hrvatski humanizam

8
HRVATSKI HUMANIZAM Hrvatski humanizam - 15.st. i 16.st. Hrvatski humanisti – djelovali u domovini i izvan nje, pisali na latinskom jeziku Renesansna književnost (15.st. i 16.st.) – vezana uz domaća gradska središta (jadranska obala), pisana na narodnim jezicima koji nije nominiran pa se pisci oslanju uglavnom na jezike svoga zavičaja Hrvatski krajevi u 15. i 16.st. - humanistička središta na jugu: Početkom 15.st. Zadar Sredinom 15.st. Šibenik, Trogir, Dubrovnik i Kotor U 2. polovici 15.st. Split i Istra Na prijelazu 15. u 16.st. Hvar i Korčula - do toga dolazi pod utjecajem talijanskog humanizma - na sjeveru zbog drukčijih prilika nositelji humanizma vezani su uz feudalne institucije (crkveni velikodostojnici i vlastela) - na dvoru ugarskog – hrvatskog kralja Matije Korvina, najutjecajnija je ličnost Ivan Vitez od Sredne, a najtalentiraniji književnik tog kruga je Ivan Česmički Zadar – zadarski se humanisti okupljaju oko samostana svetoga Krševana središte tog kruga opat Petar Kršava); u 2. plovici 15.st. središtem zadarskog humanističkogkruga postaje ninski biskup Juraj Divnić ; ostali predstavnik – Jerolim Vidulić Šibenik – Juraj Šižgorić: Elegiarum et carminum libri tres (Mleci, 1477.), prva hr tiskana zbirka pjesama; Antun Vrančić (16.st.) – diplomat; ostali predstavnici – Mihovil Vrančić i Faust Vrančić Split – Marko Marulić najugledaniji je predstavnik; ostali predstavnici – Frane Božićević – Natalis, Dmine Papalić Trogir – Fran Trankvil Andreis najveći je trogirski humanist, pisao govore, filozofske dijaloške rasprave, poslanice, pjesme; ostali predstavnici – Koriolan Ćipiko Dubrovnik – središte gdje se najdulje održalo stvaralaštvo na latinskom jeziku (do 18.st.);

Upload: mark-sawyer

Post on 08-Nov-2014

171 views

Category:

Documents


9 download

DESCRIPTION

Hrvatski jezik

TRANSCRIPT

Page 1: HRVATSKI HUMANIZAM

HRVATSKI HUMANIZAM

 Hrvatski humanizam - 15.st. i 16.st.

Hrvatski humanisti – djelovali u domovini i izvan nje, pisali na latinskom jeziku

Renesansna književnost  (15.st. i 16.st.) – vezana uz domaća gradska središta (jadranska obala), pisana na narodnim jezicima koji nije nominiran pa se pisci oslanju uglavnom na jezike svoga zavičaja

 

Hrvatski krajevi u 15. i 16.st.

- humanistička središta na jugu:

Početkom 15.st. Zadar Sredinom 15.st. Šibenik, Trogir, Dubrovnik i Kotor U 2. polovici 15.st. Split i Istra Na prijelazu 15. u 16.st. Hvar i Korčula

- do toga dolazi pod utjecajem talijanskog humanizma

- na sjeveru zbog drukčijih prilika nositelji humanizma vezani su uz feudalne institucije (crkveni velikodostojnici i vlastela)

- na dvoru ugarskog – hrvatskog kralja Matije Korvina, najutjecajnija je ličnost Ivan Vitez od Sredne, a najtalentiraniji književnik tog kruga je Ivan Česmički

Zadar – zadarski se humanisti okupljaju oko samostana svetoga Krševana središte tog kruga opat Petar Kršava); u 2. plovici 15.st. središtem zadarskog humanističkogkruga postaje ninski biskup Juraj Divnić ; ostali predstavnik – Jerolim Vidulić

Šibenik – Juraj Šižgorić: Elegiarum et carminum libri tres (Mleci, 1477.), prva hr tiskana zbirka pjesama; Antun Vrančić (16.st.) – diplomat; ostali predstavnici – Mihovil Vrančić i Faust Vrančić

Split – Marko Marulić najugledaniji je predstavnik; ostali predstavnici – Frane Božićević – Natalis, Dmine Papalić

Trogir – Fran Trankvil Andreis najveći je trogirski humanist, pisao govore, filozofske dijaloške rasprave, poslanice, pjesme; ostali predstavnici – Koriolan Ćipiko

Dubrovnik – središte gdje se najdulje održalo stvaralaštvo na latinskom jeziku (do 18.st.);

Karlo Pucić, lirski pjesnik; Ludovik Crijević Tuberon, povjesničat; Ilija Crijević, lirski pjesnik; Jakov Bunić, epski pjesnik; ostali predstavnici - Ivan gučetić, Damjan Benešić, Nikola Gučetić

Hvar – Vinko Pribojević, povjesničar i književnik; ostali predstavnici – Jeronim Bartučević

Page 2: HRVATSKI HUMANIZAM

Istra – Matija Vlačić Ilirik bio je protestantski teolog, filolog i crkveni povjesničar, predavao na njemačkim sveučilištima; ostali predstavnik – Matija Grbac

Kotor – Nikola Modruški (Nikola Kotoranin), biskup, autor je najstarije prozne inkunabule hr autora; ostali predstavnik – Ludovik Paskalić

Sjeverna Hrvatska – izvan domovine djeluju Ivan Vitez od Sredne i Ivan Česmički; ostali predstavnik – Stjepan Brodarić

 

Uloga latinskog jezika u Hrvata

- književno stvaralaštvo 15-19.st.

