LEKTIRE

1. Albert Camus: StranacAlbert Camus (Mondovi, 7. studenog 1913. - Villeblevin, 4. sijenja 1960.), francuski knjievnik i filozof, dobitnik Nobelove nagrade za knjievnost 1957. godine. Poznat je po svom karakteristinom stilu pisanja i tematikama svojih djela. itav njegov opus temelji se na ideji apsurda ljudske egzistencije. Modernog ovjeka naziva bludnim, cininim monstrumom, a kao suprotnost svijetu dananjice evocira antiku Grku, koja je "u svemu znala nai pravu mjeru".Stradao je u naponu stvaranja kao rtva automobilske nesree.Knjievni mu je rad usko vezan s filozofskim pogledima i dijeli se na fazu apsurda u kojoj je blizak egzistencijalizmu ( filozofski esej Mit o Sizifu, Stranac, drame Nesporazum i Caligula; odraava osjeaj bespomonosti koji je zahvatio veliki dio njegova narataja u godinama rata te prikazuje ivot kao niz apsurda pred kojima ovjek kao drutveno bie ostaje bespomoan, ali kao pojedinac moe ostvariti svoju slobodu ako takvo apsurdno stanje prihvati kao svoju filozofiju u prestane doivljavati stvarnost kao prizmu tradicinalnih drutvenih i moralnih vrednota) te na fazu pobune (esej Pobunjeni ovjek; pronalazi smisao ovjekove egzistencije u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti; romani Kuga, Pad, drame Opsadno stanje, Pravednici). Iako je esto vezan i uz egzistencijalizam, Camus je odbijao taj pridjev. No, u drugu ruku, Camus u svom eseju Pobunjeni ovjek pie da se cijeli svoj ivot borio protiv filozofije nihilizma. Njegova religioznost takoer je bila esta tema, a on je sam u jednoj od svojih knjiga napisao: Ne vjerujem u boga "i" nisam ateist.Djela :Romani Stranac (L'tranger; 1942.) Kuga (La Peste; 1947.) Pad (La Chute; 1956.) Sretna smrt (La Mort heureuse; posthumno) Prvi ovjek (Le premier homme; 1994.)Novele Progonstvo i kraljevstvo (L'exil et le royaume; 1957.)Eseji Nalije i lice (L'envers et l'endroit; 1937.) Pirovanje (Noces; 1938.) Ljeto (L't; svojevrstan nastavak Pirovanja; 1954.) Razmiljanja o giljotini (Rflexions sur la guillotine; 1957.) Prometej u paklu (1947.)Drame Kaligula (Caligula; 1938.) Nesporazum (Le Malentendu; 1944.) Opsadno stanje (L' Etat de Siege; 1948.) Pravednici (Les Justes; 1949.) Rekvijem za redovnicu (Requiem pour une nonne; adaptacija romana Williama Faulknera; 1956.) Bjesovi (Les Possds; adaptacija romana Fjodora Mihajlovia Dostojevskog; 1959.)Filozofska djela Mit o Sizifu (Le Mythe de Sisyphe; 1942.) Pobunjeni ovjek (L'Homme rvolt; 1951.) Kronike I, 1944-48 (Actuelles I, Chroniques 1944-1948; 1950.) Kronike II, 1948-53 (Actuelles II, Chroniques 1948-1953; 1953.) Kronike III, 1939-58 (Chroniques algriennes, Actuelles III, 1939-1958; 1958.)Stranac

-roman objavljen 1942. godine, pripada modernom anru monolokog romana (glavni lik je ujedno i pripovjeda), a graen je tehnikom solilokvija (monologa). Komponiran je u dva dijela.Prema romanu snimljen je 1967. godine film redatelja Luchiana Viscontija.

Moderni roman Camusov Stranac razlikuje se od djela kakva stvaraju Proust, Joyce ili Faulkner. U njemu nema sloenih tematskih sklopova, nema irine zahvata u oblikovanju, nema ni eksperimentalne upotrebe razliitih stilova, ponajmanje pak modernistikih tehnikih postupaka. To je relativno mirno i jednostavno ispriana pria o ovjeku kojem je umrla majka, koji je postao sluajni ubojica i koji je zbog tog ubojstva osuen na smrt. Od utjecaja velikih modernih romanopisaca u njemu se osjea jedino neto od utiska koji ostavlja Kafkina proza, ali i to vie zbog neke slinosti u doivljavanju svijeta nego zbog upotrebe istih ili slinih knjievnih sredstava izraza.

Radnja romana zbiva se u Aliru. Glavni lik u romanu, mladi Mersault, mali je inovnik nezanimljiva ivota. Vijest o majinoj smrti prima krajnje ravnoduno, ne pokazujui tugu ili bar saaljenje. Zaokupljen je tehnikim pitanjima vezanim za put u Marengo, gdje je njegova majka, u ubonici, provlea posljednje godine ivota. No uz majin odar provodi dremuckujui, puei i ispijajui bijelu kavu te razmiljajui o tome to rade njegovi kolege u Aliru. Pokop, koji se odvija pod vrelim alirskim suncem, posebno ga je iscrpio pa nije mogao ne osjetiti olakanje kada je dolo vrijeme povratka. Idueg dana, u subotu, Mersault odlazi u luko kupalite. Tamo susree Mariju Cardonu, djevojku koja je nekada radila s njim i koja ga tjelesno privlai. Poziva je u kino i oni subotnju veer provode gledajui neki komini film s Fernandelom, a zatim odlaze u Mersaultov stan. Budui da je Marija otila rano ujutro, Mersault nedjelju provodi sam, dosaujui se u stanu. Pomislih da je prola jo jedna muna nedjelja, da je mama ve pokopana, da u ponovno na posao i da se, sve u svemu, nita nije promijenilo. Idueg tjedna, vrativi se s posla kui, Mersault sree svog susjeda Raymonda Sintesa, ovjeka o kojem priaju da je svodnik i da pripada alirskom podzemlju, iako se on predstavlja kao skladitar. Raymond ga poziva u svoj stan na veeru. Tijekom razgovora Mersault saznaje da Raymond ima problema sa svojom ljubavnicom i da se zbog nje potukao s njezinim bratom. Budui da ga je ljubavnica napustila, a eljan osvete zbog njezine navodne nevjere, Raymond moli Mersaulta da joj napie pismo kako bi se vratila. Mersault pristane. Nakon tjedna provedena u uobiajenim uredskim poslovima, Mersault provodi vikend s Marijom. Mir i tiinu nedjeljnog popodneva prekinuli su buka i urlici iz Raymondova stana. Tek e dolazak policije zaustaviti Raymonda u brutalnom zlostavljanju svoje ljubavnice. Jo istoga dana Mersault odlazi na policiju kako bi dao iskaz u Raymondovu korist. U znak zahvalnosti Raymond poziva Mersaulta i Mariju da provedu sljedeci vikend kod njegova prijatelja Massona u vikednici nedaleko Alira. Pri polasku na izlet primjeuju skupinu Arapa meu kojima je i brat Raymondove bive ljubavnice, kako ih promatraju. Napetost poputa kada vide da ih ipak ne prate. U Massonovoj vikendici drutvo se dobro zabavlja. Poslije objedna mukarci se odlue proetati plaom. Na njihvo iznenaenje susreu Arape. Dolazi do tunjave, a u nastaloj guvi Raymond biva ranjen noem. Masson odvodi Raymonda lijeniku. Po povratku vidno uzbueni Raymond odluuje ponovno otii na plau. S njim polazi i Mersault. Dolazi do novog susreta s Arapima. Raymond vadi revolver elei ubiti Arapina koji ga je ranio. Na Mersaultov nagovor odustaje, a Arapi se povuku. Otprativi Raymonda do kuice, Mersault ostaje sam na plai i kree do izvora da se osvjei. Tamo nailazi na Arapina koji je ranio Raymonda i iz Raymondova revolvera puca u Arapina. Pojmih da sam poremetio ravnoteu dana, izvanrednu tiinu ala na kojem sam bio sretan. Zatim opalih jo etiri puta u npomino tijelo u koje se meci zabijahu a da se nita nije opaalo. Bijahu to kao etiri kratka udarca kojima sam pokucao na vrata nesree.Drugi dio romana, koji se zbiva u zatvoru i sudnici, ima sve elemente tipinog sudskog procesa. Za vrijeme istrage, koja traje jedanaest mjseci, Mersault ne daje nikakvo objanjenje za poinjeni zloin. I istraitelj i branitelj zbunjeni su njegovom apatijom, izostankom kajanja kao i potpunom indiferentnou prema vlastitom ivotu. Sud ga proglaava krivim i osuuje na smrt. Mersaultovo ponaanje na majinom sprovodu posluilo je kao dokaz njegove beutne nemoralnosti i odredilo teinu kazne. Osudu na smrt Mersault prima mirno i ravnoduno. U noi prije nego to e mu odrubiti glavu posjeuje ga sveenik ne bi li ga privolio na pokajanje. Mersault, svjestan apsurda ivota i vlastitog potojanja, to odbija. U smrt odlazi mirno, svjestan da je ona apsolutni kraj.

Opis lika: Mersault

Tko je Mersault? Kako razumjeti ovjeka koji je ostao ravnoduan na vijest da mu je umrla majka i koji je zaspao pred njezinim odrom, a ve idueg dana se prepustio erotskoj avanturi? Kako objasniti daljnje njegove postupke koji e kulminirati bezrazlonim ubojstvom Arapina? Zato se Mersault ne osjea krivim? Pri odgovoru na ova pitanja treba voditi rauna o promjene u suvremenoj prozi, prije svega na nain koncipiranja likova u romanu. Proza 19. stoljea sauvala je kako unutarnje ejdinstvo ovjeka, tako i jedinstvo svijeta, pa je stvorila model potpuna, cjelovita ovjeka, odnosno prikazala ovjeka u jedinstvu njegova psiholokog, metafizikog i sociolokog bia. Model ovjeka u prozi 20. st. bitno se mijenja. Budui da suvremenu stvarnost obiljeava ideoloka sukobljenost, moralna nestabilnost i kontinuirani osjeaj ugroenosti, moderna proza ne moe ni ponuditi model integralnog, cjelovitog ovjeka. Stoga Mersaulta treba razumjeti kao simbol beznaa i besmisla jednog svijeta, svijeta suvremene zapadne civilizacije koja dehumanizira ovjeka svodei ga na razinu pukog automata. U svijetu koji je izgubio smisao, ispresijecan apsurdnim zidovima, ovjek ostaje stranac, moderni Sizif koji uzalduno kotrlja kamen svoje egzistencije.Mersault je potpuni stranac svemu to ga okruuje i svemu to mu se dogaa.

Ostali likovi:

MARIJA: Mersaultova je prijateljica, biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju.

RAYMOND: Onizak je, pleat, ima boksaki nos. Najbolji je Mersaultov prijatelj. Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga jevarala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se sa njezinim bratom.

SALAMAN: Mersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je ispala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. Svakog je dana starac psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio, bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao.

PEREZ: Nosio je eir okrugla tulca i irokoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove su sijede i prilino njene kose virile udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvena kao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.

CELESTE, Mersaultova majka

Solidarnost u Strancu:U Strancu, Camus karakterizira svoje opravdavanje apsurda kroz iskustva protagonista koji se jednostavno ne prilagoava sustavu. Njegova svojstvena iskrenost remeti status quo. Mersaultova nesposobnost da lae ne moe ga integrirati u drutvo i naizmjence prijeti jednostavnoj grai ljudskih manirizama koji su oekivani od strane strukturalno sloenog drutva. Prema tome, kazna za njegov zloin nije odreena na bazi ubojstva, nego na njegovoj ravnodunosti prema nedavnoj smrti njegove majke. ak i nakon duhovno izazovnog razgovora sa sveenikom koji potie Mersaulta da se pokaje i izabere novi put, Mersault ne puca te ustraje u svojoj ravnodunosti, on osjea da smrtnu kaznu donosi drutvo prepuno lai, drutvo koje ga osuuja ne shvaa, te time simbolizira svoj ultimatum u prihvaanju "njene indiferentnosti svijeta", ina koji samo produbljuje njegovu solidarnost s drutvom nesposobnim da shvati njegovo naizgled bezosjeajno, hladno, okrutno i mizantropsko ponaanje.Tumaenje romana:Tumaenja romana najee su upozoravala na srodnost sa Sartreovom filozofijom, i to je u velikoj mjeri tono. Jean Paul Sartre mu je zaista filozofski blizak. No, podjednako je tako tono da je Stranac gotovo moralistika osuda pravosua. U tom smislu radi se zapravo o sudski krajnje nepravednoj kazni - Meursault nije ubio s predumiljajem - pa dolazi do izraaja apsurd pravnog postupka. Meursaultu sude ljudi koji ga naprosto ne razumiju: ono sto se njima ini beutnou, zapravo je podjednako tako moglo proizii iz prave osjeajnosti koja se jedino ne eli izraziti oekivanom "glumom"; nemali broj ljudi plae na pogrebu jedino zato sto se to od njih oekuje.Meursault tako dodue jest "stranac" u svijetu navika i obiaja, no njegovo je ponaanje dosljedno njegovom uvidu u zbilju ivota i njegovu karakteru. Njemu se naprosto dogodio "tragian sluaj" kakav se svima lako moe dogoditi, jedino to je on ovaj put imao nesagledive posljedice; na kraju ga je tobonja pravda osudila na smrt bez pravog razloga. Ali Camus ga ne osuuje, niti eli da to mi inimo.Temeljna je vrijednost Camusova romana ipak u stilu: upravo zbog jednostavnog, a izuzetno dojmljivog izlaganja izvrsno je ocrtan kako jedan lik - moda i tip ovjeka - tako i raspoloenje, pa i cjelokupna atmosfera nepredvidivog i besmislenog niza sluajnosti koje tako esto upravljaju naim ivotima.

