MARIJAN DERENČIN – PRVI MATURANT O 155. OBLJETNICI PRVE MATURE

C.K. VIŠJE GIMNAZIJE U RIJECI

Učenice: Ana Dujmović, Tara Grbčić Mentor: Ratko Dušević, prof. Prva sušačka hrvatska gimnazija u Rijeci

Grad: Rijeka Županija: Primorsko - goranska

SADRŽAJ

UVOD .................................................................................................................... str. 1...kao učenik i maturant ...................................................................................... str. 3...kao pravnik ....................................................................................................... str. 5...kao političar ....................................................................................................... str. 6...kao kulturni radnik i književnik .................................................................... str. 9...kao vizionar hrvatskog turizma.............................................................................str.12ZAKLJUČAK .................................................................................................... str. 13SAŽETAK ...............................................................................................................str.14IZVORI I LITERATURA.........................................................................................str.15

UVOD

U svakoj priči, svakom važnom događaju, svakoj povijesnoj prekretnici postoje

neispjevani heroji. Oni koji su bili snaga, um, ponekad i glavna lica, ali nisu dobili

zasluženu pozornost, slabo su prepoznati od mlađih generacija, posebice od naše. Jedan

od takvih je dr. Marijan Derenčin, naš sugrađanin, učenik i maturant…Čovjek koji je

intenzivno sudjelovao u u očuvanju nacionalnog identiteta i stvaranju demokratske

Hrvatske XIX.stoljeća, posebice u definiranju njene politike i sudstva, te ostavljajući

neizbrisiv trag u njenoj kulturi, a posebice u dramskoj književnosti.

Naša je želja da rasvijetlimo lik i djelo dr. Marijana Derenčina. Krenule smo od arhiva

naše, Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci . Naš grad i njegova kulturna i prosvjetna

javnost ove godine trebala bi obilježiti 155. obljetnicu prve gimnazijske mature. Nas je

zanimalo, koji su naši sugrađani završili gimnaziju po novom programu, tko je bio prvi, i

po uspjehu najbolji maturant te davne 1854. godine. Tako smo naišli na ime učenika i

maturanta Marijana Derenčina. Gimnazijski imenici ukazuju da je bio izvrstan đak sa

svim pohvalama profesora. No, jedna je, naizgled, sitnica, zapravo bila poticaj da se

upustimo u ovaj projekt; različiti datumi njegova rođenja na koje smo naišli u stručnoj

literaturi. To nas je potaknulo da utvrdimo i ukažemo znanstvenoj javnosti koji je pravi

datum njegova rođenja. Istina je, da u imenicima na njegovoj stranici ne piše datum

rođenja, nego samo koliko godina ima. Zato smo s profesorom Ratkom Duševićem pošli

do Državnog arhiva u Rijeci, gdje smo na uvid dobili Matice krštenih.

Konačno, iz stručne literature i enciklopedija o dr. Marijanu Derenčina saznale smo da je

« naš » prvi maturant bio političar, odvjetnik, kriminolog i pisac... I tu je krenulo naše

istraživanje, koje nas je dovelo do spoznaje o točnom datumu rođenja i njegovom

curriculum vitae. Maturanti, naši sugrađani, koji su zabilježeni u našem gimnazijskom

arhivu, stručnoj literaturi i u sjećanjima rijetkih, pa tako i dr. Marijan Derenčin, zaslužili

su svoje mjesto u kulturnoj i političkoj povijesti našega grada i naše i njegove domovine

Hrvatske. Pri tome, pozivamo se na njegov osvrt povodom mađarskoga posezanja za

Rijekom: ”...Zdravo, dakle, rodni žali, zdravo lijepi kraju, koji se prostireš od “Zvira” do

“Brajde”, zdravo ljubljena zemljo Rijeko!”

1

I sam Derenčin, se s jedne strane suprostavlja mađarskim posezanjima, a s druge strane

promovira ljepotu rodnog kraja i vlastite domovine. Već sada, podno Kastva, počinje kao

feniks izdizati hotel Kvarner koji je preteča hrvatskog turizma.

