HRVATSKI STUDIJI SVEUČILIŠTA U ZAGREBU

SEMINARSKI RAD IZ MITOVA I RELIGIJA STAROGA

VIJEKA

HEBREJSKI MIT O POTOPU

Ivana Štimac

Zagreb, listopad 2012.

1.UVOD

Za univerzalni mit, mit o potopu se može reći da ga gaje mnoge civilizacije (asursko – babilonska, drevna indijska) zajedno sa kršćanskim i islamskim svijetom što u neku ruku govori, možda i o stvarnom događaju koji se zapravo i dogodio, a nastajao je pod raznim okolnostima, zavisno od podneblja u čijem se duhu formirao kao jednistvena jezična i književna tvorevina, a svakom je zajedničko da ispriča priču o čovjeku koji je spasio ljudsku i životinjsku vrstu od propasti, ili da posvjedoči o vremenu ne baš naklonjenom čovjeku i negovom postojanju na ovom svijetu, koji je morao poslušati Božju riječ ili nekog vijesnika.1

Izraelska religija Izraela je u prvom redu religija Biblije. Prvih jedanaest poglavlja Knjige Postanka govore o mitskim zbivanjima, nama posebno zanimljiva poglavlja o Potopu (poglavlja 5 – 9). 2

Masoretski tekst Tore, ili Petoknjižje, stavlja veliki potop 1 656 godine nakon stvaranja, ili 1 656 AM (Anno Mundi). Prema Jamesu Ussheru, stvaranje svijeta je započeto 4004. godine prije Krista, koji stoga smješta Veliki potop 2348. godine prije Krista.

Ta knjiga izvještava kako Noa spašava svoju obitelj i sve vrste životinja od potopa. Pripovijest o Noi predmet je velikih rasprava u kasnijoj abrahamskoj tradiciji i imala je golem utjecaj na zapadnu kulturu.

2. MIT O NOI I POTOPU

Nakon što je Bog stvorio svijet i čovjeka, i čovjek se počeo širiti po zemlji te je bio nadaren dugim životom. Poznato je u tradiciji (i mezopotamskoj, egipatskoj, indijskoj...) prema kojoj praoci doživljavaju neuobičajenu starost od oko 120 godina . No, unatoč danim milostima i blagostanju, čovjek ponukan luciferskom ohološću i neposlušnosti počinje griješiti.

Jahve vidi kako je čovjekova pokvarenost i zloća tako velika da se pokaje što je stvorio čovjeka i odluči izbrisati sa lica zemlje svako živo biće, od čovjeka do zvijeri. Jedino je Noa našao milost u Božjim očima svojim vrlinama i neporočnošću i time si je zaradio spasenje od propasti.

Noa ( hebrejski Aנֹוַח – noah = „ostatak“ ) prema Bibliji je bio deseti i zadnji od pretpotopnih Praotaca Izraela i prorok prema riječima Kurana. U šestotoj godini života, Bog ga je uputio da sagradi arku dugačku 300, široku 50 i visoku 30 lakata, što je, izraženo modernim mjerama, 133.5 m dužine, 22.3 m širine i 13.4 m visine, te okupi sebe i svoju obitelj (Noina

1 Društvo za zaštitu životinja Noa, http://www.drustvonoa.org/zanimljivosti%2017.html, datum nepoznat

2 Eliade, M. (2006.), Povijest vjerovanja i religijskih ideja 1. dio, Fabula Nova, Zagreb (str.217.)

1

žena, Noini sinovi: Šem, Ham i Jafet sa svojim ženama) sa sedam parova od svih istih životinja i ptica i po jedan par od svih nečistih životinja, muško i žensko.

Pljusak je na zemlju padao četrdeset dana i četrdeset noći, te je uništio svaki dotada stvoreni život. Stotinu i pedeset dana su vode vladale i raširile se zemljom, sve dok se sedmoga mjeseca, sedamnaestoga dana u mjesecu nije zaustavila na brdima Ararata. Vode su neprestano opadale do desetog mjeseca, a prvoga dana desetog mjeseca pokažu se brdski vrhunci.

Tamo je Noa sagradio oltar Bogu (to je prvi oltar spomenut u Bibliji) i prinio žrtvu. Kad je Gospodin namirisao ugodan miris, rekao je da nikad više neće zemlju strovaliti u propast zbog čovjeka, niti će ikad više uništiti sva živa stvorenja. Tada Bog učini savez u kojemu će Noa i njegovi nasljednici od sada pa ubuduće biti slobodni jesti meso i životinje će se bojati čovjeka, a čovjeku je zabranio jesti meso „u kojemu je duša, to jest njegova krv“. Također zabranio je prolijevanje ljudske krvi, jer je čovjek stvoren na sliku Božju. Bog je blagoslovio Nou i njegove sinove i rekao im neka se plode i množe. I kao znak svog saveza stavio je dugu na nebo. Svaki put kad se taj znak pojavi na nebu, Bog će se sjetiti svoga saveza s Noom i svoga obećanja da više neće poslati potopa na zemlju. Duga podsjeća na božansko obećanje poštivanja prirode i sadrži u sebi poziv upućen svim ljudima da više ne izazivaju katastrofe slične potopu.

