Upute za pisanje eseja

na državnoj maturi

Popis lektira za školski esej:

1. Marin Držić, Dundo Maroje (komedija, renesansa)2. Ivan Gundulić, Suze sina razmetnoga (poema, barok)3. Fjodor Mihajlović Dostojevski, Zločin i kazna (roman, realizam)4. Ante Kovačić, U registraturi (roman, realizam)5. Antun Branko Šimić, Preobraženja (zbirka pjesama, ekspresionizam)6. Honore de Balzac, Otac Goriot (roman, realizam)7. Franz Kafka, Preobražaj (novela, ekspresionizam i nadrealizam)8. Miroslav Krleža, Baraka pet Be (novela, ekspresionizam i naturalizam)

Popis zadataka za školski esej:

Interpretativni školski esej

U ovoj vrsti eseja pojavljuje se pjesma, ulomak iz proznog, dramskoga ili esejističkoga književnoga djela ili likovni prilog koji prati tekst.

Ponuđene teksotve u ovom zadatku otvorenoga tipa učenik bi trebao razumjeti i književno procijeniti iako nužno ne poznaje cjelokupno stvaralaštvo autora teksta. Ponuđeni tekst popraćen je informacijama o naslovu, autoru i kontekstualnim napomenama kojima se ponuđenom ulomku upotpunjuje smisao.

Primjeri:

MARIN DRŽIĆ, DUNDO MAROJE

Pred tobom je tekst koji trebaš pozorno pročitati. Taj tekst poslužit će ti kao polazište da napišeš interpretativni esej o djelu iz kojeg je ponuđeni ulomak. Svoj esej sastavit ćeš kao smislenu cjelinu sastavljenu od tri ulomka. Pri sastavljanju vodi računa o pravopisnoj i gramatičkoj točnosti te stilskoj ujednačenosti i skladu teksta. Trudi se da rečenice budu povezane i logično proizlaze jedna iz druge.

 

Da bi se lakše snalazio u sastavljanju eseja, ispod teksta nalaze se smjernice za čitanje koje nude uporišne točke u interpretaciji. Smjernice imaju i zadaću da olakšaju vrjednovanje tvoga eseja jer su na temelju njih sastavljeni opisivači za ocjenjivanje. U svome eseju ne moraš se pridržavati ponuđenog redoslijeda smjernica.

 

DUGI NOS: Ja Dugi Nos, negromant od velicijeh Indija, nazivam dobar dan, mirnu noć i pritilo godište svitlijem, uzmnožnijem dubrovačkijem vlastelom, a pozdravljam ovi stari puk: ljudi-žene, stare-mlade, velike i male, puk s kime mir stanom stoja a rat izdaleka gleda, rat poguba ljucke naravi.

....

Ma prije neg vam što moje negromancije ukažem, hoću vam odkrit jedan sekret koji dosle od ovizijeh strana nijedan čovjek ni mudar ni triš mudar nije znao, od šta se su skule od mudaraca vazda veoma čudile i veoma napastovale, - sekret dostojan da ga vi znate, plemeniti i vrijedni Dubrovčani. Znate er kad se, jes tri godine, od vas odijelih, ončas se uputih put Indija Velicijeh, gdje osli, čaplje, žabe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, čovuljici mali, s ždralovi boj biju. Otole otegnuh nogâ k Novijem Indijama, gdje vele da se psi kobasami vežu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako među nami od slavica. U Stare Indije otole htjeh naprijeda proć, ma mi bi rečeno er se već naprijeda ne more proć. Rekoše mi da su tamo Stare Indije, i da u Stare Indije nitko ne more poć, govoreći: "Upriječilo se je ledeno more, koje se ne more broditi, i vrla vječna zima, koja galatinu od živijeh ljudi čini"; a s drugu stranu veljahu da gorušte sunce i paljevito ljeto dan bez noći ne da ne tačam živu čovjeku pristupit, ma zemlji od vrućine plod plodit. I rekoše mi: "Po negromanciji samo u te strane može se proć". Kako ja to čuh, otvorih moja libra od negromancije, - što ćete ino? U hip, u čas ugledah se u Indijah Starijeh! Tuj nađoh pravi život, veselo i slatko brijeme od prolitja, gdi ga ne smeta studena zima, i gdje ruži i razlikomu cvitju ne dogara gorušte ljeto, i gdje sunce s istoči vodi tihi dan samo od dzore do istoči i od istoči do dzore; a svitla zvizda danica ne skriva se kako ovdi meu vami, ma svitlo svoje lice na bilomu prozoru na svak čas kaže; a dzora, koja rumenimi i bijelim ružami cafti, i ne dijelja se s očiju od drazijeh ki ju gledaju; a slatki žuber od razlicijeh ptica sa svijeh strana vječno veselje čine. A ostavljam vode bistre, studene ke, odasvud tekući, vječnu hranu zelenim travam i gustomu dubju daju; a bogata polja ne zatvaraju dračom slatko, lijepo, zrjelo voće, ni ga lakomos brani ljudem, ma otvoreno sve svakomu stoji. Tuj ne ima imena "moje" i "tvoje", ma je sve općeno svijeh, i svak je gospodar od svega. A ljudi koji te strane uživaju ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni. Narav, kako ih je uresila pameti, tako ih je i ljepotom uljudila: svi općeno uzrasta su učinjena; njih ne smeta nenavidos, ni lakomos vlada; njih oči uprav gledaju, a srce im se ne maškarava; srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli; i, za dugijem mojijem besjeđenjem ne domorit vam, ljudi su koji se zovu ljudi nazbilj.

I za rijet vam sve što sam vidio, i da me bolje razumijete, vidjeh u tjezijeh stranah, u jednomu zgradu veliku, visoku i vele urešenu, jedna pisma i od kamena čovuljica, vele učinjeno, obraza od mojemuče, od papagala, od žvirata, od barbaćepa; ljudi s nogami od čaplje, stasa od žabe; tamaše, izješe, glumci, feca od ljuckoga naroda. Upitah koji su ovo obrazi, što li hoće tolika gruboća, tolik nesmirna od lica čovječanskijeh rijet. Rekoše mi da negromanti u stara brjemena, kako to bud' ja, po negromanciji dohodeći u njih strane i donoseći diverse trgovine za otuda zlato odnosit, er se u rijekah tamo veliko zlato nahodi, donošahu među ine žvirata, čovuljica, barbaćepa od drva, obraza od papagala, od mojemuča, od žaba, oslastijeh, kozjijeh i na svaki način.

