GLASILO JAVNOG PODUZEĆA »HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb

Iz Zakona o radnim odnosima: SMANJEN OTKAZNI ROK Strana 2.

Iz izvještaja Upravnog odbora: BUDUĆNOST KOJA OBEĆAVA

Strana 3. Poslije završenog domovinskog rata:

BESPOVRATNA POMOĆ RADNICIMA Str 4.

0 prognanicima: ISTINA I BEZNAĐE — NAŠA STVARNOST Strana 5.

Fotoreportaža: SKLADIŠTE ORUŽJA ODLETJELO U ZRAK Strana 8. i 9.

što se dešava u našim šumama? SJEKAČI ISTJERANI IZ ŠUME

Strana 11. Zanimljivosti iz šumarstva:

PRAŠUMA ISPOD JEZERA Strana 13. Rat na Jugu Hrvatske:

ATAK NA ZELENU DUŠU DUBROVNIKA Strana 12.

INFORMIRANJE Premda se bivši poredak — socijalis­

tičko samoupravljanje diči time da je kreiralo, njegovalo i unapređivalo, a ponekad oni najsmjeliji, skloni samoh­vali i govorili da su i pokrenuli infor­miranje u udruženom radu, danas tre­ba glasno i jasno reći da to sve nije isti­na. Prvi broj jednog tvorničkog glasila koji se pojavio na prostoru bivše Ju­goslavije, bile su novine izašle u podu­zeću »Bata« izdane 1935. godine u Bo­rovu.

Dakle, još prije 57 godina poslovod­stvo jednog privatnog poduzetnika uvidjelo je da je za dobrobit vlasnika, za sticanje dobiti, čak što više za uve­ćavanje profita, od posebne važnosti informiranje svih djelatnika.

Mi smo u šumarstvu također vrlo ra­no shvatili važnost informiranja putem novina, pa se u hrvatskim gospodar­stvima pojavljuju prvi brojevi novina krajem šezdesetih godina.

I danas u našoj slobodnoj višestra­načkoj Republici Hrvatskoj, od pre­sudne je važnosti informiranje svih građana kao i svih uposlenih (djelatni­ka u poduzećima, kako u privatnim, društvenim i javnim.

— »Sloboda javnog informiranja obuhvaća osobito slobodu izražavanja misli, slobodu prikupljanja, istraživa­nja, objavljivanja, širenja i primanja informacija...« Međutim, upravo smo svjedoci da se ovih dana pokreću tuž­be protiv nekolicine djelatnika pisane riječi, za njihovo javno izražena mišlje­nja o nekim događajima i ljudima iz vrha državne vlasti. Izgleda da još uvi­jek nismo zaista svi prihvatili nove slo­bodarske manire zapadnih civilizacija.

Jer, ako pravila novinarske profesije trebaju sadržavati osobito načelo po­štovanja istine i prava javnosti da je sazna, objavljivanje točnih i potpunih informacija, objavljivanje informacija izvor koji je poznat — kako to stoji u članku 10. Zakona o javnom informi­ranju, onda se ne može progoniti pa čak i tražiti krivično kažnjavanje novi­nara za one istine koje se pojedincima ne sviđaju, jer pogađaju njih same.

— »Novinar ima pravo izražavati stajalište o svim događajima i ličnosti­ma, poštujući pravila novinarske pro­fesije...« kaže se u članku 11. istog Za­kona.

Dakle, sve je jasno i rečeno u okviri­ma zakonskih regulativa, a sada ako se to nekima pojedincima ne dopada, jer nitko ne može biti toliko svet i nedo­dirljiv, da se istina o nečemu ne može plasirati na dostojanstven način u jav­nost.

Najčešće se tada traži od novinara da i dokaže te činjenice pa čak i izvore, ali u članku 14. se kaže: — »Novinar nije dužan tijelu javne vlasti dati pod­atke o izvoru objavljene informacije, osobito ako želi ostati nepoznat«.

Dakle, već na početku naše Nezavis­ne Hrvatske države, ponovo se susre­ćemo sa vječitim problemom -— pro­blemom istina i njihovo objavljivanje u javnosti. Možemo li govoriti o slobo­dama, o novoj vlasti, drugačijoj od prošle, komunističke, ako opet sloboda informiranja nije jednaka za sve.

Urednik:

4. lipnja 1992. Jbtf

SAMOSTALNI SINDIKAT ŠUMARSTVA HRVATSKE

GODINA I PO IZA NAS I u ratu, u ovim teškim trenucima očaja i neizvjesnosti.

Sindikat je potreban radnicima, čak što više |oš se više radništvo vezalo uz Sindikat

Sindikat šumarstva je do prije dvije godine djelovao unutar Samostalnog sindikata drvne i papirne tndustfije. Dolaskom novih

vremena na površinu su doplivale različitosti in­teresa medu šumarstvom i drvopreradivactma. Tako je pokrenuta inicijativa 2a osnivanje vlasti­tog samostalnog sindikata koji bi okupio zapos­lene u grani šumarstva Republike Hrvatske Inici­jativa le krenula iz ROS SiAonskasuma 1 sves­rdno prihvai ena u l<arlovcii Bjelovaru, Delntca-r>ia_i drugim ŠG Prvi va^an korak je učinjen 1 SSŠri ;e utemelien u Zagrebu na Osnivačkoj t*.upstin< 2? 11 i'?90 g

Da bi iC moglo objektivno oci|enili rad 1 po t-giuite 'erui'ate u p'oti4iih godinu 1 po* dana i, j /n > je p.^ti^nd' TJS'V :;r i1lS<a' 'r '

'. .. p r - r . i i d . H"i l i ) ' 1 '- podsjetimo n - , m a w t e r

itecofiu situriciiu u

. ~t|3 zatečena u stu ne KO)e je bile nuz qd] 1 /a najsmjei'

. smo Ubpjeli post'-< 'Cijenile ^ami ,tartnf puztci.e s

'*"""**"*"' SMifi t ii usvojen te Statut "- o<-no\e djelovanja SS&H M

' " ci Osmvačke SKUD i l idf^i;rtK3r ctom>-

.ui'v^og ju^» - zdbrata člancvt- L •dbora Nad'OffOn odbr- i 1 Statutantu

, • Tiik^ volctilera wm3 'aspoldzemo

— »Ođ 'snio »mali TeK po završetku rada Ko Haje Z'i diobt-nu bilancu SSDIRH 1 SSSH sred

Siva u tznmi od 86 024,00 dinara :u ccmacma b korist c^una SSŠH

uvsiH srir %- 4strai, i^ Saditata te- pnstup.

konsolidaciji našeg članstva od OOS od Repub­ličkog odbora.

U ostvarivanju zaštitne funkcije interesa član­stva rukovodili smo se i rukovoait ćemo se svim priznatim metodama sindikalnog djelovanja: na­čelom nezavisnosti, dobrovoljnosti, solidarnosti i jačanjem pregovaračkih sposobnosti.

Rad i prava Sindikata u 3P ^»Hrvatske šume« ut­vrđena su odredbama Statuta poduzeća i to u članku 87-90 i 94.

Odmah nakon osnivanja našeg Sindikata ob­ratili smo se pozivom za suradnju Vladi RH Mi­nistarstvu za poljoprivredu i šiimarstvo, poslo­vodstvu 3P »Hrvatske šume«, predsjedniku i čla­novima Upravnog odbora 3P, upraviteljima i up­ravama šuma.

Ponuđenu suradnju tadašnje poslovodstvo W »Hrvatske šume« nije prihvaćalo, te smo kao je­dan od načina sindikalne borbe koristili metode pritisaka. Da se s vremenom taj odnos promije­nio govori i činjenica da se prijedlozi sindikata sve češće prihvaćaju.

Opširnija informacija o suradnji lavnog podu­zeća .l-irvatske šume« i SSŠH data je u pisanoj Informaciji za članove SSŠH u lipnju 1991. g. Da li je ta informacija stigla do Vas?

Sudjelovali smo i u radu Sindikata javnih podu­zeća Republike Hp>^atske, očekujući da ćemo kroz zajednički rad lakše doći do općeg kolek­tivnog ugovora javnih poduzeća, koji još nije potpisan. No, kako je došlo do »zastoja u radu« sindikata javnih poduzeća (iz nama nepoznatih razloga), to smo zaključili da idemo sami u izra­du kolektivnog ugovora naše djelatnosti.

izvršni odbor ROS-2 donio je odluku i izvršio pretplatu na glasilo »Sindikalna akcija;- i to; »sva­kom povjereniku besplatan primijerak (ista«.

Ocjenjujuči da u ratu rade tvornice, proizvodi se hrana i struja, rađaju se umjetnička djela, shvatili smo da i u ovakvim uvjetima moramo na­staviti sa aktivnostima sindikata, ovisno 0 situaci­ji i,mogućnostima. Zbog toga je Izvršni odbor SSŠH na sjednici održanoj 12. 9. 1991, godine donio Privremenu odluku 0 funkcioniranju SSŠH u uvjetima neposredne ratne opasnosti i u rat­nim uvjetima. Naime, naše iskustvo govori da je i u ratu Sindikat radnicima potreban. U ovim teš­kim trenucima očaja i neizvjesnosti naše član­stvo se je još čvršće vezalo za naš Sindikat. Po­sljednjih mjeseci u sjedište našeg sindikata sva­kodnevno su stizali naši članovi, i to nešto g,ovo-ri, zar ne? Odgovor se nazire sam po sebi. Član­stvo je došlo po pomoć od svog Sindikata.

Svim našim članovima koji su došli na Krešimi-fov trg u Zagreb, kao i onim diljem Lijepe naše koji su pismeno ili telefonski zatražili pomoć — ista je upućena.

Sindikalni povjerenici i članovi SSŠH koji su se odazvali pozivu ovog Sindikata na zajedničku akciju pružanja pomoći članovima SSŠH i njiho­vim obiteljima dali su svoj doprinos ovoj humani­tarnoj akciji. Posebno velik doprinos dali su: gos­podin lavorko Bebek, dtp!, prav. iz Uprave šuma Osijek gospodin Željko Cutvaric iz Uš Bjelovar, gosp. Sima Dominkovič, dipl. ecc. iz UŠ Vinkov­ci, gospoda Tihana Kršul, dipl. inž. šum iz UŠ Zagreb i drugi. Za učinjeno, u ime onih kojima su pomogli, osobita im hvala. 0 isplaćenim sindikal­nim pomoćima opširnije u slijedećem broju lista.

Željeli smo Vas, barem nakratko, upoznati sa našim radom, jer vi na to imate pravo.

Očekujemo Vaše sugestije, primjedbe i pri­jedloge.

Gordana COLHAK

SEMINAR ZA POVJERENIKE

ZAGREB — Samostalni sindikat šumarstva Hrvatske zahvaljuje se kolegama Sin­dikata gozdarstva Slovenije na upućenoj humanitarnoj pomoći sredstava solidar­nosti. Sredstva solidarnosti uputili SU: G. G. Novo Mesto — podjetje 50.000 SLT (slo­venskih tolara), Semesadike Mengeš — podjetje 100.000 SLT, ZMPK — Sežana 10.000 SLT, SGS-RO 10.000 SLT i Soško gozdno gospodarstvo Tolmin 9.400 SLT. Sveukup­no, to je financijska pomoć članstvu Samostalnog sindi­kata šumarstva Hrvatske u visini 186.400 SLT. G. G. Mari­bor organizirao je nabavku 30 odijela i 50 toplih majica za Upravu šuma Osijek. Hva­la .kolegama iz Slovenije za učinjeno. / Q (-1

HUMANOST NA DJELU

KOPRIVNICA - Odaziva­jući se na apel Crvenog križa Hrvatske, dobrovoljni dava­telji krvi iz šumarije Kopriv­nica, šumarije Sokolovac, Tim Lepavina i stručnih služ­bi Uprave šuma Koprivnica u dvije akcije davanja krvi osigurali su Medicinskom centru Koprivnica a i šire preko sto bočica te najdra­gocjenije tekućine, toliko ne­ophodne u ovim ratnim vre­menima. , , ^

M. D.

NOVOSTI U ZAKONU O RADNIM ODNOSIMA

SMANJEN OTKAZNI ROK

Otkazni rok smanjen je sa dvije godine na samo četiri mjeseca ?

Tedna od važnih novosti u Zakonu 0 radnim odnosima jest skraćenje ot-Jkaznog roka na četiri mjeseca. Uveden je i institut »privremenog pre­stanka potrebe za radom radnika«.

Poslodavac može utvrditi da mu nije potreban rad nekog radnika ako mu ne može osigurati obavljanje poslova na koje je raspoređen u trajanju od šest mjeseci. U takvim slučajevima poslodavac može radnika raspore­diti na drugo radno mjesto, neovisno 0 stupnju njegove stručne spreme, ili ga rasporediti u drugu organizaciju — kod drugog poslodavca — ili ga uputiti na rad u inozemstvo preko nadležnog organa. Postoji i mogućnost da se takvog radnika stavi na čekanje pri čemu ima pravo na plaću u visini utvrđenog kolektivnim ugovorom, odnosno općim aktom s tim da ona ne može biti manja od minimalne. U razdoblju »privremenog prestanka potre­be za radom radnika« poslodavac može za takve osobe uvesti rad sa skraćenim radnim vremenom. Ovakvu restriktivnu mjeru predlagač zako­na obrazložio je mogućnošću da se nakon šest mjeseci uklone teškoće u koje je poduzeće zapalo. Ali prije primjene takve odluke poslodavac je dužan zatražiti mišljenje sindikata i predstavnika radnika. Ako se ni za šest mjeseci prilike u poduzeću ne poprave, ^^rivremeni prestanak potre­be za radom radnika« pretvara se u trajni, što za sobom povlači otkaz. Ali prije te drastične mjere poslodavac je dužan izraditi program rješavanja viška radnika. Radnik koji ne može zadržati radno mjesto ni nakon takva programa ima pravo ostati na poslu još četiri mjeseca. Zakon je precizi­rao da se otkazni rok zapravo smanjuje sa dvije godine na četiri mjeseca, a može biti duži ako je to utvrđeno i<olektivnim ugovorom, općim aktom Ili ugovorom, općim aktom ili ugovorom 0 zapošljavanju.

Tko ne može dobiti oti<az? Međutim, ipak svi zaposleni ne mogu dobiti otkaz. Izuzeti su radnici

dok su na bolovanju, dok služe vojni rok, ako su mobiliziran, u jedinice Hr/atske vojske. Potom otkaz ne mogu dobiti ni trudnice, roditelji koji su na porodiljskom dopustu, samohrani roditelji ili staratelji s djetetom mla­đim od sedam godina, roditelji koji uzdržavaju troje ili više djece, te radni­ci koji rade skraćeno zato što uzdržavaju hendikepiranu djecu.

Otkaz ne mogu dobiti ni radnici kojima do mirovine nedostaje pet go­dina radnog staža ili pet godina do starosne mirovine. Invalidi koji ne ispu­njavaju uvjete za invalidsku ili starosnu mirovinu otkaz mogu dobiti samo uz vlastiti pristanak, odnosno ako im se osigura posao u drugom poduze­ću. Odnosno između radnika i poslodavaca utvrđuje se kolektivnim ugo­vorom koji u pravilu ne može biti restriktivniji od onoga što je utvrđeno u zakonu.

KAKO OSTVARITI PRAVA Usvojeni prijedlozi i zafitjevi sindikata u javnom poduzeću »Hrvatske šume«

Na 6. sjednici Republičkog odbora SSŠH, održanoj u Zagrebu 18. 3. ove godine raz­

mat rana je, medu inim, i odluka o davanju pomoći radnicima »Hrvatskih šuma« čije su kuće porušene u ratu, te predložili da se za tu svrhu izdvaja jednodnevna zarada ili 1 posto neto ili brutto zarade, da se sredstva prikupljaju na poseban žiro-račun u Direk­ciji, da se snimi stanje u svakoj upravi, izra­di pravilnik u kojem će točno biti utvrđeni

kriteriji za davanje pomoći, te formira od­bor koji će pratiti način raspodjele prikup­ljenih sredstava. Realizacija ovog prijedloga je u tijeku i nadamo se da će naši radnici ko­ji su izgubili domove dobiti mogućnost da ponovno počnu graditi.

Tada smo predsjedniku Upravnog odbo­ra i direktoru Javnog poduzeća uputili i za­htjev za povećanjem plaća, što je i urađeno.

G. C.

RIJEČI ZAHVALE ZAGREB — Na sjednici Iz- je odluka o osposobljavanju

vršnog odbora SSSH održa- sindikalnih povjerenika, noj krajem travnja donesena SSŠH organizirat će sindi-

POZIV NA SURADNJU Pozivaju se radnici »Hrvatske šume« Zagreb, bez obzira koje poslo­

ve obavljaju, kao I radnici stručnih i znanstvenih, institucija, te državnih organa koji primaju list »Hrvatske šume«)na s u r a d ni-u

u listu » H r v a t s k e šun re« . -^^ Vašim cijenjenim prilozima i drugim aktualnim materijalima,"cfa

foto vijestima iz oblasti: - života i rada radnika u šumarijama, upravama i drugim djelovfrrta'

poduzeća »Hrvatske šume« - sa radilišta, naročito u uvjetima rada u šumi u ratom zahvaćenim

područjima, gdje su prisutna razaranja, minirani tereni, uništena sredstva rada, objekti...

— o poslovanju poduzeća, zaštiti na radu, zaštiti čovjekove okoline, raspodjele, kolektivnim Ili pojedinačnim ostvarenjima rezultata rada i

— drugih događaja iz vaših sredina, a koje su zanimljive i za ostale naše sredine.

Ne zaboravite: Prilozi se honoriraju! Adresa Redakcije;

List »Hrvatske šume« Redakcija lista . -—-

41000 Z A G R E B ^ L i . F. Vukotinovića ? s

kalni praktikum svojih sindi­kalnih povjerenika iz svih Uprava šuma u tri regije Re­publike Hrvatske. Naime za Upravu šuma Split sindikal­ni povjerenici bi sindikalni praktikum imali u Splitu. Za Upravu šuma Senj, Gospić, Delnice, Karlovac, Buzet i Ogulin sindikalni praktikum održao bi se u Delnicama, a u Zagrebu bi se održalo os­posobljavanje povjerenika za Upravu šuma Sisak, Zagreb, Koprivnica, Bjelovar, Pože­ga, Našice, Osijek i Vinkov­ce. Teme sindikalnog prakti-kuma i predavači bit će pis­menim putem ponuđeni sin­dikalnim povjerenicima. To­čan datum održavanja sindi­kalnog praktikuma u dogo­voru sa sindikalnim povjere­nicima bit će naknadno ut­vrđeni.

{G. C.)

4. lipnja 1992.

UPRAVNI ODBOR I IZVDEŠĆE O RADU

PRETPOSTAVKE ZA RAZVOJ

U pravni odbor JP »Hrvat­ske šume« je prema Zako­nu o šumama obvezan da

redovito, najmanje jedanput go­dišnje 0 svom radu podnosi izvješće Saboru. Prvo izvješće Upravnog odbora je ovih dana usvojeno i upućeno na saborsku adresu, te se uskoro na jednoj od sjednica Sabora očekuje i ra­sprava o ovom zanimljivom ma­terijalu.

Što stoji u Izvješću Upravnog odbora?

Prvo su pobrojani neki od osnovnih podataka, za koje vje­rujemo da nisu dovoljno poznati djelatnicima u JP, medu kojima su i oni da se JP sastoji od 15 uprava šuma, 168 šumarija i 35 radnih jedinica (od čega 23 RJ u djelatnosti šumskog transporta i šumskog građevinarstva i 12 radnih jedinica izrazito nešu-marske djelatnosti). Ukupna po­vršina šuma u Republici iznosi 2,422.168 ha s drvnom zalihom od 283.360.200 m', a na državne šu­me od toga otpada 81 posto po­vršine (1.969.151 ha) i 86 posto drvne zalihe (242.094.900 m") ili

203 mVha. Zanimljivo je da zali­ha u državnim šumama kojima gospodare ostale organizacije iznosi 100 mVha, a u privatnim šurnama tek 73 mVha.

»Šume Hrvatske s kojima go­spodari Javno poduzeće »Hrvat­ske šume«, stoji u Izvješću »naj­većim dijelom su prirodne šume i u tom smislu nalaze se na vo­dećem mjestu u Europi. Trećinu ukupne površine šuma zauzima­ju visoke jednodobne šume, peti­nu preborne jelove šume, petina se odnosi na privatne šume, dok ostalu površinu, koja zauzima skoro jednu trećinu predstavlja kraško područje. Kao takve po­red sedam miliona kubika godi­šnjeg prirasta ostvaruje i do pe­deset puta veću vrijednost opće­korisnih funkcija šuma.

Zdravstveno stanje šuma, iako povoljnije od europskog prosje­ka i kod nas je narušeno poja­vom propadanja šuma.

