatstvima, mogućnostima proizvodnje i de-mografskom kompleksu, nego se sve više naglašeno izražavaju u osobinama prostor-nog položaja, koji može imati različite vido-ve, što uključuje pitanja lokacije (smještaj, položaj – prema lat. locus-mjesto, ovdje ukupnost smještajnih i položajnih značajki), za što je potrebno jasno i najkraće uglaviti: četiri osnovne definicije: prvo, pojam polo-žajnosti koja uključuje sve sadržaje i vidove kojima se određuje snalaženje u prostoru i razumijevanje prostornih odnosa.

Drugo – to je smještaj nekog prostora, što je samo opisna kategorija, koja odgo-vara tek na jedno pitanje, tj.: Gdje je što?, ali čije je precizno utvrđivanje nezaobilazna i ključna pretpostavka u razumijevanju po-ložaja, ako ta preciznost izostane, onda su raščlamba i zaključci u svezi položaja – po-grešni.

Treće – to je položaj nekog prostora koji odgovara na pitanje o funkcijama, njihovoj valorizaciji i važnosti/nevažnosti, te uklju-čuje vidove kauzalnosti i posljedičnosti, uključuje, dakle, složenost i interakciju vrlo različitih sadržaja promjenjivih u vremenu.

I – četvrto – to je pitanje o „3G“ položaju nekog prostora, što podrazumijeva uklju-čivanje triju najvažnijih vidova položaja, tj., onaj opći i najširi geografski, zatim geopro-metni i konačno, geopolitički/geostrateški, koji svi uzeti zajedno najbolje sažimaju i odražavaju osnove prostornih odnosa, a u slučaju onih geoprometnih i geopolitičkih najjasniji su, najlakše su uočljivi i najdojmlji-viji.

proStor i položaj SU U teMeljiMa GeoGraFije

U svakom pristupu stvarnosti koji hoće da ga se imenuje kao geografski, postoje

dva osnovna i nezaobilazna temelja, bez kojih kvalifikativ „geografski“ nije primjeren i ne može opstojati. Ta dva temelja jesu: prostor sa svojim sadržajima i funkcijama i položaj, tj. prostorni odnosi. Svijest o tome vrlo je stara – zato podsjećamo na ono što o tome govori Strabon (63.god.pr.Kr.-20.g.p.Kr.), geografa i povjesničara na jed-nom mjestu svoje „Geografije“ (u 17 knjiga): „U studiju geografije mi ne ispitujemo samo oblik i dimenzije zemalja, nego također...i njihov položaj u odnosu jedne na drugu.“ (ovo je inače sjajan primjer koji pokazuje kako Strabon jasno govori o položaju/pro-stornim odnosima, a ne o smještaju).

priStUpajUći probleMU položaja/lokacije, treba prvenStveno Uočiti dvije važne činjenice, tj.

1) Izuzetno značenje i važnost položa-ja najbolje se i najdojmljivije vidi u slučaju vojnih baza u svijetu – po veličini teritorija one su uvijek neznatne, zapravo i nema-ju nekog stanovništva, nemaju nikakvih prirodnih izvora, gospodarski su neodrži-ve i stoje velike sume novaca, daleko su od matičnog kopna, posve su sneruke, nisu korisno tržište, dakle, sve u svemu – baze su idealna ilustracija kako mali i beznačajni prostori mogu imati globalno značenje. Ali, one imaju ono najvažnije: imaju odgovarajući geopolitički/geostra-teški položaj po kojemu su neprijeporno svjetskog značenja. I zatim,

2) samo vrijednost položaja (ako je trajna) može održavati i obnavljati neko naseobena/životno središte bez obzira na sva razaranja i tumultne prilike: zbog konstantnog značenja položaja, gradovi/regije se nakon razaranja ponovno podi-žu i obnavljaju kao feniksi svemu uprkos, što je uvjetovano i omogućeno jedino prednostima i vrijednostima lokacije. Najbolji primjer za to je Troja: od 3200g.

23radovan pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSI


pr.Kr. do XX. st. utvrđeno je 40 njezinih slojeva, što znači toliko razaranja i toliko obnova, a sve je bilo uzrokovano i omo-gućeno samo vrijednošću geografske lo-kacije, koja je ujedno bila i prokletstvo i blagodat.Međutim, kada se ističe obnoviteljsko

značenje položaja, pri čemu bi Troja mo-rala biti izuzetan primjer, takav je primjer moguće i osporiti, jer Troje više nema! Taj je prigovor razložan, ali ipak ne stoji, i to iz razloga jer nije važna sama Troja kao odre-đeni uski lokalitet, nego je važno da se utje-caj položajnosti nastavlja i dalje, i to putem Konstantinopolisa i Istambula. Teza je, da-kle, posve jasna, pri čemu gubitak funkcija položajnosti mora imati važnih posljedica. Dobro se to vidi na primjeru važnih pro-metnica koje podržavaju ulogu nekadašnjih gradova, ali u času kada te prometnice nisu u funkciji, propadaju i sami gradovi – do-bar je primjer za to stari Modruš, na nekada glavnoj vezi Primorske i Panonske Hrvat-ske. Onda kada se modruški prometni pra-vac (što je maksimalni izraz vrijednosti po-ložajnosti) prekida, nestaje i sam Modruš. A onda kada se prometnice obnavljaju, lo-kacija samog Modruša više nema značenja, jer odgovarajuće funkcije već su preuzela druga središta i drugi prometni pravci.

Međutim, za razliku od vrijednosti po-ložaja i njegove obnoviteljske uloge, treba spomenuti i suprotne primjere. Tako je mo-guće da pojedini lokaliteti imaju izuzetnu vrijednost u određenom razdoblju, i osi-guravaju životnost i razvoj, a onda nestaju. Vrijedi to za rudarska središta, koja mogu biti nepovoljno locirana, ali su vrijedna dok traju zalihe rudnog blaga. Međutim, iscrplji-vanjem ležišta, takva vrlo važna dinamična životna središta nestaju, a ostatci su u ka-tegoriji tzv. ghost cities, jer nestaju u slučaju

ako nemaju osigurane i prednosti zemljopi-snog položaja.

Vrste zemljopisnog položaja uključuju osnovno dvojstvo: prvo, opći geografski položaj (lokacija) ima sintetički značaj, koji na jednome mjestu uzima u obzir sve re-levantne sadržaje i primjenjuje ih na neku regiju, i zatim – drugo, posebni geografski položaj ima analitički karakter, koji se odno-si samo ne neki specifični sadržaj (reljefni, prometni, geostrateški...). Obje ove vrste položaja mogu se sažeti u tzv. „3G“ položaj, ovisno o samoj važnosti pojedinih sadržaja.

Da bismo se mogli upustiti u bilo kakva razmatranja položaja, potrebne su neke te-meljene definicije, tj: 1) matematički smje-štaj. To je statička i vrijednosno neutralna kategorija definirana zemaljskim koordi-natama (širina, dužina, apsolutna i relativ-na visina i dubina). U geografiji i međuna-rodnom pravu ponajviše dolazi do izražaja kada je riječ o klimatskim sadržajima, ali i onda kada su u pitanju pravocrtne državne granice, bilo duž meridijana, bilo paralela, ili kada treba odrediti neke trojne granične točke u bespućima u kojima nema drugih prikladnih uporišta na terenu.

2) Smještaj je također statična, neutral-na i deskriptivna kategorija, to je odnos nekog mjesta ili regije prema manje-više stabilnom i nepromjenljivom inventaru fizič-ko-geografske sredine, ali bez odgovaraju-ćih vrijednosnih sudova i ocjene značenja, pri čemu se odgovara na pitanje: „Gdje je što?“ – i ništa više (primorski smještaj, do-linski smještaj, itd.) Smještaj je prije svega jednostavna i ograničena prostorna, ali ne i kompleksna geografska kategorija.

3) Geografski položaj je promjenljiva kategorija, označava položaj u prostoru u odnosu na međusobno povezane priro-doslovne i društvene sadržaje drugih pro-

24

stora, što automatski uključuje vrijednosne sudove (povoljnosti/nepovoljnosti), uključu-je, dakle, prostorne odnose spram drugih širih i daljih prostora i njihovih geografskih sadržaja. Položaj, dakle, više nije neutralna kategorija, položaj odgovara na pitanje o funkcionalnosti nekog prostora, ima kau-zalno značenje, tj. odgovara na pitanja „Za-što?“ i „Koje su posljedice?“, uključuje se, dakle, u uzročno posljedični niz, i po svemu tome shvaćanje položaja i prostornih odno-sa jedna je od najvažnijih biti geografije.

Vrste položaja treba razlikovati i po te-ritorijalnom obuhvatu, što uključuje raspon od mikropoložaja (lokalni položaj, npr. onaj akropolski) do regionalnog makropoložaja i nadregionalnog položaja.

iMajUći U vidU pitanja različitiH vrSta zeMljopiSnoG položaja, MoGUći SU vrlo raznoliki priStUpi, a navedeno što Slijedi, SaMo je jedna od tiH MoGUćnoSti.

1. Središnji i rubni položaji, jedan su od najvažnijih vidova, oni sugerira-ju vrijednosti i prednosti centraliteta za razvoj, ili pak nerazvijenost uzrokovanu periferičnošću. Dobar primjer za nave-deno je odnos antičkog Rima i Kartage: naime, sa svojim centralnim položajem (između ostaloga), Rim je predodređen da bude gospodar Sredozemlja, ako to dozvoljavaju odnosi snaga, pri čemu je važno uočiti da su i oni koji su osporavali Rim (Kartaga), također locirani na sredi-štu Mediterana, a to znači: Sredozemlje se može okupiti samo iz neke dovoljno snažne centralne lokacije, a ne može sa periferije (bizantski Konstantinopolis, što isto tako vrijedi i za osmanlijski Stambol, koji je ipak periferija Sredozemlja i koji ne može okupiti čitav prostor). U centralne prostore treba ubrojiti i one križišnog zna-čaja, dok što se tiče periferičnosti, treba

naglasiti onaj pravi, ili apsolutni rubni po-ložaj, što, primjerice vrijedi za Kamčatku, dakle, kada je riječ o periferičnosti, onda kao ekstremnu inačicu treba spomenuti položaj apsolutnih udaljenosti – on znači onakvu lokaciju gdje su pojedini dijelovi država ne samo vrlo udaljeni od životnih središta, prometno izolirani i životno za-pušteni u odnosu na stare regije jezgre i današnje životne centre, nego oni i ne izazivaju neki posebni interes, što znači da ih se u određenom času može i odre-ći. To, primjerice, vrijedi za Aljasku, koju je glupa ruska vlada 1867. prodala Ame-rici: sam izolirani i daleki položaj Aljaske nije Rusiji bio dovoljno uvjerljiv kao uvjer-ljivi dio Rusije, a svoju ulogu odigrao je i teritorijalni diskontinuitet, kao i slabosti ruskog dalekoistočng pomorstva. Sve je to očito djelovalo u prilog prodaje, iako priroda Aljaske, kao životni ambijent Ru-siji, koja zna što je Sibir, nipošto nije bila strana. A slično (bez obzira na dimenzi-je) vrijedi i za hrvatske posjede na lijevoj obali Dunava, koji su i od službene Hrvat-ske, i od najvećeg dijela pučana posve zaboravljeni i zapravo su za Hrvatsku već i izgubljeni, a da to nema u nas nikakvog odjeka. Pri tome može se ekskulpirati pučane, koji u sve ne moraju biti dovolj-no upućeni, ali to ne vrijedi za političku elitu („elitu“).Obnoviteljski položaj. Primjer Troje već

je spomenut, ali pitanje time nije iscrpljeno, i zato treba spomenuti još nešto: tako su i crkvišta, koja nastavljaju i izražavaju tra-diciju posvećenih mjesta, također pogodna za obnoviteljsku ulogu, jer svetost nekog mjesta potvrđena crkvom/samostanom/svetištem i tradicijom osigurava obnovu i trajnost, naravno, ne uvijek, ali su neki tra-govi neizbrisivi (toponimi kao Klisa).

radovan pavić: NA TEMELJIMA GEOGRAFIJE II. – ZEMLJOPISNI POLOŽAJ I PROSTORNI ODNOSIGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 21-40

25

Važnost i nevažnost položaja. Razu-mljivo je da su razmatranja o položaju lo-gična u okviru navedenog podnaslova. Zato treba spomenuti bar neke vidove. Ako se pogledaju najširi životni okviri, onda se uočava kako se osobine klasične globalne geostrategije ponajvećma utemeljuju na vri-jednostima i prednostima određenih lokaci-ja u okviru HR doktrine (Heartland-Rimland doktrina).

Isto vrijedi i u regionalnom smislu: (ne)sigurnost Izraela prvenstveno ovisi o geo-strateškom položaju u arapskom okruženju. U slučaju BiH obično se također ističe važ-nost njezinog položaja za NATO, ali, to je, naravno, pogrešno, jer je geostrateško zna-čenje BiH izuzetno malo, i znatno zaostaje za prednostima Slovenije, Hrvatske i Srbije. No za ova razmatranja to nije važno, jer nas sada zanima samo položajnost kao kriterij za ocjenu nečije važnosti i uloge.

Važnost položaja, ali i korekcija koji-ma se postižu drugi ciljevi. Iako je važnost položaja velika i neprijeporna, ona nipošto nije apsolut, što znači da postoje i korekcije koje su posve politički uvjetovane i koje po-tiru neke prednosti položajnosti – tako trasa budućeg naftovoda Nabucco (azijski Bal-kan – Austrija) ne prolazi najkraćim, dakle, najpovoljnijim pravcem, nego znatno du-žim, što je posve politički uvjetovano. Isto vrijedi i za ruski Južni tok (Rusija-Austrija/Italija), koji je geoprometno ipak povoljniji, pri čemu je važno da su oba slučaja u Sre-dišnjoj južnoj Europi uzeti u obzir i Europ-ska Turska, Grčka, Bugarska, Rumunjska, Srbija, Mađarska, Slovenija, ali se izostavlja onaj najkraći pravac, a to je preko Hrvatske, a također se izostavljaju Makedonija i Alba-nija. Jedan krak Južnog potoka trebao bi iz Bugarske ići do Italije, ali opet ne najkraćim pravcem, dakle, preko Albanije i Makedo-

nije, nego onim zaobilaznim, preko Grčke, očito je, da prednosti položajnosti mogu ustupiti pred političnošću.

„Važnost“ položaja kao privid. Uzima-jući u obzir nezaobilaznu (i obvezatnu) kri-tičnost, valja spomenuti i slučajeve kada važnost položaja izostaje, ili je samo privid. Tako je, primjerice, geostrateški položaj So-malilanda uz Adenski zaljev i tjesnac Bab-el-Mandab u globalno-geostrateškom smi-slu nevažan, iako je prostor lociran u zoni Rimlanda, i u blizini tjesnaca, jer Somaliland nije uključen ni u kakve globalne odnose velevlasti, dok sam za sebe zbog poznatih problema ne znači gotovo ništa. Isto tako, geostrateška „važnost“ BiH za NATO tako-đer je puka natega, jer u BiH NATO može imati samo druge, i to političke ciljeve, dok je geostrategija nevažna, i to kako ona regi-onalna, a pogotovo ona globalna.

Nevažnost geostrateškog položaja. Idući tragom kritičnosti, treba naglasiti i mogućnost postojanja nevažnosti geostra-teškog položaja uopće. Naime, za niz loka-liteta moglo bi se naprečac govoriti o važ-nosti takve lokacije, ali ta „važnost“ ne stoji: istina je da je potencijalna geostrateška važnost carigradskih Tjesnaca vrlo velika, ali ona je ujedno danas i nevažna, jer sve ne regulira geostrategija, nego međunarod-no pravo, a to je ipak najvažnije, pogotovo u uvjetima kada globalna konflagracija u trokutu Zapad-Istok-Kina više nije moguća, čime se geostrateške prednosti/nedostatci izbacuju iz igre.

Povoljnost i nepovoljnost položaja. Kada je riječ o položaju, onda je pitanje iz podnaslova zapravo najvažnije. Zato treba odmah naglasiti tri prevažne činjenice:

1. Najpovoljniji geostrateški položaj u svijetu uopće ima Australija. Ona je izvan svake sheme i doktrine i klasične i današ-


26

nje geostrategije, ima povoljan položaj u geostrateškoj sjeni, blizu je Aziji, ali nije na putu ničije velike strategeme (uostalom – preko Australije se ne stiže nikuda). Me-đutim, u najnovije doba (2011. god.) ovo mišljenje treba korigirati, jer je važna par-ticipacija Australije na Indijskom oceanu, koji sve više postaje interesno područje neomahanističke Kine – položaj, dakle, Australije, u geostrateškoj sjeni, se danas gubi.

Za razliku od Australije, Europa i Dale-ki istok prave su bačve baruta: situacije je u Europi poznata, a na Dalistoku su u dodiru Rusija, Kina, Japan, obje Koreje i SAD, dakle, tu je ostvaren dodir i vlastitih i stranih velevlasti.

2. Što se tiče maritimizacije, u najvećoj je mogućoj mjeri osujećena Rusija, a to je frustrirajuće i stvara stalne probleme, jer su status velevlasti (ili težnja tom sta-tusu) posve neprimjereni s ograničenim mogućnostima participacije na morima). I najzad,

3. SAD imaju u svijetu po svemu naj-povoljniji „3G“ položaj, lako komuniciraju sa svim svjetskim morima, geostrateški su zaštićene i na istoku, i na zapadu, i na sjeveru, s juga ne prijeti nikakva opa-snost. SAD imaju, dakle, apsolutno po-voljni „3G“ položaj, a to ne može ostati bez posljedica.Prirodoslovni položaj. U najširim glo-

balnim razmjerima dva su sadržaja od naj-bitnijeg značenja: to je položaj, prvo, u od-nosu na Golfsku struju, čije značenje ni u široj javnosti, a niti u geografiji nije dovoljno shvaćeno, i zato treba podsjetiti: „Titanic“ je stradao od ledenjaka na 41°46'N, a to je paralela približno središnje Albanije, a u isto vrijeme – Murmansk se ne zamrzava. Zatim, drugo, položaj u odnosu na najve-

ća područja dugotrajne izolacije na globusu (Sahara, Arapski poluotok), s obzirom da će solarna energija uskoro postati najvaž-niji izvor među trajnim/obnovljivim izvorima energije. A to će onda značiti da one drža-ve koje je Alah nekada tako štedro obdario energentima, neće doći u krizu jer će ras-polagati novim energentskim izvorima, i to na osnovici svog povoljnog klimatskog po-ložaja.

U regionalnom smislu, neki su prirodo-slovni sadržaji važni u nacionalnom/iden-tifikacijskom vidu – tako se Srbija uvelike identificira s Pomoravljem, Makedonija s Povardarjem, Poljska s Vislom, Rusija s Volgom... A što se tiče Hrvatske, ona nema takvu prirodoslovno-nacionalnu identifika-cijsku težišnicu, ali treba naglasiti: ona se ipak stvara, iako ne na prirodoslovnoj osno-vi, nego na drugim temeljima, ali isto tako dovoljno uvjerljivim (Crkva hrvatskih muče-nika u Udbini).

Maritimni položaj za potpisanog je naj-važniji u prirodoslovnom aspektu. Pri tome valja naglasiti da bi veliki dio europske po-vijesti mogao biti napisan s naslova borbe za suverenitetski pristup moru. Ali, o tome na ovome mjestu nije moguće duljiti, zato će dostajati barem neke napomene kada je riječ o dijelu Središnje južne Europe (Bal-kanski poluotok i Balkan s rubovima, dalje u tekstu – „naš prostor“). Pri tome treba iz-dvojiti sljedeće:

1) U spomenutom prostoru težnja moru je nešto postulirano i samorazu-mljivo, što uključuje ne samo problem izlaza i pristupa otvorenom moru, nego i jasne osvajalačke težnje, kakve su one koje se odnose na tzv. „drugu (nasuprot-nu) obalu“, što u različitim povijesnim razdobljima vrijedi i za Romane prema sjeveroistočnoj i istočnoj obali Jadrana


27

(„talijanska geopolitička kliješta“), kao i za Osmanlije prema grčkom poluotoku.

2) Opća je povoljna osobina našeg prostora da je on, osim Srbije, Makedo-nije i Kosova vrlo izdašno i štedro pro-viđen participacijom na moru, pri čemu udaljenosti do mora za LLC države (Land Locked Countries) nisu velike, a i politič-ke zapreke danas ne postoje (osim u slu-čaju Kosova i Srbije, što međutim, nije od neke posebne važnosti).

3) U našem prostoru postoje i tri po-voljna penetrirajuća pravca prema zaleđu (vardarsko-moravski, maričko-nišavsko-moravski, dunavski) svi usmjereni prema vrijednom zaleđu, a to je Mitteleuropa.

4) Svi veliki etnikumi (osim srbijanskog i bošnjačkog) imaju povoljnu mogućnost ulaza/izlaza prema moru. Pri tome hrvat-ski etnikum nije i ne može biti nikakva za-preka, ali za albanski etnikum to nikako ne vrijedi.

5) Poseban je problem što drugi veliki teritorijalno-politički ambiciozni etnikumi (austrijski, madžarski i srbijanski) nema-ju mogućnost vlastitog izlaza/pristupa moru i mogu ga ostvariti jedino osvaja-laštvom. A to kroz neko vrijeme pogađa obalne etnikume, ali u konačnici u skladu s (ipak) povijesnom pravdom – i Austrija i Madžarska i Srbija – moraju ostati LLC države.

6) Važno je uočiti da je za najveću i najjaču povijesnu stranu silu u našem prostru (osmanlijski sultanat) more nije nikada bilo od odlučne važnosti, što je i razumljivo za jedan stepski i konjički na-rod, i to unatoč izuzetno dugih i povolj-nih obala, klimatski pogodnog akvatorija, izuzetno vrijednog zemljopisnog položaja na spoju Europe, Azije i Afrike, važnosti dubljih europskih zaleđa u pozadini (Mi-

tteleuropa, Rusija), kao i odgovarajućih kadrova i povijesnog iskustva.

7) Međutim, unatoč prednosti u kon-tekstu maritimizacije u našem se prosto-ru bilježe i bitna ograničenja – ona su et-nikumska i politička: tako je Srbija ogra-ničena zbog albanske, bugarske i grčke i hrvatske etnikumsko-političke prečage. Za Albaniju, nepovoljna je obala značila da se životna baza mora naći u bliskom gorskom zaleđu, makedonski je etni-kum preslab da bi se trajno uspostavio u egejskom primorju, dok su Bugari tako-đer preslabi da bi se isto tako probili na obalu Egeja, u čemu nije mogla pomoći čak ni sanstefanska Bugarska iz 1878. god., sve u svemu, prednosti i nedostatci u svezi maritimizacije u našem prostoru jasni su i očiti.Geostrateški položaj. Pristupajući tom

pitanju, potrebno je odmah vrlo tvrdo po-noviti i ustvrditi: čitava klasična globalna geostrategija (ali i dobar dio one moderne) utemeljen je na osobinama lokacije.

U svakoj raščlambi vrsta, uloge i važno-sti položaja dugo je vremena zbog pitanja koja uključuju sigurnost i nesigurnost (a to je glavni zalog prosperiteta), bio problem geostrateškog položaja maksimalno izra-žen u doba hladnog rata, što onda ujedno znači da s prestankom hladnog rata pitanja geostrateške lokacije više nisu od posebne važnosti. Ta se osobina potkrepljuje još i time što mora biti jasno kako danas nika-kva globalna konflagracija u trokutu Zapad-Istok-Kina više nije moguća, iz čega slijedi da je pitanje geostrateškog položaja uvelike samo povijesne naravi. Međutim, ovakvo je gledanje ipak isuviše smiono i preidealistič-ko, jer uvijek ostaje prostora za konstataci-ju: „Nikad se ne zna!“, dakle, geostrateška pitanja, ipak još uvijek fungiraju u međuna-


28

rodnim političkim/geopolitičkim odnosima, a pogotovo, pogotovo, onim regionalnog značaja. I zato će se u ovom prilogu poseb-na pažnja posvetiti upravo pitanjima geo-strateške lokacije, kako slijedi:

Geostrateški položaj treba uvijek pro-matrati u nekom ofenzivnom/osvajalačkom kontekstu, a to onda uključuje analizu loka-cije u odnosu na regionalne dimenzije, kao i u odnosu na one nadregionalne i globalne kada je to primjereno. Tako u regionalnom smislu treba naglasiti:

1) položaj u odnosu na „drugu obalu“, što uključuje težnju neke moći na jednoj obali da se uspostavi i na onoj drugoj, nasuprot-noj obali. Među povijesnim primjerima tre-ba spomenuti nekadašnji pokušaj Mongola u 13. st. da osvoje Japan, zatim uspješna nastojanja Grčke da u antici zauzme oba-lu Male Azije, isto tako uspješni pokušaj Osmanlija da se uspostave na teritoriju Grčke, na drugoj obali Egejskog mora. U tu skupinu ide pokušaj Švedske za osvaja-nje druge obale Baltika, uz duboki prodor u Rusiju, zatim Engleske, koja se u Stogo-dišnjem ratu s Francuskom (1337.-1453.) nije uspjela domoći francuske obale, ali joj je to uspjelo na teritoriju Irske. Nadalje, tu je pokušaj Romana (Venecija, Italija) da traj-no zauzmu istočnu i sjeveroistočnu obalu jadrana. Međutim, takve pokušaji ne uspi-jevaju jer sila s druge obale može osvojiti nasuprotnu obalu, ali u konačnici mora biti gubitnik, jer se ne uspijeva osvojiti i dovolj-no duboko zaleđe, i većinski se u etničkom smislu nametnuti i tom zaleđu i obali - zato je na kraju rezultat da većinsko etnikum-sko zaleđe i isto takva obala, ipak potiskuju strance sa svojih teritorija, koji im s pravom pripadaju.

2) Važan je i geostrateški položaj neke države na pravcima velikih regionalnih stra-

tegema, pogotovo ako su one locirane u međuprostoru. Tako je Poljska smještena u međuprostoru između Germana na zapa-du i russtva na istoku, hrvatske su zemlje u međuprostoru i na ofenzivnim pravcima i Osmanlija i Austrije, Moldavije, Rumunjska, Bugarska i Grčka su na pravcu ruskih impe-rijalnih interesa prema Egejskom moru, dru-ga Jugoslavija bila na operacijskim pravci-ma, koji su se iz Madžarske kao čvorišta „panonske lepeze“ granali prema Jadranu i Egeju.

U svezi s položajem na pravcima velikih strategema treba spomenuti i određene ra-zlike: tako je naš prostor takav da nije samo međuprostor za regionalna osvajanja, nego se preko njega želi ostvariti daleko šire ambicije – one osmanlijske prema Mitte-leuropi (ali i Apeninskom poluotoku), i one austrijske u okviru koncepcije Drang nach Osten, a to je razlika prema onim državama koje, istina, jesu u međuprostoru, ali koje ne otvaraju perspektive za neke daljnje prodo-re, nisu, dakle, važne u nekom tranzitnom smislu. To vrijedi i za Poljsku i za Finsku, i Rusiju. I Finska i Poljska samo su rubni, a ne i tranzitni prostori, jer se preko njih ne stiže (ili zbog odnosa snaga – ne može) stići nikuda, one su samo rubovi određenih te-ritorijalno-imperijalističkih težnji. Vrijedi to i za Rusiju, kada su u pitanju interesi Za-pada. I ona je, istina, izuzetno vrijedan cilj sama po sebi, ali je samo rub preko kojeg se ne stiže nikuda: Sibir nije zanimljiv, a do Indije se ne može.

Položaj u odnosu na okruženje jedan je od najvažnijih sadržaja u okviru hlad-nog rata, koji se odnosi na najšire global-ne vidove, tj. na okruženje oko sovjetskog bloka i Heartlanda najvažnije su lokacije u zoni Rimlanda koji poluprstenasto okružuje najvažniji dio „svjetskog otoka“ (čine ga Eu-


29

ropa, Azija i Afrika). U skladu s definicijom – pojam okruženja je posve jednostavan i jasan. Okruženje znači da neke susjedne granične države okružuju neku drugu drža-vu ili skupinu država s ciljem različitih vido-va njezine izolacije, onemogućavanja nje-zinih prometnih veza, njezinog bilo kakvog teritorijalnog širenja, kao i stvaranja vlastite pogodne baze za ofenzivno djelovanje pro-tiv okružene države.

Govoreći o okruženju, treba razlučiti dvoje: prvo, tzv. aktivno okruženje, to je ono koje sudjeluje u oživotvorenju politike okru-ženja oko nekih drugih država, a drugo je pasivno okruženje, koje znači nalaziti se u nečijem okruženju.

Po svojoj definiciji okruženje je politika. Ono je izraz određene političke doktrine i interesa, ali, koji se oživotvoruje tek i samo na geografski/geopolitički način, tj. svojim oprostorenjem, što znači da politika okru-ženja mora biti u skladu s određenim i svr-hovitim položajem/rasporedom u prostoru, bez toga politika okruženja jednostavno ne može funkcionirati, politika okruženja ostvaruje se samo u svezi s adekvatnom lokacijom. Ako je tome tako (a jest), onda to znači da se globalno okruženje Zapada oko Istoka u hladnom ratu moralo poklapati sa zonom Rimlanda koja okružuje Heartland: dakle, mogli su Argentina ili Niger ili drugi biti savršene nesvrstane države, ili savršeni protivnici Istoka, ali oni nisu mogli sudjelo-vati u okruženju zbog svoje neodgovaraju-će lokacije.

Funkcionalnost putem oprostorenja vri-jedi i za nekadašnju politiku nesvrstavanja. Naime, i to je politika, ali koja najbolje dje-luje u slučaju, i opet odgovarajućeg opro-storenja, tj,. politika nesvrstavanja u slučaju pojedinih država (druga Jugoslavija, Indija) ostvaruju prekide u okruženju, koji onda za

velevlast u Heartlandu imaju posebno zna-čenje. Ostvarenost okruženja kao politike ključna je posljedica lokacije – taj stav zvuči deterministički, i on to doista i jest, ali je isti-nit/realan i nikako ne zaslužuje onu kritiku koja se geografskom determinizmu obično upućuje.