2

...KAO UČENIK I MATURANT

Našim posjetom Državnom arhivu u Rijeci i dostupnošću Maticama krštenih1 spoznali

smo da u većini stručne literature, koju smo prethodno proučili, o dr. Marijanu Derenčinu

ne postoji izvorni datum njegova rođenja. Tako se navode datumi: 28. rujna 1837.; 29.

rujna 1836.; 24. studeni 1836. godine2. Međutim Matica krštenih ukazuje na sljedeće:

“...septembris 1836…Marianum, Michaelum, Eduardum filium legitimium Antonii,

mercatoris:/ ex Iuliana iugulium Derencini, 24 huius natum, baptisavit...”3 (…rujna

mjeseca 1836…Marijana, Mihaela, Eduarda zakonitog Antonijeva sina, trgovca:/ od

zakonite supruge Julijane Derenčin, 24. ovoga mjeseca rođen, krstio je...) Iz ovoga

saznajemo da je imao tri imena, te da je rođen 24. rujna 1836. godine..

U rodnoj Rijeci pohađao je pučku skolu, te se kao desetogodišnjak školske godine

1846./47. upisuje u C. Kr. gimnaziju u Rijeci, danas Prva sušačka hrvatska gimnazija u

Rijeci. Već za gimnazijskog školovanja pokazuje veliku želju za znanjem što se vidi iz

opaske školskih imenika: « …približava se nadarenima »4. Međutim, za njegova

školovanja nastupa reforma školstva u Austrijskom Carstvu, pa tako i u Hrvatskoj, koja je

podrazumjevala gimnazijsko osmogodišnje školovanje i polaganje ispita zrelosti5. On

završava gimnazijsko obrazovanje po starom zakonu, međutim, to mu nije omogućavalo

izravni upis na fakultet, te je školske godine 1852./53. nastavio sedmi razred u C. Kr.

Višjoj gimnaziji u Zagrebu, u kojoj se već primjenjivao novi zakon6.. No, već sljedeće

školske godine 1853./54. vraća se u Rijeku, pošto je riječka gimnazija dobila status

Gornja (Višja) gimnazija. Tu je završio osmi razred i maturirao, tj. položio ispit zrelosti7.

Političke prilike u Hrvatskoj za vrijeme njegova školovanja uvjetovale su različito pisanje

njegova imena te različito navođenje nacionalnosti. U gimnazijskim dokumentima

1 DAR, Matica krštenih 1834./38. /275(K4)4282 Hrvatska revija, 1930., br.6; Irvin Lukežić, Riječki kvartet-Biblioteka časopisa fluminensia; Enciklopedija Jugoslavije, sv.2.; Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, 2000.3 DAR, Matica krštenih 1834./38. -/275(K4)4284 PSHG u Rijeci, Gimnazijski arhiv – imenici i Izvješće školske godine 1846./47.-1853./54.5 Osnova… Narodne novine Zagreb, 1849.g.6 Klasične gimnazije u Hrvatskoj, Hrvatski školski muzej, Zagreb,2007; str.122./123.7 PSHG U Rijeci, Gimnazijski arhiv – Imenici i Izvješća

3

nailazimo na četiri varijante pisanja imena: Marianus, Marian, Marjan i Mariano i

nacionalnost: Hungarus, Croata i Hervat.8

8 Isto

4

…KAO PRAVNIK

Nakon završene gimnazije i ispita zrelosti odlazi u Beč na studij prava, gdje 1858. godine

diplomira, da bi 1960. godine svečano bio promoviran u doktora pravnih znanosti. Pri

povratku u Rijeku zapošljava se u uredu poznatog hrvatskog odvjetnika i rodoljuba dr.

Faustina Suppea, koji ujedno i predsjednik Narodne čitaonice, u koju je Derenčin kao

gimnazijalac dolazio po dopuštenju Ravnateljstva gimnazije “…gdje bi mladež mogla

čitati u narodnom jeziku, te sa odličnim i učenim osobama u čudorednosti i uljudnom

ponašanju sve to više mogla se obrazovati.“9 Vec 1861. godine izabran je za županijskog

podbilježnika, radeći sa dr. Antom Starčevićem koji je imenovan velikim bilježnikom.

Godine 1862. pokrenuo je u Rijeci časopis « Pravnik ». Časopis je pokrivao područja

pravnih znanosti i znanosti o državi. Derenčinov “Pravnik” imao je sve uvjete da se

razvije u vrstan stručni časopis, međutim doživio je sudbinu ostalih hrvatskih časopisa u

Rijeci – prestao je s izlaženjem nakon nepune godine dana.10 1863. godine, nakon

suspenzije dr. Ante Starčevića, dr. Marijan Derenčin je postavljen za kraljevskog javnog

bilježnika u Rijeci.

