ALBERT CAMUS:STRANAC

Knjievna vrsta:Moderni roman lika

Mjesto radnje:Alir

Kompozicija djela:Roman se sastoji od 2 dijela: I dio 6 poglavlja II dio 5 poglavlja

Kratki sadraj:Radnja romana dogaa se u Aliru. Glavni junak je mali namjetnik Mersault, mladi s banalnim ivotom bezbroja malih, beznaajnih ljudi. Roman, pisan u prvom licu, zapoinje jednostavnom konstatacijom: Danas je majka umrla. Od te prve jednostavne reenice u romanu svi dogaaji djeluju tako na glavnog junaka - oni najglavniji, presudni, kao i svakodnevni. Upravo je ta beznaajna svakodnevnost i ispunila prvi dio ove ispovjedi. Mir i ravnodunost kojom Mersault putuje na pokop majke, mir koji u njemu uestvuje, produuje se do posljednjeg retka knjige. U njegovu ivotu nema potresa. Imati prijatelja, djevojku, izlaziti s njima, ljubiti - to je okvir njegova ivota, okvir koji ispunjava iz dana u dan na isti nain. Jedan dogaaj odjednom unosi promjenu u taj ivot. Za uobiajnog izleta u okolici grada Alira s prijateljem i djevojkama, dolazi do sukoba sa koji je za Mersaulta bio presudan. On i njegov prijatelj Raymond potukli su se sa dvojicom Arapina. Najgore je proao Raymond kojeg je Arapin ranio noem. Kad su se strasti smirile i inilo se da je sve zaboravljeno dolazi do preokreta. Mersault pitoljem ubija tog Arapina.

Drugi dio romana odvija se u zatvoru bez ikakvih dogaaja osim ispitivanja i suenja, on sadri osjeanja i misli Camusova junaka, koji ne moe dati nikakvo objanjenje za svoj postupak; isto tako ne moe pronai nijedan razlog pokajanja, niti eli da se spasi. Smrt na koju je osuen prima potpuno ravnoduno, uvjeren da je, napokon, sve svejedno, da nema vrijednosti zbog kojih bi trebalo neto poduzeti. Uasavanje koje izaziva svojom otvorenom ravnodunou oitoje uasavanje koje ovjek pokazuje pred otkriem besmislenosti, apsurda svog postojanja. Mersault ide miran u smrt uvjeren da ona nije ni u emu gora od ivota, ni besmislenija, uvjeren da je ona apsolutni kraj.

Analiza likova:MersaultSitni bankovni inovnik koji ni od koga nita ne trai, i koji priznaje drugima pravo da rade to ele. Otuio se od majke. Nakon majine sahrane zapoinje vezu s Marijom. Ona hoe da se oni vjenaju no njemu je svejedno. On je ravnoduan, nezainteresiran, za sve mu je svejedno.Prepustio se ivotu. Nita ne poduzima da bi bolje ivio. Ubija Arapa te mu sude za to ubojstvo. Na suenju je nezainteresiran, kao da se to njega ne tie.

Otuenje alijenacija od majke:

Djelomice je i zbog toga nisam u posljednju godinu dana gotovo uope posjeivao. Pa i zato to bih tada izgubio cijelu nedjelju a da ne govorim o naporu koji je bio potreban da odem na autobus, kupujem kartu i putujem dva sata.

Besmislenost:

Ali svi ljudi znaju da ne vrijedi ivjeti. Uglavnom sam znao da je gotovo svejedno hou li umrijeti u tridesetoj ili sedamdesetoj godini ivota, jer e, naravno, u oba sluaja drugi ljudi i druge ene i dalje ivjeti i to na tisue godina. Zaista, nita nije jasnije od toga...

Cinizam (nakon majine smrti):

... uostalom, nisam se imao zbog ega ispriati. Zapravo je trebalo da mi on izrazi suut. Vjerojatno e to uiniti prekosutra, kada budem u crnini. Zasad kao da mama nije ni umrla. A nakon pokopa bit e to neto svreno i sve e poprimiti slubeniji izraz.

Raymond SintesOnizak, pleat, ima boksaki nos. Najbolji Mersaultov prijatelj.Uvijek je besprijekorno obuen. ivio je u stanu s jednom sobom i kuhinjom bez prozora. Imao je ljubavnicu koju je pretukao jer ga jevarala. Mersault je pristao svjedoiti da ga je ona varala i izvrgla ruglu. Potukao se je sa njezinim bratom.

SalamanMersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama. On i pas ivjeli su u istoj sobi. Salaman je imao crvenkaste kraste na licu i ute rijetke dlake. Svakog dana starac je psaizvodio u etnju. Uvijek je grdio psa i tukao ga, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao.MarijaMersaultova prijateljica. Biva daktilografkinja u njegovom uredu. Srela je Mersaulta na kupanju i od tada su oni u vezi. eli se udati za njega, ali njemu je svejedno. Posjeuje ga u zatvoru i rasplae se na suenju.PerezNosio je seir okrugla tulca i irkoga oboda, odijelo kojem su hlae padale u naborima na cipele, i kravatu od crne tkanine, koja bijae premalena za njegovu koulju s velikim bijelim ovratnikom. Iz njegove sijede i prilino njene kose virile su udne, klempave i nepravilne ui kojih je boja crvenakao krv iznenadila svakoga na tom bljedunjavom licu.

Ostali likovi:Celeste (Mersaultova mama)Emanuel (Nadstojnik i upravitelj doma za starce)Vratar domaMason i njegova enaVlasnica restorana u kojem se Mersault hrani

I. Faza faza apsurda - U ovoj fazi veoma je blizak egzistencijalizmu - Djela koja nastaju odiu osjeajem bespomonosti - ivot prikazuje kao niz apsurda (patnja, nasilje, zloini, smrt) - ovjek je bespomoan, a pojedinac moe ostvariti svoju filozofiju jedino ukoliko prihvati svoju ivotnu filozofiju (tzv. filozofiju apsurda), i prestane doivljavati stvarnost kroz tradiocionalne vrednote - Djela koja tada nastaju su: - filozofski esej Mit o Sizifu 1942. g. - roman Stranac 1942. g. - drame Nesporazum i Caligula 1944. g.

II. Faza faza pobune - Raskid s egzistencijalizmom - Smiso ovjekova egzistencijalizma pronalazi u njegovoj pobuni protiv ivotnog apsurda i u ljudskoj solidarnosti - Djela koja tada nastaju su: - filozofski esej Pobunjeni ovjek 1951. g. - romani Kuga 1947. g. i Pad 1956. g. -drame Opsadno stanje 1948. g. i pravednici 1950. g.

Zbog izvanrednog stila i majstorske kompozicije 1957. godine bivanagraen Nobelovom nagradom za knjievnst.

O djelu:Kratak roman u dva dijela, u kojem se opisuje jednolian i besmislen ivot mladog slubenika Mersaulta u Aliru od trenutka kad je saznao za smrtsvoje majke pa do iekivanja vlastite smrti na koju je osuen zato to jebez pravog razloga ustrijelio nekog Arapina, koji se prethodno potukao snjegovim prijateljima.Svi ti dogaaji ispriani su u obliku ispovjedi glavnog junaka,koji u tamnici s podjednakim mirom i ravnodunou govori oproteklim zbivanjima kao i o smrti koja mu preostaje.Djelo je pisano izvanrednim stilom, a iskaz je dan u jasnim, preciznim ikratkim reenicama.

Prema romanu Stranac 1967. godine snimljen je istoimeni film.Camusov Stranac jest roman s poprilino uskom usmjerenou,jednostavan je u svijetu punom nedokuivosti i ravnodunosti,dogaaji koji se niu nemaju opravdanja, nemaju smisla i svi su apsurdni,kao to je primjer sukob Raymonda i Mersaulta s dvojicom Arapina. Upravo u tom sukobu Camus eli prikazati unutarnje napetosti, nelagode,osjeaje kriznih situacija. Camus to prikazuje Mersaultovimrazmiljanjem u tim trenicima.Stranac se razlikuje od drugih suvremenih romana i po tematici koja negovori o politici, o ratu, o gospodarskim i kulturno-psiholokim razlozima,ve govori o neem posve drugom, govori o privatnim stvarima, zgodamai nezgodama jednog mladia, Mersaulta.

Analiza glavnih likova:MersaultNakon u jednom dahu proitanog romana za Mersaulta elim rei samojedno: Stvarno udna biljka!

U dosada proitanim knjigama junaci koji su se htjeli oduprijeti konzervativnom tradicionalizmu bilu su donekle pasivni, to znai da su se barem donekle sukobljavali sa drutvom inei odreene stvari, za razliku od Mersaulta koji ne ini apsolutno nita.Njegova apsolutna pasivnost ak me je u odreenim dijelovima romana i zbunjivala, jer ja imam namjeru dok itam roman ili bilo koje drugo djelo razumijeti postupke i razmiljanja glavnog junaka, a Mersault mi je to dopustio tek u odreenim sferama; samo u pogledu apsurdnosti ljudskog ivota, te opeljudskog postojanja.

Smrt Mersaultove majkeUobiajeno je ukoliko nekome netko umre, posebice ako je rije o majci, da je vidljiv osjeaj tuge i alosti u oima. Za Mersaulta je vijest o smrti neto je normalno, kao da je u novinama proitao da se to desilo nekom treem, a ne njemu.Majka mi je danas umrla. A moda i jue, ne znam. Primio sam telegram iz doma staraca: 'Majka umrla. Sahrana sutra. S osobitim potovanjem.' Meutim, to nita ne znai. Moda je to bilo i jue.

Mersault nema izljeva nikakvih emocija, totalna ravnodunost.U poetku sam mislila da je odsustvo emocija uzrokovano okom nakon saznanja za dogaaj, ali kako je vrijeme prolazilo on opet nije iskazivaonikakve osjeaje, a i kasnije, u nastavku dogaanja, shvatila sam da on niprema emu nema razvijene emocije on je zapravo kao ameba.Primjer: kad se vraa na posao i komentira protekle dogaaje:

Mislio sam da je prola jo jedna nedelja, da je majka sahranjena, da u se opet prihvatiti posla i da se, sve u svemu, nita nije izmenilo.

On je u stvari jedva ekao da se sve ovo rjei, da moe dalje nastaviti ivjeti kako je i obiavao u monotoniji vlastite svakidanjice. Najudnije mi je djelovala ova reenica:

Nije moja krivica.

Tom reenicom se pokuao poslodavcu opravdati za dvodanje odsustvo sa posla radi sahrane majke pa nitko ga ni za ta nije okrivio da bi on morao ovako reagirati.

Na samoj sahrani on se ponaa ponovno neuobiajno; pije bijelu kavu, pui, i kao kruna svemu tome sljedeeg dana odlazi u kino sa prijateljicom Marijom gledati komediju.ivot i postojanjeKroz cijeli roman Mersault je ravnoduan po pitanju postojanja, djelovanja, te ivota openito.

Cijeli ivot on ide linijom manjeg odbora (kao da ga je dananja mlade savjetovala kako da koraa ivotom), a njegovi pogledi dolaze do izraaja kad biva optuen za ubojstvo, a za kaznu mu porota izglasa smrt i onu fiziku, ali ga pritom i moralno osudi na smrt izvrgnuvi ga javnom ruglu.

On ne ali ni zbog ega, niti zbog majine smrti, niti zbog zloina koji je poinio, to jednostavno zbunjuje i plai drutvo.

Nema ni trunke kajanja kao da eli dati doznanja da ga osude na to viu kaznu.

Ljude zapravo zbunjuje to to on niti pred likom Krista ne osjea nikakav stid niti kajanje. On je nevjernik, ne vjeruje ni u kakav ivot poslije smrti.