I žene od tizijeh strana, - kako i naše, koje polakšu pamet imaju od ljudi, - gledajući te obraze, počeše se smijejat kako od stvari ku prije ne bijehu vidjeli, i rekoše: "Smiješno ti bi bilo da ovi ljudi mogu hodit i govorit!" I rekoše negromantom: "Vi ste negromanti; ako hoćete da od ovizijeh strana zlata odnesete, učinite po vašoj negromanciji da ovi čovuljici ožive, i da počnu hodit i govorit, er bi tada na pravi način smiješni bili, a taki mrtvi ne valjaju ništa". Negromanti, za lakomos od zlata, daše duh žviratom, barbaćepom, čovuljicom, obrazom od papagala, od mojemuča, od žaba, oslastijem, kozjijem i od tezijeh načina. Ti ljudici, kako imaše duh, počeše hodit, govorit i smiješnice činit po taki način, er se nigdje gozba ni pir ne činjaše gdje oni ne bi dozvani bili. Mislite je li smiješna stvar bila gledat te obraze u to prvo brijeme gdje tamaše!

I, za dovršit besjedu, ovi obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, žvirati, barbaćepi i s koze udreni i, za u kraće rijet, ljudi nahvao, počeše se plodit i miješat s ženami nazbilj po taki način, er se ljudi nahvao toliko počeše umnažat, er poče veće broja bit od ljudi nahvao neg ljudi nazbilj. I ti ljudi nahvao od ruke im ide učinit jednu konjuru, da iz gospoctva izagnu ljudi nazbilj. Ljudi nazbilj to uzaznavši skočiše, uzeše oružje, izagnaše sve te ljudi nahvao i ne ktješe da jedan cigloviti za lijek u tjezijeh stranah ostane.

Ljudi nahvao, zajedno s negromanti, priđoše u ove naše strane, i to prokleto sjeme, - čovuljici, žvirati, barbaćepi, obrazi od papagala, od mojemuča, od žaba, oslasti i s koze udreni, ljudi nahvao - useliše se u ovi naš svijet u brijeme kad umrije blagi, tihi, razumni, dobri starac Saturno, u zlatno vrijeme kad ljudi bez zlobe bijehu.

SMJERNICE

Marin Držić najveći je hrvatski dramatičar starije hrvatske književnosti. Smjestite autora u vrijeme i mjesto njegova stvaranja. Obrazložite uvodnu tvrdnju navođenjem dramskih vrsta i djela koja je stvorio. Dokažite njegovu veličinu stavljajući ga u kontekst hrvatske i svjetske književnosti njegova vremena. Ukažite na njegove književne uzore i preteče te dokažite da je najavio velike književne teme koje će obrađivati velikani europske dramaturgije sljedećih stoljeća.

Tko je Dugi Nos? Kakvu ulogu ima to lice u daljnjem razvoju radnje? Kako nazivamo dio teksta u kojemu se pojavljuje Dugi Nos? Ima li u Dundu Maroju još takvih tekstova?

Kakvu veliku tajnu (sekret) otkriva Dugi Nos?  Citirajte dijelove teksta kojima Dugi Nos objašnjava kakva je sve čuda vidio na svojim putovanjima do Starih Indija, povežite to s vremenom karnevala i zakonitostima preokrenuta svijeta. Kako se i zašto Dugi Nos našao u Starijem Indijama?Zašto tamo vlada vječno proljeće? Obrazloži i dovedi u vezu s antičkom mitologijom i pričama o „zlatnom dobu“. Koje još utjecaje antičkoga svjetonazora prepoznaješ u pričanju Dugog Nosa? Kako opisuje ljude nazbilj? A kako ljude nahvao? Ima li taj opis simboličko i alegorijsko značenje? Zašto ljudi nahvao imaju „obraze od barbaćepa, papagala i mojemunča“? Dovedite taj opis u vezu s pričama mornara s prekomorskih brodova koji su vidjeli Novi Svijet. Što se dogodilo s ljudima nazbilj i ljudima nahvao u Starim Indijama? Kako su ljudi nahvao došli u naš svijet? Razvrstajte likove iz drame na ljude nazbilj i ljude nahvao i obrazložite svoju podjelu. Kako završava djelo? Dobivaju li likovi svatko po zasluzi? 

Zašto književni znanstvenici smatraju da bi Držić bio upamćen u povijesti hrvatske književnosti i da je samo napisao ovaj prozni tekst? Izdvoji odlike stila koje si prepoznao/la. Kojim stilskim sredstvom autor povezuje 4.-6. odlomak. Izdvoji metaforičke i metonimijske izraze te figure konstrukcije kojima se postiže ritam i slikovitost teksta. Zašto se može reći da je tekst napisan jezikom pisane književnosti 16. st. kojima se nije govorilo ni u jednome priobalnome hrvatskom gradu?

Možemo li i danas reći da je teško razabrati prave ljude od naopakih, kojima se srce maškarava? Možemo li reći da je sekret Dugoga Nosa i danas dobro čuvana tajna?

OČEKIVANI ODGOVORI

A) lokalizacija: Dubrovnik, sredina 16. stoljeća, renesansa na hrvatskoj obali

B)književne vrste: pastorale (Tirena, Grižula, Venera i Adon), komedija u stihovima (Novela od Stanca), komedije u prozi,eruditne komedije (Pomet, Dundo Maroje, Skup, Džuho Krpeta, Tripče de Utolče, Arkulin, Pjerin); tragedija (Hekuba), petrarkistička poezija, pisma

C) uzori i utjecaji: uzore je našao u talijanskoj dramaturgiji svojega vremena koju je upoznao za školovanja u Sienni u Italiji (bio je vjerojatno vođa dramske družine koja je kažnjena zbog izvođenja djela lascivna/prostačka sadržaja) – Machiavelli, Ariosto (dramatičari), antičkoj komediji atelani  (Skup), i Boccacciovim novelama. Kad je Držić umro, Shakespeare je imao 3 godine: Držić otvara teme koje će obrađivati i Shakespeare – ivanjska vjerovanja u Noveli od Stanca, Boccaccio kao uzor u izboru sižea, maniristički odnos prema temama ljubavi i života (Držićevi seljaci pravi su seljaci i pastiri a ne učeni, preodjeveni plemići isto kao i Shakespeareovi, ismijava se petrarkistički model iskazivanja ljubavi). Moliere koji dolazi u prosvjetiteljstvu također obrađuje teme ljudske pohlepe, prijetvornosti, zlobe kao i Držić.