2. Fjodor Mihajlovi Dostojevski: Zloin i kaznaFjodor Mihajlovi Dostojevski (Moskva, 11. studenog 1821. - Sankt Peterburg, 9. veljae 1881.), ruski knjievnik ukrajinskog porijekla, romanopisac, novelist i publicist, jedan od najznaajnijih knjievnika u povijesti.Presudnu ulogu u njegovu ivotu i stvaranju imalo je sudjelovanje u utopijsko-socijalistikom kruoku Petraevskog, zbog ega je 1849. godine bio osuen na smrt, zatim pomilovan i prognan i Sibir gdje je proveo 10 godina. Dok se poetkom svog stvaranja kretao stopama Gogoljeva realizma i zastupao napredne drutvene poglede (Bijedni ljudi), nakon povratka s robije (koju je opisao u Zapisima iz mrtvog doma) ne samo da naputa ve i osuuje revolucionarnu djelatnost (roman Demoni), te zapada u misticizam i mesijanizam, propovijeda neprotivljenje zlu silom, trai izlaz u pravoslavlju. Mijenja se i tematika njegovih djela u kojima je sada zaokupljen moralnim aspektima ljudske egzistencije, pitanjima dobra i zla, krivnje i odgovornosti, te e mu kriminalistiki zaplet posluiti kao okvir u kojem e raspravljati o problemu zloina i kazne kao takvome, u elji da otkrije tajne pobude judskih postupaka.Djela:Romani Bijedni ljudi (1846.) Ponieni i uvrijeeni (1861.) Zloin i kazna (1866.) Kockar (1867.) Idiot (1868.) Bjesovi (prevoeno takoer kao Demoni ili Zli dusi) (1872.) Mladi (ili utokljunac) (1875.) Braa Karamazovi (1880.)Novele Dvojnik (1846) Bijele noi (1848) Netoka Nezvanova (1849) - nedovreno Zapisi iz podzemlja (1864)Zapisi Zapisi iz mrtvoga doma ( ) (1860-1862)