Za Mersaulta je Bog, kao i ljudsko postojanje, jo samo jedan u nizu apsurda, jer nije od ovog svijeta, nije opipljiv i vidljiv ljudskim oima. Mersaultova razmiljanja o ivotu i ljudskom bivstvovanju najvie dolaze na vidjelo kada odbija ispovjednika, i na kraju ga ipak primi ali s velikim negodovanjem.Za Mersaulta je postojanje stvar iste sudbine, a sudbina je jedino u to je on jo vjerovao. Smatra da nije vano da li si dobar ili lo, poten ili nepoten, hrabar ili kukavica, jer svakoga na kraju stigne ista apsurdna i surova smrt.

Ali svi ljudi znaju da ne vredi iveti. Oigledno je da, kad doe smrtni as, nije vano kako se i kada umire.

Smrt je jedina stvar u Mersaultovu ivotu koja nije besmislena i jedina ona ima smisao da uniti jednolinost ljudskog ivota i postojanja.

Mersault je stranac ljudima i to je jedini problem zbog kojeg ga ljudi osuuju. Oni si jednostavno ne mogu predoiti da netko nema osjeaja ni za to i to ih jednostavno zastrauje. Drutvo ga osuuje na smrt ponajvie zato to se ne kaje.

Za mene on nije niti negativac, a jo manje tragian lik; po meni jedini nositelji tragike u ovom romanu su ljudi i njihovi bijedni ivoti prepuni tuge, alosti, kajanja i straha nad nepoznatim i novim.

PrirodeMersault je jedino uivao u prirodi, jedino je ona bila u kojoj se mogao opustiti, odmarati i prepustiti uicima.

Osjeao sam se skoro izgubljen izmeu plavog i vedrog neba i monotonije ovih boja, ljepljive crne boje naprslog asfalta, tamnocrvenih odjela i crno lakovanih kola. Sve to, sunce, miris koe i konjske balege, miris laka i tamjana, umor od besane noi mutio mi je pogled i misli.

Zapravo kad razmiljam o Mersaultovu poimanju prirode dolazim do zakljuka da on jedino u prirodi, tonije suncu i nebu, pronalazi sklad i neku vrstu ideala jer se esto opisujui svoja razmiljanja zaustavlja promatrajui sunce i plavetnilo neba.

Na nebu je sunce ve uveliko sjalo. Poelo je da pritiskuje zemlju, vruina je naglo rasla...

Pisac takoer prirodu i prirodne pojave koristi kako bi uspostavio odreeni ugoaj vruina i uareno sunce.

Simbolika plavog neba: - Kao to sam ve navela ono je jedini ideal u Mersaultovu ivotu - Jedino nebo ima mo da utjee na njega - Imam osjeaj da ga je pogled na nebeski svod i krstarenje snovima jo jedino i dralo na ivotu

Nakon to je osuen na smrt jedino za im ali su slike prirode:

Zaelio sam da jo jednom oslunem ubor vode, da se sklonim od sunca, napora, plaa ena i da pronaem hlad i mir.

Sklad koji pronalazi u prirodi pokuava prenijeti u vlastiti ivot i to je razlog zbog kojeg ga ljudi smatraju stranim i nestvarnim.

SalamanMersaultov prvi susjed. Imao je starog psa prepeliara koji je imao neku konu bolest pa mu je poispadala sva dlaka i tijelo mu je bilo osuto pjegama i krastama.

Penjui se mranim stepenicama, sudario sam se sa starim Salamanom, susjedom iz hodnika. Bio je sa svojim psom. Ve deset godina viaju ih zajedno. Prepeliar je imao neku konu bolest, mislim neko zapaljenje, od koga mu je opala sva dlaka i od kojeg je dobio pjege i smee kraste. ivei tako s njim, obojica sami u jednoj sobici, stari Salaman bio mu je najzad potpuno slian. I on je imao crvenkaste kraste na licu i ukaste i proreene dlake. A i sam pas bio je povijen kao i njegov gospodar, imao isturenu njuku i izduen vrat. Izgledalo je kao da su iste rase, mada su jedan drugog mrzili.

Poistovjeujui ovjeka i psa, Camus u ovom citatu kritizira obine ljude koji kroz ivot idu etveronoke kao kakvi ugavi psi, ekajui smrtni trenutak koji e ih osloboditi boli i patnje koju im je ivot dodijelio.

Svakog dana starac je psa izvodio u etnju. Uvijek je grdio i tukao psa, ali ga je stvarno volio. On mu je bio sve. Kada ga je izgubio bio je utuen i sve je pretraio da bi ga naao. Ovaj lik je jednostavno dokaz one stare poslovice: Pas je ovjekov najbolji prijatelj!

Raymond SintesOnizak ovjek, veoma razvratan i prijatelj Mersaulta, te njegov susjed.

Upravo u tom trenutku ue moj drugi susjed iz hodnika. U ovom kraju grada govorilo se da ivi od ena. Kad bi ga neko upitao ta je po zanimanju, odgovarao bi da je 'magacioner'. Nitko ga nije volio. Sa mnom esto porazgovara i katkad provede po neki asak kod mene, jer ga ja sluam. Smatram da je ono to kae zanimljivo. Nemam, uostalom, nikakvog razloga da s njim ne razgovaram.

Raymond je pak slika radnikog drutva onog doba, on je zapravo boem u ovom romanu uiva u ivotu i ima veoma neobian odnos prema enama on smije njih varati, ali one ne smiju ni u kom sluaju njega varati.

On je bio Mersaultov tzv. prijatelj jer Mersault, kako nije imao miljenja o svemu to se dogaalo oko njega, tako nije imao niti miljenje o prijateljstvu. Raymond je odreivao i Mersaultov odnos prema enama posebice onaj prema Mariji.

MarieMersaultova prijateljica, daktilografkinja u njegovu uredu, a kasnije i njegova ljubavnica.

U vodi zatekoh Mariju Kardonu, bivu daktilografkinju u mojoj kancelariji, koju sam u ono vreme prieljkivao.

To je ena prema kojoj nije osjeao nita drugo doli same seksualne privlanosti koja je vidljiva u njegovim opisima Marije dok ju je gledao ili je se prisjeao.

Mnogo sam je elio, jer je imala lijepu haljinu sa crvenim i bijelim prugama i kone sandale. Nazirale su se njene vrste grudi a od sunca preplanulo lice podsjealo je na cvijet.

Mersault je u Mariji vidio samo seksualni objekt, a to se najbolje vidi u trenutku kad ona predloi da se vjenaju.

Te veeri Marija doe po mene i upita me da li bih se s njom oenio. Odgovorih joj da mi je to svejedno i da bismo mogli to uiniti ako ona to eli.Tada je ona htela da zna da li je volim. Odgovorih joj, kao to sam to ve jednom uinio, da to nita ne znai, ali da sam siguran da je ne volim.

On ju ak nije nikada niti barem malo volio, a jo manje toliko da se vjena s njom.

Kroz ovo se samo jo jednom potvruje Mersaultova ravnodunost,ali u ovom konkretnom sluaju, ravnodunost prema ljubavi kako kroz ovaj citat, tako i kroz njegovo razmiljanje o Mariji kad zavri u zatvoru:

Te veeri sam razmiljao i sam sebi rekao da se moda umorila od toga da bude ljubavnica na smrt osuenog. Doao sam i na ovu pomisao da se moda razbolila ili umrla. To bi bilo sasvim prirodno. Od tog trenutka, uostalom, ostao bih ravnoduan sjeajui se Marije. Mrtva me vie nije interesovala.

Sporedni likovi:Perezprijatelj Mersaultove majke, veoma je iznenaen Mersaultovim ponaanjem na pogrebu.

EmanuelNadstojnik i upravitelj doma za starce u Aliru.

CelestTakoer jo jedan od stanara zgrade u kojoj je ivio Mersault te jo neki manje vani likovi kao Mason i njegova ena, policajci itd.

Dojam o djelu:Stranac sadri priu o ovjeku koji se naao u situaciji zloinca i osuenika na smrt, a da nita od toga ne shvaa. Odnosno, on je izgubljen, ivi u svom svijetu, a za druge ne brine to me se posebno dojmilo, kao i odgovori na pitanja: to je ivot? to je svijet? ivot i svijet su apsurdni: apsurd proizlazi iz sukoba izmeu iracionalnosti i nostalgije za smislom i skladom. Meutim, mi ipak ivimo, mislimo da postoji neki interes da ivimo. Jedno privilegirano iskustvo ipak otkriva vrijednost: to je pobuna, a upravo tu vrijednost Mersault nije elioiskoristiti to je veoma udno. Ljudi ive u apsurdu, u kugi, dok se Mersault u potpunosti slagao s tim negativnim smislom ivota.

Djelo mi se svidjelo jer pisac svojim bojama oslikava opu zajedniku situaciju svih ljudi; osvijetljenje koje on baca na dogaaje obasjava svakog od nas pojedinano.

Kao i srea ivot je varljiv. Jer tako je malo potrebno da budemo sretni, a tako esto nam to malo nedostaje.

Zato smatram da je Camus ovim romanom pruio okrutnu, ali istinitu sliku o ovjekovom poloaju u svijetu.

MILUTIN CIHLAR NEHAJEV:BIJEG

Biljeke o piscu:Milutin Cihlar Nehajev roen je 1880. godine u Senju, u doseljenikoj ekoj obitelji. Njegov otac kao uitelj, doao je u Kraljevicu i oenio se Ludmilom Poli iz ugledne kraljevike obitelji. Gimnaziju je pohaao u Kraljevici i Zagrebu, a studij kemije zavrio u Beu, gdje je stekao doktorat znanosti. Bio je gimnazijski profesor u Zadru. U Zagrebu radi kao novinar i knjievnik. Godine 1926. Izabran je za predsjednika Drutva hrvatskih knjievnika. Umro je u Zagrebu 7. travnja 1931. godine. On je svestrani stvaralac: novelist, romanopisac, dramatiar, knjievnik i kazalini kritiar, prevoditelj, publicist, svestrano obrazovan intelektualac(poznavatelj likovne i glazbene umjetnosti, poznavatelj prirodnih znanosti). U trideset godina knjievnog rada stvorio je pozamaan broj djela (novela, dva romana, drame, kritike i veliki broj lanaka). Zanimao se i za hrvatsku politiku prolost. Nehajev pripada elnicima hrvatske moderne, osobito svojim esejistiko-kritikim tekstovima i romanom Bijeg. To je jedan od prvih romana u Hrvatskoj knjievnosti u kojemu dolazi do znaajne defabularizacije, pri emu se pisac posluio modernom tehnikom pisanja, pokuajem zatvaranja interesnog kruga na bitne probleme ovjeka. Pri tome sve drugo ostaje u drugom planu, a posebno nacionalna i socijalna motivacija.

Mjesto radnje:Trst

Vrijeme radnje:Krajem sijenja 1909. godine

Tema:Bijeg od svakodnevnog ivota i odluka o smrti

Problematika koja se obrauje u djelu: Opis prilika i ivota ljudi koji se oblikuju u neposrednom odnosu prema drutvenim zbivanjima Retrospekcija dogaaja glavnog lika iz dana kolovanja Opis unutranjeg ivota glavnog lika koji je bio bujan i raznolik, bez silnih dogaaja sa mladenakim dobom jakih kriza koje su udarile biljeg njegovom kasnijem naziranju na svijet Raanje sumnje da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota Opis Nietzschea sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva) Opis nastupa inferiornosti prema ivotu koja se dade izvrsno sloiti u apsolutno istinite ideje Pribjegavanje alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve, trza iz rune sadanjosti Smijena istina o potiskivanim frazama o materijalnosti duevnih funkcija Sjeanje na posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize Napola rezignirani ovjek prisjea se svoje ljubavi i zbivanja, koji su se isprepletali sa dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada Prevladava moderna pripovjedaka tehnika (autoanaliza) Psiholoka razmatranja i prieljkivanje kraja ivota i smrti

Struktura djela:Roman kao pripovjedako sredstvo, kojim se lik predstavlja u prvome licu i slui se pismom i dnevnikom u oblikovanju romana. Roman naeg vijeka, psiholoki, realistiki, socijalni sa mnogo ustaljenog oblika i nove knjievne forme defabulativni roman.