Prema posljednjoj anketi šu­me Hrvatske oštećene su 32 po­sto i stanje se neprestano pogor­šava. Svatko treće stablo u Hr­vatskoj je manje ili više oštećeno.

Najoštećenija vrsta je obična je­la, te hrast lužnjak i kitnjak. Naj­teže je stanje u Gorskom Kotaru, srednjem Posavlju i na području Zagreba....«

Zanimljivi su i podaci o teku­ćem godišnjem prirastu u JP, ko­ji iznosi 7.281.000 m', a prosječni godišnji etat 5,446.300 m' ili 75 po­sto prirasta, te svake godine drv­na masa poraste za 1,843.700 m'.

U izvješću je navedeno dosta podataka o radu Upravnog od­bora, uvjetima poslovanja, kori­štenju kapaciteta, izvršenju pla­na proizvodnje, ostvarivanju plana prodaje i drugim relevan­tnim parametrima za ocjenjiva­nje poslovanja i uspješnosti Jav­nog poduzeća, a zaključeno je da je tijekom 1991. godine »kao prve godine rada poduzeća, stvoreno niz osnovnih pretpostavki za ambiciozniji razvitak hrvatskog šumarstva«, te su pobrojani i za­daci za naredno razdoblje (izrada programa razvitka podu­zeća itd.).

V. Hrkalović

IZ IZVDEŠĆA O RADU UPRAVNOG ODBORA

BUDUĆNOST KOJA OBEĆAVA Prijeđeni put i jednogodišnji rad poduzeća. Donosimo sažetalc

najvažnijih činjenica i odrednica za budućnost

• Davno poduzeće »Hrvatske šu­me« u prošloj 1991. godini, radilo je u vrlo nepovoljnim, ratnim uvjetima, uo­stalom kao i cjelokupno gospodar­stvo Republike Hrvatske.

• Pretrpljene su velike štete u rat­nim razaranjima i pljačkom opreme, šumskog fonda, objekata, divljači u lovištima, te riba u ribnjacima i drugih vrijednosti.

• Poduzeće je imalo velike teško­će u organizacijskom, tehničkom i te­hnološkom pogledu uslijed neujedna­čenog puta razvoja pojedinih dijelova u vremenu prije osnivanja Davnog po­duzeća.

• Naslijeđeno je narušeno zdrav­stveno stanje šuma, na koje su pre­sudno utjecali izvanšumarski činitelji. Posebno poguban utjecaj ima zagađi­vanje zraka, vode i tla, te nestručni i pogubni zahvati u okoliš, što se sve manifestira u propadanju šuma na ci­jelom području poduzeća.

• Nelikvidnost je uslijed dugova­nja drvne industrije bila stalna pratilja poslovanja, što je bitno utjecalo na zastoj u razvoju, a također je limitirala i obujam uzgojnih i građevinsko-inve-sticijskih radova. Zbog nelikvidnosti podizani su krediti, pa je na osnovi to­ga plaćena kamata u iznosu od 201 milijun HRD, a taj iznos je jednak ukupnim investicijama.

• Osobni dohoci djelatnika su bili izrazito niski, broj radnika je znatno smanjen; no unatoč tih nepovoljnih okolnosti, izvršenje planiranih radova može se ocijeniti ipak za sada prihva­tljivim, s tim da će se neučinjeno u idućem razdoblju obvezatno nadok­naditi.

• Cijene drvnih sortimenata, kao najvažnijeg izvora prihoda poduzeća su ne samo mnogo niže od svjetskih, već su u 1991. godini rasle dvostruko manje nego cijene industrijskim pro­izvodima na domaćem tržištu. Visoki porast inflacije i troškova uz usporeni rast prihoda izvršio je negativni utje­caj na rad i razvitak poduzeća.

• Direkcija poduzeća u Zagrebu startala je bez dovoljno kadrova, jbez

potrebnih poslovnih prostorija, te sta­nova za neophodne stručne kadrove

• Rad na restruktuiranju privreme­no je zastao zbog ratnih okolnosti.

Unatoč svih teškoća s kojima se je poduzeće suočavalo, učinjeni su veliki napori i ostvaren je znatan napredak, a što se ogleda naročito u slijedećem:

a) Ostvareni su značajni rezultati na stvaranju i ujednačavanju uvjeta rada i privređivanja kroz zajednič­ke programe, te jedinstveni način planiranja, izvedbe i praćenja pro­izvodnje.

b) Prišlo se ujednačavanju tehnologi­ja, organizacije rada i nastupa na tržištu što daje dobru osnovu za razvitak u budućnosti.

c) Ostvareno je kolanje novčanih sredstava, što je omogućilo odvi­janje radova i onim dijelovima po­duzeća koji sami za sebe upravo zbog novčane oskudice to ne bi mogli ostvariti. Time je i izvršenje plana naturalno i financijski ipak prihvatljivo.

d) Objedinjavanje sredstava omogu­ćilo je izvršenje radova biološke reprodukcije u prikazanom obimu, a u protivnom podbačaj bi bio i te kako zabrinjavajući.

e) Učinjeni su značajni napori na or­ganiziranijem pristupu zaštite šu­ma, intenziviranju radova u krškom području kao i sveobuhvatnijoj za­štiti šuma izloženih »umiranju«.

f) Poduzeće je izdvojilo i znatna sredstva za Hrvatsku vojsku kao i za ratom stradalo i oštećeno pu­čanstvo.

g) Prihvaćen je i zaposlen veliki broj radnika poduzeća koji su bili prisi­ljeni napustiti svoja radna mjesta i do.move, jer bi u protivnom pali ne­posredno na teret Republike.

h) Osot-ii dohoci bili su izrazito niski, no ipak pod kraj 1991. godine zna­čajnije su poboljšani.

i) Izvršena je znat.';ja popuna kadro­vima, kao što 0 vidno poboljšan i

, poslovni pror .or u Direkciji.

Uz sve ovo navedeno i uz uvaža­vanje naslijeđa iz ranijih godina i či­njenja tijekom 1991. kao prve godi­ne rada poduzeća, stvoreno je i niz osnovnih pretpostavki za ambici­ozniji razvitak hrvatskog šumarstva u idućem razdoblju, što se može sažeti u nekoliko kratkih obvezuju-ćih postavki:

a) Radovi jednostavne i proširene bi­ološke reprodukcije bit će osnov­na briga i zadatak poduzeća.

b) Zaštiti i očuvanju šuma kako obo­ljelih tako i onih na kršu nastaviti će se punim intenzitetom uz za­jedničke akcije naše operative i znanstvenih ustanova.

c) Izvršiti pripreme za obavljanje ra­dova na cjelokupnom području Republike Hrvatske.

d) Provesti u potpunosti revirni su­stav organizacije teritorijalnih jedi­nica.

e) Osigurati pravilnim vrednovanjem šuma i drvnih sortinenata, potreb­na sredstva za ostvarenje progra­ma jednostavne i proširene biolo­ške reprodukcije, zaštite i očuva­nja šuma i šumskog zemljišta, proizvodnu opremu, informatički sustav i sustav radio veza.

f) Ujednačiti i primijeniti najoptimalni-je tehnologije u svim djelatnosti­ma.

g) Plaće radnika dovesti u potpunu ovisnost 0 ostvarenim rezultatima i produktivnosti rada.

i) Provesti transformaciju dijelova po­duzeća, a naročito radnih jedinica nešumarskih djelatnosti.

j) Izrada Programa razvitka poduze­ća, kao dijela ukupnog hrvatskog gospodarstva, te određenje krat­koročnih i dugoročnih ciljeva, kao i način njihove provedbe.

Temeljem ostvarenih rezultata i unatoč ratnih teškoća, kao i programa za naredno razdoblje. Davno poduze­će »Hrvatske šume« daje jamstvo na­pretka i razvitka šumarstva, kao izu­zetno značajnog dijela hrvatskog go­spodarstva.

Z. LONČARIĆ

»HRVATSKE ŠUME« TO JE: DIREKCIJA poduzeća u Zagrebu 15 UPRAVA ŠUMA; sa sjedištima u: Vinkovcima, Osijeku, Našicama, Požegi, Bjelovaru, Koprivnici, Zagrebu, Sisku, Karlovcu, Ogulinu, Delnicama, Senju, Gospiću, Buzetu i Splitu 168 ŠUMARIJA sa više od 500 revira 35 RADNIH JEDINICA, od čega 23 pomoćnih djelatnosti šumskog transporta i šumskog građevinarstva i 12 radnih jedi­nica izrazito nešumarskih djelatnosti POVRŠINA ŠUMA 2,422.168 hektara

DRVNA ZALIHA 283,360.200 kubnih metara GODIŠNJI PRIRAST 7,281.000 kubnih metara GODIŠNJI ETAT 5,446.300 kubnih metara GODIŠNJI PORAST ZALIHA 1,834.700 kubnih metara BIOLOŠKA REPRODUKCIJA 47.507 hektara godišnje BROJ RADNIKA 11.806 DOBIT U 1991. 163,3 milijuna HRD

OSNOVANA RADNA GRUPA

RAZGRANIČITI OBLIKE

VLASNIŠTVA Radna grupa za razvital<, obnovu i restrul<turiranje mora Programom razvoja preispitati organizaciju Poduzeća, ratne štete i razdvojiti djelatnosti l<oje

će djelovati u ol(viru javnog poduzeća od onifi Icoje će se restrul<turirati u druge ob/i/ce vlasništva

Zagreb - Vlada Republike Hrvatske je još u travnju razmotrila i prihvatila »Analizu poslovanja javnih poduzeća u Republici u 1992. godini koju je izradilo Ministarstvo gospodarskog razvitka. Konstati­rano je da ostvareni rezultati u javnim poduzećima ne odstupaju bit­no od rezultata ukupnog gospodarstva Republike. Tada su aktualizi­rani zaključci Vlade i koordinacije za privrednu djelatnost od siječ­nja ove godine i zadužena ministarstva u čijem su djelokrugu rada javna poduzeća da u okviru svoje nadležnosti preispitaju njihovu po­stavljenu organizaciju i predlože daljnje mjere za racionalizaciju cje­lokupnog poslovanja javnih poduzeća.

Ministarstva su zadužena i za pooštrenu kontrolu poslovanja u javnim poduzećima. Pored toga ministarstva su dobila i zadatak da se uključe u izradu Programa za restruktuiranje javnih poduzeća i to uz jasno razgraničenje:

a) djelatnosti koje nisu od općeg interesa, te se mogu organizira­ti na principima tržišnog modela s ciljem što brže privatizacije.

b) djela koji će i nadalje biti organizirani kao javno poduzeće i koji će se temeljiti na zaštiti javnih dobara i korišćenje prirodne ren­te u poslovanju, te na obavljanju djelatnosti od općeg interesa.

Program restrukturiranja treba obuhvatiti i pitanje uloge drža­ve kao osnivača javnih poduzeća. Stoga je direktor JP »Hrvatske šu­me« Ing. Josip Dundović 22. svibnja ove godine, donio odluku o osni­vanju Radne grupe za razvitak, obnovu i restrukturiranje »Hrvatske šume« u koju su imenovani slijedeći djelatnici: mr. Božidar Tomićić, rukovoditelj Razvoj no-planske službe za pred­

sjednika, te članovi mr Gašpar Fabijanić, rukovoditelj Službe za uređivanje šuma, Ing. Stjepan Tomljanović, rukovoditelj Službe za proizvodnju, mr Petar Jurjević, rukovoditelj Službe za ekologiju, Ing. Dragutin Čuković, rukovoditelj Komercijalne službe, Ing. Tomislav Starčević, stručni suradnik za uzgajanje šuma, Ing. Branko Meštrić, rukovoditelj Informatičke službe, mr Đuro Nikolandić, šef Odjela za ekologiju - Osijek, Đuro Ćuti, dipl. oec, rukovoditelj Računovodstvene službe,

Stjepan Zeko, dipl. prav. stručni suradnik za pravne poslove Zadatak Radne grupe je izrada Programa razvitka Poduzeća,

kao dijela ukupnog razvitka hrvatskog gospodarstva, koji mora po­laziti od preispitivanja postavljene organizacije Poduzeća u odnosu na postignute rezultate poslovanja, neposrednih i posrednih šteta izazvanih ratnim razaranjima, te njihove sanacije, te utvrđivanje dje­latnosti Poduzeća koje nisu od općeg interesa, a mogu se organizira­ti na principima tržišnog modela s ciljem što brže privatizacije.

V. H.

r

/ ovaj trupac hrasta od preko pet kubika poput njih na tisuće u našim revirima osigurava nam bezbrižnu budućnost

\

4. lipnja 1W2.

Na 21. sjednici Upravnog odbora

BESPOVRATNA POMOĆ POSTRADALIMA Upravni odbor JP »HRVAT­

SKE ŠUME« nakon dugih priprema na 21. sjednici

održanoj 28. svibnja 1992. godine donio je odluliu, kojom je osigu­rao iz neraspoređene dobiti,

50.497.305. HRD. Za pornoć radnicima »Hrvat­

skih šuma« radi sanacije ratom oštećenih stanova i stambenih objekata, do uvjeta nužnog smještaja.

Odluka se odnosi na radnike područja Uprava šuma najviše pogođenih ratnim razaranjima i tO:

Vinkovci, Osijek, Požega, Bje­lovar, Sisak, Kanovac, Gospić, Split, Našice, Ogulin i Zagreb. Znači, na 11 Uprava od ukupno 15 koliko ih je u sastavu JP »Hrvatske šume«.

Komu se podnose zahtjevi za pomoć

Radnici čiji su stanovi ili stam­beni objekti ratnim razaranjima oštećeni podnose zahtjeve osob­no i neposredno na zapisnik u odjelu pravnih, kadrovskih i op­ćih poslova u Upravi šuma.

Znači, radnici ne pišu (i ne ša­lju) zahtjeve za pomoć, već se ob­raćaju osobno u upravu šuma (ne u Šumariju upravitelju) za to određenom referentu u Prav­nom, kadrovskom i općem odje­lu koji će mu na zapisnik uzeti odgovarajući zahtjev za pomoć.

Upravitelji šumarija i radnih jedinica' dužni su omogućiti rad­nicima odlazak u upravu šuma radi podn šenja zahtjeva za po­moć.

Izdano je od strane direktora JP »Hrvatske šume« detaljno obavezno UPUTSTVO upravama šuma (i odjelima za pravne, kad­rovske i opće poslove) kako će postupati prilikom uzimanja Za­htjeva za dodjelu pomoći od rad­nika, radi što efikasnijeg i bržeg ostvarivanja potrebne pomoći.

Za očekivati je, da će bespov­ratna novčana pomoć ubrzo sti­ći u prave ruke radnika kojima je najpotrebnija, jer je cjelokup­na organizacija dobro postavlje­na i mora se hitno i bez odlaga­nja provesti u upravama šuma.

Postojeće KOMISIJE ZA PRO­CJENU ratnih šteta u upravama šuma imaju posebno složene i odgovorne radne zadatke prili­kom utvrđivanja i procjene šteta po zahtjevima radnika i moraju operativno raditi i brzo postupa­ti, jer, ne može se opravdati obezvređivanje odobrenih nov-

Odlučeno je da se dodijeli bespovratna novčana pomoć svim našim radnicima l<ojima su razrušeni domovi za sanaciju stanova i /<uća. Pozivamo sve oštećene da

podnose zafitjeve za potrebnim sredstvima

7. Mr. K'an Volf, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Bjelovar)

8. ASem Zahirović, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Si­sak)

9. Mr. Ivo Mrljak, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Kar­lovac)

10. Ivo Vukelić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Gospič)

U. Vicko Pupačić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Split)

12. Andrija Štefančić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Naši­ce)

13. Mato Mihanič, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Za­greb)

14. Vilim Magdič, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Ogu­lin)

Sindikat šumarstva inicijator organiziranja pomoći radnicima

Samostalni sindikat šumar­stva Hrvatske — Republički od-, bor inicirao je putem direktora »Hrvatskih šuma« organiziranje i uspostavu sistema dodjeljiva­nja pomoći radnicima za sanaci­ju šteta na stambenim objektima i stanovima iz sredstava poduze­ća, posebnim naglaskom — da su i radnici spremni (s osnova radničke solidarnosti) pripomoći stradalima — dobrovoljnim iz­dvajanjem 0,5 posto iz svojih za­rada.

Temeljem te inicijative (koja je također prihvaćena Upravni od­bor »Hrvatske šume« na 21. sjed­nici održanoj 28. svibnja 1992. go­dine

p r e d l o ž i o je izdvajanje 1% od mjesečne bruto zarade svih radnika »Hrvatskih šuma«, p.o. Zagreb za razdoblje VI—XII 1992. temeljem solidar­nosti, a u svrhu davanja ovih sredstava za bespovratnu po­moć radnicima »Hrvatskih šu­ma«, p.o. Zagreb za sanaciju ra­tom oštećenih objekata do uvje­ta nužnog smještaja.

Ova sredstva izdvajat će se sa­mo za one radnike koji osobno i dobrovoljno potpišu pismene Iz­jave da su suglasni za takova iz­dvajanja iz njihovog bruto OD za navedeno razdoblje.

Već tokom lipnja mjeseca sva­ki zaposleni radnik primit će osobno anketni upitnik i svojim potpisom dobrovoljno će se od­lučiti dali je (ili nije) suglasan za navedeno izdvajanje 1% iz, bruto zarade (što je 0,5 posto neto zara­de mjesečno) kroz navedeno raz­doblje.

Pripremili: I. H. V. H.

Ono što nisu razrušile granate, dokrajčili su požari, kao ovaj_ na slici u novom naselju u Vinkovcima — Lapovci, gdje su živjeli naši radnici

ćanih pomoći radnicima kroz in­flaciju, zbog dugog postupka, a koji se zbog složenosti ili nepro­vođenja uputstava može razvla­čiti i odugovlačiti u nedogled.

Koji radnici imaju pravo ha pomoć

Prema Pravilniku o raspodjeli sredstava za sanaciju šteta na stambenim objektima djelatnika u javnom poduzeću »Hrvatske šume« Zagreb pravo na dodjelu sredstava pomoći ostvaruju:

(1) Radnici kojima je kao po­sljedica ratnih razaranja ošte­ćen stambeni objekt, te isti ne zadovoljava.

(2) Uvjete nužnog smještaja, obitelji radnika stradalih u ratu.

(3) Umirovljenici koji su za­dnjih 10 godina prije umirovlje­nja radili kod pravnih pređnika »Hrvatskih šuma« pod istim uv­jetima.

Prednost pri dodjeli sredstava pomoći imaju:

(1) Obitelji radnika palih u do­movinskom ratu

(2) Radnici — ratni invalidi do­movinskog rata

(3) Ranjeni radnici u Hrvatskoj vojsci

(4) Radnici — Roditelji malo­ljetne djece

(5) Radnici kojima nije osigu­ran privremeni smještaj

(6) Radnici kojima prihodi ne prelaze iznos zajamčenog osob­nog dohotka po članu domaćin­stva.

Istim Pravilnikom propisan je cjelokupan postupak za ostvari­vanje prava radnika na pomoć iz sredstava za te namjene, kao i:

(1) U\'iete koje mora ispunjava­ti radnik »Hrvatskih šuma« da bi ostvario pravo na sredstva za sa­naciju šteta na stambenim ob­jektima radnika u javnom podu­zeću »Hrvatske šume« Zagreb

(2) Način i postupak utvrđiva­nja šteta i raspodjele sredstava.

(3) Način vrednovanja zahtje­va radnika.

(4) Rad odbora za raspodjelu sredstava i drugih organa i tijela

koja sudjeluju u postupku ut­vrđivanja šteta, te raspodjele sredstava.

Tko odlučuje o dodjeli pomoći?

flp'uredno podnesenim zahtje­vima radnika odlučuje ODBOR za raspodjelu sredstava imeno­van od strane Upravnog odbora »Hrvatske šume« na 21. sjednici održanoj 28. svibnja 1992. godine u sastavu:

1. Josip Dundović, dipl. ing. šum. — predsjednik (Direkcija)

2. Živko Dobrilović, dipl. prav. — tajnik (Direkcija)

3. Gordana Colnar — član (Sa­mostalni sindikat šumarstva)

4. Zvonimir Koščević, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Vi­nkovci)

5. Mr. Pavle Vratarić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Osi­jek)

6. Mr. Juraj Zelić, dipl. ing. šum. — član (Uprava šuma Pože­ga)

SREDSTVA OSIGURANA atna razaranja i divljanja srboćetničkih hordi u

RHrvatskoj, teško su pogodila i sve nas u 3P. »Hrvatske šume« Zagreb. Štete su ogromne i još neprocjenjive, kako one u gospodarstvu ta­ko i one nenadoknadive u stradanjima naših

radnika i njihovih obitelji u ratom zahvaćenim područji­ma Uprava suma. Ne zna se još točan broj poginulih, ra­njenih i invalidnih radnika u ovom domovinskom ratu. Ne zna se točno koliko je oštećenih i uništenih domova, na­puštenih ognjišta, izbjeglih i prognanih naših radnika i njihovih obitelji, koje su razasute \ nezbrinute u Republi­ci Hroatskoj, Sloveniji, pa i u susjednim prijateljskim nam državama.