ANALIZA ULOMKA

- LIK DUGI NOS

Dugi je Nos negromant, čarobnjak. Možemo ga povezati sa sličnim licima u hrvatskoj književnosti: Matijašem Grabancijašem dijakom Tituša Brezovačkog, Petricom Kerempuhom Miroslava Krleže. Dugi je Nos prolog, tj. lice koje se pojavljuje samo u tekstu koji prethodi dramskoj radnji i nije s njome u vremenskoj ni prostornoj vezi.

 - IDEJA TEKSTA PROLOGA

Prolog Dugi Nos iznosi pred publiku veliku tajnu, sekret, o ljudima nazbilj i ljudima nahvao koju je saznao u putujući svijetom i dospjevši u Stare Indije zahvaljujući svojemu čarobnjaštvu. Citirani dijelovi teksta upućuju na izokrenutu stvarnost:"Znate er kad se, jes tri godine, od vas odijelih, ončas se uputih put Indija Velicijeh, gdje osli, čaplje, žabe i mojemuni jezikom govore. Otole obrnuh put Malijeh Indija, gdje pigmaleoni, čovuljici mali, s ždralovi boj biju. Otole otegnuh nogâ k Novijem Indijama, gdje vele da se psi kobasami vežu, i da se od zlata balotami na cunje igra, gdje od žaba kant u scjeni biješe kako među nami od slavica."

Taj tekst književna znanost dovodi u vezu s urotničkim pismima koja je Marin DRžić pisao knezu Cosimu I. Mediciju u Firenzu, tad najmoćnijem vladaru jedne talijanske republike kojemu se divio i Nicolo Machiavelli u svome djelu Vladar (Il Principe), na temelju kojeg nastaje filozofski smjer, svjetonazor – makijavelizam – koji zastupa ideju jake vlasti kojoj su dopuštena sva sredstva radi ostvarivanja stabilne države. Prolog Dugog Nosa zapravo je filozofska rasprava o ideji ljudskosti i poštenja, vlasti i bezvlašća. 

U tekstu se može prepoznati i antička vjera u ljudske vrijednosti: razum, poštenje, vrline i uživanje u životu uz lucidno i inteligentno dijeljenje zajedničkih dobara. (kao da je čitao Utopiju Tomasa Morusa).

Komedija Dundo Maroje ima još jedan prolog koji nas podsjeća da toj komediji prethodi izgubljena komedija Pomet i najavljuje dramski zaplet.

Prolog iznosi pred publiku siže događaja koji prethode dramskoj radnji, taj je prolog sličniji prolozima eruditne komedije koji su preuzeti i grčke i rimske antike.

LJUDI NAZBILJ I LJUDI NAHVAO

Ljudi nazbilj nositelji su ideje razuma i ljepote: „A ljudi koji te strane uživaju ljudi su blazi, ljudi su tihi, ljudi mudri, ljudi razumni.. 

Ljudi nahvao sliče Indijancima koje su opisivali mornari s prekomorskih brodova, njihov je fantastični opis Držić povezao i s dubrovačkim pokladnim maskama koje su se u vrijeme izvođenja drame mogle vidjeti na dubrovačkim ulicama.Ljudi nazbilj u Starim Indijama istjerali su ljude nahvao iz svojega kraljevstva pa se oni sad šire našim svijetom i teško je prema Držiću razabrati koji su pravi ljudi a koji nisu.

SINTEZA 

Ljudi nahvao i ljudi nazbilj imaju alegorijski i simbolički karakter jer Držić kao pučanin zastupa tada prevratničku ideju: da i građanstvo ima pravo na sudjelovanje u vlasti, pa su stoga njegovi ljudi nazbilj zapravo sluge (Pomet, Popiva, Petrunjela) koji vladaju sudbinama svojih gospodara (Uga Tudeška, Mara, Laure) uređujući im njihove ljubavne živote i obiteljske zavrzlame. Glavni intrigant u tekstu Pomet Trpeza nositelj je toga renesansnog svjetonazora, on je „pravi čovjek ki se umije vladat“. Iako djelo nije sačuvano u cijelosti, možemo pretpostaviti da je svako pravo lice dobilo što je zaslužilo: Pomet Petrunjelu i dukate, Pera Mara, Laura Tudeška, Maroje izgubljeno blago, a sve zahvaljujući „kralju od ljudi“ Pometu.

ZAKLJUČAK

Vjerujem da je i danas teško razabrati kojim se ljudima srce maškarava, a koji srce nose prid očima, da svak vidi njih dobre misli.

IVAN GUNDULIĆ, SUZE SINA RAZMETNOGA

Pred tobom je tekst koji trebaš pozorno pročitati. Taj tekst poslužit će ti kao polazište da napišeš interpretativni esej o djelu iz kojeg je ponuđeni ulomak. Svoj esej sastavit ćeš kao smislenu cjelinu sastavljenu od tri ulomka. Pri sastavljanju vodi računa o pravopisnoj i gramatičkoj točnosti te stilskoj ujednačenosti i skladu teksta. Trudi se da rečenice budu povezane i logično proizlaze jedna iz druge.

 

Da bi se lakše snalazio u sastavljanju eseja, ispod teksta nalaze se smjernice za čitanje koje nude uporišne točke u interpretaciji. Smjernice imaju i zadaću da olakšaju vrjednovanje tvoga eseja jer su na temelju njih sastavljeni opisivači za ocjenjivanje. U svome eseju ne moraš se pridržavati ponuđenog redoslijeda smjernica.

14.

Ako ja sam oni istiSad u sebi, jaoh, da gdi jeSviono ruho, grimiz čisti,Plemenito ki me odije?Gdi su obilne gozbe moje,I prijatelji i gospoje?

 

15.

Ah, ja nijesm, ki sam bio,Ako u meni nije mene;Jaoh, svak me je ostavioSred pustoši sej kamene;Pače gola i kami oniStudeni me svojom goni.

 

16.

Mješte piće slatke, uljudne,Mješte dvora pozlaćena,Mješte sluge, u noći i u dneS kih mi dvorba bi činjena,Mješte uresne svim postelje,Gdi pokojah moje želje;

 

 

 

17.

Jestojska je ma jedinaNepoznano gorko travje,Prasci družba, dvor planina,Kami tvrdi meko uzglavje,A raskošna, jaoh! pernicaSuha zemlja crna lica.

 

18.

Čačka moga dvorne slugeObilnim se brašnom hrane;A ja od glada mrem pun tugeSred pustošne ove strane,Želeć kao zvir, nu zaludu,Naći brašno u želudu.

 

19.

Ah na ovo li bludnos tvojaDovela me, izdavnice,Ka pod slikom od pokojaDvorne i blage ljubovniceNa službu me tvu zapisaDokli iz mene krv isisa!