Sadraj:Mladi daroviti intelektualac uro Andrijaevi je iz mjesta studiranja putovao kui, pa se tako prisjeao prohujalih godina i zbivanja. Toliko se naputovao u svom ivotu da je imao neku odvratnost protiv svakog putovanja. Prisjeao se mirnih dana i akih obiaja kada se kretao izmeu mjesta stanovanja, sveuilinih zgrada i kavane. Bilo mu je lijepo studirati u Beu i kada bi zapao u tromost, ne brinui se ni na to i ne odgovarajui na materina pisma, sam sebi je govorio da treba svriti studiranje za doktora i vratiti se u svoj rodni kraj. U Beu se govorilo da je svaki ak doktor za gazdaricu i kelnere, a kada zbilja dobije doktorat svi ga promaknu u profesora. Svaki puta kada bi trebao dalje putovati upravo je bio bolesno nervozan zbog dolaska u neku nesigurnu i stranu neizmjernost, o beskunitvu i vjenom nespokoju. Prisjetio se kako su ga posljednji puta ispraali Hrabarovi na put u Be. Dok je ekao da vlak krene, njega je svaka minuta tako uzrujavala, da je bio prema svojoj zarunici Veri upravo nepristojno hladan, to mu je ona u pismu prigovorila. uro je odgovorio i muio se da joj objasni to svoje nesretno raspoloenje, ali ni sam nije mogao da nae pravih rijei. Njemu se priinjalo da u svakom odlaenju ima neto uasno i tajnovito, kao da iza njega ostaje komad ivota koji nikada nee moi dostii. Hvata ga strah da e u onom drugom svijetu nai neto nepoznato i novo na to se nee moi priviknuti. To je moda jo iz djetinjstva, kada je svoga oca slabo viao, koji je na kratko dolazio kui i uvijek neprestano odlazio, jer je tako zahtijevala sluba pomorskog kapetana. Nakon dvadeset i pet godina potucanja po morima kapetan Bartol Andrijaevi je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici, gdje je dosta nespretno obavljao slubene formalnosti. im je sin dorastao do puke kole dao mu je ispisivati liste o svjetionicima i barkama. Kada je otac umro, mati se preselila u Rijeku gdje je iznajmljivala sobe acima. Dalje je u pismu nanizao nekoliko isprika koje je Vera rado primila, no gospoa Nina Hrabarova nije jo dugo vremena mogla da razumije Andrijaevievo ponaanje. Putujui dalje bio je svjestan da ne radi lijepo to putuje u Slavoniju k prijatelju, a ne ide u Zagreb, gdje su sigurno raunali da e kao doktor doi i slubeno zaprositi Veru. Uistinu je da e oni pomisliti da on bjei od njih, a osobito stara e imati pravo. Bojao se da jo nije spreman za taj trenutak, jer bi ga stara zapitala za zaruke. On je mislio dalje nastaviti nauke i prijaviti profesorski ispit, da nije umro taj nevoljeni stric Toma i ostavio zaduenu kuu, a svi su mislili da e iza njega ostati imetak. Andrijeevi je sve svoje misli izraavao rijeima, tako je i sada misli gotovo glasno zavrio razgovor sa samim sobom. U dnu due je znao da to nije rjeenje, da sa Verom samo odgaa stvar i da o tome ovisi njena srea. Prisjetio se da je u treoj godini sveuilita upoznao Veru i zaljubio se. Ona ljubav priznaje majci, dobiva dozvolu dopisivanja, inae pred ljudima sve mora ostati tajno. Predoio si je kao rjeenje da mu Hrabarovi vrate obavezu i udaju Veru za nekoga drugoga. Uzalud je tu zadnju misao pokuavao otjerati. Ako bi se uzeli morao bi imati zaposlenje i nekakvu plau i da li bi im ona bila dovoljna za ivot, jer profesorske plae su male.

Sve je to lijepo rekao svojoj buduoj punici, no ona je i dalje bila jako nepovjerljiva. Bilo bi najbolje sve prepustiti vremenu, kada bi se ticalo samo njega. Prisjetio se kako su profesori u gimnaziji potvrdili da takvog talenta kakav je on nije bilo za njihovog vremena u koli. Jo jae se rairilo to uvjerenje kada su u omladinskim listovima poeli izlaziti neki urini knjievni pokuaji i pokazivao se kao sigurna budua veliina. U Vijencu je izaao njegov prvi vei rad i svi su se udili formalnoj savrenosti koju je imao taj poetnik. Opinila ga je elja za slavom i prvi knjievniki uspjesi dali su njegovom miljenju novi pravac. Praznike nakon sjajno poloene mature proveo je u Kraljevici u kui strica Tome, koji je preko ljeta iznajmljivao sobe kupalinim gostima. Tamo je upoznao gospoicu Zoru Marakovu i njenog brata Marka. Mladii ubrzo postadoe vjerni drugovi na izletima i zabavama. Njihovim izletima se pridruila gospoica Zora i poslije par susreta uro je osjetio da njena blizina na njega djeluje neobino. Njegov pojam o eni kretao se izmeu dva kontrasta. Jedno je bila umilna djevojica, vrijedna ljubavi, a drugo kao majka, portvovna i brina. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito. uro je iz poetka osjeao neku antipatiju prema njoj i nije mu se svialo to ona tako mukaraki govori i radi. Instinktivno je osjeao da mu se ona ne uklapa niti u jedan njegov razred koji si je on stvorio u svojoj fantaziji. Zorina iskrenost razbila je brzo nepouzdanje i plahost i sve su se vie druili. uro je Zori itao pjesme i druga knjievna djela i nakon raspredanja sve se svrilo u ljubavi. Kao san bijae ta ljubav. uro je pratio Zoru do usamljenih morskih rtova, gdje su mogli nesmetano usisavati sav ar naglo roene ljubavi.

Nakon par dana su otili Zora i njen brat i uro je osjetio grinju savjesti na tu ljubav i propatio je do trenutka kada je trebao krenuti u Be da se upie na sveuilite. Osjeao se slabo da razmilja o tome kako je postupio prema njoj i pokuao se izjadati u pjesmi u kojoj je htio opisati svoju slabost i tako je prvi puta osjetio da nema vjere u pisanu rije. Prvi puta rodila se u njemu sumnja da je knjievnost vrlo malo vrijedna prema vrijednosti ivota. Napisao joj je pismo proklinjui je i u isti mah strano i samilosno alei. U velegradu se Andrijaevi preobrazio u drugog ovjeka i nakon prve navale boli radi jadnog zavretka ove druge ljubavi doe pokajanje. ekao je danima nee li od Zore doi nekakav odgovor i tako se njihov roman nije nikako mogao zavriti. Osjeao se vezanim za tu djevojku i nije znao kako da popravi to je skrivio pismom, poslanim u omaglici prvog razoaranja. Mislio je da se njena ljubav pretvorila u prezir, da ga ona dri kukavicom, slabiem, koji je uzmakao kada je doao as ozbiljnih obaveza.

Izmuivi ivce, izgubio je interes za nauku i stane traiti naine da sam sebe ponizi jo gore, mislei da vie nije vrijedan ivota. Osjeao se i sam star, propao, nesposoban za bilo kakvu odluku, ranjen u dui i tijelu, kretao se u najgorim akim drutvima i doao na glas pokvarenog ovjeka. Nije se javljao kui bojei se da su i do njih doprli glasovi o njegovom ivotu. Runa su bila ta vremena i dole su materijalne brige, neplaeni rauni, dugovi. Uloga oajnika postala mu je drugom naravi i stane se opijati iz noi u no, da svoj nemir utopi u alkoholu. Izbjegavao je susret sa poznatim ljudima, da ne bi oni vidjeli kako je duboko i zauvijek propao.Ipak je otiao kui i majka i stric Toma su oekivali da e im objasniti u to je protratio dvije godine boravka u Beu. Napisao je pismo drugu Toi iz gimnazije da ga ovaj pod bilo kojim izgovorom pozove u goste. Otiao je kod prijatelja Toe i nakon nekog vremena se okanio svojih loih navika. Postepeno se oslobodio jadi i povjerio se prijatelju to ga je muilo. On mu je rekao da je proivio normalno razoaranje u prvoj ljubavi i da je loe to je zapustio svoj knjievniki rad. uro je posluao savjet i treu godinu studija upisao u Zagrebu. Poeo je objavljivati u novinama kritike i novele. Upisao se u glazbenu kolu na nagovor gazdarice kod koje je stanovao, udovice majora R. Bio je uveden u kuu vieg inovnika Hrabara, bolje reeno u kuu njegove ene. Kod prvih susreta nije mogao da prodre u Verinu duu. Novi osjeaj ga je odveo dalje od oajanja zbog prijeloma sa Zorom, koji mu je postao daleka uspomena. Vera je bila lijepa pristala djevojka i njen izgled je pristajao uz sliku djevianstva i netaknutosti koju bijae zamislio. Sve snanije je primjeivao da mu se Verina dua pribliava. Nevidljiva veza izmeu njih dvoje sve se vie stezala i urino uspavano srce stalo se buditi, kucati sve jae i hrliti njoj u susret. Ipak je uro uvjeravao sebe da je odvie star i grean za tu novu, veliku ljubav i da se ne moe izbrisati prolost koja ga ini bezvrijednim pred Verinim zahtjevima. Povukao se u sobu i par dana si je ponavljao isu frazu: to se ti pokvareni, izmodeni ovjee usuuje kao zloinac ulaziti u njen svijet! Tko ti daje pravo da djevici muti spokojnost due? Napisao je i objavio pjesmu u ijim stihovima je ispriao cijelu svoju ispovijest i plaio se pri pomisli da e Vera razumjeti njegovu pjesmu. Otiao je u svoj stan da je vie ne vidi i napisao joj pismo, kako je ovo sve ludost i zloin to radi. Opisao je svoju ljubav prema njoj i svoj strah radi te ljubavi, te da je njegov ivot sagraena na ogromnom razoaranju. Stiglo je pismo na brzinu napisano: Ako vjerujete u me da mogu biti tjeiteljica Vaih boli, ja sam spremna. Tako je uro otputovao prijatelju Toi i u prilikama odmora pisao dnevnik dogaanja. Sluajno je u novinama proitao o imenovanjima i premjetajima da je Zora Marak, uiteljica vie puke kole premjetena na viu djevojaku kolu u V. Tako je saznao gdje je zavrila Zora kao uiteljica, odgajajui djecu, s vremenom stara djevojka sa praznim domom. Teko je pomislio, kako je proivjela te godine. Da li ga je zaboravila i smirila se. Da li je zadrala uspomenu na nau ljubav, a to sigurno jest jer se nije udala i mora da ju to mui.Runo je misliti na to, ali se nita vie ne da popraviti. Sjetio se kako je bio oajan nakon dogaaja sa Zorom i bio mu je jasan Nietzsche sa svojom anarhistikom milju o ubijanju samoga sebe (nadovjek sam sebe rtvuje, odriui se ovjetva), a kod Shopenhauera ga je smetao njegov smisao za umjetnost, jer je gledao sve crno i nemilo. Too mu je rekao kako ga otac eli nagovoriti da se oeni za Diklievu ker, jer bi se onda dva susjedna imanja sloila u jednu cjelinu. No on se zaljubio u njegovu Anku, koja nije ocu u raunici. Too je uitelj sa stalnom plaom i ivi u obiteljskom ivotu sa Ankom. Kako malo treba da se ostvari ta srea, ako se ima hrabrosti.