Položaj u okruženju očito može imati ne-gativno značenje za pojedine države i može (mora) bitno utjecati na njihovu vanjsko-po-litičku orijentaciju. Tako se Sjeverna Koreja nalazi u apsolutnom okruženju koje sigurno stišava njezinu ratnu-huškačku galamu, jer biti okružen s Kinom, Ruskom Federacijom, Južnom Korejom, Japanom i sa SAD (da-kle, i na moru) jasno je da bilo kakva vojna avantura Sjeverne Koreje mora računati na apsolutnu izolaciju u svemu i da ne može ostvariti nikakav vojni uspjeh. I najzad, da bi se uvjerili u značenje okruženja, dobro je navesti jedan povijesni primjer, a to je pri-mjer Njemačke u okruženju na kopnu i na moru, kojeg čine Velika Britanija, Francuska i Rusija. To okruženje otvara mogućnost ra-tovanja na dvije fronte, a ako tome prido-damo i to da se njemačke ambicije prema Istoku moraju sukobiti s nepreglednošću veličine ruskog prostora, onda je jasno da nikakva uspješna i dugoročno njemačka te-ritorijalna ekspanzija ne može uspjeti.

Politička/geopolitička klaustrofobija. U svezi s okruženjem treba spomenuti i taj pojam – on se odnosi na osjećaj određe-ne zatvorenosti, skučenosti i otežane mo-gućnosti komuniciranja sa Svijetom, bilo u slučaju da se radi o stvarnoj ili fiktivnoj zatvorenosti u odnosu na otvoreno/debelo/međunarodno more. Taj osjećaj zatvore-nosti opravdan je u slučaju političkog/geo-političkog okruženja, ali je najčešće samo natega, kada je riječ o moru. Tako Slovenija smatra da ju R. Hrvatska svojim teritorijal-


30

nim morem „zatvara“ na sjevernom Jadra-nu i predstavlja problem za izlaz Slovenije u Svijet, što, naravno, ne stoji, ali može dobro poslužiti da se prikriju teritorijalni interesi na račun R. Hrvatske. Isto to vrijedi i za Bosnu i Hercegovinu, jer R. Hrvatska i nju navod-no također „zatvara“ u odnosu na otvoreni Jadran (to pitanje BiH danas još glasno ne postavlja, jer se još uvijek teško snalazi oko pitanja ustrojstva države).

Tamponski položaj i funkcije mogu biti odlika međuprostora, riječ je i opet o ge-ostrateškom položaju. Pri tome sam me-đuprostor može imati dvostruku osobinu: biti siguran kada vrši tamponsku ulogu,ali biti ugrožen ako je poprište teritorijalnih interesa sa strane. Po definiciji, tampon-ski položaj je onaj po kojem se međupro-stor nalazi među antagonističkim moćima i zahvaljujući njemu one su međusobno teritorijalno odijeljene, čime se izbjegavaju ekspanzionistički sukobi, jer postoji prešut-no slaganje s jedne i sa druge strane da je održavanje teritorijalne cjelovitosti tampona najbolje rješenje u određenom razdoblju odnosa snaga. Kao primjer tamponskog položaja i funkcija dobro je navesti hrvatske zemlje organizirane u Vojnu krajinu prema Osmanlijama (antemurale christianitatis iz 16. st. nadalje), zatim, afganistanski Wak-han između ruskih i britanskih interesa. U hladnom ratu tamponska uloga vrijedila je i za čitav izvansovjetski prostor Varšavskog ugovora, a i dalje vrijedi u slučaju neutralno-sti Švedske locirane između (logično), NA-TOvske Norveške i (logično) finlandizirane Finske. Tamponski položaj i funkcije mogu se odnositi bilo na cjelinu pojedinih država, ili samo na pojedine dijelove, kao u slučaju regionalne taktičke denuklearizirane zone širine 150+150 km u Istočnoj i Zapadnoj Njemačkoj u doba hladnog rata.

Geostrateški položaj s funkcijom ba-rijere/zapriječavanja. Ova vrsta položaja označava ulogu neke države i etnikuma koji drugim državama i drugim etnikumima one-mogućava pristup do nekih drugih prostora uključujući i akvatorije. Najvažnije je u tome položaj u odnosu na zaleđe i morsko proče-lje, gdje obalna država priječi izlaz i pristup kontinentalnom zaleđu do mora, čime se zaleđe svrstava u kategoriju LLC država. U odnosu na, primjerice, Srbiju i BiH, hrvat-ski, albanski, grčki i bugarski etnikum ima-ju karakter zapriječavanja. Ali ne i samo to, moguće je navesti primjer gdje obalna moć prodire u zaleđe i preuzima važne gospo-darske funkcije (Dubrovnik u osmanlijskom zaleđu, pri čemu je važno uočiti da Dubrov-nik i Venecija, istina, mogu biti suparnici na moru, ali im se zaleđa, srećom, ne poklapa-ju: Dubrovniku pripada osmanlijsko, a Ve-neciji (dijelom osmanlijsko), ali prvenstveno srednjeeuropsko zaleđe).

Ostale vrste položaja 1) Položaj u okviru suprotstavljenih osobina. To vrijedi za Nor-vešku, koja ujedinjuje dva kontrasta, opće-nito nepovoljnosti zemljopisnog položaja, i izrazite povoljnosti i važnosti geostrateškog položaja (izraženo članstvom u NATO-u)

2) Po svom položaju i mogućim negativ-nim posljedicama ističu se LLC države, tj. one bez vlastitog suverenitetskog pristupa moru, kao i GHD države (Geografski Hendi-kepirane Države), tj. one koje, istina, parti-cipiraju na moru, ali ta participacija nije po-voljna, ili se može djelotvorno osporavati.

3) Mostne države su one koje raspolažu s pristupom na dva velika i važna akvato-rija i koje zapravo imaju karakter prevlake, zbog čega mogu u slučaju nužde poslužiti kao kopnena spojnica (Francuska u odnosu na Mediteran i Atlantik, Egipat u odnosu na Mediteran i Crveno more itd...)


31

4) Identifikacijski položaj – to je takav po-ložaj neke države po kojemu se ona i kojim se ona, zajedno sa svojim etnikumom iden-tificira i prepoznaje s tim prostorom, i s nje-

govom lokacijom: za Srbiju to su Šumadija i već spomenuto Pomoravlje, za Ruse to je Povolžje, za Iračane to je Mezopotamija i slično.

zakljUčak ovih izlaganja je posve jasan: položaj/lokacija nije bezazlena i nevažna kategorija koja se iscrpljuje pitanjem „Gdje je što?“, nego ima svoju težinu i naboj koje valja iščitati. Pri svemu tome, uloga i važnost lokacije ne smiju se promatrati i ocjenjivati u okviru nekog geografskog determinizma, jer položaj (i onda kada je od odlučujućeg značenja) ipak djeluje u sinergiji s ostalim relevantnim prirodoslovnim i društvenim čimbenicima. Položaj, dakle, nema determinirajući karakter, ali u isti mah treba tvrdo naglasiti: njegovo uvažavanje je nezaobilazno u razumijevanju kompleksne životne stvarnosti. Dakako, to nadilazi snage onih koji smatraju da je „Hrvatska smještena na jugoistoku Europe, i da je oplakuje Jadransko more“ (Ah!) i kojima više od toga nije niti potrebno i koji više od toga ne bi niti razumjeli. A onima kojima smatraju da je položaj prostora i u prostoru nevažan, poručujemo: neka se zapitaju bi li svoj hipermoderni i hiperluksuzni butik za ovo ili ono smjestili u zagrebačku Ilicu, bečku Mariahilferstrasse, londonski Oxford Street, ili bi preferirali lokaciju u zagrebačkom Vrbiku s njegovim 7. odvojkom sa slijepom ulicom, gdje postoji samo prašnjava cesta, gdje su huligani razbili sve žarulje, gdje krekeću žabe i sve završava u savskom blatištu... Sapienti sat!


32

zeMljovidi kao priloG raščlaMbi zeMljopiSnoG položaja

(reGionalni priMjeri)zeMljovidi i pojaM proStorne kUltUre

Osobine položajnosti – smještaj, položaj, prostorni odnosi najbolje su uočavaju, shva-ćaju i interpretiraju pomoću zemljovida: oni su slika stvarnost koju geografi (i ne samo oni) uvijek moraju imati pred očima. I zato, kada je o zemljovidima riječ, potrebno ih je proma-trati u kontekstu koji se odnosi na prostornu kulturu – a nju je moguće definirati ovako: ona znači uvođenje osobina u svezi s prostorom (koje su mu imanentne) u kompleks kojim se pokušava razumjeti određene vidove društvene stvarnosti i njezinih promjena – narav-no, tamo gdje je to primjereno i na način koji je primjeren. I to zato jer prostor nije nikakav neutralni okvir zbivanja, nego može biti i jedan od utjecajnih temelja i čimbenika tih zbiva-nja, što ujedno znači da je svaki tzv. geografski determinizam pri tome isključen. Ali, dok je determinizam isključen, to ne vrijedi za jače ili slabije, jasnije ili nejasnije utjecaje, jer se bez tih utjecaja ne radi o istinskoj, nego tek suženoj stvarnosti, tj. njezinom nastanku i razvitku.

Za razumijevanje svega što je u svezi s prostorom, potrebno je njegovo adekvatno predočavanje, a to se postiže putem zemljovida: oni su nezaobilazna predodžba prostora, umanjeni oblik i vid sažete stvarnosti, koja nam, iako temeljito umanjena na zemljovidima, ipak može biti itekako dostupna. Zemljovid je, dakle, slika nekog prostora, a iz toga znalci mogu iščitati mnogo toga. A svemu tome treba dodati i vremensku dimenziju: sve u svezi s prostorom (i položajnost i funkcije) može se mijenjati, dakle, za razumijevanje čitavog kompleksa koji je u pitanju, potrebni su i povijesni zemljovidi.

Prema najgrubljoj podjeli, zemljovidi mogu biti dvojaki: prvo, oni opći geografski, koji su sintetizirajućeg značaja, jer sadrže što je moguće više različitih sadržaja kojima se nastoji što potpunije prikazati objektivna i cjelovita stvarnost. I – drugo – postoje primijenjeni zemljovidi koji prikazuju samo neke određene sadržaje, probleme i ideje, a i oni mogu biti dvojaki: a) analitički kada prikazuju samo jedan sadržaj, i zatim – b) sintetizirajući kada prikazuju više različitih specifičnih sadržaja, ali ne na način jednostavne kumulacije, nego u obliku povezanosti i međuutjecaja pojedinih sadržaja okupljenih oko neke zajedničke ideje ili nekog problema.

Analitički zemljovidi jesu po svojoj naravi pozitivističko-informativni. Oni donose/pri-kazuju neki sadržaj koji stoji kao posebnost i sam za sebe. Zato su oni zapravo samo ilu-stracija i dopuna nečega. Za razliku – kompleksni zemljovidi uključuju više međusobno povezanih sadržaja u svezi s pojavama i procesima u prostoru, i zato su oni interpreta-tivnog karaktera. Oni uključuju sve sadržaje koji su relevantni za određena shvaćanja i tumačenja, i zato nisu tek puka ilustracija, nego bitni aspekt u razumijevanju stvarnosti. Primijenjeni/kompleksni zemljovidi ne samo da nisu ilustracija i posljedica/dopuna onoga što se iznosi u tekstu, nego su zbog različitosti relevantnih međusobno povezanih sadr-žaja ujedno izvorište i novih uvida, dakle oni mogu i prethoditi tekstu, ili su barem njegov apsolutno ravnopravni partner. Iz primijenjenih kompleksnih zemljovida iščitava se i kom-pleksna stvarnost, ali to više nije pitanje ovih teza, nego je kadrovski problem.


33

Sl. 1. Shema međunarodnih odnosa

Zemljovid br. 1. SHeMa MeđUnarodniH odnoSa

Očito je da u svakom istinski intelektualnom/znanstvenom pristupu osnovu svega čini pronalaženje odgovarajućih utemeljenja, što znači pristup na načelima kauzalnosti. U predloženoj shemi (u kojoj pojedine sastavnice moraju imati i povijesnu dimenziju, a tako-đer uključivati i druge relevantne pokazatelje, kao demografske, religijske, itd.) – gospo-darska, međunarodnopravna i geopolitička/geostrateška sastavnica čine temelje političkih odnosa, dok je čitava predočena četverostrukost u cjelini ujedno i temelj i međunarodnih odnosa.


34

eUropaZemljovid br. 2 zeMljopiSna lokacija (SMještaj i položaj) eUropeRazmatrajući to pitanje, treba prije svega podsjetiti na jedan opći i sintetizirajući pojam,

a to je lokacija koja u sebi sadrži ukupnost i smještajnih i položajnih značajki.Europa na lokaciji periferičnosti. Jedna od najvažnijih osobina položajnosti je uo-

čavanje i vrednovanje sa stajališta središnjosti i periferičnosti. Imajući u vidu zemljovid Svijeta, jasno je kako Europa predstavlja samo jedan od azijskih poluotoka, kao što su onaj arapski, indijski, indokineski i čukotski (ako to ime protegnemo u zaleđe, sve do Ver-hojanskog gorja i spojnice do Ohotska). Azija se kao kontinent zapravo sastoji od velike središnje jezgre (Heartland) i okolnih poluotoka, ali uz jednu specifičnost: jezgra nije po-kazala dovoljnu životnost, u zapravo vrlo nepovoljnim prirodoslovnim uvjetima, a i daleko

Sl. 2. Zemljopisna lokacija (smještaj i položaj) Europe


35

od mora, nije postala nikakav koncentracijski prostor i značajno životno središte, imala je svojevremenu mongolsku moć, ali se ona nije u konačnici ostvarila u centralnoj Aziji, nego drugdje (Kina, Indija), dakle, na periferiji.

Europa je, doduše, poluotok, istina, najveći, ali je ipak samo poluotok, što znači da se uz njega nužno može vezati i nepovoljna osobina periferičnosti. Međutim, dok ta periferič-nost ne vrijedi u kontekstu životnosti za indokineski i indijski poluotok praktički oduvijek – ona ne vrijedi niti za Europu, ali samo u doba Rima, a pogotovo ne od 15./16. st., kada europski Zapad postaje središte Svijeta: Europu i Indiju karakterizira, dakle, periferičnost lokacije u odnosu na Heartland, ali i ostvarenost kao velikog životnog žarišta – za Indiju to vrijedi odvajkada, za Europu od 16.st. do 15./16. st. Europa je svjetska periferija, ali to zapravo i nije problem, jer prije 15. st. tamo negdje u pravcu oceana i preko oceana nije bilo „ničega“, te stoga periferičnost i nije bila nepovoljna osobina. Međutim, s atlantskom fazom svjetske povijesti, s jedne strane su daleke Amerike, a s druge strane je daleka Ru-sija i njezin Sibir, te središnjost postaje važnom osobinom.

Europa je periferija i za trupni dio Azije i Afrike, ali s različitim osobinama i posljedicama: naime, Europa je s jedne strane bila izložena azijskim divljačkim hordama, ali je to bila samo privremenost radova, dok je ono što je bilo trajnije (Osmanlije) zauzelo je samo dio Europe, dakle, bez velikih dijelova Zapada i Mitteleurope. A u isto je vrijeme otvorenost prema Aziji omogućila ruski kolonijalizam nakon što je Rusija dovoljno ojačala likvidacijom Zlatne horde. Pri tome je važno uočiti da u Sibiru Rusija nikada nije imala pravih konku-renata: broj stanovnika je bio izuzetno malen (pravi demografski desertum), a nije bilo niti posebne vlastite sibirske političke volje i snage koja bi se oprla ruskom kolonijalizmu. Osim toga, Sibir nije bio poprište prodora maritimnih/mahanističkih sila koje nisu mogle prodrijeti u Heartland (Britanci iz Indije). I sve je to ujedno i razlogom zašto Sibir kao neka-dašnja ruska kolonija i danas pripada Rusiji.

Europa predstavlja i periferičnost u odnosu na Afriku, međutim, to nema velikog zna-čenja. Istina, Europa je vrlo kasno kolonijalno prodrla na sjever Afrike (na osnovici i bliske lokacije i težnje „drugim obalama“ i dominacija na Sredozemlju), ali je ta kolonijalna faza logično neodrživa: posebnost arapskog etnikuma, vlastita politička volja i barijera Sahare na jugu onemogućili su trajnu prisutnost Europe u tom dijelu Svijeta. Moćna Europa je na periferiji Afrike (ili obratno), ali to nije zalog nikakve moguće europske trajnosti u tom prostoru.

Posebna je pogodnost položaja Europe što se nalazi uz mora (Atlantik) i što u svom sastavu također ima mora (Sredozemlje) koje otvara puteve prema istoku (Baltičko i Crno more) makar i u ograničenoj mjeri, kao i to da se Europa našla u blizini Sueskog prokopa, a da istovremeno (osim sukoba interesa unutar sebe same) nema konkurenata ni na bliskim niti na debelim morima, što znači da se na moru ponavljaju one prednosti koje Rusija ima u odnosu na kopno i Sibir, a to je već spomenuti nedostatak osporavatelja i onih autohtonih unutar samog Sibira, i onih sa strane.

No, kada se spominje Sueski prokop, treba postaviti jedno važno pitanje: kako to da su-eska prevlaka nije poslužila kao karavanski most za europsko/mediteransku i azijsku trgo-vinu, nego se obilazila Afrika. Kao odgovor, može se navesti više mogućnosti, ali je jedna sigurno najvažnija – tu je postojala vlast Osmanlija i logično je da ništa nije bilo moguće.

Ovim kratkim uvodom u odnosu na samu bit položajnosti Europe, tj. centraliteta/peri-feričnosti, učinjen je odgovarajući uvod u ostale osobine lokacije Europe, što je najbolje pratiti na priloženom zemljovidu.


36

koMplekSni zeMljopiSni SMještaj i položaj eUrope

1 – Teritorij Europe prikazan s najvećim mogućim stupnjem generalizacije koja samom kontinentu nije vjerna u slovu, ali je apsolutno vjerna i vjerodostojna u duhu oblika i položa-ja. Pri tome se podrazumijeva da Azerbajdžan i Turska nisu sastavni dijelovi Europe, kako se to ponekad tlapi, i na mjestima gdje bi se to najmanje očekivalo.

2 – Položajnost u klimatskom kontekstu. Za ocjenu europske životnosti i uspjeha (koje su po mišljenju potpisanog na zalazu, što jasno pokazuju svaki muzej moderne „umjetnosti“, kao i „istospolni brakovi“), bitno je značenje imala i klima, jer je prostor iz-među približno 37° i 60°N životno vrlo povoljnih osobina, s obzirom na postojanje stimu-lativne klime (kratkotrajne i dugotrajnije godišnje promjene) zapadnih primorja, i to bez ekstremnih vrijednosti.

3 – Povoljan položaj Europe u odnosu na Golfsku struju4 – Međutim, kada se govori o novoj, više ne periferičnoj, nego središnjoj ulozi (zapad-

ne) Europe, onda treba navesti i neke posebne prednosti. Tako je zapadna Europa lako stizala u zonu pasatnih vjetrova, koji su je nosili prema Amerikama, a isto tako se lako vraćala s „dobrim zapadnim vjetrovima“.

5 – (1) Važni elementi smještaja. Za položaj Europe važna su i Vrata naroda, kao glavni osvajački i migracioni koridor kojim su nadirali azijski barbari. Tome su pogodovali stepski/polupustinjski prostori, nedostatak velikih tokova (osim Volge), rijetka naseljenost i izbjegavanje sibirske prašume

6 – Položaj Europe važan je i zbog blizine sueske prevlake, koja s prokopom 1869. god. definitivno oživljava važnost Sredozemlja.

7 – Kada je riječ o periferičnosti Europe, valja ukazati na jednu važnu specifičnost, naime, dijelovi Europe mogu biti periferični u odnosu i na Aziju i na Afriku, ali ta smještajna periferičnost može ustupati pred funkcionalnom središnjošću, što vrijedi za klasično Sre-dozemlje, ono je periferija i Europe i Azije i Afrike, ali ima središnje funkcionalno značenje. Položaj je Europe na Sredozemlju takav da je u slučaju pojavljivanje jedne jake velevlasti politički/državotvorno moguće okupiti sve mediteranske obale, dakle, i one europske, azij-ske i afričke (a, b, c). Dijelom je to kasnije u trajnijem smislu uspjelo još samo Osmanlijama.

8-a) Otvorenost Europe morima. Glavna europska pomorska pročelja (stari i novi vi-jek). Za ono atlantsko položaj nema značenja sve do 16. st., dok se ono mediteransko ipak odlikuje kontinuitetom svoje važnosti, jer atlantsko razdoblje nije nikada poništilo važnost Sredozemlja, s obzirom na potrebe Turske. Oba pročelja određuju položaj Europe u me-đukontinentalnim razdobljima.

b) vikingška/varjaška faza u ranom srednjem vijeku, iako se odlikuje vrlo razvijenim pomorstvom (i osvajalaštva), nema značenja u ocjeni međukontinentalnog položaja Eu-rope, s obzirom da nije postojao nikakav trajniji i dublji odnos prema Amerikama, kao niti prema Aziji.

9-(2)-Prednosti najotvorenijeg izlaza u veliki Svijet uživala je zapadna/atlantska Eu-ropa, i to na prostoru od Engleske/Sjevernog mora do Portugala i Španjolske. Preko Atlan-tika bio je osiguran pristup svim Indijama.

10 – Europa i istok. Glavno europsko kopneno pročelje koje određuje položaj Europe, ali ne u globalnim razmjerima, nego samo u odnosu na dio Azije.

11 – A, B – Za neke osobine oblika Europe izgleda kao da je moguće dovesti ih u sve-zu s lokacijom: tako se Europa odlikuje sa dva važna prodora prema istoku – to su Baltičko


37

i Crno more koji pružaju privid važnosti lokacije u odnosu na Aziju. Međutim, oba pravca dosežu samo u Rusiju, a nikako ne i dalje u Aziju (ili čak Indiju), zbog čega ih se ne može promatrati u kontekstu lokacije Europe u odnosu na Aziju.

12 – (3) – Za ruski prodor prema istoku nisu bila potrebna Vrata naroda, nego je bio prikladan i nešto sjeverniji koridor na rubu Sibira. Osim navedenog, otvorenost Europe (u tome i Rusije) istoku ima jedan bitni nedostatak, naime, Sibir je, istina, bio otvoren za Rusiju, ali mogućnosti prodora prema Indiji bile su ograničene i zbog paralelnih interesa i Rusije i Velike Britanije, kao i zbog islamskih kanata u jugozapadnoj Aziji.

13-a) Osporavanje otvorenosti istoku. Međutim, kada je riječ o otvorenosti istoku i Orijentu (Bliski i Srednji istok), onda treba naglasiti nepovoljnost položaja Europe, koja se nalazi s ove strane osmanlijsko-islamske barijere, a koja odijeljuje Perzijski zaljev od Pra-vog Levanta. I upravo zbog te prečage moralo se jedriti oko Afrike, dok kopneni most na sueskoj prevlaci nije bio moguć.

14 – I. II. – Položaj koji znači prednosti zaleđa. Jedno od životno najvažnijih značajki položaja Europe (Europski poluotok) jest činjenica da ona predstavlja zaleđe i atlantskog i mediteranskog pročelja, što je bitni uvjet dugotrajne životnosti Europe.

15 – k, i – Položaj u kontekstu religijskih dodira. Bitna je osobina položaja Europe danas religijski dodir s islamom. Međutim, dok je u Španjolskoj (do kraja 15.st) taj dodir židovstva, kršćanstva i islama imao pozitivno značenje, kasnije se odnos kršćanstva i islama pokazao samo kao suprotnost osvajalaštva i rekonkviste, što je iscrpljivalo i jednu i drugu stranu. Međutim, važnost tog dodira (sa Kazahstanom, Azerbajdžanom i Turskom) traje i danas, ali uz neke bitne razlike. Naime, dok islam Azerbajdžana i Kazahstana nema u odnosu na Europu nikakvo ofenzivno značenje, u slučaju Turske stvari stoje drugačije, jer se Europa/Eunija boje islamske imigracije, s obzirom da je jasno da ideja multikultura-lizma u Europi očito nije uspjela, čega svi postaju svjesni.

16 – Geostrateški položaj Europe. Područje Heartlanda shvaćeno u najširem terito-rijalnom i funkcionalnom obuhvatu. Za Europu je važna geostrateška činjenica, položaj dodira sa „srcem zemlje“ (h – političko srce zemlje, H – pravi azijski Heartland)

17 – U geostrateškom smislu čitava Europa zapravo pripada Rimlandu, što defi-nira njezin odnos prema azijskom „srcu zemlje“. Kao i drugdje u zoni Rimlanda, i Europa je u doba hladnog rata bila poprište interesa Zapada i Istoka, koje je nadmetanje najviše došlo do izražaja u Srednjoj Europi: u njoj je Istok prodro najviše na zapad u čitavoj svojoj povijesti (DDR, Čehoslovačka). Osim Europe, Rimland u susjedstvu zahvaća i dio sjeverne Afrike i nastavlja se prema Srednjem istoku.

18 – h – Međutim, rusko trojstvo (europski dio Ruske Federacije, Bjelarus, Ukrajina) moguće je shvatiti već kao dio Heartlanda, istina, ne onog pravog/azijskog, nego samo u smislu političkog Heartlanda, jer to rusko trojstvo i azijski Heartland čine politički i geopo-litičko jedinstvo.

19 – Konačno treba ocijeniti i položaj Europe prema hladnom sjeveru – on je, daka-ko, nepovoljan, ali je ta činjenica dugo godina bila bez značenja (osim kada je u pitanju otvorenost/zatvorenost Rusije), i to zato jer se u smjeru Arktika i preko Arktika jednostavno nije imalo kuda stići, s obzirom na ograničene tehničke mogućnosti. Međutim, važnost tog prostora bitno je porasla u doba hladnog rata, jer preko Arktika vode najkraći putevi između Euroazije i Angloamerike. Osim toga, danas ruski prostor Arktika izaziva sve veći interes zbog novih mogućnosti plovidbe u svezi s otapanjem leda, kao i zbog nove utrke u potrazi za energentima.


38

Sl. 3. Europski međuprostori na kopnu i moru


39

Zemljovid br. 3eUropSki MeđUproStori na kopnU i MorU

Pitanje životne sudbine međuprostora jedno je od bitnih u razumijevanju političko-geo-grafske/geopolitičke stvarnosti Europe, i to iz razloga jer su međuprostori uvijek problem odnosa među onima većim i snažnijima, što znači da političku/životnu sudbinu međupro-stora određuju oni drugi, i to sve do trenutka kada se u međuprostoru počnu ostvarivati posebne državnosti.

U europskim okvirima, ali i na granici Europe prema Aziji, postoje četiri karakteristična međuprostora: 1) finski između Švedske i Rusije, 2 – poljski između Njemačke i Rusije, 3 – balkanski (kojemu u ovom slučaju treba pridodati i srednjoeuropsku i mediteransku Hr-vatsku, izvorno između Rima i Konstantinopolisa, a zatim između Austrougarske i Turske), i 4 – i kavkaski Između Rusije, Turske, i Perzije.

Po definiciji, međuprostor je granični teritorij između većih središta moći koje osvaja-laštvom/povlačenjem bitno utječu na njegovu političku i gospodarsku sudbinu. Zato je geopolitička/životna sudbina međuprostora uvijek nepovoljna, iako međuprostor može biti i pod pozitivnim utjecajem neke razvijenije civilizacije, kao onaj poljski i balkanski, na granici germanskog svijeta. Problem je međuprostora da se na povijesnim odnosima snaga ne može trajno uspostaviti/održati, u smislu postojanja države, koje se u europskim međuprostorima ostvaruju tek u 20. st., i to ne uvijek i ne svugdje. Tako kavkaski prostor, tj. predkavkazje, zapravo je još i danas u okviru krajnje zakašnjelog ruskog kolonijalnog sustava, koji je uvelike nestao 1990-ih godina (ali u predkavkazju još ne i u potpunosti), gdje i dalje traju pokušaji osnivanja muslimanske državnost (emirat) – zato predkavkazje i danas karakterizira status nedovršene politogeneze, baš kao i u slučaju BiH, Kosova, (ili još drastičnije – Transdnjistrije, ali bez izgleda za neki povoljni regionalni rezultat). Povije-sno gledano, u najnepovoljnijoj su situaciji oni međuprostori koji se nalaze na putanjama strategema jakih žarišta moći, a takav je upravo balkanski međuprostor.