Zloin i kaznaO romanu:Najpoznatiji i najitaniji roman F.M. Dostojevskog, kojim je jo za ivota stekao europsku slavu. Iako ga je anrovski teko odrediti (kriminalistiki, drutveni, psiholoki) Zloin i kazna ipak je prije svega roman ideja, u kojem Dostojevski na vrlo itak nain raspravlja o pitanjima koja su ga muila osobito nakon povratka iz Sibira i koja e otad postati njegovom glavnom preokupacijom, tj.problemima zloina i kazne, grijeha i ispatanja, prava i pravde. Opisujui sudbinu sirmanoga studenta koji se iz viih vciljeva odluio na zloin, Dostojevski daje i realistiki vjernu sliku drutvene bijede velegradske sirotinje i osiromaenoga plemstva, i psiholoku razradu lika i njegovih unutarnjih sukoba oko vlastitih postupaka, s teitem ipak na idejnoj raspravi o vjenim pitanjima, emu podreuje i likove i fabularnu osnovu djela. Na taj je nain, kao i estom uporabom unutarnjih monologa pri analizi Raskoljnikovih dilema, Dostojevski ve 1866. godine nadiao granice realistikog iskaza i antipicirao europski roman 20. stoljea. Dostojevskog od klasika europskog realizma odvajaju:-kompozicija romana- opisi- karakterizacija likova (motivacijski postupci)- etiko-filozofska problematikaRadnja romana odvija se u svega devet i pol dana, a zbiva se u Sankt Peterburgu ezdesetih godina 19. stoljea. Raskoljnikov je prestao pohaati predavanja obuzet novim idejama koje su u Rusiju stizale iz Zapadne Europe. Smatra da se ovjeanstvo moe podijeliti u dvije skupine: u jednoj su obini smrtnici koji se moraju podvrgavati zakonu, a u drugoj su iznimni pojedinci, poput Napoleona, koji sami stvaraju zakone za sebe.Prvi dio Mjesec srpanj. Rodja Romanovi Raskoljnikov je siromani nesvreni student prava u Sankt Petersburgu. Na poetku romana ga susreemo kako sa svoje dvadeset i dvije godine izbjegava gazdaricu jer mjesecima nije platio stanarinu. Odlazi kod stare lihvarke Aljone Ivanovne zaloiti depni sat, a ona mu daje samo rublju i 15 kopejki jer nije na vrijeme otkupio prijanji prsten pa je ostao duan. Raskoljnikov ljutit odlazi. U glavi mu se stvara razbojniki plan.Kasnije saznajemo (iz njegovih meditacija i sjeanja) da je jednom u krmi uo razgovor mladia koji se alio svom drugu na staru lihvarku koja se bogati lukavim otkupom vrijednih predmeta od siromanih ljudi za male novce; pritom je strano gruba prema svojoj dobroudnoj polusestri Lizaveti koja radi za nju. Mladi je razvio teoriju kako bi babu valjalo ubiti jer je kao stjenica koja pije krv, a strano je bogata. Raskoljnikovu je taj razgovor bio poetak kovanja planova o ubojstvu i krai.Nakon posjeta lihvarki (koji je bio proba jer je oslukivao to i kako ona kljuevima otvara) u krmi je upoznao propalog inovnika Marmeladova koji mu je otvorio duu tunom priom o obitelji koju je upropastio zapivi sav svoj novac, a ki Sonja je postala prostitutka da bi prehranili ostale dvije djevojice i jednog djeaka. Raskoljnikov ga otprati kui gdje nije bio pet dana, a ena ga poe vui za kosu i tui. Raskoljnikov izvue i ostavi 50 kopejki i nestane kad je poela vikati i na njega.U prljavoj sobici slukinja Nastasja mu donese majino pismo puno ljubavi koje ga raznjei i rastui. Mati ga je izvjestila o tekom ivotu Dunje, njegove sestre koja je sluila u gospodskoj kui a gazda se zaljubio u nju pa ju je htio iskoristiti. ena mu je to doznala pa je isprva okrivila Dunju, pukla je sramota u selu, no uskoro je saznala istinu pa je ponovo rehabilitirala Dunju. Njih dvije su tekom mukom slale sinu novac u grad i polagale su velike nade u njega. Mati mu je pisala i o skoroj Dunjinoj svadbi za dvorskog savjetnika Petra Petrovia Luina. "Pouzdan i imuan, ima dodue 45 godina ali jo se moe svidjeti enama." Raskoljnikov je bio izvan sebe jer su ga dovele pred gotov in. Nisu ga pitale za miljenje o ovjeku koji je "ini se dobar" i otprema na put za S. Petersburg krinju "na svoj raun", a majka i Dunja putuju o svom troku. Raskoljnikov se udio Dunji i bio ljut na nju. On stalno preispituje sebe, svoje postupke, moral ljudi i vremena.SAN - umoran je zaspao i sanjao mraan san o kobili koju su pretukli eljeznim ipkama jer nije mogla trkom povui zapregu. U snu je Raskoljnikov djeak i plaui ruicama udara vlasnika kobile a otac ga odvlai nemono. Probudivi se zaklinje se kako on ne moe uiniti "ono", ali zatim razmilja o dogaaju koji je odredio njegovu sudbinu. U prolazu je uo razgovor trgovca s Lizvetom da e sutradan u sedam sati naveer doi trgovcu. Shvatio je da e lihvarka tada biti sama i da je to prilika za ubojstvo.U kaputu je zaio traku u kojoj e visjeti sjekira, nije mogao uzeti sjekiru iz kuhinje jer je u njoj bila Nastasja (nepredvieno) ali imao je sree kad je zavirio u kuepaziteljevu kuicu gdje nije bilo nikoga. Pozvonio je na vrata, no lihvarka je neto sumnjala pa nije odmah otvorila. Cijelo to vrijeme je Raskoljnikov razmiljao o svom ponaanju i jo uvijek zdravom razumu. Pruio je starici vrsto svezani smotuljak koji je trebao biti srebrna tabakera. Tri puta ju je udario sjekirom po tjemenu i zatim u sobi iz krinje natrpao depove raznim zlatnim predmetima. Odjednom je zauo korake u susjednoj sobi, zaprepastio se kad je ugledao Lizvetu i potom ju je ubio. "Strah ga je hvatao sve vie i vie - osobito nakon tog drugog, sasvim neoekivanog umorstva."Kad je htio pobjei, zauo je korake i zakraunao vrata - dvojica su lupala i shvatila da se zbiva neto neobino. Jedan je krenuo po pomo, a kad se drugi nakratko izgubio Raskoljnikov se spustio kat nie i sakrio u stanu kojeg su liili pa su vrata bila otvorena. Nisu ga zapazili. "Znoj je curio s njega, ija mu je bila posve mokra - prolaznici su mislili da je pijan. Vratio je sjekiru na mjesto sve u bunilu...Komadii i odlomci nekakvih misli rojile su mu se u glavi, ali ni jedne misli nije mogao uloviti, ni na jednoj se nije mogao zadrati, koliko se god trsio.."Drugi dio Leao je vrlo dugo i razne misli su mu se rojile glavom. Sakrio je ukradene stvari u rupi u zidu. Nastasja mu je donijela poziv od policije - protrnuo je. No u stanici je saznao da ga je gazdarica traila jer nije plaao stanarinu. U stanici se posvadio s porunikom Iljom Petroviem. Odahnuo je, ali kad je inspektor Fomi priao o ubojstvu lihvarke - sruio se u nesvjest.U strahu je "blago" skrio u gradu ispod nekog tekog kamena. udno se ponaao (uao kod Razmihina i odmah izaao, buncao je, sanjao da je Ilja istukao gazdaricu), pao je u groznicu, a Razmihin ga je s prijateljem Zosimovim, doktorom portvovno njegovao. Za to vrijeme su svi poeli komentirati ubojstvo, u prvi mah su optuili soboslikare!Dok je bio u krevetu posjetio ga je Luin, a Raskoljnikov je sluajui komentar na pismo njegove majke rekao:"Tornjajte se dovraga!" Jo onako slab pobjegao je iz sobe i lutao gradom, uao u neku krmu i majinim novcem nagradio neku prostitutku iz istog hira. Za ankom je drsko izazivao Zamjotova priajui mu o zloinu i izazovno ga gledajui u oi. Na vrh jezika mu je bilo da prizna. "A to ako sam onda ba ja ubio babu i Lizvetu?!" Neki vrag mu nije dao mira i uao je u kuu i sobu gdje se zbilo ubojstvo, provocirao je radnike koji su ureivali stan. "Pod je opran, hoe li ga ofarbati?! Nema krvi?!" Otjerali su ga.Na cesti je uo graju i pribliio se - zaprega s konjima je pregazila pijanog Marmeladova. Raskoljnikov se zauzeo za nastradalog i pomogao da ga odnesu u kuu. ena Katarina Ivanova bila je izvan sebe. Pop ga je ispovijedio okrvavljenog. Dirljiv prizor kada ena pomae muu, a pop moli da mu oprosti. "Ma ta je pijanica zapila sve to je imala... upropastio mi je ivot! Hvala Bogu to umire. Bit e manje tete!" Govorei to, ona je davala sve od sebe da mu olaka posljednje trenutke, da mu pomogne. Na vratima se pojavila Sonja i Marmeladovu su zasuzile oi. Raskoljnikov je zadivljen Sonjinom mravom prilikom s predivnim plavim oima. Dao je Katarini sve rublje to je imao i rekao da on snosi trokove sprovoda. Kad je odlazio mala sestrica je dotrala i rekla da Sonja pita za adresu.Vrativi se kui doekale su ga majka i sestra vritavi od uzbuenja. "Ali on stajae kao mrtav... nije ni ruke podigao da ih zagrli - nije mogao." Sruio se u nesvijest. Razmihin ih je smirivao, uvjeravao da mu nije nita.Trei dioRazmihin je nagovorio Dunju i majku da odu kui, da e se on pobrinuti za Raskoljnikova. Raskoljnikov je samo uspio rei da je Luin podlac i da se on protivi vjenanju. "Ili on ili ja!" Razmihin ih je pratio do stana umirujui ih. Bio je pijan jer se upravo vratio s tervenke, ali se na prvi pogled zaljubio u visoku, ponosnu i naoitu Dunju. Obeao je da e doi sa Zosimovim i odrao obeanje.Luin im je poslao pismo i dogovorio sastanak S Dunjom i majkom pod uvjetom da Raskoljnikov ne bude tamo. Dunja i mati su se tome usprotivile. Sutradan se Raskoljnikov naao s njima, ali je razgovor svejedno zapinjao, mati nije mogla prepoznati sina, on se suprotstavljao sestrinoj svadbi, Dunja je o tome eljela odluiti sama.... Tada u sobu uleti Sonja da pozove Raskoljnikova na pogreb - svi se zbune, a Raskoljnikov se rastri oko nje upoznavi ju sa svima, majci je sve to bilo sumnjivo.Raskoljnikov je Razmihinu otkrio da je i on zalagao neke predmete kod stare lihvarke i Razmihin ga je uputio k prijatelju Porfiriju Petroviu, inspektoru. Porfirij se pokazao lukavac i alama i pitanjima je provocirao Raskoljnikova. Samo su jo njega i ekali, jer su na zamotuljcima kod starice nali napisano i njegovo ime, raspitivao se i o smrti Marmeladova. Zatim se inspektor interesirao o lanku Raskoljnikova izalom u "Periodinoj rijei" u kojem je Raskoljnikov izloio misao o obinim i neobinim ljudima koji vuku svijet pa im se moe oprostiti ak i zloin ako to znai napredak ovjeanstva. Porfirij je to povezao s psihikim stanjem zloinca u trenutku zloina (Raskoljnikovu se inilo da mu je Porfirij namignuo). Na kraju ga je ak pitao je li vidio soboslikare one noi - Raskoljnikov se nije dao prevariti, a Razmihin se razbjesnio na Porfirija.Raskoljnikov stalno razmilja i preispituje svoj in. "Vrlo vano za babuskaru!"- mislio je uzrujano i plahovito. Moda sam tu i pogrijeio, ali nije sad to vano. To je bila tek bolest... htio sam to prije preskoiti granicu.. nisam ubio ovjeka nego naelo! Naelo sam zaista ubio, ali nisam prekoraio granicu, nisam, ostao sam na ovoj strani..Majka, sestra, koliko sam ih volio! Zato ih sada mrzim, ne trpim ih u svojoj blizini.... Grliti je i misliti: kad bi ona znala... pa da joj kaem?! O kako sad mrzim tu babuskaru! Mislim da bih je i po drugi put ubio kad bi oivjela! Sirota Lizaveta! Zato se ona morala tamo zatei? udno je ipak zato na nju i ne mislim, ba kao da je nisam ni ubio! Lisaveta! Sonja! Sirotice moje krotkih oiju....Mile moje!"- ovaj je komentar najbitnija odrednica romana, obrazloenje njegova postupka i pojava unutranjeg monologa inae kategorije modernog romana.Zaspao je u bunilu, sanjao da udara babu sjekirom, a cijelo je predsoblje puno ljudi. Kad se probudio kraj kreveta je sjedio Svidrigajlov.etvrti dioSvidrigajlov je mu pokojne Marfe Petrovne koji je pokuao napastvovati Dunju kad je radila za njega. Raskoljnikov ga je htio otjerati, ali mu je ovaj ponudio 10000 rubalja za Dunjeku bez ikakvih protuusluga. Raskoljnikov je bio izvan sebe, a Svidrigajlov neobino hladan i miran. Otkrio je da je Marfa oporuno ostavila Dunji 3000 rubalja i nek se ne udaje za Luina jer je nitkov! Na izlazu ga je vidio Razmihin.U svratitu majke i Dunje sastaju se Luin, Razmihin i Raskoljnikov. Luin je u unoj raspravi napao Raskoljnikova i pozvao se na svoju velikodunost prema "ozloglaenoj" djevojci i siromanoj majci koje je htio spasiti od neimatine. Dunja je pobjesnila i zajedno s bratom otjerala iznenaenog Luina. Luin je ak zatraio da mu vrate trokove puta.Raskoljnikov se odmah zatim oprata od majke i sestre i taj oprotaj izgleda konaan. Razmihin ga je pokuao zaustaviti, ali Raskoljnikov ga je nijemo gledao, pogled mu je prodirao u duu. Odjednom se Razmihin lecne.. Neto udnovato kao da je prostrujalo izmeu njih.... Nekakva misao proleti kao kakav nagovjetaj, neto uasno runo, to su obojica shvatila. Razmihin problijedi kao krpa. "Razumije li sad? - upita Raskoljnikov a lice mu se iskrivi od bola. Vrati se k njima i uvaj ih uvijek!" Iznenada se okrene i ode.Od te veeri Razmihin im je postao sin i brat.Raskoljnikov je poao Sonji koja se oduevila kad ga je vidjela. On ju je ispitivao o njezinu ivotu, bio je ganut njezinim izgledom, sudbinom i rtvovanjem za dobrobit svoje porodice, pitao ju je vjeruje li u Boga i kako on moe dopustiti takvu bijedu, natjerao ju je da mu ita Bibliju - uskrsnue Lazarovo, itavo vrijeme osjeajui kako mu se vraa elja za ivotom, smisao kako se neto budi u njemu. Rekao joj je da je danas raskrstio sa sestrom i majkom. "Sad imam samo tebe. Hajdemo zajedno... Oboje smo prokleti, pa emo dalje zajedno!" Ako sutra opet doe rei e joj tko je ubio Lizavetu - bila je zaprepatena.Raskoljnikov je poao Porfiriju koji mu je natuknuo da ga eli ispitati. Porfirij ga je u aljivom tonu doveo do ludila i Raskoljnikov je zavikao da to ne doputa. "Uhapsite me ako elite, ali nemojte se poigravati sa mnom. Porfirij je znao da je Raskoljnikov odlazio babi, da je pitao za krv. Porfirij mu je obeao iznenaenje, ali u jednom trenutku ue Nikolaj, soboslikar s priznanjem da je on ubojica, a Porfirij