- dvojezično – latinski udio razvija se ravnopravno uz hrvatski

- uloga latinskog jezika značajnija nego kod većine naroda europskog kultutnog kruga

- razlozi za dugotrajno održavanje latinskog jezika:

a) kontinuitet lat. škola – vodili crkveni redovi

b) hrvatski su krajevi bili izloženi dugotrajnom nadiranju Turaka -> motivi borbe i opiranja česti u poeziji i prozi – najistaknutiji latinisti upućuju pozive uz moralnu i materijalnu pomoć europskoj javnosti na internacionalnom jeziku

c) uporaba latinskog u književnosti i egzaktnim naukama

d) uporaba lat. jezika u političkom životu kao pisana riječ i kao živi govor

e) lat. jezik odigrao ulogu zaštitnika narodnoga jezika – 18.st. prijetila hr germanizacija i mađarizacija, službeni jezik sabora u Zagrebu do 1847.

f) pobornici preporoda školovani u latinskom jeziku i u djela unosi duh latinske sintakse obogaćujući izražajnost materinskog jezika

 

Pjesnički rodovi i vrste

1.LIRIKA

- antički uzori (alkejska i sapfička strofa)

- tematika: mitološka, domoljubna, moralistička, religiozna, ljubavna

Elegija - elegijski distih

- ljubavni motivi

- motivi o svijetu, životu, moralu, politici

Epigrami – reakcije na životne i književne pojave

- prevladava satirička nota (ismijavanje različitih ljudskih sudbina)

- oblikovani u elegijskom distihu

Page 3: HRVATSKI HUMANIZAM

Satira – građa iz srednjovjekovnog života – prikaz javnog i privatnog života

Poslanica – pjesnička vrsta, potječe iz antike

- epistule, tematika vezana uz filozofska, književna, društvena i politička pitanja

Pastorala – skromnije zastupljena

- aluzije na suvremene prilike

Prepjev (Paraphrasis poetica)

– čest predmet prepjeva psalmi Davidovi, Horacijeva lirika

2.EPIKA – religiozni epovi

Jakov Bunić – De raptu cerberi (Otmica Kerbera)

Damjan Benešić – De morte Christi (Kristova smrt)

Marko Marulić – Davidias

3.PROZA

- beletrističkih tekstova, novela i romana nema

- utjecaj Grčke i Rimske tradicije

- histrografijska proza

- govorništvo – tematika diplomatsko – politička i religiozno – teološka

- književnopovijesna

- kritičko – esejistička

- epistolografija

- filozofska

- religiozno – moralistička

- memoarska

- putopisno – etnografiska - politička

 Ivan Česmički / Janus Pannonius

Djela: Heroica ili Poemata – pjesme spjevane u dktilskom heksametru

Elegiae – 2 knjige pjesmama – elegijski distih

Epigrammata – epigrami u raznovrsnim metrima

 

Juraj Šižgorić / Georgius Sisgoreus/Sisgoritus

Page 4: HRVATSKI HUMANIZAM

Djela: Elegiarum et carminum libri tres (Tri knjige elegija i lirskih pjesama) – prva hr tiskana zbirka pjesama (Mleci, 1477.) – u njoj je objavljena i Elegija o pustošenju Šibenskog polja

De situ Illyriae et civitate Sibenici – zbirka od 16 nabožnih pjesama - u rukopisu

 

Antun Vrančić / Antonius Verantus

Djela: Epistolae – zbirka oko 1000 pisama, poslanica 1538. – 1573.)

Vita Petri Berislavi

Iter buda hadrianopulium

 

Aelius Lampridius / Cervinus; de Crieva; Cerva

- oko 240 lat. pjesama – himne, ode, epigrami

- Elegije Flaviji – 12 elegija

Elegija

- izražava se bol zbog potresnih događaja

- mogu se izraziti emocije pojedinaca, ali i kolektivne emocije

- često se javlja autobiografska elegija – održava se svijest o čovjeku kao pojedincu, teme prizori i događaji iz piščeva osobnoga života obrađeni na kjn. način (Ivan Česmički: U smrt majke Barbare)

- poneka elegijski pjesnik iznosi vlastite doživljaje, ali govori i kao predstavnik kolektiva (Jurajn Šižgorić: Elegija o pustošenju Šibenskog polja)

 

Epigrami

- Tri epigrama Ivana Česmičkog – Opromjeni svoga imena, Pjesnik Ivan o sebi i Odu

 

Književno – znastvena proza

- Juraj Šižgorić: O smještaju Ilirije i o gradu Šibeniku

- Antun Vrančić: Putovanje iz Budima u Drinopolje

 