Sve se to (još) utvrđuje. Očito sporo i teško, što je i razumtjeti, jer područja nekih uprava suma još su nam nedostupna i privnemeno su još uvijek okupirana (dijelo­vi su to Uprava šuma Vinkovct Osijek, Karlovac, Sisak,

Gospić I d r ) No, važno je da se to mord znati i ubrzo ce se utvrditi Aii, daleko važnije od (točnih) statističkih podataka, bez l'Ojih se često može, jeste spo.sobnost svakog poduzeća da pomogne svojim stradalim radnici­ma I njihovim obiteljima, no^/canom bespovratnom po­moći u svihu popravaka oštećenih domova, barem do mogućnosti nužnog smještaja, kako ' nam stradati rad­nici osigurali kakav takav krov nao g P /om Jasno |e, da baš svako poduzeće nije sposobno takovu pomoć dati, jer zato nema S'-edstava A »Hrvatske 5urne rasu zasi gumo poduze e koje .'^ko- f, c o m c •<- " v ^ oati Ic-»Hrvatske su ne nsu 8|S'ii^-''afc""G ,3/"c Dodu^ev.^ j Republici Hf.atsf-Oj ".» „'os.uju => guDiti .^a ^ "> ' ( . iv po iskazanih" 0/~tt .-cr rrzutta*ima p o s i ' \ d" , eno -. raz rstnno j g ' u r i »bj^oti j ih. javmh poauzoca, oa sto ga ocito msti u Ditaniu (sli ne bi trebasa b*i) s'-ed-^tva ' * b o n Sft^OSts 1 ' . . r o v u pon»C r 'J >*'"• o \C< ,.» vii'^«

moglo računati, da ce i s." 'adnici — bez "zn"-"='^ri pnpomoci dopnnosm.d z svojih zjr^o,? ^ o<^'i^v i fdo ntcke solidarnosti s unesrećenima t st ' sd i l ma u ovom domoviriskom ratu

Dugo (i reklo b. se i predugo; nac-.e je Dodu^^ece (nezusDiesnfi) tražilo k l j uc i izvore sredstava za po-tnoc, le"- proste te gotovo devet miese^i <^(i rir\nh stra­danja I razaranja, a da pemoc r. j rjaoa stiadainicima Konačno s tpak nad< "" .-r.-n j s ta .f.. Ojit^a .u-a bespo/i-atnu poirn.' »tiđu unra \ or>a ,1 ir ic^u 'd ..- ' p'o=?'fdti, samo/S to tret<i efikd&no od-'v«'idL'-i i i.t.rati CfJS^cve ci'-» j n .OO' ' ' . . p ^i-

•- 'ir t\ ^ 'a UiTitj i e 1 raci ' •o - ' ' ' i * .< racn.t.,! c>-• • • n -^c. si <^ 1. i' i) lavS'at

„ iva ., 1 ' i 1 , j ' . I -ttdfe "^otje i 4 0 tf'nc ' - - f.i c pisemo

I. Hill

4. lipnja 1992.

PROGNANICI, ISTINA BEZNAĐE - NAŠA STVARNOST

DA LI SMO MOGLI VIŠE?

Svakog dana u Javno poduze­će »Hrvatske šume«. Uprava šuma Karlovac pristižu progna­nici iz Slunja, Rakovice, Cetin­grada... Neki od njih su se u razdoblju od rujna, listopada ili studenog do veljače vraćali svojim kućama, jer znaju ono što mnogi ne znaju — puteve kroz šumu

Radio sam do rujna prošle godi­ne, do tada smo svi radili — priča Jure Capan, sjekač iz Šumarije Cetingrad, jedan od radnika Uprave šuma Karlo­

vac koji svakodnevno dolaze u Upravu pričaju o stradanjima naroda u Slunju, Rakovici, Cetingradu i drugim mjestima u okupiranom području, javljajući se i tražeći posao, jer — nekada su radili i živ­jeli nedaleko od svojih domova, kojih vi­še nemaju — a tada se je oko nas pucalo. Pucali su da nas otjeraju. Živio sam u se­lu Kestenje, nedaleko Cetingrada. Počeli su pucati iz šume Mašvina po okolnim se­lima, a pucali su uglavnom domaći ljudi, oni s kojima smo doskora zajednički živ­jeli. Već prošlog ljeta nismo mogli raditi u svim šumama i povlačili smo se bliže... Željeli smo već i prestati raditi, ali s ta­dašnjim upraviteljem Šumarije se više ni­smo mogli dogovarati, jer nas je već izbje­gavao. Tada se je dogodio i incident s njim i policijom u Slunju, pa je uskoro i otišao u Titovu Korenicu, a mi smo dobili novog upravitelja, s kojim smo se lakše dogovarali. Početkom rujna paljena su okolna sela, kao što je selo Furjani, Gnoj­nice... U studenom sam osam dana osta­jao kod kuće, jer se raditi nije moglo zbog stalnih bombardiranja i došlo je vrijeme za povlačenje. Iz Slunja su pristizale ko­lone ljudi koji su bježali i jednog je dana bombardiran most na Skukanima. Gle­dao sam kad je na njega palo osam raketa i kad je presječen po pola. Išli smo vidjeti da li ima ranjenih, ali smo se ubrzo vrati­li, jer nitko nije stradao. Ujutro smo na most donijeli nekoliko dasaka, pa su ljudi mogli pješice prelaziti. Tada seje povlači­la već i garda i vojska je koristila rakete zemlja-zemlja, pa smo bježali putevima kroz šumu, koje dobro poznajemo.

Okupatori su već bili prošli kroz Cetin­grad i Podcjetin kad sam odlučio bježati. Žena i dvoje djece su otišli već ranije, a kod kuće smo ostali ja i sin koji je bio u policiji i tamo je dosada tri puta ranja­van. Već su pucali po Komesarcu (zadnje selo prije bosanske granice) kad sam sti­gao u Bosnu. Tada su zatvarali obruč oko slunjskog područja i da nije bilo divnih ljudi koji su nam u Bosni mnogo pomogli — mnogi od nas bi poginuli. Kod kuće su ostali samo starci koji nisu mogli bježati, te smo kasnije čuli da su mnogi od njih stradali, samo u Furjanima je 15-toro lju­di poklano. Kasnije sam se vraćao kući i vidio sam dosta toga opljačkanog, unište­nog, popaljenog. Sve što opljačkaju voze u Ruševicu i Maljevac, gdje imaju lager... U listopadu prošle godine sam stigao u Bosnu i iznajmio stan u Velikoj Kladuši i plaćao ga 50 DM mjesečno. U prosincu sam ženu i djecu poslao kćerci u Karlo­vac, a sin i ja smo još ostali u Velikoj Kla­duši i preko šuma povremeno išli kući.

Obilazak karlovačkih sindikalaca, sa članovima Hrvatske vojske, razrušenog Tumja

Zadnju plaću sam primio u kolovozu, a kroz ovo vrijeme sam dobio nešto pomoći od Crvenog križa, te smo potrošili sve što smo imali. Ženu i djecu sada izdržava kćer, nešto smo pomoći ovdje dobili, a konačno sam stigao i u poduzeće, pa sam kao invalid raspoređen na poslove porti­ra. Tu mi je već lakše, na slobodnom teri­toriju sam, sin mi se prijavio u policiju, a dobio sam i nešto novaca kao zaostatke plaća... Tragedija je da smo u situaciji u kojoj gotovo prosimo, a nitko od nas nije želio ništa više od onog što smo već ima­li... Kod kuće sam posljednji puta bio 2. 2. i tada je još bila cijela, ali opljačkana... U okolnim selima Kruškovači, Komesar­cu, Sadikovcu, pa i Kestenju — sve je po­rušeno i uništeno, samo su neke srpske kuće ostale. Oni koji su ostali tretirani su kao robijaši i nose bijele trake oko ruka­va... Kaičo se vratiti, kako osnovati svoj život? Ne znam...

— Gledaju nas kao ljude koji se boje sami sebe, koji se nisu htjeli oduprijeti — priča Franjo Matanić, do ovog besmisle­nog rata revirnik (a neposredno prije po­znatih događaja u Slunju i upravitelj Šu­marije Cetingrad) a danas i koordinator za prognanike — osjećam to kad tražim pomoć za ljude koji su se kasnije od me­ne javili u Upravu šuma, a nama je teško i zbog onog što smo doživjeli i zbog toga što nas ljudi ovdje ne razumiju na pravi način, jer očekivali smo da će nam se di­viti jer smo htjeli nešto više od onog što smo uradili. Bili smo opkoljeni nešto više od mjesec dana, nismo imali struje i tele­fona, bili smo u blokadi i snalazili smo se kako smo najbolje znali. Cijelo to vrijeme se u neposrednoj blizini čula pucnjava, ali mi smo i dalje radili, nadajući se da će se sve to nekako razriješiti. Ja sam tada dosta radio na kući, za koju sam već imao pripremljene sve papire i građevinski ma­terijal. Povremeno sam išao na stražu, ra­dio sam u Šumariji, pa ipak kad bih do­šao kući — želio sam raditi na kući...

Problemi su počeli kroz zahtjeve za is­platu naknada Šumarije za korištenje ces­ta. Šumarija je nastojala podmiriti sve svoje obaveze. Mislim da se tražio povod za što brže razilaženje medu ljudima. Us­koro su započele provokacije i Šumarija nije mogla raditi u nekim šumama, a i ono što se radilo — rađeno je u nekak­vom strahu. Ljudi su već morali na stražu, nije bilo goriva, nismo mogli osigurati prijevoz... Sve do 3. 10. nadali smo se da će to biti kratko, ali tog dana su stigle

prve mine. Kolega i ja smo se zatekli na cesti, i tri sata smo preležali u grabi oče­kujući prestanak napada. Očekivao sam plač djece, jaukanje, ali — nastupila je stravična tišina i imao sam osjećaj da mi­ne padaju po drveću koje nema moguć­nosti izraziti svoje osjećaje. Otišao sam u Slunj, gdje sam živio i gdje sam mobilizi­ran. Na Cetingrad su i dalje padale mine iz pravca Vojnića, a u Slunju je još uvijek bilo mirno, iako je i on bio blokiran. Ni­smo se pripremali na bježanje, već na ob­ranu. Smatrali smo da smo dovoljno jaki da se možemo oduprijeti. Najbliže selo Lađevac i Furjani napadnuti su 15. 11. sa avionima, tenkovima, haubicama i protu­avionskim topovima. Mi smo pružali ot­por s onim što smo imali — puškama i pokojim puškomitraljezom, pucali smo prema njima, nasumce, bilo je i pogoda­ka, ali ovaj rat je vođen sa dalekometnim oružjem, a ne sa onim što smo mi imali... Ubrzo se saznalo da nemamo općinsko rukovodstvo, da je štab prestao djelovati, i da su ti ljudi otišli iz Slunja i nastala je opća nesigurnost i panika. Ljudi su ostali bez rukovodstva i radio-veza, bili su pre­pušteni sami sebi i počeli razmišljati o po­rodicama. Tada u najbliža sela ulaze ten­kovi i približavaju se Slunju, pucaju na Slunj i 16. ili 17. 11. ulaze u Slunj. Te noći ljudi su bježali iz Slunja. Kolona je bila dugačka 3-4 km, ljudi su odlazili natova­reni na kolima, traktorima, bez svjetala, putovalo se cijelu noć. Neki gardisti su još uvijek pucali, ali i oni su se morali us­koro povući. Ja sam još otišao kući, ali sam našao praznu kuću, jer su mi žena i djeca otišli ranije, a roditelji te noći... Uzeo sam auto i neke stvari, papire za ku­ću, neke osobne stvari, gospodarsku os­novu Šumarije Cetingrad, dva šumarska čekića... Znao sam da je most srušen, au­to sam morao ostaviti, pa su ostale i stvari koje sam ponio i s grupom ljudi iz Slunja prešao sam Koranu na jednom slapu, a starije ljude je prevezao traktor koji je slučajno naišao. Noć smo proveli u Kruš­kovači na koju su tada već padale mine. Ujutro smo se uputili u Bosnu, gdje će, kako smo očekivali, biti nekakav novi do­govor, ali tamo su ljudi nešto tražili, trča-

TURANJ: Donedavno karlovačko predgrađe, a danas prva linija fronte

li, ne snalazeći se. U Štuliću sam prona­šao porodicu i otišao u Cazin, raspitujući se okolo gdje su dečki iz moje jedinice, da li ćemo se vraćati u Slunj, ali odgovo­reno mi je da od toga nema ništa. Tada smo čuli da se uz pratnju misije EZ pri­prema konvoj za Bugojno, te smo za ne­koliko dana s tim konvojem krenuli dalje. U njemu je bilo oko 25-30 autobusa sa gardistima, civilima, policajcima iz Slunja i okolice. U Ključu smo svi legitimirani, 150-200 ljudi je odvedeno u nepoznatom pravcu. Netko je odabirao među nama ljude koje će izdvojiti, najvjerojatnije ne­tko iz Slunja. Izdvojili su i mene, ali ja sam iskoristio gužvu i nekako se ponovno ugurao u autobus. Nitko nije očekivao da će ljude koje su tada odveli u policijsku stanicu odvesti, ali oni nisu ušli u auto­bus, odvedeni su u logore, iz kojih su se neki već (zahvaljujući razmjenama) vrati­li. Krenuli smo dalje i tada su nas presre­li, ovog puta rezervisti i dio ljudi odveli, tko zna kuda, a nas vratili prema Ključu. Vratili smo se i ponovno su nas dočekali. Bilo ih je mnogo. Tu smo morali neko vri­jeme čekati, vjerojatno se je nešto dogo­varalo, onda su ipak dali znak da može­mo dalje. Autobusj su se uskoro razdvoji­li i neki su išli u Bugojno, neki' u Livno i drugdje. Ogranci HDZ-a i Crveni križ smještali su ljude i mi smo smješteni kod jedne porodice u Bugojnu, koja je zaista bila divna. Nakon nekoliko dana krenuo sam redovnim autobusom Split-Zagreb u Zagreb. Tamo se normalno živjelo i činilo mi se suvišnim pričati o stvarima koje su tada izgledale tako daleke. Uskoro mi je stigla žena i ja sam se početkom prosinca javio u Upravu šuma Karlovac, na po­sao... Najteže je ljudima koji su ostali u Slunju i ljudima koji su zarobljeni, zbog njih bih želio da svi saznaju istinu o Slu­nju i ostalim mjestima, o svemu što se do­gađalo i što se sada događa. Znam da se već poteže pitanje odgovornosti za ono što se dogodilo i vjerujem da će sve to jednom biti jasnije... — dodao je Mata­nić.

Pronaći istinu o Slunju, Cetingradu, Rakovici i mnogim drugim mjestima neće biti teško. Istinu o njima znaju mnogi, go­vore o njoj svakodnevno. Istinu znamo: Hrvatska je napadnuta u trenutku kad ni­je bila spremna na obranu, u trenutku kad gotovo nije imala ni pušaka, narod je protjerivan i uništavan. I danas gore kuće u okupiranim područjima. Prognanici lu­taju gradovima i selima u preostalom di­jelu Hrvatske i mnogi od njih se pitaju: da li smo mogli više? Vjerojatno da, ali u drugim uvjetima. Da li je Slunj mogao bi­ti duže branjen? Po kojoj cijeni? Ovo su pitanja na koja će odgovore vjerojatno tražiti i razne komisije, kao što su ga tra­žile u slučaju Vukovara. Možda je i Slunj sličan Vukovaru, možda u Hrvatskoj po­stoji više Vukovara, možda... U ovom tre­nutku prognanici lutaju i postavljaju pita­nja sebi i drugima, tražeći način da se vra­te tamo kuda pripadaju, jer su potrošili svoje nade.

Zbog njih, zbog onih koji još uvijek ča­me u logorima, zbog onih koji su ostali u Slunju i mnogim drugim mjestima i žive s bijelim trakama oko rukava — istinu ipak treba tražiti. Kako istinu Vukovara, tako i istinu svih malih mjesta i gradova, pa i is­tinu Slunja i njegove okolice.

Vesna Hrkalović

4. lipnja 1992.

PLAN PROIZVODNDE, IZLUČIVANDE I - PLAĆE

»LICE« PRODAJE ROBU KARLOVAC - Iako Uprava

šuma Karlovac s obzirom na strukturu etata i probleme s ko­jima se susreće spada medu one uprave koje najteže ostvaruju dobre poslovne rezultate - ipak je posljednjih mjeseci ostvarila vrlo dobre efekte i svrstala se medu one uprave koje su riješile mnoge naslijeđene probleme i značajno podigle plaće zaposle­nih radnika.

Naime, rezultati poslovanja u prvom tromjesječju su vrlo do­bri, naročito ako se zna da se preko 60 posto područja kojim gospodari ova uprava nalazi okupirano u tkz. JP »Šume Kraji­ne«, te da je broj zaposlenih smanjen za polovinu. Od rujna

ili listopada prqšle_ godine do da­nas u sklopu JŠ »Šume Krajine« djeluju šumarije Krnjak, Vojnić, Vrginmost, Slunj, Rakovica, Ce­tingrad, a od srpnja prošle godi­ne i Šumarija Topusko.

- Prosječni OD je za travanj i svibanj iznosio 15.780 din - ko­mentirao je na sastanku upravi­telja u ovoj upravi, održanom 27. svibnja u Karlovcu, upravitelj ove Uprave mr. Ivan Mrzljak -što je negdje u prosjeku OD-a u Javnom poduzeću. Najniži pro­sječni OD u poduzeću isplaćen je u Upravi šuma Gospić i izno­sio je U. 169 din, a najviši prosječ­ni OD je isplaćen u Upravi šuma Senj i iznosio je 17.169 din. Radu­je to tim više što smo prije uskla-

Uspješnost poslovanja poduzeća otpočinje već ovdje na panju, od sjekača i poslovođe, od njihove kvalitete rada

divanja plaća u Javnom poduze­ću spadali u uprave sa najnižim osobnim dohocima. Rezultati su doista dobri, ali se uvijek može i bolje. Radimo još uvijek u nenor­malnim uvjetima i mnoge stvari još uvijek ne rješavamo na pravi način. Neki još žele raditi po sta­rim navikama i molim vas da što više vremena provodite na tere­nu, s revirnicima i radnicima i otklanjate uočene nedostatke...

Kako je Uprava šuma Karlo­vac uspjela ostvariti ovako do­bre rezultate?

Plan proizvodnje je uglav­nom ispunjavan na područjima gdje se je tijekom ratnih mjeseci moglo raditi, a ostvarene su i za­vidne prodajne cijene.

- Prosječne prodajne cijene u Javnom poduzeću su u prote­klom razdoblju dostigle iznos od 72 DM - komentirao je Jovo Po-para, dipl. ecc, šef Komercijal­nog odjela - a mi smo svoje proizvode uspijevali prodavati po prosječnoj cijeni od 96 DM. Zanimljivo je da je prosječna ci­jena oblovine u JP iznosila 96 DM, a naša prosječna cijena oblovine je dostigla iznos od 152 DM. Efekat je postignut izlučiva­njem furnira i nastojat ćemo i dalje na što kvalitetnijem izluči­vanju i što kvalitetnijoj prodaji, »Lice« prodaje robu, pa je lako prodati dobro adustirane sorti-mente...

Proljetni radovi na području Uprave šuma Osijek

POŠUMLJAVANJE OBAVLJENO UNATOČ RATA

OSIJEK - Kao posljedica ratnih događanja u ovom dijelu Hrvatske našlo se 63 posto površine posjeda Uprave šuma Osijek na privremeno okupiranom području. Doda li se to­me, da dijelovi uz prve borbene linije također nisu dostupni, mogućnost ko­liko - toliko normalnog gospodar­skog djelovanja svela se na dvije šu­marije; Đakovo i Valpovo.

U ovim okvirima valja promatrati i izvršene šumsko-uzgojne radove ovog proljeća, jer se upravo radilo samo na spomenute dvije šur^arije, s tim da su pojedini radovi u Šumariji Valpovo obavljeni uz samu liniju fron­te na desnoj obali Drave.