se zbunio. Raskoljnikov je doao sebi i uzvratio mu:"Neete mi pokazati ono nae malo iznenaenje?!"U stanu, u trenutku kad je htio izii otvorila su se vrata i pojavio se ovjek koji mu je na ulici apnuo da je ubojica. "kao da je iznikao iz zemlje" Raskoljnikov se sledio. No ovaj mu se stane izvinjavati to ga je krivo optuio i prokazao Profiriju jer je vidio Raskoljnikova onu veer kad je zavitlavao stanare i pazikuu, a on je obrtnik - krznar, iz iste vee i nije htio da Raskoljnikov proe nekanjeno. (On je bio to iznenaenje o kojem je Porfirij priao, stajao je iza vrata i uo razgovor, no kad se Nikolaj pojavio, pokajao se i doao u stan ispriati se.) "Oprostite mi zbog klevete i zloe." Raskoljnikov je izaao iz sobe bodriji nego ikad. "Sad emo se jo ogledati." ree smjeei se pakosno.Peti dioLuin se nije predao i u glavi je smiljao osvetu. ivio je u sobi sa studentom Lebezjatnikovom (koji je imao moderna naela - ivot u komuni, ena moe varati mukarca jer mu nije rob....) i poslao ga po Sonju kojoj je velikoduno dao 10 rubalja pravei se duebrinik, ali joj je skriveki gurnuo u dep presavijenih 100 rublji kanei je optuiti pred svima da mu je Sonja ukrala novac da bi okaljao nju i Raskoljnikova pred Dunjinim i majinim oima i vratio izgubljeno povjerenje. Sreom je na dai (obredu u ast pokojnika) pred raskalaenom gomilom koja uope nije dola oplakati Marmeladova nego najesti se, Lebezjatnikov osupnut Luinovim postupkom izrekao pravu istinu, ne znajui ni sam Luinove porive. Sve to nije sprijeilo Sonjinu maehu Katarinu Ivanovu da se poupa s gazdaricom Njemicom koja se pravila dama i smjeno govorila ruski. Raskoljnikov je odluio Sonji priznati zloin. Dok joj je s mukom govorio, onako nemona podsjetila ga je na Lisavetu. Uasnuto je uzdahnula:"Boe!" Odmah ga je potom uhvatila za ruke, objesila mu se oko vrata. "Onda nee me ostaviti Sonja? - ree on gledajui je gotovo u nekoj nadi. -Neu, neu, nikad i nigdje!, uzviknu Sonja. -Svuda u za tobom, kud ti tud i ja! O Boe! O jadne li mene! I zato, zato te prije nisam upoznala!"Raskoljnikov se lomio u sebi zato joj je rekao jer ona nije mogla shvatiti motiv zloina, a on se nije kajao - to nije mogla razumijeti. "Nisam ubio zbog toga da pomognem majci - kojeta! Nisam ubio ni zbog toga da se domognem sredstava i vlasti pa da postanem dobrotvor ovjeanstva. Jednostavno sam ubio, zbog sebe sam ubio, samo zbog sebe! Neto sam drugo morao shvatiti, morao sam doznati jesam li gnjida kao svi ili sam ovjek? Hou li moi preskoiti zapreku ili neu. Jesam li puzav stvor ili imam PRAVO." Sonja mu nije povlaivala i upitao ju je to da radi. Sjevnula je oima i odgovorila neka poe do raskrija. "Stani i pokloni se, poljubi zemlju koju si oskrvnio, a onda se pokloni cijelom svijetu, na sve etiri strane, i reci svima, na sav glas:"Ubio sam!" Pa e ti Bog opet vratiti ivot. Hoe li?"Znao je da ona misli na robiju, da prihvati kaznu. Dala mu je drveni krii da ga objesi oko vrata. Raskoljnikov je u sebi odluio.Katarina Ivanova je imala histerian napadaj, odvukla je djeicu na cestu, jer ju je gazdarica istjerala iz stana, i pjevala, tjerala ih da pleu i prosila novac, otila je ak do nekog generala. Umrla je u hropcu na cesti okruena znatieljnom gomilom. Raskoljnikovu je priao Svidrigajlov obavjestivi ga da je preuzeo brigu o malianima i Sonji i da e tako utroiti onih 10000 rubalja namjenjenih Dunji. Na Raskoljnikovo zaprepatenje izrekao mu je iste rijei koje je Raskoljnikov izrekao Sonji. I Svidrigajlov mu je priznao da stanuje stan do Sonje i da je prislukivao njihov razgovor. "Pa rekao sam vam da emo se nas dvojica jo zbliiti!" Sad ga je imao u aci.esti dio "Za Raskoljnikova su poeli udni dani: kao da ga je odjednom obavila magla i zatoila u bezizlaznu, munu osamljenost. Kad se poslije, ve mnogo kasnije prisjeao tih dana, poimao je da mu se svijest gdjekad mutila i da je tako bilo, uz stanovite prekide, sve do konane katastrofe. Na mahove ga obuzimao bolestan i muan nemir to je prelazio ak u panian strah." Najvie ga je muio Svidrigajlov.S Razmihinom se oprostio i ponovio mu da ga Dunja voli i neka mu uva majku i sestru, a Razmihin mu je uzvratio da mu je sada sve jasno, da zna da je Raskoljnikov nevin jer mu je Porfirije sve razjasnio. Raskoljnikov je u nedoumici - to Porfirij sprema? I zaista, inspektor mu je sam doao na vrata. Ispoetka je hinio da mu se doao ispriati zbog neugodnosti to mu je zadao, ali je onda na svoj stari lukavi nain poeo rekonstruirati zloin i psiholoki portret poinioca. Nikolaj pripada ruskoj sekti RASKOLNIKA koji su rado prihvaali na sebe patnju. "Ne, dragi moj Rodione Romanoviu nije Nikolaj nita kriv! Posrijedi je fantastino, mrano nedjelo, suvremeno, sluaj naeg doba kad se smutilo ljudsko srce ... ubio je, a sam sebe smatra za potena ovjeka, ljude prezire, ponaa se kao kakav aneo, ne dragoviu moj, nije Nikolaj nita kriv!" Raskoljnikov je samo zadrhtao kao da ga je neto presjeklo. "Pa tko je onda ubio?" ne odoli da ne upita jedva diui. "Kako tko je ubio? - ponovi ba kao da ne vjeruje svojim uima - Pa vi ste ih ubili Rodione Romanoviu! Vi ste ih ubili... doda gotovo aptom, duboko uvjerenim glasom."Raskoljnikovu su se oduzele noge. Pokuao se pobuniti ali ga je ovaj proitao. Predloio mu je da se sam prijavi pa e mu smanjiti kaznu i ivot je pred njim. "Smanjit e mi kaznu... nasmijao se." Porfirij mu je dao rok od par dana i obeao da ga do tada nee prijaviti.Raskoljnikov je pohitao do Svidrigajlova. Naao ga je u nekom bijednom svratitu, a ovaj je pak bio raspoloen i priao mu o dogodovtinama iz ivota (zavoenje siromanih maloljetnih djevojaka, o svojoj mani - neutaivoj gladi za enama), pokazao se u svijetlu razuzdanog i perverznog ovjeka. Raskoljnikov mu je zaprijetio da e, bude li dirao Dunju, ga ubiti. Svidrigajlov ga se jedva otarasio i poao na ugovoreni sastanak s Dunjom. Prethodno joj je napisao pismo u kojem joj je natuknuo o bratovom zloinu. Ona je usplahireno dola na mjesto sastanka, a on ju je, kujui u glavi plan, namamio u dobro izolirani stan zakljuavi za njom vrata. Znao je da je sudbina njezine obitelji u njegovim rukama - ponudio joj je da e uvati tajnu, a za uzvrat e joj biti "rob" do kraja ivota. Dunja je istrgla i izvadila pitolj, pucala je samo jednom, ali ga je samo okrznula. On joj se polako pribliio i rekao neka pokua jo jednom, no ona je bacila oruje, a on ju je zagrlio. Dunja ga je zamolila da ju pusti."Ne voli me dakle? - tiho priupita.Ne.I ne bi mogla? Nikad?Nikad. - apne Dunja. Svidrigajlov slomljeno spusti ruke, pustivi ju da izae."Svidrigajlov se oprostio od Sonje, ostavivi njoj i Dunji puno novaca. Uao je u neko svratite i pokuao zaspati. ali san mu nije dolazio. Naposlijetku je izaao i spustio se do Male Neve (most). Straar ga je mucajui htio potjerati, ali Svidrigajlov uzme pitolj i napne ga. "Ovdje vam nema mjesta.E, pa brate moj, svejedno. Mjesto je dobro i ako te budu to pitali, reci im da sam otputovao u Ameriku." I ubije se.Raskoljnikov se oprostio od majke, ne rekavi joj nita, zatim od sestre kojoj je bilo teko, ali oprostila mu je u svojoj ljubavi i zagrlila ga. Pobjegao je od Dunje i uinio na ulici kako mu je Sonja rekla: kleknuo je nasred trga, poklonio se i poljubio prljavu zemlju, sav proet nasladom i sreom. Ljudi su se smijali mislei da je pijan. Malo dalje od njega stajala je Sonja, i tada je shvatio da e ostati s njom do kraja.Uao je u policijsku stanicu i naletio na Ilju Petrovia, koji ga je ugodno primio, nije mogao priznati zloin i izaao je van. No, tada je ugledao Sonju na ijem licu je ugledao slabaan smijeak. Vratio se i rekao: "Ja sam onda ubio sjekirom onu staru inovniku udovicu i njezinu sestru Lizavetu." I Petrovi zine. Sjatie se ljudi sa svih strana.Epilog Zbog olakotnih okolnosti (sam je priznao zloin za koji je drugi ve okrivljen, nije kanjavan, potpomagao je studenta bolesnog od tuberkuloze, pokopao siromanog Marmeladova) dobio je samo sedam godina Sibira. Porfirij je odrao obeanje. Majka mu je oboljela i umrla vjerojatno znajui za stranu istinu, Dunja se udala za Razmihina, a Sonja je s njim pola u Sibir. Raskoljnikov je utke radio i svi su ga kanjenici mrzili. Teko se razbolio i Sonja je pismom javila Dunji da lei u zatvorskoj bolnici. No nije se razbolio od tekog rada i posne hrane - razbolio se od povrijeenog ponosa. Stidio se to je on, Raskoljnikov, propao tako glupo i slijepo, to se mora poniziti i pokoriti pred besmislom. "Kad bi mu bar sudbina poslala kajanje... Ali, nije se kajao zbog svog zloina.... Eto to je jedino on drao za svoj zloin: samo to to nije uspio i to je sam priznao svoju krivnju."Nije shvaao kako su svi kanjenici zavoljeli Sonju (posredovala je u slanju pisama i posjetama kanjenika), svima se osmjehivala. Za bolesti je opet u bunilu sanjao o propasti svijeta i nekolicini odabranih koji su preivjeli. Bolno se prisjeao tog sna. Jednom je ugledao Sonju kod bolnikog ulaza "kao da ga je neto ujelo za srce", brzo se odmakao od prozora. Sonja se razboljela i neko vrijeme nije dolazila. Raskoljnikov se uznemirio i stalno raspitivao za nju. Poslala mu je pismo pisano olovkom - srce mu je tako snano tuklo dok je itao, neto se u njemu prelomilo.Sjedio je pokraj rijeke, ona je sjela do njega, straar ih nije gledao. "Nije ni sam znao kako se to dogodilo, ali najednom kao da ga je neto zgrabilo i bacilo do njenih nogu. Plakao je i grlio joj koljena. Ona se u prvi mah strano prepala i problijedila kao krpa. Skoila je s mjesta i zagledala se u nj drui. Ali, zaas u isti tren, sve pojmi. U oima joj zasja beskrajna srea. Pojmila je i vie nije sumnjala da ju on voli, da je napokon doao taj as... Uskrisila ih je ljubav, srce jednog mrsilo je u sebi neiscrpne izvore ivota za srce drugog."Nikad do tada nije u ruke uzeo evanelje to mu je Sonja dala (nikad ga nije davila vjerom), ali ga je sad otvorio. Sedam godina im se inilo kao sedam dana. Bili su sretni.Zloin i kazna izdan je 1866. godine u asopisu Ruski vjesnik. Smatra se jednim od najveih djela ruske knjievnosti.Radnja je smjetena u Sankt Petersburg sredinom ezdesetih godina 19. stoljea. Glavni lik, Rodion Romanovi Raskoljnikov, propali student prava, potaknut krajnjom bijedom i turobnom budunou odluuje ubiti i opljakati Aljonu Ivanovnu, omraenu staricu koja lihvarenjem izrabljuje ljude. Osim to ubojstvom planira rijeiti vlastite financijske i obiteljske probleme, smatra ga i etiki opravdanim jer, po njegovom miljenju, ivoti obinih ljudi koji mu se nalaze na putu ne vrijede nita spram plemenitih ideala kojima tei; smatra da se on, kao izniman pojedinac (slian Napoleonu), nalazi iznad moralnih pravila koja obvezuju ostale ljude. Pomno razrauje plan, ali ipak mu se potkradu pogreke i privlai sumnju policije; i sam postaje nesiguran glede vlastitih razmiljanja o zloinu te oajava i ezne za iskupljenjem. U psihikoj krizi kroz koju prolazi pomae mu prostitutka Sonja Marmeladova, napaena djevojka koja se ponizno i pasivno dri prema zlu i ivotnim nedaama, a utjehu nalazi u kranstvu.Opis glavnog lika:Rodion Romanovi Raskoljnikov (Roka) nesvreni je student prava, senzibilne i preosjetljive naravi. Zloinac i pravednik u jednom. Jedan od postulata kriminalistikog romana jest jasna i nedvosmilena motivacija za zloin. Zloinac ubija ili zbog materijalne koristi ili iz osvete ili zbog neke strasti ili naprosto stoga jer je psihiki poremeena osoba. Raskoljnikov je kompleksniji od obinog zloinca. On je odluio ubojstvom potvrditi princip. Za njega je ono moralan izbor: uklanjanje stare, nekorisne lihvarke, ali i provjera vlastite morlane i psihike snage. Naime, ako je u stanju ubiti staroga parazita, onda on pripada osobitoj, izabranoj ljudskoj vrsti, napoleonskoj, pokretackoj, onoj koja stvara povijest. Izuzetan in iziskuje snagu baziranu na neosvrtanju, beutnosti spram svega sitno ljudskoga koje nije u stanju biti nita drugo nego sredstvo i materija povijesti. Za razliku od ljudske mase izabrane osobe imaju pravo i ubiti, ako je to u interesu neke vie svrhe. Njegovi motivi su i proeti altruizmom, eljom da pomogne Marmeladovima. Materijalna korist nije ovome zloincu nimalo vana. Ipak, temeljem njegova djelovanja moemo smatrati napoleonski princip: pravo izuzetne osobe na izuzetno djelo, onkraj dobra ili zla. Na kraju se u Sibiru razboli, ali od povrijeene sujete. Ne progoni ga to to je ubio, nego to to nije uspio. Izlijeit e ga ljubav. Kada, potaknut Sonjom, otvori Evanelje, njegov preobraaj je potpun, a time i pobjeda knjievnikove kranske koncepcije.Sonja Marmeladova zastupa naelo suprotno Raskoljnikovu. Ona u poetku prodaje svoje tijelo kako bi pomogla obitelji i ocu alkoholiaru. Njen altruizam, kranska pokornost i smirenost, podnoenje patnji, osobine su kojima pisac otkriva simpatije za djevojku i vlastitu bliskost njezinim stavovima. Uz to je i duboko humana: ne pristaje na Raskoljnikovljevo objanjenje da je ubio beskorisnu, tetnu gnjidu, jer za nju niejdno ljudsko bie ne moe biti gnjida. Ona pridonosi i njegovu priznanju. Odlazi s Raskoljnikovim na robiju, pratei ga i u trenucima kada on iskazuje netrpeljivost prema njoj. Kraj romana oznaava i njenu moralnu pobjedu, a time i definitivnu pobjedu kranske poniznosti. To je trenutak konanog moralnog izljeenja Rodiona Raskoljnikova.

