SADRŽAJ:

1.UVOD

2.INSTRUMENTI MEĐUNARODNOG PLATNOG PROMETA

3.DOKUMENTARNI AKREDITIV

3.1. Vrste dokumentarnih akreditiva

3.2. Dokumentarni akreditiv i izvoznik

3.3. Dokumentarni akreditiv i uvoznik

4. DOZNAKE

4.1. Vrste bankarskih doznaka

5. ČEK

5.1. Značaj i mane čeka

5.2. Vrste čekova

6. MJENICA

6.1. Uloga mjenice

6.2. Vrste mjenica

6.3. Načela mjeničnog prava

6.4. Mjenični sastojci

7. BANKARSKA GARANCIJA

7.1. Vrste bankarskih garancija

8. KREDITNO PISMO

8.1. Vrste kreditnih pisama

9. KREDITNA KARTA

10. ZAKLJUČAK

11. LITERATURA

1. UVOD

Problem – Međunarodni platni promet podrazumijeva procedure i postupak u vezi sa

novčanim plaćanjima koja nastaju iz materijalno – pravnog odnosa subjekata koji u

njemu učestvuju.

Cilj – Njegov je cilj da se olajkša način međunarodnih plaćanja. Osnov plaćanja između

subjekata koji učestvuju u međunarodnom platnom prometu može proizilaziti iz obaveza

koje se odnose na plaćanja u vezi sa:

o prometom roba

o izvršavanjem određenih usluga i radova

o plaćanja u vezi dužničko – povjerilačkih odnosa

o obaveza koje proizilaze iz finansijskih (dadžbinskih) odnosa

Predmet – Platni promet se obavlja korišćenjem različitih instrumenata čija je primjena u

mnogim slučajevima pod uticajem promijena u deviznim i spoljnotrgovinskim propisima

pojedinih zemalja. Platni promet sa inostranstvom, karakteriše ne samo prostorna

udaljenost već i činjenica postojanja prebivališta subjekata u različitim zakonodavstvima

i propisima

2. INSTRUMENTI MEĐUNARODNOG PLATNOG PROMETA

Uporedo sa razvojem i porastom međunarodne trgovine i jačanjem njenog uticaja na

privredne tokove kako razvijenih zemalja, tako i zemalja u razvoju, pokazalo se da je

potrebno unaprijediti sistem plaćanja, unificirati instrumente plaćanja i jednoobrazno

tumačiti pravne osnove njihovog izdavanja.

Prema uobičajenoj bankarskoj i finansijskoj praksi u međunarodnom platnom prometu,

najčešće se koriste sledeći finansijski instrumenti:

1. Dokumentarni akreditiv

2. Doznake

3. Ček

4. Mjenica

5. Bankarska garancija

6. Kreditno pismo

7. Kreditna karta

3. DOKUMENTARNI AKREDITIV

Dokumentarni akreditiv predstavlja obavezu banke da po prezentaciji dokumenata koji

potvrđuje preuzimanje robe u skladu sa uslovima akreditiva plati prodavcu robe ili usluga

određen iznos u određenom roku.

Dokumentarni akreditiv je prihvaćen i oblikovan prema interesima kako klijenata tako

iposlovne banke. To je ključni razlog što ovaj instrument plaćanja prihvata gotovo

cjelokupna međunarodna privreda, usavršavajući ga prema svojim potrebama.

Nacionalna zakonodavstva pojedinih zemalja dugo nisu regulisala pravila o primjeni

dokumentarnog akreditiva. Jednoobrazna pravila i običaje za dokumentarne akreditive

objavila je Međunarodna trgovinska komora u Parizu prvi put 1933. godine. Od tada su

pravila više puta revidirana (1951, 1962, 1974 i 1983. godine). Jednoobrazna pravila

svojim odredbama ne obavezuju samo banke već i komitente, koji im povjeravaju na

izvršenje plaćanja ili naplate putem dokumentarnih akreditiva. Takođe treba istaći da su

dokumentarni akreditivi po svojoj prirodi poslovi koji su odvojeni od kupoprodajnih

ugovora, kao i da zainteresovane strane (banke i komitenti) posluju samo dokumentima, a

ne robom

3.1. Vrste dokumentarnih akreditivar

Razlikujemo sldeće vrste dokumentarnih akreditiva:

1.Nostro i loro akreditivi

2.Opozivi i neopozivi akreditivi

3.Nepotvrđeni i potvrđeni akreditivi

4.Prenosivi i neprenosivi akreditivi

5.Jednokratni (obični) i rotativni (revolving) akreditivi

6.Akreditivi domicilirani u zemlji ili inostranstvu

7. Akceptni dokumentarni akreditiv

8.Podakreditiv (back to back credits)