Noa je umro 350 godina nakon potopa, u dobi od 950 godina kao posljednji od velikih dugovječnih pretpotopnih Patrijarha.3

2.1. BIBLIJSKI IZVJEŠTAJ O POTOPU I NJEGOVI DUPLIKATI

Na primjer, biblijski tekst upotrebljava dva naziva za božanstvo. U nekim recima govori se jednostavno o “Bogu” (Elohim), dok se u drugima govori o “Gospodinu” (YHWH). U Post 7,16 nalazimo oba imena jedan za drugim: “Što uđe, sve bijaše par, mužjak i ženka od svih bića, kako je Bog naredio Noi. Onda Jahve zatvori za njim vrata.”

Još jedna činjenica iznenađuje čitatelja: Bog dva puta daje Noi različite naredbe s obzirom na životinje koje taj praotac mora uzeti sa sobom u korablju. U 6,19-20 Bog mu naređuje da uzme po jedan par od svake životinjske vrste i Noa tu naredbu izvršava u 7,15-16. Ipak, u 7,2-3 Gospodin (ne Bog!) traži od istoga Noe da uzme sa sobom po sedam pari čistih životinja i samo po jedan par nečistih životinja. I za trajanja potopa nalazimo neke proturječne podatke. U 7,4.12.17 potop traje četrdeset dana. U 7,11 i 8,3, naprotiv, vode “vladahu” zemljom stotinu i pedeset dana. Važnih razlika ima i s obzirom na narav potopa. U 7,4.12 i 8,2b potop je izazvan četrdesetdnevnom kišom. U 7,11 i 8,2a uzrok je različit: navalili su izvori bezdana i rastvorile se ustave nebeske. Konkretno, postojale su dvije verzije potopa. Potom su jedan ili više redaktora odlučili ujediniti i složiti te dvije verzije u jedan izvještaj kakav imamo danas.4

3 Wikipedia, slobodna enciklopedija, http://hr.wikipedia.org/wiki/Noa, datum zadnje promjene na ovoj stranici: 10:12, 18. listopada 2012.

4 Ska, Jean-Louis: „ U znaku duge. Biblijski izvještaj o potopu (Post 6 – 9)“, str. 273-275. 2

3. ANALIZA I USPOREDBA S MEZOPOTAMSKIM MITOM O POTOPU

Biblijski tekst prikazuje neke elemente koji su zajednički potopu opisanu u Epu o Gilgamešu, na svojoj jedanaestoj pločici. Moguće je da je redaktor poznavao mezopotamsku verziju ili se, što je još vjerojatnije, koristio nekim drevnim izvorom koji se još od pamtivijeka sačuvao na Srednjem istoku.

Sam geografski položaj, odnosno blizina Izraela i Mezopotamije sugeriraju nam na neizbježan utjecaj jednog mita na drugi, sa nekolicinom varijacija. (npr. Utnapištimov brod je imao oblik kocke, dok je Noina arka imala mnogo stabilnije i bolje proporcije, zatim za razliku od Noe, koji najprije šalje gavrana kao najsnažniju pticu, Utnapištim u izvidnicu prvo šalje najslabiju pticu (goluba). Daljnja razlika je u prinosu žrtve, u epu o Gilgamešu žrtva je „trska, cedar i mirta.“ (158), dok se u biblijskom mitu žrtva sastoji u „od svake iste stoke i od svijeh ptica istijeh.“ (8:20).

Mjesto na kojem se arka zaustavila izaziva veliki interes istraživača. Sve što o tome Knjiga Postanka (8:4) kaže je: „na planini Araratu“. Dakle, u jednini, a ne množini. A Ararat je jednostavno hebrejski naziv za uraratsko carstvo. Mjesto za koje se danas smatra da je mjesto gdje se arka nasukala, odnosno Araratska anomalija se nalazi na sjeverozapadnom kutu zapadne visoravni planine Ararat a području današnje istočne Turske, na visini od oko 4724 m, nekih 2,2 km zapadno od vrha.

4. ZAKLJUČAK

Kao što je već poznato, mitovi o potopu su veoma rašireni i svi zapravo imaju istu simboliku. Oni izražavaju nužnost potpunog uništenja svijeta i iskvarenog čovječanstva, što će omogućiti ponovno stvaranje, odnosno obnavljanje prvobitne neporočnosti. No ta je kružna kozmogonija izmijenjena već u sumerskim i akadskim verzijama. Redaktor biblijskog teksta preuzima i oslanja se na interpretaciju potopne katastrofe: on ju uzdiže na stupanj epizode „svete povijesti“. Poput mnnogih drugih mitskih događaja, i potop se poslije neprekidno iznova tumači te ocjenjiva iz različitih perspektiva.

5. LITERATURA

1. Biblija (1974.)- Stari i Novi zavjet (Zagrebačka Biblija) KS/Stvarnost, Zagreb

3

2. Eliade, M. (2006.), Povijest vjerovanja i religijskih ideja 1. dio, Fabula Nova, Zagreb

3. Lawrence, Paul (2006.), Lion Atlas of Bible History, Lion Publishing Plc Mayfield House, 256 Banbury Road, Oxford OX2 7DH, England

4. Ska, Jean-Louis (2010.) „ U znaku duge. Biblijski izvještaj o potopu (Post 6 – 9)“

5. Društvo za zaštitu životinja Noa, http://www.drustvonoa.org/zanimljivosti%2017.html

6. Wikipedia slobodna enciklopedija, http://hr.wikipedia.org/wiki/Noa

4