Po osnovnim grupama izvršenja radova su slijedeća: Jednostavna biološka reprodukcija I - Priprema staništa 122 ha (40% od

god. plana) - Pošumljavanje 32 ha (15% od

god. plana) - Popunjavanje 50 ha (28% od

god. plana) - Njega šuma 38 ha (5% od god.

plana)

Proširena biološka reprodukcija - Priprema staništa 67 ha (88% od

god. plana) - Pošumljavanje novih površina 12

ha (62% od god. plana) - Konverzije 41 ha (59% od god.

plana) Izvršenje radova uspoređeno je s

Planom uzgojnih radova za 1992. g. korigiranim u travnju ove godine prili­kom primjene novog Cjenika radova, kada je izvršena i procjena moguć­nosti izvršenja radova, uvažavajući prognozu razvoja događaja na ratom zahvaćenom području. Tako su u Plan uključeni i uzgojni radovi na području Šumarije Osijek za koje se procjenjuje da će biti izvršeni do kra­ja godine.

Kako su uzgojni radovi izrazito se­zonskog karaktera, to valja imati u vi­du kod ocjene njihova izvršenja.

U slijedu toga recimo da su ukupni radovi jednostavne biološke repro­dukcije i proširene biološke repro­dukcije šuma na pripremi staništa izvršeni 50 posto od planiranih, dok su ukupne sadnje (pošumljavanje, popunjavanje, konverzija) izvršene 28 posto od planiranih,

U sklopu ukupnih pošumljavanja i popunjavanja posađeno je 34 ha sadnicama hrasta lužnjaka, 20 ha sadnicama hrasta kitnjaka, 40 ha sad­nicama bagrema i ostalih tvrdih lista-i5a, 20 ha raznim klenovima euroame-ličkih i američkih crnih topola; te 21 ria sadnicama raznih klenova bijele vrbe.

Radovi njege šuma nisu praktično ni počeli, a izvršeni radovi se odnose na njege sječom »na čep« mladih kul­tura oštećenih požarom.

Imajući u vidu tragično okruženje i sve što ono sa sobom nosi, izvršenje radova je zadovoljavajuće. Povoljno je što su radovi obavljeni u optimal­nim rokovima, sadnje praktično u ci­jelosti u mjesecu ožujku.

Pored vlastitog sadnog materijala, za potrebe proljetnih sadnji nabavlje­no je iz drugih rasadnika 38.000 kom sadnica hrasta kitnjaka i 121.000 ko­mada sadnica hrasta lužnjaka starosti dvije godine.

U sklopu pošumljavanja i popunjavanja

posađeno je 34 ha sadnicama hrasta

lužnjaka, 20 ha sadnicama hrasta

kitnjaka, 40 ha bagrema, 20 ha topole i 21 ha

pod vrbom

Kad je riječ o sadnicama, recimo da je ratnom štetom obuhvaćeno 2.893.000 kom raznih sadnica. One su ostale u rasadnicima koji se nala­ze na okupiranom području, a to su svi rasadnici na baranjskom dijelu i dio rasadnika Šumarije Osijek. Pored direktne štete na sadnom materijalu, za očekivati je poremećaj u pro­izvodnji sadnica u naredne dvije do tri godine radi očekivanih šteta na zemljištu, repromaterijalu i opremi ra­sadnika. Pregledom izvršenih sadnji u početnom dijelu vegetacije vidljivo je da posađene biljke pokazuju do­bar prijem, što obećava uspjeh. Iznimke su kulture (i plantaže euro-američkih i američkih crnih topola, gdje je primanje pojedinih klenova vrlo slabo. Ova pojava nas nažalost prati više godina i ostavlja otvorenim vrlo značajno gospodarsko pitanje i stručni izazov u budućem radu s to­polama,

J. Sikora

UPRAVA ŠUMA BJELOVAR

IZVRŠEN GODIŠNJI PLAN

Proljetno pošumljavanje predviđeno planom za 1992. godinu, izvršeno je u potpunosti već u

proljetnom razdoblju, pravovremenim pripremama i osiguranjem privremeno

zaposlenih radnika C jelokupni plan pošumljavanja i popunjavanja 1992. na

Upravi šuma Bjelovar izvršen je u potpunosti već u prolje­će! Ovaj pomalo ne\')ero)atan {za ove prilike) ali točan podatak objelodanjen je na sastanku upravitelja šumarije prilikom ana­lize dosad izvršenih radova.

Zahvaljujući prije svega angažiranosti svih radnika, pra­vovremenom početku radova i prestrojavanju i angažiranju no­ve radne snage, pošumljavanje i popunjavanje završeni su s 22. travnja.

Od planiranih 3.150,000 sadnica u okviru jednostavne i pro­širene biološke reprodukcije zasađeno je - 3.150,000 sadnica! Tek jedna usporedba s proteklom 199! kazat će što to zapravo znači. Prošle je godine, naime, pošumljavanje izvršeno ukupno s 2-500,000 sadnica, odnosno ako se oduzmu četiri šumarije na ko­jima se danas zbog rata ne radi (Miokovićevo, Sirač, Pakrac, Li-pik), to bi Iznosilo 2.280,0)0 sadnica!

Pošumljavanje je obavljeno na ukupno I32 ha. (od planira­nih 130).

Po vrstama sadnica do 11, travnja (za koje razdoblje postoje podaci) zasađeno je oko i.880,000 hrasta lužnjaka, blizu 655,0«) kitnjaka, OKO 103.000 sadnica jasena, oko 100.000 johe itd. Ostale količine do predviđenog plana zasađene su do kraja druge de­kade travnia, (m. m.)

UPRAVA ŠUMA OGULIN

PLAN UZGOJNIH RADOVA ZA 1992.

T ijekom 1992. Uprava šuma Ogulin planira uzgojne radove i to kroz jedno­stavnu biološku reprodukciju: Priprema staništa 5,5 ha, pošumljavanje 11,0 ha, popunjavanje 15,4 ha, nje­

ga podmiatka 125,5 ha, njega mladika 33,5 ha, čišćenje koljika 15,0 ha, čišćenje letvika 1847,0 ha, njega kultura - , rekonstrukcija -Zaštita šuma

Opažačka služba (ha) 2425, protupožarna (prosjek ha) 5,6 ha, podizanje i održavanje ograda - , zaštita od bolesti i štetočina 2440,0 ha, čuvanje šuma (broj čuvara) 33 Uređivanje šuma

Revizija gospodarskih osnova 5330 ha, održavanje gospodarske podjele 1319 km, doznaka (m') 200.426 Proširena biološlo reprodul<cija

Priprema staništa 5,5 ha, pošumljavanje 11,0 ha, popunjavanje 13,4 ha, nje­ga podmiatka 125,5 ha, čišćenje koljika 15,0 ha, čišćenje letvika 1847

V. P.

UPRAVA ŠUMA SENJ

PLAN UZGOJNIH RADOVA U 1992.

T ijekom 1992. godine Uprava šuma Senj planira uzgojne radove i to kroz jednostavnu biološku reprodukciju

VISOKE ŠUME Priprema terena za pošumljavanje 20,0 ha, pošumljavanje sjetvom 20,0 ha,

pošumljavanje sadnjom 20,0 ha, popunjavanje sadnicama 6,8 ha, njega prirod­no podignutih sastojina 142,8 ha, njega umjetno podignutih sastojina 182,5 ha, prihranjivanje 28,0 ha KRŠKE ŠUME

Njega umjetno podignutih sastojina 54,2 ha, njega prirodnih sastojina 198,0 ha Proširena biološka reprodukcija Visoke šume

Priprema terena za pošumljavanje 28,3 ha, pošumljavanje 28,3 ha, pošum­ljavanje sjetvom 100,0 ha, popunjavanje (pošumljavanje) sadnicama 13,7 ha, njega umjetno podignutih sastojina 67,4 ha, prihranjivanje bilja 12,1 ha Krške šumarije

Pošumljavanje sadnjom 96,3 ha, pošumljavanje sjetvom 90,0 ha, priprema terena za pošumljavanje 4,0 ha. Rekonstrukcija 15,7 ha

Marija Ivančević

SEMINAR O DOZNACI KRIŽEVCI - Da bi poslovi ovogodišnje do­

znake stabala bili što kvalitetnije i stručnije obavljeni, uprava šuma Koprivnica je organizi­rala stručni seminar. Šumarija Križevci je 10. 4. 1992. bila domaćin svim šumarskim inžinjerima iz uprave šuma Koprivnica koji su se okupili na Kalniku u šumskom predjelu Vratno. Nakon što je upravitelj uprave šuma Koprivnica inž. An­đelko Serdarušić pozdravio sve prisutne i pože­lio uspješan rad, dekan šumarskog fakulteta iz Zagreba prof. dr. Slavko Matić održao je preda­vanje na temu »O intenzitetima i načinima

prorjedivanja prirodnih sastojina«. Praktični dio seminara je održan u g. j. Kalnik — Kolačka, odjeli 13, 17 i 39. Seminaru su ispred direkcije bi­li nazočni i šef proizvodnog odjela inž. Stjepan Tomaljanović, stručni suradnici za uzgoj inž. To­mislav Starčević i inž. Kruno Jelćić. Kao gosti na seminar su bili upravitelj uprave šuma Karlo­vac mr. Ivo Mrzljak sa suradnicima. Po završet­ku seminara svi nazočni su jednoglasno konsta­tirali da bi trebalo što više takovih stručnih se­minara.

M. D.

4. lipnja 1992.

UPRAVA ŠUMA KARLOVAC

LJUDI I NJIHOVE VRIJEDNOSTI . U Upravi šuma Karlovac od 14 sada radi tel< 7 šumarija, a i u nekima od njih poslovi se ne mogu obavljati u potpunosti, jer su dijelovi teritorija okupirani. Od

početka do kraja 1991. g. broj zaposlenih u Upravi je — prepolovljen.

Na tom prostoru stvara se jedna speci­fična cjelina ili kazeta, kako kažu arhi­tekti — rekla je Vesna Vinski, projek­

tant AGI-ja 46 iz Karlovca, koja je potpisala projekat nove zgrade Uprave šuma Karlovac — vezana uz djelatnost šumarstva. Tu je Odgojno-obrazovni centar za šumarstvo, planira se gradnja Đačkog doma, započelo je uređenje arboretuma, a tu je i proizvodno--poslovni prostor Uprave šuma Karlovac. 0 ovom prostoru sam razmišljala kao o cjelini i nastojala uklopiti novu zgradu u ovaj prostor. Stoga je zgrada zamišljena sa lemljenim krili­ma i centralnim dijelom, odnosno zimskim vrtom kao nastavkom arboretuma...

U listopadu 1990. g. radnici Uprave šuma uselili su u ovu zgradu, presretni što su riješi­li jedan od svojih najtežih problema. Danas je ova zgrada, jedan od najljepših i najugod­nijih objekata u gradu (a vjerojatno i šire) — oštećena. Zgrada je smještena u neposred­noj blizini Korane, jedne od rijeka koje danas služe kao prirodne granice između zaraćenih strana i nije čudno da su granate padale u neposrednoj blizini objekata kao što je ovaj — zamišljenih i izgrađenih za budućnost...

Nakon ovog rata vjerojatno ništa neće biti kao što je bilo nekada. Mnogo se je toga već promijenilo, počevši od načina rada i života do načina razmišljanja. Cijena je ipak previ­soka.

Mnogo radnika Uprave šuma Karlovac os­talo je bez svojih domova, bez igdje ičega, a neki od njih i bez članova porodice. Gotovo da i nema dana da netko od radnika šumarija Rakovica, Cetingrad, Slunj, Karlovac, Duga Resa i drugih ne dođe u Upravu i donese ne­ku od novih informacija o stradanjima ljudi bez domova, bez prihoda; o svojim strada­njima u mjestima iz kojih su pobjegli u strahu od tenkova, s/lovanja, masakriranja...

A slijed događaja koji su se odigrali tije­kom ove godine pokazuju određene zakoni­tosti i iz njih proizlazi da su namjere onih koji su »povlačili konce« bile da izazovu kaos, strah, poniženja...

Krajem prošle i početkom ove godine na području Korduna bilo je podosta problema zbog blokiranja šumskih cesta, svojevoljne sječe u šumama, a Skupština općine Vojnić na jednoj od prvih ovogodišnjih sjednica nije donijela odluku o davanju lovišta na Petrovoj gori (kojim od 1947. g. gospodari i u koje ci-

Pročelje zgrade okrenuto Korani najteže Je stradalo. Jer se na suprotnoj strani rijeke nalazi Još neosvojena kasarna JA.

jelo to vrijeme investira Uprava šuma Karlo­vac) na korištenje šumarstvu. Dana 7. 3. ove godine je odlukom Srpskog nacionalnog vije­ća tkz. SAO Krajine osnovano i ]avno podu­zeće »Sume Krjaine«, koje je jednostavno propisalo odredbe iz prvih akata ]P »Hrvat­ske šume« i — uselilo u prostorije bivšeg Šumskog gospodarstva »Lika« u Titovoj Ko-renici.

— Osnivanje poduzeća je posljedica poli­tičkih, a ne ekonomskih motiva — rekao je Pajo Kuprešanin, tada imenovan direktorom »Šuma Krajine« (odluka Srpskog nacionalnog vijeća) u intervjuu koji je dao u ožujku ove godine — Kako je stvarana SAO Krajina, ta­ko je paralelno rađeno i na osnivanju ]P.

Pajo Kuprešanin nije tada mogao odgovo­riti na bezbrojna pitanja o mnogim konkret­nim problemima, kao što su način rada i ot­preme, fakturiranje, žiro-računi i si, a da i ne govorimo o načinu gospodarenja šumama i šumskim zemljištima. Odgovori su stigli us­koro:

— Napad na šumu je.strašgn — rekao je Sveto Pavić, upravitelj Šumarije Vrginmost, jedne od onih koja se danas nalazi s »onu stranu barikada«, na sastanku upravitelja u Upravi šuma Karlovac, održanom 7. 9. ove godine — i svjesni smo da mnogo ne može­mo učiniti. Kao primjer mogu navesti šumu Kozarac u koju mi ne možemo, a odakle do­

piru pucnjevi i zvuči motorki. Ljudi nas zovu i obavještavaju o odvoženju gotove robe iz naših šuma, a mi ne možemo uraditi ništa...

Tada je donesena odluka o obustavljanju proizvodnje na kriznim područjima, dakle u šumarijama Topusko, Vrginmost, Vojnić, Krnjak. Šumarije Rakovica, Cetingrad i Slunj su još neko vrijeme radile, što su onemogu­ćili napadi vojske i četnika, a i dijelovi šumari­ja Duga Resa, Karlovac i Pisarovina su danas nepristupačni, tako da je ostalo tek nekoliko šumarija koje i dalje rade normalno, ili — po­nešto rade. Od početka do kraja 1991. g. broj zaposlenih u Upravi šuma je prepolov­ljen, a većina onih koji su dobili otkaze nala­ze se »s onu stranu barikada«.

Ratne štete su već sada nemjerljive: uz oštećenje zgrade Uprave šuma oštećene su i neke od šumarija, a sredstva rada koja su korištena u šumama Korduna i na ostalim di­jelovima teritorija koji je sada okupiran za sa­da su izgubljena. Mnogo su veće tragedije koje su doživjeli radnici Uprave koji su morali napustiti svoje domove i nalaze se na mno­gim mjestima u Hrvatskoj ili Bosni, a takvih ima mnogo, jer rat s kojim živimo stravičan je po razaranjima, pljački, po uništavanju mate­rijalnih dobara i spomenika kulture, vrijed­nosti koje su činile i činit će naš život, ali je najstravičniji napad na ljude i njihove duhov­ne vrijednosti. , ^, /^,

UPRAVA ŠUMA KARLOVAC - RATNE ŠTETE

MOST ZA MJESEC DANA Ovaj je most srušen prije nekoliko

mjeseci — rekao je inž. Mladen Tonković, upravitelj Šumarije

Draganić prilikom otvaranja novoiz-gradenog mosta na Kupčini — i od ta­da razmišljamo o izgradnji novog. Po­čeli smo se pripremati početkom trav­nja, a danas most puštamo u promet. On je dokaz da šumari znaju i graditi, a ne samo »obarati«...

Most na Kupčini je prvi objekt na području Uprave šuma Karlovac (čijih je 60-tak posto površina okupirano) ko­ji je izgrađen i pušten u promet nakon prestanka najtežih ratnih sukoba u Hrvatskoj i pokazuje snagu i volju ljudi koji su znali uraditi i ono što prelazi okvire posla kojim se bave i mogli ra­diti na prostorima udaljenim tek koji kilometar od linije fronte. Most su iz­gradili sjekači Šumarije Draganić Jo­sip Jazvac i Željko Markešić, koji se privatno bave poljoprivredom, tesari-jom i koječim drugim, ljudi koji rade sve, koje je život naučio da stalno tra­gaju za rješenjima koja će im pomoći da prežive i opstanu.

— Prezadovoljni smo s onim što smo uradili — kažu Josip i Željko — a sve je to stjecaj okolnosti. Zašto je most sru­šen? Ne znamo, znamo samo da su ga srušili specijalci, jer je postojala boja­zan da će se ovuda povlačiti vojska iz kasarne »Maršal Tito« iz Zagreba. Toč­nih podataka o tome nema. Koristili smo pilote od starog mosta, betonirali smo nagazne stope, postavili nosače, drvenu konstrukciju, ograde... Sami smo ga projektirali (uz nešto stručne pomoći iz Uprave i Šumarije), sami smo bili izvođači radova... Čovjek koji je privržen poslu nakon što stekne od­ređeno iskustvo želi raditi odgovornije

Inž. Mladen Tonković upravitelj Šumarije Draganić i mr. Ivan Mrzljak, upravitelj Uprave šuma Karlovac na otvorenju

mosta poslove. I prije smo gradili manje mos­tove, pa su nam povjerili i ovaj...

Most na Kupčini ima raspon od 14,80 m, u njega je ugrađeno cea 15 m' beto­na i mnogo više drva, a sva potrebna galanterija rađena je ručno. Zanimlji­vo je da je izgrađen isključivo vlastitim snagama (u nekim fazama izgradnje sudjelovali su i drugi radnici iz Šuma­rije i FU Mehanizacija), te da su ovak­vim rješenjem ušteđena vrlo velika fi­nancijska sredstva.

— Most nije lako napraviti — konsta­tirao je na zakusci priređenoj u Šuma­riji Draganić nakon otvorenja mosta mr. Ivan Mrzljak, upravitelj Uprave šu-

U šumariji Draganić je u subotu 9. svibnja pušten u promet novoizgrađeni most na riječici Kupčina, čija je izgradnja trajala 15 dana, a zajedno s pripremama utrošeno je oko mjesec dana. Most su izgradili^ sjekači Josip Jazvac i Željko Merkešić ma Karlovac — a pogotovo ga nije la­ko napraviti ovako dobro. Moram za­hvaliti svima koji su sudjelovali u nje­govoj izgradnji, tim više što je izgrađen uglavnom snagama Šumarije i što če nam omogućiti da izvršimo sve one za­datke koje moramo izvršiti, a do danas to nismo mogli uraditi...

U Šumariji Draganić je tom prilikom pripremljena i vrlo slikovita izložba dosada korištenih alata u iskorišćava-nju šuma, pa se je tu našla i stara šu­marska pila promjera 3 m, koju je Fra­njo Gašpić, šef mehaničke radione, ko­ja djeluje u sklopu ove Šumarije, pro­našao u nekoj staji. Tu su i motorne pi­le iz starijih godišta, koje su mnogim sjekačima donijele vibracione bolesti. Ovu vrlo uspjelu izložbu je pripremio i aranžirao Andrija Kusanič, jedan od ljudi kojima je drvo postalo predme­tom izražavanja i koji se nakon radnog vremena bavi kiparstvom i slikar­stvom. Šumari sa drvetom žive i nakon što napuste svoja radna mjesta, svatko svojim ritmom i svatko na svoj način...

Vesna HrkaJović

UPRAVA ŠUMA DELNICE

OPADA BROJ

POVREDA

DELNICE — Uspoređujući podatke povreda na radu u šumarstvu, na području kojim gos­podari Uprava šuma Delnice, s ranijim podaci­ma možemo zaključiti da broj povreda opada. Pokazatelji uspješnosti kojim se uspoređuje­mo unutar Uprave šuma Delnice kao i ostalim granama privrede su povrede na 10(X) zapos­lenih, težina i učestalost povređivanja. Na 1000 zaposler^ih bilo je 64 povrijeđena radnika u 1991. g. Stupanj učestalosti povređivanja je s indeksom 37, te stupanj težine povređivanja s indeksom 79. Ostvareno je 2.216,676 sati, a izgubljena su 1743 dana.

NAJUGROŽENIJI SJEKAČI Najviše povreda bilo je tijekom travnja, svib­

nja i kolovoza 1991. Broj povreda po mjeseci­ma ovisi o intenzitetu rada i vremenskim uvjeti­ma za rad.

Povrede po danima u tjednu pokazuju da se radnici povreduju najčešće početkom tjedna. Po satima rada zabilježen je najveći broj po­vreda u polovici radnog dana kada su radovi najintenzivniji.

Najviše su se povređivali stariji radnici od 40-50 godina. Isto tako i radnici u kategoriji od 30-40 godina, medu kojima je i najveći broj za­poslenih.