SMJERNICE

Ivan Gundulić najvažniji je hrvatski pjesnik iz razdoblja baroka.  Na koje se stoljeće vremenski omeđuje barok u književnosti?Ta je epoha u hrvatskoj književnosti regionalna. Odredi regiju iz koje dolazi autor i koji su još predstavnici te epohe obilježili stvaralaštvo u toj regiji.

Navedi glavna obilježja barokne poetike.Usporedi što preuzimaju barokni pjesnici od prethodne epohe, a po čemu se njihova literatura povezuje uz protureformaciju.

Dokaži da je djelo barokna religiozna poema. Kojim se sinonimim pojmovima još može imenovati ta vrsta? Kojim književnim vrstama pripadaju poeme? Koje se podvrste poema pojavljuju u baroknoj književnosti? Nabroji autore baroknih religioznih poema i uspoređujući ih navedi koji se tipični likovi u njima pojavljuju.

Protumači stihove koje izriče razmetni sin: „Ah, ja nijesm, ki sam bio,/Ako u meni nije mene“Što mu se dogodilo? Tko je po njegovu iskazu odgovoran za njegovu sadašnju situaciju? Jesu li mu u njegovoj nevolji pomogli prijatelji i gospoje?

 

Zašto razmetni sin spominje „čačka dvorne sluge“ koje se „obilnim brašnom hrane“. Poveži taj citat sa cjelinom radnje i tekstom koji je Gunduliću poslužio kao nadahnuće za stvaranje Suza sina razmetnoga. U koliko je dijelova razradio svoju temu i zašto ih je tako imenovao?

 

Barokna je književnost sklona ukrašavanju i retoričkim figurama. Izdvoji iz teksta koji je pred tobom tipične figure: simbol, končeto, kontrast, retoričko pitanje, anaforu, asidenton. Odredi vrstu stiha  i strofe kojim je djelo napisano i objasni njihovu ulogu u povijesti hrvatske versifikacije. Objasni zašto se Gundulić smatra začetnikom hrvatskoga pjesničkoga standarda.

Smatraš li da su Gundulić svojim djelom izriče vječne opomene i suvremenom čovjeku?

OČEKIVANI ODGOVORI

LOKALIZACIJA TEKSTA I OBILJEŽJA EPOHE I VRSTE

- Dubrovnik, 17. Stoljeće

- barokna poetika: duhovnost, sklonost meditaciji, religiozna tematika, pitanja života i smrti, prolaznost, gusta uporaba stilskih figura, manirizam

- barok od renesanse preuzima oblike (petrarkistička poezija, pastorala, ep), ali tematski se oslanja na srednji vijek (strah od smrti, razmišljanje o zagrobnom životu, briga o pitanjima onostranosti, grešnost čovjeka)

- barokna je religiozna poema:

o djelo koje ima odlike lirike , epike i drame

o obrađuje temu raskajanih grešnika koji postaju sveci

o nadahnuće traži u Bibliji (Isusove parabole, likovi Marije Magdalene i sv. Petra)

o poema se još nazivaju plačevima ili suzama zbog učinka koji su trebale izazvati i reakcija likova na spoznaju grijeha

- osim religiozne poeme pojavljuje se i komična poema koja najčešće ismijava petrarkističke konvencije iskazivanja ljubavi

- ostale su barokne religiozne poeme: Uzdasi Mandalijene pokornice (Ignjat Đurđević), Mandalijena pokornica (Đivo Bunić Vučić), Sveta Rožalija (Kanižlić): u baroknim religioznim poemama pojavljuju se likovi grešnih svetica (svetica koje su prije bile bludnice poput sv. Magdalene) - uzor : Tansillo : Suze

INTERPRETACIJA ULOMKA

- razmetni sin oslikava svoj bijedni položaj – ulomak je iz prvog od tri dijela ( Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje) poeme

- više ne živi u raskoši i napustili su ga i prijatelji i žene:

Sviono ruho, grimiz čisti,Plemenito ki me odije?Gdi su obilne gozbe moje,I prijatelji i gospoje?

- živi sa svinjama u kamenoj pustoši i jede poput životinje, spava na golom kamenu:

Jestojska je ma jedinaNepoznano gorko travje,Prasci družba, dvor planina,Kami tvrdi meko uzglavje,A raskošna, jaoh! pernicaSuha zemlja crna lica.

- za svoj bijedan položaj krivi bludnost koja ga je navela na grešni život zbog kojeg ostaje bez očeva kruha i doma,- a utjelovljena je u liku „dvorne i blage ljubovce“

- razmetni sin spominje očeve sluge i brašno i kruh jer oni simboliziraju vjernike koji su ostali na pravome putu pobožna života pa uživaju u duhovnoj hrani (kruhu) nebeskog oca (rimokatolike koji se nisu odmetnuli i prihvatili ideje reformirane crkve)

- ulomak upućuje na parabolu iz Lukina evanđelja o „izgubljenom sinu“ koja je Gunduliću poslužila kao nadahnuće za pisanje poeme

- poemu je razradio u tri dijela (Sagrješenje, Spoznanje, Skrušenje) jer je to simbolički put koji prolazi svaki grešnik prije no što mu grijesi budu u ispovijedi oprošteni

- sakrament Sv. ispovijedi protestanti su nijekali pa ima važnu ulogu u protureformacijskoj književnosti.

ANALIZA JEZIKA I STILA

- stil je bogato urešen retoričkim figurama:

o simbol: razmetni sin: grešni čovjek

§ čačko – bog Otac

§ čačkove sluge - vjernici

o končeto upućuje razigranom igrom slika i motiva na bijedan položaj lika i njegov sadašnji položaj:

Poema je ispjevana simetričnim osmercima povezanim u sestine, oblik koji Gundulić preuzima od T. Tassa, dok stih preuzima ih hrvatske tradicijske versifikacije (koja se javlja još u srednjovjekovlju – Muka sv. Margarite).

Ivan Gundulić smatra se začetnikom hrvatskog pjesničkog standarda jer su njegov jezik oponašali i njegovi suvremenici, a ta se uzoritost nastavlja sve do ilirizma kad ga Gaj i njegovi ilirci uzdižu na pjesnički tron kao svoj literarni i jezični uzor. Gundulićeva se štokavština ne razlikuje od suvremena jezika u toj mjeri kao jezik njegovih sugrađana iz prethodnoga stoljeća (Držić, Vetranović i dr.) jer više ne stvara hibridni jezik kojim se obraća obrazovanim čitateljima već cjelokupnom puku koji treba poučiti životnim vrijednostima i istinama.

Gundulić svojim vječnim mislima i rečenicama i današnjega čitatelja može natjerati na razmišljanje o vlastitome životu i sudbini.