9. Akreditiv sa crvenom klauzulom

10. Standby akreditivi

11. Akreditivi sa odloženim plaćanjem

3.2. Dokumentarni akreditiv i izvoznik

Ukoliko izvoznik postupi striktno prema uslovima akreditiva, imaće sledeće koristi:

• banka će izvršiti isplatu prema uslovima nezavisno od kupca

• kupac neće moći da zaustavi plaćanje ni u kom slučaju

• ukoliko kupac želi da ospori plaćanje, mora to uraditi odvojeno od akreditiva, što izvozniku daje jaču

pregovaračku ulogu

• plaćanja se izvršavaju relativno brzo

• zakašnjenja koja se pojavljuju u bankarskim prenosima su znatno eliminisana.

3.3. Dokumentarni akreditiv i uvoznik

Koristi koje pruža dokumentarni akreditiv uvozniku odnose se na sledeće:

• otvarajući akreditiv, uvoznik potvrđuje svoje finansijski solidno stanje i može da zahtijeva solidne

uslove plaćanja

• roba će biti isporučena u saglasnosti sa uslovima isporuke u akreditivu

• kupac relativno brzo prima dokumenta koja je zahtijevao

• kupac može biti siguran da će platiti samo ako dokumenta potpuno odgovaraju akreditivnim

uslovima

4. DOZNAKE

Bankarske doznake su veoma korišćeni instrument u međunarodnim plaćanjima kod

robnih I nerobnih plaćanja. Kod bankarske doznake nalogodavac daje nalog banci da

izvrši određeno plaćanje u inostranstvu. Nalog koji nalogodavac daje banci mora da

sadrži sledeće, bitne elemente:

• podatke o korisniku doznake

• za čiji račun se dostavlja doznaka

• razlog slanja doznake.

Banka koja primi zahtjev nalogodavca za izvršenje doznake, a koji inače raspolaže

odgovarajućim pokrićem kod te banke, daje nalog banci u inostranstvu za isplatu

određenog iznosa, na teret svog računa kod te banke.

4.1. Vrste bankarskih doznaka

U platnom prometu sa inostranstvom poznate su sledeće vrste bankarskih doznaka:

1.Nostro i loro doznake

2.Robne i nerobne doznake

3.Uslovne i bezuslovne doznake

4.Konvertibilne i klirinške doznake

5.Obične i telegrafske doznake.

5. ČEK

Ček predstavlja jedno od vrlo rasprostranjenih sredstava plaćanja u svijetu, vrlo

praktičnih I korisnih. On omogućava plaćanje bez upotrebe gotovog novca, I to na

velikim prostornim razdaljinama prostim slanjem isprava.

Njegovom upotrebom obavljaju se značajni trgovački posloci sa relativno manjom

emisijom novčanica. Povećana uloga čeka u međunarodnim trgovinskim I finansijskim

odnosima zahtijevala je međunarodnu unifikaciju.

Ček, u međunarodnom platnom prometu, predstavlja hartiju od vrijednosti koja se

izdaje u zakonskoj formi u kojoj njen izdavalac (trasant) daje nalog banci (trasatu) da na

teret njegovog pokrića kod te banke isplati određeni iznos novca korisniku čeka

(remitentu), samom izdavaocu čeka ili donosiocu.

5.1. Značaj i mane čeka

Poznata je engleska izreka prema kojoj: „ko posjeduje račun kod banke I svoja plaćanja

vrši čekom taj je džentlmen, a ko plaćanje vrši u gotovom novcu, taj je samo čovjek“.U

vezi sa tim navodi se da je ekonomska kultura jednog naroda utoliko veća ukoliko

pojedinci imaju pri sebi manje efektivnog novca. Iz navedenog proističe da se čeku kao

hartiji od vrijednosti koja se često koristi u praksi pridaje veliki značaj.

Važnost čeka se temelji na činjenici da on predstavlja pogodno sredstvo plaćanja.

Ovakvu ulogu omogućuju sledeća pravila:

• trasat kod čeka može da bude samo bankarska organizacija;

• dospjelost čeka po viđenju;

• postojanje pokrića u momentu izdavanja čeka

Zahvaljujući svojoj osnovnoj funkciji platežnog sredstva, ček omogućuje lakše odvijanje

platnog prometa, uz otklanjanje rizika koji prate plaćanja koja se vrše gotovim novcem.