Najviše su se povređivali radnici s PKV t KV kvalifikacijama, jer su oni i najbrojniji i obavija­ju najrizičnije postove.

Po dužini odsustvovanja s posta bilo je naj­više odsustvovanja u trajanju od 8-30 dana ili 68 posto od ukupnih odsustvovanja. Od 30-180 dana 17 posto od ukupnog broja od­sustvovanja te do 7 dana 15 posto.

Najviše su se povređivali sjekači 53 posto, šoferi, mehaničari i strojari 16 posto te trakto-risti, pomoćni radnici i kirijaši 15 posto.

Najčešći izvori povređivanja su faktor radna okolina, motorna piia i pad predmeta.

Povrede po dijelovima tijela pokazuju da su noge najugroženiji dio i da u ukupnom povre­đivanju tijela imaju udio od 45 posto. Udio gla­ve iznosi 18 posto, ruku 18 posto, grudnog ko­ša 16 posto i ostalo 5 posto.

Za očekivati je da se s obzirom na rad u šu­marstvu najviše povreduju ruke i noge Zabri­njava broj povreda aiave, čak 18 posto pro' matrajući površinu ghive u odnosu na ostale dijelove tijela, iz čega možemo zaključiti da se premalo koriste osobna zaštitna sredstva za glavu.

IZGUBUENf DANI ZBOG POVREDA Stvarno izgubljenih dana zbog težih povre­

da ima 500 ili 28,6 posto, te na svakog teže povrijeđenog radnika otpada 62,5 izgubljena dana. Kod lakših povreda izgubljeno je 17 da­na po jednoj povredi. Na ukupan broj povreda to iznosi 21,5 izgubljenih dana.

Na svakih 15,7 zaposlenih radnika dolazi po jedna povreda tit tijekom godine nije radilo 8,7 radnika.

Na posječenih 5.639 m' drvne mase dolazi po jedna povreda.

Kao najčešći uzroci povređivanja radnika u Upravi šuma Delnice su:

1. nepravilna površina za hodanje / što je uzrokovano prirodnim faktorom — konfigura­cija terena i podloga na kojoj se odvija radni proces.

2. izvođenje radne operacije na način proti­van Pravilima zaštite na radu

3. izvođenje radne operacije bez upotrebe osobnog zaštitnog sredstva.

4. poremećaj u tehnološkom procesu, te za­krčenost radnog prostora, mogu se dijelom opravdati radnim procesom koji se obavlja u šumarstvu.

Primjenom svih Pravila zaštite na radu kod svakog radnika pridonijet ćemo poboljšanju uvjeta rada, a samim tim smanjenju povreda.

4. lipnja 1992.

UPRAVA ŠUMA OGULIN

RATNE ŠTETE VEĆE OD 6. MIL. DEM To Je samo dio utvrđenih ratnih šteta dostupnih za procjenu^ Jer se i dalje

velik dio područja nalazi okupiran

U rujnu 1991. godine jugo-zlikovcidižu u zrak jedno od najvećih skladišta eksploziva u Hrvatskoj, u Oštarijama nedaleko Ogulina. Spretnom oku fotografa Mire Brozovića nije mogla promaći ova efektna fotografija

Kada se sve smirilo i poslije bjega zlikovaca, prostor gdje je nekada

bilo skladište bilo je jezivo za vidjeti —

svuda razbacani dijelovi namještaja, pribora i

vojnih stvari

Jedna od Uprava šuma na nivou Jav­nog poduzeća »Hrvatske šume« koja je ogjetila u svom poslovanju sve straho­

te i posljedice ovog bestijalnog rata je Ogu­lin. Uprava koja bi u normalnim vremeni­ma trebala gospodariti na 64000 ha svojih površina u pet šumarija (Ogulin, Jasenak, Drežnica, Josipdol i Plaški) to nije u stanju već godinu dana. -"

Tijekom srpnja 1991, ,g. »otci]epila<^ se od

Uprave šume Ogulin Šumarija Plaški, te pripojila tzv._ »Krajini«. Površina kojom go­spodari ova Šumarija iznosi 16000 ha. Zatim druga šumarija Josipdol ne gospodari na cijeloj svojoj površini, već negdje na polovi­ni površina, jer se na terenu prema Pla-škom izvode ratne operacije. Nadalje u pro­šloj godini prema izvršenju plana iz poda­taka je vidljivo da su šumarije Drežnica i Jasenak rabile umfinjeno, nisu izvršavale

zadane planove kako se to od njih i očeki­valo, jer se na tom području nisu vodile rat­ne operacije. Jedina u prošloj godini koja je u potpunosti izvršila plan bila je šumarija Ogulin.

Komisija za procjenu ratnih šteta Uprave šuma Ogulin izišla je na teren i izvršila

-procjenu nastalih ratnih štera za razdoblje sf panj - prosinac 1981. i to na objektima i terenima koji su im blU dosturnj. Procije­

njene štete z . navedeno razdoblje iznose preko 6 mili)ura DEM.

Štete na uni'tenim proizvodnim objekti­ma iznose 4477 > DEM. Oštećenja na pr-o-izvodnim objektima iznose 12000 DEM. Otu­đena oprema (Kompletna oprema Šumarije Plaški, kamioni, traktori, motorne pile), dva kamiona s prikolicom i kranom »Prevoza« Ogulin i 1 zglobni traktor šumarije Josiodol iznose 1, 138 656 DEM. Štete -na. obrtrim

4. lipnja 1992.

Fotografije snimio:

MIRO BROZOVIĆ

/ šuma daleko od centra eksplozije

bila je posve uništena—polomi/e- ^ ^ j j na i nagorena statjis

Prostor Je nalikovao ^ kao da je protutnjao i^

orkan ili da je r > eksplodirala *

atomska bomba

Samo skladište nalazilo se u mladoj sastojim bukve g. j .

Krpe! koja je totalno uništena

Rijetko koje drvo je ostalo uspravno ali toliko uništeno da ga se mora srušiti

sredstvima iznose 764 029 DEM. Izgubljena dobit Uprave šuma Ogulin za navedeno razdoblje iznosi 4 237 313 DEM. Ove štete bit će daleko veće kada se bude mogla izvršiti potpuna procjena i to na terenima koji se sada nalaze pod okupacijom, U ovim šteta­ma nisi' uračunate ni štete na dr\'noj masi.

,%eni.'. ' i 'um inform.acijama štete ko]e su liistMJe Dodručiu šumarije Plaški su vrlo

velike, jer se nekontrolirano sjekla di'vna masa i odvozila najprije u Bosnu, a onda i u Srbiju.

Prije početka oružane agresije na ovo područje, Uprava šuma Ogulin imala je za­poslenih 770 djelatnika, dok je sada zapo­sleno 510 ljudi.

Dodatna financijska opterećenja za ovu Upra^nj predstavi i; i i briga c zbrinjavanju

svojih radnika prognanika iz Saborskog, 30 djelatnika koji su prije radili u šumariji Pla­ški. Uprava šuma je tim djelatnicima za nji­hove potrebe osigurala smještaj, ogrijev i fi­nancijsku pomoć.

Nažalost, ovaj napis moramo završiti konsta acijom da se ni nakon godinu dana stanje na ovom području nije promijenilo. I dalje se na ovom području izvode ratne

operacije, većina površina za gospodarenje je nedostupna za normalan rad, a što se ite­kako osjeća kroz redovito poslovanje i u pr­va četiri mjeseca ove godine. Dakle ukupne štete na nivou ove Uprave moći će se proci­jeniti tek onda kada cjelokupno područje bude slobodno i dostupno za uviđaj, ističe inž. Stjepan Luketić sa\'ietnik u Upravi šu­ma Ogulin.

Vesna PLEŠB

4. lipnja 1992.

ZAPIS: JOŠ DOK JE SLUŽBENO TRAJAO RAT!

DO MIOKOVIĆEVA I NAZAD Naš cilj puta je Šumarija Mioi<ovićevo

koja je dugo vremena bila pod okupacijom srbo-četničkih razbojnika BJELOVAR — Miokovićevo

nas je dočekalo u suncu. Nakon bjelovarske teške magluštine ko­ja se tih dana prosinca prošle go­dine gotovo nije ni dizala, bio je to dobar znak pred dolazak u ovo dugo vremena čvrsto nepri­jateljsko uporište. Brojne straže na cestama, provjere unatoč gar­dijskoj pratnji i dobronamjerna upozorenja kazivala su da je ovo

/ područje još uvijek opasna zona i da civili tih dana još nisu mogli ovdje.

Naš cilj je posjet šumariji Mio­kovićevo, jednoj od četiri šumari­je bjelovarske uprave, koje su dugo vremena bile odsječene i otete.

Iz Grubišnog Polja preko Polja­na (most preko Ilove je ponovno popravljen) i Rašenice put nas je vodio do Ivanovog sela. U ovom selu pretežno češke nacionalnos­ti vidljivi su tragovi borbi. Najtuž­nije o četničkom bezumlju svje­doči devet grobova mještana na kojima svijeće danonoćno gore, uz samu cestu. Žrtve nisu mogle biti pokopane na groblju zbog neprijateljske vatre. Kod G. Vri-jeske uz cestu zamjećujemo 5-6 bunkera uzorno vojnički naprav­ljenih, povezanih rovovima kojima se može pobijeći izvan domašaja oružja. Redaju se sela Potočani, Katinac, Bastaji, pa Miokovićevo. U selima poneka kuća oštećena, najviše u Bastajima gdje se vodila žestoka borba o kojoj priča naš pratioc, i sam sudionik. Ali i tu su kuće oštećene u središtu sela, gdje su bila neprijateljska uporiš­ta. Stoka, ovce, svinje lutaju se­lom, poljima sa kojih kukuruz nije obran. Sela prazna, tek tu i tamo iz nekog se dimnjaka dimi. Oni koji su otišli, milom ili silom, imat će negdje u tuđini vremena o svemu razmišljati, zbog čega su napustili domove, kome su vjero­vali.

. U Miokovičevu smo. Prolazimo pored srušene crkve (»Sami su je »oni« srušili jer im je bila skladište oružja«), ulazimo u dvorište šu­marije. Na zgradi krov oštećen i morat će se mijenjati. Sobe ispre-metane, stakla porazbijena. U dvorištu, u mehaničkoj radionici nalazimo nešto novijih rezervnih dijelova koji su začudo ostali tu. Upravitelj šumarije inž. Vlado La-cina i revirnik inž. Dušan Skračić uzimaju koliko mogu u »stojadin« i dogovaraju se »kako bi već sutra trebalo doći kamionom i spasiti što se spasiti dade.«

Već prve procjene govore da će trebati i novaca i vremena da se šumarija osposobi.

Motel »Vrani kamen«, nedale­ko, koji također pripada šumariji Miokovićevo prošao je dobro, tek s nekoliko razbijenih stakala, razbacanim i djelomično unište­nim namještajem u sobama i sko­ro izgorjelim inventarom u sobi broj 7. No akcija čišćenja i vraća­nja motela u ranije stanje već je, tog dana, bila u toku. Pomagali su radnom akcijom prosvjetni radni­ci iz Daruvara.

Na zidovima, vozilima šumarije i gdje god se moglo, ispisane po­ruke i parole »snažne vojske« os­posobljene ponajviše za junačke pljačke i razaranja civilnih objeka­ta.

Vraćamo se, a od Grubišnog Polja krećemo prema Bjelovaru drugim smjerom: preko Dapče-vačkih Brdana, Dapčevice, Lon-čarice, Virovitice. Lovačka kuća u Lončarici, šumarije G. Polje, teš­ko je stradala od maljutki i popra­vak će biti, ako ga bude, skup. Dolazimo do Virovitice, Đurđevca — to je već mirna zona...

Miroslav MRKOBRAD Možemo reći da je zgrada Šumarije Miolcovićevo još i dobro prošla — samo sa oštećenjima krova

4. lipnja 1992.

ŠUME, DRŽAVA I - ZEMLJIŠNE ZAJEDNICE

FUNKCIONIRA U PRAVNA DRŽAVA? Članovi i nasljednici članova zemljišnih zajednica na području Karlovca i Jastrebarskog sve češće postavljaju barikade na šumskim prometnicama, pokušavajući spriječiti sječu šuma koje su danas

u državnom vlasništvu. Zašto? KARLOVAC - Po­

četkom ožujka su se na prilaznim cestama GJ Gračac—Lučelnica, od­jeli 18—28 pojavile bari­kade kojima su članovi ili nsljednici članova bivših zemljišnih zajed­nica pokušavali zabra­niti radnicima Uprave šuma Karlovac ulazak u »njihove« šume i sje­ču u njima.

Uprava šuma Karlo­vac pokrenula je sud­ski postupak i Opčinski sud Jastrebarsko je do­nio privremenu mjeru kojom mještanima Lu-čelnice zabranjuje sprečavanje radnika Šumarije Pisarovina pri obavljanju njihovih poslova i radnih zada­taka. Budući da su se barikade u Lučelnici održale i nakon toga — sudac je 25. 3. izišao na »lice mjesta« i tada za­pisnički konstatirao:

»...Sudac objašnjava tuženima, a i ostalim nepozvanim osobama da je predmet današ­njeg uviđaja izvršenje privremene mjere, te ih poziva da omoguće prolazak radnika Šu­marije autobusom i traktorima do posječe­nih trupaca u Lučelni­ci, odjelu 26a i 22c. Upo­zorava ih na veliku šte­tu koja bi mogla nastati propadanjem posječe­ne drvne mase i spre­čavanjem daljnje sječe, koju će isti snositi uko­

liko se drvo ne izveze i ne nastavi sječa. Tuže­ni, a i ostali prisutni go­vore da je šuma njiho­va, da im je oduzeta na­kon rata od bivše vlasti i da će ta šuma biti nji­ma i vraćena, jer su ta­ko čuli od ljudi u opći­ni, stoga ne dozvoljava­ju da se šuma dalje sije­če, a niti da tužitelj iz­veze posječeno drvo, odnosno predlažu da sa tužiteljem dogovore da podijele posječenu drvnu masu, odnosno da Šumariji pripadnu trupci, a njima ogrjev­no drvo. Ovaj razgovor obavljen je u jednoj ba­raci, gdje je prije iz­vršenja privremene mjere sudac skrenuo pažnju tuženima i osta­lim nepozvanim osoba­ma da su prema rješe­nju dužni dopustiti pro­lazak traktora i auto­busa sa radnicima Šu­marije i dozvoliti dalj­nju sječu i izvoz drveta, a da eventualno pitanje vlasništva i denaciona­lizacije nije predmet ovog spora. Nakon što je sudac u ovoj prosto­riji u prisutnosti svih strana i nepozvanih osoba obavio razgovor, pozvao je radnike Šu­marije da krenu s trak­torima radi izvoženja posječenih trupaca, a ostale radnike da na­stave sa sječom. Kada su radnici Šumarije po­kušali krenuti trakto­

rom — tuženi, a i ostali nepozvani zajedno su krenuli prema trakto­ru, stali ispred traktora govoreći da traktor mo­že preći jedino preko njih. Dakle, fizički su spriječili prolaz trakto­ra i autobusa i uz sve to prijetili da će pasti i mrtvih glava, da ih se može pregaziti, ali da se oni neće maknuti, a ako idemo sječi u šumu da će oni leći pod stab­la i neka stabla padaju po njima.

Sudac nalaže radni­cima Policijske stanice Jastrebarsko da omo­guće prolazak traktora i autobusa do šume i nastavak sječe i izvla­čenja posječenih trupa­ca. Prisutni policajci iz­javljuju da imaju izriči­

to naređenje odnosno uputu zapovjednika da nikakovu fizičku silu prema ljudima ne smi­ju primjenjivati i da su jedino tu radi osigura­nja sudske komisije, te da ne mogu fizički uk­lanjati mještane niti s njima ulaziti u bilo ka­kav fizički sukob...«

U GJ Lučelnica je uviđaj prekinut, sudski spor je nastavljen, a u odjele 26a i 22c se i da­lje nije moglo. Barika­de koje su mještani Lu-čelnice »radili« svojim tijelima nalazile su se na cesti svakodnevno, a povremeno su prijeti­li svim i svačim, pone­kad i pucnjavom. Kra­jem ožujka inž. Josip Halinčić, upravitelj Šu­marije Pisarovina pi­

sao je u izvješću Upravi šuma Karlovac medu inim i to da se mještani spremaju sačiniti bari­kade od vlastitih auto­mobila:

"... Obzirom da je nji­hova prijetnja bila oz­biljna prebacio sam traktore na izvlačenje u odjel 23a, dinamikom nepredviđen za sječu u ovom polugodištu. Mještanima sam napo­menuo da u odsjecima 22c i 26a još uvijek leži 1091 m' netto mase tru­paca i prostornog drve­ta, kao i da će nastupiti velika šteta na mladiku bukve u odsjeku 26a, jer se mladih neće oslo­boditi i iznjegovati prije početka vegetacije, od­nosno u roku koji pro­pisuje gospodarska os­nova, a to je do 31. 3. 1992, g.«

Spor je i dalje u tije­ku, ali su u međuvre­menu mještani Lučelni-ce predložili da dozvole izvoz drvne mase, a za­uzvrat su tražili 1.500 m^ pijeska za nasipava-nje lokalnih prometni­ca. Kako će spor završi­ti zasada nitko ne zna, ali se već može uočiti nekoliko važnih činje­nica: za Upravu šuma su nastale štete, rokovi za sječu su istekli i sje­ča nije izvršena prema planiranom, drvna ma­sa je ležala u šumi više nego je trebalo što je utjecalo na postignutu

cijenu, izgubljeno je do­sta radnog vremena i energije i si., a nasup­rot tome — mještani Lučelnice su dobili na vremenu i vjerojatno će im umnogome koristiti otezanja spora na su­du, jer se nadaju da će u međuvremenu ipak doći do denacionaliza­cije. Na području jas-kanske općine mnogi budno prate događa­nja, jer su zemljišne za­jednice ovdje pravilo... Uz to, lako je bilo uočiti i ono najvažnije: prav­na država jednostavno ne funkcionira i mnogi problemi su posljedica ove činjenice, te suko­ba interesa koji se po­javljuju u trenutku kad ne postoje normalni mehanizmi koji ih drže zauzdanima.

Potezi građana Lu­čelnice i drugih koji se nadaju da će nakon de­nacionalizacije dobiti šume sigurno nisu u re­du, jer nemaju pravne osnove, a ovakvim po­stupcima ne mogu raz­riješiti, već samo pokre­nuti pitanja koja smat­raju važnim. U slučaju provođenja •denaciona­lizacije »Hrvatske šu­me« će postupiti u skla­du sa zakonima koje donese Sabor, a-do ta­da su dužne raditi u skladu s važećim propi­sima i osnovama gos­podarenja.

Vesna HRKALOVIĆ

SJEKAČI ISTJERANI IZ ŠUME VARAŽDIN — Vrijedni šumarski

djelatnici šumarije Varaždin preki­dali su posao samo u slučaju kad zbog atmosferskih utjecaja, kiše ili snijega, ili pak eventualnih kvarova na strojevima nisu bili u mogućnos­ti obavljati radne obveze. Kad su 20. siječnja 1992. g. započinjali sječu u šumskom predjelu Bukovje Kele-mensko, odjel 6 a, u G. J. Varaždin-breg, nisu ni pomišljali na drugačiji prekid rada, tim više što je blaga i suha zima pogodovala radovima u šumi. Ali 4. veljače 1992. morali su prekinuti rad na dosad neuobičajen način.

Oko 8 sati pedesetak mještana se­la Kelemen nasrnulo je u sječinu i nasilničkim ponašanjem i prijetnja­ma prisililo djelatnike na prekid sje­če. Mještani su tvrdili da je šuma vlasništvo njihove mjesne zajedni­ce, a bila im je zakonom o naciona­lizaciji bespravno oduzeta. Ubrzo su na očevid izašli djelatnici policijske uprave Varaždin, općinski šumar­ski inspektor i upravitelj šumarije Varaždin. Pokušali su mještanima objasniti da su šume u državnom vlasništvu Republike Hrvatske te da njima gospodari javno poduzeće »Hrvatske šume«. Općinski šumar­ski inspektor obavijestio je mještane sela Kelpmen da je izvršio nadzor nad dokumentacijom o dotičnoj sje: čini te da se radi o redovnoj sječi glavnog prihoda propisanoj u osno-

Pokušaj denacionalizacije šuma na Varaždinski način

vi gospodarenja i planiranoj u re­dovnom godišnjem planu iskorišći-vanja šuma. Isto tako inspektor je pročitao dopis Ministarstva za po­ljoprivredu i šumarstvo iz 1990. go­dine u kojem se objašnjava koje bi šume trebale biti predmet zakona o denacionalizaciji. Unatoč svih uvje­ravanja i molbi, mještani nisu htjeli napustiti radilište. Uvidjevši da ne­ma uvjeta za siguran nastavak rada te da se izbjegnu eventualni sukobi upravitelj šumarije Varaždin g. inž. Marin Tomaić upućuje radnike na drugo radilište.