ANTE KOVAČIĆ, U REGISTRATURI

 

Pred tobom je književni tekst. Pozorno ga pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje sastavka ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvome oblikovanju sastavka.

Svoj sastavak oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti papirom za koncept, a sastavak potom uredno prepiši u čistopis. Pazi da tvoj sastavak bude pravopisno i gramatički točan. Sastavak treba imati najmanje 400 riječi.

Na brdinama, gdje stajahu kućerci i druge zgrade drvenjare muzikaša Jožice i maloga "kanonika", sinuo je Veliki petak u svoj proljetnoj dragosti i miloti. Bijaše hladno jutro, da ljudi stiskahu prsnike oko tijela, a bosonogi dječarci, pastiri i pastirice tapkahu sitno po brđanskom busenu da im se ugriju noge. Jutro osvanulo jasno i lijepo, ali polja, vrtovi i sjenokoše kano i voćke bijahu pokrite debelim mrazom štono se ljeskaše i odsijevaše o sunčanim zrakama kano da si protkao i provukao srebrena vlakanca naširoko i daleko...

- Uhu si ga nama jadnima! - huknu mali "kanonik" sa svoga brda, izašavši bosonog pred kuću. - Veliki petak, ali si crn osvanuo premda je tako čisto i jasno nebo, premda sunašce prosinu kano nebeska luč s istoka! Oh, pozebe nam voće, pozeboše nam vinogradi! Oh, oh, oh! Crni petak, ne bilo te nikada!

- Mraz na Veliki petak! - zijevnu na svom brdu muzikaš Jožica, provirivši preko plota nizbrdo, a u glavi mu je šumjelo i kuhalo da nije pravo znao je li sumrak ili jutro? Da li on to sniva ili je doista na javi?

Jučer u predvečerje došao mu je sin Ivica da uskrsne praznike proborta u seljačkom domu svojih roditelja. S njim je došao i časni kumordinar Žorž... Pilo se dugo u noć... On je zadudao i u svoj otrcani bajs; dapače netko je pobrzao na Jožičin brijeg i s guslama da se tako lijepo upotpuni kruti bajs - sve u slavu đaka Ivice i kumordinara gospodina Jurića... Uh, pilo se, pilo... a Jožica bijaše veseo i široke volje. Tko bi jučer uz pun pehar rumenike, gdje je sve vrelo i kipjelo, mogao tako crno slutiti da će drugoga dana zabijeljeti mraz po brdima i dolinama?

Uhvativši se objema rukama o prošce i sagibajući se muzikaš Jožica preko plota, dune mu tih ali studen vjetrić u zažareno lice, i on gromko kihnu...

- Pomogao bog! - viknu mali "kanonik" s drugoga brda...

- I tebi pomoz' bog! Hvala!...

SMJERNICE

 Odredi književnu epohu u kojoj stvara Ante Kovačić i istakni kakav je stav zauzimao prema društvenoj stvarnosti. Očituje li se taj stav u ponuđenom ulomku?

Koje tipove diskursa prepoznaješ u ponuđenom ulomku? Koja im je funkcija? Potkrijepi dokazima. Kakva se atmosfera stvara uporabom mnogobrojnih epiteta i leksema koji pripadaju idiličnom leksiku na početku ulomka? Iznenađuje li te preokret u drugom dijelu ulomka? Zašto mali «kanonik» kaže da je svanuo Crni petak? Kojom se figurom poslužio autor? 

Tko su mali «kanonik» i Jožica? U kakvim su odnosima ta dva lica? Ukratko iznesi fabularnu liniju kojoj u djelu pripadaju te smjesti ulomak u cjelinu teksta. Koja se lice pojavljuju u ulomku a pripadaju i drugim fabularnim linijama? Koje lice povezuje čitavo djelo i kakva je njegova sudbina? Napiši kojoj književnoj vrsti djelo pripada i koju književnu poetiku slijedi. 

Što znači u ponuđenom ulomku fraza "Pomogao bog?" Kakav utjecaj imaju vremenske prilike na života seljaka?   Poveži to se izlaganjem o društvenim i političkim okolnostima u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća. 

Zašto je ovaj ulomak ogledalo života seljak 19. stoljeća?

NATUKNICE- kritički realizam, hrvatska 19. stoljeće, pravaštvo, poluautobiografski elementi

- tipovi diskursa: opis, dijalog

- funkcija: stvaranje atmosfere(impostacija), karakterizacija lica

- leksik: uvećanica (brdina), umanjenice (kućerci, dječarci), imenice (dragost, milota, pastiri, pastirice) - idealizacija, romantični opis

- dijalog: realistični prikaz strašne spoznaje da je mraz uništio voćnjake  i vinograde .

- figura: Crni petak je metonimija i ironično je izrečena, njena uporaba je dokaz seljačke praznovjernosti (petkom se sastaju vještice, petak je dan za Crnu magiju) - nespojivo s kršćanskim blagdanom Uskrsom i misterijem muke gospodnje Velikog petka; kanonikov uzvik ukazuje na njegovu prirodu, materijalizam

-lica:  mali Kanonik i Jožica  suprotstavljena su lica; susjedi u vječnoj svađi vjerno oslikavaju odnose u zagorskim selima u drugoj polovici 19. stoljeća. Mali kanonik ima sina Mihu koji je od djetinjstva suparnik sinu muzikaša Jožice - Ivici Kičmanoviću - glavnom junaku romana U registraturi - koji ujedno i povezuje sve radnje u tom složenom tekstu koji započinje u posljednjim satima Ivičina života, prije njegova samozapaljenja. Iako je bio sposobniji i pametniji od Mihe, na kraju Miha uspijeva zahvaljujući dobrim vezama, ženidbi i ulizivanjem,  dok Ivica propada jer se iskorijenio iz sredine kojoj je jedino dobro pripadao - selu s kojim se i Kovačić poistovjećuje, iako ga i kritički prikazuje, a nije se prilagodio životu u gradu. Likovi su okarakteriziran svojim govorom, Kovačić je majstor govorne karakterizacije, poput svih realističkih pripovjedača.

-  ulomak je preuzet iz 2. dijela od triju dijelova, kad Ivica dolazi kući iz grada, nakon što je protjeran iz Mecenina doma zbog epizode s Laurom, ženom koja ima kobni utjecaj na njegov život. S Ivicom je došao i Žorž, drugo lice koje više ne pripada seoskoj zajednici. Ivica i Žorž primjeri su "poluinteligenata" i "dvospolaca" koji nisu ni građani ni seljaci, samo što je jedan karikiran, a drugi je prikazan realistično. 