Dolo je pismo kojim uru pozivaju Hrabarovi da doe. No gospoa Hrabar zna da uro treba poloiti profesorski ispit, a za prijavu nema novaca. Tako e protei godine, a Vera e biti u dvadeset osmoj i nema vie ekanja za njenu udaju. Smislili su da razvrgnu zaruke i da ju udaju za nekoga drugoga. Premda gospoa mama nije znala da je uro upravo Veri za volju napustio pravni fakultet, u koji je bio upisan ve etiri semestra i poao na filozofiju samo da bre zavri. No razmiljali su ako i zavri studije treba se zaposliti. No imala je Vera i drugih prosaca, koji su svi bili besprijekorno odjeveni, u drutvu duhoviti, muzikalni. Svi su mukarci ivjeli u atmosferi odmjerene etiketnosti, govorili o kazalitu, literaturi. Andrijaevi nije bio ovjek iz toga svijeta, nije mnogo govorio i ozbiljnije od ostalih je shvaao svoje rijei. Kod Vere rije ljubav joj nije dolazila na um. Svoje osjeaje tumaila je kao simpatiju, a kako je bila puna reminiscencija iz literarne povijesti o prijateljstvu duhovitih ena i genijalnih mueva, njeno poznanstvo s urom, umnikom i knjievnikom, dobivalo je za nju posebnu aureolu. urine pjesme, jasne i bolne ispovijesti ljubavi, doimale su se kod nje kao prava oluja. Nina je zadovoljno gledala kako njena kerka pomalo dobiva navike gospoice koja vie nije mlada. Mati je htjela svoju ker vidjeti kao sretnu mladu gospou, udatu za mua koji joj moe dati bar ono na to je kod kue nauena, no sve je vie vidjela kako se udaljava od te budunosti. Gospoa Nina je odluila da ne popusti i svoju ker oslobodi od upliva Andrijaevia. Majka se sjetila kako se obeala aku iz kole, klonila drutva, a on nema nikakvih obaveza. Nije zavrio studij, pripovijedao je o imetku od kojega nema nita. Moe rei da ga nije briga i onda e draga kerka ostati neopskrbljena i biti velika alost roditeljima pod stare dane. Andrijaevi je stigao u kuu Hrabarovih gdje mu je gospoa govorila da je njena ker za udaju a on nema osiguranu egzistenciju i dok ne zavri ne smije se dopisivati s Verom. Bilo mu je jako neugodno i postalo jasno da je u njihovoj kui suvian, te da ga tjeraju zbog njegove nesigurne budunosti. Pomislio je da to prije negdje pobjegne i preda se alkoholu kao jedinome rjeenju iz nastale situacije, jer on opija, omamljuje i savladava sve. Njemu ne odolijeva nita, nisu potrebne fantazije ni osjeaji, pretvara te u drugog ovjeka, trgne iz rune sadanjosti. Sa uitkom alkohola raste i ironija.

Sav rad proteklih godina mu je bio besmislen, otopio je i piljio u dim od cigarete, gledajui sebe kao uboga prosjaka koji je bio lud i nadao se milosti od dobrih ljudi. Spopao ga bijes na samoga sebe, srdba, oaj, lakovjernost, sulude snove. Stigao mu je odgovor na molbenicu, da je namjeten za suplanta u Senj. Nije javiti Veri, nego da ona vijest proita iz novina. , te se uputi u svoje novo boravite. U koli je mnogo ljepe nego je oekivao, ima mnogo dosadnih i suvinih stvari koje su spojene sa pedagokim dunostima (filozof sa ibom!). Bio je previe fino odjeven prema ostalim kolegama i u malom gradu ljudi slabo paze na toaletu. Prvih dana je rjeavao statistike i popise, a kasnije je imao vremena da se bavi u laboratoriju. Ljudi oko njega nisu zli niti odvratni, ali su uasno prazni i jednaki. Svi gledaju jedan na drugoga, imaju jednake navike i sjetio se kada je i on ivio tako mrtvo, bez osjeaja i monotono. Ali ono je bila posljedica duevne klonulosti, nemoi ivaca nakon jedne krize. Svi ovi ljudi sasvim su normalni i nisu niti nezadovoljni. Ljudi se osjeaju mladi sve dokle ih ne uhvati u svoje kolo malograanski ivot. Preporuili su mu da ne predaje u razredima previe pametno, nego da treba raditi samo toliko da ga ne mogu otjerati s posla. Teko je vjerovati u vrijednosti onoga to sam stvara, a radi za druge. Od plae koju dobije nije se moglo ivjeti, pa je posudio od matere jo novaca. I kako sada da se oeni, tj. da bjei iz zla u jo gorje. Mladi ljudi zaljube se i oene, dou brige i oskudijevanja i gotov glad. enja za Verom morila ga je jae nego ikada. Sve je vie osjeao teinu obaveze to ju je preuzeo na sebe obeavi da joj se nee pribliiti dotle dok ne poloi ispite. Uviao je da e do tada proi vie vremena nego je mislio. Svako dan donosio mu je nova razoaranja, jer je u koli bivalo sve dosadnije, otkada je morao napustiti svoj slobodni razgovor sa djecom i drati se suhe ablone zadavanja i ispitivanje lekcija. Materijalne brige su ga titale svaki dan sve jae. Pomisao da e Vera biti njegova svakim danom se sve vie udaljavala od njega. Gledao je oenjene drugove, njihovu bijedu, njihove navike, uviao da ne moe sada, a nee ni kasnije moi drati se na povrini sa plaom koju dobiva. Vera je polako za njega postajala nedohvatljivo bie, lagodan ivot u njenoj obitelji, navike ljudi koji imaju dosta da si priute luksuza, te je uzaludno traio izlaz. Pozajmljivao je novac od majke koja je sve tee shvaala njegove potrebe, jer je on sad konano stao na svoje noge. Odlazila je sve vie u crkvu i udaljavala se od svijeta, te je svaki dan slabije shvaala potrebe ivota. Stiglo mu je pismo od matere u kojem ga obavjetava, da misli da je on zavrio nauke i da mu vie ne treba slati novaca, niti vie raunati na iiju pomo, jer ima svoje zaposlenje i prima plau. Zato je odluila Tominu kuu sa neto gotovine pokloniti opatikom samostanu, za eka e je opatice hraniti do smrti, a poslije smrti itati vjenu misu za spas njene due. Poeo je prekoravati sebe za taj dogaaj, jer je slabo obilazio mater osim kada je trebao novaca. To je nju sigurno boljelo i zato je traila utjehu u crkvi. Ako je kua poklonjena, ne moe traiti gostoprimstvo kod matere. Ba je fatalno sve to.Jednoga dana je stigao brzojav od Vere, koja ga poziva da doe. Pomislio je da ga se poeljela vidjeti, ali se tog trenutka kod njega pojavila spoznaja vlastite bijede i nemoi. Slabost, gotovo oaj, zahvati mu itavu duu. Andrijaevi se u svojim osjeajima pribliavao njenoj boli i utapao se u tu bol, zajedno s Verom. Napola rezignirani ovjek prisjeao se njihove ljubavi, koji su se prepletali sa dojmovima sadanjeg osamljenog, dosadnog, besmislenog njegovog ivota i beznadni poloaj u kojem je sada. uro nije otputovao ni sutradan ni prekosutra. Bila su dva dana takve uzrujanosti, da mu se inilo da to nee moi izdrati i da e poludjeti. Traio je kod svojih kolega novaca na posudbu, ali svi su takoer u tekoj situaciji sa ve zaloenim mjenicama. Pokuao je kod ravnatelja, koji se slubeno drao i izjavio da nema naslova za predujam, te ga nije dalje ni sluao i gotovo je pobjegao iz sobe. Trei dan je uro nakon uzaludnog tranja, poniavanja i muka, postao sasvim apatian. Napala ga je takva tjeskoba, da se nije mogao niim rastresti. Noi nije mogao spavati i napie Veri pismo. Opisivao je svoj ivot, ali je pazio da ne istie bijedu, naglasio je da preko ferija mora uiti za ispit, te je pisao rijei ljubavi koje mu se nisu tako esto izmicale ispod pera i napokon ju molio da se strpi. List je poslao, ali ga trei dan neotvorenog dobije natrag. Napisao je pismo prijatelju Toi da ode u Zagreb i da preda pismo Veri, jer je gospoa Hrabarova prepoznala rukopis i odmah ga vratila natrag. Molio ga je da ide odmah, jer je bolestan od nemira i oekivanja.

Dobio je pismo od Toe koji ga obavjetava da je pismo lutalo jer on nije bio u Zdencima nego kod oca koji se pomirio sa Ankom jer je rodila deka. Bio je kod Hrabarovih i saznao da je Vera gotova uiteljica. Roditelji su zbog bolesti otili u tajersku na oporavak. Da bi nekako suzbio tjeskobu koji puta je etao sa dvjema uiteljicama Darinkom i Minkom. uro se na nagovor prihvatio posla da bude redatelj diletantskog drutva i prireivali su ake zabave. aci su u njemu vidjeli potovana pisca i ovjeka od imena. Najvie ga je zadovoljavalo to je bio u sreditu neke, makar i male akcije, koja ga je uvjeravala o vlastitoj vrijednosti i popunjavala prazninu u dui.

U zagrebakim dnevnicima izie poziv ake grupe da se upiu u zadrugu radi popularizacije kulture i sa imenima prireivaa. Iz toga nastane itava bura negodovanja protivne stranke koji hoe ruiti temelje nae prolosti, sadanjosti i budunosti. Afera he uru zaboljela i rasrdila, te odlui da se svemu tome izruga. Napisao je komediju Rat u drenju a osobe na pozornici su se redale same od sebe, a fabuli je trebao kopirati dogaaj. Sredite borbe je bilo izmeu aba i mieva. U prvom inu je ilo lako sa navalom ruganja, a u treem inu mu je pofalilo ironije. Komedija se pretvorila u alosnu sliku malograanskog ivota i bez zavretka. Tako je komedija ostala u ladici nedovrena. Ipak je predstava imala negativnog odjeka sve do biskupa.