3. Marin Dri, Dundo MarojeHrvatski komediograf Marin Dri (Vidra) roen je 1508. u Dubrovniku nakon svoje petero brae i sigurno nakon neke od svojih est sestara. Knjievni dar razvio je u Sieni gledajui seljake lakrdije, komedije i pastirske igre te igrajui u njima. Godine 1526. Dri, sada ve sveenik, izabran je za jednog od dva rektora crkve Svih svetih u Dubrovniku. Dvanaest godina kasnije (1538.) dobiva vladinu stipendiju i odlazi u Italiju na studije. U periodu od 1539. do 1543. studira crkveno pravo u toskanskom gradu Sieni. Na ispitima ne blista i nije ba uzoran uenik, ali je zato je omiljen meu studentima te ga oni 1541. biraju za upravnika studentskog doma i vicerektora Sveuilita. Kako ve dugo nije biran ni rektor Dri obnaa i dunost rektora. U to doba ve je u umjetnikim vodama to se vidi iz policijskog zapisa (1542.) kada ga je policija uhitila u jednoj privantoj kui dok je glumio ljubavnika u jednoj predstavi. U to doba predstave su, iz politikih razloga, bile zabranjene. Izgubivi interes za studije i nikada ih ne zavrivi Dri naputa Sienu (1543.) i kree kui. Tu se ne bavi trgovino poput oca ve pie komediografska djela i upada u dugove. Istovremeno stjee brojne neprijatelje meu dubrovakim bogataima i trgovcima koji su se prepoznali u njegovim djelima Dvije godine kasnije (1545.) u Duborvnik stie austrijski aristokrat i vojskovoa Kristof Rogendorf. Ljut na austrijski dvor poao je, u tajnosti, put Carigrada kako bi se stavio u slubu sultana. U Dubrovniku se upoznaje s Driem i on mu postaje sobar. Uskoro se Rogendorf iznenada izmiruje s austrijskim dvorom i vraa u Be. U Beu Dri ostaje samo tri mjeseca, a onda se opet vraa u Dubrovnik. Rogendorf je 1546. ponovo u Dubrovniku i ovoga je puta konanoraskinuo s bekim dvorom i jo se jednom uputio u Carigrad. U Dubrovniku se sjetio Dria i ponovo ga uzeo u svoju slubu, ali ovaj puta kao tumaa. Meutim Rogendorf u Carigradu nije dobio oekivani viskoki poloaj te ostaje bez novca i odrava veze s dubrovakim odmetnicima Buiniima. Dri mu opet okree lea i vraa se u Dubrovnik. Pored grofovskog tumaa i sluge Dri je jo bio i pisar po solanama i svira u crkvama. Ipak 1562. odlazi u Veneciju, ali se povremeno vraa u Dubrovnik. etiri godine kasnije (1566.) odlazi u Firenzu i upuuje firentinskom vojvodi Cosmu I i njegovom sinu Francescu pet izvanredno vanih pisama u kojima je, izmeu ostalog, traio da se u dubrovakom Senatu izjednai broj puana i vlastele. U tim pismima Dri teko optuuje vladu u Dubrovniku i predlae vojvodi da uz mediijsku novanu i vojnu pomo podigne ustanak u Dubrovniku. Plan je bio smuen, nepromiljen i nerealan te se vlasti u Firenzi nisu ni trudile odgovoriti Driu. Dri je naime smatrao kako Dubrovnikom vlada dvadeset ludih nakaza i dvadeset krtaca smijenih u oima suvremenika. Dri je djela pisao za prikazivanje o pokladama, a izvodile su ih kazaline druine zvane: Pomet-druina, Garzarija i Njarnjasi. Bio je pjesnik vedre, renesansne glume, dalek pobonim preokupacijama. Izrazio je dra pukog govora, progovorio je prostonarodnim jezikom te je prvi donio na pozornicu likove pjesniki i puki ocrtanih 'naijenaca' (Pomet, Dundo Maroje, Tripe, Bokilo i dr). Bio je vjet dramatiar, a njegov se komediografski opus odrao sve do danas snagom nepatvorene umjetnike inspiracije. Umire u Veneciji 1567. iznenadna i prilino tajanstveno. Sahranjen je u mletakoj crkvi Sv. Ivana i Pavla. O njegovu ivotu 2006. snimljen je film Libertas.Stvaralatvo:Kronologija Drieva stvaralatva u mnogim je tokama nesigurna. Sve informacije o njegovu knjievnom djelovanju odnose se na godine 1548-59. Na temelju raznovrsne dokumentacije rekonstruiran je sljedei redoslijed njegovih dramskih djela: izgubljena komedija Pomet, pastoralna drama u stihu Tirena, 1549., rustikalna farsa u stihu Novela od Stanca 1550, rustikalno--mitoloka drama u stihu Venere i Adon 1551, Tirena, 1551, komedija u prozi Dundo Maroje, 1551, komedija u prozi Skup 1555?. Vrijeme premijere Pjerina, komedije sauvane u fragmentima, nije se dalo utvrditi. Izvoai Drievih drama bile su amaterske druine: izmeu ostalog, druina Pomet, druine Garzarija i Od Bidzara, sastavljene od mladih plemia, te druine koja se zvala Njarnjasi i koja je izvodila pastorale. Godine 1551. pojavila se jedina Drieva knjiga objavljena za njegova ivota. Nije sauvan nijedan primjerak tog izdanja, ali valja pretpostaviti da je ono istovjetno s dvama sljedeim izdanjima (Venecija 1607., 1630.) i sadravalo je Drievu ljubavnu liriku, kao i tri dramska djela: Tirenu, Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena i Novelu od Stanca. Preostala Drieva djela sauvala su se, esto u nepotpunu obliku, u rukopisima, od kojih najstariji potjeu iz druge polovice 16. st. Jedina Drieva tragedija jest "Hekuba", koja je bila njegovo zadnje djelo, dozvolu za izvoenje dobila je 1559. godine.Drievo stvaralatvo nailazilo je na priznanje suvremenika, ali je i pobuivalo prijepore i dvojbe. Nakon praizvedbe Tirene Dri je ak optuen za plagijat ijom je rtvom trebao biti Mavro Vetranovi. Ovaj je ipak odluno to zanijekao te je napisao pjesmu podrke u kojoj brani Dria nazvanu "Pjesanca Marinu Driu u pomo". Drieva lirska poezija nastavlja se na raniji hrvatski petrarkizam. Glavno podruje njegova stvaralatva bijae drama. Driev dramski opus tvore dva temeljna odvjetka: idilini i komediografski. Osnovu Drievih drama predstavlja antiteza: suprotstavljanje pastoralnih ili mitolokih motiva rustikalnim motivima, viih stilova niima, stiha prozi, svijeta poezije realnome svijetu. Drievo komediografsko stvaralatvo veim dijelom predstavlja, za renesansu karakteristina, regularna komedija, tzv. commedia erudita. Dri je pisac visoke knjievne kulture, upoznat s antikom tradicijom (posebice s Plautom, odomaenim u Dubrovniku), kao i sa suvremenom talijanskom komedijom i talijanskom novelistikom koja je toj komediji bila vanim izvorom inspiracije.Djela:Dramska djela Pomet (izgubljena komedija), 1548., ispred Kneeva dvora Tirena (pastoralna drama u stihu), 1549., ispred Kneeva dvora, predstava prekinuta zbog nevremena; zahvaljujui nedavnomu otkriu primjerka prvoga, za autorova ivota tiskanoga izdanja Tirene iz 1551. u Milanu, utvreno je kako je ona takoer igrana 1548. godine, po nekim miljenjima prije Pometa, te je ta pastorala zapravo Driev kazalini prvijenac Novela od Stanca (pokladna igra), 1550., palaa Frana Kabuia, svadba Martolice Damanjia Venere i Adon ili Pripovijes kako se Venere boica uee u ljubav lijepoga Adona u komediju stavljena (rustikalno-mitoloka drama u stihu), 1551., palaa Sinievia, svadba Vlaha Dria Dundo Maroje (komedija u prozi), 1551., vijenica Kneeva dvora Duho Kerpeta (pastoralno-rustikalna drama u prozi ili komedija, sauvana u nevelikim fragmentima), 1554.(?), svadba Rafa Guetia Skup (komedija u prozi), 1555.(?), svadba Saba Gajina Griula ili Plakir (rustikalno-mitoloka drama u prozi i stihu), 1556., svadba Vlaha Sorkoevia Tripe de Utole (komedija u prozi), (?) Arkulin (komedija u prozi), (?) Pjerin (komedija sauvana u fragmentima), (?), svadba Dona Mikinova Hekuba ( tragedija, adaptacija Euripidove tragedije na temelju talijanske preradbe L. Dolcea) 1559.Poezija Pjesni U smrt od Fjore Martinove umii Epithaphio Svitlom i vridnomu vlastelinu Sabu Nikulinovu Marin Dri Tuba Ljubmira od komedije Tirene Prolog drugi komedije prikazane u Dri na piruNeknjievni spisi Predstavka senatu Sijenske Republike Jedan rektorski dopis iz Siene Izjava u parnici brae Primovia Politika pismaDundo Maroje-komedija u 5 inova (izgubljen kraj, nadopunio ga Mihovil Kombol)Saznavi da mu sin, kojeg je poslao s pet tisua dukata preko Jakina (Ancone) po trgovakom poslu u Firenzu, skrenuo u Rim gdje nemilice troi njegov imetak, Dundo Maroje se upuuje u Rim ne bi li pronaao razuzdanog sina i spasio barem dio novaca. Sa sobom vodi svoga slugu, priprostog dubrovakog krmara Bokila. uvi jednu od neprekidnih prepirki izmeu vjeno gladnog i ednog Bokila i krtog mu gospodara, pristupa im Tripe Kotaranin, jedan od naijenaca koji ivi u Rimu. Tripe je pun razumijevanja, a ispostavlja se i da poznaje i stareva sina Mara koji tu ivi ve tri godine. Na njegovu preporuku Marje i Bokilo uzimaju prenoite u votariji preko puta prve kortiane od Rima Laure na iju milost i nemilost Mar troi oeve dukate. Odatle e Dundo Maroje lako prepoznati i ugrabiti svoga zabludjelog sina.Za Laurom je lud i njemaki plemi Ugo Tudeak. Njegov sluga, Pomet Trpeza, sredinji je lik komedije. Inteligentan i snalaljiv, hedonist i veliki izjelica, poznavalac ljudi, Pomet nastoji za svog gospodara pridobiti Laurinu milost kako bi se, zaduivi uvelike svog gospodara, nesmetano mogao uivati u jelu i pilu. U borbi sa svojim suparnicima, Marom i njegovim lukavim i pokvarenim, ali njemu nedoraslim, slugom Popivom, Pomet se uzdaje u svoju vjetinu vladanja ljudima i pseudoueno iskazanu prktinu filozofiju prilagoavanja i strpljenja da bi se ugrabila prava prilika i iskoristila fortuna.Meu mnogim naijencima koje su sudbina ili trgovaki poslovi naputili u Rim, je i Marova zarunica Pera. Kako ve tri godine nije primila pismo od zarunika, ukrade tetki tristo dukata i preodjevena u momka, u drutvu bratia Diva, krene u potragu za svojim zarunikom.U drugom inu Pomet nagovara Laurinu slukinju Petrunjelu, snubei je u dvosmislenim stihovima usput za sebe, da navede svoju gospodaricu da zamjeni Mara njegovim gospodarom Ugom Tudekom jer je u Rim upravo stigao Marov otac koji e traiti od sina da mu poloi raune. U jednom od sljedeih prizora, dok se Maro razmee pred Laurinim prozorom, napada ga bijesni otac, trai svoje dukate, a Maro hini da ga ne prepoznaje. Dundo Maroje potegne za noem, a Maro zovne straare koji odvode Duna Maroja u tamnicu mislei da je starac poludio. Pomet s nekoliko spretnih rijei, uoivi svoju priliku, oslobaa starog Dunda, ali i iskoristi na smrt uplaenog Bokila da po njegovoj uputi pred Popivom i Laurom slae kako je Dundo Maroje zapravo doao na protenje i sa sobom donio tovar vrijedne robe. Dva zavrna prizora drugog ina dva su monologa; dok Pomet razmislja kako treba to prije Dundu Maroju savjetovati da laska Popivi, koji je zagrizao udicu, da ga ovaj uvede u kuu, dotle oajni Maro proklinje dukate i oca koji vie ljubi dinar neg sina.U treem inu, pokraj svih nevolja koje su snale Mara, i rimski trgovac i lihvar, idov Sadi, trai da mu se issplate dukati za Laurinu ogrlicu. Lukavi Popiva predlae svom gospodaru da u Sadija nabavi robe za 3000 dukata za koje e jamiti Laura koja vjeruje da mu je otac najbogatiji trgovac na cijelom Levantu. Maro neka se skromno obue kao ozbiljan DU trgovac i pokae ocu robu. U 12. prizoru 3. ina Popiva vjeto navodi Lauru da sama ponudi jamstvo. Kad je ve izgledalo da e Popivi i Maru plan uspjeti, srea im okree lea. Petrunjela susree Peru (preobuenu u mladia) i njezinu staru slukinju od koje saznaje da je Maro ve tri godine zaruen i da mu je zarunica u Rimu. Prvom prilikom Petrunjela e to prenijeti gospodarici.U 4. inu susreu se Dundo i Maro. I otac i sin se pretvaraju. Maro glumi uzornog sina i savjesnog trgovca uvjeravajuui oca da je pred votarijom napao nekog stranca koji mu slii. Pita oca da li mu nosi pismo zarunice. Dundo Maroje se pokazuje lukavijim; kazuje da je doao sina moliti protenje i da sa sobom nosi zlato koje eli pohranit u Marovom magazinu, uspijeva nadmudriti Maru i doepati se njegove robe. U meuvremenu se Pometu, koji uvjeren da mu je Fortuna okrenula lea, ukazuje nova prilika. Susree Gulisava, jednog od naih Hrvata koji je u sluni njemakog plemia iz Augsburga. Gulisav trai vlastelinovu ki Mandeljenu, a starac daje nagradu od 100 kuda onomu tko je pronae. Pometova intuicija navodi ga na pravi put; Petrunjela e mu potvrditi da je signora Laura, koju nekad u Kotoru zvae Mande, podrijetlom iz tudeke zemlje i da joj je pravo ime Mandaljena. U jednom od sljedeih prizora susreu s eponovno mladi Maro i Dundo Maroje. Maro trai da mu otac vrati kljueve od magazina, a otac se pravi da ne prepoznaje sina. (scena kao i iz drugog ina)Peti in potpuna je pobjeda Pometove vjetine da upravlja slijepom fortunom. Odjeven na plemiku, u barunu, s ogrlicom oko vrata dolazi Lauri da joj u zamjenu za izgubljene 3000 dukata ponudi svog Tudeka (Nijemca). Likovi su zamijenili uloge. Sada je Pomet gore; s Laurina balkona ruga se Popivi i Maru. Sve to skriveni promatraju Dubrovani Vlaho, Niko i Pijero.Peti in ostao je nedovren, ali ga je nadopunio Mihovil Kombol: Pomet dobiva Petrunjelu, Ugo Lauru, Dundo Maroje e platiti sinove dugove, a Maro e se pokjniki vratiti svojoj zarunici Peri kojoj je umrla tetka u Dubrovniku i ostavila bogato nasljedstvo.O djelu:Dundo Maroje najpoznatija je i najee izvoena Drieva komedija. Prvi put prikazuje je amaterska Pomet-druina 1551. godine u dubrovakoj Vijenici. Kmedija ima 5 inova i dva prologa.Iz drugog prologa komedije saznajemo da je Dundu Maroju prethodila danas izgubljena komedija Pomet. Lik sluge Pometa, po kojem je druina dobila i ime, i drugi likovi su DU publici ve bili poznati. Iz istog prologa moemo i zakljuiti poneto o osnovama Drieve poetike. Ako je svoju komediju Skup pisao po uzoru na tadanje talijanske eruditne ili plautovske komedije, u Dundu Maroju obrauje Dri suvremeni sadraj, tei reproduciranju stvarnih ivotnih situacija. Iako u Dundu Maroju moemo prepoznati odjek stalnih tipova koji se javljaju u eruditnoj (uenoj) komediji (krti starci, lukavi sluge, hvalisavi vojnici), Dri je stvorio likove kojima se ne moe porei izvornost i dao svojoj komediji prepoznatljiv lokalni kolorit.Za razumijevanje Drieva stvaralatva neobino su vani prolozi, posebno Dundi Maroju i Skupu. U njima Dri iznosi osnove svoga umjetnikog opusa, svoje filozofske i drutvene nazore, uputajui se u izravan dijalog sa suvremenicima. Ovo osobito vrijedi za prvi prolog Dunda Maroja koji govori negromant Dugi Nos. Taj, po mnogima najbolji prozni test hrvatske renesansne knjievnosti, krije u sebi poticaje nastanka i klju za ispravno razumijevanje komedije. U mitolokim jezikom isprianoj alegorijskj prii iz Starih Indija, Dugi Nos govori o dvjema vrstama ljudi: ljudima nazbilj (pravim ljudima) koji su blazi, tihi, mudri i razumni i nasuprot njima o ljudima nahvao (lanim ljudima) koji su sjene tugaljive od mojemunskijeh obraza i ljudi od nita, od trimjed.Starija kritika pristupala je tom tekstu gledajui u njemu prvenstveno drutvenu utopiju kao odjek ideja Thomasa Mora. Noviji kritiki pristupi koji prvenstveno kreu od toga kako se te dvije kategorije ljudi nazbilj i ljudi nahvao projiciraju na same likove u komediji, skloniji su da temeljna znaenja treba traiti u opreci inteligencije i gluposti, u sukobu mudrosti pametnih i nesposobnosti glupih, u snazi vrline odlunih da svladaju udljivost promjenjive sree, i da ishod njezina razvoja treba shvatiti kao primjer, simbolinu sliku drugaije perspektive svijeta.Za glasnogovornika svojih ideja Dri je izabrao lik sluge Pometa. Pomet Trpeza, u ijem je imenu sadran renesansi hedonizam, kralj od ljudi, doktor i filozof, kako sam sebe naziva, u svojim emditacijama o Fortuni (prevrtljivoj poput ene), vrlini i umijeu upravljanja ljudima iznosi temelj jedne praktine filozofije (Machiavelli: Vladar). Pomet je jedini ovjek nazbilj pozvan da svojom vjetinom usmjerava tue sudbine i u svijet vrati sklad i prirodni poredak. On e svojom ivotnom mudrou i djelovanjem u radnji prema pievim i uope suvremenim pogledima omoguiti shvaanje poruke u prologu i drutvenoidejne razloge Drieva pokuaja urote. Budui da je sposoban, mudar i odluan pojedinac, koji zato i jest kadar savladati ud mone Fortune, on e na kraju komedije, kao pravi ovjek,trijumfirati nad ludim, opakim i nesposobnim ljudima nahvao u kojima valja identificirati vlastodrce iz urotnikih pisama, te e sa smjekom Fortune stei nagradu i promijeniti drutveni status, odjenuti se u velur i staviti kolajnu i ma, simbolizirajui ono to e sam Dri zamisliti kao urotnik: podjelu vlasti izmeu vlastele i puka.Opis lika: Pomet:Ovaj je veliki umjetnik ivljenja najplastiniji lik Drieve komedije. U njemu je bit komedije same. Sve nit radnje, sve virtuozne spletke, sve mudre prevrate izvodi Pomet lakoom blagoga smijeka koji s njegova lica ne silazi ni kada izgovara zanosnu odu obinom ruku, ni kada mu boanski ruak izmie poradi sitnih zemaljskih jada mizernog mu gospodara. Nema nerjeivog problema, jer u ivotu se, osim uivanja, ovjek mora akomodavat i nedai, a fortuni (koja je ena!) treba udvorno prilaziti i uzeti na prevaru ako treba sve to prua, jer vremena za nadoknaivanje izgubljenog nema. Tipina je renesnsna ivotna filozofija uivanja ivota u svim njegovim vidovima spojila u racionalno prihvatljivu i dopadljivu cjelinu nepomirljive suprotnosti koje ine Pometov karakter: prodrljivac i lijenina kojeg volimo jer je spretan, lucidan i kao vidra hitar duh u stanju u trenu pokrenuti lijeno, uivanju sklono tijelo. Pa nije samo sluga, probisvijet i prodrljivac, nego je i intelektualno superioran i dominantan sebi nadreenima, a po tome gospodr ravnima ili sebi niima. Ako nije gospodar slugama, imetku i zlatnicima, Pomet je gospodar ivljenju. On zna, arobno obdaren mudrou, profinjenu i rizinu igru istupa i uzmaka koja spretnom ovjeku pomae da sam sebe uini sretnim. Pometov lik jest stereotipan lik renesansnog sluge. komian u pokuaju da zvui ueno koritenjem izokrenutih latinskih fraza i u tenji da to biranijim sadrajem napuni beskrajno prazan eludac, ali je jedinstven i neponovljiv u spozznaji jednostavne, a ipak toliko nedokuive ivotne mudrosti: da je ovjek u ivotu sretan upravo onoliko koliko je u stanju svojom mudrou pruiti priliku boici fortuni da ga usrei.Utjecaj:Drievi su najvei umjetniki dosezi u komedijama Dundo Maroje i Skup. Karakteristinim za njegovo stvaralatvo je renesansni vitalizam, uz sjene sumnje i ironiju koja nagovjeuje maniristiko razdoblje. Dri nije kreator podijeljenih linosti, nije tvorac nezaboravnih karaktera - iako ih nije poznavao, (niti je mogao, zbog kronologije) najblii su mu komediografi poput Bena Jonsona ili Lope de Vege, ija djela obiluju energijom nabijenim skiciranim likovima, a ne linostima. Moemo samo aliti to se od njegova djela nije sauvalo vie, a ni to on sam nije utroio vie energije u vlastitu istinsku vokaciju, umjesto u bizarne politike projekte. Sudimo li po jeziku, njegov je virtuozan, njegovan, a opet bujan idiom pokazao svu rasko i potenciju hrvatskoga jezika sredine 16. stoljea, i u tom stoljeu, predstavljenom najvie poezijom, on je praktiki jedini prozni autor iji izraz doivljavamo kao moderan i posve razumljiv, bez nezgrapnosti i artificijelnosti koja je pratila kasniju hrvatsku prozu. Suprotstavljanje visoke retorike i puke burleske daje ivotnost i tenost njegovu izriaju- neto to je hrvatska proza ponovo poluila tek u drugoj polovici 19. stoljea. Otkriven ponovo u 19. stoljeu, Marin Dri je najivotniji hrvatski renesansni pisac i temelj hrvatskoga dramskoga repertoara.