Već sutradan 5. veljače 1992. god. nova nedaća za djelatnike šumarije Varaždin. Sada mještani sela Lešta-kovec (po uzoru na »Kelemenčane«) nasilno obustavljaju radove na pri­premi staništa za pošumljavanje u šumskom predjelu Bukovje—Kele-mensko, odjel 6c, 6d i 5a ukupne po­vršine od 9,89 ha. Te površine se, na­kon pripreme staništa planiralo po­šumiti sa 24.750 komada sadnica smreke. O tim događajima odmah su obaviještene: Uprava šuma Kop­rivnica, Policijska uprava Varaždin, Općinska šumarska inspekcija. Iz­

vršno vijeće Skupštine opčine Va­raždin te Krizni štab općine Varaž­din. Već 7. veljače u Skupštini opći­ne Varaždin održan je sastanak sa sekretarom sekretarijata gospodar­stva i poduzetništva kojem su bili nazočni Upravitelj Uprave šuma Koprivnica g. inž. Anđelko Serdaru-šić. Republički inspektor za šumar­stvo g. inž. Milan Krlić i upravitelj šumarije Varaždin g. inž. Marin To­maić. Na sastanku je zaključeno da treba obaviti razgovor sa mještani­ma sela Kelemen i Leštakovec te sa problemom upoznati Izvršno vijeće općine Varaždin. Upravitelj Uprave šuma Koprivnica g Anđelko Serda-rušić odmah je dopisom zatražio od Izvršnog vijeća Skupštine općine Varaždin i od Policijske uprave Va­raždin da šumariji Varaždin omo­guće siguran rad na području opći­ne Varaždin, u skladu sa zakonima Republike Hrvatske, Istog dana za­sjedalo je Izvršno vijeće SO Varaž­din koje nije donijelo nikakav kon­kretan zaključak, nego upućuje na pregovore te traži da se izradi iz­vješće o izvršenim sječama tijekom posljednjih pet godina. Sredinom

mjeseca ožujka na inicijativu Upra­ve šuma Koprivnica ponovno je od­ržan sastanak sa predsjednikom Iz­vršnog vijeća SO Varaždin kojem su bili nazočni Upravitelj Uprave šu­ma Koprivnica g. inž. Anđelko Ser-darušić, šef razvojno-planskog odje­la Uprave šuma Koprivnica g. inž. Josip Gregurec, šef Pravnog kad­rovskog i općeg odjela Uprave šu­ma Koprivnica g. Milan Mrkonjić, pravnik, Upravitelj šumarije Varaž­din g. Marin Tomaić, predsjednik IV SO Varaždin g. inž. Cedomil Ce-sarec, sekretar Sekretarijata za gos­podarstvo i poduzetništvo SO Va­raždin g. mr. Željko Mekota i općin­ski šumarski inspektor g. inž. Ma-rinko Huzjak. Na tom skupu je Op­ćinska šumarska inspekcija zaduže­na za organiziranje sastanka s predsjednicima mjesnih zajednica Kelemen i Leštakovec. Do tog sas­tanka još nije došlo i stanje ostaje još uvijek nepromijenjeno.

U međuvremenu počele su se jav­ljati šumariji Varaždin i druge mjes­ne zajednice upozoravajući kako raspolažu s pravom na pojedine di­jelove državne šume koje su nekad bile zemljišne zajednice. Za vjerova­ti je da će se problematikom denaci­onalizacije šuma vrlo brzo susresti i druge Uprave šuma i šumarije pa bi slučaj šumarije Varaždin trebao biti znak za cjelovitiji pristup rješavanju navedene problematike.

marijan DOMOVIĆ

4. lipnja 1992.

EKOLOŠKI ZLOČIN NEPOZNAT U SVIJETU

ATAK NA ZELENU DUŠU DUBROVNIKA

Arboretum Trsteno i renesansni vrtovi Dubrovniio na udaru novovjefdh barbara

Dogodio se zločin nad parkom — vrhunskim spomenikom renesan­sne parkovne umjetnosti. Vijesti koje su tih dana (petak 4. subota 5.

listopada 1991) stizale iz novootvorenog ratišta Dubrovnika bile su katastrofalne ne samo u odnosu na civilne i povijesne objekte Dubrovnika nego i na vegetaciju u njegovom okružju, bogatu vegetaciju (a napose slikovite ćempresade) koja je stva­rala onaj izuzetni i neponovljiv ugođaj južno jadranskog mediteranskog krajoli­ka. »Neprijateljskom paljbom izazvani su brojni šumski požari koji haraju doslovce cijelim dubrovačkim područjem. NAJ­DRAMATIČNIJE JE U TRSTENOM, GDJE JE VATRA ZAHVATILA ZAŠTIĆENI PARK PRIRODE.

U Župi Dubrovačkoj požari se spajaju tako da zapravo gori cijelo područje od Brgata preko Kupara do Plata. Požari ha­raju kod Cavtata, u Konavlima, poviše Ri­jeke Dubrovačke i drugdje. I sam Dubrov­nik obavljen je gustim dimom i pepelom, koje vjetar nanosi s_ požarišta na užem gradskom području. Širenju požara pogo­duje i jak vjetar, a gašenje onemogućava stalna neprijateljska paljba.« (Vjesnik 4. listopada 1991, izvještava Suad Ahmetović iz Dubrovnika pod naslovom: »Gore šume oko Dubrovnika«.) Izvještaj »Večernjeg lis­ta« (petak 4. listopada 1991) također opisu­je katastrofalne požare izazvane okupa­cijskom armijom slijedećim riječima;... »Nastao je veliki šumski požar koji je ug­rozio nadaleko poznati arboretum u Trstenom. Gore i dijelovi dubrovačkog područja — oko Cavtata, Konavle, Plat, Zarkovica, Sustjepan, Osojnik, a jedan je ratni brod pokušao zapaliti i čuveni Lok-rum. Dubrovnik je u užasnom vatrenom obruču, vatrogasci ne mogu reagirati zato što ih neprijatelj zasipa granatama i snaj-perskim hicima.« Slijedeći dan tj. 5. listo­pada 1991. dopis istog izvještača »Vjesni­ka« u podnaslovu »Plamte požari« utvrđu­je da je »tijekom četvrtka bila otvorena vatra s brodova agresorske mornarice na otok Lokrum, no nasreću požar nije izbio. Namjerno izazivanje požara, a potom onemogućavanje njegova gašenja dio je taktike ratovanja protiv Dubrovnika.« Isti autor par dana kasnije (»Vjesnik« od pet­ka 11. listopada 1991) izvještava: Već je for­mirana posebna općinska komisija za procjenu ratnih šteta, sastavljena pretež­no od stručnjaka koji su s velikim uspje­hom procjenjivali štete od potresa, koji je dubrovačko područje pogodio 15. travnja 1979. godine. Prema nepotpunim podaci­ma Zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode, bjesomučnom paljbom neprija­teljskih snaga iz zraka, s mora i kopna, oš­tećeni su brojni nepokretni spomenici naj­više vrijednosti: među njima su sakralni objekti — crkva na Osojniku, franjevački samostan u Rožati i Cavtatu, crkva Na-vještenja u Komolcu, ljetnikovci iz Dubro­vačke republike — Sorkočevič, Bizzaro i Bozdari-Skaprlenda, te mauzoleji na cav-tatskom groblju koje je izgradio glasoviti kipar Ivan Meštrović. Od uništenih pri­rodnih znamenja NAJVECU ŠTETU JE PRETRPIO GLASOVITI ARBORETUM U TRSTENOM«.

Ovakovi zločini namjernog paljenja i uništavanja vrhunskih djela prirode i um-ječa čovjeka nisu do sada zabilježeni u po­vijesti ratovanja. Posebnu težinu u optuž­bi počiniocima zločina daje činjenica da se ovdje radi o povijesno gledano, prvim djelima i objektima parkovne umjetnosti u Hrvatskoj, a i na Balkanu. Prema tome uništavanje, paljenje prastarog parka, ubijanje višestoljetnih stabala, pretvara­

nje jednog humanističkog sklada u nakaz­nu spržotinu znači i razaranje najvrijedni-je supstance hrvatskog povijesnog prosto­ra. Uz Trsteno pod udarom barbara našlo se i sedamdesetak renesansnih vrtova, do tog vandalskog čina ipak sačuvanih za mogućnost potpune obnove. Što je sve od toga i koliko uništeno pokazati će analize stručnjaka za procjenu ratne štete. Među­tim već sada se može utvrditi da je to bio atak na povijesnu zelenu dušu Dubrovni­ka. Poznato je da su ljetnikovci s renesan­snim vrtovima tj. s ostatcima renesansnih vrtova bili razmješteni upravo u okružju Dubrovnika (a ne unutar zidina) na mjes­tima gdje su se događala brojna razara­nja. Pitanje je kako sada izgledaju ti vrtovi i da li još uopće postoje? (Natalićev na G. Konalu, Gunduličev, Bunićev, Bunić-Gra-dićev, P. Sorkočevića i dr. u Gruškom za­ljevu, Sorkočevićev, Rastićev, Kabužičev, Stajev u Rijeci dubrovačkoj, Gučetič-Vod-nica u Mokošici...).

Poznato je što zapravo renesansni vrto­vi, a napose Trsteno predstavljaju (ili bi možda bilo bolje reći što su predstavljali) za ukupan razvitak hrvatske parkovne umjetnosti. Da se malo potsjetimo: rene­sansni vrt je nastao u Firenci (Italija) i to nakon preporuka Leona Batiste Albertija (1404—1472) oko gradnji ljetnikovaca ta­dašnjih velikaša i to gradnje u slobodnoj prirodi na suncu i u zelenilu (reakcija na srednjovjekovnu skolastiku i skučenost). Prvi iza Firence prihvatili su takav uzor dubrovački gospari pa tek iza toga Rim. Sve se to događalo u vrijeme najvećeg procvata Dubrovnika. Međutim taj prije­nos ideje renesansnog vrta transformiran je u nas u poseban stil bliži korisnom ko­rištenju prirodnih datosti za ljepotu življe­nja. Opće značajke vrta su: uvođenje arhi­tektonskog reda u prirodu (geometriziran partner), simfonija vode i šišane figure. U slučaju našeg renesansnog vrta voda je korištena više kao česma ili ribnjak često spojen s morem. Voćke i loza (pergola, od-rina) dopunjuju koristan dio vrta. Među­tim Trsteno uz značajke renesansnog par­ka (prostire se na 25,5 ha) postaje postup­no i arboretum tj. zbirka živog drveća i grmlja iz cijelog svijeta, jer već od samog početka u Trsteno stiže (vjerojatno po­sredstvom naših pomoraca) drveće i grmlje iz cijelog svijeta. Tako je na pri­mjer par godina iza unašanja opuncije (Opuntia ficus indica) iz Južne ili Srednje Amerike u Europu primjerak te biljke bio posađen u Trstenom. Osnivanje Trstenog događa se s kraja XV. i početkom XVI. sto­ljeća, a vezano je uz plemenitu obitelj Gu-četič. Ova obitelj dala je Dubrovniku, a ti­me i Hrvatskoj, državnoj upravi, nauci, umjetnosti i javnom životu Dubrovnika či­tav niz istaknutih ljudi, sve tamo od kneza Klementa Gučetiča (1385. godine) do Ivana Stjepana Gučetiča za kojeg Cvito Pisković pretpostavlja da je osnovao Trsteno, no to bi mogao biti i pjesnik Ivan Gučetič koji je živio od 1451 — 1502 godine. Naime latinski natpis na kamenoj ploči nosi godinu 1502 i potpis Ivana Gučetiča. Natpis u prijevodu glasi: »Dičim se susjedima, no još više po­nosim vodom, zdravim podnebljem i ob­radom svjetlog gospodara. Evo ti, putniče, očitih tragova ljudskog rada, gdje valjano umijeće usavršava divlju prirodu.« Da li je plemeniti gospar Gučetič mogao zamisliti da će gotovo 500 godina doći takav »sus­jed i putnik« koji će umjesto da se pokloni umijeću valjanog gospodara udariti bez ikakvog povoda na najbarbarskiji način ubojstvom i satiranjem plemenitog i povi­jesnog parka i prirode koja ga okružuje. Kakvi su to novovjeki barbari kojima nije dosta ubijanje nedužnih ljudi, djece, ruše­nje cijelih gradova, nego svoj zločinački

TRSTENO NEKADA.

Mnogo toga u Trstenom

uništeno je vatrom. Kako

obnoviti i l(ada će se moći

obna vi jati jedan od najstarijih arboretuma u

svijetu?

razorni udar usmjeruju i na prirodu i vrhunsko ljudsko umjeće stvoreno ele­mentima te prirode. To je bestijalnost kak­voj nema premca u povijesti ratovanja. Arboretum Trsteno nastajao je postupno dopunjavajući zbirku egzotičnog drveća uz gradnju objekata kao što je barokna česma s Neptunom (1736).

Od drveća i grmlja arboretuma treba is­taknuti dvije više od 400 godina stare pla­tane (Platanus orientalis) čiji je opseg deb­la 11.37 metara, promjer 3.62 metra, a visi­na stabla je 46 metara. Za sada su te dvije platane na sreću sačuvane. Od ostalog drveća koje je vjerojatno nestalo u razor­nom, namjerno izazvanom požaru, treba istaknuti: od dominantnih vrsta koje su obilježile i širi krajolik Trstenog veličan­stvene stare ćempresade (tko će dočekati stotine godina da se ponovo uspostavi u krajoliku takova veličanstvena slika?) kao i lovor (Laurus nobilis), zatim slijede kam-forovac (Cinnamomum camphora), zatim draguni (Diospiros kaki) i D. lotus, svi po­rijeklom iz Kine i Japana, pa tulipanovac (Liriodendron tulipifera) iz Sjeverne Ame­rike, veličanstvena velecvjetna magnolija (Magnolia grandiflora) iz južnih dijelova Sjeverne Amerike. Slijede vrste akacija {Acacia dealbata) i druge porijeklom iz Australije, fotinija (Photinia servulata) iz Kine, kazuarina (Casuarina equisetifolia) iz tropa, ginko (Ginkgo biloba) iz ugljenog doba, hrast suplutnjak (Quercus suber) i drugi. Zatim eukaliptusi (Eucalyptus glo-bulus, E. rostrata i E. viminalis) iz Austra­lije. Od starih primjeraka palmi treba spo­menuti: kanarsku (Phoenix canariensis), datulju (Phoenix dactylifera), veliku žu-maru (Trachycarpus excelsa) i običnu žu-maru (Ch. humilis), kalifornijsku vašin-gtoniju {Washingtonia filifera i W. vobus-ta), cikas (Cycas revoluta) te lataniju s Ma-uriciusa (Latania Lontaroides).

Od crnogoričnih stabala treba istaknu­ti: grčku jelu (Abies cephalonica), anda-lušku jelu (Abies pinsapo), koloradsku je­lu (Abies concolor), pa cedrove (Cedrus at-lantica i C. libani) arizonski čempres (Cupressus arizonica) i dr. Slijede brojni agrumi (citrus vrste). Od veoma brojnih vrsta grmlja treba također istaknuti: zbir­ku oleandra (Nerium oleander), cezalpini-ju (Caesalpinia gilliessii), cvjetnu lager-stremiju (Lagerstroemia indica), banane, bugenvileju, tekomu, pasifloru i druge. Također su se ljepotom isticale šumice al­pskog bora, maslinici, a posebno grupe autohtonog hrasta medunca (neki od njih, kao onaj iza dvorca, koji je dosegao sta­

rost od 500 godina). Ovime nije iscrpljen pregled brojnih vrsta drveća i grmlja koje su tvorile arboretum, koji je bio poznat i kao jedan od najvrijednijih istraživačko znanstvenih objekata Mediterana formi­ran tijekom 500 godina. Zbog utvrđivanja stvarnih vrijednosti arboretuma Trsteno potrebno je izvršiti usporedbu s ostalim arboretumima u Europi i svijetu: najstariji francuski arboretum Tonvoye kojeg je os­novao biskup Renne du Bollay potječe iz XVI. St. (znači nešto iza našeg Trstenog). Najpoznatiji pak francuski arboretum os­novan je 1845. godine a to je Arboretum national de Barres. U engleskoj najveći svjetski poznati arboretum Kew Gardens blizu Londona osnovan je 1840. god. Osno­vao ga je Hooker. U SAD pak Arnold Ar­boretum pri sveučilištu Harward sa 51 ha površine osnovan je u novije vrijeme. Ovih nekoliko usporednih podataka je do­voljno da se potvrdi zaključak: ARBORE­TUM TRSTENO JE MEĐU PRVIMA U EU­ROPI I U SVIJETU, AKO NE 1 PRVI.

Izgubljene dragocjene živote ovog be-mislenog barbarskog rata ne možemo vratiti. Objekte ćemo izgraditi i sanirati kroz 2—3 pa i više godina ovisno o sred­stvima.

Za obnovu starog renesansnog parka i arboretuma Trsteno trebati će nam stoti­ne godina. To bi za Europu i svijet trebala biti dovoljno jasna poruka i pouka o kak­vom se barbarskom neprijatelju zapravo radi. Medu ostalim zna li gospođin Hans van đe Broek kao predsjedavajući EZ ali i kao politički predstavnik Holandije — zemlje u kojoj kult cvijeća i parkovne um­jetnosti ima najvišu cijenu da je u ovom ' prljavom ratu srbijanski agresor pred oči­ma evropske javnosti uništio i spržio naj­stariji arboretum u Europi. Kod toga po­sebno zaprepašćuje poimanje beograd­skih krugova koji sebe smatraju kultur­nim, a koji kao dižu glas za spas Dubrov­nika a kao da ne znaju da je pojam Dub­rovnika daleko širi od Straduna, Kneževe palače i zidina. Sprženo i uništeno Trste­no i renesansni dvorci i vrtovi integralni su dio Dubrovnika. U Dubrovniku je bilo sjedište IFLE (Međunarodne unije pejzaž­nih arhitekata) za bivšu Jugoslaviju. Do sada nismo čuli da su se oglasili protes­tom protiv barbarskih razaranja i uništa­vanja parkovne umjetnosti. Krajnji je čas da se oglase jer u protivnom gube smisao postojanja kao asocijacija stručnjaka koji bi trebali brinuti o sudbini s\'jetske par­kovne baštine.

Dragutin Kiš

4. lipnja 1992.