Istovremeno, smanjujući upotrebu novca u prometu, ček omogućuje duže trajanje

novčanica (sprečava habanje novca).

Mane čeka se ogledaju u tome što se plaćanje može izvrštiti ukradenim čekom. Osim

toga, ček se često koristi kao kreditno sredstvo na nedozvoljen način (dopušteno je

kreditiranje u granicama dozvoljenog minusa na tekućem računu), čime se funkcija čeka

kao platežnog sredstva znatno slabi. Nedozvoljeno kreditiranje se vrši stavljanjem na ček

kasnijeg umjesto pravog datuma izdavanja. To su tzv. post datirani čekovi.

5.2. Vrste čekova

Čekovi prema načinu izdavanja mogu biti:

1.ček na ime

2. ček po naredbi

3. ček na donosioca

4. alternativni ček (u kome je pored imena korisnika stavljena I klauzula „ili donosiocu“)

5.rekta ček (čekovi kod kojih se stavljanjem klauzule „ne po naredbi“ zabranjuje mogućnost penošenja

čekova, te zbog toga nisu u velikoj upotrebi).

Čekovi prema obliku i namjeni mogu biti:

1. bankarski ček

2. bputnički (travellers) čekovi

3. privatni ček

4. dokumentarni ček.

6. MJENICA

Mjenica je hartija od vrijednosti kojom se njen izdavalac bezuslovno obavezujeda će on

sam, ili po njegovom nalogu određeno treće lice, isplatiti u njoj navedenom povjeriocu ili

po njegovoj naredbi iznos novca koji je u mjenici označen, i to u određano vrijeme i na

određenom mjestu.

Mjenica je po samom zaknu hartija od vrijednosti po naredbi. Ona ima to svojstvo I

onda kada u njoj nije označena klauzula „po naredbi“. Ali, ona nije isključivo hartija po

naredbi. Ona može da bude izdata i kao hartija na ime unošenjem klauzule „po naredbi“.

Mjenica ne može biti izdata da glasi na donosioca. Ipak, mjenica može biti prenijeta

blanko indosamentom ili indosamentom na donosioca, I u takvom slučaju,mada izdata po

naredbi, u praksi proizvodi isto dejstvo kao da glasi na donosioca.

Mjenica se kod nas koristi kao kreditni instrument, kao instrument plaćanja i kao sredstvo

obezbjeđenja potraživanja.

Naš Zakon o mjenici ne daje definiciju mjenice, ali iz njegovih odredaba izlazi da je

mjenica pismena isprava izdata u propisanoj formi kojom jedno lice izdaje nalog drugom

licu da u određeno vrijeme I na određenom mjestu isplati označenu sumu novca licu

imenovanom u tom pismu (ili po njegovoj naredbi), obavezujući se I samo da je isplati,

ako to ne učini lice kome je nalog upućen. Ovakva mjenica zove se vučena (trasirana)

mjenica, za razliku od sopstvene mjenice u kojoj se sam njen izdavalac obavezuje da će u

određano vrijeme I na određenom mjestu isplatiti označenu sumu novca licu

imenovanom u mjenici (ili po njegovoj naredbi).

6.1. Uloga mjenice

Mjenica je imala sledeće uloge:

• Mjenjačko sredstvo (sredstvo za razmjenu novca), pa je otuda I potekao njen naziv (mjenica, lettre de

change, lettera di cambio);

• Sredstvo trgivačkog kliringa (obračuna trgovaca), posebno na sajmovima-umjesto da plaćanje vrše u

gotovom novcu trgovci su to činili izdavanjem mjenice.Na kraju obračunskog perioda (sajma) vršilo se

prebijanje mjeničnih otraživanja i isplata salda u gotovom novcu;

• Kreditno sredstvo (trgovac izdaje mjenicu, koju prodaje drugom licu prije

dospjelosti i tako dobija kredit koji je dužan da vrati o dospjelosti mjenice);

• Sredstvo obezbjeđenja kredita (prilikom kupovine robe na kredit trgovac je

izdavao mjenicu prodavcu kao sredstvo obezbjeđenja da će cijena biti uredno

plaćena);

• Sredstvo plaćanja (umjesto da trgovac-dužnik plati svoj dug, on je predavao trgovcu povjeriocu

mjenicu sa nalogom svom dužniku da licu označenom u mjenici isplati određenu svotu novca).

6.2.Vrste mjenica

Klasifikaciju mjenica moguće je vršiti prema različitim kriterijumima.