4. Gustave Flaubert: Madame Bovary

Gustave Flaubert (Rouen, 12. prosinca 1821. - imanje Croisset, Rouen, 8. svibnja 1880.), francuski prozaist, jedan od najveih svjetskih romanopisaca.Sin lijenika, Flaubert upisuje studij prava koji ne zavrava, putuje sjevernom Afrikom, formira krug parikih prijatelja, a od svojih tridesetih godina uglavnom ivi na imanju Croisset u Normandiji, s povremenim posjetima Parizu. Nakon adolescentske ljubavi prema udatoj Elise Schlesinger, koju nije nikad zaboravio, imao je vie erotskih veza, od kojih je najpoznatija s parikom spisateljicom Louise Colet, no, nikad nije zasnovao vlastitu obitelj.Flaubertovo djelo je, moe se rei bez ikakve ograde, sredinji narativni opus 19. stoljea. Iako su veliki ruski romanopisci poput Tolstoja i Dostojevskog popularniji i utjecajniji kod irega itateljstva, te iako je njihov zahvat u stvarnost dojmljiviji i uzbudljiviji- Gustave Flaubert ostaje nenadmaivim, uzornim majstorom. Kao to je za Velazqueza reeno da je bio slikar za slikare, tako se za Flauberta moe kazati da je pisac za pisce, veliki uitelj i mjerilo majstorstva. Raznovrsnost i inventivnost pieva djela zapanjuju: na njega se pozivaju kako naturalistika i realistika kola, od Maupassanta, Zole, Uptona Sinclaira do nebrojenih amerikih i europskih naturalista, tako i simbolistika struja radikalnoga esteticizma koja inzistira na formalnome savrenstvu narativne umjetnine, utjelovljena u Proustu i Joyceu. Dodamo li tomu da su opusi Conrada, Camusa, Kafke i Sartrea nezamislivi bez Flauberta- dobiva se dojam o dubini i dosegu utjecaja majstora iz Croisseta.

Knjievni opusPrvo Flaubertovo remek djelo je ujedno i najkontroverznije: "Gospoa Bovary", 1857., turobna pripovijest o egzistencijalnoj dosadi, preljubima i samoubojstvu ene provincijskoga normandijskoga lijenika, savreno komponirana kao jedan od egzemplarnih psiholokih romana, izazvala je sudski proces zbog navodno nemoralnih dijelova teksta. No pisac, njegov izdava i tiskar su osloboeni optube, zahvaljujui, meu inim, i realizmu i ivotnoj mudrosti suca. Roman odlikuju znaajke koje e se sretati i u kasnijim Flaubertovim djelima: vjerodostojnost u prikazu pojedinosti, impersonalni pristup u kojem ne ujemo glas pisca niti uope znamo za njegovo postojanje, te harmonini i njegovani stil koji je postao uzorom francuske proze. U sljedeem romanu "Salammbo", 1862., auktor je dao maha svom potiskivanom temperamentu, no, ni tu nije iznevjerio arhivarski i trijezni pristup - u tom spoju nespojivih sastavnica lei ar prikaza stare Kartage, kao i opisu razmaha bujnih strasti i atavizama koji su uzbuivali pievu matu, najee svjesno ogranienu na prozainu malograansku svakodnevnicu.Godine 1869. Flaubert objavljuje svoj najvei roman, "Sentimentalni odgoj". To poluautobiografsko djelo u kojem je rekreirao svoju mladenaku oaranost Elise Schlesinger i studentske dane, auktor je opisao kao "moralnu povijest ljudi moga narataja". Vie od toga, "Sentimentalni odgoj", koji prati razgorijevanje i sagorijevanje strasti i ambicija Frederica Moreaua i kruga njegovih parikih prijatelja- roman je o korozivnoj sili Vremena koja rastae bilo kakav ivotni poriv. Djelo zapravo nema zaplet i rasplet u konvencionalnom smislu rijei: likovi se vrte u prostoru vlastitih projekcija i elja, vrijeme prolazi i nita se bitno ne rijeava niti ostvaruje, a konac romana je potresan u svojoj svijesno naglaenoj banalnosti - patos neostvarenih udnji i izjalovljenih ambicija, sublimiran u nezaboravnim scenama susreta ostarjelih Frederica i njegove mladenake ljubavi, kao i u konanom dijalogu s "prijateljem" o antiklimaktinim "vrhuncima" njihovih sterilnih ivota, tvori polazite za velike ostvaraje Faulknera i Prousta u 20. stoljeu, kroniara receptivne preosjetljive svijesti paralizirane pred hipnotikom moi indiferentnoga vanjskoga svijeta. Posve su drukije fantastine vizije "Iskuenja svetoga Antuna", 1874, dramsko-romanesknoga uratka, toga "francuskoga Fausta" na kojem je radio preko 25 godina. Posljednje, postumno djelo je "Bouvard i Pecuchet", 1881., groteskna prethodnica antiromana sreditena oko bizarnih seoskih "pothvata" dvojice umirovljenih inovnika, hibridna je studija okarakterizirana i kao svojevrsna farsina enciklopedija ljudske gluposti.Gustave Falubert ostaje najutjecajnijim romanopiscem 19. stoljea: ako je za Gogoljevu "Kabanicu" reeno da je sva kasnija ruska knjievnost izala iz nje, bez pretjerivanje moemo konstatirati da je golem dio svjetske narativne proze druge polovice 19. i cijeloga 20. stoljea potekao iz Flaubertova opusa.Djela: "Madame Bovary" 1857. "Salammbo" (1862.) "Sentimentalni odgoj" (L'Education sentimentale (1869.) "Iskuenja svetoga Antuna" (La Tentation de Saint Antoine - 1874.) "Tri prie" (Trois contes - 1877) Bouvard et Pcuchet (1881., postumno) Dictionnaire des ides reues (1911., posthumno)Madame BovaryO romanu:Najpoznatiji roman Gustavea Flauberta na kojem je neumorno radio punih pet godina stvorivi jedno od najsavrenijih djela romanesknog anra kako po kompoziciji, tako i po stilskom savrenstvu izraza. Fabula romana vrlo je jednostavna i ne obiluje uzbudljivim dogaajima, ve iznosi povijest ivota mlade i lijepe Emme, djevojke odrasle na bogatom seoskom imanju, odgojene u djevojakom internatu, udane za dobra i prostoduna seoskog lijenika Charlesa Bovaryja, udovca koji ni po emu ne odgovara njenim djevojakim snovima, s kojim provodi jednolian ivot u malograanskoj sredini provincijskih gradia, gdje se, nezadovoljna svojim ivotom uputa u dvije strastvene avanture i konano se, naputena od svojih ljubavnuika i pritisnuta dugovima, ubija. Sadraj djela ima podlogu u istinitom dogaaju, opisi odgovaraju prouavanju sredine u kojoj se dogaaj zbio, a velike scene (seoska svadba, ples kod markiza, poljoprivredna skuptina) takoer su plod Flaubertova uviaja na mjestima stvarnih zbivanja, jednako kao to je i Emmina smrt prikazana gotovo znanstvenom tonou. Iz tog nepristranog realistikog opisa raznih sredina i zbivanja izdie se lik mlade ene koja postaje rtvom vlastitih iluzija stvorenih na lektiri romatninih ljubavnih romana (tzv. bovarizam) koje su u neskladu s malograanskim ivotom kojemu bi se trebala, ali se ne uspijeva ili ne eli prilagoditi, te postupno ali neizbjeno srlja u propast. Roman je podijeljen na tri dijela, sva tri s raznih aspekata koncentrirana oko lika glavne junakinje, koju je Flaubert pokuao uzdignuti na razinu tipaizjavivi kako njegova jadna gospoa Bovary pati i plae u dvadesetak sela Francuske i na taj nain, kao ogoreni neprijatelj svake malograantine, opravdati njezin moralni pad. Dio onodobne kritike ipak nije prihvatio piev stav te je protiv Flauberta 1857. godine (iste godine kada su izdani i Baudelareovi Cvjetovi zla) bila podignuta optuba zbog opravdavanja nemorala, no na sudskom je procesu bio osloboen.

Bovarizam: Lik Emme Bovary pretvorio se u simbol nemone enje osrednjih duhova prema visinama, melankoline volje za junatvom i poezijom u zatvorenoj kuli ugaenih elja, neostvarivih ambicija, zavisti, svagdanje dosade.Pojam bovarizam nastao je prema tome tek kada je knjievna publika upoznala roman G. Flauberta. A.G.Mato definirao je bovarizam kao svojstvo drati se drugim nego to ovjek jest.