INTEGRALNA ZAŠTfTA ŠUMA

GOSPODARENJE OD SJEMENA

DO SJEČE kompleksnu -zaštitu šumu spada -.\e onoitose radi

Uu šumi odnosno adekvatno gospodarenje- ^tirr, r od Sjemena d(j zrelih stabala, ^. do stec-, dr Miroslav Harapm, »zadiiien« u Sum«' stit ut u Jastrebarsko za zaštitu šuma — Dr. -

m- ••'• ' •- -,. - • tolikozagademda lii • nata koph nekada ' I • kop staln

'f kemfisk c

r r-uraar poflz-t

m . j . . i . ^ , . •'

cidima ne • •

.; .. ' . po sijfujiiei:t la-t-'-HiU L L'in'O!, u« '''jog t-Rfi sKin !aj;ioga, \»c ?bog siroma.'.tva. Ne mislim da su kemijska hredst\a za laštifu bilja pravo rješenje, aii ncšenit; nije u odncaniu od upotrf»be kemijskih sredstava u šumama dok se ona istovremeno pn-mieniu)'j u drugim obtastima. kao što te poljoprivreda, jer strujanjem /raka tokovima voda ) .si — ona ipak dolaze u šu­me, kao 1 na ostala mje.sm na -lemijt, Kemuska sredstva koja se upntrebh.'ivatu u '^uslnji tokovima rijeka Drava i Dunav dola­ze do • se talože u našim šumama Tu su i automobili, koiih na Oburi: .stanovnika \ec ima oko 6(Xt Svaki od r 'jeve i druge produkte nafte, zrak je /.-• • Mfa, d a/bestje — kancerogen Kad s.« •••iao radit! na Šumarski mstnut u Jas-t!- • ,. ,; sam potoku vidao djeru koia u nbp Icivila ko> uran>a Sada mogu ulovni ;ek kakav otpadak Pro-b'omi su 1 u kuitun ljudi i u mduslriji \ u prometu i u Proble­mi su globalni i jedmo se globalno mogu i rje.šavati*

burne je ipak mojuiioe donekle /astititi i mi to cinimo Pn'a axsruna mjera |e odabiranje vrste i mjesta pošumljavanja, po­kušaj da se biljci osienraju adekvatni uvjeti lasta i razvoja Ne­gativni utjecaj! čovjeka na šumu traže i zaštitne mjere, pri če­mu pn-enstveno mislim na zaštitu šuma od glodavaca i štetni­ka tu potrebu /a pnm|en|ivanjem preventivnih i represivnih mieru a u slučaju glodavaca koristimo kemijska sredstva Ipak, posiiednjih ih i;odina koristimo manje, a u Dalmaciji i di- i jelom u .'Slavoniji koristimo biološka sredstva Na drugim pod-ruiljima smanjujenuj upotrebu kemijskih sredstava, pa se je nekada Ina primjer; koristilo 450 gr DDF a po ha a danas se koristi tek 5 g aktu ne lupstance po ha šume

Kod suzbijanja detolijatora nastojimo upomjebiH biološke preparate ili najmanie otrovna kemijska sred.stva lako ^a sve gusjenice štetnih leptira koristimo biološki preparat u praš-ka.>tom stanju rij« supstanca sadr?i spore jedne bakterije (Ba-cillu'- Thunngiensisj, kOja je patogena za gusjenice Preparat rajmunmo u vodi. pro\edemo orosavanie šuma, gusjenice ga pojodu 1 u njima se razviju bakterije od kojih one ugiliaju Pre­parat nije štetan za korisne msekte i ostala zna bica Ti i neki \inisni preparati su budućnost suzbijanja štetnika

kl su i termon: sredstva za primamljtvanje msekata što osubito \r!|edi za pctkornjake Primjer je Pheroprav •> kojim se mogu pnmamit! , na edO'j.m mjestu sakupiti snirekini po-tkornian Cmidohi/' d" In> arip i padaju u njU Pna .t namje-ra Iria kontrjnr" količinu u šumama, ali su om na tai n-tcm odstra' i me i nema Dof'-b>- •, 'f^i isskmi . r -' o anjem \ f T-fi >.,', j kukaru •• 1

' den Ove metode > preparat! su u . .usetu \f ć iako ra/-"'1 -^-^•- ' • ivHi -u niih^'e etikasnosL Pn

i' lemamc- '.-hksh /ara7a u šu •-urna praU'T.i -\1(-I,KJ nostit;-

•• '"IV' D'cDJ'a. • ',.v -mo poct li '" l.'i;m pc'iir'k|iraa Lmc G' r-

u'i ld^i< ,4J'-^n ,,'jnm.enn • , . ; I i>\ 1 .• u - . ' ; " r c > j- i

I i \ \ i

I i

I j

ŠUMARSKE POVIJESNE I KULTURNE ZAN/MUIVOSTI

Na dubini od h metara jjoznatoi

izletišta Soderica Koprivnice pronać

trupci lirasta i brijesta, što ukazuje đa se ovdje nekada

nalazila prastara hrastova šuma

O miljeni rekreacioni vikendaški centar Soderica je I sportsko-ribolovno jezero, a sada eto k tomu još jedna novost; Ispod nanosa poznatog oštrog dravskog šljunka, na dubini od 12 metara leži splet izvaljenlh stabala hrasta (Quercus robur L.) I brijesta (Ulmus species), što smeta velikom piovećem bageru, koji može vaditi šljunak i do 40 metara dubine. Jezero nije u cijelosti nastalo umjetnim putem, što svjedoče nalazi Iz kamenog, brončanog i željeznog doba te srednjeg vijeka (krstaški ratovi), sve na teritoriju jezera.

Soderica leži tik uz Dravu, a dolinom Iste je pred mnogo godina oticala voda golemog Panonskog mora. Soderica je ostatak tog velikog mora, kao što je i 50 km udaljeno Blatno jezero. Blatno jezero leži na sitnom pješčanom mulju, neugodno za kupače, dok Soderica leži na oštrom ispranom šljunku, zato što je tlo Šoderice uzdignuto I leži na uzdignuću tzv. »Legradski Prag« koji se proteže na čitavom radnom toku Drave od mađarskog brda S. Mihalj do obronaka Bilogore, širine oko 14 km.

Na tom uzdignuću gdje je meandrirala i derala Drava taložen je oštri i teži materijal, dok je mulj otplavljen. Trupac na slici, izvađen kao čitavo stablo sa korjenjem (površine 14 m") iz dubine jezera nema niti kore, niti bijelji, karboniziran tj. pocrnio, što je znak velike starosti. Izvaljenih stabala hrasta irnade duž cijelog vodotoka Drave, a nalaze se i stari čamci izrađeni od jednog iebia.

Ogroman bager za vađenje šljunka zapeo za dno na kojem se nalaze trupci dobro očuvanog hrasta lužnjaka

s

Ovi divovi od lirasta premda su ležali i više tisuća godina pod vodom, još su vrlo dobro očuvani, a uskoro će se saznati i njihova starost, odnosno

dužina ležanja pod vodom u mulju Šoderice

Pitamo se kako je moguče da je čitava šuma izvaljena i zatrpana masom šljunka I kada se je to dogodilo?

Mišljenje je nekih naučnika da se je to vjerojatno moglo dogoditi pred 10.000 godina, a to je doba Kvartara kada se u međustadijumu diluvij (sada naziva pleistocen) I aluvij (sada naziva holosten) zbila zadnja oledba. Oledba je doba kada je zbog porasta srednje temperature u Evropi otapanjem ledenjaka iz Alpa, velika navala vode rušila sve pred sobom a tako i ovu šumu pod Šodericom (u predjelu Kater). Interesantno je da je podloga na kojoj je rasla šuma, žuti šljunak, koji je plavljen iz Bilogore, što je i potvrda da je oštri šljunak taložen na stabla donos jake navale vode iz Alpa. Drava je u to doba te zadnje oledbe bila neukroćena, derala je I divljala, otvarala nove tokove i meandre i zamuljivala stare. Tako je nekada šuma Repaš bila na desnoj obali, sada je na lijevoj, a također je zabilježeno da je 1.710 godine veliko trgovište Legrad »preselilo« na desnu obalu Drave.

Sa šumarskog aspekta potopljena šuma spada u biljnu zajednicu nizinske šume hrasta lužnjaka i brijesta. Ta djevičanska i autohtona prašuma, koja je više sličila na prebbrnu šumu, je prednik današnjih zajednica šume hrasta na ovom arealu, a tipični pretstavnik te zajednice je šuma Repaš. Samo šuma Repaš Izgospodarena je i »dotjerivana« čovječjim djelovanjem. Treba napomenuti da prikazani trupac nije prvi od panja, več je sječen Iznad debele izrasle grane, na visini većoj od 4 m.

Točan odgovor starosti kada je šuma prevaljena možemo dobiti na više načina, a jedna je od tih analiza metodom Ugljika C-14. Nakon toga s uspoređivanjem već prije očitanih skala palaodendrokronologije može točno utvrditi datum.

Na presjeku stabla je izbrojena starost rastenja — oko 400 godina.

Na nauci je da kaže svoju zadnju riječ da li se isplati ovaj trupac konzervirati i sačuvati za buduće generacije.

R'jdoif romBK

PRAŠUMA ISPOD JEZERA

4. lipnja 1992.

OSOBNA KARTA BARANJSKOG TROKUTA KOPAČKI RIT - NEKADAŠNJA OAZA MIRA I LJUBAVI Ono što nije uspjelo tisućama godina prirodi, uspjet će najozloglašenijim zlikovcima koje je ikada ovaj prostor

upoznao — srbočetničkim hordama. Kopački rit je ugrožen...

u stablu ove višestoljetne vrbe na Pavlovoj gredi nalazi se brlog kune zlatice (foto D. Gec)

Kopački rit« nalazi se u sjeveroistoč­nom dijelu Republike Hrvatske u Ba­ranji. Geografski, nalazi se između 45»44'-45° 51' geografske širine i 18°

44' - 18° 50' geografske dužine. Na sjeveru i zapadu rit je odvojen od poljo­

privrednih oranica glavnim obrambenim nasi­pima »Drava-Dunav« (18,6 km) i »Zmajevac-Kopačevo« (32,0 km). Prema starijim opisima iz literature, nalazi se u »uglu« što ga tvore ri­jeka Drava i Dunav. Rijeka Drava je južna, a Dunav istočna granica područja. Ekološki, to je fluvijalno-močvarna nizina, promjenljivog mikroreljefa; ispresijecana brojnim kanalima, fokovima, dunavcima, barama i »jezerima«. Nadmorska visina terena oko 81,0 metara. Razlike mogu biti znatne od 0,5-3,0 m. na poje­dinim uzvišenjima terena »gredama«, na obal­nim terasama rijeka i uz veće kanale i dunavce.

Na osnovu brojnih klimatskih studija, - Ba­ranja ima subhumidno vlažniju klimu (po Thornthweitu). Područje se nalazi na granici kontinentalne klime, srednje-evropskog tipa i kontinentalne klime Panonske nizine (po Vuje-viću). Granica između oba klimata ide rijekom Dravom do Bijelog Brda, pa onda skreće pre­ma jugoistoku na Vukovar. Najniže temperatu­re zabilježene su i siječnju (sred. mjes. - 0,8 °C), a najviše u lipnju (sred. mjes. 21,6°C). Naj­više oborina pada u srpnju, nešto manje u li­stopadu i studenom; najmanje zimi u siječnju, veljači i prosincu. Mrazni dani: br. 25 u siječ­nju, ledeni dani br. 10 u siječnju, dani sa snje­žnim pokrivačem br. 12,9 u siječnju, tropski dani br. 10,7 u srpnju, tropske noći br. 0,3 u srpnju. Učestalost vjetra: najviše puše NW, najmanje SW.

Kako mu samo ime kaže, »Kopački rit« je poplavno područje spomenutih rijeka. Poplava je najznačajniji ekološki čimbenik koji nepo­sredno utječe na prostorni raspored, brojnosti veličinu biljnih i životinjskih zajednica. U pro­sjeku traju 90 dana u godini, ali su zapažene godine »bogate« vodom i godine »siromašne« vodom, kada poplave gotovo izostanu. Vodo­staji za vrijeme poplave variraju od 0-6 m, pa je shodno tome i intenzitet poplave različit. Vi­soki vodostaji su najčešće u mjesecu svibnju i lipnju. Od kolovoza do listopada rit je najčešće bez vode, pa se stvara dojam stepe.

Prostrane ritske površine povremeno plav­ljene pružaju idealne uvjete opstanka raznoli­kom biljnom i životinjskom svijetu.

U biljno-geografskom pogledu, Baranja ima prijelazan položaj. U njoj se odražavaju utje­caji triju klimazonalnih zajednica, jedne step­ske (Festucetalia vallesiaceae Br-BI. et Tx., Fe-stucion sulcate Soo., Chrysopogonetum danu-biale I. Horvat) i dviju šumskih, kserotermne Quercetum farnelto cerris Rud. i mezoftlne Querceto-Carpinetum I. Horvat. U laičkom

predstavljanju, rit u vrijeme poplave naliči na jezero, - na nekim mjestima je to šuma vrbe i vrbaci u vodi. Nakon djelomičnog istjecanja vode rit se preobražava u močvarno-barski krajolik sa neizbježnim vodenim raslinjem: lo-počem, lokvanjem, grpkom, trstikom, rogo­zom. Nakon potpunog nestanka vode u kasno ljeto, počinje naličiti na šumo-stepski krajolik, sa po kojom barom ili kanalom pod vodom. Bezbrojni neimenovani vrbaci, prastare vrbove šume smjenjuju se u pejsažu sa otvorenim či­stinama pod trstikom i šašem,

U središnjem dijelu »Kopačkog rita« nalazi se Kopačko jezero, velika t ara koja rijetko presušuje. Površina jezera ovisi od trenutnog vodostaja. Veličina varira od 50-250 ha.

Od poznatijih životinja ovdje žive: jeleni, sr­ne, divlje svinje, divlje mačke, kune zlatice i bjelice, vidre, lisice, zerdavi, lasice, netopiri i drugi manji sisavci.

Optimalne poplave, zatim povoljna tempe­ratura vode, obrastaj submerznom vegetaci­jom, bogatstvo u fito i zooplanktonu i slični ekološki momenti pogoduju razmnožavanju i rastu brojnih vrsta ribe. Zbog toga se ovo pod­ručje smatra jednim od najvećih prirodnih mri-jestilišta i rastilišta slatkovodne ribe, posebice šarana, štuke, soma i tzv. »bijele ribe« kao što su: deverika, kesega, crvenperka, podust, bo-len, uklija itd. U najvećim i najdubljim kopa-čevskim barama i kanalima riba prezimljuje. Koncentracije ribljih naselja, na takvim mjesti­ma su izuzetno velike. Jedan od najvećih pri­rodnih zimovnika je kanal i jezerce Sakadaš.

Nakon poplave znatne količine sitne ribe i drugih vodenih životinja zaostaju u plićacima brojnih neimenovanih bara i kanala. Na njih se sjate jata ptica zbog kojih je »Kopački rit« postao poznat u svijetu (temeljni fenomen). U pojedinim periodima godine, posebno u vrije­me jesenje i proljetne seobe, znade se sakupiti na tisuće močvarica. Nerijetko se tada mogu

Gak kvakavac — pripadnik je najbrojnije porodice

čaplji u ćapljarniku »Banja« (foto: D. Gec)

S lijeve strane rijeke Drave do njenog ušća u Dunav, proteže se ta oaza mira i ljubavi životinjskog svijeta

Na osnovu dosadašnjih istraživanja utvrđe­no je po vrstama; 368 fitoplanktona, 86 zo-oplanktona (praživotinja 6, rakova 17, kolnja-ka 63), 28 puževa, 5 školjki, 4 metilja, 30 obli­ca, 16 pijavica, 10 grinja, 39 ravnokrilaca, 17 vretenaca, 81 leptira, 38 kornjača, 5 opnokrila-ca, 2 dvokrilaca (???), 8 istokrilih rilaša, 1 trip-sa, 53 vrsti riba, 10 vodozemaca, 8 gmazova, 270 vrsti ptica i 51 sisavaca.

Zbog tih svojih prirodnih, povijesnih i pri-rodnoznanstvenih vrijednosti »Kopački rit« je 1967. godine proglašen za Upravljani prirodni rezervat. Istovremeno je donesen zakon. Stu­panjem na snagu novog Zakona o zaštiti priro­de (NN 54/76) u 1976. godini najniži dio »Ko-pačkog rita«, 'uže' područje, proglašeno je za Specijalni zoološki rezervat (7.220 ha) a »širje« za Park prirode (10.510 ha). Prijedlogom Re­publičkog zavoda za zaštitu prirode u 1975. go­dini i Republičkog komiteta za prosvjetu, kul­turu, fizičku i tehničku kulturu iz Zagreba u 1984. godini predloženo je Izvršnom vijeću Sa­bora Republike Hrvatske proširenje granica Parka prirode za 12.570 ha, - tako da cijelo za­štićeno područje zauzima površinu od 30.300 ha.

Godine 1979. odlukom Savjeta za zaštitu prirode Hrvatske propisane su Mjere za zaštitu i uređenje Specijalnog zoološkog rezervata »Kopački rit« (NN 52/79). Njima se određuje način upravljanja, tj. čišćenje i održavanje ka­nala i jezera (bara), zaštita: šuma, ribljeg fonda i visoke divljači; propisuje se formiranje ču-varske službe, način posjećivanje Zoorezervata i organiziranje znanstvenog rada.

Izvjesna zaštita prirode ovoga prostora pri­sutna je gotovo 2 stoljeća. To je danas teško dokazati, međutim imajući u vidu vlasnike veleposjeda »Bellya«, zatim raznoliku arhi­vsku građu, pisane knjige itd. - takvi zaključci su opravdani. Ono što je bitno, prethodni vla­snici imanja osjećali su vrijednost ekosustava »Kopačkog rita«, pa su ga nastojali sačuvati koliko su mogli. Općenito uzevši nastojanje čuvanja prostora ostalo je do danas, kada je i zakonski zaštićen.

Zaštićenim objektima prirode zvanično od 26. 10. 1967. pa do 31. 12. 1990. g. upravlja Lovno-šumsko i poljoprivredno gazdinstvo »Jelen« iz Beograda, a od 01.01. 1991. »Hrvat­ske šume«. Javno poduzeće za gospodarenje šumama, šumskim zemljištima u Republici Hr­vatskoj p. 0. Zagreb, temeljem Zakona o šuma­ma, član 108 St. 2.

Za provođenje Mjera zaštite prirode brine se Služba za ekologiju »Hrvatskih šuma« uz po­kroviteljstvo Ministarstva zaštite okoliša, pro­stornog uređenja i stambeno-komunalne dje­latnosti, Zavod za zaštitu okoliša prirode i pri­rodne baštine iz Zagreba.

Ovim zakonskim odredbama pokušava se trajno i pouzdano zaštititi priroda ovog pod­ručja, očuvati njen prostor i živi svijet za bu­dućnost. Darko Gec

Najugroženija je visoka divljač u ovom divljačkom ratnom uništavanju Kopačkog rita

(Foto D. Gec)

izbrojati jata od 10-20 tisuća pataka (15 vrsta), 5-30 tisuća pa i više divljih gusaka (4 vrste), 2-10 tisuća liski, 2-3 tisuće vivčarica i drugih pti­ca vodenih staništa. Povremeno se zapažaju i labudovi (Cygnus olor i C. cynus), zlogodnica (Hydrobates pelagicus), velika čigra (Hydro-progne caspica), a i po koji nesit (pelikan).

Ovdje još uvijek žive i gnijezde neke rjeđe vrste ptica evropske ornitofaune kao što su or­lovi štekavci (Haliaeetus albicilla) i crne rode (Ciconia nigra).

Baranjsko podunavlje nije samo prostor za gniježdenje ptica, ono je, ornitološki gledano, sabiralište i odmorište brojnih vrsta ptica sje­vernog podneblja (Palearktičko-sibirske regi­je), koje ovdje borave, odnosno prolaze u toku zimsko-proljetne i jesensko-zimske migracije.

Dosadašnjim promatranjima ptičjeg svijeta zabilježeno je prisustvo 15 vrsti divljih pataka (foto: D. Gec)

4. lipnja 1992.

VAŠA PISMA REDAKCS3I LISTA

SENJ - Djelatnik sam Uprave šuma Senj. Nikada nisam imao osjećaj da pripadam jednom »mamut« poduzeću, tj. uvijek sam se pitao kakve nas spone mogu vezati u firmi koja se pro­teže od Zagorja do Vukovara, od Osijeka pa do Dubrovnika?

Nešto što nas može koliko toli­ko povezati, bit će i list »Hrvat­ske šume«.

Na poćetku ovog pisma izra­žavam svoje čestitke poduhvatu kakav je izdavanje jednog lista. Imam osjećaj da list ima jasnu uređivačku koncepciju. U prilog tome mogu navesti da je garan­cija tome uređivački kolegij u kojem se nalaze neka imena za koja smo čuli i mi koji nismo šumari.

Nešto o samoj formi i izgledu lista. Mislim da je format kakav imaju »Hrvatske šume« - ide­alan. »Druck« sasvim solidan. Još nešto o komercijalnoj strani lista. List je besplatan. Mislim da bi trebao imati svoju cijenu, nije bitno koliku, ali bi svaki plaćeni broj smanjio ukupne troškove tiskanja.

List t reba služiti »pouci i zaba­vi«, trebaju ga čitati jednako vi­sokoobrazovani i ljudi koji rade u šumi. Mislim da previše kro­nologije umara i list čini dosad­nim, odnosno stereotipnim. Ja bih ga podijelio na nekoliko te­matskih podučja: aktualnosti (ne previša slika) s time da ravno­pravno budu zastupljene sve re­gije, tj. uprave šuma, pitanja i odgovori iz domene radnih od­nosa, leksikon šumarskih poj­mova, te na kraju po koja kri­žaljka ili šala vezana za šumu i šumare.

Kao najvažnije, podcrtavam, treba koristiti svaku priliku da se razvija ljubav prema šumi, odnosno prirodi!

Ogromno je bogatstvo koje je sadašnjim generacijama povje­reno na upravljanje i gospoda­renje. U svakom slučaju treba paziti i čuvati tako veliko bogat­stvo kakvo su šume. Ako se tome zadatku pristupa savjesno, onda zadatak nije nimalo lak. Naža­lost, svjedoci smo barbarskog i nedomaćinskog odnosa prema šumi i prirodi, bilo od pojedina­

ca, bilo organizirano, što je na­ročito došlo do izražaja u ovome ratu. Šume se ne može nekažnje­no uništavati. Treba kod ljudi razvijati svijest o čuvanju sva­kog stabla, pa bilo ono i najbe-znaćajnije. Ono ima svoju svrhu u prirodi. I da ne duljim, predla­žem da se po nekoliko primjera­ka lista pošalje, jasno, ukoliko to dopuštaju financijske mogućno­sti svakoj školi, da bar nešto od posijanog sjemena znanja i sa­znanja o šumi, padne na plodno tlo na vrijeme.

Uz pozdrav da sačuvamo šu­mu.