- vrsta: realistični roman, roman o odrastanju (Bildungsroman), prikazuje se privatna sudbina Ivice Kičmanovića i povezuje uz cjelokupnu sliku Hrvatske koja je simbolizirana naslovom (U registraturi).

- poetika: romantično i realistično (po uzoru na Šenou) vidljiva je i u ulomku (romantičarski opis jutra, ali i realistični dijalog susjeda, govorna karakterizacija i likovi tipični za sredinu iz koje potječu, situacije karakteristične za sredinu i vrijeme)

- modernističko -simboličnost mraza, preslikavanje duševnih stanja u prirodu

- društvene okolnosti: Hrvatska je u Kovačićevo doba ruralna zemlja stoga vremenske neprilike imaju presudan utjecaj na život onodobnih seljaka, epizoda i ulomak dobro suprotstavljaju tugu i radost seljačkog života - na najradosniji kršćanski blagdan, kad se i u najsiromašnijim kućama, poput one Jožice Kičmanovića nije štedjelo na jelu, piću i dobrom raspoloženju - dogodio se tužan vremenski poremećaj - gotovo tragedija za seljaka - smrzli su se usjevi i voćnjaci - godina će biti slaba, pa nema više razloga za slavlje - samo Bog može pomoći i njega seljaci na kraju ulomka zazivaju. Fraza "Pomogao Bog" dvoznačna je jer je zagorski seljaci često koriste kao zaziv za zdravlje (fraza), a u ovom kontekstu znači i doslovno zazivanje božje pomoći u konkretnom slučaju.

- poanta: Ulomak dobro ukazuje kakav je život seljaka u Hrvatskoj u 19. stoljeću. Nizom antiteza, dobrim izborom kontrastnih leksema (Tko bi jučer uz pun pehar rumenike, gdje je sve vrelo i kipjelo, mogao tako crno slutiti da će drugoga dana zabijeljeti mraz po brdima i dolinama?) pripovjedač pokazuje kako se radost i tuga smjenjuju na hrvatskom selu koje posve zavisi o božjoj i ničijoj drugoj pomoći.

MIROSLAV KRLEŽA, BARAKA PET BE

Pažljivo pročitaj priloženi tekst i smjernice ispod njega. Oblikuj svoj sastavak kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Poštuj pravopisna i gramatička pravila i trudi se biti stilski i leksički točan. Tvoj sastavak trebaš prepisati u čistopis.  Napiši 400 do 600 riječi.

«Bilo je u magazinu i konjaka i burgundera crnog i madžarskih vina vilanjskih i šampanjca, i jedan sat zatim cijeli je malteški špital bio pijan do grla, i vino je samo teklo po barakama, i razbijale se pune pivske flaše, jer tko će da pije pivo! Ruski robovi, omamljeni svijetlom iluzijom, da će sad , sutra već u svoje deravnje na Ural, na Volgu, počeli su da plešu preko sviju baraka, a kad je neki madžarski doktor pucao iz revolvera za verterima i htio da svlada alkohol barutom, nastala je cijela mala bitka i puškaranje, te se taj madžarski doktor pobijeđen povukao pred elementom i nestalo ga sa sestrama bolničarkama u tmini. Dvije su Švabice, sestru Fridu i sestru Marijanu (kojoj je zaručnik pao kod Verduna i koja je uvijek čitala Ullsteina) uhvatili još u njihovim sobama i silovali ih, a poslije toga puklo je sve, i gomila je počela da pije slobodu sve silnije i sve dublje, pa se napila te iluzije do ludila i sve je postalo kao pijani san. Svaku raketu, što se od minute na minutu dizala, s druge strane iz šuma, pozdravljali su ti pijani ranjenici, u košuljama, sa flašama u ruci, ijujuškanjem divljačkim i zviždanje, i sve je izgubilo glavu, kao na pučkim zabavama.

            U baraku Pet Be  nosili su onim ranjenim bokcima vino na škafove, i one polomljene kosti, i one odrezane noge što se suše pod tilom kao suhomesnata roba, sve se to bogme napilo, pa su na Vidovićevoj postelji neki Madžari zaigrali «ajnc.»

SMJERNICE

Smjesti djelo Baraka Pet Be u književni opus Miroslava Krleže. Odredi književnu vrstu i temu teksta. Poveži temu djela sa književnom epohom u kojoj je nastalo, istakni i s djelom poveži i potkrijepi citatima barem tri obilježja književnog pravca (poetike) koju tekst slijedi.

 

Smjesti ponuđeni ulomak u cjelinu teksta (uvod, sredina, kraj). Zašto možemo reći da je ova epizoda groteskna slika rata? Što se događa u ponuđenom ulomku, a ne bismo očekivali? Vrijedi li za ove ranjenike misao: «In vino veritas!(U vinu je istina!)». Kako tumačiš prepuštanje ranjenika alkoholnom ludilu i prepirkama? Zašto Krleža prikazuje ratnu zbilju kao pučku zabavu?

 

Prepoznaješ li odlike sniženog stila (ironiju, grotesku, burlesku) u imenovanju ranjenika – potkrijepi primjerima iz teksta.  Koja je funkcija tuđica u Krležinom stilu? Koja je funkcija asidentona i polisidentona u gradnji Krležine rečenice? Obrazloži i potkrijepi primjerima.

Dokaži da je ovo antiratni tekst. Je li danas svijet bliže općem miru nego početkom 20. stoljeća?

NATUKNICE

- antiratna novela, Hrvatski bog Mars, Novele, hrvatska književnost od 1914. -1929., ekspresionizam i  naturalizam

- tema: posljednji životni trenutci studenta Vidovića

- ideja: osuda rata i prikaz besmislenosti umiranja

- nastaje nakon Krležin kratkog boravka na ratištu (I. svjetski rat), 

- vrijeme radnje: 1916., mjesec kolovoz

- mjesto radnje: ruski front

- glavni likovi: grof Maximillian Axelrode i student Vidović (kontrastni likovi)

- veza s ekspresionizmom: ekspresija unutarnjih stanja duše, očuđivanje stvarnosti, snovita stanja i dijelovi teksta podsjećaju na ekspresionističke slike (gibanje, snažna uporaba boja, krikovi, uzvici)

- naturalistički (vjerni,autentični, ružni) prikazi deformacija ljudskog ponašanja (ludilo izazvano alkoholom i masovne scene silovanja i pijančevanja) 