1 – a) Kopneni europski međuprostori: 1 Švedsko-ruski (spram Finske), 2-njemačko-ruski (spram Poljske), 3-austrougarsko-turski (na Balkanu i rubovima) i 4-rusko-turski na Kavkazu. Pri svemu je važno spomenuti da germanski prodor na Istok i ruski na Zapad ostaju u okviru istog kontinenta, dok je onaj osmanlijski na sjeverozapad, a austrijski na jugoistok međukontinentalnog karaktera.

b) posve specifičnog značaja je međuprostor Sjevernog mora, s interesima Velike Britanije i Njemačke. U tom akvatoriju V. Britanija mora potiskivati Njemačku, dok Nizo-zemska nije u igri, jer za nju Sjeverno more ne znači mnogo u odnosu na njezine interese na dalekim i debelim morima.

c) u Europi pored navedenih postoje još dva međuprostora – to su nizozemski i švicarski, i to na tipičnim lokacijama mogućih različitih utjecaja: britanskih, njemačkih i francuskih u slučaju nizozemske i njemačkih, austrijskih i francuskih u slučaju Švicarske. Održanje malih naroda na takvim lokacijama pravi je podvig: u slučaju Švicarske on je razumljiv – životna sredina tu pruža vrlo malo (mala prehrambena baza i ostale sirovine), novi eventualni životni prostor nije impresivan, obrambene su mogućnosti velike, nema niti nekih značajnijih prometnih pravaca, izlaz na Sredozemlje zapriječava brojni i snažni talijanski etnikum – zbog svega navedenog Švicarska (u 13. st. pod dominacijom habsbur-ških i savojskih grofova) praktički predstavlja međuprostor koji je međunarodno priznat tek 1648. god. Donekle slične osobine vrijede i za Nizozemsku, ali za potpisanog ostaje


40

nepoznanica kako se jedan relativno mali narod mogao održati i superiorno razviti na ta-kvom važnom i osjetljivom geografskom/geopolitičkom položaju i u krajnje nepovoljnim prirodoslovnim uvjetima, kao što to vrijedi za širi prostor ušća Rajne, tj. na ušću jedne velike rijeke, koja otvara prostrano i gospodarski važno zaleđe, i vodenim i kopnenim putem. Objašnjenja koja su potpisanom pristupačna postoje, ali ona nisu dovoljna. Što se tiče Njemačke, ona nema snage za još jednu novu frontu (ona francuska je sasvim dovoljna), osim toga, Njemačka na Sjevernom moru raspolaže svojim lukama, V. Britanija i Francuska su više orijentirane prema debelim morima, također imaju svoje luke, čemu treba dodati neprijepornu snagu samog holandskog etnikuma („Bog je stvorio zemlju, a Holanđani su je za sebe napravili sami!“). A tom je etnikumu nezavisnost priznata još 1648. god., dakle, nakon dominacije Habsburgovaca iz Španjolske, koji su, uostalom, bili isuviše daleko, da bi trajno mogli biti odlučujući/vladajući/politički čimbenik. I najzad, ušće Rajne dugo je vremena jedan od hidrografski posve neuređenih prostora (melioracije se nastavljaju i danas). Osim toga, svaki osvajač nerado ulazi u prostor, koji bi tek on morao privesti svrsi, jer je logika osvajalaštva jasna: okoristiti se postojećim i dostignutim, a ne izlagati se vlastitim naporima.

Važno je, da za Rotterdam postoji i konkurencija Amsterdama, tako da tek izgradnja novog vodenog puta (Nieuwe Waterweg) u drugoj polovici 19.st. otvara nove mogućnosti. Osim toga, to je već doba kada nikakvi strani interesi ne mogu dovesti u pitanje Nizozem-sku kao državu.

Međutim, to nije sve – nije samo Nizozemska međuprostor, nego se to odnosi i na područje Šelde (Belgija), za čiji su nastanak kao države 1831. očito morali djelovati neki međunarodni geopolitički čimbenici, tj. bio je potreban jedan tamponski prostor između Njemačke i Francuske.

2 – Kao problematični međuprostor za neke političke snage još se i danas izdvaja Bosna i Hercegovina.

3 – a) U najtežoj je povijesnoj situaciji balkanski međuprostor, jer je lociran i na putanji jednog međukontinentalnog interesa, koji se odnosi na Mitteleuropu i Perzijski zaljev (Bagdadska željeznica), a to je daleko šire od onih interesa usmjerenih samo prema nekom međuprostoru, kao što je to slučaj s 1, 2 i 4.

b) u relativno još novije doba glavni je germanski prodor bio usmjeren prema Rusiji (Drang nach Osten)

4 – Europska mora kao (potpuni/dvostruki) međuprostor, a) Baltičko more – pot-puni – dvostruki međuprostor između Rusije i Švedske, b) – Jadran kao također potpuni međuprostor, s obzirom na Italiju i Austro-Ugarsku, c) – Egejsko more, isto tako potpuni međuprostor, s obzirom na Grčku i Tursku, što vrijedi i za d) – Crno more, zbog Rusije i Turske. U slučaju a), b) i c) – radi se o potpunim osvajalačkim težnjama, dakle, s obje oba-le, dok slučaj d) karakterizira samo jednostrana težnja (ona Osmanlijska)

5 - M – Moskovija kao ishodište i prema Baltiku, Mitteleuropi i Kavkazu

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

41

PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKE

Zbog više posve razumljivih razloga (ve-ličina, geografska raznolikost, mogućnosti sveobuhvatnog uvida putem odgovarajućih manjih cjelina...), pojedine prostore Zemlji-ne površine nije ni moguće, a niti uputno promatrati samo kao veće cjeline analitič-kog ili kompleksnog (geografsko/regional-nog) karaktera, nego je pretežito potrebna i neka prostorna raščlamba, u čemu ona geografska ima istaknuto mjesto. Pri tome se postavlja jedno i sadržajno i terminološki važno pitanje, tj. – da li se radi o sastavu ili podjeli. I odmah treba reći – u regionalnoj geografiji obično je u svakoj raščlambi ri-ječ o podjeli većeg prostora na neke manje (logične i suvisle) cjeline, što međutim, nije

najbolji pristup, a nije zato jer se pojmovi podjele i sastava međusobno bitno razliku-ju. To ne dolazi do izražaja u onakvom pri-stupu za koji je ta razlikovnost posve ne-važna, ali iz čega onda slijedi i vrlo ležerna, nedosljedna i neobvezujuća uporaba nave-denih pojmova.

Pri tome, taj problem možemo razložiti ovako: prvo, prostorna raščlamba može sa-državati i sastav i podjelu, ovisno o pristupu i interesu.

-drugo, pojam sastava: sama riječ jasno upućuje na neku sastavljenost, koja čini su-vislu cjelinu. A ta sastavljenost onda impli-cira neku suradnju, jedinstvo, istovjetnost interesa, sklad i uspješni suživot, dakle,

Ta je raščlamba moguća na osnovici različitih kriterija, a ova ovdje predočena izrazito je kompleksnog, dakle, geografskog značaja i značenja.

radovan pavić

42

bezkonfliktnost. Zato u slučaju država treba govoriti o sastavu, a ne o podjeli – u tom je smislu dobra usporedba sa svakim mo-zaikom: on je cjelina, koja nije podijeljena na veliki broj različito obojenih kamenčića, nego je mozaik od njih sastavljen. Ali, po-stoje i drugačiji primjeri, koje treba i termi-nološki označiti kada je to primjereno (to je bio slučaj s Užom Srbijom i Kosovom – u tom slučaju nije bilo moguće govoriti o sa-stavu: bivša Srbija nije bila sastavljena od Uže Srbije i Kosova, nego je zapravo bila podijeljena na dva dijela, te je stoga odred-nica podjela tu jedino bila primjerena).

Za ovako shvaćeni sastav moguća je tvrd-nja da sastav predstavlja geografski pojam.

Treće – za razliku, postoji i pojam po-djele: on implicira sve suprotno od pojma sastava, uključuje, dakle, različitost intere-sa, suprotnosti i konfliktnost, što znači da je pojam podjele izrazito geopolitičkog zna-čaja i značenja. Pa ako sada, s obzirom na navedenu razlikovnost uzmemo za primjer današnju Europu, onda valja naglasiti: s jedne strane, Europa je geografski i gospo-darski sastavljena od svojih država i regija, i to sve više i više. Iako sastav nije idealan, ipak je sastav. Međutim, u isti mah, s druge strane, Europa je podijeljena, i to na poli-tičko-geografski/geopolitički način, danas, istina, manje nego za vrijeme hladnog rata, ali podjela još uvijek postoji (Istok i Zapad). Na ovom primjeru razlikovnost je jasna i uvjerljiva: sastavi podjela bitno se razlikuju.

proStorna raščlaMba repUblike HrvatSke

Imajući izloženo u vidu, u slučaju Hrvat-ske valja, dakle, govoriti o njezinom geo-grafskom sastavu. Ona je sastavljena od više regija i političko-upravnih cjelina i nije geopolitički podijeljena, pri čemu se ne za-

boravljaju tendencije nadvladane Domovin-skim ratom, koje se mogu i reaktivirati (?).

Geografski/regionalni sastav Hrvatske je poznat, ali neke su dopune i neki naglas-ci, ne samo mogući, nego i bitni. Uobičaje-na prostorna raščlamba Hrvatske je pozna-ta: 1-Panonska, 2-Gorska i 3-Primorska (Jadranska) Hrvatska. Ta je raščlamba sa svojim nazivima i prostornim obuhvatima prihvatljiva, ali postoje i prikladnije i detalj-nije mogućnosti, pri čemu naglašavamo dvoje: nužno dvojstvo u nazivima regija, što bitno pridonosi potpunijoj regionalnoj ka-rakterizaciji i novi naziv za inače uobičajenu Gorsku Hrvatsku, što znači da Republiku Hrvatsku čine:

1) Panonska i Peripanonska Hrvatska: ovaj dodatak s Peripanonskom Hrvatskom je opravdan zbog njezine veličine, fizionom-skih/geografskih različitosti i funkcionalne važnosti. (što se razlikovnosti tiče, dobro je usporediti Hrvatsko zagorje i istočnu Slavo-niju)

2) Značajnu i bitnu novinu predstavlja po-sve novi pojam u prostornoj raščlambi Hr-vatske: to je Gorsko-kotlinska Hrvatska (Gorski kotar, Lika i Ogulinsko-plaščanska submontana udolina kao poveznica i pri-jelazni prostor prema Panoniji, Gorskom kotaru i Lici.) I ovdje uočavamo dvojstvo u imenu, što odgovara geografskim realnosti-ma. No, da bismo bolje uočili te realnosti, treba naglasiti ono što realnosti nikako nisu, a očito je da realnost ne može biti pristup po kojem najveća kotlina u Hrvatskoj, a to je Lika (po svojoj veličini ona je zavala) ostaje bezimena u regionalnom imenovanju. Osim toga, bit Like nisu njezine planine, nego ve-lika polja i otvorenost pejzaža, dakle, rav-ni i otvoreni prostori. Visoki reljef nalazi se samo na rubovima, i mora biti jasno da ti ru-bovi ne mogu definirati regiju Like kao cje-

radovan pavić: PROSTORNA RAŠČLAMBA REPUBLIKE HRVATSKEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 41-47

43

linu. Isto tako, valja imati na umu da je Lika prostorno znatno veća od Gorskog kotara, te nije logično čitavu regiju nazivati po njezi-noj manjoj sastavnici. Zato je najprimjereniji novi naziv za geografski prostor središnje Hrvatske onaj dvojni: riječ je, dakle, o regiji Gorsko-kotlinske Hrvatske. I najzad,

3) Postoji Primorska i otočna Hrvat-ska (Jadranska Hrvatska). Ovdje je očito riječ o dvije geografske sredine, što također mora doći do izražaja u nazivu obaju pro-stora. Oni jesu regionalno srodni, ali u sebi ujedno i znatno različiti.

Iz svega navedenog, moguće je uočiti: u svakoj od triju navedenih regija postoji ja-sno izraženo dvojstvo i njega treba uvijek isticati u samom nazivu. I konačno – pojam

Gorsko-kotlinske Hrvatske posve je nov i posve utemeljen.

Razumljivo je da za prostornu raščlambu Hrvatske postoje i druge mogućnosti, ute-meljene, istina, samo na jednoj, ali doista važnoj geografskoj osnovici, tj. na položaj-nosti, te u tom smislu treba razlikovati onu središnju i one dvije rubne hrvatske regije: tako je Gorsko-kotlinska Hrvatska ujedno i topografski/lokacijski središnja Hrvatska, dok su Panonsko-peripanonska i Primor-sko-otočna (Jadranska) Hrvatska rubne regije. Pri tome valja istaknuti: najvažniji di-jelovi Hrvatske su njezini rubni dijelovi, dok središnji prostor (Gorsko-kotlinska Hrvat-ska) ima samo topografsku, ali ne i životnu/funkcionalnu središnjost.


44

Sl. 1. Temeljna regionalna raščlamba Republike Hrvatske (sastav R. Hrvatske)


45

Legenda uz zemljovid br. 1Temeljna regionalna raščlamba Republike Hrvatske (sastav R. Hrvatske)

1 – (1) – Gorsko-kotlinska regija Hrvatske (Gorski kotar i Lika s Ogulinsko-plaščanskom submontanom udolinom kao prijelaznom poveznicom). Dvojstvo u nazivu Regije je neophodno, i to zato jer je riječ o dva fizionomski/geografski posve različita prostora: Gorski kotar je masivni reljefni blok, Lika je najveća hrvatska kotlina/zavala, što se sve ne može apsolvirati krnjim pojmom Gorske Hrvatske. Gorsko-kotlinska regija je samo topografski, ali ne i funkcionalno središnjeg karakteraa) a-Gorski kotar, b) b-Lika, c) c-Ogulinsko-plaščanska submontana udolina

2 – (2)-Rubna Primorsko-otočna (Jadranska) regija

3 – (3)-Rubna Panonsko/peripanonska regija


46

Legenda uz zemljovid br. 2Detaljnija regionalna raščlamba – sastav Republike Hrvatske

1 – (1) – Zagrebačka regija/Sjeverozapadna Hrvatska1a – Grad Zagreb2 – (2) – Osječka regija/Istočna Hrvatska3 – (3) – Riječka regija/Zapadna Hrvatska4 – (4) – Šibensko-gospićka regija/Središnja Hrvatska5 – (5) – Splitsko-dubrovačka regija/Južna i jugoistočna Hrvatska6 – Povijesna Turska Hrvatska kao neostvareni prirodni središnji prostor Hrvatske

Sl. 2. Detaljnija regionalna raščlamba – sastav Republike Hrvatske


47

Regionalizacija/prostorna raščlamba Republike Hrvatske. Za njezino uspostavljanje važno je više kri-terija. Oni moraju biti kompleksnog značaja, jer su izraz života koji ima istu osobinu. To su oni širi geografski, zatim, prometni i naročito gravitacijski, funkcionalni, urbani i drugi kriteriji, pri čemu treba naglasiti, one koji su najbliži životnim realnostima utemeljenim posebno na geografiji, funkcionalnosti i gravitaciji. Međutim, kako se regionalizacija Republike Hrvatske, izgleda, mora ugledati i slijediti zahtjev Eunije, to znači da će prevladati statistički kriterij, koji za svaki regiju određuje stanoviti broj pučanstva, i tu onda sva (više ili manje inteligentna) razglabanja prestaju. No, i pri svemu tome, i moguće je, i nužno, o svemu raspravljati. Tako i prijedlog koji se svodi na pet suvislih regionalnih cjelina izgleda doista razuman, a to su: 1 – sjeverozapadna Hrvatska/Zagrebačka regija, koja ima važna urbana središta (Zagreb, Karlovac, Sisak, Varaždin), pri čemu Zagreb može/mora biti i posebno izdvojeno naglašen, 2 – Istočna Hrvatska/Osječka regija, 3 – Zapadna Hr-vatska/Riječka regija sa Rijekom i Pulom, 4 – Primorsko-lička/Šibensko-gospićka sa Šibenikom i Gospićem, i najzad 5 – Južna/jugoistočna Splitsko/dubrovačka sa Splitom i Dubrovnikom. Sve navedene regije imaju zamjetan broj stanovnika, specifičan geoprometni položaj i važne životne sadržaje.

Prva ima očito centralno značenje u svakom pogledu i u svakom slučaju je za Hrvatsku najvažniji pove-zni prostor, iako je zapravo u topografskom smislu posve periferijskog značaja, tako da je ovdje riječ o vrlo specifičnoj kombinaciji topografske periferičnosti i funkcionalne središnjosti, naglašene i u geoprometnom aspektu. U tome Zagrebačka regija bitno kontrastira prema makroregiji Gorsko-kotlinske Hrvatske (Gorski kotar i Lika), koja u Hrvatskoj ima središnju topografsku lokaciju, ali bez uloge funkcionalne središnjosti.

Druga je potencijalno važan agrarni prostor s jednim velikim urbanim središtem (Osijek) i velikim promet-nim i longitudinalnim i transverzalnim značenjem, ona dakle, ima ulogu križišnog prostora.

Treća je ekonomsko-geografski specifična sa turističkom i prometnom funkcijom, ima povoljnu kombina-ciju primorja i zaleđa, a centrirana je na Rijeku i Pulu.

Četvrta također ujedinjuje primorje i zaleđe i ima izrazito važnu spojnu ulogu u odnosu na južnu i jugoi-stočnu Hrvatsku uz postojanje gravitacijskih središta Šibenika i Gospića. I najzad,

Peta je također gospodarsko-turistički specifični prostor, uz jedan problem, koji inače ne pogađa ostale hrvatske regije, a to je prometna izolacija krajnjeg jugoistoka, prometno bitno ovisnog o drugoj državi.

Iz ovog je prijedloga razvidno da Hrvatska nema takvu regiju koja bi ujedinjavala i topografsku i funkcio-nalnu, dakle maksimalno životnu središnjost, što je rezultat povijesnog razvitka u svezi s osmanlijskim pro-dorom. Zapravo, Hrvatska se u cjelini sastoji od kumulacije svojevrsnih periferija, gdje jedino Sjeverozapadna Hrvatska/Zagrebačka regija ima najšire povezno značenje i predstavlja pravo geoprometno čvorište. Ali, ipak treba spomenuti (i to bez ikakve primisli o nekakvim reindikacijama) da je takvu spornu središnju ulogu mogao izvršiti prostor povijesne tzv. Turske Hrvatske, kao prirodna i lokacijski logična veza, međuprostor i spojnica između Primorske i Panonske Hrvatske.

Ovakav prijedlog i ovakva raščlamba teritorija Republike Hrvatske čini se posve razumnom. Razumljivo, u navedenom okviru moguće su i nužne daljnje raščlambe, koji bi morale apsolutno isključiti posve nepri-mjereni broj današnjih općina od nekoliko stotina, što je teška i vrlo skupa besmislica, i sve ujedno svesti na stotinjak općina.

dr. sc. Radovan Pavić, red. prof. u mirovini Boškovićeva 20, 10000 Zagreb, Hrvatska

49

Uvod – o značenjU tUrizMa

Turizam je danas jedna od najbrže ra-stućih i sve značajnijih gospodarskih grana kojoj se u velikom broju zemalja, posebno onim razvijenijim, pridaje sve veća pozor-nost. Mada se u suvremenom smislu rije-či pojavljuje još u 19. st., pravi je fenomen postao tek u drugoj polovici 20. st., kada iz desetljeća u destljeće, pa čak i iz godine u godinu, bilježi dinamičan rast. Upravo zbog toga praćenju turističke statistike, kao i usmjeravanju turističkog razvoja, počele su posvećivati pozornost brojne institucije na nacionalnoj i internacionalnoj razini (agen-

cije, uredi, instituti, ministarstva, međuna-rodne organizacije). Turistička je djelatnost na nacionalnoj razini postala i predmet za-konodavnih propisa, porezne politike i pro-stornog planiranja, dok je na međunarodnoj razini postala predmet raznih bilateralnih sporazuma, kako onih iz ekonomske, tako i onih iz političke sfere (tipičan su primjer sporazumi o liberalizaciji ili ukidanju viznih režima upravo iz turističkih motiva). Suvre-meni se turizam danas analizira s više ra-zličitih aspekata, a jedan od njih je onaj s obzirom na podjelu turista po zemlji iz koje dolaze, uslijed čega su oblikovani pojmovi domaćeg i međunarodnog turizma. Iako se značenje domaćeg turizma nikako ne smije

GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE

nikola GlaMUzina

Svijet je krajem 20. st. doživio brojne promjene koje su bile inicirane raspadom komunističkog bloka i blokovske podjele svijeta, kao i primjenom brojnih tehničko-tehnoloških inovacija koje su znatno izmijenile svakodnevni čovjekov život i cjelokupno gospodarstvo. Osim toga, te su promjene imale dalekosežne posljedice tako da su vidljive čak i na kulturološkom, duhovnom i ostalim segmentima života. Jedna od djelatnosti koje su doživjele značajne promjene je i turizam, posebno onaj međunarodni koji dobiva sve veću ulogu u svjetskom gospodarstvu. O promjenama u svjetskom turizmu može se govoriti s različitih aspekata: poslovnog, prostornog, političkog, ekološkog, legislativnog, arhitektonsko-građevinskog i dr. U ovom će radu biti govora o geografskoj dimenziji koja je vidljiva kroz prostornu disperziju turističke djelatnosti, pomicanje težišta turističkog razvoja na globalnoj razini, kao i pojavi novih turističkih sila na svjetskoj pozornici.

50nikola GlaMUzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

niti može zapostaviti ili umanjiti, međuna-rodnom se turizmu ipak posvećuje posebna pozornost iz više razloga. Činjenica je kako je najvažniji od njih ipak ekonomska dobit koju međunarodni turizam donosi, pogo-tovo kada se promatra sa stajališta priljeva deviza i sveukupne koristi za gospodarstvo pojedine zemlje. Turizam je ujedno i djelat-nost koja je povezana s velikim brojem dru-gih gospodarskih grana zbog čega ima izni-mno pozitivan utjecaj na njihov razvoj: poljo-privrednu i industrijsku proizvodnju, usluge prijevoza, građevinarski sektor, bankarske usluge, usluge osiguranja, kulturne ustano-ve, razne profesionalne usluge i ostale (Hall i dr., 2004). Upravo zbog toga on osigurava egzistenciju i zaradu znatnom broju stanov-nika pojedine zemlje, regije ili lokalne zajed-nice. Međutim, osim ekonomskog aspekta postoje i druge strane turizma, ponajprije međunarodnog, o kojima se ne govori tako često, mada su ponekad od iznimne važno-sti. Tako npr. međunarodni turizam ima ve-liku ulogu u kulturnoj nadogradnji čovjeka kroz upoznavanje s drugim kulturama. Ta-kođer je bitan i psihološki aspekt i to stoga što se kroz putovanje i boravak izvan pre-bivališta čovjek upoznaje s drugim dijeovi-ma naše planete i na taj način razvija tole-ranciju prema drugim ljudima te ujedno širi svoje duhovne horizonte. U sociološkom je pogledu posebno bitno širenje inovacija iz razvijenijih dijelova svijeta, iz kojih dolazi glavnina međunarodnih turista, a koje osim samih turista koristi i lokalno stanovništvo. Postoje i drugi aspekti turističkog razvoja, a jedan od njih je i prostorni koji najviše pro-učava geografija. Kao što je i za očekivati od jedne tako dinamične djelatnosti kao što je turizam, njegov je razvoj praćen brojnim i raznolikim geografskim promjenama. One su posebno izražene u suvremenom raz-

doblju zadnja dva desetljeća kada je svijet doživio velike i revolucionarne promjene u mnogih životnim sferama. Mada su neke od njih imale i negativan utjecaj (pri tom se u prvom redu podrazumijevaju političke i gospodarske krize), činjenica je kako to nije zaustavilo snažan zamah koji međunarodni turizam nastavlja bilježiti, a o čemu jasno svjedoče i statistički podaci o turističkom prometu i prihodima.

probleM deFinicije MeđUnarodnoG tUriStaZbog uloge koju turizam ima u raznim

sferama suvremenog društva, od kojih su neke spomenute u dosadašnjem dijelu tek-sta, na međunarodnoj razini, kako regional-noj, tako i globalnoj, djeluju razne organi-zacije s ciljem jačanja turističkog razvoja, poboljšanja marketinga, kao i prikupljanja statističkih podataka. Danas veliku ulogu ima Svjetska turistička organizacija (World Tourism Organization – WTO) koja se, uz ostale aktivnosti, posebno posvećuje priku-pljanju i publiciranju turističke statistike. O njenom značenju govori i činjenica kako je, mada je od svog osnutka u razdoblju izme-đu dva svjetska rata djelovala kao neovisna organizacija, od 2003. stavljena pod okrilje Organizacije ujedinjenih naroda (OUN) te je na taj način dobila status agencije OUN-a specijalizirane za turizam (zbog čega se od tada koristi kratica UNWTO). Mada je riječ o organizaciji koja okuplja najveći dio zemalja svijeta (njih 154), još uvijek postoje nerije-šena pitanja koja umnogome otežavaju us-poredbu statističkih podataka o turističkom prometu između pojedinih zemalja članica. Jedan od tih problema proizlazi iz činje-nice da na razini UNWTO-a još uvijek nije definiran pojam međunarodnog turista. Na prvi se pogled može učiniti kako u samoj

51nikola GlaMUzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE


definiciji međunarodnog turista ne može biti ništa sporno budući da se taj pojam odnosi na ljude koji se iz turističkih motiva upuću-ju i borave u određenoj destinaciji pri čemu prelaze granicu matične zemlje. Međutim, praksa pokazuje kako statističke službe prilikom prikupljanja podataka o međuna-rodnim turistima u raznim dijelovima svijeta primjenjuju neki od sljedeća četiri načina definiranja (sl. 1):

1) Pristup koji koristi najveći broj ze-malja označuje se kraticom TF (tourist arrivals at frontiers) i u skladu s njim međunarodnim se turistom smatraju svi strani državljani koji su, prilikom dolaska iz turističkih motiva, ostvarili najmanje jedno noćenje u državi koju posjećuju. Prema tome, riječ je o metodološkom pristupu koji ne uizma u obzir jednodnev-ne posjete.

2) Pristup koji se primjenjuje u znat-no manjem broju zemalja, poznat pod kraticom VF (visitor arrivals at frontiers), proizlazi iz šireg shvaćanja pojma me-đunarodnog turista budući da uključuje i jednodnevne posjete, tj. međunarodne turiste koji nisu ostvarili ni jedno noćenje u državi koju su posjetili.

3) Pristup poznat pod skraćenim na-zivom TCE (tourists arrivals at collective tourism establishments) poimanje me-đunarodnog turista oblikuje na osnovi statističkih podataka o noćenjima koji se prikupljaju iz komercijalnih smještajnih objekata (hotela i njima sličnih objekata, nautičkih luka, kampova, kućanstava).

4) Pristup THS (tourist arrivals at hotels and similar establishments) uzima u obzir samo međunarodne turiste koji ostvaru-ju noćenja u hotelima i sličnim objektima (motelima, pansionima, prenoćištima i sl.).Prema tome, svaka od 154 zemlje člani-

ce Svjetske turističke organizacije primje-njuje jednu od četiri definicije pojma među-narodnog turista. Stoga se na prvi pogled može učiniti kako su podaci, koje publicira UNWTO-a o broju međunarodnih turista u zemljama članicama, međusobno neuspo-redivi. To je u određenoj mjeri točno kada se promatra s gledišta samog shvaćanja pojma međunarodnog turista. Najveći dio zemalja primjenjuje pristup TF u definiranju pojma međunarodnog turista i smatra se kako je riječ o najpreciznijoj definiciji. S dru-ge strane, jedini od navedena četiri pristupa

Sl. 1. Načini definiranja pojma međunarodnog turista u svjetskoj statistici

52

koji bi se mogao nazvati „problematičnim“ je VF, dok između ostala tri ne postoji znat-na razlika. Naime, pristup VF pod pojmom međunarodnih turista registrira ne samo one strane državljane koji ostvare najmanje jedno turističko noćenje u određenoj ze-mlji, nego i jednodnevne posjete zbog čega može dati krive podatke o razmjerima me-đunarodnog turizma u nekoj državi. Činje-nica je kako taj pristup ipak koristi vrlo mali broj zemalja i to pretežno onih koje imaju otočna obilježja (Australija, Japan, Novi Zeland, Tajvan, Ujedinjeno Kraljevstvo), pa stoga u njima gotovo svi međunarodni turisti u pravilu ostvare najmanje jedno no-ćenje. U takvim slučajevima definicija VF postaje identična definiciji TF (isto vrijedi i u slučaju Južne Koreje u kojoj međunarodni turisti, zbog zatvorenosti državne granice sa Sjevernom Korejom, jedinim susjednom s kojim Južna Koreja ima kopnenu granicu, moraju ostvariti najmanje jedno noćenje). Nadalje, bitno je naglasiti kako definiciju VF uglavnom primjenjuju statističke službe u zemljama u kojima je međunarodni turizam slabo ili vrlo slabo razvijen (kao što su npr. Alžir, Ekvador, Lesoto) pa se stoga ne do-biva iskrivljena slika o razmjerima međuna-rodnog turizma u svijetu. Jedini je relevantni izuzetak Vijetnam koji, ponajprije zbog pri-mjene definicije VF, bilježi znatan broj me-đunarodnih turističkih dolazaka – čak 5,1 milijun u 2010. – zbog čega se ta azijska država približava poznatim razvijenim turi-stičkim zemljama (kao što je Portugal koji je iste godine zabilježio 6,9 milijuna međuna-rodnih turističkih dolazaka).

proMjene U SvijetU – novi poticaji tUrizMUU razdoblju od zadnjih dvadeset godine

svijet je doživio značajne promjene u goto-

vo svim segmentima života. Mnoge su se od njih iznimno pozitivno odrazila na turi-zam, pogotovo na njegovu međunarodnu komponentu. O tome jasno govore podaci o broju međunarodnih turističkih dolazaka u svijetu koji je porastao sa 435 milijuna (1990.) na čak 940 milijuna u 2010. (indeks 216). Taj je rast pratilo povećanje prihoda od međunarodnog turizma koji su porasli s 262 milijarde američkih dolara na 919 mili-jardi u 2010. (indeks od čak 350). Ti stati-stički pokazatelji najbolje govore o impre-sivnim razmjerima razvoja međunarodnog turizma, zbog čega ne čudi pozornost koju pojedine zemlje, kao i međunarodne orga-nizacije, pridaju turizmu. Postoje brojni čini-telji zbog kojih je turistička djelatnost doži-vjela tako dinamičan razvoj tijekom protekla dva desetljeća (Hall i Page, 2002), a analiza istih oduzela bi previše mjesta i vremena. Stoga će na ovom mjestu biti dovoljno iz-dvojiti one najvažnije koji se mogu podijeliti u tri skupine: političke, gospodarske i druš-tvene.