Na ponovljeni nagovor je napisao novi komad Revolucija u drenju koja se prikazivala u Zagrebu. Mislio je da e ga vidjeti i Vera, ali kada je proitao nepovoljne kritike , jako se razoarao i upravo radi Vere bilo mu je strano. Misao da neto radi, da se trgne iz mrtvila, dolazila je sve rjee i sve vie se opijajui. Stiglo je pismo od Verina oca u kojem ga obavjetava da nije ispunio obaveze za njegovu ker i da mu vraa njegova pisma natrag i da to isto on uini sa Verinim pismima i da prekine sa svim uspomenama. uro je zapao u jo veu depresiju govorei: Ljubiti ne vrijedi. Ne isplati se. Vino je bolje od ene, kua ga i ako ti se ne svia, izbaci, a ena ti sjedne na vrat. Kod kue su ga muili vjerovnici. Gazdarici je bio duan i traila ga je svaki dan. Na povjerenje mu nitko nita nije davao, hodao je sa potrganim cipelama i izderanim hlaama. Na Veru je rijetko mislio, to je ona morala pretrpjeti radi njega, prije nego je pola za drugoga. alio je za izgubljenim ivotom i opijanje mu je postalo fizikom potrebom. Dobio je od ravnatelja dopis da nije udovoljio propisima glede profesorskog ispita i da ga rjeavaju slube namjesnog uitelja. Napisao je oprotajno pismo Toi u kojem ga obavjetava da je sasvim propao, dobio otkaz i da mu u krmi iz milosti daju piti. Postao je propalica. Vera se udala, a on od ivota ne moe pobjei. Too je doao u Novi da pokopa prijatelja, ali lea mu nigdje nisu nali, valjda ju je bura odnijela u dubine mora.Inspiracija iz slinog djela:U autorovim djelima se osjea utjecaj Turgenjeva i njegovo opisivanje filozofije utuenih ljudi u malograanskom ivotu, sa vjeno istim brigama i nikakvim nadama, te praznim razgovorima o idealima i neizvjesnoj budunosti. Netko za sve ivotne probleme pronalazi svoje gotove formule, no jedino je istina da se ivot ne da strpati u formule. Nadahnjivale su ga pjesme Nordsee od Heina u hrvatskom prijevodu, te Homerova djela. Veoma su ga se dojmila djela Tolstoja iju je formu pisanja i on koristio.

Analiza likova:uro Andrijaevi je mladi daroviti intelektualac koji studira u Beu da postane doktor. Njegov lik odraava raspoloenje jednog dijela mlade generacije koja se, mnogostruko obrazovana i puna snova, nije mogla potpuno snai u konkretnim drutvenim prilikama, ve je naginjala skepsi i depresiji. Kroz njegov lik se izraava tragini nemir modernog ovjeka. Propast talentiranog ovjeka nije izazvan uskim prilikama provincijskog mjestanca u kojem ivi, ve je samo tragian finale uslijedio neto bre. On u svojoj dui nosi klicu sloma svojom jako razvijenom prevlau misli i konstantne autoanalize. Ne predstavlja prosjenu linost, zamiljen je kao izraz traginih nemira modernog ovjeka, nervoznog, tjeskobnog i umornog, koji je ovu batinu primio u nasljee, pa nije imao dovoljno snage, ni biolokih uvjeta, da aktivnou ispuni ivot.

Bartol Andrijaevi je urin otac i pomorski kapetan koji je plovio godinama po morima i na kraju je dobio slubu lukog kapetana u Kraljevici.

Toma njegov stric (bivi trgovac drvima iz Like) koji je bio bez obitelji i zavolio je uru kao svoje dijete i pomagao mu u kolovanju koliko je mogao.

Teta Klara je ukazivala da e od ure postati veliina i da se od majine strane sva obitelj sastojala od duevno silno razvijenih ljudi, koji su vie ili manje pustolovno zavrili ivot. Rekla je da e od djeaka biti ili neto ili nita.

Zora Marakova bila je ki doseljenog eha, ravnatelja tvornice u D. Stasita i kotunjava djevojka s licem opaljenim od sunca i zvonkim smijehom. Nije bila ba lijepa, ali je sasvim suvereno istupala u drutvu i svojim otvorenim nainom openja zaarala svoju okolinu. Odijevala se sa mnogo ukusa i uvijek bila spremna na svaki pothvat ako je s tim bilo spojeno neto novo i osobito.

Vera Hrabarova je djevojka i dobre obitelji koju su preporuali uri, darovita, zavrila gimnaziju, nauila govoriti tri strana jezika, svirala glasovir, a u drutvu znala besprijekorno voditi konverzaciju. Bila je visoka, suha djevojka sa zlatnom kosom i mirnim zelenim oima.

Too njegov najbolji prijatelj, koji ga je uvijek razumio u tekoama.

Jagan novi znanac, bio je nabit, nizak, debeo, kratko podrezane kose i plav, otar brk inili su crvenu, dosta elavu glavu karakteristinom. Bijele, vodene oi i podbuhli obrazi govorili su da se ne bavi puno ozbiljnim poslovima, nego vei dio svog vremena provodi u krmi. Tu je bilo njegovo carstvo. Po ulici se vukao tromo, pospano, gotovo plaljivo, kao da se stidi svog odrpanog odijela. A u krmi, to je bila prostija, jae ga je dojmila. Bio je uman ovjek, nego to se na prvi pogled moglo zakljuiti. Sa pregrt duhovitih paradoksa znao je braniti svoje miljenje otrom poraznom dijalektikom. Bio je kruta pijanica i navikao na neuredan ivot. Jeo je vrlo malo i to najprostija jela, a odijevao se vie nego siromano. Za prijatelja dao bi sve, pod uvjetom da se taj slae s njegovim obiajima kada se nazdravljalo.

FJODOR MIHAJLOVI DOSTOJEVSKI:ZLOIN I KAZNA

Kratki sadraj:Radnja ovog djela poinje poetkom srpnja, za vrijeme neobine vruine, kad se Raskoljnikov uputio kod Aljone Ivanove, kod starice koja je uzimala stvari u zalog. Sa sobom je uzeo jedan predmet da ga zaloi, jer je bio potpuno bez novaca, pa je elio dobiti koji dinar, ali i istovremeno da proui gdje ta starica dri sve predmete koje joj ljudi nose kao zalog. Vraajui se kui poao je u jednu krmu, jer je imao jaku elju da neto stavi u svoja usta te da neto popije. Vrativi se kui, legao je na krevet i zaspao. Ujutro ga je probudila Nastasja kada mu je ula u sobu. Ona je bila kuharica i jedina gazdariina pomonica. Donijela mu je neto za pojesti, te ga je obavijestila da je gazdarica otila na policiju da ga prijavi jer nije plaao raune za smjetaj. Prije nego to je otila uruila mu je pismo njegove mame sa kojom se esto dopisivao, a kada ga je dobio bio je toliko veseo da je takore potjerao Nastiju van iz sobe, sjeo na krevet i zapoeo ga itati. Dok je itao to pismo osjeaji su ga toliko obuzdali da je plakao, meutim kada ga je proitao do kraja raspoloenje mu se pokvarilo, jer je proitao da bi mu se sestra (Dunja) trebala udati za jednog bogatog trgovca, ali on se zakleo da se taj brak nee dogoditi dok je on iv. Nakon toga otiao je do Razumihina, jednog svog prijatelja iz kole, moda i jedinog prijatelja kojeg je imao. Putem je vidio jednu pijanu djevojku koju je elio napasti jedan gospodin, ali je on to sprijeio. Kada je doao kod Razumihina naglo je promijenio svoje raspoloenje i otiao je nazad kui. Hodajui doma, otkrio je da e Aljona Ivanova biti sama kod kue drugi dan oko osam naveer, te je odluio da e tada poiniti ubojstvo. On je to ubojstvo ve odavno planirao kako bi ju mogao opljakati, poto on nikada nije imao novca. Tog dana odluio je malo odspavati popodne, prije nego to ode do Aljone, meutim dosta se kasno probudio pa se bojao da e zakasniti. Prvo je otiao uzeti sjekiru u gazdariin stan, a nakon toga se polako uputio prema stanu u kojem je ona ivjela. Hodao je sporo te zaobilaznim putem, kako ne bi na sebe privukao panju. Doavi do njenog stana pokucao je na vrata, meutim ona se pravila da nije kod kue, a tek onda kada se predstavio mogao je ui u kuu. Dao joj je zalog, te uzeo sjekiru i ubio je. Tada se uurbano uputio do mjesta gdje je ona drala stvari i uzeo neke stvari, meutim kao da je bio pijan, pa nije uzeo novac i sve stvari. Ba onda kada je htio otii zauo je jedan um te je vidio da je u sobu dola Lizaveta, pa je i nju morao ubiti. Nakon toga je jo imao problema, na vrata stana dola su i dva radnika, meutim uspio ih je prevariti i dok su oni otili po gazdaricu, on se sakrio u susjedni stan te je pobjegao doma. Doavi doma sakrio je stvari te legao. Dobio je temperaturu, a kada je to Nastasja vidjela pozvala je doktora. Nakon to je ozdravio, jednog je dana uzeo stvari i zamalo da ih nije bacio u rijeku, pa ih je sakrio ispod jednog kamena. Kada se vratio kui ponovno se razbolio. U meuvremenu su mu doli mama i sestra. Jednog je dana vraajui se kui vidio nesreu u kojoj su konji pregazili jednog njegovog prijatelja, te ga je odnio kui kod njegove ene. To je bio Marmeladov kojeg je upoznao u gostionici. Njegova se ena zvala Katarina Ivanova, te joj je dao novca jer su oni bili siromani, i otiao je kui. Jednog je dana kod njega dola Sonja, koja mu je dola rei da joj je tata umro i pitati ga hoe li mu doi na sprovod. to je vie vremena prolazilo, njega je sve vie pekla savjest to je ubio onu gospou, ali ipak nije imao snage da to prizna policiji. Jedina osoba kojoj je on to priznao bila je Sonja, zato jer ju je on volio, a i ona njega. Nakon to joj je to rekao, ona se rastuila i zaplakala, te mu obeala da e zauvijek biti sa njim. Ubrzo se o tom ubojstvu proulo po gradu te se on predao policiji, jer vie nije mogao podnositi da on i drugi ljudi pate zbog toga. Bio je odvezen na robiju u Sibir. Keri Puliherove Aleksandrove i Dunja su se udale.

Tema:Raskoljnikov i njegov zloin, njegove psihike dileme, te na kraju njegova zasluena kazna.

Ideja:Dobro uvijek pobjeuje zlo, za svaki poinjeni zloin mora se snositi primjerena kazna.

Jo jedan kratki sadraj (ponavljanje je majka znanja, vele):Glavni junak romana je siromaan student prava Rodion Raskoljnikov. Raskoljnikova progoni ideja o izvrenju vie pravde koju e ostvariti ubojstvom Aljone Ivanove, gramzive i podle stare lihvarice, ijim bi se novcem moglo usreiti barem sto ljudi i ijim bi nestankom bili zadovoljni mnogi, ukljuujui i njegovu sestru Lizavetu koju Aljona mui i iskoritava. Raskoljnikova zatiemo u poetku romana u rascjepu izmeu jednostavnosti rjeenja koje je smislio i gnuanja nad mogunou da se ta ideja uope rodila u njegovoj glavi. Raskoljnikov pomno razrauje i provjerava plan iako jedan dio njega ne vjeruje u izvrenje plana. Sklop ivotnih okolnosti naprosto gura Raskoljnikova u zloin: dobiva majino pismo, razgovara u krmi s Marmeladovim, susreu Sonju,doznaje da e lihvarica biti sama oko sedam sati. Majino pismo puno je nemone pomirenosti sa ivotom: sestra Dunja da bi se spasila sramne i poniavajue guvernantske slube kod razvratnika obeala je rukubogatom Luinu, koji trai siromanu djevojku da bi mu bila pokorna i zahvalna. Mati se nada da e tako pomoi sinu materijalno, jer je sestra vezana obvezom vraanja za Rodionovo kolovanje posuenog novca, strpljivo podnosila teror Svidrigajlova. Raskoljnikov ne moe prihvatiti sestrinu rtvu. Teko optereen time u krmi susree Marmeladova, propalog alkoholiara koji utapa tugu piem kupljenim novcem koji zarauje starija ki Sonja prostituirajui se. Raskoljnikov upoznaje obitelj Marmeladovih, ija sudbina pokazuje pogubnost djelovanja bijede na ljudski rod. Najvei je stradalnik Sonja, ali ona im prua najvee nade. Ostat e moralno ista uz sva zla koja je zadese u ivotu. Raskoljnikov gotovo podsvjesno donosi odluku, pada u san ispunjen komarima. Kao da je upravljan neim izvan svijesti, pomno i hladno ostvaruje svoj plan. Nepredvienu okolnost, prisustvo Lizavete, rjeava brutalno, ubija je kao i Aljonu, njenu sestru. Opljakan novac skriva podkamen ne brojei ga. Vraa se u stan i pada u groznicu. Poinje muna psiholoka drama: borba sa savjeu koju vodi Raskoljnikov i borba s istraiteljem Poefirijem Petroviem koji oko Raskoljnikova stee psiholoki obru. Pronaeno je vie rjeenja i pitanja: najekstremnije nude Sonja i Svidrigajlov. Svidrigajlov predlae bijeg i amoralnost, a Sonja priznanje, kajanje i rtvu. U trenutku kada ga Petrovi gotovo natjera da prizna, upada Nikolaj i priznaje da je ubojsvo poinio u trenutku pomraene svijesti. Raskoljnikov se dvoumi i odlazi na mjesto zloina razmilja o rjeenju, nagovjetava i priznaje ubojstvo. Osjea neumitnost pobjede dobra nad zlom. Pod Sonjinim utjecajem i potresen samoubojstvom Svidrigajlova koji sav svoj novac ostavlja kao dobroinstvo djeci Marmeladova okajavi tako svoj razvratni ivot, Rodion Raskoljnikov prijavivi se policiji doivljava proienje.Zavretak romana nas izvjetava o sudbinama likova. Sonja prati Raskoljnikova u Sibir. Dunja se iz ljubavi udaje za bratova prilatelja Razumihina. Umire im majka. Raskoljnikov se razboli. Nakon dugog bolovanja vraa se u ivot proien i vedar, pun nade. Sedam preostalih godina u Sibiru ine se kratke kao tren uz utjehu naenu u evanelju i Sonjinoj ljubavi.