Godine 1873. počeo je djelovati kao odvjetnik, a tri godine kasnije, na prijedlog bana

Ivana Mažuranića imenovan je predstojnikom vladina Odjela za pravosuđe. Na toj

funkciji izdao je 1879. godine djelo: « Osnova novoga kaznenoga zakona o zlocinstvih i

prestupcih za kraljevine Hrvatsku i Slavoniju », a uz to proveo i tri važne reforme :

ispravak gruntovnih knjiga, preustrojstvo zatvora prema irskom (progresivnom) sustavu i

preustrojstvo mjesnih sudova. Također je predložio nekoliko novih zakona – poput onoga

o ukidanju tjelesnog kažnjavanja u zatvorima u Hrvatskoj.

Kao hrvatski odvjetnik istaknuo se braneći hrvatske sveučilištarce koji su 1895. godine

sudjelovali u činu spaljivanja mađarske zastave u Zagrebu.

9 PSHG u Rijeci, Gimnazijski arhiv-Protocollum actorum directoralium C.R. gimnasii Fluminesis anni 1849./5010 Irvin Lukežić, Rijecki kvartet-Biblioteka časopisa fluminensia, ,knjiga 5. str. 225

5

...KAO POLITIČAR

Dr. Marijan Derenčin posebno se istaknuo u političkom životu Hrvatske. Naime, bio je

izuzetan borac za hrvatsku samostalnost.

Već pri povratku sa studija u Beču dr. Marijan Derenčin je bio jedan od prvih koji su

javno istupili protiv odcijepljenja Rijeke od Hrvatske, što mu je omogućilo mjesto

podbilježnika, uz prvog bilježnika dr. Antu Starčevića. Njega je dr. Marijan Derenčin

upoznao kao gimnazijalac, pohađajući sedmi razred C. Kr. Višje gimnazije zagrebačke 11

u Zagrebu. Kako je on u jednoj svojoj brošuri istaknuo, Starčević ga je ‘učio’ „mrziti

Austriju i ljubiti slobodu i Hrvatsku „. To prijateljstvo je na njega znatno utjecalo, tako da

je i kasnije u svojim spisima i novinskim člancima, unatoč neslaganjima u političkim

gledištima i načelima, pripadajući Narodnoj i Neovisnoj narodnoj stranci sa simpatijama

i poštovanjem govorio o karakteru dr. Ante Starčevića i njegovim zaslugama za buđenje

nacionalne svijesti u Hrvata.

U Hrvatski sabor dr. Marijan Derenčin ušao je 1865. godine kada je prvi put biran kao

član Narodne stranke, te kao zastupnik djeluje s malim prekidima sve do 1905. godine.

Godine 1868. bio je u oštroj opoziciji protiv bana Levina Raucha i Nagodbe, pa je s još

dvanaest zastupnika iz Hrvatskog primorja i Srijema istupio iz Nagodbenog sabora. Na

Mažuranićev poticaj 1873. godine preuzima vodstvo Narodne stranke u Saboru te uvelike

potiče reviziju Nagodbe12. Godine 1901. dr. Marijan Derenčin je prilikom adresne debate

uzviknuo sljedeće: “ Do vraga s nagodbenim i izvannagodbenim programima koji su tako

malo ploda donijeli; mi hoćemo naš ustav i našu slobodu ne u frazama ustavnim i

liberalnim, ne u lažima državnopravne nagodbe, ni u historičkim uspomenama, već u

zbilji ustavnoga slobodnoga života. Mi smo prisluškivali kucanje srca našega naroda i

razumjeli smo, da za tim ide srce i um njegov, pa smo toj želji dali izraza u adresi…Ja

sam govorio o aktualnim parlamentarnim programima i upotrijebio izraz ‘do vraga’, da

označim sterilnost parlamentarnog rada na isključivom temelju državnopravnih

programa. U našoj domovini započela je evolucija stranačkoga političkog života.”13

11 PSHG u Rijeci, Gimnazijski arhiv – imenik 1853./54.12 PSHG u Rijeci, Gimnazijski arhiv – Saborski spisi13 Irvin Lukežić, Fiumanske price, Rijeka, 1991.