Zavisno od toga koje su radnje u vezi sa mjenicom izvršene, moguće je razlikovati:

• Protestovane i neprotestvovane

• Akceptirane i neakceptirane

• Avalirane i neavalirane

• Umnožene i neumnožene i dr.

Zavisno od forme, razlikuju se:

• Potpuna i nepotpuna (u trenutku izdavanja sadrži sve bitne elemente), i

• Blanko (u trenutku izdavanja sadrži samo propisani minimum bitnih elemenata).

Zavisno od osnovnog posla radi kojeg je mjenica izdata, razlikuju se:

• Robne (izdaju se u vei s nekim poslom prometa robe), i

• Finansijske (izdaju se u vezi prometa novca).

Najznačajnija je ona podjela koja se vrši s obzirom na broj lica koja se pojavljuju u

mjeničnom odnosu. Prema tom kriterijumu razlikujemo:

• Običnu i

• Trasiranu.

Trasirana mjenica (vučena mjenica) – Kod ove mjenice izdavalac daje nalog drugom licu

da trećem licu isplati iznos koji je označen u mjenici. Trasirana mjenica prepoznaje se po

tome što se u tekstu mjeničnog sloga nalazi riječ „platiti“.

Kod trasirane mjenice u mjeničnom odnosu se pojavljuju tri lica:

1)Trasant, lice koje izdaje nalog

2)Lice koje treba da isplati mjeničnu svotu

3)Remitent, lice kome treba da bude isplaćena mjenična svota.

Osim takozvane redovne trasirane mjenice postoje i :

1.Trasirana mjenica po sopstvenoj naredbi

2. Trasirana sopstvena mjenica

3.Trasirana sopstvena mjenica po sopstvenoj naredbi

4. Sopstvena mjenica

5. Blanko mjenica

6. Promisorna nota

7. Robna (trgovačka) mjenica

8. Finansijska mjenica

6.3. Načela mjeničnog prava

Kod mjeničnog prava razlikujemo sledeća načela:

1.Načelo pismenosti ili formalnosti

2. Načelo inkorporacije

3. Načelo mjenične strogosti

4.Načelo fiksne mjenične obaveze

5. Načelo solidarnosti

6. Načelo neposrednosti

7. Načelo samostalnosti

6.4. Mjenični sastojci

Sopstvena mjenica sadrži iste sastojke kao i trasirana mjenica, osim označenja imena lica

koje treba da plati mjeničnu svotu.

U pravnoj teoriji, bitni mjenični elementi se grupišu u četiri grupe.

Prvu grupu čine opšti mjenični sastojci:

1)označenje isprave kao mjenice

2)bezuslovni uput na isplatu određene sume novca.

Drugu grupu čine personalni elementi:

1) ime trasata

2) ime remitenta

3) potpis trasanta.

Treću grupu obrazuju kalendarski sastojci:

1) Datum izdavanja

2) Označenje dospjelosti.

U četvrtu grupu ulaze:

1) Mjesto izdanja

2) Mjesto plaćanja.

7. BANKARSKA GARANCIJA

Bankarskom garancijom se obezbjeđuje korisnik garancije, ne samo u slučaju

nastupanja nemogućnosti plaćanja obaveza glavnog dužnika nego i za niz neispunjavanja

ili za neuredno izvršavanje ugovorenih obaveza. Bankarska garancija kao pravni institut

uglavnom nije regulisana u zakonodavstvu, ali poslovna praksa je stvrila pravila koja se

primjenjuju u međunarodnom prometu. Međunarodna trgovinska komora u Parizu

donijela je (1978. godine) jednoobrazna pravila za ugovorne garancije, čija je primjena

dobrovoljna.

Izdavanjem bankarske garancije, banka preuzima obavezu svojom voljom i platežnom

sposobnošću do visinegarantovanog iznosa. Garancija banke je bezuslovna i neopoziva

obaveza banke, a izdaje se u pismenoj formi. Prednost bankarske garancije je što

omogućava njenom korisniku da brzo i najčešće bez spora realizuje svoja potraživanja,

ali je zbog toga skupo sredstvo obezbjeđenja.

U izdavanju garancije učeštvuju sledeći subjekti:

1)Nalogodavac garancije, koji može biti fizičko ili pravno lice koje se na osnovu

ugovora obavezuje poslovnom partneru da za izvršenje obaveze garantuje banka.

2)Banka garant, koja garantuje izvršenje obaveze ukoliko se ona ne bi izvršila u

roku od strane nalogodavca.