Politički činitelji zaslužuju posebnu po-zornost budući da su oni u promatranom razdoblju imali najveće značenje te su se pozitivno odrazili i na gospodarske i druš-tvene činitelje. Kao najvažniji se može na-vesti završetak hladnog rata uslijed sloma komunističkog sustava. Na taj je način za-vršena podjela svijeta na dva međusobno suprostavljena bloka. Uslijed toga došlo je do otvaranja do tada politički zatvorenih dr-žava zbog čega su one počele bilježiti sve veći broj međunarodnih turista. Raspadom velikih državnih zajednica (kao što su bili So-vjetski Savez, Jugoslavija ili Čehoslovačka) nastale su nove neovisne države koje su se počele samostalno brinuti za svoj turistički razvoj i sve se jače uključivati u međuna-rodni turizam. Zbog toga su se na turistič-

nikola GlaMUzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆEGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

53

koj karti svijeta pojavile nove države koje do tada na njoj uopće nisu bile ili su imale pot-puno marginalnu ulogu u međunarodnom turizmu (kao što su npr. Rusija, Ukrajina, Poljska, Bugarska ili Estonija). Političke su promjene potaknule ukidanje viznih režima i raznih drugih ograničenja u cirkulaciji ljudi preko državnih granica, što je rezultiralo sve većom pokretljivošću svjetskog stanovniš-tva. Svjetski fenomen demokratizacije svi-jeta, koji se najbolje ogleda kroz pad brojnih diktatorskih, autoritativnih i jednostranačkih režima, omogućio je uključivanje u međuna-rodni turizam novim destinacijama gotovo u svim dijelovima svijeta. O tome najbolje govore primjeri zemalja bivšeg komunistič-kog bloka u Europi, kao i latinskoameričkih država koje su bile pod vojnim diktaturama, a koje danas predstavljaju respektabilne destinacije u međunarodnom turizmu s ten-dencijom kontinuiranog turističkog rasta. Također je potrebno imati na umu i sve važniji proces političkih integracija, tipičan predstavnik kojih je Europska unija, unutar kojih su znatno ublažene ili gotovo u pot-punosti srušene barijere slobodom protoka ljudi, robe i kapitala, što je dodatno poveća-lo pokretljivost međunarodnih turista.

Gospodarski činitelji ni u kom slučaju ne mogu biti zapostavljeni, kako zbog same činjenice da turizam predstavlja jednu od važnih gospodarskih djelatnosti (Williams, 2009), tako i zbog znatnih promjena koje je svjetsko gospodarstvo doživjelo tije-kom protekla dva desetljeća. Za turizam je posebno važna sve veća konkurencija u turističkoj ponudi, što je izravan rezultat spomenutog političkog otvaranja pojedinih država. Uslijed toga izražen je trend pada cijena turističkih usluga, ponajprije u sekto-ru smještaja. Deregulacija u sektoru zrač-nog prometa potaknula je dinamični razvoj

niskotarifnih prijevoznika koji su utjecali na znatno obaranje cijena usluga zračnog transporta (Boniface, Cooper, 2001). S dru-ge strane, sve jača konkurencija u području cestovnog prijevoza rezultirala je istim tren-dom i u tom segmentu suvremenog pro-meta. Primjena digitalnih tehnologija u po-slovanju (internet) i komunikaciji (mobiteli) gotovo iz korijena su promijenili suvremeno turističko poslovanje te su omogućili lakši, brži i jeftiniji marketing, ugovaranje i plaća-nje turističkih usluga, kao i informiranje o pojedinim destinacijama. Zbog toga se bi-lježi sve veći broj malih i srednjih poduzeća koja pružaju turističke usluge ili se u svom poslovanju sve izraženije povezuju s turi-stičkim sektorom. Međunarodne integracije u tržišnom i monetarnom pogledu dale su poticaj turizmu kroz povećanje pokretljivo-sti međunarodnih turista.

Društveni činitelji ne mogu biti razdvoje-ni od prve dvije skupine i na neki su način rezultat i političkih i gospodarskih činitelja. Opća društvena liberalizacija, koja je za-hvatila najveći dio zemalja svijeta, pa čak i one u kojima još uvijek nisu na vlasti demo-kratski režimi, omogućila je brže i lakše kre-tanje međunarodnih turista. Pad političkih barijera potaknuo je pobuđivanje zanimanja za nove destinacije tako da se može reći da suvremeni turist sam traži destinaciju umje-sto da mu ona bude servirana, kao što je prije bio slučaj. Sve se to odrazilo na pojavu i razvoj novih motiva koji pokreću suvreme-ne turiste i poticajno djeluju na razvoj novih selektivnih oblika turizma (Prentice, 2004).

GeoGraFSke proMjeneDinamičan je razvoj međunarodne kom-

ponente svjetskog turizma tijekom zadnja dva desetljeća popraćen promjenama u raspodjeli turističke aktivnosti po kontinen-tima. Naime, od 50-ih godina 20. st. pa sve

nikola GlaMUzina: GEOGRAFSKA DIMENZIJA PROMJENA U SVJETSKOM TURIZMU NA PRIJELAZU IZ 20. U 21. STOLJEĆE GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 49-61

54

do završetka hladnog rata nije bilo naznaka bilo kakvih značajnijih promjena na svjet-skom turističkom tržištu. Danas je jasno kako promjene do kojih je došlo tijekom za-dnjih 20 nisu samo privremene nego kako je riječ o svjetskom trendu.

Prva je značajna promjena posljedica otvaranja novih destinacija širom svijeta, po-najprije na azijskom kontinentu, uslijed čega je došlo do porasta udjela Azije u međuna-rodnom turizmu na svjetskoj razini (tab. 1). Statistički podaci UNWTO-a pokazuju kako je azijski kontinent u promatranom dvade-setogodišnjem razdoblju udvostručio svoj udio te da na njega trenutno otpada goto-vo 30% međunarodnih turističkih dolazaka. Istovremeno je udio europskog kontinenta značajno opao (za 1/8 ili 12%), dok je manji pad zabilježio i sjevernoamerički kontinent, mada ne tako dramatičan (za 6%). Ostali su kontinenti uglavnom stagnirali u turističkom razvoju iz čega je vidljiva njihova spored-na uloga u svjetskom turizmu. U razdoblju od 1990.-2010. Azija je pretekla Sjever-nu Ameriku i počela se približavati Europi koja je u istom periodu zabilježila negativan trend (sl. 2). Dinamičan razvoj Azije ukazu-je na postupno skretanje glavnih turističkih

tokova koji su sve do 1990. bili dominantno usmjereni prema europskom i sjevernoa-meričkom kontinentu. Činjenica je kako sve veći broj međunarodnih turista, pogotovo onih koji potječu iz Europe, Sjeverne Ameri-ke i Australije, pokazuje sve izraženije zani-manje za turističke destinacije u Aziji. Osim atraktivnosti azijskih zemalja, veliku ulogu u njihovoj turističkoj ekspanziji imaju i cijene turističkih usluga koje su znatno niže u od-nosu na one na drugim kontinentima. Me-đutim, često se previdi još jedna činjenica, a to je sve jači gospodarski razvoj azijskih zemalja zbog čega se, iz godine u godinu, sve veći broj njihovih državljana uključuje u međunarodni turizam. O tome govore i sta-tistički podaci koji pokazuju da najveći broj međunarodnih turista u azijskim zemljama ne potječe iz Europe, Sjeverne Amerike ili Australije, nego upravo iz drugih (pretežno susjednih) azijskih država. Kada se govori o turističkom razvoju Azije, tada je potrebno istaknuti kako u njemu prednjači ponajpri-je pacifički dio tog najvećeg kontinenta tj. zemlje istočne i jugoistočne Azije. Sekun-darno je žarište turističkog razvoja sredo-zemni, jugozapadni dio azijskog kontinenta, dok južna, središnja i sjeverna Azija imaju

KONTINENTBROJ DOLAZAKA

(u mil) 1990.UDIO 1990.

(%)BROJ DOLAZAKA

(u mil) 2010.UDIO 2010.

(%)

AFRIKA 17 738 4,0 63 427 6,8

AUSTRALIJA 5 152 1,2 11 600 1,2

AZIJA 65 532 14,9 277 418 29,5

J. AMERIKA 7 722 1,7 23 500 2,5

SJ. AMERIKA 85 081 19,4 126 200 13,4

EUROPA 258 224 58,8 437 652 46,6

SVIJET 439 449 100,0 939 797 100,0

Tab. 1. Raspodjela međunarodnih turističkih dolazaka po kontinentima 1990. i 2010.

Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011


55

marginalnu ulogu. Prema tome, jasno je kako područje istočne i jugoistočne Azije ne preuzima glavnu ulogu samo u industrij-skoj proizvodnji svijeta, nego se i značajan dio međunarodnog turizma „prebacio“ u te dvije regije.

Približavanje Azije Europi još je bolje vid-ljivo iz podataka o raspodjeli prihoda od međunarodnog turizma po kontinentima (tab. 2). Naime, radi se o gotovo drama-tičnom smanjivanju razlike između ta dva kontinenta, koja je 1990. iznosila 32,5%, na svega 10,8% (2010.). Baš kao i kod me-đunarodnih turističkih dolazaka, Azija je u promatranom razdoblju sustigla i prestigla Sjevernu Ameriku u pogledu prihoda od međunarodnog turizma. Upravo podaci o

prihodima pokazuju kako se ne radi o be-značajnom fenomenu nego kako je riječ o snažnom iskoraku azijskih zemalja na svjet-skoj turističkoj pozornici. Slično kao i kod međunarodnih turističkih dolazaka, ostala tri kontinenta imaju sporednu, čak bi se mo-glo reći marginalnu ulogu u međunarodnom turizmu (sl. 3), a odnosi među njima nisu se značajnije promijenili. Dakle, slobodno se može reći kako i u pogledu prihoda od međunarodnog turizma azijski kontinent bi-lježi sve izraženiju dinamiku, zbog čega se s pravom smatra kako će tijekom narednih desetljeća, uz uvjet da se zadrži sadašnji trend rasta, preuzeti vodeću ulogu u među-narodnom turizmu.

Analiza najposjećenijih zemalja svijeta

Sl. 2. Udio kontinenata u međunarodnim turističkim dolascima svijeta 1990. i 2010.


56

1990. i 2010. ne pokazuje tako velike pro-mjene kao što je to slučaj s raspodjelom međunarodnih turističkih dolazaka i pri-hoda na razini kontinenata. U društvu 10 najposjećenijih zemalja 1990. (tab. 3) nema velikih iznenađenja budući da se radi o tra-dicionalno razvijenim turističkim državama.

Primjetno je kako je čak šest država pripa-dalo europskom kontinentu, a uz tri sjever-noameričke zemlje, na popisu je i Kina, kao jedini predstavnik Azije. Vidljiv je i veliki od-mak Francuske, kao turistički najposjećeni-je zemlje svijeta, u odnosu na SAD, kojemu je pripalo drugo mjesto. Ulazak Kanade u

KONTINENTPRIHODI

(u mlrd USD) 1990.UDIO

1990. (%)PRIHODI

(u mlrd USD) 2010.UDIO

2010. (%)

AFRIKA 7 508 2,8 44 205 4,8

AUSTRALIJA 7 315 2,7 39 400 4,3

AZIJA 49 056 18,2 277 067 30,1

J. AMERIKA 4 946 1,8 20 600 2,3

SJ. AMERIKA 64 328 23,8 161 600 17,6

EUROPA 137 006 50,7 376 208 40,9

SVIJET 270 159 100,0 919 080 100,0

Tab. 2. Raspodjela prihoda od međunarodnog turizma po kontinentima 1990. i 2010.


RANG DRŽAVADOLASCI

(u mil)

1. FRANCUSKA 52,5

2. SAD 39,4

3. ŠPANJOLSKA 34,1

4. ITALIJA 26,7

5. AUSTRIJA 19,0

6. UK 18,0

7. MEKSIKO 17,2

8. NJEMAČKA 17,0

9. KANADA 15,2

10. KINA 10,5

Tab. 3. Deset najposjećenijih zemalja svijeta 1990.


RANG DRŽAVADOLASCI

(u mil)

1. FRANCUSKA 76,8

2. SAD 59,7

3. KINA* 55,7

4. ŠPANJOLSKA 52,7

5. ITALIJA 43,6

6. UK 28,1

7. TURSKA 27,0

8. NJEMAČKA 26,9

9. MALEZIJA 24,6

10. MEKSIKO 22,4

Tab. 4. Deset najposjećenijih zemalja svijeta 2010.

*ne uzimajući u obzir Hong Kong i Macao koji se promatraju izdvojeno Izvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011


57

skupinu najposjećenijih ne treba čuditi bu-dući da je to posljedica smještaja te sjever-noameričke države u susjedstvu SAD-a koji emitira veliki broj međunarodnih turista tije-kom svake godine. Također je vidljivo kako se već 1990. Kina uspjela probiti u skupini 10 najposjećenijih na svijetu, što je rezultat ograničenog političkog otvaranja te azijske zemlje koje je započelo u drugoj polovici 1980-ih godina.

Nakon 20 godina situacija u skupini 10 najposjećenijih zemalja svijeta se promi-jenila u pogledu zastupljenosti pojedinih kontinenata (tab. 4). Europski je kontinent zadržao primat s tim što je 2010. bio zastu-pljen s pet država (Austrija je ispala iz sku-pine najposjećenijih), na drugo se mjesto

probila Azija (s tri predstavnika), a sjever-noameričke su zemlje smanjile broj pred-stavnika na dva (zbog odlaska Kanade iz te skupine). Od azijskih su se zemalja Kini pridružile Turska i Malezija, dvije države koje su tek krajem 20. st. započele sa zna-čajnijim uključivanjem u međunarodni turi-zam. Primjetan je veliki skok Kine s 10. na treće mjesto s tim što ne zaostaje znatno za drugoplasiranim SAD-om. Kada se govori o Kini tada je potrebno imati na umu kako se podaci o turističkom prometu za tu azijsku državu prikupljaju odvojeno od dva terito-rija koja su integralni dio Kine. Pri tom se misli na Hong Kong i Macao koji su krajem 20. st. vraćeni pod kineski suverenitet na-kon dugotrajnog razdoblja britanske i por-

Sl. 3. Udio kontinenata u prihodima od međunarodnog turizma svijeta 1990. i 2010.


58

Sl. 3. Udio kontinenata u prihodima od međunarodnog turizma svijeta 1990. i 2010.

RANG DRŽAVAPRIHODI

(u mlrd USD)

1. SAD 43,0

2. FRANCUSKA 20,2

3. ŠPANJOLSKA 18,5

4. ITALIJA 16,5

5. UK 15,4

6. NJEMAČKA 14,2

7. AUSTRIJA 13,4

8. ŠVICARSKA 7,4

9. KANADA 6,3

10. MEKSIKO 5,5

Tab. 5. Deset zemalja s najvećim prihodima od međunarodnog turizma 1990.


RANG DRŽAVAPRIHODI

(u mlrd USD)

1. SAD 103,5

2. ŠPANJOLSKA 52,5

3. FRANCUSKA 46,3

4. KINA* 45,8

5. ITALIJA 38,8

6. NJEMAČKA 34,7

7. UK 30,4

8. AUSTRALIJA 30,1

9. HONG KONG (Kina) 23,0

10. TURSKA 20,8

*ne uzimajući u obzir Hong Kong i Macao koji se promatraju izdvojenoIzvor: Tourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006 UNWTO tourism highlights, Madrid, 2011

Tab. 6. Deset zemalja s najvećim prihodima od međunarodnog turizma 2010.


59

tugalske uprave. Povratak u okrilje kineske države nije uključivao promjene u pogledu društveno-političkog sustava, a oba su te-ritorija zadržala široku samoupravu. Jedan od elemenata te samouprave je i članstvo u pojedinim međunarodnim organizacijama, jedna od kojih je i Svjetska turistička or-ganizacija, gdje Hong Kong i Macao imaju status pridruženih članova. Stoga se poda-ci za ta dva dijela Kine publiciraju odvojeno od ostatka države. Još jedan novi element u raspodjeli broja međunarodnih turističkih dolazaka je i povećanje prednosti Francu-ske, najposjećenije zemlje svijeta, u odnosu na druge države, a može se uočiti i sve veća razlika između prvih pet država u odnosu na drugu skupinu (sl. 4).

U pogledu prihoda od međunarodnog turizma primjećuje se kako su skupinu 10 zemalja koje su 1990. ostvarile najveću zaradu tvorile isključivo europske i sjever-noameričke zemlje (tab. 5). Uočljiva je pot-puna dominacija europskih država koje su zauzimale čak sedam mjesta u skupini 10 zemalja s najvećom zaradom. Među njima su sve tradicionalno razvijene turističke ze-mlje, a jedino eventualno izmenađenje mo-gla je biti Kanada, koja je zauzela deveto mjesto iz razloga koji su već objašnjeni kod analize najposjećenijih zemalja svijeta te godine. Primjetna je razlika između priho-da koje je 1990. ostvario SAD u odnosu na drugoplasiranu Francusku, a koji su bili čak dvostruko veći.

Sl. 4. Deset najposjećenijih zemalja svijeta 2010.


60

Dvadeset godina kasnije situacija se znatnije promijenila, ponajprije u pogledu zastupljenosti europskih država na koje je 2010. otpadalo pet mjesta (tab. 6). Azijskim predstavnicima, kojih 1990. uopće nije bilo u skupini prvih 10 zemalja, pripala su tri mjesta, a po jedno Sjevernoj Americi i au-stralskom kontinentu. SAD su i dalje zadr-žale prvo mjesto u odnosu na drugoplasira-nu Španjolsku, koja je zamijenila mjesto s Francuskom. Pri tom je zadržan gotovo isti

odnos između dvije prvoplasirane zemlje budući da je SAD imao govoto dva puta veće prihode od Španjolske. Upada u oči ulazak Kine na četvrto mjesto, te njeno ne-znatno zaostajanje za Francuskom koja je zauzela treće mjesto, kao i za Španjolskom na drugoj poziciji (sl. 5). Stoga su u bliskoj budućnosti može očekivati izbijanje Kine na drugo mjesto u pogledu zarade od među-narodnog turizma.

Sl. 5. Deset zemalja s najvećim prihodima od međunarodnog turizma 2010.

zakljUčak

Promjene koje su se dogodile u turističkom sektoru na prijelazu iz 20. u 21. st., inici-rane promjenama u političkoj, gospodarskoj i društvenoj sferi suvremenog života, imaju i geografsku dimenziju. Ona je izražena ponajprije kroz pomicanje geografskog težišta me-đunarodnog turizma, kako u pogledu broja turističkih dolazaka tako i po pitanju prihoda od međunarodnog turizma. Uzrok tomu je otvaranje novih destinacija i dinamičan gospo-


61

darski razvoj azijskog kontinenta, pogotovo njegovog istočnog i jugoistočnog dijela. Sve jači turistički razvoj država tog dijela svijeta promijenio je turističko-geografsku sliku naše planete i doveo je azijski kontinent na drugo mjesto po broju međunarodnih turističkih posjeta i prihodima od međunarodnog turizma. Mada Europa još uvijek dominira među-narodnim turizmom, u razdoblju od 1990.-2010. ona je ipak zabilježila smanjenje udjela u ukupnom broju međunarodnih dolazaka i u prihodima od međunarodnog turizma, baš kao i Sjeverna Amerika. U istom je razdoblju u Aziji registriran najdinamičniji turistički razvoj te se tijekom narednih desetljeća, pod uvjetom da se nastavi sadašnji trend, može očekivati njeno izbijanje na prvo mjesto u međunarodnom turizmu. Kina se tijekom promatranog dvadesetogodišnjeg razdoblja probila u sam vrh turistički najvažnijih zemalja svijeta te se, kao nova turistička sila, ubrzano približava čelnoj poziciji.

literatUraboNifaCe, b., Cooper, C., 2001: Worlwide destinations – the geography of travel and tourism, Bu-tterworth – Heinemann, OxfordHall, C. m., page, s. j., 2002: The geography of tourism and recreation - environment, place, and space, Routledge, LondonHall, C. m., Williams a. m., leW, a. a., 2004: Tourism: conceptualizations, institutions, and issues, u: A companion to tourism (ur. Lew, A. A., Hall, C. M., Williams, A. M.), Blackwell Publishing, Oxford, 3-21.preNtiCe, r., 2004: Tourism motivations and typologies, u: A companion to tourism (ur. Lew, A. A., Hall, C. M., Williams, A. M.), Blackwell Publishing, Oxford, 261-279.Williams, s., 2009: Tourism geography – a new synthesis, Routledge, London

izvoriTourism market trends, UNWTO, Madrid, 2006.UNWTO tourism highlights, UNWTO,

dr. sc. nikola GlaMuzina, izv. prof.Sveučilište u Splitu, Filozofski fakultet, Odsjek za učiteljski studij, Sinjska 2, 21000 Split, Hrvatska, e-mail: [email protected]

63

• šiFra projekta: See/aF/ a/147/4.1/X• trajanje projekta: 11. 3. 2009 – 31. 7. 2012• vrijednoSt projekta: 3.326.300 eUr• Udio FF UM: 305.000 eUr

Glavni cilj projekta bio je razviti metodu revitalizacije starih industrijskih područja u Jugozapadnoj Europi na temelju modela koji je proizlazio iz studije primjera dobre prakse (iskustva) i uključivao lokalne i regi-onalne zainteresirane institucije („stakehol-deri“). Dugoročni cilj projekta revitalizacije starih industrijskih područja je otvaranje no-vih radnih mjesta i trajnog razvoja te uspo-stava sinergijskih učinaka: kvalitete života, socijalne sigurnosti i kulturne djelatnosti.

REVITALIZACIJA STARIH INDUSTRIJSKIH PODRUČJA U JUGOZAPADNOJ EUROPI PROJEKT ReTInA

lUčka lorber

Filozofski fakultet Sveučilišta u Mariboru sudjelovao je kao partner na međunarodnom projektu Revitalizacija starih industrijskih zona - Revitalization of Traditional Industrial Areas (ReTInA) u okviru programa Jugozapadna Europa. Projekt je započet u ožujku 2009. i završen je u srpnju 2012. U projekt je bilo uključeno deset partnera. Vodeći partner je bila Općina Csepel, Budimpešta, ostali partneri, pored Sveučilišta u Mariboru, bili su Općina Iaşi i Općina Galaţi iz Rumunjske, Općina Ferrara i Razvojna agencija SOPRIP iz Italije, Općina Pernik, Bugarska, Općinska razvojna agencija Komortini in Općina Tavros iz Grčke te Grad Košice, Slovačka.

64lUčka lorber: REVITALIZACIJA STARIH INDUSTRIJSKIH PODRUČJA U JUGOZAPADNOJ EUROPIPROJEKT ReTInAGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 63-66

Filozofski fakultet, kao projektni partner, okupio je zainteresirane strane s kojima je sudjelovao i obavještavao o aktivnostima i rezultatima projekta. Pored Gradske op-ćine Maribor u toj skupini su bili: Štajerska gospodarska komora, Mariborska razvojna agencija, Poslovno proizvodna zona Tezno i Gradska četvrt Tezno.

Proces industrijalizacije bio je jedan od ključnih socio-ekonomskih procesa s najja-čim utjecajem promjena fizionomije i funk-cije geografske regije u devetnaestom i dvadesetom stoljeću. S razvojem klasične industrije oblikovala su se industrijska po-dručja i urbane industrijske zone s razvije-nim radnointenzivnim industrijskim grana-ma, koje su uzrokovale nastanak degradi-ranih industrijskih područja. S prijelazom u postindustrijsko razdoblje i s procesom de-

Sl. 1. Poslovno proizvodna zona Tezno

Sl. 2. Lokacija PPC Tezno

foto

: Arh

iv Za

voda

PP

C T

ezno

65

industrijalizacije, bila je potrebna sanacija i revitalizacija starih industrijskih područja, koja je u SAD-u počela već 60-ih godina, u zapadnoeuropskom prostoru 70-ih godina prošlog stoljeća, a u Jugozapadnoj Europi u zadnje vrijeme.

Sveučilište u Mariboru je pristupilo pro-jektu ReTInA s ciljem, da zajedno s grad-skim institucijama pristupi uređenju degra-diranih starih industrijskih područja Ma-ribora, što do sada nije bilo kompleksno obrađeno. Klasične gradske industrijske zone su Tezno, Studenci i Melje. U samom projektu bila je posebna studija namijenjena planiranoj revitalizaciji područja industrijske lokacije nekadašnje Tovarne avtomobilov Maribor (TAM), koja je započeta s oblikova-njem Poslovno proizvodne zone Tezno.

Sveučilište u Mariboru je bilo zaduže-no za izradu metodologije obnove smeđih zona u Jugozapadnoj Europi (Brownfield

Revitalisation Methodology SEE – BRM) na temelju analize izabranih industrijskih područja, što i jest konačni cilj projekta. Inovativni pristup planiranju i izvođenju re-vitalizacije, poštovao je interdisciplinarnost i uključivao rad interesnih skupina.

Gradska općina Maribor je prihvatila metodologiju obnove smeđih zona kao in-strument na temelju kojeg će u budućnosti kreirati prostornu politiku koja neće spo-menuta industrijska područja isklučivati iz uređenja grada, već ih s gradom povezivati. Rezultate projekta će Gradska općina Ma-ribor koristiti za konačnu izradu gradskog prostornog plana. Grad će u prvoj fazi pri-stupiti ekološkoj i vizualnoj revitalizaciji starih industrijskih zona, kako bi povećao mogućnosti ulaganja novih investitora jer u njima sada još uvijek prevladava degradiran prostor.

Sl. 3. Struktura metodologije za revitalizaciju smeđih zona

lUčka lorber: REVITALIZACIJA STARIH INDUSTRIJSKIH PODRUČJA U JUGOZAPADNOJ EUROPIPROJEKT ReTInAGEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012, 63-66

66

S implementacijom projektnih rezultata je postignut ključni cilj istraživačke skupine pod vodstvom koordinatorice projekta doc.dr.sc. Lučke Lorber s Odsjeka za geografiju FF UM, da bi se razumio proces revitaliza-

cije industrijskih područja kao trajna i druš-tvena odgovornost, koja se mora temeljiti na razvoju dugoročnog odnosa do okoline i na spremnosti lokalne zajednice na dugo-ročna ulaganja u budućnost.

MetodoloGija je doStUpna na internet adreSi:http://www.speedyshare.com/GqCgU/Brownfield-Revitalization-Method-Acro-5.pdfhttp://www.speedyshare.com/y73yx/ReTInA-Policy-Recommendations-EN.pdf

koriSne poveznice: http://www.retinasee.eu/ in http://www.conatezno.si/

dr.sc. lučka lorber, doc.

Univerza v Mariboru, Filozofska fakulteta, Oddelek za geografijo, e-mail: [email protected]

67GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012PUTOPIS

ZAMBIJA – Tragovima

Davida LivingstoneaMarin cvitanović

Kad je u travnju 1873. škotski istraživač David Livingstone prešao rijeku Chambeza i zašao u močvare Bangweulu u današnjoj Zambiji, područje je opisao kao zemlju blat-njavih močvara i vodom natopljenih šuma. Njegovu ekspediciju napali su rojevi ko-maraca, otrovnih pauka i velikih mrava, a vrućina je bila nepodnošljiva. Svi članovi ekspedicije bolovali su od skorbuta, dok je Livingstone imao dizenteriju i tresla ga je malarija. Bio je u toliko lošem stanju da su ga morali nositi, no nije odustao od nauma da istraži sistem močvara Bangweulu, vo-deni labirint kanala i rječica koji su naplav-nu ravan odvodnjavali prema rijeci Kongo. Ekspedicija se 30. travnja utaborila u selu poglavice Chitambo, a već sutradan Livin-gstone je pronađen mrtav u svojoj kolibi. U skladu s lokalnim plemenskim običajima srce su mu pokopali ispod mvula stabla kraj mjesta gdje je umro, a tijelo je otpre-mljeno u Westminstersku opatiju u London. Do kraja je živio onako kako je napisao u jednom od svojih pisama poslanih Kra-ljevskom Geografskom Društvu u Londo-nu – „Ili ću otvoriti Afriku, ili ću umrijeti“. Afriku je naposljetku uspio otvoriti, te su zahvaljujući Livingstoneovim istraživanjima afrička bogatstva ubrzo postala poznata u Velikoj Britaniji i ostatku zapadnog svijeta. Zambija je postala dio britanskog kolonijal-nog imperija pod imenom Sjeverozapadna i Sjeveroistočna Rodezija, kasnije nazvana jednostavno Sjeverna Rodezija. God. 1964.

država je proglasila neovisnost i od tada nosi ime Zambija, po moćnoj rijeci Zambezi koju je Livingstone istraživao u svojim rani-jim ekspedicijama.

od USpjeHa do propaSti

Malo je toga danas ostalo od Livingsto-neove Zambije. Većina prašume je iskr-čena, mnoge močvare isušene, dok su središnja područja zemlje poput sira izbu-šena divovskim rudnicima bakra. Moćni brzaci Zambezija ukroćeni su i pregrađen u nepregledno jezero Kariba koje proizvo-di električnu energiju, a na mjestu gdje je stolovao poglavica Lusaaka 1905. izgrađe-na je Lusaka, grad izišao iz kalupa moder-nih afričkih prijestolnica. Na svakom kora-ku ovog milijunskog grada može se vidjeti razvoj čitave države. Nakon nezavisnosti Zambija je trebala postati primjer uspjeha afričke ekonomije, jer je u razdoblju naglog razvoja svjetske elektro-industrije bila jed-na od najvećih svjetskih proizvođača bakra.

Sl. 1. Zambija se smjestila u južnoj Africi i zau-zima površinu veličine dvije Njemačke, iako broji samo 12 milijuna stanovnika. Proteže se od je-zera Tanganjika na sjeveru do Viktorijinih vodo-pada na jugu u obliku prostrane visoravni.

foto

: Mar

in C

vitan

ović

68 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

No iznenadni pad cijena bakra i naftna kri-za sedamdesetih učinile su da je Zambija danas među najsiromašnijim zemljama na svijetu. I doista, na svakom koraku u Lusaki miješaju se dobri počeci i loši završeci. Ša-ren, kaotičan i prljav, grad izgleda kao da je prije tridesetak godina sve odjednom stalo. Napušteni socijalistički neboderi izmjenjuju su se s improviziranim nastambama i luk-suznim shopping centrima. U tzv. squatter naseljima od lima, kartona i pokoje cigle živi gotovo 80% stanovnika ovog političkog, kulturnog i ekonomskog središta države. Improvizacija je afrički način, ali improviza-cija koja kao da funkcionira i koja ne odaje probleme na licima ljudi. Otrcano, staro-modno odlagalište iznošenog i potrošenog sa Zapada Afrika je načela svojim ritmom i bojama i prilagodila sebi.