Radnja:Emma Ronault, kerka imunog seoskog gospodara, udaje se nakon kraeg poznanstva za udovca Charlesa Bovaryja-seoskog lijenika koji lijei njezina oca. Emma, odgojena u samostanu sestara urulinki, izrasta u senzibilno i romantino bie koje je svoje poimanje branog ivota upilo iz sentimentalnih trivijalnih romana proitanih kradom u samostanu, pa upravo to oekuje od svog novog ivota. Brak doivljava kao put u romantino ivljenje i izbavljenje iz beskrajne jednolinosti seoskog ivota. Tako Emma pristaje na brak vjerujui u vlastitu zabludu o Charlesu-inilo joj se da ga voli i da je privlaan. No, za Charlesa bi se moglo rei da se sve njegove osobine mogu opisati rijeima saaljenja vrijedna oskudna prosjenost. To je uskoro uvidjela i Emma (Boe, zato sam se udala?). Uskoro ni sama nije znala to da osjea i to da uini s tim apatinim, dobroudnim, naivnim ovjekom. Emma tone u strasne snove o drugaijem ivotu; pred njenim oima se u ive slike pretvaraju u sjeanja duboko urezane stranice romantinih pria. Ne uspijevaju ih otjerati ni gotov fanatino anstojanje oko savrenog ureenja vlastita doma, ni majinstvo, a ponajmanje od svega Charles Bovary. Emma je pobijeena silinom svoje mate, i njome gotovo nasilno gurnuta da pone ivjeti svoj san ona ureuje svoj dom skupocjeno, poput romantinog dvorca, ona se ponaa kao plemkinja i koraa lebdei nad tlom, ona prezire svaku obinost i od ivota trai uzbuenje, zanos i strast. Susree mladog pisara Leona i strasno se zaljubljuje, toliko strasno da osrednji ljepukasti mladi ne uspijeva zadovoljiti Emminu elementarnu e za ljubavlju i rmantikom. Leon odlazi u Pariz, a Emma pronalazi drugog ljubavnika-Rodolpha. On je grub i smion, energiniji od Leona, provokativan kao osoba i kao ljubavnik. Emma se posve zanese, romantini sastanci u prirodi, dugi izleti konjima, trenuci uz treptavu vatru. Emma odluuje prekinuti sa dosadnim branim ivotom i odlutati u avanturu zauvijek; nagovara Rodolpha da je otme, a on u prvi mah i pristaje. Meutim, ubrzo odustaje i alje Emmi kratko pismo u kojem je obavijetava o tome. Emma, sva ustreptala u oekivanju konanog oivljavanja svog djevojakog sna, doivljava gorko razoaranje i potpuni psihiki slom.Charles Bovary se jako brine za zdravlje svoje ene. Ne razumije to se zbiva, pokuava popraviti stvari onoliko koliko mu to doputaju njegove skromne duhovne snage. Brine se za posve zanemareno dijete, pokuava podmiriti dugove ne pitajui se kako su oni nastali, nastoji zabaviti Emmu. Da je sklon uiniti ba sve dokazuje i spremnost da se po Emminoj elji odsele u drugi gradi, da joj, iako su u dugovima, kupi skupu zapregu i plati joj satove klavira. Vodi je u kazalite u Rouen, a tamo sureu Leona. Emma oivljava staru ljubavnu vezu, putuje u Pariz da bi se sastala s Leonom, a svoja sve ea izbivanja iz kue objanjava satovima klavira. Upada u dugove, troei daleko vie od Charlseovih prihoda. Zatim naputa Leona, nezadovoljna ljubavlju koju joj on prua, usporeuje ga s Charlesom gnuajui se u osrednjosti i udei za strau i energijom kojom zrai Rodolph. (Sav ostali svijet bio je za nju izgubljen, bez odreena mjesta i kao da nije ni postojao. to su joj, uostalom, stvari bile blie, to vie su se od njih odvraale njene misli. Sve to ju je neposredno okruivalo, dosadno selo, glupi malograani, osrednji ivot, inilo joj se izuzetkom u svijetu, pukim sluajem, koji ju je drao u svojim okovima, dok se izvan toga kruga protezala unedogled neizmjerna zemlja blaenstva i strasti.) Rodolphu se i vraa, gotovo molei za ljubav i materijalnu pomo. Opet je odbijena i to je baca u novi, dublji pad. Iako okrade Rodolpha, ne uspijeva ndvoljno novca i sprijeiti pljenidbu imetka. Dotjerana do krajnjeg ponienja i potpunog ruenja iluzija i nadanja, Emma upornom tvrdoglavou brani svoj san. Ukrade otrov, ispije ga i umire, prksono pobjegavi od ivota. Radije umrijeti nego priznati poraz, sve je bolje nego priznati istinu da je Emma Bovary ustvari bila mala ljupka provincijalka obuzeta nestvarnim enjama za njoj endostinim ivotom ispunjenim strau, snom i sreom.Charles Bovary, kao i uvijek, pokorno prihvaa svoju sudbinu. Ispraa Emmu na vjeni poinak iskreno unesreen, a onda nastavlja svoj isprazni ivot. ivi oskudno brinui se za dijete, nesretnu i zanemarenu Emminu djevojicu. Uskoro umire ostavljajui za sobom nezbrinutu, malu siroticu.Sudski proces romanu i piscuFlaubert se dogovorio s Du Campom, urednikom asopisa "Revue de Paris" da e roman objaviti u ovoj reviji u est nastavaka. Prvi dio pojavljuje se 1. listopada 1856. i pisac prodaje pravo na tiskanje romana u knjizi izdavau Michelu Levyju. Krajem godine dolazi do prvih glasina da e asopis biti sudski progonjen zbog nemoralnosti romana. Javno miljenje je podijeljeno. Takvi procesi u to vrijeme nisu bili nikakva sluajnost a niti rijetkost. Ubrzo na optueniku klupu sjeda i Baudelaire zbog zbirke pjesama 'Cvijee zla". Rasprava je odrana 29. sijenja a krajnji rezultat je oslobadanje optube. To je uinilo izvanrednu reklamu romanu ali sam pisac nije bio zadovoljan. Javni tuilac napao je djelo zbog nemoralnosti, lascivnosti pojedinih prizora (prizor u koiji), poetiziranje brakolomstva, sirovost realistikih detalja. Kritika u poetku nije bila povoljna jer su kritiari osudivali temu, nedostatak kompozicije, sporost ritma, trivijalnost te pogotovo pievu ravnodunost. Vrlo pozitivno o djelu je rekao Sainte-Beuve koji hvali kompoziciju, vjerodostojnost, tonost opaanja i stil romana iako ali to su sva lica antipatina i to nema nita utjenoga u romanu. Jo prije nego to ga zahvaaju otre kritike njegova realizma, Flaubert govori: "Vjeruju da sam zaljubljen u stvarnost, ali ja je mrzim; iz mrnje prema realizmu poeo sam pisati taj roman. Ali ja nita manje ne mrzim ni lanu idealnost graanske duhovnosti i akademske knjievnosti." Emma, kao i Don Quijote, nedune su rtve jednog prevladanog pogleda na svijet s kojim pisac obraunava ba zato to mu je i sam sklon.Gospoa BovaryRoman Madame Bovary ogledalo je i slika ivota jednog senzibilnog i osjeajnog bia koje cijeli svoj ivot i postojanje podreuje svojoj mati, traenju i uivanju u uzbudljivim i strasnim ljubavima. Emma sanjari o dalekim zemljama, divnim dvorcima i pristaje na brak uvjerena da e ivjeti ivotom iz trivijalnih ljubavnih romana koje je sa velikim zanosom itala za vrijeme boravka u samostanu. Charl Bovary inio joj se kao ostvarenje njenog sna. On je bio tu, u trenutku kada je eljela pobjei od "dosadnog sela, tupoglavih malograana i osrednjosti ivota" koji su je okruivali. No ubrzo, iluzija stvorena o idealnom branom ivotu poela se je gasiti spoznajom da je njezin mu samo prosjean ovjek, ograniena duha. Ona ga je smatrala vrijednim prezira i saaljenja te ga je s vremenom poela mrziti. Izgledao joj je "kukavan, slab, nitavan, ukratko bijednik u svakom pogledu". Tuga je ispunjavala njezino prazno srce, a "budunost je bila jedan mraan hodnik s dobro zakljuanim vratima". Svi dani bili su joj isti, ali "ipak u dnu due ona je oekivala neki dogaaj. Kao mornari u nevolji, ona je oajnim pogledom prelazila po pustoi svog ivota traei u daljini kakvo bijelo jedro u gustoj magli na horizontu. Nije znala kakav je to bio sluaj, vjetar koji bi je dotjerao do nje, kojoj obali e je odvesti i da li je to barka ili brod s tri palube, natovaren sumnjama ili pun blaenstva do prozoria na boku. Ali svako jutro kad bi se probudila, ona se tome nadala tog dana i oslukivala svaki um, naglo ustajala i udila se to ga jo nema; a zatim, pri zalasku sunca sve alosnija, eljela je da bude ve sutranji dan". Uvijek je zamiljala ljubav kao "uzdahe na mjeseini, strasne zagrljaje, suze koje teku na ruke pri rastanku, sve groznice puti i njene ljubavne enje, sve to je bilo neodvojivo od balkona velikih dvoraca koji su puni dokolice, od budoara sa svilenim zastorima i vrlo debelim sagom, od sanduia punih cvijea, od postelje na podiju i od svjetlucanja dragog kamenja i irita na livrejama".Charl je doslovce oboavao svoju enu ("On se nije mogao savladati da neprestano ne dira njen ealj, njeno prstenje, njenu maramu; ponekad bi je ljubio u lice punim ustima ili su to bili sitni poljupci u nizu po goloj ruci od vrha prstiju do ramena; a ona bi ga odgurnula napola nasmijeena, a napola zlovoljno kao to radimo s djetetom koje nam se objesi oko vrata"). Ipak njegovi izljevi ljubavi javljali su se u redovno vrijeme; on ju je ljubio samo u odredenim satima. Bila je to jo jedna navika me u ostalima kao kakva unaprijed predvidena poslastica poslije monotonog ruka." Bio je dobar ovjek, ak dobroduan i paljiv mu i otac, ali sve to nije bilo dovoljno da zadovolji neobuzdani Emmin duh.Jednog dana ona zapone ivjeti svoj san. Njen dom postao je dvorcem, a ona sama postala je preljubnica. Pokuavala je biti dobra majka, dobra ena, ali taj osjeaj joj jednostavno nije bio dovoljan. Leona je prvog zavoljela, no on je ubrzo otiao. Nedugo zatim ona je srela Rodolpha kojemu se i prvom podala. Voljela ga je jer je bio sve to je ona oduvijek eljela, smion, grub, provokativan i energian i kao nijedan prije on ju je inio sretnom. Iako mu je zbog svoje zavodljivosti i elegancije te svoje draesne ljepote prirasla srcu, ona je za njega bila samo jo jedna ljubavnica koju je na kraju napustio. Primivi pismo cijeli njezin svijet se je sruio, sva matanja, sve zamislio bijegu i uzbudljivom ivotu razbile su se, a trenuci provedeni u Rodolphovom zagrljaju postali su samo uspomena.Charl ju je njegovao, brinuo se o njoj i ona se probudi kao nova ena. Postala je posluna, bila dobra mati, a jo bolja supruga. itala je poune knjiga, ila u crkvu. Prilikom posjeta teatru sreli su Leona. Njihova ljubav nije bila zaboravljena i oni ubrzo zaponu novu ljubavnu vezu. Emma je opet mrzila mua, zapustila dijete i troila novac koji je malo po malo nestajao. Zapavi u dugove Emma moli za pomo i Leona i Rodolpha. Oba su je iznevjerila i njoj se "njezin poloaj ukaza kao kakva provalija" ("Stajala je kao obamrla, znajui za se samo po kucanju svojih arterija, koje joj se uini kao zagluna muzika koja izlazi iz nje i iri se po cijelom polju. Zemlja pod njenim nogama bila je meka od vode, a brazde su joj se uinile kao ogromni crni valovi koji se razbijaju o obalu. Sve uspomene, sve misli koje je imala u glavi izioe joj najedanput u isti mah pred oi kao tisuu iskri kakvog vatrometa. Ona vidje svog oca, Lereov kabinet, njihovu sobu tamo dolje, neki drugi predio. Stade je hvatati ludilo, ona se uplai i uspije se pribrati, dodue nekako nejasno; jer nikako nije mogla da se sjeti uzroka svog uasnog stanja, to jest pitanja novca. Ona je patila samo zbog svoje ljubavi osjeala je kako je dua ostavlja kroz tu uspomenu, kao to ranjenici, u samrtnom hropcu, osjeaju kako im ivot odlazi kroz ranu koja krvari.") Umrla je s Bojim blagoslovom ne mrzei vie nikoga.Charl poslije njezine smrti ostaje nesretan i poraen skromno ivjeti sa svojom malom kerkom Bertom. Nije imao nikoga s kim bi podijelio svoju tugu i nita u emu bi pronaao utjehu. Umro je kako je i ivio, neprimjetno i neujno, ostavivi djevojicu samu...Roman je protkan elementima romantizma, realizma i naturalizma koji savreno slikaju postupke, matanja, ali i sveukupni ivot jedne ene, malograanskog srednjeg obrazovanja, ne ba dobrog ukusa i povrnog talenta koja je samo htjela pobjei od dosade koje se je toliko bojala. Njezina razmiljanja romantina su, njezini susreti s ljubavnicima puni strasti, ali zato sredina u kojoj ivi okrutna je realnost od koje ona tako oajno eli pobjei. Sam Charl utjelovljenje je svega protiv ega se je ona borila. Svaki njegov korak k njoj za nju je predstavljao sve bezumniji bijeg.S naturalistikog gledita ona je bila bludnica, ena koja je teila uvijek veim uzbuenjima i strastima, koja je bila gotovo oajna da ih doivi. Njezino samoubojstvo moda je romantino, ali njezina smrt uasava i samog itatelja ("Emma se die kao kakav vjetaki oivljen le, raspletene kose, ukoena pogleda, zaudena. Stade se smijati uasnim, mahnitim, oajnim smijehom, mislei da vidi grozno lice onog bijednika koje se dizalo u vjenoj tami kao neko strailo.").Emma Bovary rtva je svojih snova. Ona nije sebe mogla zamisliti kao gubitnicu, kao obinu domaicu koja pluta po dosadnoj svakodnevnici uz svog tako prosjenog mua. Njezin svijet kojeg je tako paljivo sloila od detalja svoje mate sruio se je i nestao. I zato, ispijanje otrova maestralan je zavretak sasvim u stilu Emme Bovary.Flaubert je ovim romanom odao priznanje svima koji su dovoljno hrabri i ustrajni da barem pokuaju ostvariti svoj san. Ako i ne uspiju oni su pobjednici.Pieva izjava: "Emma Bovary to sam ja!", esto je sluila kao polazna toka u tumaenju tog djela. Ono je shvaeno kao neka vrsta intimne biografje autora, koji kroz lik Emme ispovijeda i slika jedan dio svog bia; svoje mladenake iluzije, neostvarive enje, sukob izmeu apstraktnih, romantiarskih tenji i prozaine svakidanjice. On je osobe i njihovu okolinu redovno ocrtavao zajedno, stvarao je jedinstvenu sliku kao to mi u stvamosti vidimo lica i zajedno s njima, u odnosu na njih, predmete, koji ih okruuju. I tako je Emma Bovary, jedna sanjarska dua zamijenila srednjovjekovnog Don Quijota koji se je isto tako borio za ostvarenje svojih ideala i koji je umro zaslugom svoje mate i okrutne stvamosti.5. Johann Wolfgang Goethe: Patnje mladog WertheraJohann Wolfgang von Goethe (Frankfurt na Majni, 28. kolovoza 1749. - Weimar 22. oujka 1832.), najvei i najsvestraniji njemaki knjievnik i mislilac.Studirao je pravo u Leipzigu i Strasbourgu. Na poziv vojvode Karla Augusta odlazi u Weimar, gdje postaje tajni savjetnik, a 1780. slobodni zidar weimarske loe Anna Amalia, dobiva plemstvo i postaje Kammerprsident. Bio je i upravitelj weimarskog kazalita.Putuje po Njemakoj i vicarskoj, bavi se znanstvenim studijama, te se drui s Herderom i Schillerom. Pie, istrauje i postaje sve poznatijim piscem. Njegovo djelo obuhvaa gotovo sve knjievne rodove i nekoliko znanstvenih podruja. Mnogobrojni su uzori i utjecaji: svjetski klasici, knjievnost rokokoa, puka poezija razliitih naroda, iroko podruje povijesti, teologije, filozofije, teorije umjetnosti i prirodnih znanosti. Najveu popularnost u suvremenika stekao je romanom "Patnje mladog Werthera", zato jer je u tom djelu sruio sve primjere klasicizma koji su vladali meu njegovim suvremenicima te nas na neki nain uveo u modernu knjievnost. Snano je utjecao na sve europske knjievnosti. Nametnuo se suvremenicima kao obnovitelj lirike, drame, epa, romana, te uenjak izuzetno otrog i dubokog uvida u strukturu i fenomene prirode. Jo za ivota postao je spomenik njemakog klasinog humanizma.Razdoblja njegovog stvaralatva:1. Iz Sturm und drang razdoblja (pokret mladih genija, njemakih graanskih pjesnika) Goetheova stvaranja potjee njegova drama s temom iz njemake nacionalne povijesti, niz pjesama punih himnikog zanosa te roman Patnje mladog Werthera (1774.), kojim je preko noi stekao slavu i izvrio znatan utjecaj ne samo na knjievni izraz ve i na duh svoje epohe (tzv. verterizam- drutvena i kulturna pojava koja se javlja nakon objavljivanja romana Patnje mladog Werthera. Ljudi se poinju oblaiti kao glavni likovi romana. ak se bira i smrt po uzoru na Werthera pa se dogaaju masovna samoubojstva.Verterizam je bio svojevrsna drutvena moda.2. Weimarsko razdoblje; god 1775. seli se u Eimar na poziv weimarskog vojvode, gdje e ivjeti do smrti. Stvara relativno malo, ponajvie na podruju lirike.3. Putovanjem u Italiju (1786.-88.) i drugovanjem sa Schillerom (1794.-1805.) zapoinje najplodnija faza Goetheova stvaranja u kojoj prekida sa Sturm und Drangom i kojom zapoinje klasini period u njemakoj knjievnosti (tragedije u stihu Ifigenija, Torquato Tasso, Egmont; satiriki ivotinjski ep, idilini ep Hermann i Dorothea, veliki roman Naukovanje Wilhelma Meistera te zbirku svoje najzrelije ljubavne lirike; Rimske elegije), a istodobno i prevodi nasu Hasanaginicu.4. Po Schillerovoj smrti se povlai iz drutvenoga ivota, pie roman Srodne due, autobiografske zapise Poezija i zbilja.Djela: "Patnje mladog Werthera"(1774) "Faust" "Tasso" (1789) "Rimske elegije" (1795) "Naukovanje Wilhelma Meistera" (1821) "Srodne due" "Pjesnitvo i zbilja" "Nauk o bojama" (1810) "Putovanja po Italiji"Patnje mladog Werthera