6

Kako se može vidjeti, sva svoja politička mišljenja dr. Marijan Derenčin je predstavljao u

vrsnim govorima, bilo u Saboru ili na javnim skupovima, te je bio prepoznatljiv kao

govornik originalnog oratorskog stila.

Jedan takav govor održao je na Prvom taboru Hrvata Istre i Kvarnerskih otoka pod

krilaticom Složimo se, 26. svibnja 1871. u Kastvu. Iako on nije sačuvan u cijelosti, mnoge

su novine u čitavoj Hrvatskoj pisale o njemu i njegovu govorničkom stilu14. Evo kratkog

sažetka iz Narodnog lista i Branika ili govora povodom otvaranja pruge Karlovac –

Rijeka: „ O II točki, naime o pomorstvu, govorio je dr. Marijan Derenčin, taj silni branioc

hrvatskih pravica u Primorju, po prilici ovako: More ti, narode, to silno bogatsvo pred

očima. Tvoja su tla kršna, dakle neplodna, a ti toga radi na more… Uz to je za te pretežak

i za tvoja krila zakon vojaštva, moli cara za izmjenu zakona za tvoje Primorje. Škola

pomorskih nema, nek se za nje brine vlada. Nek se umanji štibra na brodove, osobito kad

počimlje nam na novom brodu: pak će mi štibre bar 3 godine za novi brod, kad se ova za

10 ne plaća za novi stan? Uživotvori, narode, zadruge brodarske.”15

Sisački list “Branik” istaknuo je kako je dr. Marijan Derenčin na popularan način

objasnio kako bi se mogao ubrzati razvoj pomorskog gospodarstva. Nakon što je nabrojio

“sredstva kojimi bi se razvitak pomorstva ojamčio”, Derenčin je predložio pet

“rezolucija”. Prva je bila izmjena tadašnjeg obrambenog zakona koji je smatrao da je

“zaprieka razvitku našega pomorstva i ima se prema pomorskimi interesom primorja

zakonitim putem preinačiti“ te je zatražio “podpunu amnestiju za vojnike bjegunce

cieloga primorja koja se ima od svietle krune prositi uz izkaz neuzkolebive viernosti”. U

trećoj točki dr. Derenčin zahtijeva: “Brodarska društva imadu se ustrojavati”, dok se

četvrta točka odnosi se na financijske probleme, tj. na porezni sustav, u kojoj dr. Marijan

Derenčin traži da se novoizgrađeni brodovi “bar za 5 godinah oslobode poreza”. U

zadnjoj točki osvrnuo se na školske prilike na našoj obali, tj. na potrebu da obrazovanje

mornara ide ukorak s razvojem pomorstva, pa je zatražio: “Neka se, sasluša strukovnjake

i praktične pomorce, ustroje osim nautičkih i posebne mornarske škole.”16

Svečanost pred tunelom Kupjak pretvorila se u politički obračun između riječkih

ungareza i ostalih Hrvatskih primoraca i Gorana. Derenčin je tada, kao mlad pravnik i

14 Petar Strčić: Na velikoj prekretnici, II.izd. Zbornik Kastavštine, IV. 1996.Kastav 1996.15 Isto16 Petar Strčić: Na velikoj prekretnici, II.izd. Zbornik Kastavštine, IV. 1996.Kastav 1996.

7

govornik, uskliknuo: “ Na stijenama Kupjaka upisana je vječna istina, da je Rijeka

hrvatska, da je Rijeka naša!”, te zatražio “Daj nam, bane, Rijeku!”, na što mu je tadašnji

šef hrvatske uprave, Koloman Bedeković, bespomoćno odgovorio: “Je - kaj ju ja imam v

žepu?” 17

…KAO KULTURNI RADNIK I KNJIŽEVNIK

No, dr. Marijan Derenčin nije bio aktivan samo u političkom životu Hrvatske. On se

uvelike zalagao i za njen kulturni život.