3)Povjerilac – korisnik garancije, koji stiče potraživanje u odnosu na banku koja je

izdala garanciju, ukoliko ne dođe do ispunjenja obaveze od strane nalogodavca

garancije.

7.1. Vrste bankarskih garancija

Bankarske garancije prema vrsti pravnog posla su:

• Licitacione garancije (bid – bond ili tender - bond)

• Garancija za dobro izvršenje posla

• Garancija za vraćanje avansa (advance payment bond).

Bankarske garancije prema uslovu da garantni iznos bude isplaćen:

• Uslovna garancija

• Bezuslovna garancija.

Bankarske garancije prema zavisnosti od osnovnog posla:

• Samostalna garancija

• Akcesorna garancija.

Bankarske garancije prema broju banaka u garancijskom poslu:

• Supergarancija

• Kontragarancija.

8. KREDITNO PISMO

Kreditno pismo predstavlja piseni nalog banke upućen drugoj banci da u određenom

vremenskom periodu i iznosu isplat korisniku kreditno pismo. U odnosu na doznake

kreditno pismo ima prednosti, prvenstveno u tome što je kod doznake potrebno unaprijed

znati tačnu adresu korisnika. Takođe bi bilo potrebnoda neko iz zemlje isplate naređuje

ili da korisnik iz inostranstva dostavlja svojoj domaćoj banci pismene ili telegrafske

naloge za isplate, što iziskuje troškove i gubitak vremena

8.1. Vrste kreditnih pisama

Razlikujemo sledeće vrste kreditnih pisama:

• Posebno kreditno pismo

• Cirkularno kreditno pismo.

9. KREDITNA KARTA

Kreditna karta se koristi kao instrument plaćanja u zemlji inostranstvu za plaćanje

raznih usluga, kupovinu proizvoda i za podizanje gotovog novca.

Postoje dva tipa kreditnih karata: - specijalizovane i

- univerzalne.

Specijalizovane kreditne kartice izdaju određene organizacije (American Express,

Dinners club i sl.). postoje i takve kreditne karte koje se koriste prilikom plaćanja čekom

za kupovinu raznih proizvoda i plaćanje usluga.

U korišćenju kreditne karte pojavljuju se tri subjekta:

1) Vlasnik kreditne karte

2)Isporučilac proizvoda ili izvršilac usluge koji je spreman da primi kreditnu kartu

3)Banka izdavalac kreditne karte.

Posjedovanje kreditne karte daje mogućnost njenom vlasniku da ne mora sa sobom da

nosi čekovnu knjižicu, ili da se izlaže riziku da mu banka ne isplati ček.

10. ZAKLJUČAK

Dokumentarni akreditiv predstavlja obavezu banke da po prezentaciji dokumenata koji

potvrđuje preuzimanje robe u skladu sa uslovima akreditiva plati prodavcu robe ili usluga

određen iznos u određenom roku.

Bankarske doznake su veoma korišćeni instrument u međunarodnim plaćanjima kod

robnih I nerobnih plaćanja. Kod bankarske doznake nalogodavac daje nalog banci da

izvrši određeno plaćanje u inostranstvu.

Ček predstavlja jedno od vrlo rasprostranjenih sredstava plaćanja u svijetu, vrlo

praktičnih I korisnih. On omogućava plaćanje bez upotrebe gotovog novca, I to na

velikim prostornim razdaljinama prostim slanjem isprava.

Mjenica je hartija od vrijednosti kojom se njen izdavalac bezuslovno obavezujeda će

on sam, ili po njegovom nalogu određeno treće lice, isplatiti u njoj navedenom povjeriocu

ili po njegovoj naredbi iznos novca koji je u mjenici označen, i to u određano vrijeme i na

određenom mjestu.

Bankarskom garancijom se obezbjeđuje korisnik garancije, ne samo u slučaju

nastupanja nemogućnosti plaćanja obaveza glavnog dužnika nego i za niz neispunjavanja

ili za neuredno izvršavanje ugovorenih obaveza.

Kreditno pismo predstavlja piseni nalog banke upućen drugoj banci da u određenom

vremenskom periodu i iznosu isplat korisniku kreditno pismo. U odnosu na doznake

kreditno pismo ima prednosti, prvenstveno u tome što je kod doznake potrebno unaprijed

znati tačnu adresu korisnika.

Kreditna karta se koristi kao instrument plaćanja u zemlji inostranstvu za plaćanje

raznih usluga, kupovinu proizvoda i za podizanje gotovog novca