U zračnoj luci Lusaka čekao nas je plavi Toyota kombi koji nas je odbacio do kam-pa. Već prvi pogled na kaotičan i bučan promet glavnoga grada Lusake odavao je tragove kolonijalne prošlosti zemlje – vozila su se kretala po lijevoj strani ceste. Zrak je bio svjež, a srpanjska temperatura relativno niska, mnogo ugodnija u odnosu na neka druga afrička područja na istoj geografskoj širini. Lusaka to može zahvaliti svom po-ložaju na 1280 metara nadmorske visine, čime za jedan metar nadvisuje Malu Kape-lu. Ubrzo smo stigli u kamp južno od gra-da. Noć je pala toliko naglo da nismo stigli ni podići šator. U ovim širinama noć pada odjednom, kao gust zastor i čovjek već u sedam sati navečer ima osjećaj kao da je prošla ponoć. Nismo izgubili na vremen-skoj razlici, ali smo se pomakli za čitavo godišnje doba. Dolaskom na južnu polutku na sjevernoj smo ostavili ljeto, a tu nas je dočekala kalendarska zima. Ovdje je od go-dišnjih doba ipak važnija podjela na kišnu i sušnu sezonu. Posljednja kiša u Zambiji pale su u travnju. Nove kiše očekuju se tek krajem listopada, kada će cesta koja vodi iz našeg kampa postati blatna kaša koju će moći savladati samo terenska vozila.

Sl. 2. Nije neobično ugledati trgovačke marke poput Spara ili Bate na ulicama Lusake.

Sl. 3. Četvrt Chilenje u Lusaki. U prosjeku na dvadesetak kuća dolazi jedna pumpa s vodom.

foto

: Mar

in C

vitan

ović

foto

: Mar

in C

vitan

ović

69GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012

i reprogramiranje vanjskog duga. Udio za-raženih u odrasloj populaciji u jednom tre-nutku dosegao je vrtoglavih 20%. Danas je situacija nešto drukčija - natpisi koji upo-zoravaju i educiraju u vezi side nalaze se gotovo na svakom koraku. Moguće je čak i podići kredit u banci i pritom se testirati na virus HIV-a. U slučaju da nakon pet godina osoba i dalje nije zaražena virusom, banka će oprostiti i do polovice iznosa kredita. U susjednom Zimbabweu postoji i izbor za miss AIDS. Svejedno, sida je i dalje tabu i na neki način sramota, i većina ljudi odluču-je tajiti bolest, što omogućava njezino lakše širenje. Kao posljedica epidemije side, oče-kivani životni vijek u Zambiji danas je pao na oko 40 godina.

HUManitarne MiSije

Nakon nekoliko sati vožnje odmakli smo od Lusake. Čim se čovjek makne iz grada, kao da dolazi u paralelni svemir. Samo ki-lometri i kilometri prašnjavog puta i pogled na uvijek istu praznu zambijsku ravnicu. Po-nekad bi ugledali selo koje se od podnevne žege sakrivalo u sjeni stabala banana. Sela u Zambiji razbacana su na udaljenostima i od po nekoliko desetaka kilometara, te često nemaju gotovo nikakvog kontakta s civilizacijom. Kuće se grade od blata i pru-ća, a krov treba mijenjati svake godine jer ga inače izjedu termiti. U blizini se nalazila njemačka humanitarna misija Gossner sa školom, pumpom za vodu i malenom klini-kom bez osnovnih medicinskih potrepština. Tu je radio Peter, ali njegov rad u misiji činio se gotovo uzaludnim. Novaca nema, a ljudi ovdje imaju drugačije poimanje vlasništva pa ne brinu za infrastrukturu koju im izgra-di misija. Posjetili smo selo gdje je misija izgradila pumpu i WC, a koji su se uslijed nemara ljudi iz sela pokvarili. "WC je od mi-

aidS i aFrika

Sljedećeg jutra krenuli smo iz grada. Pridružio nam se Peter, novinar iz Njemač-ke koji već 20 godina živi i radi u Zambiji. Nakon nekoliko zavoja pojavila se zgrada Sveučilišta UNZA. Na ulazu u glavnu zgra-du stajala je tabla s natpisom Diplomirajte s peticama, a ne sa sidom. „Možda zvuči smiješno, ali to je zambijska stvarnost“, objasnio nam je Peter. Prvi slučaj side u Zambiji zabilježen je 1984. god., a već go-dinu dana kasnije pretragama je ustanov-ljeno da čak 17% pacijenata u bolnicama u Lusaki nosi u sebi virus HIV-a. U ranim fazama epidemije vlada i predsjednik Ke-nneth Kaunda nisu željeli govoriti o bolesti i načinima širenja, pa se pojava side držala u tajnosti. Smatralo se da je važnije pitanje rekonstrukcije ekonomije koja je u kolapsu

Sl. 4. Djevojčica u slumu Kalingalinga u Lusaki. Preko 50% stanovnika Zambije mlađe je od 14 godina.

foto

: Mar

in C

vitan

ović


sije, pa ga misija i treba popraviti!", uporan je bio jedan od lokalaca. Na pitanje što je s pumpom i vodom, odgovorio je "Bog nam je dao tu vodu". Peter je bio ljut, iako se trudio to sakriti. "Neka vam bog onda to i popravlja!", rekao je i ponovno sjeo u auto.

jezero kariba

Sljedeći dan krenuli smo na jezero Ka-riba. Do gradića Siansowa na obali jezera bilo je 200 kilometara loše makadamske ceste. U rano popodne stigli smo u kamp. S livade na kojoj su smješteni bungalovi po-gled je pucao na veličanstveno jezero koje se prostiralo dokle je sezao pogled.

Jezero Kariba stvoreno je 1963. godina

na rijeci Zambezi u svrhu proizvodnje elek-trične energije, a dijele ga Zimbabwe i Za-mbija. Površine oko 5400 km2, svojevreme-no je bilo najveće umjetno jezero na svijetu. U brani ima dovoljno betona da se izgradi cesta od Zambije do Rusije. Narod Tonga protivio se gradnji brane jer u klancu Kariva, na mjestu gdje je brana izgrađena živi Nya-minyami, riječno božanstvo s tijelom zmije i glavom ribe koje upravlja životom na Zam-beziju. Gradnja brane započela je 1955. i Nyaminyami je te iste godine dozvao naj-veću ikad zabilježenu poplavu na rijeci. Hi-drološka i geološka istraživanja naknadno su pokazala da su poplave takve jačine na Zambeziju rijetkost i da se događaju jed-

Sl. 5. Tipično zambijsko selo. Svaka kućica ustvari predstavlja jednu prostoriju, a krov treba mijenjati svake godine jer ga izjedu termiti.

foto

: Mar

in C

vitan

ović


nom u 1000 godina. No iduće godine po-plava je bila još jača i gotovo potpuno uni-štila do tad izgrađene dijelove brane. Nakon pet godina intenzivnih radova brana je ipak završena i jezero se počelo puniti. Čak 86 radnika je poginulo, od kojih je 18 zakopano u temeljima brane. Podizanje razine vode raselilo je desetke tisuća pripadnika naroda Tonga, a mnogi i dalje žive u okolici jezera vjerujući da će Nyaminyami jednom uspjeti uništiti branu, a oni se vratiti svojim kućama i zemlji koji su sad na dnu jezera.

diM koji GrMi

Na povratku s jezera navratili smo na lokalnu tržnicu u gradiću Sinazeze gdje

smo kupili sušenu kapentu, ribu sličnu sr-deli naseljenu u jezero Kariba radi razvoja komercijalnog ribarstva. Naše posljednje odredište u Zambiji bio je grad Livingsto-ne. Grad se nalazi na granici s Zimbabwe-om, oko 400 km jugozapadno od Lusake. U grad smo stigli predvečer, ali iako je da-nje svjetlo bilo pri kraju moglo se opaziti da Livingstone ne nalikuje previše na Lusaku. U glavnoj ulici gotovo da nije bilo socijali-stičkih nebodera, već samo stare kolonijal-ne zgrade s početka stoljeća pretvorene u suvenirnice, zalogajnice ili banke. No, čim se čovjek makne dalje od glavne ulice, ce-sta opet postaje makadam, a oko stupova ocvalih kolonijalnih palača posvuda smeće,

foto

: Mar

in C

vitan

ović

Sl. 6. Naziv jezera Kariba dolazi od lokalne riječi Kariwa, što znači zamka. Danas je četvrto najveće umjetno jezero na svijetu.


prašina, improvizirane tržnice i nagruvana taksi stajališta.

Grad su osnovali Britanci početkom 20. stoljeća, na brežuljku zvanom Constitution Hill koji se nadmorskom visinom izdizao iz okolnih malaričnih područja. Bio je važ-na trgovačka postaja na rijeci Zambezi, a preseljenjem glavnog grada u Lusaku 1935. Livingstone gubi na važnosti. Danas broji nešto manje od 100 000 ljudi. Posljednjih godina grad opet bilježi razvoj, i to zahva-ljujući turizmu. Naime, sve do nedavno Zim-babwe je bio glavna turistička destinacija u regiji, no zbog diktature Roberta Mugabea i krize koja je zadesila Zimbabwe, dio turista koji želi posjetiti jezero Kariba ili Viktorijine

Sl. 7. Tipična zambijska tržnica. Odjeća je ustvari humanitarna pomoć koja u balama dolazi u Zambiju te se za nju licitira. Tek nakon kupnje, potencijalni kupac/prodavač može otvoriti balu i vidjeti što je dobio te kreće u preprodaju. Trape-rice i majice smatraju se dobrom kupnjom, dok zimska odjeća, kape, šalovi i rukavice to nisu.

vodopade odlučio se za sigurniju Zambiju. Zahvaljujući svom položaju u blizini Viktori-jinih vodopada, Livingstone je postao cen-tar novog turističkog razvoja zemlje. Iako je turizam potencijalna velika šansa za opo-ravak ekonomije, Zambija je bila prisiljena prodavati svoje najvrjednije resurse jer nije imala sredstava za ulaganje. Osim turističke infrastrukture uz Viktorijine vodopade koju su mahom kupovali Južnoafrikanci, prodani su i strateško važni rudnici bakra u Copper-beltu, i to uglavnom kineskom kapitalu.

Večer nas je uhvatila u luksuznom hotelu na obali Zambezija, koji je ovdje širok go-tovo dva kilometra. Nešto dalje nizvodno od Livingstonea naglo se sužava na dvade-setak metara, odmah nakon što se obruši preko prepreke od ohlađene vulkanske lave poznatije pod imenom Viktorijini vodopadi ili Mossi Oa Tunya. Do Viktorijinih vodopa-da krenuli smo rano ujutro sljedećeg dana. Tek što se prođe kroz ulazna vrata, već se čuje potmula grmljavina iz daljine. Lokalni naziv za Viktorijine vodopade - Mossi Oa Tunya - znači dim koji grmi. Prvi Europljanin koji ih je ugledao bio je David Livingstone 1855. godine i nazvao ih je Viktorijini prema engleskoj kraljici. Danas ih godišnje posjeti oko pola milijuna ljudi, mahom iz Europe, Sjedinjenih Američkih Država i Južne Afrike. Za vrijeme kišne sezone od silnih kapljica vode magla je toliko jaka da se dio vodo-pada uopće ne može ni vidjeti. Mi smo ih posjetili za najnižeg vodostaja, no i unatoč tome prizor je bio u najmanju ruku spekta-kularan. Vodopad je širok gotovo dva kilo-metra, a Zambezi se obrušava s visine od 108 metara, da bi odmah zatim ključao, vrio i valjao kamenje u sedam uskih klana-ca koji se nastavljaju nizvodno. Kao da su sva žega, žeđ i suša Zambije ovdje napo-kon dobile svoj smisao. Gotovo tisuću tona

foto

: Mar

in C

vitan

ović


vode svake sekunde prelijevalo se preko stepenice od ohlađene lave i tvorilo najveći vodeni zastor na svijetu. Od silne vlage u zraku i vegetacija je bila potpuno drugačija od ostatka žute i ispucale Zambije: svuda uokolo bujala je gusta mekana džungla.

Viktorijini vodopadi bili su jedino mje-sto gdje se moglo pobjeći od zambijske sadašnjosti siromaštva i nerazvijenosti te pogledati u moguću sretniju budućnost, budućnost potaknutu turističkim razvojem. Prirodna bogatstva Zambije poput rijeke Zambezi, Viktorijinih vodopada ili močvare Bangweulu te 19 nacionalnih parkova do-bar su zalog za generacije koje dolaze. Ko-liko će toga biti ostvareno, a koliko će Afrika ostati zarobljena ekonomskim problemima,

lakomim multinacionalnim kompanijama i epidemijom side, vrijeme će pokazati. Vri-jeme koje do sad nije bilo na afričkoj strani i kojeg Africi doista ne preostaje mnogo.

Sl. 8. Dim koji grmi. Za vrijeme punog mjeseca moguće je ugledati i lunarnu dugu.

Sl. 9. "Pogled u zambijsku budućnost"

foto

: Mar

in C

vitan

ović

foto

: Mar

in C

vitan

ović

74 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012INFO KARTICA

REPUBLIKA JUŽNI SUDANnova država napolitičkoj karti aFrikeNeovisnost Južnog Sudana, nove države

na političkoj karti Afrike, proglašena je 9. srpnja 2011. godine. Ucrtavanje nove države na političku kartu Afrike ukazuje na nove procese i geopolitičke odnose u Africi, posebice u regiji Sjeverna Afrika. Etničke, vjerske, kulturne, jezične i rasne razlike, višegodišnji rat za neovisnost i krvavi sukobi u Darfuru obilježili su razvoj najveće države Afrike nakon stjecanja neovisnosti 1956. godine. Politički razvoj afričkih država i naroda posljednjih desetljeća obilježavaju isti procesi koji su se odvijali u europskim višenacionalnim državama. S druge strane, osamostaljenje Eritreje 1993. i Južnog Sudana 2011. godine ukazuju na neodrživost umjetnih granica koje su u velikoj mjeri posljedica „utrke za Afriku“ nakon Berlinske konferencije 1884. godine.

Stoljetna politička podređenoSt jUžnoG SUdana (ili od političke podređenoSti, do SaMoUprave i neoviSnoSti)U starom vijeku ime Sudan označavalo je cijelu subsaharsku Afriku, a kasnije se koristi

za područje današnjih država Sudan i Južni Sudan. Već u IV. tisućljeću prije Krista na tom je području nastala državna organizacija Nubija i više od 2500 godina razvijala se u političkoj i kulturnoj interesnoj sferi Egipta. Politička prevlast Egipta nad Nubijom ostvarena je u 15. st. pr. Kr., u vrijeme Tutmozisa I. koji je ustrojio potkraljevstva Kuš i Wawat. Kraljevstvo Kuš oslobodio se egipatske vlasti u 11 st. pr. Kr., a tijekom 8. st. pr. Kr. osvojilo Gornji i Donji Egipat. Iako je kušitsku vladavinu nad Egiptom slomila provala Asiraca 671. g. pr. Kr., na matičnom prostoru neovisno kraljevstvo održalo se do 350. godine, kada pada pod vlast etiopskog kraljevstva Aksum. Kulturne interakcije prostora današnjih dviju sudanskih država sa sredozemnim kulturno-civilizacijskim krugom intenzivirane su u 5. st., kada koptski misionari pokrštavaju stanovništvo u srednjem Ponilju, i od 7. st. snažnim prodorom islama. Nova prevlast Egipta, uz uništenje kršćanskih državica, uspostavljena je u 13. stoljeću. Od 16. st. do 1821. godine na području Sudana egzistirala je moćna država animističke dinastije Funđ, sa središtem u Sennaru. U to vrijeme pojačanim doseljavanjem muslimana i intenzivnim misionarskim radom Sudan je postao islamska država. Egipatski potkralj Muhamed Alija počeo je osvajanje Sudana koje je nastavljeno


do 1874. Tako je Sudan, nominalno dio Osmanskoga Carstva, de facto pao pod vlast Egipta. Egipatske vlasti pokušale su u Sudanu ukinuti trgovinu robljem i modernizirati državu, a taj su posao povjerili Europljanima u egipatskoj službi, najviše Britancima. To je dovelo do jačanja islamističkog pokreta (mahdisti), ustanka 1885. i uspostave teokratske vlasti te od 1890-tih intervencije britansko-egipatskih snaga. Britansko-egipatska vojska do kraja stoljeća uništila je mahdistički pokret, ali i počinila brojne zločine i pokolje nad sudanskim stanovništvom. Zbog jačanja sudanske oporbe od 1930-tih godina, posebice u godinama Drugog svjetskog rata, britansko-egipatska vlast slabi i 1953. godine Sudanu daje samoupravu. Britanci su podržavali pravo Sudana da sam odluči o svojoj političkoj sudbini, dok je Egipat planirao stvoriti jedinstvenu državu u dolini Nila. Puna neovisnost Sudana proglašena je 1956. godine. No, to samostalnoj državi nije osiguralo mirni razvoj. Ubrzo po proglašenju neovisnosti počeli su sukobi između muslimanskog sjevera i kršćansko-animističkog juga. Glavni uzrok sukoba su duboke kulturne razlike između pretežno „bijelog“, islamskog, orijentiranog na arapski sjever i u vrijeme britansko-egipatske vlasti povlaštenog sjevernog Sudana te zanemarenog juga, pretežno „crnog“, kršćanskog, animističkog i orijentiranog na susjedne države Srednjoafričku Republiku, Demokratsku Republiku Kongo, Ugandu, Keniju i Etiopiju. Neposredni povod za pobunu juga bila je raspodjela položaja u novoj vladi. Pobuna u tri južne pokrajine (Bahr al-Ghazal, Gornji Nil i Ekvatorska pokrajina) okrutno je ugušena, ali sukobi nisu prestali. Od 1960-tih godina provođena je politika arabizacije, protjerivanje kršćanskih misionara. Nova pobuna pod vodstvom separatističkog pokreta Anya Nya buknula je 1964. nakon neuvažavanja zahtjeva za federalizacijom države i opetovanih optužbi za separatizam. Umjesto federacije jug se počeo sve više priklanjati neovisnosti. Prvi građanski rat trajao je od proglašenja neovisnosti do 1972. Nezadovoljni statusom, posebice političkom marginalizacijom i izostankom investicija u infrastrukturu, južnjaci predvođeni Sudanskom narodnom oslobodilačkom vojskom (SPLA/M), u Drugom sudanskom građanskom ratu od 1983. do 2005. godine pokušavaju ostvariti neovisnost. Posljedice ratova bile su zastrašujuće: više od 2,5 milijuna ubijenih, oko 5 milijuna raseljenih, glad, epidemije i potpuna devastacija gospodarskih objekata i prometnica. Prema cjelovitom mirovnom sporazuma iz 2005. godine, Južni Sudan dobio je autonomiju, a referendum o statusu Južnog Sudana planiran je i realiziran u siječnju 2011. godine. Na referendumu se 98% stanovništva izjasnilo za neovisnost i odvajanje od Sudana. Formalna neovisnost uspostavljena je 9. srpnja 2011. godine. O pripadnosti regije Abyei odlučit će se na posebnom referendumu. Odnosi između Sudana i Južnog Sudana opterećeni su brojnim neriješenim pitanjima. U tijeku su pregovori o razdvajanju gospodarskih potencijala (prihoda od izvoza nafte), udjelu u vanjskom dugu i graničnoj crti. Mirni razvoj Južnog Sudana ugrožavaju još uvijek aktivni sukobi u Južnom Kordofanu, djelovanje Josepha Konyja i njegove LRA (Božja vojska otpora) i unutarnje suprotnosti između naroda Nueri i Murle.

deMoGraFSki Mozaik i GoSpodarSka nerazvijenoStGlavni grad nove afričke države je Juba, a predsjednik države i vlade Salva Kiir Mayardit,

vođa borbe za neovisnost. Površinom od 619 745 km2 Južni Sudan pripada srednje velikim državama Afrike (20.), a s nešto više od 8,3 milijuna stanovnika i gustoćom naseljenosti oko


13 stan./km2 demografski manjim državama Afrike i svijeta. Broj stanovnika procijenjen je na temelju necjelovitog i često osporavanog popisa stanovništva održanog 2008. godine. Iako je Juba trenutno najveći grad, u budućnosti se planira preseljenje političkog središta u Ramciel, središnje položen grad. Najbrojniji narodi u Južnom Sudanu su Dinke (oko 15%), Nueri (oko 10%), Bari, Azande i Shilluk. U Južnom Sudanu službenim je proglašen engleski jezik, a govori se oko 60 jezika, od kojih većina pripada nilo-saharskoj skupini i nigero-kongoanskoj skupini. Najviše govornika imaju jezik nueri, dinka, bari i zande. Uz engleski jezik, većina stanovništva može koristiti arapski jezik. Sve intenzivnije se uvodi suahili kao lingua franca Istočne Afrike, u cilju lakše suradnje Južnog Sudana i država ove regije.

Prema podacima Svjetske banke za 2011. godinu (World Development Indicators, World Bank, 18.9.2012.) Južni Sudan svrstan je u skupinu najsiromašnijih država svijeta s nacionalnim dohotkom po stanovniku manjim od 500 američkih dolara. Bruto nacionalni dohodak po stanovniku iskazan prema paritetu kupovne moći, prema istom izvoru u Južnom Sudanu 2011. godine iznosio je 580 međunarodnih dolara, odnosno trostruko više nego u Demokratskoj Republici Kongo, 2,5 puta više nego u Liberiji i Burundiju, gotovo dvostruko više nego u Somaliji, Sijera Leoneu, Malaviu, Zapadnoj Sahari i Nigeru. Na ljestvici država s najnižim dohotkom po stanovniku iza Južnog Sudana još je 11 afričkih država (Burkina Faso, Ruanda, Togo, Tanzanija, Uganda, Mozambik, Srednjoafrička Republika, Gvineja, Madagaskar, Eritreja i Etiopija). Vrlo nizak dohodak po stanovniku posljedica je ratnih razaranja, zanemarivanja od strane sjevera i nedostatka infrastrukture. Većina stanovništva preživljava od autarkične poljoprivrede. Južni Sudan raspolaže sa značajnim potencijalima (nafta, željezna ruda, drvo, pamuk), čije racionalno iskorištavanje ugrožava vrlo niska stopa pismenosti stanovništva (među najnižima u svijetu), nedostatak prometnica i ostale infrastrukture, a posebno pitanje vanjskog duga. Ukupni vanjski dug bivše države procijenjen je na 38 milijardi američkih dolara, od toga trećina članicama Pariškog kluba, šestina MMF-u i Svjetskoj banci, a ostalo privatnim komercijalnim bankama i kreditnim institucijama.

Proglašenjem nove države Južni Sudan, površinom najveće država Afrike postao je Alžir, a dolina srednjeg Nila ulazi u vrlo osjetljivu etapu gospodarskog i političkog razvoja. Je li to „zeleno svjetlo“ i za Azawad, novoproglašenu državu Tuarega ili Puntland, Somaliland, Jubaland, samostalne cjeline na području Somalije? Neovisnost navedenih političkih cjelina nije priznala Afrička unija niti je proces priznavanja tih država u tijeku, no svakako je indikativno da će se u budućnosti mijenjati politička karta Afrike i da Afrika ulazi u novu fazu političko-gospodarskog razvoja.

rUžica vUk

77GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012INFO KARTICA

Bazaltna staza diva Finna MacCoolaBazaltni heksagonalni stupovi na otočiću Staffa, stariji su od bilo kojih matematičkih

mnogokuta, stariji od Euklida i Pitagore, stariji čak i od matematike. No geometrija je oduvijek prisutna u prirodi, pa tako i u geologiji.

Na zapadu Škotske postoji otočić koji pripada Hebridima i poznat je po stupičastim bazaltnim formacijma koje su nastale kada i Giant's Caseway u Sjevernoj Irskoj koji je turistički znatno popularniji.

Legenda kaže da je div Finn MacCool htio sagraditi put, pa je tako zabijao stup po stup kako bi napravio stazu po kojoj bi njegova ljubav, ženski div s otoka Staffa, mogla doći i posjetiti ga u Irskoj ne smočivši noge.

Dolazak do ovog geološkog fenomena nije nimalo jednostavan, ali za prave prirodnjake Škotska je dovoljno turistički organizirana da znatiželjnicima uz kombinaciju autobusa, trajekta i brodića to omogući. Od malog ribarskog gradića Oban, na Atlantskoj obali (neka dva sata vožnje sjeverno od Glasgowa) vozi nas trajekt do otoka Mull koji je drugi po veličini u skupini Hebrida. Dugom vožnjom po Mullu dolazi se do lučice Fionnphort gdje znatiželjnu skupinu vozi brodić do Staffe. Iako samo 6 milja vožnje, ponekad se čini puno.

Sl. 1. Vanjski Hebridi, otok Staffa

foto

: Mar

gare

ta K

ulaš


Uz visoke valove Atlantika i vjetar koji fijuće na mahove postaje nam jasno da ova plovidba nije nimalo ugodna i kada već gotovo požalite što ste se ukrcali na brod na oštroj hridi ugleda vas mama tuljanica i tuljančić. Život u ovim sjevernim tamnim vodama izuzetno je bogat, tako da ptičji svijet broji velik broj vrsta. Simbol Hebrida je Sjeverni tupik, ptica crvena kljuna visine oko 30 cm, po izgledu dosta slična malom pingvinu.

Geolozi imaju malo drugačiji pristup od legende o divu Finnu MacCoolu pa tako tvrde da se heksagonalni stupovi nastali pred 60 milijuna godina izlijevanjem lave iz Zeljina plašta. Postanak ovako pravilnih stupova, povezuje se uz izljevanje vulkanskih efuzivnih stijena, a nastaje hlađenjem lave kada se vulkanska masa steže, pa se površina koja se prva ohladi zbog toga raspuca u obliku poligona, u ovom slučaju šesterokuta (poput npr. blata koje se brzo suši pa se tanka površinska korica lomi u obliku različitih mnogokuta). Kako površinske pukotine s napredovanjem hlađenja prodiru sve dublje u vulkansku masu, tako se formiraju stupovi, ponekad visoki i do nekoliko metara.

Bazaltnih geoloških poligonalnih formacija ima dosta po svijetu, no nisu sve turistički iskorištene niti upisane na kartu. Možda su najatraktivnija destinacija Devils Tower u saveznoj američkoj državi Wayoming. No i Hrvatska ima svoj bazaltni poligonalni fenomen na Papuku (Rupnica kraj Voćina) no malo tko posjećuje tu destinaciju.

foto

: Mar

gare

ta K

ulaš

Sl. 2. Heksagonalni bazaltni stupovi


Bez obzira koliko atraktivni bili škotski lochovi ili highlands, otočić Staffa nudi pravu radost za svakog geologa i prirodnjaka. Osim nekoliko stotina bazaltnih stupova na Staffi se nalazi i Fingalova špilja u koju se može ući jer je otvorena prema moru. Preskačući po bazaltnim stupovima može se ući u unutrašnjost do dužine od oko 200 m. Na ovom je otoku boravio i Mendelssohn te ga je taj boravak inspirirao da komponira Hebridsku uvertiru. Posjet otoku vrhunski je doživljaj i Staffa vas sigurno neće iznevjeriti.

MarGareta kUlaš

Sl. 3. Staza diva Finna MacCoola Sl. 4. Na ulazu u bazaltnu špilju

foto

: Mar

gare

ta K

ulaš

foto

: And

reja

Pev

ec

80 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012KARTA GOVORI

Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina u Hrvatskoj (%)Izvor: Maradin, M., 2011: Geografski aspekt razlika u varijabilnosti padalina kontinentskog i maritimnog pluviometrijskog režima u Republici Hrvatskoj. Doktorski rad, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb


Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina u HrvatskojGodišnje vrijednosti varijabilnosti padalina određene su za 29 klimatoloških postaja za

koje postoje zadovoljavajući nizovi podataka u razdoblju od 1950. do 2007. godine. Kao pokazatelj varijabilnosti količine padalina korištena je srednja relativna varijabilnost. Inter-poliranje prostornih podataka varijabilnosti padalina učinjeno je pomoću programa Arc-GIS, verzija 9.3., a upotrijebljena je Spline (Tension) metoda.

U odnosu na Europu, Hrvatska ima relativno velik raspon varijabilnosti padalina. Vari-jabilnosti godišnjih količina padalina najmanje su na prostoru Gorske Hrvatske (postaja Parg), dok su na prostoru sjeverozapadne Hrvatske i obalnog zaleđa nešto veće. Naj-veći dio obale i otoka ima varijabilnost padalina veću od 14%, a varijabilnost padalina je veća na južnom nego na sjevernom Jadranu. Najmanju varijabilnost na obali ima Rijeka, a najveću postaje Lastovo i Dubrovnik. Relativno mala vrijednost varijabilnosti godišnjih količina padalina u Rijeci, posljedica je utjecaja većeg broja faktora na postanak padalina (ciklonske cirkulacije i utjecaja reljefa), dok su visoke vrijednosti varijabilnosti u Dubrovni-ku i Lastovu posljedica utjecaja suptropskih anticiklona.