17 Irvin Lukežić, Riječki kvartet -Biblioteka časopisa fluminensia, Knjiga 5. str. 228.

8

Već povratkom u Rijeku, nakon završenog studija, i uključivanjem u njen javni život,

postaje članom Narodne čitaonice Riječke gdje sudjeluje, sa ostalim članovima, u

dramskim uprizorenjima povodom stogodišnjice smrti A.K. Miošića.18

U zrelim godinama uz pravničke i zastupničke poslove, intenzivno se bavio vođenjem

zagrebačkog kazališta od 1879. do 1882. godine. Podigao je kazališnu umjetnost na novu

razinu, te obogatio operni i dramski repertoar novim djelima. Tako se za vrijeme njegova

ravnanja kazalištem prvi put prikazuju djela poput Verdijeve “Aide”, Rossinijevog

“Vilhelma Tella”, Shakespeareova “Kralja Leara”, Ibsenovih drama i dr.

Kao intendant dr. Marijan Derenčin poslao je 26. siječnja 1881. hrvatskoj vladi prijedlog

o gradnji novoga kazališta u Donjem gradu, koje bi odgovaralo zahtjevima umjetnosti i

kulturnim potrebama povećanog broja pučanstva, posebice se zalažući za skupljanje

potrebitih sredstava u obliku općenacionalne dragovoljne akcije. Ban Ladislav Pejačević

pristao je na taj prjedlog te je osnovao odbor od 300 povjerenika u tu svrhu. Odbor je sa

velikim zalaganjem i trudom vodio dr. Marijan Derenčin, te je naručio projekt za novu

kazališnu zgradu od bečkih arhitetekata Hemlera i Fellnera.19 Sabor je prihvatio prijedlog

o gradnji kazališta, što je potvrdio i car Franjo Josip I. 31. listopada 1881., te u članku 2.

izrekom se kaže: “Kazalište ovo nosi naslov Hrvatsko kazališe”20. Međutim, do gradnje

kazališta je doslo tek četrnaest godina kasnije, godine 1895. Naime, ban Khuen

Hedervary odgađao je gradnju kazališta sve do onoga trenutka kada je mislio da je u

potpunosti slomio hrvatsku opoziciju i učvrstio svoju vlast, te da može bez ikakvoga

straha pozvati na otvaranje novoga kazališta kralja Franju Josipa I. i mađarskog ministra

Banffya. Kako nam je svima dobro poznato, Hedervary se prevario. Upravo toga dana

doslo je do demonstrativnog spaljivanja mađarske zastave od strane hrvatskih studenata,

koje je na sudu branio upravo dr. Marijan Derenčin.

Duboko zaokupljen kazalištem pristupio je prevođenju stranih dramskih djela sa

francuskoga i talijanskog jezika, te piše i vlastite drame pod pseudonimom Milivoj

Primorac, Rodoljub i Dundo Maroje. Njegovo prvo djelo bila je komedija “Tri braka,”

izvedena prvi put na hrvatskoj pozornici osam godina nakon objavljivanja. Kao i u tom, i

u djelu, “Zaruke hrvatske”, uočava se njegova sklonost satiri i humoru. Drame koje su

18 Irvin Lukežić, Riječki kvartet - Biblioteka časopisa fluminensia, str. 221.19 Monografija HNK, ur. Nikola Batušić, Zagreb, 1992. i 1995.20 Isto

9

slijedile bile su tragedija “Sljepčeva žena” i komična igra “Primadona” koje su obje svoju

premijeru u kazalištu doživjele 23. ožujka 1893. godine. Prikazujući se u jednoj večeri i

kao tragedik i kao komediograf, dr. Marijan Derenčin potvrdio je staro Aristotelovo

pravilo da pravi dramatik mora biti jednako vrstan u tragediji kao i u komediji. No,

zasigurno najveće njegovo djelo jest političko-socijalna komedija “Ladanjska opozicija”,

u kojoj je izvrgnuo ruglu zablude i mane našega javnog života, motiviran spaljivanjem

zastave i neodlučnošću opozicije u borbi protiv režima Khuena Hedervarya.

“Ladanjska opozicija” je prvi put prikazana u hrvatskom kazalištu 9. studenoga 1896., te

je bila velik i važan kako književni, tako i politički događaj. I iako je, kao i sa svakom

političkom satirom, dr. Marijan Derenčin hodao po opasnom političkom polju, predstava

je kod gledateljstva doživjela veliki uspijeh. No, kritika je bila podijeljena. Jedni su

prestavu slavili, dok su je drugi doživljavali kao nemoralnu i neistinitu. I dok su ti isti

spremali demonstraciju protiv autora, dogodilo se nešto neviđeno u analima kazališta.