Oda – Ilijs Crijević: Oda Dubrovniku

Page 5: HRVATSKI HUMANIZAM

Epitafi – Ivan Česmički: Petrarkin grob

- Juraj Šižgorić: Narcisov epitaf

 

 

MARKO MARULIĆ (Marcus Marulus Spalatensis/Marcus Marulus Delmata)

- u njegovo vrijeme domovina je u opasnosti pa on bodri narod primjerima teških situacija iz prošlosti drugih naroda i pokazuje kako se narod uz Božju pomoć spašava; njegova kršć. misao postavlja se kao antiteza turskoj opasnosti

- piše djela religiozno – moralističkog sadržaja jer smatra da je jedini siguran temelj za život kršć. moral; u svojim djelima daje praktične upute za kršć. život

- stvarao je između epoha: od srednjega vijeka nasljedio je i duhovne vrijednosti, a istodobno je bio u suvremenik renesanse koja razgrađuje te vrijednosti

- začetnik je hr umjetničke književnosti

- širko je obrazovani humanist, vrstan poznavalac kršć. tradicije i literature; njegovo stvaralaštvo prožimaju: kršćanstvo i domoljublje

- skupljao je antičke natpise i objavio ih u zbirci In epigrammata priscorum commentarius/Tumač drevnih natpisa – sadrži preko 100 antičkih natpisa, a dodao im je solunske natpise

- De institutione bene vivendi per exempla sanctorum/ Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca – do kraja 17.st. izdano 20 puta na lat. jeziku i 30 puta u prijevodima na tal., njem., port., fran., češki i špa. jezik; prvi bestseler jednoga hr pisca

 

Ep Davidias (Davidijada)

- za građu preuzeo niz događaja iz Davidova života opisanih u Starom zavjetu

Kompozicija – sastoji se od 14 knjiga (pjevanja) u heksametrima, a prije svake knjige nalazi se kratak sadržaj u prozi uz oznaku biblijske knjige iz koje je sadržaj preuzet

- u invokaciji zaziva Boga

- trodijelna unutrašnja kompozicija: u 1. dijelu prikazani su Davidov život i djela prije nego što je posato kraljem, u 2. dijelu prvo razdoblje vladanja u kojem je David pravedan kralj, a u 3. dijelu opisuju se nevolje koje su ga snašle zbog njegove grešne ljubavi prema udanoj ženi Bat-Šebi čijeg je muža prijevarom poslao u smrt

Iza epa nalazi se prozni dodatak Alegorijsko shvaćanje Davidijade

Page 6: HRVATSKI HUMANIZAM

Pjesnički postupak – uzor vergilijanski ep

- u pripovijedanje umeće digresije u kojima se bavi moralnim pitanjima – refleksivan karakter

- opisi su slikoviti (razgranate metafore i razvijene poredbe)

- to je kršćansko – vergilijanski ep

 

 

Marulićevo humanističko obrazovanje:

1.    pjesnička forma

a)    invokacija (muze, Bog)

b)   najava teme (heksametar, intonacija)

2.    sadržaj

a)    mitološki likovi (Apolon, Lijej, Pijerida, Nisa)

b)   poznavanje rimskih epova (Enedia)

3.    isticanje Vergilija

 Elementi vergilijanskog epa:

- linearno ispričani događaji

- dvostruki smisao fabule doslovni (opis Davidova života) i alegorijski (Isus Krist i njegovi progonitelji)

 Latinska dijela:

- svako djelo ima kršć. pouku i potkrijepljeno citatima iz Biblije

- dvije skupine: religiozno – moralistički sadržaj i pjesnička djela

- ep Davidijada je njegovo najveće latinsko pjesničko djelo -> prvo izdanje 1954.

- De institutione bene vivendi per exempla sanctorum/Upućivanje u čestit život po primjerima svetaca (Mleci, 1506.) – niz prizora iz života svetaca, biblijskih osoba i crkvenih otaca -> primjeri za praktičnu pouku uzornome kršć. životu; djelo se sastoji od 6 knjiga prema 6 radnih dana, 71 poglavlje, jedna krepost, citati iz Biblije; prvi hr prijevod objavljen 1986.

- Evangelistarium/Evanđelistar (Mleci, 1516.) – građa raspoređena u 7 knjiga permakršćanskim temeljnim načelima vjere, ufanja i ljubavi – djelo je temelj njegove moralne teologije

- Quinquaginta parabolae/Pedeset priča (Mleci, 1510.) – zbirka pričica sastavljenih po uzoru na Isusove parabole (Novi zavjet) s moralnim poukama; strukruta priče dvodijena

Page 7: HRVATSKI HUMANIZAM

- Poslanica papi Hadrijanu VI. (Epistola domini Marci Maruli spalatensis ad Adrianum VI./Pismo gospodina Marka Marulića splićanina papi Hadrijanu VI.) (1522.) – u svojemu pismu papi Marulić upozorava kršćansku Europu na turska pustošenja i naglašava potrebu udruživanja europskih vladara protiv zajedničke opasnosti; naglašava poticaj za opće jedinstvo i mir svih kršćana.