Na prostoru Hrvatske s kontinentskim pluviometrijskim režimom varijabilnost padalina se povećava prema istoku. Najveću varijabilnost padalina u tom dijelu Hrvatske ima Donji Miholjac. Ipak, vrijednosti varijabilnosti godišnjih količina padalina nisu u istočnoj Hrvat-skoj tako visoke kao na prostoru južne Hrvatske, što se može objasniti nešto većim brojem dana s padalinama.

izvorMaradin, M., 2011: Geografski aspekt razlika u varijabilnosti padalina kontinentskog i maritimnog pluviometrijskog režima u Republici Hrvatskoj. Doktorski rad, Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta, Zagreb

Mladen Maradin

82 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012DOGAĐANJA

19. DRŽAVNO NATJECANJE IZ GEOGRAFIJENa 19. državnom natjecanju iz geografije, održanom u Dubrovniku od 2. do 4. svibnja

2012. godine, sudjelovalo je 144 učenika i učenica osnovnih i srednjih škola te 118 mento-ra i mentorica. Kao i prijašnjih godina, organizatori natjecanja bili su Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta, Agencija za odgoj i obrazovanje te Hrvatsko geografsko društvo. Time se nastavlja uspješna suradnja nadležnog ministarstva i AZOO sa strukovnom udru-gom u promicanju temeljnih vrijednosti sustava odgoja i obrazovanja i poticanju učenika osnovnih i srednjih škola i njihovih mentora na dodatni rad i izvannastavne aktivnosti. Natjecateljski dio proveden je u OŠ Ivana Gundulića u Dubrovniku, a terenski dio u Gradu Dubrovniku i južnom dijelu Dubrovačko-neretvanske županije.

Lista pozvanih učenika formirana je sukladno općim uputama za natjecanja i smotre te posebnim uputama odnosno Pravilima natjecanja iz geografije. Ta su dva dokumenta objavljena na mrežnim stranicama Agencije za odgoj i obrazovanje u studenom 2011., kako bi natjecatelji i mentori bili pravodobno informirani o pravilima po kojima će se održa-ti sve tri razine natjecanja, školsko, županijsko i državno, a mentori su dodatno informirani o natjecanju na Zimskom seminaru za geografe 13. siječnja 2012. godine. Nakon održanih županijskih natjecanja, na temelju ostvarenog broja bodova, Županijska povjerenstva do-stavljaju Državnom povjerenstvu listu predloženika za državno natjecanje i dokumentaciju predloženika (testove i listiće sa zaporkama). Županijska povjerenstva 17 županija za dr-

foto

: Mar

in C

vitan

ović

Dobitnici priznanja za osvojeno prvo, drugo i treće mjesto na 19. Državnom natjecanju iz geografije


žavno natjecanje mogu predložiti učenike s tri najbolja rezultata po razredu, povjerenstvo Splitsko-dalmatinske, Primorsko-goranske i Osječko-baranjske učenike s pet najboljih re-zultata, a Grada Zagreba sa sedam najboljih rezultata. Ako više učenika na županijskom natjecanju ima isti broj bodova zauzimaju isto mjesto, što znači da prvo, drugo, treće ili bilo koje drugo mjesto na ljestvici poretka može osvojiti više učenika s istim brojem bodova. Više učenika s istim brojem bodova i jednim osvojenim mjestom ne ukidaju iduće mjesto na ljestvici (npr. bez obzira na dva učenika s istim brojem bodova na prvom mjestu, ostaje drugo mjesto). Isti način rangiranja primjenjuje se i na državnom natjecanju. Za liste pred-loženika sa županijskih natjecanja u praksi to znači da povjerenstvo predlaže sve učenike koji su osvojili prva tri mjesta odnosno prvih pet u Splitsko-dalmatinskoj, Primorsko-go-ranskoj i Osječko-baranjskoj županiji ili prvih sedam u Gradu Zagrebu. Dakako, županijsko povjerenstvo može predložiti i manji broj učenika. Posljednjih godina to je česta praksa u kategoriji srednjih škola iz dva razloga. Jedan su male kvote sudionika županijskih na-tjecanja u kategoriji srednjih škola, a te kvote određuju županijski uredi (za obrazovanje, kulturu i sport) koji i financiraju županijska natjecanja. Drugi razlog su rezultati odnosno ostvareni broj bodova na županijskom natjecanju za koji županijsko povjerenstvo procijeni da nije u gornjoj polovici liste predloženika za državno natjecanje. Budući da županijska povjerenstva Državnom povjerenstvu dostavljaju ljestvice konačnog poretka na županij-skom natjecanju, sustavnim višegodišnjim praćenjem tih rezultata možemo zaključiti da u toj procjeni do sada nisu ni jednom pogriješili.

Nakon uvida u natjecateljsku dokumentaciju i po potrebi korigiranja broja bodova, Dr-žavno povjerenstvo sastavlja konačnu listu predloženika i na mrežnim stranicama Agen-cije za odgoj i obrazovanje objavljuje cjelovitu listu te broj pozvanih učenika po pojedinim razredima. Broj pozvanih učenika po pojedinim razredima određuje se na temelju ranga na listi predloženika za pojedini razred, a ne na temelju postotka riješenosti testa na žu-panijskom natjecanju, kao što je to praksa na natjecanjima iz drugih predmeta, primje-rice iz stranih jezika. Takav način pozivanja učenika na državno natjecanje iz geografije potpuno je transparentan, a kriterij opravdan zbog načina sastavljanja testova i strukture nastavnog programa pa tu praksu planiramo zadržati i u idućim godinama. Testovi se sastavljaju na temelju nastavnog programa pojedinog razreda osnovne škole i gimnazije, ispitnog kataloga za državnu maturu iz geografije i Nacionalnog okvirnog kurikuluma, uz poštivanje načela aktualizacije, a zbog tajnosti nisu baždareni prije natjecanja. Testovi se ne sastavljaju prema sadržaju udžbenika. Razlog za uključivanje ispitnog kataloga za državnu maturu iz geografije je činjenica da je nastavni program za gimnazije objavljen 1993. godine i ne sadrži ishode učenja. Obrazovna postignuća (ishodi učenja) navedeni u ispitnom katalogu za državnu maturu iz geografije, posebice u području geografskih vje-ština, važna su smjernica učenicima i mentorima ne samo za pripremu natjecanja već i za redovitu nastavu. Navedena obilježja nastavnog programa geografije za gimnazije ukazuju na nužnost što žurnije izrade cjelovitog predmetnog kurikuluma geografije ne samo za gimnazije već i za ostale srednje škole, usklađenog s Nacionalnim okvirnim kurikulumom, ali prije njegove implementacije u nastavnoj praksi nužna je eksperimentalna primjena (provjera), kontinuirana edukacija nastavnika, izrada novih nastavnih materijala i u konač-nici postupna primjena od prvog razreda, a ne frontalno na sve razrede, kao što je to bila praksa 2006./2007. školske godine s nastavnim programom za osnovne škole. Nastavni program geografije za osnovnu školu objavljen je 2006. godine, za razliku od programa za gimnazije, sadrži obrazovna postignuća (ishode učenja) i ključne pojmove. Pripremu i pro-


vedbu natjecanja, ali i redovite nastave, olakšala bi dopuna nastavnog programa geograf-skim imenima za sve nastavne teme u pojedinim razredima ili barem integrirani popis za pojedini razred. Dakako, nužno je revidiranje nastavnog programa za osnovne škole zbog načela aktualizacije kao i ažuriranje nastavnih sredstava, posebice udžbenika, geografskih atlasa i radnih bilježnica. U okviru odobrene kvote pokušavamo ujednačiti broj pozvanih učenika po pojedinim razredima, koliko je to moguće. Natjecanje iz geografije razlikuje se od drugih natjecanja i po kategorijama. Malo je predmeta u kojima na državnom natjeca-nju sudjeluju učenici petih i šestih razreda, no interes učenika navedenih razreda, nastavni sadržaj (opća geografija u petom i regionalna geografija izvaneuropskih kontinenata u še-stom razredu) i percepcija učenika o nastavnom predmetu geografiji potpuno opravdavaju koncept natjecanja i svakako ga planiramo zadržati u idućim godinama.

Sustavno praćenje učeničkih postignuća na svim razinama natjecanja tijekom proteklih 19 godina ukazuje na kontinuirani veliki interes učenika i mentora za natjecanje iz geogra-fije, visoku razinu postignuća u znanjima i vještinama, ali i na sve veću polarizaciju u broju sudionika državnih natjecanja između pojedinih županija i Grada Zagreba. Od pozvanih 73 učenika osnovnih škola i 71 učenika srednjih škola, na državnom je natjecanju 2012. godi-ne iz Grada Zagreba bilo 31,3% učenika. Uz Grad Zagreb, po udjelu sudionika državnog natjecanja izdvajaju se Splitsko-dalmatinska (9,7%), Primorsko-goranska i Krapinsko-za-gorska županija (6,3%) te Zagrebačka, Međimurska i Brodsko-posavska županija (4,9%), dok iz Virovitičko-podravske županije ove godine nije bilo natjecatelja.

Prostorna polarizacija u broju sudionika državnoga natjecanja izraženija je u kategoriji osnovnih škola. Iz Virovitičko-podravske, Ličko-senjske, Šibensko-kninske, Dubrovačko-

Sl. 1. Udio učenika osnovnih škola iz pojedinih županija na državnom natjecanju iz geografije 2012. godine


neretvanske i Istarske županije na državno natjecanje nije bio pozvan ni jedan učenik osnovne škole. Uz Grad Zagreb, najveći broj natjecatelja iz osnovnih škola bio je iz Split-sko-dalmatinske (11%), Krapinsko-zagorske (9,6%), Primorsko-goranske (8,2%), Međi-murske (6,8%) i Zagrebačke županije (5,5%) (sl. 1). U kategoriji srednjih škola nije bilo su-dionika iz Virovitičko-podravske i Karlovačke županije, a najveći udio natjecatelja, uz Grad Zagreb, bio je iz Splitsko-dalmatinske (8,5%), Primorsko-goranske, Brodsko-posavske i Istarske županije (po 7%) (sl. 2).

U analizi zastupljenosti učenika iz pojedinih jedinica regionalne samouprave na držav-nom natjecanju koristi se indeks nacionalne konkurentnosti. Izračunava se kao kvocijent udjela jedinice regionalne samouprave u ukupnom broju natjecatelja i udjela u ukupnom broju učenika, pomnožen sa 100. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacional-ne konkurentnosti imaju Krapinsko-zagorska županija (Ink=301,8), Međimurska županija (Ink=242,8), Grad Zagreb (Ink=194,3), Primorsko-goranska županija (Ink=148,7) i Karlovačka županija (Ink=103,8). Uz pet županija bez natjecatelja na državnom natjecanju 2012. go-dine, u kategoriji osnovnih škola najniži indeks nacionalne konkurentnosti imaju Sisač-ko-moslavačka, Osječko-baranjska i Bjelovarsko-bilogorska županija. U posljednje dvi-je godine, 2011. i 2012., pravila formiranja liste predloženika za državno natjecanje su ujednačena što omogućuje usporedivost podataka u analizama. Sumiramo li podatke za posljednje dvije godine, najviši indeks nacionalne konkurentnosti ima Krapinsko-zagor-ska županija (Ink=255,6), slijede Međimurska županija (Ink=218,3), Grad Zagreb (Ink=179,6), Primorsko-goranska županija (Ink=148,2), Karlovačka županija (Ink=129,1) i Istarska župa-nija (Ink=101,6), dok Ličko-senjska i Virovitičko-podravska županija dvije godine nisu ima-

Sl. 2. Udio učenika srednjih škola iz pojedinih županija na državnom natjecanju iz geografije 2012. godine


le natjecatelja na državnom natjecanju. U kategoriji srednjih škola, 2012. godine najviši indeks nacionalne konkurentnosti imaju Brodsko-posavska (Ink=176,6) i Istarska župani-ja (Ink=174,9), a u posljednje dvije godine Dubrovačko-neretvanska (Ink=182,5), Sisačko-moslavačka (Ink=165,9), Varaždinska (Ink=159,3), Krapinsko-zagorska (Ink=147,9) i Istarska županija (Ink=134,3). Virovitičko-podravska županija u posljednje dvije godine nije imala natjecatelja na državnom natjecanju ni u kategoriji srednjih škola.

Za razliku od školskih i županijskih natjecanja na kojima učenici pišu samo test, državno natjecanje obuhvaća test i praktični rad. Praktičnim radom provjeravaju se proceduralna znanja. U praktičnim radovima za peti, osmi i prvi razred provjeravane su kartografske vje-štine i orijentacija pri čemu su zadaci bili prilagođeni obrazovnim postignućima za pojedini nastavni program. U praktičnim radovima za šesti, sedmi, drugi i četvrti razred provjerava-ne su statističke i grafičke geografske vještine iz domene demogeografije, a za treći razred iz domene ekonomske geografije.

Zadacima u praktičnom radu za peti razred provjeravana je vještina orijentacije na za-danoj skici (prema stranama svijeta), primjena topografskih znakova, primjena mjerila na skici kretanja, primjena metode boja za prikazivanje reljefa na isječku orografske karte, izračunavanje relativne visine na isječku karte te prepoznavanje nagiba analizom gustoće izohipsa. U praktičnom radu za osmi razred učenici su crtali skicu kretanja na temelju za-danog mjerila, udaljenosti i azimuta, analizirali priloženi uvećani isječak topografske karte te koristeći isječak topografske karte crtali i analizirali profil. Zadaci u praktičnom radu za prvi razred obuhvaćali su provjeru vještine analize isječka orografske karte (određivanje ekvidistance, izrada grafičkog mjerila na temelju zadanog brojčanog, određivanje visin-skog mjerila za profil, izračunavanje relativne visine, izračunavanje srednje dnevne tem-

Sl. 3. . Indeks nacionalne konkurentnosti 2012. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika osnovnih škola


perature zraka i temperaturne amplitude), izrade profila, primjene topografskih znakova te vještinu izrade skice kretanja.

Zadacima u praktičnom radu za šesti razred provjeravana je vještina izrade dijagrama sa strukturnim stupcima na kojemu su predočeni udjeli velikih dobnih skupina na temelju zadanih podataka, zatim vještina analize izrađenog grafičkog prikaza i priloženih dijagra-ma dobno-spolne strukture stanovništva odabranih država. Učenici sedmog razreda u praktičnom radu izračunavali su relativne udjele stranaca u odabranim europskim drža-vama, dobivene podatke predočili stupčastim dijagramom, a nakon analize kvantitativnih podataka i izrađenog dijagrama odabrane sadržaje prikazali su na tematskoj karti Europe. Za razliku od učenika šestog razreda koji su koristili zadane podatke u tablici, učenici dru-gog razreda izračunavali su udjele velikih dobnih skupina u odabranim državama Europe, a rezultate predočili dijagramom sa strukturnim stupcima i tematskom kartom. Učenici četvrtog razreda izračunavali su udjele pojedinih prostornih cjelina Srednje Dalmacije u stanovništvu i površini te gustoću naseljenosti. Na temelju izračunatih i zadanih podataka u tablici kružnim dijagramima prikazali su udio pojedinih cjelina u površini i broju stanov-nika. Analizom podataka u kompletiranoj tablici odgovarali su na pitanja o stupnju socio-ekonomske transformacije otoka, priobalja i zaobalja, a zatim izračunavali indeks ukupne promjene broja stanovnika pojedinih prostornih cjelina Srednje Dalmacije i vrijednosti pri-kazali stupčastim dijagramom. U praktičnom radu za treći razred provjeravana je vještina izračunavanja promjena stopa bruto domaćeg proizvoda u državama nastalim raspadom SSSR-a i izrada stupčastog dijagrama na temelju izračunatih vrijednosti. U drugom dijelu praktičnog rada provjeravana je vještina izrade tematske karte na temelju zadanih vrijed-nosti BDP-a po stanovniku i analiza izrađenog grafičkog prikaza. Prosječna riješenost

Sl. 4. . Indeks nacionalne konkurentnosti 2012. godine u geografskim znanjima i vještinama učenika srednjih škola


praktičnog rada najbolja je u sedmom razredu (85,5%), zatim u petom i šestom razredu, a najslabija u prvom i četvrtom razredu (53,3%). Najbolji pojedinačni rezultati kreću se od 88% (prvi razred) do 100% (šesti i sedmi razred), a najslabiji od 12% (prvi razred) do 67% (peti razred). Najveće razlike u uspješnosti rješavanja praktičnog rada prisutne su među natjecateljima prvog i četvrtog razreda.

U pisanoj provjeri znanja razlike u postignućima su značajno manje, najmanje među natjecateljima osmog i petog razreda. Prosječna riješenost pisane provjere znanja (test) kreće se od 67,3% (treći razred) do 89,3% (osmi razred). Najbolji pojedinačni rezultati ostvareni su u testu za šesti (99%) i osmi razred (97%).

Prema ukupnom broju ostvarenih bodova učenička postignuća možemo ocijeniti vrlo dobrim. U svim razredima prosječna riješenost veća je od 65%, najviša u sedmom, osmom i šestom razredu (>80%), a najniža u prvom razredu (66,6%). Usporedba rezultata natjecatelja iz osnovnih i srednjih škola ukazuje na značajno višu razinu postignuća u svim razredima osnovne škole. Najbolji pojedinačni rezultat ostvario je državni prvak u šestom razredu (98%) što nije iznenađenje jer je još bolji rezultat ostvario na prošlogodišnjem na-tjecanju. U šestom je razredu i najveći raspon u ostvarenom broju bodova (42,5 bodova) dok je najmanji raspon u petom razredu (17 bodova). Posebnost natjecanja u kategoriji petih razreda je plasman petoro učenika iz Krapinsko-zagorske županije na državno na-tjecanje, od kojih je dvoje osvojilo prvo i drugo mjesto.

Rezultati natjecatelja iz pojedinih jedinica regionalne samouprave mogu se usporediti prema indeksu nacionalne uspješnosti. Izračunava se kao razlika između udjela u ostva-renom broju bodova i udjela u ukupnom broju natjecatelja. U kategoriji osnovnih škola najviši indeks nacionalne uspješnosti imaju natjecatelji iz Splitsko-dalmatinske, Krapin-sko-zagorske i Primorsko-goranske županije, a u kategoriji srednjih škola učenici iz Grada Zagreba, Osječko-baranjske i Vukovarsko-srijemske županije.

Visoku razinu postignuća na 19. Državnom natjecanju iz geografije pokazuje posto-tak osvojenih bodova kod osvajača prvih triju mjesta, a posebno kod državnih prvaka kao i podjela prvih i drugih mjesta. Priznanja za osvojena prva mjesta primilo je devetoro učenika, troje iz Grada Zagreba (7., 8. i 3. razred), po jedan iz Krapinsko-zagorske (5. razred), Primorsko-goranske (6. razred), Brodsko-posavske (1. razred), Šibensko-kninske (1. razred), Sisačko-moslavačke (2. razred) i Međimurske županije (4. razred). Za osvojeno drugo mjesto dodijeljeno je 12 priznanja jer je po dvoje učenika osvojilo drugo mjesto u kategoriji petih, sedmih, prvih i trećih razreda. Osam je učenika primilo priznanje za osvo-jeno treće mjesto, s minimalnim zaostatkom za drugoplasiranima od pola boda u kategoriji šestih, sedmih i prvih razreda, odnosno jedan bod u kategoriji petih razreda. Ukupno je 29 učenika (24 učenika i 5 učenica) iz 13 županija i Grada Zagreba primilo priznanja za osva-janje jednog od prva tri mjesta. Najveći broj priznanja osvojili su učenici iz Grada Zagreba (10 priznanja, 34,5%), Splitsko-dalmatinske (4) te Krapinsko-zagorske, Brodsko-posavske i Vukovarsko-srijemske županije (po 2).

Na temelju višegodišnjeg sudjelovanja na državnim natjecanjima (minimalno tri puta u posljednje četiri godine) i barem jednom osvojenog jednog od prva tri mjesta, uz uvjet da se mogu natjecati na engleskom jeziku i u vrijeme olimpijade imaju između 16 i 19 godina, za 9. Svjetsku geografsku olimpijadu Državno povjerenstvo za natjecanje iz geografije iza-bralo je članove hrvatskog olimpijskog tima u sastavu Albert Škegro, V. gimnazija, Zagreb; Katarina Pavlek, Klasična gimnazija, Zagreb; Dragan Jović, Gimnazija Vukovar; Petra Paj-tak, Prva gimnazija Varaždin. Za voditelje tima imenovani su doc. dr. sc. Dubravka Spe-


vec, predsjednica Hrvatskog geografskog društva i dr. sc. Ivan Čanjevac, član Upravnog odbora Hrvatskog geografskog društva.

Tab. 1. Ljestvica konačnog poretka na 19. državnom Natjecanju iz geografije 2012. godine

5. razredbodovi

rang ime prezime mentor škola županija test praktični rad ukupno

1. Magda Topić Ivana Ptičar OŠ Janka Leskovara, Pregrada

Krapinsko-zagorska 60 27,5 87,5

2. Jurica Skuliber Stjepan Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica

Krapinsko-zagorska 57 29 86

Livia Mazić-Palestrina

Maja Blašković OŠ Novigrad, Novigrad Zadarska 60 26 86

3. Leo Radalj Marija Parlov OŠ Visoka, Split Splitsko-dalmatinska 57 28 85

4. Lara Šarolić Mirjana Dedić OŠ Split 3, Split Splitsko-dalmatinska 56 28 84

5. Lea Mlinarić Maja Krištofić OŠ Goričan, Goričan Međimurska 57 25,5 82,5

Klara Grošanić Marina KožuljOŠ Ivana Gorana Kovačića Sveti Juraj na Bregu, Pleškovec

Međimurska 56 26,5 82,5

6. Luna Frenštacki Živković Mirjana Vasilj OŠ Ksavera Šandora

Gjalskoga, Zagreb Grad Zagreb 57 22 79

Barbara Tomorad Stjepan Čebrajec

OŠ Marija Bistrica, Marija Bistrica


Jakov Bejo Žarko Skelin OŠ Petra Berislavića, Trogir

Splitsko-dalmatinska 55 24 79

7. Antonija Latin Kristina Fruk OŠ Ante Kovačića, Zlatar


8. Robert RabađijaElizabeta Trepotec Marić

OŠ “Ivan Lacković Croata”, Kalinovac

Koprivničko-križevačka 52 26 78

Lana Šoštarko Miljenka Hršak

OŠ Ljudevita Gaja, Krapina


9. KonradAleksandar Kiss Mirjana Vasilj OŠ Ivana Gundulića,

Zagreb Grad Zagreb 51 25 76

Karla Štrok Martina Mihanović

OŠ Eugena Kumičića, Velika Gorica Zagrebačka 53 23 76

10. Antonio Novak Damira Marušić OŠ Selnica, Selnica Međimurska 52 23 75

Tomislav Jelkić Sandra Patajac

OŠ Ivana Kukuljevića, Belišće

Osječko-baranjska 49 26 75

11. Juraj Županić Tatjana Bednjanec OŠ Grabrik, Karlovac Karlovačka 52 20 72

12. Marta Paladin Sanja Dominik OŠ Stenjevec, Zagreb Grad Zagreb 47 24 71

13. Daniel Širola Jasna Aničić OŠ Pavleka Miškine, Zagreb Grad Zagreb 47 23,5 70,5


6. razredbodovi


1. Luka Banović Josip Jurjević OŠ „Fran Franković“, Rijeka

Primorsko-goranska 69 29 98

2. Luka Bokarica Predrag Kralj OŠ Frana Galovića, Zagreb Grad Zagreb 63 29 92

3. Dubravko Ćepulić Polgar Davor Haid OŠ Ivana Filipovića,

Zagreb Grad Zagreb 63 28,5 91,5

4. Karmen Doričić Ivana Balaško OŠ Gornja Vežica, Rijeka Primorsko-goranska 62 28,5 90,5

5. Noa Vidović Danijela Prokopec OŠ Granešina, Zagreb Grad Zagreb 62 27 89

6. Petra Brčić Mirjana Čerina OŠ Don Lovre Katića, Solin


7. Vlatko Dolenec Danijela Perenc-Jaušovec I. OŠ Čakovec, Čakovec Međimurska 57 30 87

8. Ana Mrkonjić Tomislav Štancl OŠ Brezovica, Brezovica Grad Zagreb 59 27 86

9. Mihovil Penavić Blanka Marinović

OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Slavonski Brod

Brodsko-posavska 58 27,5 85,5

10. Antonio Međurečan Dubravka Vajdić

OŠ „Đuro Ester“, Koprivnica

Koprivničko-križevačka 56 27 83

11. Borna Bregović Sanja Posavec II.OŠ Varaždin, Varaždin Varaždinska 54 26 80

12. Bruno Hrvoje Aurer Mirjana Vasilj OŠ Ksavera Šandora

Gjalskoga, Zagreb Grad Zagreb 62 17,5 79,5

13. Marko Trubelja Zdravko Petek OŠ Novi Marof, Novi Marof Varaždinska 58 20 78

14. Tin Rogina Sanja Posavec II.OŠ Varaždin, Varaždin Varaždinska 48 26 74

15. Hrvoje Vraneš Stipo Pilić OŠ kralja Tomislava, Zagreb Grad Zagreb 48 24,5 72,5

16. Karlo Ivanković Ljiljana Vukušić

OŠ „Ljubo Babić“, Jastrebarsko Zagrebačka 53 8,5 61,5

17. David Begić Ana Veršić OŠ Šimuna Kožičića Benje, Zadar Zadarska 43 12,5 55,5

7. razredbodovi


1. Ivan Skorupan Mladen Jeđud OŠ Vrbani, Zagreb Grad Zagreb 64 28,5 92,5

2. Sven Lasta Ivan Horina ČOŠ Josipa Ružičke Končanica, Končanica

Bjelovarsko-bilogorska 62 30 92

Andrija Mihalić Dražan Šimić OŠ Dragutina Domjanića, Zagreb Grad Zagreb 66 26 92

3. Emil Vinčić Ivan Relja OŠ kneza Mislava, Kaštel Sućurac

Splitsko-dalmatinska 62 29,5 91,5

4. Šime Vukman Marijana Šimić

OŠ Majstora Radovana, Trogir


Marija Batur Ante Šare OŠ Zemunik, Zemunik Donji Zadarska 61 29 90

5. Valentina Meglić Tatjana Pongrac

OŠ Veliko Trgovišće, Veliko Trgovišće



6. Leo Pleše Sanja Hrvojević

OŠ Silvija Strahimira Kranjčevića, Zagreb Grad Zagreb 64 25 89

7. Petar Suman Lidija Zonjić OŠ Malešnica, Zagreb Grad Zagreb 62 26,5 88,5

Luka Mesarić Dubravka Vešligaj

OŠ Matka Laginje, Zagreb Grad Zagreb 63 25,5 88,5

8. Renata Vičević Denijal Ibrić OŠ „Bakar“, Bakar Primorsko-goranska 64 23,5 87,5

9. Antonijo Marijić Ana KufrinOŠ „Ivana Brlić-Mažuranić“, Slavonski Brod


10. Ivan Blažanović Tihana Ladović OŠ Kustošija, Zagreb Grad Zagreb 53 29 82

11. Stela Malatestinić Ana Nekić OŠ Slave Raškaj, Ozalj Karlovačka 56 24 80

12. Perica Meštrović Lada Rojc OŠ Eugena Kumičića, Velika Gorica Zagrebačka 54 24,5 78,5

Patricia Petričko Nela Reder OŠ Sveta Nedjelja, Sveta Nedelja Zagrebačka 55 23,5 78,5

13. Mirta Ćorić Tanja Sarjanović

OŠ Bartola Kašića, Zagreb Grad Zagreb 49 29 78

14. Silvija Kosić Gordana Božić OŠ Fran Krsto Frankopan, Krk, PŠ Vrh


15. Marina Neferanović Vlatka Bašić OŠ Vladimira Nazora, Vinkovci

Vukovarsko-srijemska 54 18 72

8. razredbodovi


1. Ilan Nestić Marija Dominković

OŠ Otona Ivekovića, Zagreb Grad Zagreb 68 27 95

2. Matea Kuljanić Ana Matić OŠ Josipa Kozarca, Vinkovci

Vukovarsko-srijemska 65 27,5 92,5

3. Zlatko Zimakijević Radmila Čirko OŠ Alojzija Stepinca, Zagreb Grad Zagreb 63 26,5 89,5

4. Fran Petrač Krešimir Lovrenčić

OŠ Krapinske Toplice, Krapinske Toplice


5. Ivana Čavka Zrinka Tucak OŠ Ostrog, Kaštel Lukšić


6. Nika Nikolac Željko Vidaković

OŠ „Nikola Tesla“, Rijeka

Primorsko-goranska 62 24,5 86,5

Kristina Badžek Ana Matić OŠ Josipa Kozarca, Vinkovci


7. Fran Polan Predrag Kralj OŠ Frana Galovića, Zagreb Grad Zagreb 60 25,5 85,5

8. Petar Orlić Brigita Gajski Stiperski

OŠ Josipa Račića, Zagreb Grad Zagreb 64 20,5 84,5

9. Matea Bačić Ivana Balaško OŠ Gornja Vežica, Rijeka Primorsko-goranska 65 18 83

10. Karlo ŠtamparDanijela Perenc-Jaušovec

I. OŠ Čakovec, Čakovec Međimurska 57 25 82

11. Leo Kostelac Sunčica Ivančić

OŠ Zvonimira Franka, Kutina

Sisačko-moslavačka 67 14 81

12. David Zima Daška Osonjački

OŠ Ivana Filipovića, Osijek

Osječko-baranjska 63 16,5 79,5


13. Katarina Tešija Ljilja Čotić OŠ Žuti Brijeg, Zagreb Grad Zagreb 59 16 75

Marija Prpić Ljubica Perić OŠ „Ivan Goran Kovačić“, Velika

Požeško-slavonska 66 9 75

Ivan Čagalj Petar Perić OŠ Bijaći, Kaštel Novi Splitsko-dalmatinska 60 15 75

14. Sven Hojski Matija Pintarić OŠ Gustava Krkleca, Zagreb Grad Zagreb 58 14 72

1. razredbodovi


1. Mario Tanfara Emil Matuša Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik

Šibensko-kninska 57 24,5 81,5

Vedran Mihal Josip Colić Gimnazija „Matija Mesić“, Slavonski Brod


2. Petar BratulićMartina Hrestak Biševac

Gimnazija i strukovna škola Jurja Dobrile, Pazin

Istarska 50 26 76

Maja MalešDražena Glamuzina-Perić

IV. gimnazija “Marko Marulić”, Split


3. Fabijan Čorak Berislav Rusan XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 62 13,5 75,5

4. Ivan Kuran Zorana Spremo

SŠ fra Andrije Kačića Miošića, Ploče

Dubrovačko-neretvanska 50 20 70

5. Fran Novačić Blaženka Žmegač

Srednja škola Tina Ujevića, Kutina

Sisačko-moslavačka 48 18,5 66,5

Kristijan Gorički Lidija Krušlin XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 49 17,5 66,5