Dvojica glumaca su zbog posredovanja dotičnih napustili pozornicu za vrijeme predstave,

što je dr. Derenčina ozlojedilo, te je sljedećeg dana povukao predstavu, obrazlažući da je

ne želi prikazivati u tako nagrđenom obliku. Osam dana poslije premijere njegovi

protivnici crnilom su poprskali njegov stan.

I novinarstvo je bila čvrsta poveznica dr. Marijana Derenčina i hrvatskog javnoga života.

Kao i kazalište u njegovu životu, tako ono njega prezentira kao urednika, feljtonistu i

znalca kada je trebalo braniti Obzor od bezpoštedne državne cenzure. Naime policijsko-

cenzorski aparat bana Khuena Hedervarya zabranio je objavljivanje više od 500 brojeva

Obzora, a kada je 1903. godine cijelo uredništvo dnevnika bilo uhićeno, dr. Marijan

Derenčin je “sam obavljao sve redakcijske poslove, samo da ne dođe do prekida u

izlaženju lista”.21 Tada je napisao i objavio svoj antologijski članak Loubet u Alžiru, u

kojem je uspio prevariti cenzorski aparat i pod alžirsko podneblje smjestio događaje

khuenovske Hrvatske. Naime, poznavajući metode cenzure, koja je čitala samo naslove,

ali ne i sadržaj članaka, on je u javnost iznio i ove misli: “Francuski je jezik kulturan, prvi

na svijetu, pa ga svatko štuje u granicama koje mu zakoni opredjeljuju: ali narod u Alžiru

ljubi i svoj narodni jezik, pak ga zahtijeva tamo gdje mu je po zakonu mjesto. Ova ljubav

prema narodnom jeziku dobro je poznata guverneru, i on taj jezik vrijeđa, samo u svrhu

21 J. Horvat: Povijest novinarstva Hrvatske, Zagreb, 1962.

10

da narod izazove – da opravda svoje nepravde i protuzakonitosti.”. I dalje: “Novine koje

ne pišu prema volji vlastodržaca plijene se dan za dan, a sve s razloga što su počinile

zločinstvo smetanja javnog mira, ili prestupak bunjenja. Ne smiju ni pisnuti o nemirima u

Alžiru, pa ako i donose mirno i trijezno same gole činjenice, sve je to kažnjivo djelo, pa

se nemilice plijeni. Iz vanjskih tek novina mogu ljudi u Alžiru doznati što se u Alžiru

zbiva”...itd.22

...KAO VIZIONAR HRVATSKOG TURIZMA

Marijan Derenčin, već samim svojim govorom na Prvom taboru u Kastvu, nam daje do

znanja da uočava ljepote svoga zavičaja, koje postaju dio turističke ponude u budućnosti.

22 J. Horvat: Povijest novinarstva Hrvatske, Zagreb, 1962.

11

On u tom govoru najviše pažnje posvećuje ljepoti mora te vrijednostima naših pomoraca.

Poziva ljude sa kopna da se približe moru.

Kao vizionar uočava važnost gradnje južnih željeznica koje završavaju u Rijeci, tj. u

Trstu. Tako stanica Matulji postaje iskrcajna stanica za Opatiju, koja ubrzo dobiva i

tramvaj. Sada Opatija, zbog prometne povezanosti, dolazi do izražaja, te joj se otvaraju

mogućnosti da se turistički razvije. Grand Hotel Kvarner otvoren je daleke 1884. godine

kao povijesno najstariji hrvatski hotel na Jadranu i nekadašnje je stjecište europskih

kraljeva i careva Austro-Ugarske monarhije. Da nije bilo našeg Marijana Derenčina,

vjerojatno većina tih političkih glava ne bi ni saznalo za divote koje naš kraj nudi…

No, dr. Marijan Derenčin nije bio ograničen samo na prostore Kvarnera...On je potaknuo

izgradnju Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu, te time stvara preduvjete da današnji

turist može posjetiti i vidjeti, ne samo našu metropolu, već i tu velebnu hrvatsku kulturnu

instituciju.