- ulomak je iz središnjeg dijela novele, ranjenici postaju anarhisti, uređeni svijet bolnice deformira se pred prijetnjom skorog propadanja, svijet koji žalimo postaje svijet koji osuđujemo (ranjenici siluju bolničarke), slika pijančevanja i silovanja sigurno je nešto što ne očekujemo u noveli koja prikazuje svijet umirućih i bolesnih Uzrečica vrijedi: Na površinu izlazi životinjska priroda čovjeka (naturalizam)

- tumačiti pijanku, povezati s slikama proštenja u Kraljevu (masovne scene, totalni teatar, udaljavanje od stvarnosti, vizije, iluzije)

- rat je zabava za bogate i moćne, a mali i siromašni samo su dio te pučke zabave kojoj smisao mogu pronaći tek u alkoholnim parama i udaljavanju od stvarnih problema i teškoća (sudar ekspresionizma i naturalizma)

- burleska ( Svaku raketu, što se od minute na minutu dizala, s druge strane iz šuma, pozdravljali su ti pijani ranjenici, u košuljama, sa flašama u ruci, ijujuškanjem divljačkim i zviždanje, i sve je izgubilo glavu, kao na pučkim zabavama.), groteska i ironija (one polomljene kosti, i one odrezane noge što se suše pod tilom kao suhomesnata roba, sve se to bogme napilo, pa su na Vidovićevoj postelji neki Madžari zaigrali «ajnc.)

- asidenton (nizanje bez veznika):"u košuljama, sa flašama u ruci, ijujuškanjem divljačkim i zviždanje" i  polisidenton (vezničko nizanje): "i konjaka i burgundera crnog i madžarskih vina vilanjskih i šampanjca, i jedan sat zatim cijeli je malteški špital bio pijan do grla, i vino je samo teklo po barakama, i razbijale se pune pivske flaše"

- nizanjem Krleža stvara asocijativne grozdove i nizove, ali i pojačava naturalističke prikaze.

Raspravljački školski esej

Raspravljački školski tip eseja do sad je, uglavnom, bio  usmjeren na znanja iz opće kulture (čitanje, knjige, kultura) i poznavanje suvremene društvene stvarnosti (sport, video-igrice), no može se pojaviti bilo koji problem iz svijeta rada, slobodnog vremena, umjetnosti, sporta, medija, potrošačkoga društva, tehnološkoga napretka, ravnopravnosti spolova, nasilja u društvu. 

Raspravljački školski esej, pa i onda kad je riječ o književnosti, nikako ne predviđa niti očekuje jedinstveni odgovor. Dapače od učenika se očekuje da predoči svoje osobno kulturno iskustvo potkrijepljeno sjećanjima na pročitanu lektiru i pokaže sposobnost analiziranja i sintetiziranja teme koju propituje.

Usporedna raščlamba dvaju ili više tekstova

U ovom tipu zadatka zadaju se najmanje dva teksta koja povezuje neko obilježje, primjerice tematika, glavni motiv, književna vrsta, stilska epoha i sl. 

Treba izreći vlastiti stav koji se temelji na književnoj naobrazbi. Očekuje se da uočite problem, sličnosti i razlike ponuđenih tekstova. Treba promišljeno čitati ponuđene teksove i smjernice za pisanje koje uspostavljaju vezu između tekstova. 

Uz ponuđene tekstove pojavljuju se i informacije o naslovu, autoru i druge kontekstualne napomene kojima se ponuđenom ulomku upotpunjuje smisao.

Dva dubrovačka pisca - dva svjetonazora

Pred tobom su dva književna teksta. Pozorno iz pročitaj, a zatim i smjernice za pisanje školskog eseja ispod teksta. Redoslijed ponuđenih smjernica ne obvezuje te u tvom oblikovanju školskoga eseja.

Svoj esej oblikuj kao zaokruženu cjelinu (uvod, razrada, zaključak). Možeš se poslužiti listom za koncept, a esej uredno prepiši u školsku zadaćnicu. Pazi da tvoj esej bude pravopisno i gramatički točan.

DRŽIĆ - GUNDULIĆ

NATUKNICE

- Držić:drama, komedija (erudita),renesansa, 16. stoljeće, Dubrovnik

- Gundulić - barokna religiozna poema (lirsko-epska vrsta), barok, 17. stoljeće, Dubrovnik

- Držićev je svjetonazor određen: makijavelizmom, hedonizmom, materijalizmom, realizmom, svjetovnošću, građanskim podrijetlom, urotničkim idejama

- Gundulićev svjetonazor određuju: katolička obnova, skrušenje nad grešnim životom ("porod od svjetlosti), prevlast duhovnog nad materijalnim, transcendencije nad zbiljom, (spiritualnost), patricijski stalež, rimokatoličanstvo.

- Pomet je kralj od ljudi, jedan vrijedan za stotine (citati: "Je li itko pod nebom gospodar od ljudi kako sam ja? Bez mene se nitko ne može pasat, bez mene se ljudi ne umiju obrnut. Gdje nije Pometa, tu nije ništa učinjeno; gdi nije Pometova konselja, tu sve stvari naopako idu. "), materijalist (želi bogatstvo i novčanu nagradu, ugodan život i slobodu, hedonist (pjat, kapun). Pomet saznaje da je Maro zanijekao oca i smjestio ga u zatvor i tu će informaciju iskoristiti kako bi pomogao svome gospodaru Ugu Tudešku da osvoji Lauru, a sam Petrunjelu.

- Razmetni sin je metafora za grešnog čovjeka, odmetnutog od Boga (parafraza parabole iz Lukina evanđelja). Likovi su nositelji ideje pokajanja i katoličke obnove ( citati: "Ah, ja nijesam ki sam bio,/Ako u meni nije mene;/Jaoh, svak me je ostavio/Sred pustoši sej kamene;/Pače gola i  kami oni/Studeni me svojom goni.") I razmetni je sin zanijekao oca (Boga), no on se stoga kaje i tuguje. 

- Odnos s ocem (Maro-Maroje, razmetni sin - otac)  i odnos prema ljubavi žene  (Maro - kurtizana Laura, razmetni sin - bludnice) dvije su teme koje se pojavljuju u oba djela, ali se tumače sasvim različito, u skladu s duševnim ozračjem epohe u kojoj nastaju (renesansa i barok).

- idiomi: Držić osluškuje govorne idiome (raznolikost, autentičnost, govorna karakterizacija), Gundulić je začetnik hrvatskog pjesničkog standarda stoga nam je bliži i razumljiviji jer nema miješanja jezika, narječja, stilova i žargona kao u Držićevoj drami

Ostale lektire;

Fjodor Mihajlovič Dostojevski-Zločin i kazna

Školovao se u Petrogradu. Zbog pripadanja krugu utopijskih socijalista oko Butaševič-Petraševskog, osuđen na smrt 1849, pomilovan na stratištu i kao kažnjenik prognan u Sibir. Povratak u Petrograd dopušten mu je tek 1859, kada započinje intenzivno knjiž. i publicističko djelovanje.