Analiza likova:RaskoljnikovLijep i stasit student prava, ivi u maloj tijesnoj sobici, koja ga stee poput oklopa. Bijeda i neimatina mu se gade, te se on otuuje, postaje zamiljen i openito nedrutven. Svoju unutranju borbu potpiruje milju kako bi jedan ivot mogao spasiti tisue ivota bijede. Nakon ubojstva ga hvata strah, izgubljen je, uplaen. Na kraju nalazi davno izgubljeni spokoj. On je mlad, inteligentan i obrazovan ovjek koji suosjea sa siromasima i spreman im je pomoi. Povuen je u sebe. Ima razvijenu intelektualnusvijest. Gnjevan je i prezire sadanji poredak u Rusiji te se tu pretvara u pravog pobunjenog plebejca spremnog na sve, pa i na zloin kao to je ubojstvo. Svoju unutranju borbu potkuruje milju kako bi jedan ivot mogao od bijede spasiti tisue ivota. Raskoljnikov je, dakle, pobunjenik protiv drutva, ali on je ujedno i usamljenik to se mui etikim i moralnim pitanjima. Njegovi inovi nisu motivirani samo njegovim shvaanjem etike ve i bijedom to ga okruuje, socijalnim zlom koje navodi ovjeka na zloin. Nakon ubojstva hvataju ga strah i jeza, izgubljen je i uplaen. Iako se zanosi idejom da postoje odabrani ljudi kojima je doputeno da zbog opeg dobra ine zloine, njega na kraju satire savjest, on poputa u sukobu sa psiholokim obruem oko sebe i priznaje ubojstvo. On je cijelo vrijeme razapet izmeu pobune i smirenja, ljubavi i mrnje, on razmilja i ispovijeda se. U njemu se stalno bore dva karaktera, pa se njegovi unutranji monolozi pretvaraju u unutranje dijaloge koji itaoca stalno tjeraju na razmiljanje. Ve u samom njegovom imenu, Raskoljnikov, vidimo da je on ovjek u raskolu izmeu svoje humane biti i surovosti traenja koju pred njega postavlja ivotna stvarnost.

SonjaProstitutka istog srca, stidljiva, plaha, ona je religiozna kranka, bez prigovora trpi oito jo veu bijedu od Raskoljnikove.

AndrejNihilist (pravac u grkoj filozofiji, nihilisti smatraju da stvarnost ovisi o njihovom samom prihvaanju istine). To rezultira letargijom i nebrigom za probleme okolnog svijeta - ivo im se fuka za sve), kritiar drutva, prost ovjek, radio je kao slubenik, vjeruje u budunost i podrava preljub.

Aljona IvanovnaZla, koristoljubiva, nepovjerljiva, krta, zelenaica.

To je bila siuna, suhonjava stara baba od ezdesetak godina, uagrenih i zlobnih oica, malog iljatog nosa i gologlava. Njena blijedoplava i prosijeda kosa bila je izdano namazana zejtinom. Njen dugaki i tanki vrat, koji je liio na kokoju nogu, bio je omotan nekom flanelskom krpom, a o ramenima, iako je bila vruina, visio joj je pohaban i poutio krznom obrubljen haljetak. Baba je svaki as kaljala i stenjala. Mora da ju je mladi omjerio nekim udnim pogledom, jer i u njenim oima opet bljesnu ona preanja nepovjerljivost.

Lizaveta Ivanovna plaljiva, vrijedna, potena, pobonaTo je bila visoka, nezgrapna, stidljiva i tiha djevojka, skoro idiotkinja, koja je imala oko trideset i pet godina i bila prava robinja svoje sestre, dan i no je radila, drhtala pred njom i ak batine od nje dobivala. Sa nekim zaveljajem u rukama, ona je zamiljeno stajala pred tim trgoviem i njegovom enom i paljivo ih sluala...

Biljeke o djelu:Zloin i kazna je roman sa socijalno-psiholokim motivom, koji ini prijelaz prema modernom romanu. To je prvi roman u nizu velikihromana Dostojevskog. Izgraen je na fabuli iz kriminalistikog romana- u njemu postoji ubojica i progonitelj. Za razliku od obinih romana ukojima je ubojstvo bilo vrhunac radnje, u ovom romanu radnja se nakonubojstva tek poinje zaplitati. Ovo je djelo o pojedinanom ljudskomkarakteru. Dostojevski u djelu prati i istrauje ljudske sudbine koje sezbivaju u siromanom dijelu Sankt Petersburga. Pripovjeda nampredouje neposredan okoli grada, njegov izgled, i esto preputarije samom liku. Posredno i neposredno navode se njegove misli iraspoloenja. Postupno dobivamo obavijesti o Raskoljnikovu i o situacijiu kojoj se nalazi, te saznajemo da se sprema na neki vrlo znaajan in.Kad se predstavi lihvarki tek tada doznajemo kako se zove, i to od njegasamoga. Radnja romana se zasniva na unutranjem proivljavanju lika.

Raskoljnikov je siromaan student i ivi od novca to mu alju majkai sestra. ivio je u maloj tronoj sobici. Raskoljnikova je progonila idejao ubojstvu babe Aljone Ivanovne iako se istovremeno zgraao nad tomidejom. Njegovoj odluci pridonio je razgovor dvaju studenata u krmi kojisu govorili kako bi bilo dobro da netko ubije babu.

Raskoljnikov takoer zakljuuje kako je izuzetnim linostima u povijestiuvijek bilo doputeno rtvovati pojedince kako bi proveli svoju nakanu.Primjer mu je Napoleon. Kako on sebe smatra izuzetnim, svojom osobnomvoljom mijenja drutvene norme. On smatra da on ima pravo ubiti jednognametnika kao to je stara lihvarka, ako je Napoleon imao pravo ubitimilijune ljudi i nije bio osuivan. Raskoljnikov dugo razmilja kako ubiti ipotom zatrti trag svojeg zloina.

On ostavlja lihvarki u zalog neke njemu vrlo drage predmete za kojemu ona daje malo novaca i s vremenom on nju poinje doivljavati kaoishodite sveopeg zla. Ukloniti takvo bie koje ivi od tue nesree,to su u stanju ocijeniti samo izuzetni ljudi, za Raskoljnikova je in kojimse pridonosi zatiranju zla. Raskoljnikov ne eli pasivno promatratinepravdu, pa odluuje djelovati po pravilima koje sam postavlja.Drutvena norma biva time preputena mjerilu pojedinca, njegovojvlastitoj procjeni hoe li je se ili nee pridravati. Raskoljnikov se naaou procjepu izmeu zakona i zla.

Raskoljnikov jednog dana u krmi sree Marmeladova. On mu je priaoo svojoj obitelji, eni - Katarini Ivanovnoj, i kerci Sonji koja se bavilaprostitucijom da bi zaradila novac. Kako se Marmeladov napio,Raskoljnikov ga je morao prati kui. Vidio je u kakvim uvjetima iveMarmeladovi i ostavio im je neto novaca koje mu je bila poslala majka.

Raskoljnikov je od majke takoer dobio i pismo. U njemu je pisalo kako seDunja namjerava udati za Petra Petrovia Luina. Cijeli je dan razmiljao otom pismu i bio je ljut na Dunju to e se ona udati za Petra Petrovianajvie zato da on ima koristi i da njemu bude bolje.

Odluio je da te veeri mora ubiti babu, jer Lizavete nee biti kod kue.Od stare koulje napravio je omu i stavio u nju sjekiru. Sa sobom jeuzeo i daicu omotanu u papir da je da lihvarki kao zalog, i malo boljeju je zavezao kako bi se muila odvezivajui je, tako da on ima vremenaizvaditi sjekiru. Otiao je u njezin stan. Stubite bijae mrano i usko.Zvonce jekne slabo, kao da nije od mjedi nego od lima. Vrata mu jeotvorila Aljona Ivanovna. Starica ga je pustila u stan.

Raskoljnikov je starici dao daicu i dok ju je ona odmotavala uzeo jesjekiru i ubio ju. Otiao je u susjednu sobu i dok je traio stvari po krinjiLizaveta je dola kui, pa je morao ubiti i nju.

Bijae to visoka, nezgrapna, plaljiva i ponizna djevojka, vrlo visoka rasta, od svojih trideset pet godina. Dugakih, nekako iskrenutih nourda, svagda u izgaennim cipelama od jaree koe, ali uvijek vrlo ista. Crna u licu, ali dobrog lica i oiju. A smijeak joj je ak i vrlo lijep. Bila je prava ropkinja svoje sestre, radila je dan i no, strepila je od nje i trpjela ak i batine.

Nakon zloina Raskoljnikov je otiao kui i potrpao stvari u rupu u zidu.Sljedei dan dobio je policijski poziv. On je mislio da su ga otkrili i odluioje da se odmah sam prijavi, ali je shvatio da ga ne zovu radi toga pa jeodustao od prijave. Kako se u policijskoj stanici govorilo o ubojstvulihvarke njemu je pozlilo i pao je u nesvijest. Stalno je razmiljao oubojstvu i bio je prestravljen idejom da mu je policija pretraila standok njega nije bilo. Zbog toga je vrsto odluio rijeiti se dokaza.Namjeravao je stvari baciti u kanal, ali kako je tamo bilo previe ljudi,odluio se na naputeno dvorite u kojem se neto gradilo.Tamo je ugledao veliki kamen.

Nagne se nad kamen, uhvati ga za vrh snano, objema rukama, upre sve sile i prevrne ga. Ispod kamena je nastala omanja udubina; odmah pone bacati u nju sve to je imao u depovima. Novarka je dola na sam vrh, i jo je u udubini ostalo mjesta. Zatim ponovno zgrabi kamen i namjesti ga jednim zamahom onako kako je prije stajao, samo to se sad kamen moda inio malice viim. Ali je nagrnuo malo zemlje oko njega i utabao je sa strane. Nita se nije moglo zapaziti.Nakon toga otiao je do Razumihina; svog prijatelja s fakulteta, a ni samnije znao zato je tamo otiao.