Bozo Lopac.

ODGOVOR REDAKCIJE

Drago nam je gosp. Lopac što ste nam uputili Vaše pismo i za­hvaljujemo na čestitkama koje ste nam uputili. U pravu ste ka­da osjećate da će upravo list "Hrvatske šume' biti to sredstvo i put koji će povezivati sve dje­latnike Javnog poduzeća -Hr­vatske šume- od najistočnijeg njegovog dijela - Iloka i Vuko­vara pa sve do Buzeta, od Belog Manastira i Baranje, do Dubrov­nika, čak što više do Visa i La­stova.

U pravu ste također kada, ka­ko Vi kažete, 'imate osjećaj" da list 'Hrvatske šume« ima jasnu uređivačku koncepciju. Naš list nije nastao slučajno, to je rezul­tat višemjesečnih priprema cije­log tima ljudi, od nas pet profe­sionalnih novinara, članova Uređivačkog odbora do članova Savjeta lista i najodgovornijih ljudi u rukovodstvu -Hrvatske šume- i Upravnom odboru Jav­nog poduzeća. Dakle list -Hrvat­ske šume« nije nastao slučajno, već s određenim planom i pro­gramom izlaska, sa jasno odre­đenom uređivačkom koncepci­jom koju ćemo tijekom slijede­ćih brojeva lista još i dotjerivati. Međutim, moram Vam gosp. Lo­pac reći da stvarati jednu novi­nu, nije moguće ukoliko tu istu novinu ne prihvaća i čitateljstvo, a u ovom našem slučaju to znači svih 12.000 naših djelatnika, pa čak i svih onih koji čitaju ovaj naš list. a to su prije svega čla­

novi obitelji naših radnika, umi­rovljenici, poslovni partneri, dje­latnici i drugih šumarskih insti­tucija sve do Šumarskog fakul­teta i instituta. Kada svi mi ovdje nabrojani pridonesemo svaki prema svojim mogućnostima i znanjima, onda će i list -Hrvat­ske šume" ispuniti svoj zadatak i opravdanje izlaženja. Jer, jednu novinu ne može praviti samo pet do šest novinara, već to mora bi­ti zajednički proizvod više dese­taka pa čak i stotinjak ljudi.

Što se tiče komercijalne stra­ne, tu dileme nema nikakve, list -Hrvatske šume" dostavljat će se besplatno svim uposlenim djelatnicima Javnog poduzeća. svima umirovljenicima, svim za­interesiranim članovima raznih đruštveno-politićkih institucija, svim šumarskim organizacija­ma izvan Javnog poduzeća, kao i svima koji to zažele. te se obrate na našu Redakciju. Javno podu­zeće -Hrvatske šume- spremno je podnijeti sav trošak i štampa­nja i distribucije lista, čak što vi­še odlučeno je na Upravnom od­boru da se i sva suradnja u listu -Hrvatske šume- honorira, bez obzira da li su autori unutar Javnog poduzeća ili su vanjski suradnici.

Nadalje, gosp. Lopac. kako vi­dite već u ovom broju neki Vaši prijedlozi su objelodanjeni, a vjerujemo da ćemo iz broja u broj obogaćivati stranice lista novim prilozima.

I na kraju, pozivam Vas gosp. Lopac da u idućim brojevima na

, našim stranicama vidimo i neki Vaš prilog iz Uprave šuma Senj To je ujedno poziv i svim našim radnicima da nam se javljaju sa svojim radovima, prijedlozima, mišljenjima, sa svojim željama i pitanjima na koje ćemo tražiti odgovor od najmjerodavnijih ljudi našeg Poduzeća. Pomognite nam u našim nastojanjima da tradiciju informiranja u šumar­stvu Hrvatske, koja je duga više od dva desetljeća nastavimo i podignemo na još višu razinu. To možemo ostvariti samo za­jedničkim radom i suradnjom.

Sa zahvalnošću očekujemo Vaša pisma!

Glavni i odgovorni urednik

U NAŠICAMA IZLAŽE ZDENKO KRULIĆ

PRVA SAMOSTALNA IZLOŽBA U poznatom našićkom dvor­

cu, 27. travnja otvorena je Prva samostalna izložba slika mladog nadarenog slikara - šu­marskog tehničara iz Koske, Zdenka Krulića. Pokrovitelj izložbe je Uprava šuma Našice, a samo postavljanje izložbe, fzradu kataloga i drugih poslo­va, potpomogli su Zavičajni mu­zej Našice i Našička knjigove­žnica i tiskara.

Prvo pojavljivanje pred javno­šću mladi Zdenko Krulić, može­mo reći da se dostojno predsta­vio sa tridesetak radova različi­tih formi i radova u ulju, temperi, tušu i crteži. Mnogi od prisutnih na otvorenju izložbe, koju je u ime Uprave šurna Na­šice obavio inž. Andrija Štefan-čić, s oduševljenjam su isticali da strahu privatnog života mla­dog Krulića, zaista nisu pozna­vali, čak što više mnogima je Zdenko i tajio da se u slobod­nom vremenu bavi slikar­stvom. . .

». . . zaista je od Boga nada­

ren talentom da kistom i bojom oslika taj naš slavonski sklad boja i pejsaža.«.. . naglašava inž. Štefančić, a jednom takvom mladom umjetniku koji svakod­nevno na putu od kuće do svog radnog mjesta prolazi divnim krajolikom nije ni teško izabrati motive da ih prenese na platno.

I zaista, posjetilac na izložbi nije se mogao lako odlučiti koju bi sliku možda i kupio, jer »Tri hrasta« na livadi, ili pak »Hrast

i vrba«, »Jesen u grabarju«, »Dovršni sijek u Lačičkoj« po­sebno su svako za sebe mala re-mek djela našeg slavonskog sli­karstva.

Recimo i to da je Zdenko Krulić odlučio polovicu novča­nih sredstava koje ostvari pro­dajom svojih radova, pokloniti djeci palih boraca za Domovinu 132. brigade, u kojoj je i sam proveo nekoliko mjeseci.

(Tekst i foto: Z. Lončarić)

Zdenko Krulić pored svoja » Tri hrasta« na prvoj samostalnoj izložbi

KRIŽALJKA V03AKA IZ SABORSKOG Ovu uzornu križaljku sastavio je Ivica Hodak, vojnik Hrvatske vojske, za

vrijeme boravka i oporavka u Bolničkom centru u Lovranu. U trenucima odmora i liječenja, pokušavajući zaboraviti na ratne stratiote, pokušao je i sastaviti kri­žaljku poslije više stotina uspješno rješenih križaljki

Ivica Hodak je šumarski tetiničar, zaposlen u Šumariji u Plaškom, rodom iz Saborskog.

VODORAVNO: 1. Američki filmski glumac (»Oficir i gentleman«), 11. Vulkanski otoci u sje­

vernom Pacifiku (na njima žive Eskimi), 12. Kraći naziv za rotacijski tisak, 13. Ime košarkaša Čuture, 14. Kuhinjska posuda, 15. Riječna riba, buiieš, 16. Dubi­na do koje je uronjeno plovilo, 17. Biljarski štap, 18. Uarodno muško ime, 20. Auto oznaka za Egipat, 22. Drvo koje raste uz vodu, 23. Sniženi ton »E«, 25. Namjera, naum, 27. Propast, debakl, 29. Osjećaj gađenja, 30. Vrsta goveda, 31. Dijelovi dana, 32. Šumska voćka, 33. Tri (tal.), 34. Ožujak, 35. Edward kraće, 36. Ime Rusijana pilota i konstruktora aviona, 40. Američka pjevačica Dlana, 41. Vrsta pjenušca, 43. Tamo se more s kopnom spaja, 45. Pripadnici barbarskog mongolskog plemena, 46. Veseljak, bekrija u Slavoniji, 47. Postojan, nepromje­njiv, 48. Žiteljka velike europske države.

OKOMITO: 1. Uništenost razaranjem, 2. Hrvatski gradić zlosretne sudbine, 3. Proslav­

ljeni slovenski gimnastičar Miroslav, 4. Najčešće španjolsko ime, 5. Rijeka u Francuskoj SZ od Geneve, 6. Auto-oznaka za Rijeku, 7. Užas, strava, 8. Veće vremensko razdoblje, 9. Manja punta, 10. Najstarija formacija tercijara, 14. Plo­vilo, 16. Izraslina na leđima, gura, 18. Plaha šumska životinja, 19. Živci, 21. Tvr­doglava domaća životinja, 22. Suha riječna korita, 24. Saonice, sanjke, 26. Mo­numentalna crkvena građevina, 27. Škotska suknjica, 28. Salamura, marinat, 30. Ugledni predstavnik u umjetnosti, 32. Planeta Sunčeva sistema, 34. Količina tvari nekog tijela, 37. Upravljač kod vozila, 38. Stari španjolski novci, 39. Boga­taški sport, 41. Ženin brat, svojak, 42. Grad u Sloveniji, 44. Vrsta četinjače, 45. Kratica za Agence Telegraphigue Suisse, 47. Auto-oznaka za Suboticu

Sastavio: ivica HODAK Bolnički centar - LOVRAN

AFORIZMI — Ponekad se i siromah rodi

carskim rezom. — Sjekira koja padne u med

više ne siječe drva. — Pojedine je savjest prestala gristi

iz straha da se ne otruje. — U žuljevite ruke manje stane. — Prazna glava često posluži^

kao olakšavajuća okolnost. — Što je aplauz jači

istina se slabije čuje. — Nikad nije obilazio istinu —

— uvijek je gazio preko nje. — Apsurd je kada čovjek rođen u znaku ribe

umre od raka. — II var i janta: Apsurd je kad čovjek koji pije na

litre umre od kapi.

Uabrmo: Andrijm KUSAMIĆ

"!-

GLASILO »HRVATSKE §UME« Javnog poduzeća za gosfiodarenfe šumama i lumskiin zemljištem u Republici Hrvatskoj, p.o. Zagreb

»HRVATSKE ŠUME« p.o. Zagreb Savjet tista: Prof, dr. Batnimir Pipic (picdsjfdnik) dr. Jovi' (!r:tč:in. Marijan Kolić: dipl. ing. Mikm Krmpotić, dipl. ing. Tomi'i!a\ SUirćcMČ. dipl. ing. Filip Šahić. dipl. ing. pnU. dr. Ji)sip V'ukeluJ I ređiiački odbor: FdiirJurjeiic. dipl. in^i. (predsjednik) .4aiun-Z!alko Lonćunć. dipl. ing. Vesna

Hrkulović. Ivan Hill, dipl. iur. Gordana Colnar Redakcija lista : Marijan Domtnić, Vesna Hrkalović, Antun-Zhnko Lončarić. Miroshis' Mrkobrad. Vesna Ple.ie. Zvonko Peiče\ić davni i odgovorni ur«dnik: Antun - Zlalko Lončarić. dipl. ing. Crnfii'ko-tehnički urednik: Miljenko Bogdanić

.Adresa redakcije: Lj. F. Vuki>iinoMća 2. Zagreb tel. 041 44H-00I 44S-0J4 List »Hrvatske šumc^< i.^luzi jednom mje'iečno. a djelatnici JP >>/lr\aiske šume« dobisaju gn besplatno na kucnu adresu.

Tisak: Hrvatska tiskara Zagreb. Slavonska avenija 4.

Saktada: IZ.OOli primjeraka

POZNATO 0 NEPOZNATIMA-NEPOZNATO O POZNATIMA

S a 12 tisuća zaposlenih »Hrvatsl<e šume« zauzimaju peto mjesto po broju djelatiiii<a u Republici Hrvatskoj. U tako

velikom poduzeću koje se proteže čitavom Hrvatskom, djeluju ljudi raznih zvanja, zanimanja, afiniteta, mentaliteta, svjetonazora, hobya... Mnogi se u svoje slobodno vrijeme bave ili su se bavili različitim aktivnostima van svoje struke i svog radnog mjesta. Neki postižu ili su postizali značajne uspjehe i rezultate u tim aktivnostima.

Da bi mogli pisati o ljudima koji se bave naukom, inovatorstvom, kulturom, umjetnošću, športom... ili imaju interesantan hoby, potrebna je suradnja sa vama štovani čitatelji, javite nam ako se vi bavite ili vam je znano tko se u vašoj sredini bavi nečim zanimljivim.

Rubrikom »Poznato o nepoznatima-nepoznato o poznatima« pokušat ćemo saznati nešto više o zanimljivim osobama iz naše sredine koji su nam tako blizu, a ustvari jako daleko.

Ovakvi snimci poznati su nam samo iz dobro nam znaniti svj'etsldli motožurnala, a nitifo ne bi pomislio da se ispod ove Itacige Itrije nježno lice Zdravl<a Leljlca

Mladi i vrijedni šumarsid inženjer, Zdrav/co Leljal<,

sadašnji upravitelj šumarije u Križevcima,

poznat je van šumarske struke diljem naše

OKTANI POMIJEŠANI SA KRVLJU U sastavu Uprave šuma

Koprivnica je i šu­marija Križevci kojoj je na čelu mladi

stručnjak, dipl. inž. šumarstva g. Zdravko Leljak. Trideset-šestgodišnji Križevčanin za­poslen je u šumariji od 1981. Do imenovanja za upravitelja šumarije 1991. bio je tehno-log za uzgoj u istoj šumariji. I supruga Marija je šumarski inžinjer na radnom mjestu re-virnika u šumariji Koprivnica. Ta šumarska obitelj ni u slo­bodno vrijeme nemože bez šumarstva. Uzgojem hortikul-turnih biljaka u vlastitom ra­sadniku poznati su u Križevcu i bližoj okolici.

No povod za razgovor sa g. Leljakom nije ni šumarstvo ni hortikultura već njegova naj­veća »ljubav« moto-Sport.

• Gospodine Leljak, na početku razgovora jedno ste­reotipno pitanje: Od kada da­tira vaša ljubav prema motori­ma?

— Već u drugom razredu (8 g.) osnovne škole vozio sam bez ičije pomoći očev Opel--rekord, naravno sa očevim odobrenjem. Uvijek sam se vrtio oko automobila i moto­ra.

0 Vaše prvo natjecanje? — Prvi puta sam nastupio

na utrci u Križevcima 1974. god. Vozio sam prepravljeni motor »Tomos APN 4« i prvi prošao ciljem. Izgleda da su lovorov vijenac oko vrata i mali peharić odredili moju vozačku budućnost, jer sam nakon toga vozio oko sto pe­deset utrka.

• Spomenuli ste brojku od sto pedeset utrka u karije­ri. Koja i^am je ostala posebno u sjećanju?

— Svaka mi je na svoj na­čin ostala u sjećanju. Teško mi je izlučili najbolju, ali naj­draža mi je svakako ona vože­na na Grobniku 1980. kad sam u trci za svjetsko prven­stvo u klasi 125 ccm kao dese­ti prošao ciljem. Te godine za­uzeo sam 19 mjesto na svije­tu. Do sada nitko izbivše Ju­goslavije nije u toj klasi nad­mašio taj rezultat.

• Imali ste puno uspjeha, da spomenemo samo najzna-

Lovorov vijenac za šampiona na jednoj utrci 1988. godine u

Njemačkoj

čaj nije: četiri puta ste bili prvak bivše Jugoslavije i nosi­telj zlatne kacige — priznanja koje je AMSJ dodjeljivao sportašima koji su tri puta uzastopno osvojili prvenstvo, jedanaest puta ste bili prvak

Hrvatske, pobjednik INA-CU-PA '89 i još puno prvih mjesta na trkama širom Evrope. Da li ste zadovoljni postignutim?

— Svakako da sam zadovo­ljan postignutim. No uvjeren sam da je moglo i više. Uz vi­še financijskih sredstava i podrške kad sam bio na vrhuncu karijere 80-tih, vjeru­jem da bi se vinuo u sam ev­ropski i svjetski vrh.

• Spomenuli ste financije. Motoristički šport je vrlo skup. Kako pribavljate sred­stva ?

— Dobar motor je jako skup. Na sreću osigurava mi ga klub za koji vozim. Počeo sam voziti za AMD Križevci, a od 1978. sam u AMD »Za­greb« koji se sad zove »Prvi Hrvatski moto klub Zagreb«. Ostalu opremu si nabavljam sam iz osobnih sredstava.

• Na kojim ste sve moto­rima do sada vozili?

— Uz već spomenuti »To­mos APN 4« vozio sam MZ, javu, Morbideli 125 ccm, Morbideli 250 ccm i Hondu

Najdraže pobjede su pred domaćim gledateljima, pa je i o vaj počasni krug vožen 1991. godine u Križevcima poslije utrke za državno prvenstvo

domovine po jednom rijetkom hobiju — moto športu, a u njemu niže

uspjehe za uspjehom pa čak i do međunarodnih

pista

250 ccm, za koju osobno smatram da je najbolji motor u toj klasi.

• Sa brzim motorima se događaju i ružne stvari — pa­dovi. Koliko ste ih vi doživje­li?

— Da nažalost padovi su ružnija strana, ali i sastavni dio ovog športa. Prosječno sam imao dva pada u sezoni. Najteži se zbio 1988. na utrci u Banja Luci kad sam pri brzi­ni većoj od 200 km/h pao i slomio zglob na nozi. Prije pa­da postavio sam rekord staze koji do danas nije oboren; Si­gurnost vožnje ovisi o stazi. Tehnički najteža staza je na Grobniku, a najopasnija u Po­žegi, jer dopušta vrlo velike brzine.

# Na mnogobrojnim na­tjecanjima bilo je vjerojatno dosta zanimljivih zgoda. Opi­šite jednu.

— Nesvakidašnji događaj zbio se na utrci u Bjelovaru 1988. Utrka se održavala mje­sec dana nakon mog teškog pada u Banjaluci i loma noge. Na start sam došao na štaka-ma uz pomoć kolega iz kluba. Sjeo sam na motor, odložio štake i na zaprepaštenje pri­sutnih odvozio trku, a što je najinteresantnije uvjerljivo pobjedio i tako osigurao ne­ophodne bodove za klub. jed­nom sam prije jedne utrke skinuo gips sa ruke i nakon pobjedničke vožnje odmah otišao u bolnicu po novi gips.

9 Otac ste dvoje djece. Kako čete reagirati obzirom na opasnost tog športa ako vaš sin poželi krenuti vašifn stopama?

— Neću ga nagovarati, ali neću mu ni braniti. Iako ima tek osam godina »bojim« se da je već »inficiran oktanima«. Marko je sa četiri (4!) godine počeo voziti motor. Sada vozi

Zdravko LEUAK 2 6 ' 1956 Kumci aipi s-ž šumarstva PS- 193G-29125 Pj t!?8-3r5 ir9-E'125 !»•! 125 \m-vm »2-1125 -ismm 'S175'!250 ;984-22S0 »• ' i250. !«64« 13 250 1987-1250 19W-5250 PH 1980-t 176 i98i-1175 !»2-i SO SfOrti 1175 1983-1125 ' 5250 1984-12S). ifS-i 250 i 4/anađ 600 198«-'8C11-230 1987-'250

Jamahu 80 ccm, a sedmogo­dišnja kći Ana Jamahu 50 ccm. Za sada voze na poligo­nu HAK Križevci, ali i po šu­mi i po moto-cross stazama.

• Da li i izvan trkačih sta­za volite brzine?

— Posjedujem vlastiti »Su­zuki 750« sa kojim se volim normalno provozati. Ponekad vozim i malo »brže«, ali nikad nisam platio kaznu zbog pre­brze vožnje (vjerojatno neuh­vatljiv za policiju o.p.). Mnogi kolege se rado voze samnom u autu, jer vozim lagano i paž­ljivo.

• Do kada se mislite bavi­ti natjecateljskim disciplina­ma?

— Nekoliko puta sam raz­mišljao o prestanku natjeca­nja. Ali svaki puta me »Nešto« vraćalo na stazu. Vodim spor­tski život, ne konzumiram al­kohol, ne pušim pa s te strane nema problema. No kad se medu mladim natjecateljima pojavi dostojan nasljednik prekinut ću sa tim športom i svoje bogato iskustvo preno­siti kao trener mladim i per­spektivnim vozačima.

• Kada opet na stazu ? — Zbog agresije neprijate­

lja na Hrvatsku i zbog Domo­vinskog rata nije u proteklom razdoblju bilo natjecanja, ali već 31. svibnja održat će se prvo prvenstvo neovisne države Hrvatske, na stazi u Virovitici. Vozit ću u novoj klasi od »750 ccm Super Bike« na novom motoru Kavvasaki 750 ccm. Velika mi je želja os­vojiti to prvo prvenstvo i po­stati prvi prvak drage i volje­ne domovine Hrvatske. Bio bi mi to najdraži trofej u cijeloj karijeri.

Gospodine Leljak, u ime svih čitatelja ovog našeg glasi­la od srca želim da vam se ta želja i ostvari.

Razgovarao: Marijan DOMOVIĆ