O romanu:Goethe je njime postigao zapaen uspjeh. Pisan je u epistolarnoj formi (forma pisma). Po ovom romanu, nastao je i izraz verterizam, koji oznaava pretjeranu sentimentalnost i romantinost, emocionalnu prenaglaenost, modu oponaanja Wertherova naina oblaenja i pogleda na svijet. Likovi u djelu temeljeni su na stvarnim osobama iz Goetheova ivota. Lik Werthera je nadahnut ivotom njegovog prijatelja, koji je iz ljubavi poinio samoubojstvo. Patnje mladog Werthera je znaajno djelo "Sturm und Dranga", najznaajniji roman njemakog romntizma, nastao u samo nekoliko tjedana. Snano se suprotstavlja klasicistikoj poetici; romantizam istie potpunu slobodu mate, invencije i tematike, naspram klasicizmu, suprotstavljajui se svim oblicima normiranog stvaralatva. Romantiarsko razdoblje obiljeeno je izotrenim subjektivizmom i osjeajnou-ljudska emocija uzdignuta je do do punog intenziteta. Romantini junaci osjeaju potpuni nesklad izmeu sebe, svojih moralnih naela i drutvenih konvencija s kojima su suoeni. Taj raskol raa osjeaj usamljenosti, promaenosti i neshvaenosti. To je roman koji izraava osjeaje odnosno takozvanu "svjetsku bol" (na njemakom weltschmerz), uasnu spoznaju o ispraznosti ljudskog postojanja i nepostojanju prave iskrenosti i osjeajnosti.Vei dio romana isprian je kroz pisma koja Werther pie prijatelju Wilhelmu. Wertherova pisma skupio je tobonji izdava i odlui ih objaviti. Pisma, a time i roman, podijeljena su u dva dijela; prvi dio obuhvaa razdoblje Wertherova boravka u gradiu W., a drugi njegov odlazak iz gradia te ponovni povratak. U drugome dijelu romana slijed pisama prekida se pripovjedanjem izdavaa i Wertherovim intimnim zapisima.Goetheov epistolarni roman svojom je specifinom formom i ogromnom bujicom osjeaja, koji su upravo zbog te forme postali intimnom svojinom svakog itatelja, zapanjio i slomio senzibilnu emotivnost svojih suvremenika. Lik ovjeka ispunjena svjetskim bolom, uasnom spoznajom o ispraznosti ljudskog postojanja (usp. Stranac) i nedokuivosti prave iskrenosti i osjeajnosti, ostavljao je ogroman teret u duama Goetheovih suvremenika navodei ih da u svemu, pa ak i u oajnikom okonanju ivota slijede svoj knjievni uzor. Moda i nije presudno osuditi verterizam kao dobru ili lou socioloku pojavu koliko je bitno spoznati da je mono djelovanje ovog sentimentalnog romana utemeljenog na ljubavnom trokutu odraz malodunosti i dezorijentiranosti Goetheovih suvremenika. Djelo poiva na ljubavnoj fabuli, zaplet je gotovo trivijalan, a negativnih likova naprosto nema. Traginost glavnog lika proizlazi iz njegove pasivne pobune protiv ustaljenih drutvenih normi, iji su pobornici i njegov suparnik i njegova nedosegnuta ljubav. Tenja idealnom, preziranje realnih ivotnih zakonitosti, zanoenje ljubavlju, ljepotom i umjetnou, to su karakteristike koje su Werthera uinile uzorom ne samo itateljima nego i stvarateljima svjetskog romantizma.Radnja:Roman zapoinje izdavaevim obraanjem itatelju: Sve to sam mogao pronai o povijesti biejdnog Werthera marljivo sam sakupio, a sada, evo, iznosim pred vas, i znam da ete mi biti zahvalni.Werther, mladi koji jo ne zna to eli raditi u ivotu, naputa graanski svijet i dolazi u gradi W. Kao izgovor za odlazak posluili su mu nerijeeni poslovi oko nasljedstva njegove majke. Priroda kojom je okruen pogoduje razvoju njegova slikarskog dara. Svojom prostodunou i srdanou osvaja veinu mjetana. Jednoga dana pozvan je na ladanjski bal na kojem upoznaje Lottu, kerku upravitelja kneeva vlastelinstva, koja se od smrti svoje majke brine za osmero brae i sestara. Werther je oaran njezinim prirodnim dranjem, plemenitim osjeajima. Iako mu je otprije poznato da je Lotta zaruena, on potiskuje zu spoznaju i zaljubljuje se u nju. Tijekom bala izbija oluja. Gledajui olujnu no, oboje su pomislili na pjesmu Friedricha Gottlieba Klopstocka i meu njima se u trenu stvorila duboka povezanost. Otada Lotta i Werther provode mnogo vremena zajedno.Kada se Albert, Lottin zarunik, vratio s poslovnog puta Wertherovi osjeaji se postupno mijenjaju. U Albertovoj prisutnosti Werther spoznaje neostvarivost svoje ljubavi. Iako je Albert simpatian i ugodan ovjek, odnosi izmeu njih dvojice vremenom postaju napeti. Albert strpljivo prihvaa Wertherove njenosti i bezazlene iskaze ljubavi elei sauvati Lottinu naklonost i Wertherovo prijateljstvo. Wertherova ljubav svakim danom sve vie raste i samo prijateljstvo s Lottom nije mu dovoljno.Svoje stanje zaljubljenosti sve vie izjednauje s boleu. Za roemdan su mu Albert i Lotta poklonili jedno izdanje Homera i crvenu vrpcu s Lottine haljine koju je nosila kada su se upoznali. Taj postupak dvoje dragih ljudi izazvao je preokret u Wertherovoj dui. Shvativi da bi njegovi snani osjeaji mogli naruiti sklad izmeu zarunika on odlazi prihvativi mjesto tajnika u drugom gradu.Jedno je vrijeme Werther radio kao diplomat, ali poslovna sitniavost nadreenog unitava volju za slubom koja ga nikada nije ni privlaila. Ne moe se nositi s visokim drutvom ni identificirati sa ivotom plemstva koje ne pokazuje nimalo razumijevanja za njegovu pjesniku duu. U meuvremenu stie vijest da su se Lotta i Albert vjenali. Neuspio pokuaj da u poslu nae zadovoljstvo pojaava potisnute osjeaje prema Lotti. Razoaran naputa slubu i vraa se u gradi W.Povratak je uzaludan, uzaludniji od odlaska. Malodunost i zlovolja postali su stalno obiljeje Wertherove due, sve je nesretniji, a time i sve nepravedniji. Albert mu je postao mrzak i inilo mu se da Lotta u braku nije sretna koliko to zasluuje. Wertherove mocije postale su suvie oite i Albert njeno priopuje Lotti da bi trebala smanjit njegove posjete. Lotta je zamolila Werthera da je nekoliko dana ne posjeuje jer su u jeku pripreme za Boi. Werther, kojeg ve dulje vrijeme salijeu misli o samoubojstvu, izvrava sada posljednje pripreme. Jedne veeri prije Boia, kada je Albert bio odsutan, posjeuje Lottu i tom prigodom joj ita svoj prijevod Ossijana. Ponesen silinom emocija, zagrlio ju je i poljubio. Nakon trenutanog zanosa, Lotta se pribrala, pobjegla i naredila mu da vie nikada ne dolazi. Ovaj dogaaj uvrstio je njegove namjere. Odlazi rastresen kui i po slugi alje pismo Albertu traei pitolje jer se priprema za put. Lotta sluti zlo koje se sprema, ali se ne usudi rei Albertu to se dogodilo. Iste noi Werther pie oprotajna pisma i ubija se Albertovim pitoljima. Sljedeeg jutra pronali su ga mrtva u njegovom plavo-utom odijelu koje je nosio kada je upoznao Lottu. Na pisaem stolu do njega leala je otvorena Lessingova drama Emilija Galotti. Njegova smrt pobudila je opu alost. Pokopan je na mjestu koje je sam odabrao; izmeu dviju lipa na kraju posveenoga groblja.

Opis lika:U trenutku pojave, Goetheov roman izazvao je burne reakcije. Odmah je stekao veliki broj poklonika, ali i kuditelja. Poklonici su u djelu i njegovu junaku prepoznali predsatvnika epohe. Werther je postao simbol neizreenog bola, potajnog nezadovoljstva, prezasienosti ivotom i u ovjeku toliko nesreenih odnosa prema svijetu, sukoba njegove prirode s graanskim institucijama. Prema Wertheru i njegovoj ivotnoj filozofiji oblikovan je cijeli ivotni stil i svjetonazor-verterizam. Kuditelji, graanski orijentirani prosvjetitelji, djelo su ocijenili kao socijalno neproduktivno. Wertherov in samoubojstva osuen je na religioznom i drutvenom planu kao smrtni grijeh i kao jedan od najteih prekraja. Werther, sputan zakonima i drutvenim normama koje su i osudile Goetheovo djelo, utoite pronalazi u okrilju prirode, daleko od problema s kojima se ne zna i ne eli