Razumihin je sjedio kod kue u dronjavu kaputu, u papuama nazuvenim na bosu nogu, raupan, neobrijan i neumiven. Na licu mu se ocrta zabezeknut izraz.

Bio je to neobino vedar i drutven momak, dobar do prostodunosti. Dodue, ispod te prostodunosti krila se i dubina i dostojanstvo. Najbolji su njegovi drugovi to znali i svi su ga voljeli. Bio je vrlo bistar, premda gdjekad zaista priprost. Bijae upadljive vanjtine - visok, mrav, uvijek loe obrijan, crnokos. Pio je kao spuva, ali je mogao i bez pia; ponekad bi pretjerao u vragolijama, ali je mogao i bez njih, nikakve nepovoljne okolnosti nisu ga mogle skriti. Mogao je stanovati i na krovu, trpjeti najgoru glad i veliku studen. Bio je vrlo siromaan i bez igdje ikoga, zaraivao novce svakojakim poslovima. Znao je bezbroj izvora iz kojih je mogao crpsti, naravno, potenim radom.

Razumihin mu je ponudio da za novce prevodi knjige, to je i sam radio,ali Raskoljnikov to nije prihvatio i otiao je kui. Imao je groznicu i stalnoje zamiljao neto ega zapravo nije bilo. Buncao je i veinu vremena nijebio sasvim pri svijesti. Za njega se brinula Nastasja i Razumihin. Tamo jetakoer bio i Zosimov - doktor.

Zosimov je bio visok i ugojen ovjek, podbuhla i bezbrojno blijeda, glatko izbrijana lica, svijetle ravne kose, s naoalama i s velikim zlatnimprstenom na prstu nabreklom od debljine. Bilo mu je oko dvadeset i sedam godina. Na sebi je imao irok gizdelinski lagan kaput, svijetle ljetne hlae i uope je sve na njemu bilo nekako iroko, gizdavo i novo novcato: rublju mu nije bilo zamjerke, a lani na satu bijae podebeo. Kretnje mu bile spore, nekako mlitave, a u isti mah promiljeno slobodne; svaki as izbijae iz njega tatina, iako se trudio da je prikrije. Svi njegovi znanci drali su da je teak ovjek, ali su tvrdili da zna svoj posao.

Sljedeeg dana Raskoljnikova je posjetio Petar Petrovi Luin.Cijelo mu je odijelo bilo netom saiveno, i sve je na njemu bilo lijepo, samo je, moda, bilo suvie novo i suvie odavalo odreenu svrhu. ak je i gizdelinski, nov novcat cilindar svjedoio o toj svrsi. Pa i prekrasne rukavice originalne Louvainove proizvodnje, rukavice boje jorgovana, svjedoile su to isto, time to ih nije navlaio nego samo nosio u rukama, za paradu. U svoj odjei Petra Petrovia prevladavale su svijetle mladenake boje. Na njemu bijae zgodan svjetlosme ljetni kaput, tanke hlae svijetle boje, isto takav prnjak, netom kupljena fina koulja, posve lagana batistena kravata s ruiastim prugama, a to je najljepe - sve je to ak i pristajalo licu Petra Petrovia. Njegovo lice, neobino svjee i, tovie lijepo, ionako se doimalo mlaim od etrdeset pet godina. Tamni zalisci zgodno su ga osjenavali s obje strane nalikujui na dva kotleta, i vrlo se lijepo zgunjavali oko glatko izbrijane blistave brade. ak ni kosa, uostalom tek malo progruana, a poeljana i nakovrana kod frizera, nije zbog toga bila ni najmanje smijena niti mu je pridavala glup izraz, kao to obino biva kad se nakovra kosa, jer onda ovjek neminovno nalikuje na nijemca koji ide na vjenanje. Ako je na tom prilino lijepom i ozbiljnom obliju i bilo neeg neugodnog i odbojnog, tome su bili krivi neki drugi uzroci.Luin ga je doao posjetiti i htio ga je upoznati jer e on postatimuem njegove sestre. Raskoljnikovu se on nije svidio jer je bio umiljeni egoistian, pa ga je otjerao iz stana. Sljedeeg dana dok je etao ulicomRaskoljnikov je opazio neku guvu.Raskoljnikov se progura koliko je mogao, te napokon ugleda razlog svoj toj strci i radoznalosti. Na zemlji je leao, oito u nesvijesti, ovjek koga su konji bili netom pregazili, vrlo bijedno obuen, ali u gospodskom odijelu, sav u krvi. S lica, s glave curila mu je krv; lice mu bilo posve izubijano, oguljeno, unakaeno. Odmah se vidjelo da je teko ozlijeen.

Shvatio je da je to Marmeladov. Odveo ga je kui, ali on je ubrzo umro.Katarini Ivanovnoj dao je novac za pokop koji mu je nekoliko dana prijeposlala majka. Tada je takoer upoznao Sonju Marmeladovu.

Odjea joj je bila jeftina, ali uliarski kiena, s jasno i sramotno istaknutim ciljem, po ukusu i pravilima to su nastala u jednom zasebnom svijetu. Nosila je arenu svilenu haljinu, kupljenu iz etvrte ruke i ovdje posve pozamanu krinolinu to je zakrila cijela vrata, svijetle cipelice i suncobran koji joj nou ne treba, a ipak ga je ponijela, i smijean slamnat eir za koji je zataknula pero plamene boje. Ispod tog mangupski naherenog eiria virilo je mravo, blijedo i prestraeno lice, otvorenih usta i oiju ukoenih od strave. Sonja je bila niska rasta, djevojka od svojih osamnaest godina, mrava, ali prilino zgodna plavojka, izvanredno lijepih plavih oiju.

Kada je doao kui ekale su ga njegova majka i sestra. Raskoljnikov imje ispriao da ga je posjetio Luin i da ga je izbacio iz stana jer mu se nije svidio. Kako je Raskoljnikov bio bolestan, Razumihin je otpratio Dunju injezinu majku kui. Dunja mu je pokazala pismo koje joj je poslao Luin.Kada je sljedeeg dana posjetila Raskoljnikova i njemu je pokazala topismo. U pismu je pisalo da pri njihovu sljedeem susretu Rodion ne budeprisutan, jer ga je grubo uvrijedio kad ga je posjetio. Takoer je napisaoda je Rodion dao oko dvadeset i pet rubalja djevojci nedolina vladanja,toboe za ukop oca kojeg su pogazili konji. Unato pismu Dunja je zvalaRodiona da doe kod njih onog dana kad je trebao doi Luin.Dok su Dunja i Pulherija Aleksandrovna bile kod Raskoljnikova njega jeposjetila Sonja.Sad je bila skromno i, tovie, siromaki obuena djevojka, jo sasvim mlada, gotovo nalik na djevojicu, skromna i pristojna vladanja, staromodan eiri, u rukama je drala suncobran.Dola je da ga pozove na ruak kod Katarine Ivanovne nakon liturgije.Kada su otile Dunja i Pulherija Aleksandrovna, Raskoljnikov i Razumihin otili su Profiriju Petroviu radi sata kojeg je Raskoljnikov zaloio kod lihvarke. Porfirij Petrovi je spomenuo lanak koji je napisao Raskoljnikov. On je zbog tog lanka sumnjao u Raskoljnikova, pa ga je zamolio da mu objasni taj lanak to je on i uinio. Nakon razgovora s Porfirijem Petroviem, Razumihin je otiao kod Dunje, a Raskoljnikov kui. Legao je na leaj i poeo razmiljati o Dunji, svojoj majci, ubojstvu, i na kraju je zaspao. Kad se probudio na vratima je stajao Arkadij Ivanovi Svidrigajlov.

ovjek tridesetih godina, krupan, ugojen, rumen u licu, ruiastih usana, s briima, bujne, svijetle, gotovo bijele brade i gizdavo odjeven.

Zamolio ga je da ga pusti da se jo jedanput vidi s Dunjom i rekao mu je da je Marfa Petrovna, kada je umrla, oporuno ostavila tri tisue rubalja i da e ih moi podii za dva-tri tjedna. Kada je Svidrigajlov otiao Raskoljnikov i Razumihin otili su kod Dunje. Na ulazu su se susreli sa Luinom. Tijekom veeri Luin i Dunja su se posvaali, i ona ga je izbacila iz stana i rekla mu da ga vie nikad ne eli vidjeti. Kada je Luin otiao, Raskoljnikov je ispriao Dunji o njegovu sastanku sa Svidrigajlovim. Nakon nekog vremena Raskoljnikov se ustao, rekao Razumihinu da mu uva majku i sestru jer on moda vie nikada nee doi kod njih. Otiao je i krenuo prema Sonjinu stanu.Bijae to velika soba, ali neobino niska, jedina soba to su je Kapernaumovljevi iznajmljivali. Slijeva su bila zatvorena vrata to su prije vodila u njihov stan. Na suprotnoj strani, zdesna, bijahu jo jedna vrata koja su uvijek bila zakljuana. Ondje je ve bio drugi, susjedni stan, pod drugim brojem. Sonjina je soba nalik na kakvu pojatu, imala je oblik posve nepravilna etverokuta, zato se doimala pomalo nakaradno. Zid sa tri prozora to su gledala na kanal presijecao je sobu nekako ukoso, zbog ega se jedan kut, vrlo otar, gubio negdje u dubini tako da se pri slabom osvjetljenju jedva mogao i vidjeti; drugi je pak kut bio odve runo tup. U cijeloj toj velikoj sobi gotovo da i nije bilo pokustva. U desnom kutu bijae postelja, a do nje, blie vratima, stolac. Uz taj zid gdje je stajala postelja, pokraj samih vrata tueg stana, nalazio se stol sklepan od dasaka i pokriven plavkastim stolnjakom, a uza nj dva pletena stolca. Zatim, uz suprotni zid, prilino blizu onog otrog kuta, stajala je omanja komoda od obinog drva koja se nekako gubila u toj praznini. To je sve to je bilo u sobi. ukaste, ofucane i poderane tapete potamnjele su bile u kutovima; zimi je tu zacijelo bilo vlano i zaguljivo. Neimatina je udarala u oi; ak ni na postelji nije bilo zastora.Raskoljinikov je rekao Sonji da je doao po posljednji puta,ali ako ipak odlui da sutra doe, rei e joj tko je ubio Lizavetu.Cijelo vrijeme Raskoljnikovljeva posjeta Sonji iza jednih vrata stajaoje Svidrigajlov i prislukivao razgovor. Odluio je da prislukuje i sutrakada Raskoljnikov doe rei Sonji tko je ubio Lizavetu.

Sljedeeg dana Raskoljnikov je otiao u policiju kod Porfirija Petroviai donio mu je izjavu o satu. Opet su poeli priati o ubojstvu i nakonnekog vremena Raskoljnikov je rekao kako mu je potpuno jasno da onsumnja u njega, ali je Petrovi sve porekao. Odjednom je doao policajacsa Nikolajem koji je priznao ubojstvo. Nakon toga Raskoljnikov je otiaokui.

Petar Petrovi je sljedeeg jutra razmiljao to je pogrijeio s Dunjom.Nakon nekog vremena zamolio je Andreja Semjonovia da kae Sonji daon eli razgovarati s njom. Kada je Sonja dola Petar Petrovi joj je dao10 rubalja. Kada je odlazila, kriomice joj je stavio u dep sto rubalja.Sve je to vidio Andrej Semjonovi, koji je mislio da joj je Petrovi daonovce iz dobrodunosti.