6. Matej Vereš Ana Jukić I. gimnazija, Osijek Osječko-baranjska 56 9 65

7. Paola BrčićMartina Hrestak Biševac


Istarska 45 19 64

Borna Filip Ivanišević Zvonko Novaković I. gimnazija, Split Splitsko-

dalmatinska 50 14 64

Matteo PolettiMartina Hrestak Biševac


Istarska 49 15 64

8. Ivan Šišak Sonja Batinić SŠ Sesvete, Sesvete Grad Zagreb 48 15 63

Karlo Hercigonja Ksenija Šaić SŠ Pregrada, Pregrada Krapinsko-zagorska 47 16 63

9. Martina Puljić Franjo Kresojević VII. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 49 13,5 62,5

10. Hrvoje Crnjar Renata Grbac Žiković

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Rijeka


11. Ivan Barić Josip Kosović V. gimnazija “Vladimir Nazor”, Split


12. Dana Sebić Andrea Deković SŠ Mate Balote, Poreč Istarska 56 3,5 59,5

13. Jakov Uher Igor Pap Prva riječka hrvatska gimnazija, Rijeka


14. Rajna RaczBožidar Vilušić-Grabovčić

Klasična gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 43 9,5 52,5


2. razredbodovi


1. Mislav Glibo Ivanka Bukač SŠ Tina Ujevića, Kutina Sisačko-moslavačka 61 26 87

2. Mia Artuković Andrea Ćurković


3. Fran Božić Nidija Meštrović V. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 57 21,5 78,5

4. Ana Andrilović Nataša Kauzlarić XVI. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 52 25,5 77,5

Marta Krilčić Anita Lučić Gimnazija Velika Gorica, Velika Gorica Zagrebačka 52 25,5 77,5

5. Ivana Nikolac Hrvoje Grofelnik

Gimnazija Andrije Mohorovičića Rijeka, Rijeka


6. Luka Miličević Marija PandžićIsusovačka klasična gimnazija s.p.j. u Osijeku, Osijek


Lovro Šprem Goranka Marković I. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 46 25,5 71,5

7. Sandra Ružman Valentina Pirc Mezga SŠ Prelog, Prelog Međimurska 46 25 71

8. Josip Gjergja Kristina Kapitanović

Gimnazija Franje Petrića, Zadar Zadarska 53 17 70

9. Vedran JakopovićKarmen Kunović-Martić

Prva gimnazija Varaždin, Varaždin Varaždinska 51 18 69

10. Stjepan Jakopović Darko Kanjuh XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 48 15,5 63,5

Robert Režan Ljiljana Milin Gimnazija Pula, Pula Istarska 44 19,5 63,5

11. Ivana Škara Melita Borić SŠ dr. Antuna Barca, Crikvenica


Ivan Galić Dario Pavlović SŠ Ban Josip Jelačić, Zaprešić Zagrebačka 48 15 63

12. Dinko Šoić Nidija Meštrović V. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 49 10,5 59,5


3. razredbodovi


1. Marko Starčević Darko Kanjuh XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 59 27 86

2. Dado Gladović Marija PandžićIsusovačka klasična gimnazija s.p.j. u Osijeku, Osijek


Davor BrkljačićDražena Glamuzina-Perić

IV. gimnazija “Marko Marulić”, Split


3. Dominik Miščančuk Ivica Blažević Klasična gimnazija fra M. Lanosovića, Sl. Brod


4. Petra Matić Ivila Dender Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik

Dubrovačko-neretvanska 52 27,5 79,5

5. Toni Bakarčić Darko Kanjuh XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 51 28 79

Albert Škegro Nidija Meštrović V. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 60 19 79

6. Andrej Pospišil Darko Kanjuh XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 49 27 76

7. Filip Šijanski Suzana Pešorda SŠ Sesvete, Sesvete Grad Zagreb 42 28,5 70,5

8. Andrijana Horvat Zvonko Korpar Gimnazija Matije Antuna Reljkovića, Vinkovci


9. Petra Gorički Davorka Pelko SŠ Zlatar, Zlatar Krapinsko-zagorska 48 17,5 65,5

Katarina Pavlek Andrea Ćurković


10. Petra Pajtak Dragica Marčec

Prva gimnazija, Varaždin Varaždinska 48 14,5 62,5

11. Ante Mastelić Nikica Krnić III. gimnazija, Split Splitsko-dalmatinska 46 13 59

Lucija Ana Trtanj Mladen Crkvenčić

Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb Grad Zagreb 41 18 59

12. Ivana DragijaJelena Matijević Vuković

SŠ Vrbovec, Vrbovec Zagrebačka 41 17,5 58,5

13. Marijeta Lozina Ivanka Bukač SŠ Tina Ujevića, Kutina Sisačko-moslavačka 42 15 57

14. Matija Ostović Zoran Pintarić Gimnazija „Fran Galović“, Koprivnica

Koprivničko-križevačka 39 17,5 56,5

15. Josip-Juraj Vlainić Anđelka

IvandićGimnazija Gospić, Gospić Ličko-senjska 45 10 55

16. Hana Fiala Vesna Androić Hanžić

SŠ “August Šenoa”, Garešnica

Bjelovarsko-bilogorska 42 12,5 54,5

17. Elena Petek Ivan Devčić Gimnazija Požega, Požega

Požeško-slavonska 33 13 46


4. razredbodovi


1. Martin Sever Robert Slunjski

Gimnazija Čakovec, Čakovec Međimurska 64 22 86

2. Dragan Jović Vukosava Suvić

Gimnazija Vukovar, Vukovar


3. Marko Vitez Krunoslav Rukelj

Prva gimnazija, Varaždin Varaždinska 54 23 77

4. Dorjan Lecki Hrvoje Grofelnik

Gimnazija Andrije Mohorovičića, Rijeka


5. Šimun Nejašmić Antonija Bertol XI. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 50 21 71

6. Nikola Bukovac Darko Kanjuh XV. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 53 15 68

7. Barbara Galić Ivica BlaževićKlasična gimnazija fra Marijana Lanosovića, Slavonski Brod


8. Vedran Bahun Nidija Meštrović V. gimnazija, Zagreb Grad Zagreb 48 15,5 63,5

9. Rea Jozić Ana Šterc Gimnazija Lucijana Vranjanina, Zagreb Grad Zagreb 49 13 62

Ante Lakoš Sofka Bilan Gimnazija Antuna Vrančića, Šibenik

Šibensko-kninska 54 8 62

10. Toni Knežević Toni Prusina Gimnazija Dubrovnik, Dubrovnik

Dubrovačko-neretvanska 42 19,5 61,5

Jakov Smilović Ognjen Rakuljić

SŠ Jure Kaštelana, Omiš


11. Hrvoje Jedličko Đurđica EržićGimnazija Nova Gradiška, Nova Gradiška


12. Luka Rendulić Ivica BlaževićKlasična gimnazija fra Marijana Lanosovića, Slavonski Brod


Dr. sc. rUžica vUk, predSjednica državnoG povjerenStva za natjecanje iz GeoGraFije


Znanstvena konferencijaMeđunarodne geografske unije

Geographies of Marginality: The Realities of Physically Marginalized Areas

dUbrovnik, 19. – 23. kolovoza 2012.

Od 19. do 23. kolovoza 2012. u Dubrovniku je održana međunarodna znanstvena kon-ferencija specijalističke komisije Međunarodne geografske unije za globalizaciju, margi-nalizaciju i regionalne i lokalne implikacije (C08-27) (Comission on Globalization, Mar-ginalization and Regional and Local Response). Konferenciju pod nazivom Geographies of Marginality: The Realities of Physically Marginalized Areas organizirali su Geografski odsjek Prirodoslovno-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatsko geograf-sko društvo, član Međunarodne geografske unije. Konferencija je održana u Poslijedi-plomskom središtu Dubrovnik - Sveučilišta u Zagrebu. To je bio prvi put da se u Hrvatskoj održava konferencija jedne od specijalističkih komisija Međunarodne geografske unije. Skupom je ujedno obilježena i trideseta godišnjica djelovanja Komisije.

Glavna tema skupa bili su geografska marginalizacija i izazovi fizičke marginalizaci-je krških, otočnih, obalnih, planinskih, močvarnih, izoliranih i kontinentalnih područja. Na konferenciji je sudjelovalo 35 sudionika iz 15 država (Austrija, Češka, Finska, Italija, Hr-vatska, Rumunjska, Slovenija, Švicarska, Indija, Izrael, Japan, Tajvan, SAD, Kanada i Novi Zeland), neki od vodećih svjetskih stručnjaka koji se bave pitanjima marginalizacije i glo-balizacije. Na otvorenju skupa sudionicima su se obratili pozdravili prof. dr. sc. Walter Lei-mgruber, potpredsjednik komisije, prof. dr. sc. Aleksa Bjeliš, rektor Sveučilišta u Zagrebu, prof. dr. sc. Davor Kovačević, prodekan Prirodoslovno-matematičkog fakulteta i prof. dr. sc. Borna Fuerst-Bjeliš, predsjednica organizacijskog odbora konferencije.

Prema definiciji Međunarodne geografske unije (IGU, 2003) marginalnost se može de-finirati kao trenutno stanje u relativnoj izolaciji, na rubu sustava (kulturnog, socijalnog, političkog ili gospodarskog) ili isključivanje određenih fenomena i domena iz razmišljanja jer ne odgovaraju prevladavajućoj filozofiji. Geografski aspekt istraživanja marginalnosti

foto

: Iva

n Š

ulc

foto

: Jel

ena

Lonč

ar


teško je sveobuhvatno definirati, a uključuje ekonomsku, političku i socijalnu (socio-kultur-nu) dimenziju marginalnosti. Teškoće definiranja proizlaze, između ostalog, iz činjenice da se marginalna područja određuju u odnosu na „normalna“ ili mainstream područja. Jedan od preciznijih modela izdvajanja marginaliziranih područja zasniva se na četiri kriterija (u odnosu na mainstream područja): (1) značajno niži prihod po glavi stanovnika, (2) slabija infrastruktura, (3) kulturna izolacija i (4) drugačiji prirodni uvjeti. Određena regija može se pokazati marginalizirana prema jednom kriteriju, a prema drugima ne. Pojam marginali-zacije je dinamičan koncept jer se smatra da određena regija ima potencijal da prevlada stanje u kojem se poima kao marginalizirana ili nezadovoljavajuća.

Comission on Globalization, Marginalization and Regional and Local Response (C08-27) osnovana je 1982. godine s ciljem istraživanja ljudskih djelatnosti u ekstremnim prirodnim uvjetima, poput planinskih i borealnih područja. Tijekom 1990-ih proširuje svoj predmet interesa na marginalizirana područja, omogućujući tematski pristup istraživanju. U širo-kom spektru istraživanih tema naglasak je stavljen na nekoliko temeljnih pitanja: ocjenu posljedica globalizacije na stanovništvo i prostor, izravne i neizravne veze marginalnosti i globalizacije u odnosu stanovništva i prostora te na pitanje kako, u sve povezanijem svije-tu, rast lokalnih i regionalnih kultura pridonosi raznolikosti ključnoj za opstanak čovječan-stva. Dvije skupine tema od posebne važnosti za Komisiju su raslojavanje stanovništva te očuvanje i korištenje resursa.

foto

: Jel

ena

Lonč

ar


U okviru predmeta istraživanja Komisije podteme konferencije bile su: (1) krš i geograf-ska marginalizacija (2) izazovi geografski marginaliziranih područja (otoci, obala, planine, močvarna područja, izolirana i kontinentalna područja), (3) život i suočavanje s margina-lizacijom, (4) marginalizacija u globaliziranom svijetu i (5) razumijevanje marginalizacije. Održano je 27 predavanja u sedam tematskih sekcija u tri dana konferencije te jedno izlaganje postera.

Konferencija je započela s predavanjima o teorijskom pristupu geografskoj marginali-zaciji i perifernosti te identificiranjem marginalnih područja primjenom odabranih indika-tora. Prikazano je pitanje marginalizacije planinskih područja i pokušaja da se suzbije taj problem u odabranim regijama Švicarske, Rumunjske i Butana. U žarištu interesa većeg broja hrvatskih i slovenskih znanstvenika bio je odnos krša i marginalizacije te njezinih implikacija. Veći broj izlaganja, iako raznolikih tematski i prostorom istraživanja, bio je posvećen socijalnoj dimenziji marginalizacije (npr. odnos migracije i marginalizacije te pla-niranje i dostupnost zdravstva u Finskoj, odnos lokalnog razvoja i marginalizacije na Si-ciliji, turizam kao čimbenik revitalizacije depopuliranih planinskih naselja u Sloveniji, mar-ginalizacija beduina na Bliskom istoku i etničkih skupina u Vijetnamu). Interes određenog broja znanstvenika zaokupila je ekonomska dimenzija marginalizacije (npr. odnos admini-strativno-teritorijalnog ustroja i suzbijanja marginalnosti, problemi malih pacifičkih otoka i gospodarske ovisnosti o razvojnim središtima, odnos gospodarstva i marginalizacije u hrvatskom priobalju).

Na konferenciji je sudjelovalo jedanaest znanstvenika iz Hrvatske (te koautori) koji su se bavili identificiranjem marginaliziranih područja u Hrvatskoj na temelju odabranih indi-katora, socijalnim i ekonomskim aspektima marginalizacije u krškim područjima Hrvatske, marginalnošću hrvatskog otočja, zaštićenim područjima i turizmom kao faktorom ubla-žavanja socijalnih i ekonomskih posljedica marginalizacije te ulogom rastućih svjetskih gospodarstava na tokove prirodnih resursa (Lukić, A.: Recognizing and mapping rural marginalization and peripherality in Croatia; Vranković, B.: Differences in educational ac-hievements of students in geography on external evaluation exam in Republic of Croatia as indicator of marginalization; Šiljeg, S., Šiljeg, A., Glamuzina, N.: Quantitative analysis of the marginalization indicators – example of peninsula of Pelješac, Croatia; Lončar, J., Braičić, Z.: Economical – geographical review of differentiated development if Croatian karst coastal areas; Fuerst-Bjeliš, B., Durbešić, A., Cvitanović, M.: Environmental respon-

foto

: Jel

ena

Lonč

ar

foto

: Zor

an S

tiper

ski


se to marginality: Dalmatian karst hinterland between changing borders and litoraliza-tion; Radeljak, P.: (Un)sustainable use of local resources in Šibenik-Knin County; Starc, N., Sumpor, M.: Insularity, margina-lity and mainland dependency – the case small Adriatic archipelago; Šulc, I., Valjak, V., Rajčić, S. T.: Demographic changes on small Croatian islands: the case study of Mljet, Croatia; Marković, I.: Protected area population sustainability; Stiperski, Z.: Im-pact of BRIC countries on global flows of natural resources with special overview on European Union.

Budući da je konferencija održana u južnoj Dalmaciji, u regiji koja je teritorijalno odvojena od matične države, u izrazitom krškom području smještenom na kontaktu planina, obale i otoka, sudionici su se imali prilike na terenu upoznati s problemima i aspektima marginali-zacije obuhvaćenima podtemama skupa. Uz izlaganja je održana jedna cjelodnevna i dvije poludnevne terenske ekskurzije. Drugi dan konferencije održana je poludnevna terenska ekskurzija koja je uključila razgled povijesne jezgre Dubrovnika sa zidinama te odlazak na Srđ. Treći dan održana je cjelodnevna terenska ekskurzija koja je uključila povijesnu jezgre Stona sa zidinama i solanom te Donjoneretvanski kraj s jezerom Kuti, Metkovićem i Arhe-ološkim muzejem Narona. Svrha ekskurzije bio je uvid u probleme marginaliziranih dijelo-va poluotoka Pelješca, Dubrovačkog primorja i močvarnog područja Donjoneretvanskog kraja. Poludnevna terenska ekskurzija četvrti dan uključila je posjet Elafitskim otocima (Koločep i Lopud) s ciljem upoznavanja s problemima marginalizacije hrvatskog otočja.

Sljedeća konferencija Komisije za globalizaciju, marginalizaciju i regionalne i lokalne implikacije (C08-27) održat će se u kolovozu 2013. godine u Yokohami (Japan).

Konferenciju su financijski poduprli Prirodoslovno-matematički fakultet Sveučilišta u Zagrebu i Hrvatska akademija znanosti i umjetnosti. Uz navedene, pokrovitelji konferenci-je su bili Sveučilište u Zagrebu i Grad Dubrovnik. U organizaciji skupa sudjelovali su dr. sc. Borna Fuerst-Bjeliš, red. prof., dr. sc. Zoran Stiperski, red. prof., dr. sc. Aleksandar Lukić, doc., dr. sc. Jelena Lončar, viši asistent, Marin Cvitanović, asistent i Ivan Šulc, asistent.

Na kraju zahvaljujemo osobama koje su svojim radom značajno pridonijeli kvaliteti znanstvenog skupa: dr. sc. Nikoli Glamuzini, izv. prof., na kvalitetnom stručnom vođenju terenskih ekskurzija u Ston, Donjoneretvanski kraj i na Elafite te gospođi Jadranki Čelant-Hromatko iz Hrvatskog geografskog društva i gospođi Tanji Grzilo iz Poslijediplomskog središta Dubrovnik na pomoći u organizaciji konferencije.

ivan šUlc

foto

: Zor

an S

tiper

ski


Promovirana knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“

U nedjeljno podne 8. srpnja 2012. godine, uz blagoslov Sv. Margarete, predstavljena je u međimurskoj Donjoj Dubravi još jedna knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobiblio-grafiju: zbornik u povodu 70-godišnjice života“. Uredničko pero i velik dio teksta o životu i radu Dragutina Feletara potpisuje doc. dr. sc. Hrvoje Petrić, a slijede i tekstovi prof. dr. sc. Zvonka Kovača, prof. dr. sc. Mire Kolar Dimitrijević, prof. dr. sc. Nevija Šetića i dr. sc. Ružice Vuk. U knjizi je sublimirana pozamašna bibliografija radova Dragutina Feletara koja sadrži: 106 knjiga i udžbenika, 476 znanstvenih i stručnih članaka, 70 literarnih radova, 143 predgovora u katalozima, te 193 uredništva knjiga. U knjizi su priloženi i članci Erne-sta Fišera, Zvonimira Bartolića, Ivana Peterlina, Nevena Budaka, Božene Loborec i Marija Kolara kao i autobiografski dio u obliku romana iz pera Dragutina Feletara.

Knjiga „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“ promovirana je u prostorijama KUD-a Seljačka sloga - palači Zalan, a o njoj su redom govorili prof. dr. sc. Zvonko Kovač s Filozofskog fakulteta u Zagrebu, akademik Vladimir Bermanec, profesor Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu i doc. dr. sc. Hrvoje Petrić sa zagrebačkog Filozofskog fakulteta. Moderator je bio Mario Kolar, prof. dok su predstavljanje knjige u glazbenom bloku svojim su nastupima uveličali Elizabeta Toplek-Teta Liza, primadona međimurske narodne popijevke, te glazbeni duet Ladislav Varga na klarinetu i Marko Žerjav na gitari. Otvarajući skup domačinski je pozdravio i načelnik Općine Donja Dubrava Marijan Varga.

foto

: Pet

ar F

elet

ar


Dragutin Feletar je rođen u Velikom Otoku 10. srpnja 1941. godine, osnovnu školu je polazio u Donjoj Dubravi i Kotoribi, a gimnaziju u Varaždinu. Završio je studij geografije na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu, gdje je 1973. magistrirao, a 1982. doktorirao. Radio je u prosvjeti, novinarstvu, odnosima s javnošću, znanosti i izdavaštvu. Od 1983. do 2006. radio je na Prirodoslovno-matematičkom fakultetu u Zagrebu gdje je napredovao do trajnog zvanja redovitog profesora, a zadnje dvije godine bio je i dekan tog fakulteta. Član suradnik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti postao je 2006., a od 2006. do 2011. obnašao je časnu dužnost Velikog meštra Družbe „Braća Hrvatskog Zmaja“. Dobitnik je državne nagrade za popularizaciju znanosti, nagrade za životno djelo Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice, državnog odlikovanja Red Danice hrvatske s likom Ruđera Boškovića, itd.

Nakladnik knjige „Dragutin Feletar - prinosi za biobibliografiju“ je izdavačka kuća „Me-ridijani“ koja je na 239 stranica u formatu 16 x 24 cm, te u tvrdom uvezu u boji upriličila ovo izdanje uoči 71. rođendana umirovljenog prof. dr. Dragutina Feletara, koji je ovom bi-obibliografijom još jednom podsjetio koliko je zadužio svojim radom kao novinar, pjesnik, esejist, putopisac, urednik (...), te prvenstveno geograf, hrvatsku znanstvenu i širu javnost.

petar Feletar

foto

: Pet

ar F

elet

ar

102 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012PRIKAZI

Geografija gorske Hrvatske – prilozi analizi

socijalno-geografske strukture Gorskoga kotara

i Ogulinsko-plaščanske submontane udoline

radovan pavić

biblioteka Zavičaj, vl. naklada zdenko Mance, 2012., 336 Str.

Osebujnoga umirovljenog prof. dr. sc. Radovana Pavića geografskoj publici (a i onoj široj) nije potrebno posebno predstav-ljati. Njegov lik i djelo poznati su uglavnom svima koji su se barem u jednom dijelu svo-ga stručnog i/ili znanstvenog rada dotaknuli tema iz područja političke geografije i geo-politike ili pak onima koji su neformalno zainteresirani za granice, teritorije, države, teri-torijalne podjele, latentne i otvorene političke sukobe, krize, geostrategije, regionalizacije, identitete, prostore, položaje i druge pojmove iz sfere navedenih znanstvenih disciplina. No prof. Pavić bavi se i „kraljicom“ geografije – regionalnom geografijom: od Sredozemlja i jugoistoka Europe do „mikroregije“ Istre i, dakako, svoga Gorskog kotara. Upravo je ana-liza socijalno-geografske strukture Gorskoga kotara i Ogulinsko-plaščanske submontane udoline bila i tema njegova doktorata, obranjenoga na Geografskom odsjeku Prirodoslov-no-matematičkog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu 1978., a u neznatnom obliku izmijenje-noga i ukoričenoga u knjigu tek 2012. Prema želji autora, tekst u knjizi promijenjen je u odnosu na onaj iz 1978. za samo oko tri posto, i to s podacima vezanima uz prometnu infrastrukturu i turizam (čak su i lektorski zahvati bili minimalni); na kraju knjige dodane su nove ilustracije s nekoliko prepoznatljivih autorovih tematskih karata.

Prema riječima urednika, prof. dr. sc. Rade Kneževića, osobita je vrijednost ove knjige činjenica da prikupljeni, potom obrađeni i prezentirani podaci u knjizi proistječu iz iscrpno-ga terenskog rada – metode istraživanja koja je u vrijeme nastajanja doktorske disertacije bila jedna od najcjenjenijih metoda geografskoga istraživanja, premda je, osobito u to vrijeme, bila mukotrpnija te vremenski dugotrajnija i fizički daleko zahtjevnija metoda pri-bavljanja podataka od metoda koje se zbog postojanja novih medija i tehnoloških pobolj-šanja danas sve češće upotrebljavaju, ponekad i kao zamjena za fundamentalna terenska istraživanja. Nadalje, autor se uvelike koristio brojnim arhivskim zapisima o geografiji Gor-skoga kotara, i to ne samo onima iz bivše države, već i iz Austrije, Mađarske i tadašnje Čehoslovačke. Prof. Knežević dodaje da je dodatna vrijednost knjige i vrlo opširno poglav-lje o toponimiji – detaljno popisanoj i obrađenoj – poglavlje koje je posebnost ne samo u tadašnjim geografskim istraživanjima nego, nažalost, i danas. Osim toga, pokazalo se da


su se procjene i pretpostavke funkcionalnog i fizionomskog razvoja istraživanoga prostora utemeljene na uzročno-posljedičnim vezama iz 1970-ih u velikoj mjeri zaista i ostvarile ili se ostvaruju. Stoga urednik zaključuje da zbog obilja podataka koje nudi knjiga ima en-ciklopedijsku vrijednost pa je i vrlo zahtjevna za čitanje te se o njoj može govoriti kao o doista sveobuhvatnom djelu o istraživanoj regiji (ili kako autor preferira Regiji). Osim onoga što urednik primjećuje, treba dodati još jednu vrijednost ove knjige. To je autorov doprinos razjašnjenju brojnih općih pojmova, poput: geografski položaj, prostorni smještaj (lokaci-ja), prag, vrata, koridor, toponimija, oikonimi, patronimici, morfonimi, hidronimi, etno(topo)nimi i dr.

Slijedeći tradiciju znanstvenih istraživanja koja započinju s upoznavanjem autora i čita-telja s dosadašnjim istraživanjima i izvorima o odabranoj temi, prof. Pavić u prvom poglav-lju detaljno istražuje pojavnost Regije u dokumentima i zapisima, slikarskim, putopisnim, etnografskim i drugim literarnim djelima (osobito planinarskim vodičima) te, naravno, kar-tografskim prikazima. Analizom navedenih izvora u kojima se ona spominje ili predočava, autor zaključuje kako je Regija nedovoljno prisutna u društvenoj svijesti te iznosi razloge koji su utjecali na njezinu slabu i „maglovitu“ percepciju sve do najnovijega doba.

U drugom poglavlju prof. Pavić upoznaje nas s osnovnim toponimima i njihovim va-rijantama (neke s različitim prostornim obuhvatom) preuzetima iz raznih izvora, detaljno ih obrazlažući. Tako analizira toponime kao što su: Gorski kotar, Ogulinsko-plaščanska udolina, Potkapelska submontana udolina, Potkapelska i Goranska mezoregija, makrore-gija Gor(an)sko-kotlinska Hrvatska u kojoj „valja razlikovati Gorski kotar i Liku i prijelazno Ogulinsko-plaščansku udolinu“.

Treće poglavlje autor posvećuje podrobnoj analizi pojmova granica, međa, prijelazna zona (I. i II. reda), čime pridonosi jasnijoj razdiobi navedenih pojmova. Potom izdvaja kri-terije za njihovo topografsko definiranje i pojmovno razdvajanje (prirodno-geografske, povijesne i suvremene društvene kriterije). Prema navedenim kriterijima, u Regiji pomno opisuje sve njezine granice i međe.

Četvrto, obuhvatom najopširnije poglavlje, uistinu nudi obilje podataka o toponimijskim značajkama raznovrsnih prostornih jedinica u Regiji, od vrhova i malenih šumskih predjela, polja i pećina do zaselaka, naselja i cijele Regije. Koristeći se raznim izvorima (povijesnim dokumentima, kartografskim materijalima, topografskim kartama, katastarskim i drugim planovima), prof. Pavić poglavlje započinje razradbom osnovne podjele toponima na one lingvističke i semantičke, odnosno geografske (historijskogeografske) toponime. Dakako, težište stavlja na one geografske. Brojnim primjerima s područja Regije autor upućuje na ozbiljnost problematike toponimije te nas uvodi u svijet u kojem počinjemo (ne)svjesno razmišljati o toponimima koji nam trenutno padnu napamet ili nas često okružuju, o njiho-voj etimologiji, o tipu kojem pripada pojedini toponim, odnosno kategoriji u koju bismo ga mogli svrstati, o uvjetima i vremenu njegova nastajanja i možebitnih lingvističkih promjena koje je doživio, o učestalosti toponima sličnih obilježja u nekom području i sl. Sam je au-tor ponudio podjelu toponima u desetak kategorija: lokacijski, predjelni – horonimi, mor-fonimi, klimatski toponimi, florističko-vegetacijski toponimi, zoonimi, etnonimi, oikonimi, ekonomski toponimi i dr. Osobito je zanimljiv dio u kojem autor razrađuje toponime u dija-kronijskom aspektu, tj. ovisno o vremenu njihova nastanka, polazeći od predslavenskoga razdoblja pa sve do suvremenih toponima (na primjer, onih vezanih uz razvoj prometa). U ovome dijelu knjige saznajemo, primjerice, po čemu su ime dobile Grižane, Lokve, Sa-bljaki, Mrzli Dol, Ravna Gora, Begovo Razdolje, Hum, Homer, Plandište, Tuhobić, Oštra,


Hrib, Javornik, Zalesina, Gvozd, Suhi potok, Dubrava, Medveđak, Vučjak, Bošnjaci, Cr-kvina, Gomirje, Sveta gora, Osojnik, Čabar, Ograja, Mošune, Plase, Trsje, Rudine, Torovi, Klanac, Bajer i dr.

U petom poglavlju autor objašnjava razliku između geografima (i drugima) često ne-jasnih pojmova – geografski položaj i prostorni smještaj – primjenjujući ih na prostoru Regije. Drugim riječima, detaljno analizira smještaj, značajke i ulogu geografskog položaja Regije u odnosu na širi prostor, zatim njezino obilježje graničnosti te geopolitičke osobine, geostrateško značenje i geoprometni položaj Regije rabeći dijakronijski i sintetički pristup.

U šestom poglavlju o prometnoj valorizaciji Regije autor ponovno koristi kronologiju kao glavnu metodu. Pritom ističe važnost izgradnje četiriju cesta (popularne Karoline, Luj-zijane, Jozefine i Rudolfine) i željezničke pruge, koje su bitno odredile razvojne smjernice Regije u prošlosti i danas. Kako ističe, prometna važnost Regije u hrvatskim (i širim) okvi-rima izravna je posljedica njezina geografskog položaja (što je odavna prepoznato), pa je promet i danas jedna od djelatnosti s najboljom razvojnom perspektivom. Posebnu pažnju valjalo bi obratiti potpoglavlju o utjecaju cesta na geografsku fizionomiju kraja i razvoj gos-podarskih djelatnosti u Regiji nakon njihove izgradnje te o „specijalizaciji“ cesta („Lujzijana postaje drvnom, a Jozefina žitnom prometnicom“).