ZAKLJUČAK

12

Dr. Marijan Derenčin, dijeli sudbinu onih koji su čitavoga života požrtvovno radili za

druge, a nakon smrti ostaju zaboravljeni i u sjećanjima onih koji su im dužni trajnu

zahvalnost. U ovom slučaju riječ je o svima nama, hrvatskome narodu. Prošla je stota

obljetnica od smrti čovjeka kojemu možemo zahvaliti velike pomake u hrvatskoj politici,

sudstvu, književnosti, kritičkom novinarstvu i konačno izgradnji jednog iznimno važnog

kulturološkog objekta, Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Unatoč svemu tome, oni

koji znaju za njegovo ime izuzetno su rijetki, pa i mi gimnazijalci i profesori koji

svakodnevno prolazimo njegovom ulicom u blizini naše gimnazije. Dok smo tražili

odgovor na pitanje tko je bio naš prvi i najbolji maturant, pokušali smo pronaći i razlog

zbog kojeg je on ostao zaboravljen. Odgovor na to nismo pronašli. Očito je da ponekad

ljudi ne žele znati više ili ih oni koji su zaduženi da ih podsjete to ne čine. Ako danas dr.

Marijan Derenčin nije prepoznat među zaslužnim građanima Hrvatske, onda je ipak to

trebala obilježiti riječka znanstvena i kulturna javnost. Ovim uratkom, sada mi

gimnazijalci-maturanti Prve sušačke hrvatske gimnazije u Rijeci potičemo riječku

znanstvenu i kulturnu javnost da se pridruži nama i obilježi njegov prvi životni ispit s

kojim je zadužio sebe i sve nas.

Ovo istraživanje naučilo nas je da uvijek postoji više, da treba tražiti dalje, jer oni kojima

odajemo počasti, nisu uvijek jedini koji su nas zadužili na sjećanje. Gledajući iza djela

‘velikih’ imena, nalazimo i imena koja su posvetila život istoj stvari, ali nemaju toliko

naše pozornosti.

Ovaj projekt je naš maleni doprinos i naša zahvala dr. Marijanu Derenčinu.

13

SAŽETAK

Dr. Marijan Derenčin (Rijeka, 24. rujan 1836. – Zagreb, 8. studeni 1908.) bio je

dramatičar, pravni i politički pisac, novinar, vrsan odvjetnik, kriminolog i penolog.

Srednju školu polazio je u Rijeci i Zagrebu, a pravo doktorirao 1860. godine u Beču. Od

1876. do 1883. odjelni predstojnik za pravosuđe u Zagrebu, od 1880. do 1882. vladin

povjerenik za kazalište (intendant), dugogodišnji zastupnik Narodne, a poslije Neovisne

narodne stranke. Autor je brojnih pravnih knjiga. Inicirao je i prikupio sredstva za

gradnju Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. U književnost se javlja u zrelijoj

životnoj dobi. Pokrenuo je i uređivao listove “Muha” i “Satir”, te je pisao za “Obzor”.

Djela: Zaruke hrvatske, Ladanjska opozicija, Evolucija političkih ideja, Programi

oporbenih stranaka u Hrvatskoj i drugo.

14

IZVORI

Državni arhiv Rijeka, Fond Matica krštenih 1834./38.-275(K4)428 PSHG u Rijeci, Gimnazijski arhiv – katalozi i izvješća Školski muzej Zagreb, Izvješća

LITERATURA

Enciklopedija Jugoslavije, sv.2. Leksikon hrvatskih pisaca, Školska knjiga, 2000. Horvat, Josip: Povijest novinarstva Hrvatske, Zagreb, 1962. Batusić, Nikola: Pucki igrokazi XIX. stoljeca, Zagreb, 1973 Lukežić, Irvin: Riječki kvartet - Biblioteka časopisa Fluminensia,knjiga 5. Lukežić, Irvin: Fijumanske priče, Rijeka, 1991 Pasarić, Josip: Hrvatska revija, br. 6, 1930. Dr. Strčić, Petar: Na velikoj prekretnici: Zbornik Kastavštine IV., Prvi hrvatski

tabor Istre i Kvarnerskih otoka, Općina Kastav, 1996. Dr. Strčić, Petar: Prvi hrvatski tabor, Izdanje povodom 100. godina prvog

hrvatskog tabora, Rijeka, 1971. Nekrolozi – Dr. Vrbanić, Fran: Dr. Marijan Derenčin

15