Nakon zatočeništva i progonstva odbacuje ranije socijalist. stavove postavši zagovornik evanđeoskoga kršćanstva te pobornik rus. mesijanizma i panslavizma.

U svojim realističkim romanima ponudio je dojmljivu i preciznu sliku ruskog društva, kao i zbivanja koja su pogađala tadašnju Rusiju.

Česta tematiziranja čovjekovih ideol., moralnih, filoz. i životnih dvojbi, kao i naglašeno zanimanje za psihol. problematiku i unutarnje čovjekove sukobe i stanja čine ga pretečom modernističke literature.

Ostala važna djela: Bijedni ljudi (1845), Selo Stepančikovo (1859), Poniženi i uvrijeđeni (1861), Kockar (1867), Demoni (1871–72), Mladić (1875).

Zločin i kazna

Radnja je smještena u Sankt Petersburg sredinom šezdesetih godina 19. stoljeća. Glavni lik, Rodion Romanovič Raskoljnikov, propali student prava, potaknut krajnjom bijedom i turobnom budućnošću odlučuje ubiti i opljačkati Aljonu Ivanovu, omraženu staricu koja lihvarenjem izrabljuje ljude. Osim što ubojstvom planira riješiti vlastite financijske i obiteljske probleme, smatra ga i etički opravdanim jer, po njegovom mišljenju, životi običnih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede ništa spram plemenitih ideala kojima teži; smatra da se on, kao izniman pojedinac (sličan Napoleonu), nalazi iznad moralnih pravila koja obvezuju ostale ljude. Pomno razrađuje plan, ali ipak mu se potkradu pogreške i privlači sumnju policije; i sam postaje nesiguran glede vlastitih razmišljanja o zločinu te očajava i čezne za iskupljenjem. U psihičkoj krizi kroz koju prolazi pomaže mu prostitutka Sonja Marmeladova, napaćena djevojka koja se ponizno i pasivno drži prema zlu i životnim nedaćama, a utjehu nalazi u kršćanstvu.

Antun Branko Šimić-Preobraženja

Šimić bijaše pjesnikom izrazite težnje da zgusnutim, škrtim stihom intenzivira doživljaj svijeta. Takav je bio i kao esejist i kritik: volio je strogi red, čuvao se razlivenosti i praznine.

Prvi je u nas, poslije kratkotrajnog početništva, načelno otklonio vezani stih i rimu pa progovorio pregnantnim, često i grafički simetričnim slobodnim stihom, te stvorio uzor poezije kreirane "iznutra", kao najintenzivnijeg doživljaja svijeta.

U tako kratko vrijeme, koje ne ispunjava ni puno desetljeće, prešavši put od matoševsko-wiesnerovskog impresionizma do oslobođenog a formalno stiješnjenog ekspresionizma, postao je virtuoz koji s malo riječi otvara bezdane prostore misli i životnog smisla.

Preobraženja

Antun Branko Šimić piše o griješniku, mučeniku koji se mora iskupiti za sva zla koja je počinio.Pjesma je pisana slobodnim stihom.

Pjesnik je suočen s velikim problemom koji se javlja u vezi, braku - ljubomorom. Iskazuje svoje osjećaje: žalost, tugu, bol, ljubav, bijes, nemoć, zbunjenost.

Antun Branko Šimić ukratko opisuje nadmoć Boga nad nama ljudima, običnim smrtnicima. Poistovjećuje moć s Bogom protiv koje smo nemoćni i moramo odgovarati za svoja djela.

Honor de Balzac-Otac Goriot

Honor de Balzac francuski je romanopisac, pripovjedač i dramatičar.

Možemo ga smatrati prvim modernim profesionalnim piscem. Utemeljio je tzv. kritički ili društveni realizam. Prijalazna je figura između romantizma i realizma.

Najpoznatija su mu djela: ''Otac Goriot'', ''Seoski liječnik'', ''Sjaj i bijeda kurtizana”.

Otac Goriot

Književni rod ovog djela je epika,a vrsta djela obiteljski roman.

Radnja se odvija od 1819. godine do 1820. godine, početak mjeseca studenog 1819. Godina.

- likovi: Goriot, Eugene de Rastignac, Goriotove kćeri - Delphine i Anastasie, Vautrin

Djelo počinje opisom pansiona gđe Vauquer. Pisac pomno opisuje pansion, okoliš, prostorije u pansionu, itd.

U ovom su romanu tri osnovne fabule:1. otac Goriot i njegovo propadanje u društvu2. Rastignac i njegov uspon u društvu3. Vautrin i njegovi poslovi

Balzacu je inspiracija bila Shakespeareova tema iz “Kralja Leara”, koji se lišava svega da bi njegove nezahvalne kćeri mogle ostvariti svoje ambicija.Struktura je djela dramska, što pisac i sam naglašava.

Franz Kafka-Preobražaj

Franz Kafka (Prag, 3. 7. 1883. – Beč, 3. 6. 1924), austrijski književnik. Podrijetlom iz imućne obitelji praškog Jevreja.Kafka već u svojim prvijencima otkriva motive i ideje koje će ga mučiti cijeloga života. Kafka obogaćuje ekspresionizam svojevrsnom zagonetnom simbolikom i aforističkim izrazom.

. Osnova njegovog stila je jasan, aforističan izraz, dotjerane realističke pojedinosti, elementi vizija i fantastika. U krajnjoj crti njegova metaforička proza ostavlja dojam složene alegorije, za koju nema određenog racionalnog ključa, i svijet koji ona sadržava gubi se u beskonačnoj perspektivi alogičnosti, pa se autorove parabole otkrivaju kao zagonetka bez konačne odgonetke.

Preobražaj

Kafka u ovom djelu prikazuje otuđenost Gregora. On je čovjek, ali je sasvim drukčiji, različit i stoga ga nitko ne voli, cijela obitelj ga mrzi i hoće ga se riješiti tako da bi ih što manje osramotio. Jedino se sestra brine za njega. Unatoč svemu Gregor je usamljen jer osim sestre on nema nikoga, cijeli njegov svijet je mala soba iz koje nesmije izaći. Jako se bojao oca koji ga je mrzio i htio je učiniti bilo šta da bi ga se riješio. To se i dogodilo, on je bio krivac za njegovu smrt kad ga je pogodio jabukom u leđa. Mama ga je također voljela, ali upravo zbog toga ga njie željela vidjeti jer nije podnijela sve to.