Pretposljednje poglavlje u knjizi posvećeno je razvoju gospodarskih funkcija Regije, analizirajući ponajprije resursnu osnovu za razvoj gospodarstva, a potom i konkretnu re-alizaciju, tj. iskorištenost prirodnih datosti Regije. Nakon povijesnoga pregleda razvoja gospodarstva Regije, u kojem opisuje prvotno krčenje šuma, poljodjelstvo i vinogradar-stvo, pa preko razvoja željezarske i staklarske manufakture s kojom je povezana djelatnost karavanskog prometa, tj. prevoženja manufakturnih proizvoda prema moru, zatim razvoja trgovišta, pilana i taverni (počeci turizma), sve do razvoja moderne industrije (najviše pre-hrambene i drvne) a kasnije i turizma, autor razrađuje osnovne karakteristike i probleme razvoja svake pojedine djelatnosti u Regiji.

Posljednje poglavlje posvećeno je analizi jednoga centralnog naselja Regije – Ogulina. Riječ je o klasičnom primjeru geografske studije slučaja koja uporabom analitičko-sinte-tičkoga pristupa detaljno detektira specifičnosti i probleme nekog prostora, rezimira nje-gove posebnosti i općenitosti te prostorno promišlja perspektivu njegova daljnjeg razvoja. Prof. Pavić stoga kreće od geografskog smještaja, položaja i geoprometnih karakteristika Ogulina, potom se osvrće na prilike i okruženje njegova povijesnog razvoja, a završava sa suvremenim funkcijama (dakako do 1970-ih! kada je doktorat napisan) i tadašnjim urbani-stičkim izgledom. Upravo zastarjelost tekstualno i tablično iznesenih podataka vezanih uz gospodarsko stanje i perspektive Ogulina (premda su se neka predviđanja i procjene do danas ostvarile, poput one da „bolja cestovna povezanost može ojačati vikendaški turi-zam i iz primorskog i iz panonskog sektora“), ovo poglavlje vjerojatno čini najviše sklonim kritikama. Pritom ipak treba uzeti u obzir i autorovu želju za minimalnim intervencijama u objavljenom tekstu, kao i činjenicu da zastarjelost podataka u posljednjem poglavlju ne umanjuje vrijednost cjelokupne knjige. Naime, u prvi plan nikako ne treba staviti same brojčane podatke, koji po prirodi stvari imaju vrlo kratkotrajnu aktualnost i točnost, nego način na koji autor pristupa analizi Regije, kako istražuje uzročno-posljedične odnose, kako promišlja i ozbiljuje prostor koji istražuje, te dakako, već spomenutu toponimijsku analizu Regije.

Na kraju, odmaknemo li se malo od same knjige prof. Pavića i pogledamo li sveukupni izdavački geografski opus, treba istaknuti činjenicu da je u kroničnom nedostatku geo-


grafske literature na hrvatskom jeziku svaki novi naslov u izlogu knjižare, unatoč svim nje-govim prednostima i nedostacima – obilježjima koje ima svaka knjiga – dobar i poželjan. Premda to, dakako, nije osnovni razlog za čitanje ove poučne, sveobuhvatne regionalne monografije (jer pravi su razlozi obrazloženi ranije u tekstu), neka nam knjiga prof. Pavića bude poticaj za što agilnijim objavljivanjem suvremenih i barem jednako zanimljivih geo-grafskih knjiga.

ivana crljenko

106 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012PRIKAZI

Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja

Hrvatske alekSandar lUkić

Meridijani, SaMobor, 2012., 256 Str.

Zamislimo li na trenutak sliku Hrvatske prije samo pola stoljeća, pred očima nam se pojavljuje zemlja koja je velikim dijelom bila poljoprivredna i seoska. Urbanizaci-jom, industrijalizacijom, litoralizacijom te napuštanjem poljoprivrede i sela kao mje-sta življenja takva slika je u međuvremenu potpuno izmijenjena. Područja izvan gra-da u današnjoj Hrvatskoj vrlo su raznolika, „mozaična“. Premda se često poistovjećuju sa slabom razvijenošću, malobrojnim i sta-rim stanovništvom, lošom infrastrukturnom opremljenošću i nizom drugih problema, ona su i područja drugačijih (pozitivnijih) razvoj-nih trendova i diverzifikacije. Upravo je „pluralnost ruralnosti“ nit vodilja knjige Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske Aleksandra Lukića, docenta na Geografskom odsjeku Prirodoslovno-matematičkog fakulteta u Zagrebu. Temeljena na autorovoj doktorskoj disertaciji, polazi od nehomogenosti ruralnih područja Hrvatske kao osnovne postavke te želi ispitati uzroke njihove kompleksnosti. Za osnovni instrument i cilj istraživanja postavljena je izrada tipologije na temelju prirodnogeografskih i društve-nogeografskih varijabli te određivanje temeljnih obilježja tako izdvojenih tipova ruralnih i urbaniziranih naselja.

Knjiga je strukturirana kroz sedam osnovnih poglavlja. Nakon uvodnog dijela, u kojem autor pojašnjava ciljeve i hipoteze, metodologiju te obuhvat istraživanja, u drugom poglav-lju analiziraju se različiti načini poimanja i definiranja ruralnog prostora. Razmatra se više akademskih diskursa: funkcionalni koncepti ruralnosti, zatim socijalnogeografski koncept münchenske škole, političko-ekonomski koncept te koncept socijalne konstrukcije rural-nosti, a zaključuje s pluralnošću ruralnosti kao njenom definicijom.

U idućem poglavlju iznose se primjeri službenih definicija urbanih i ruralnih naselja svjet-skih država te UN-a, pri čemu se izdvaja pet osnovnih kriterija: veličina naselja (broj sta-novnika ili stanova), gustoća naseljenosti, administrativni status, socio-ekonomska struk-tura i mobilnost stanovništva te urbana infrastruktura i morfološka obilježja naselja. Potom se pobliže razmatra OECD-ov model diferenciranja urbanih i ruralnih područja te ruralno i urbano u službenim definicijama Europske unije i njenih država članica.

U četvrtom poglavlju predstavlja se tipologija kao istraživačka metoda (ruralnog) pro-stora te iznose primjeri tipologija ruralnih područja iz više europskih zemalja, kao i onih


na razini Europske unije. Razmatraju se njihovi ciljevi, tehnike, razine prostorne analize te osnovna obilježja tipova izdvojenih pojedinim tipologijama. Poglavlje završava kritičkim osvrtom autora na iskustva primjene ove metode.

Iduća dva, ključna, poglavlja posvećena su tipologiji ruralnih područja Hrvatske. Na početku je izdvojeno 139 gradskih naselja korištenjem modificiranog modela M. Vreska za 2001. Iz preostalog skupa od 6620 neurbanih naselja izuzeto je 105 naselja bez stanovnika te je tipologija tako obuhvatila 6515 ruralnih i urbaniziranih naselja s 2.043.714 stanovnika, tj. 46,1 % ukupnog stanovništva Hrvatske 2001.

U prvom koraku zahvaćeno je čak 140 varijabli podijeljenih u 11 skupina. Taj broj je daljnjom statističkom i kartografskom analizom (kojom su obuhvaćena i urbana i neurbana naselja) te generalizacijom smanjen na 70-ak, a nakon korelacijske analize na konačnih 59 varijabli. Tehnikama multivarijantne analize prepoznato je 8 ključnih faktora diferen-cijacije ruralnih područja Hrvatske: 1) demografska dinamika i socio-ekonomska aktiv-nost, 2) poljoprivredno stanovništvo, 3) dostupnost i dnevne cirkulacije, 4) infrastrukturna opremljenost, 5) ekonomska diverzificiranost – turizam i ugostiteljstvo, 6) važnost poljo-privrede, 7) ekstenzivnost poljoprivrede i stočarstvo te 8) demografska koncentracija i centralitet. Nakon izračunavanja faktorskih bodova za naselja autor je kartirao vrijednosti svakog faktora i usporedio njihovu prostornu distribuciju. Potom je provedena klaster-analiza kojom je prepoznato šest jasno izdvojenih tipova: A - Dinamična, strukturno jača naselja, B - Dostupnija, o cirkulaciji ovisna naselja, C – Tržišno orijentirana poljoprivredna naselja, D - Ekonomski diverzificirana, pretežito turistička naselja, E - Naselja poljoprivred-ne ekstenzifikacije i slabe demografske dinamike, F – Naselja ruralne periferije, te sedmi tip s naseljima koja su svojim obilježjima bila udaljena od ostalih naselja (G - Ostala izvan-gradska naselja, kao pretežito mala, slabo infrastrukturno opremljena naselja). Izrađena je karta tipova ruralnih područja, analizirane pojedine varijable po tipovima te udio pojedinih tipova po hrvatskim regijama i županijama. Šesto poglavlje završava kritičkim osvrtom na mjere razvoja ruralnih područja Hrvatske, među kojim je primjetan nedostatak konkretnijih mjera za neproblemska ruralna područja.

U zaključku autor konstatira da su dobivene razlike u obilježjima tipova „potvrda glavne hipoteze o nehomogenosti odnosno strukturnoj i funkcionalnoj raznolikosti ruralnih po-dručja Hrvatske“ (228. str.) te završava knjigu s nadom da će posebnosti ovih područja biti bolje prepoznate kao potencijali razvoja temeljenog na kvaliteti življenja.

Nakon zaključnog poglavlja priložen je sažetak na engleskom jeziku, literatura i izvori podataka te popis varijabli i matrice faktorske analize, kao i izabrani pokazatelji tipova ruralnih i urbaniziranih naselja i gradova Hrvatske.

Knjigu Mozaik izvan grada – tipologija ruralnih i urbaniziranih naselja Hrvatske svakako trebamo ubrojiti među one koje otvaraju nove perspektive. Razuvjerava sve koji su hrvat-ska ruralna područja ikada promatrali isključivo kao monofunkcionalna, problematična, idilična, zastarjela, zaostala u vremenu, bliska prirodi, jednosložna… Jer ona su i kom-pleks, bogatstvo funkcija, suprotnost pejzaža, dinamični trendovi. Upravo rezultati tipolo-gije ruralnih područja predstavljaju izvrstan temelj za provedbu razvojnih mjera prikladnih za pojedine tipove područja ovisno o njihovim specifičnim obilježjima. Ova knjiga je zato i promocija geografskog – integralnog, uzročno-posljedičnog načina razmišljanja o struktu-rama i procesima u prostoru, i doprinos aplikativnosti geografije u suvremenom društvu.

petra radeljak

108 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012OBLJETNICE

80-godišnjica životaprof. dr. sc. Miroslav Sić

U studenom ove godine naš uvaženi profesor Miroslav Sić navršava 80. godina života. Povodom tog događaja uredništvo Geografskog horizonta pripremilo je retros-pekt o znanstvenom i stručnom djelovanju našeg profesora.

Dr. sc. Miroslav Sić, redoviti profesor u mirovini, rođen je 15.11.1932. u Sremskoj Kamenici (općina Petrovaradin) u Srbiji. Srednjoškolsko (gimnazijsko) obrazovanje stekao je u Sremskim Karlovcima i Zagre-bu. Geografiju je diplomirao 1955. na Geo-grafskom odjelu PMF-a u Zagrebu temom Petrovaradin. Geografski prikaz. Po završet-ku studija kraće je vrijeme bio zaposlen u Konzervatorskom zavodu (Odjel za zaštitu prirode) u Zagrebu. Na matičnom je Odsje-ku radio punih 45 godina, od 1958. do umi-rovljenja 2003.

Poslijediplomski studij završio je 1965. obranom teme Agrarna naselja Srednje Posavi-ne, a doktorsku disertaciju pod nazivom Bosutska nizina-prilog poznavanju regionalne ge-ografije Hrvatske obranio je 1974. U znanstveno-nastavno zvanje docent izabran je 1974, u izvanrednog profesora 1982, u redovitog profesora 1989, a 1998. postaje redoviti pro-fesor u trajnom zvanju. Ističemo da je tijekom znanstveno-nastavne karijere u dva navrata boravio na usavršavanju u Francuskoj i to na Unité de l' enseignement et de recherche de Geographie, Université de Paris X – Nanterre (1977. i 1983).

Profesor Sić se tijekom više od četrdeset godina rada na Geografskom odsjeku ponaj-više bavio problematikom vezanom uz promet i regionalni razvoj, a u zrelijim godinama istraživački interes je usmjerio i na ekonomskogeografsku tematiku. Iz navedenih je po-dručja objavio 40-ak znanstvenih i 50-ak stručnih radova. Važniji radovi objavljeni u tom razdoblju su: Sić, M. (1978): Ausbau und Auswirkungen der ersten Autobahnen in Jugo-slawien, Geographical Papers 4, 29-39; Sić, M. (1985): Mreže gradskog autobusnog pro-meta u SR Hrvatskoj i njihova uloga u razvoju prigradskih područja, Radovi Geografskog odjela 20, 11-19; Sić, M. (1993): Osnovna pitanja razvoja i organizacije prometnog sustava Hrvatske, Geografski glasnik 55, 13-26; Sić, M. (1994): Razvoj i perspektiva Zagreba kao prometnog čvorišta europskog značaja, Geografski glasnik 56, 129-142; Sić, M. (2003): Regional Disparities in Croatia, Hrvatski geografski glasnik 65 (2), 5-28. Sudjelovao je na 30-ak domaćih i međunarodnih znanstvenih skupova, većinom s referatom. Bio je voditelj dva i suradnik na sedam znanstvenih projekata. Znanstveno je doprinio razvoju promet-nog sustava Hrvatske, posebno ulozi autocesta u organizaciji prostora, te tendencijama regionalnog razvoja Hrvatske prema modelu centar-periferija.

foto

: Ved

ran

Pre

logo

vić, 0

4.09

.201

1.


Generacijama studenata Geografskog odsjeka profesor je ostao u sjećanju kao vrstan pedagog o čemu zorno svjedoči 200-ak ocjenskih radova obranjenih pod njegovim men-torstvom, kao i kolegiji koje utemeljio i predavao, a i danas su sastavni dio sveučilišnog kurikulima geografije u Zagrebu. Kao asistent sudjelovao je u nastavi Proseminara I, Regi-onalne geografije IV (Alpski prostor), Vježba iz Alpskog prostora, Vježba iz regionalne ge-ografije IV, Vježba iz regionalne geografije Jugoslavije I i II, Geografskog seminara, Vježba iz globalnog povezivanja i regionalnog diferenciranja (litoralizacija). U znanstveno-nastav-nim zvanjima predavao je sljedeće kolegije: Prometna geografija, Regionalna geografije Srednje Europe, Geografski aspekt regionalnog planiranja, Geografija Europe i Ekonom-ska geografija. Osim na matičnom Odsjeku zapaženu nastavnu djelatnost ostvario je i na Studiju krajobrazne arhitekture Agronomskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, na kojemu je utemeljio geografske kolegije, koje danas predaju mlađi nastavnici Geografskog odsje-ka u Zagrebu. Također je predavao na preddiplomskom studiju na Pedagoškom fakulte-tu Sveučilišta u Mostaru. Značajan nastavnički angažman imao je na poslijediplomskim studijima Principi i metode regionalizacije i Geografske osnove prostornog planiranja na Geografskom odsjeku PMF-a u Zagrebu, te povremeno na poslijediplomskim studijima na Građevinskom, Arhitektonskom i Agronomskom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, te na Pomorskom fakultetu Sveučilišta u Rijeci. Posebnom ističemo da je 1984. sudjelovao u izvođenju poslijediplomske nastave na Université de Paris X – Nanterre. Profesor Sić obnašao je različite funkcije na Geografskom odsjeku i Hrvatskom geografskom druš-tvu. U razdoblju 1994-1998. bio je pročelnik Geografskog odsjeka, a od 1990. do 1994. predstojnik Zavoda za regionalnu geografiju. U dva mandata bio je predsjednik Hrvatskog geografskog društva (1976-1977. i 1978-1979) i glavni urednik znanstvenog časopisa Hr-vatski geografski glasnik (1990-2005). Član je Hrvatskog znanstvenog društva za promet i Hrvatske sekcije The European Regional Science Association. Za svoj rad je dobio prizna-nje Društva prometnih inženjera Hrvatske, diplomu Republičke zajednice za znanstveni rad i zahvalnicu Pedagoškog fakulteta Sveučilišta u Mostaru.

Po umirovljenju profesor je ostao stručno i nastavno aktivan. Tijekom posljednjih dese-tak godina objavio je u međunarodnim geografskim glasilima nekoliko zapaženih radova: Sić, M. (2007): Spatial and Functional Changes in Recent Urban Development of Zagreb, Dela 27, 5-15; Sić, M. (2009): Utjecaj autoceste Zagreb-Split na regionalni razvoj Like, Hr-vatski geografski glasnik 71 (1), 87-100. Također je s izlaganjima sudjelovao u radu 4. i 5. hrvatskog geografskog kongresa, a posebno ističemo njegovo stručno vođenje terenskih ekskurzija na oba kongresa. Osim toga, profesor je nastavio sudjelovati na zimskom i ljet-nom seminaru za geografe, kao predavač i aktivni sudionik ovih tradicionalnih okupljanja učitelja i nastavnika geografije.

Za 80. rođendan želimo profesoru Siću dobro zdravlje i još puno godina uspješnog bavljenja životnim pozivom – geografijom.

vedran preloGović

110 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012OBAVIJESTI

Mislav Matišić dobitnik Nagrade Maja Piskza uzornog studenta 2012. godine

Povjerenstvo za dodjelu Nagrade Maja Pisk (u sastavu: voditelji smjerova diplomskog studija i studentski predstavnici u Vijeću Geografskog odsjeka), nakon pomno razmotrene dokumentacije nominiranih kandidata (10% studenata s najboljim prosjekom ocjena) donijelo je odluku da se nagrada za uzornog studenta 2012. godine dodijeli studentu integriranog smjera geografije i povijesti

MiSlavU MatišićU

Svečanost dodjele nagrade održana je u sklopu podjele prvostupničkih svjedodžbi u Velikoj amfiteatralnoj dvorani zgrade na Marulićevom trgu 19, u Zagrebu, 11. veljače 2012.

o b r a z l o ž e nj e:Kriterij za dodjelu Nagrade: 1. prosjek svih položenih ispita na dodiplomskom studiju,

odnosno tijekom šest semestara na integriranom smjeru, i 2. znanstveno-stručne i stručno relevantne aktivnosti (objavljeni radovi, sudjelovanje na znanstveno-stručnim skupovima, radionicama, seminarima, u radu studentskih i drugih organizacija, volontiranje i sl.).

Mislav Matišić ostvario je najviši prosjek ocjena (4,78) i drugu po redu najvišu ocjenu za stručno-radne reference među predloženim kandidatima za nagradu.

Od stručnih i stručno relevantnih aktivnosti izdvaja se sljedeće: sudjelovanje u pisanju i pripremanju dviju radnih bilježnica iz geografije za srednje stručne škole (2009), turističko-geografsko vođenje sudionika 41. Međunarodne fizičke olimpijade u Zagrebu (2010), predstavljanje Geografskog odsjeka na tri Smotre Sveučilišta u Zagrebu, te sudjelovanje u pripremanju rasprave Suočavanje s prošlošću na internetskim portalima Društva za hrvatsku povjesnicu (2011).

Stručno-radne reference upotpunjuju raznovrsne društvene i humanitarne aktivnosti: predsjednik je akademskog zbora Filozofskog fakulteta Concordia discors, jedan od organizatora 1. Susreta pjevačkih zborova Sveučilišta u Zagrebu, jedan od osnivača i predsjednik Udruge astmatičara Thalassotherapije u Crikvenici, član odbojkaškog tima PMF-a, član Kluba studenata geografije, član dramske sekcije Kluba studenata elektrotehnike (KSET-a) itd.

Izloženo potkrjepljuje da je riječ o studentu kojeg karakterizira visoka radna etika, stručna izvrsnost, integritet i humana osobnost, po čemu u potpunosti zadovoljava propozicije za uzornog studenta.

Mislavu Matešiću čestitamo na dodjeli ovog vrijednog priznanja sa željom za nastavak uspješne afirmacije pozitivnog sustava vrijednosti među studentima Geografskog odsjeka.

predSjednik povjerenStva,Dr. sc. dane pejnović, red. prof.

111GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012OBAVIJESTI

Dobitnici Rektorove nagrade Sveučilišta u Zagrebuza akademsku godinu 2011/2012.

Od 213 predloženih radova za Rektorovu nagradu, nagrađeno je njih 96, a za posebnu Rektorovu nagradu bilo je 25 prijedloga, od kojih je 16 nagrađeno. Među 96 dobitnika Rektorove nagrade su i studenti Geografskog odsjeka PMF-a:

ivan tekić i neven tandarić: percepcija GeoGraFije U javnoSti

(Mentor: Dr. sc. rUžica vUk)


errata corriGeGeoGraFSki Horizont 1/2012

jan Mokre: novi MUzej GlobUSa aUStrijSke nacionalne knjižnice U bečU (Str. 100 i 101)

foto

: Jan

Mok

re

Sl. 5. Sedma dvorana Muzeja globusa


foto

: Jan

Mok

re

Sl. 6. Galerija kolekcionara

114 GEOGRAFSKI HORIZONT - BROJ 2/2012UPUTE SURADNICIMA

UPUTE SURADNICIMAGeografski horizont objavljuje stručne radove iz geografije i srodnih znanstvenih po-

dručja kao i interdisciplinarne radove. Časopis izlazi dva puta godišnje. Uredništvo prima rukopise tijekom cijele godine. U pravilu se objavljuju radovi na hrvatskom jeziku. Rukopis treba oblikovati prema izgledu objavljenih članaka u Geografskom horizontu. Članak treba napisati u najkraćem obliku što ga jasnoća izlaganja dopušta. Tekst treba biti jasan, sažet i gramatički ispravan. Uz tekst članka prilaže se i sažetak (nekoliko rečenica). Svi radovi podliježu stručnoj recenziji.

Opseg rukopisa članka – računajući bilješke, literaturu, tablice, grafičke priloge – ne smije prelaziti 28 800 znakova (16 str.), od kojih na svakoj stranici 1 800 slovnih mjesta (30 redaka sa 60 slovnih mjesta u retku pri čemu se računaju i razmaci među rječima). Radovi se šalju u dva isprintana primjerka A4 formata i CD-u (program MS Word, font Times New Roman 12).

Grafičke priloge (grafikone, fotografije, tablice itd.) s numeracijom valja prirediti kao posebni dokument prema standardnim načinima računalne izrade i prilagoditi širinu gra-fičkog priloga na 70 mm ili 140 mm u JPEG, TIFF ili PDF formatu minimalne rezolucije od 300 dpi. Grafički prilozi ne stavljaju se u tekst članka, već predviđeno mjesto za grafički prilog treba označiti rednim brojem i naslovom u izdvojenom retku. Ispod grafičkog priloga navodi se skraćenica „Sl.“, redni broj priloga prema redoslijedu u radu, te kratak, ali infor-mativan naslov. Isto vrijedi i za tablice: u izdvojenom retku navesti redni broj, naslov i izvor tablice. Iznad tablice navodi se skraćenica „Tab.“, redni broj tablice prema redoslijedu u radu, te kratak, ali informativan naslov. Ispod tablice navodi se izvor. U slučaju preuzima-nja priloga iz drugog izvora autori su sami dužni osigurati dopuštenje. Primaju se rukopisi pripremljeni sukladno uputama suradnicima Geografskog horizonta.

Literatura se citira prema harvardskom sustavu. Korištena literatura citira se unutar tek-sta tako da se u zagradi navede prezime autora i godina izdanja; na primjer: (Stražičić, 1993) te broj stranice ukoliko se radi o citatu (Stražičić, 1993, 37). Ako rad ima dva autora, treba navesti oba, na primjer: (Turk i Mirković, 1993). U slučaju zajedničkog rada trojice ili više autora, u tekstu se navodi prezime prvog autora i skraćenica „i dr.“ za druge au-tore, na primjer: (Graham i dr., 2000). Ukoliko se citira više članaka jednog autora iz iste godine izdanja, tada se uz godinu navode i slova po abecednom redu (npr. 2000a, 2000b itd.). Kada se navodi više radova u kontinuitetu koristi se „;“ (Friganović, 1991; Nejašmić i Bašić, 2005). Sve reference u tekstu navode se kao i prvi put, odnosno ne koriste se oblici poput „ibid.“, „op. cit.“ i slično. Na kraju teksta prilaže se popis literature (bibliogra-fija) poredan prema abecednom redu prezimena autora i kronološkim redom za radove istog autora. Ovdje se navode svi autori pojedine reference. U slučaju zajedničkog rada više autora, u popisu literature se ne koristi oblik „i suradnici“, nego se navode svi autori. Za mrežno dostupne radove potrebno je, nakon dostupnih osnovnih referenci (naslova, autora itd.), navesti izvor (http://) i datum učitavanja. Naziv knjige, zbornika, časopisa i publikacija piše se u kurzivu.

Uredništvo, glavni i tehnički urednik pridržavaju uobičajeno pravo na sitnije izmjene teksta, tablica i način grafičke prezentacije, ali da to bitno ne utječe na sadržaj i smisao članka. Uz članak, autori su dužni dostaviti podatke o zvanju i kontakt adresu (ustanovu zaposlenja s adresom ili kućnu adresu; adresu elektroničke pošte).

115

rukopiSi Se upućuju na adreSu:

HrVatSko GeoGrafSko društVo, GeoGrafSki Horizont, GlaVni urednik, Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska, tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, e-mail: [email protected]

UpUte za citiranje:

literatUra

članak u časopisu:HeNkel, r., 2005: Geography of Religion – Rediscovering a Subdiscipline, Hrvatski geo-grafski glasnik 67 (1), 5-25. (Broj 67 označava godište (volumen) časopisa; (1) broj sveska unutar godišta, a 5-25 paginaciju rada u svesku.)lozić, s., fuerst-bjeliš, b., periCa, d., 2006: Quantitative-geomorphological and Envi-ronmental-historical Impact on the Ecological Soil Depth; Northwestern Croatia, Hrvatski geografski glasnik 68 (1), 7-25.

članak u zborniku radova:stražičić, N., 1996: Hrvatska – pomorska zemlja, u: I. hrvatski geografski kongres: geo-grafija u funkciji razvoja Hrvatske: zbornik radova (ur. pepeoNik, z.), Zagreb, 12. i 13. listo-pada 1995., Hrvatsko geografsko društvo, Zagreb, 102-114.

poglavlje u knjizi:klemeNčić, m., 1996: Promjene upravno-teritorijalnog ustroja Hrvatske 1918-1992, u: Hr-vatske županije kroz stoljeća (ur. mirošević, f.), Školska knjiga, Zagreb, 123-148.

knjiga:stražičić, N., 1996: Pomorska geografija svijeta: (regionalna pomorska geografija svijeta), Školska knjiga, Zagreb.graHam, b., asHWortH, g. j., tuNbridge, j. e., 2000: A Geography of Heritage: Power, Cul-ture & Economy, Arnold, London.

članak na internet stranici:faričić, j., Postoji li danas Dalmacija?, http://www.geografija.hr novosti.asp?id_novosti=202&id_projekta=0 (29.02.2004.)

izvori

publikacije:Popis stanovništva, kućanstava i stanova 31. ožujka 2001.: stanovništvo prema spolu i starosti, po naseljima, Statistička izvješća 1167, DZS, Zagreb, 2003.

internet stranica: Matisse’s Glossary of Internet Terms, 1994 – 2008, http://www.matisse.net/files/glos-sary.html (28.10.2009.)

U posebnim, stalnim i povremenim rubrikama časopis objavljuje i druge priloge od znan-stvenog i stručnog interesa: eseje, osvrte, recenzije, prikaze, bilješke o znanstvenim i stručnim skupovima itd. opsega do 9 000 znakova (5 str.). Takvi prilozi potpisuju se na kraju. Molimo autore da u roku od dva tjedna nakon izlaska časopisa iz tiska dostave Uredniš-tvu časopisa bitnije tiskarske greške prema načinu objavljivanja (stranica, stupac, redak, stoji, treba) koje su se potkrale kako bi se objavile ispravke u sljedećem broju.

Uredništvo

Želite li odsada redovito primati časopis GEOGRAFSKI HORIZONT (označite križićem kućicu)

pošaljite sljedeće podatke na adresu HGD-a:

Hrvatsko geografsko društvo, Geografski horizont,Marulićev trg 19, p.p. 595, 10000 Zagreb, Hrvatska,

tel. (01) 48 95 402, tel./faks. (01) 48 95 451, ili na

e-mail: [email protected]

Kupac .........................................................................................

Ulica i kućni broj .........................................................................................

Broj pošte i mjesto .........................................................................................

Matični broj .........................................................................................

/ Datum / Potpis / Pečat (za institucije) / : ............................................

Ukoliko želite naručiti i/ili pojedine stare brojeve Geografskog horizonta (označite križićem kućicu)

popunite priloženu tablicu. Bibliografija je dostupna na portalu www.geografija.hr.

Naručujem sljedeće stare brojeve Geografskog horizonta:

Broj/godište Količina

CIJE

NA

: za pravne osob

e 30 knza fizičke o

sob

e 25 kn

lučka lorberRevitalizacija starih industrijskih područja u Jugozapadnoj Europi Projekt ReTInA

veNi mariNković i slaveN kliček Transformacija i suvremeni razvoj Općine Dugopolje

radovaN pavićNa temeljima geografije II – zemljopisni položaj i prostorni odnosi

radovaN pavić Prostorna raščlamba Republike Hrvatske

Nikola glamuziNa Geografska dimenzija promjena u svjetskom turizmu na prijelazu iz 20. u 21. stoljeće

mariN CvitaNovićZAMBIJA – Tragovima Davida Livingstonea

KARTA GOVORI : Godišnje vrijednosti varijabilnosti padalina

u Hrvatskoj

geografski horizont 58/2 (2012)

Documents