Andrej Semjonovi bijae neishranjen ovjek niska rasta, nevjerojatno plav, sa zaliscima u obliku kotleta na to je bio neobino ponosan. Uz to su ga vjeito boljele oi. Bio je prilino meka srca, ali je govorio vrlo samouvjereno, a koji put ak i izvanredno uznosito. Uza sve svoje vrline, Andrej Semjonovi bio je zaista priglup.

Na dau koju je priredila Katarina Ivanovna bili su pozvani mnogi ljudi. Raskoljnikov je doao odmah nakon to su se vratili s groblja.Nakon nekog vremena doao je Petar Petrovi, ali ne zbog dae negozato da bi optuio Sonju za krau. Kao dokaz sluila mu je novanicaod sto rubalja koju je Sonja nala u depu. Kada je Petrovi optuioSonju za krau, doao je Andrej Semjonovi i rekao da je on vidio kako je Petrovi kriomice stavio novanicu Sonji u dep.U raspravu se umijeao i Raskoljnikov koji je ispriao kako se Petar Petrovi ponio prema Dunji. U meuvremenu Katarina Ivanovna seposvaala sa gazdaricom Amalijom Ivanovnom koja ju je istjerala iz stana.

Raskoljnikov je krenuo prema Sonjinu stanu da joj kae tko je ubio Lizavetu, i to je i uinio. Sonja je bila zaprepatena, ali joj je takoerbilo ao Raskoljnikova jer je vidjela koliko on pati i koliko se mui.Odjednom je u sobu uao Lebezjatnikov i rekao da je Katarina Ivanovnana ulici i da je poludjela. Sonja je odmah otila da vidi da li moe ikako umiriti Katarinu.

Katarina Ivanovna, u onoj svojoj staroj haljini, zaogrnuta polusuknenim alom i s poderanim slamnim eiriem koji joj se bio runo naherio kaonaramak slame, bijae doista posve izbezumljena. Bila se umorila i zapuhala. Njeno izmueno suiavo lice doimalo se patniki kao nikad prije; ali njena uzrujanost nije prolazila.

Zaista je bila pokuala obui djecu onako kako se oblae ulini pjevaii pjevaice. Malianu je natukla na glavu nekakav crvenobijeli turban ne bi li nalikovao na turina. Za Ljonju nije nala kostima, pa joj je samo natakla na glavu crvenu pletenu vunenu kapicu pokojnog Semjona Zaharia, a za kapicu je zataknula komadi bijela nojeva pera koji je nekad pripadao baki Katarine Ivanovne. Poljeka je bila u svojoj obinoj haljinici.

Katarina je tjerala djecu da pleu i pjevaju. Kada su uplaena djeca vidjela policajca koji ih je htio odvesti poela su bjeati, a za njima je trala Katarina Ivanovna. Odjednom je pala i krv joj je navrla na prsa zbog tuberkuloze. Na samrti je rekla Sonji da se ona brine za njezinu djecu.

Dva-tri dana nakon smrti Katarine Ivanovne organizirana je misa. Katarina Ivanovna leala je u lijesu. Sva su djeca kleala uz lijes, a Poljeka je plakala. Iza njih se molila Sonja, tiho i nekako bojaljivo plaui.Nakon slube boje Raskoljnikov je etao po gradu, zalazio u krmejer mu je bilo strano teko, a u tom okruenju kao da se osjeao bolje.Te noi probudio se u grmlju u groznici. Otiao je kui. Probudio se u 2popodne i sjetio se da je tog dana bio ukop Katarine Ivanovne.ak se obradovao to nije bio na sprovodu. Tada je doao Razumihin irekao mu da mu je majka bolesna. Raskoljnikov mu je rekao kako ga je neki dan posjetila sestra i da su priali o njemu.

Rekao sam joj da si vrlo dobar, poten i vrijedan ovjek. Nisam joj rekao da je voli jer to i sama zna.

Takoer mu je rekao kako ju predaje njemu u ruke. Nekoliko minuta nakon to je otiao Razumihin Raskoljnikova je posjetio Porfirij Petrovi.Priao je o Mikolki i o tome kako je zakljuio da on nije kriv za zloin.Kada ga je Raskoljnikov upitao tko ih je onda ubio ako nije Mikolka,Petrovi je odgovorio: Pa vi ste ih ubili, Rodione Romaniu! Vi ste ihubili... Porfirij Petrovi daje Raskoljnikovu dan dva odmora da seproeta i predlae mu da se sam prijavi. ak mu predlae da zloinprikau kao nekakvo pomraenje uma da bi mu kazna bila manja,ali Raskoljnikov je to odbio.Kada je Porfirij Petrovi otiao, Raskoljnikov je posjetio Svidrigajlova.

Bilo je to neko udno lice, nalik na masku: bijelo, rumeno, rumenih, skrletnih usana, svijetloplave brade i jo prilino bujne svijetle kose. Oi mu bile nekako previe plave, a njihov pogled nekako previe teak i ukoen. Bilo je neeg strano odbojnog na tom lijepom i, s obzirom na godine, izvanredno mladolikom licu. Odjea je na Svidrigajlovu bila pomodna, ljetna, lagana; napose se gizdao kouljama. Na prstu je nosio golem prsten s dragim kamenom.

Raskoljnikov je prijetio Svidrigajlovu da e ga ubiti ako iskoristi netoto je otkrio u zadnje vrijeme. Svidrigajlov pria Raskoljnikovu kako sezaljubio u njegovu sestru jo kad je radila za njega i kako bi bio odmahostavio Marfu Petrovnu da je njegova sestra htjela s njim pobjei.Nakon nekog vremena Svidrigajlov izie iz gostionice, a Raskoljnikov zanjim. Krenuli su Sofji Semjonovnoj. Nje nije bilo kui pa je Svidrigajlovsjeo u koiju i odvezao se do Dunje. Raskoljnikov se etao mostom nakojem je stajala Dunja, ali ju nije primijetio. Tada je doao i Svidrigajlov.Zamolio je Dunju da ode s njim jer joj mora rei neto vrlo vano.Odveo je Dunju u svoj stan i ispriao joj kako je prislukivao razgovorSonje i Raskoljnikova kada joj je on priznao ubojstvo. Ispriao joj je sveto je Raskoljnikov rekao Sonji. Dunja je bila strano potresena.Svidrigajlov govori Dunji kako samo ona moe spasiti Raskoljnikova,jer ako ona pristane biti njegova, on nikome nee rei to to je doznao.Dunja je htjela izai iz stana, ali kako su vrata bila zakljuana ona je iz depa izvadila revolver. Optuila je Svidrigajlova da je otrovao Marfu Petrovnu. Svidrigajlov to ne porie. Dunja puca Svidrigalovu iznad glave.Metak ga je okrznuo i iz glave mu poinje curiti krv. Svidrigajlov se poeo pribliavati Dunji i ona ponovno napinje revolver, ali zataji. Ona poinje moliti Svidrigajlova da ju pusti van iz stana. Poinje mu govoriti da ga ne voli i da ga nikad ne bi mogla voljeti. Nakon nekolikoo trenutaka Svidrigajlov odluuje da ipak pusti Dunju van i daje joj klju. Nakon to je Dunja otila, Svidrigajlov izlazi iz stana.

Otiao je Sonji i dao joj je 3000 rubalja u obveznicama. Odlazi i do roditelja svoje zarunice i daje im 15000 rubalja u vrijednosnim papirima. Kasnije je etao gradom i kada je doao do velike kue s vatrogasnim tornjem pomisli kako je to savreno mjestoza ubojstvo i kako e tu barem imati slubenog svjedoka. I prisloni revolver sebi na desnu sljepooicu. Svidrigajlov odape.

Toga dana Raskoljnikov je otiao svojoj majci i sestri. Dunja nije bila kod kue. Majci je rekao kako odlazi na put. Obeaje joj da e jo doi. Kada je otiao od majke krenuo je kui, i tamo je naiao na Dunju. Po samom njenom pogledu on je shvatio da ona zna to je uinio. Raskoljnikov razgovara sa sestrom o tome to je uinio i to ga eka. Odluuje se prijaviti. On smatra da nije poinio zloin. Zloin? Kakav zloin? Zar to to sam ubio odurnu tetoinu, gnjidu, babu lihvarku koja nikom nije bila potrebna, koja je sirotinji krv pila, koja ako ubije, oprostit e ti se etrdeset grijeha, zar je to zloin? I ne mislim na zloin niti ga mislim spirati sa sebe.On moli Dunju za oprost: Dunja moja draga! Ako sam kriv, oprosti mi.

Raskoljnikov odlazi u policijsku stanicu da bi se prijavio, ali odluuje da neide Porfiriju nego Barutu. Na putu odlazi Sonji i trai kri da ga objesi oko vrata. Sonja eli ii s njim, ali joj on to ne doputa, i odlazi ne pozdravei se. eui se trgom on se sjeti Sonjinih rijei:Idi na raskrije, pokloni se narodu, poljubi zemlju jer si o nju ogrijeio i reci naglas cijelom svijetu: Ja sam ubojica!

Poklonio se, ali nije rekao da je ubio jer su prolaznici poeli dovikivati da je pijan i smijali su mu se. Otiao je u policiju i susreo Baruta (IljaPetrovi). Skoro se predao kad je netko povikao da se Svidrigajlov ubio.Kako ga je Raskoljnikov poznavao on je ispriao sve to je o njemu znao. Ve se spremio da e otii, ali se vratio i priznao svoj zloin.

Suenje je proteklo bez veih problema.Objasnio je zato je ubio Lizavetu, ali mu nitko nije vjerovao da nije tono znao koje stvari jeuzeo, a su to kasnije morali prihvatiti. Na poetku suenja Raskoljnikova majka se razbolila, a Dunja i Razumihin su je uspjeli maknuti iz Sankt Petersburga do kraja suenja. Pulherija Aleksandrovna je imala nekuudnu bolest nalik na ludilo. Njoj su rekli da je Raskoljnikov otputovao daleko i da se ne moe javljati. Postala je tuna. Razumihin i Sonja su esto posjeivali Raskoljnikova. Doznao je sve o majinoj bolesti.

2 mjeseca nakon to je Raskoljnikov otiao na robiju, Dunja i Razumihin su se vjenali. Nakon vjenanja Pulherija Aleksandrovna je postala jotunija. Spopala ju je groznica i nakon 2 tjedna je umrla. Kad su vidjelida Raskoljnikov nasluuje smrt majke rekli su mu da je umrla, ali to nijedjelovalo na njega. Sonja je Dunji i Razumihinu slala pismo o tome kakose Raskoljnikov osjea. U zatvoru ga nitko nije volio i svi su ga se klonili,ali su zavoljeli Sonju. Kada je saznao da ga Sonja voli on se preporodio.Od Sonje je prije traio evanelje koje mu je samo lealo ispod jastuka,ali sada ga je poeo itati. Oboje su bili skloni tome da 7 godina gledajukao 7 dana. Raskoljnikov je na dar dobio novi ivot.

Marmeladovovjek dobrih namjera i velikog razumijevanja, ali pijanac koji je propao,veoma voli i cijeni svoju obitelj.

To je bio ovjek od preko pedeset godina, srednjeg rasta i snane grae, s prosijedom kosom i velikom elom, sa podbuhlim, utim i ak zalenkastim licem od stalnog pijanenja i s oteenim kapcima, iz kojih su, kao kroz uzane pukotine, sijale ivahne crvenkaste oice. Ali u njemu je bilo neto vrlo udnovato; u njegovom pogledu kao da je blistalo ak neko ushienje ako hoete, osjeao se i smisao i razum, ali u isto vrijeme i kao da je svjetlucalo neko bezumlje. Imao je na sebi star, potpuno pohaban crni frak, s otpalim dugmadima. Samo se jo jedno nekako dralo, i njime se on i zakopavao, oevidno ne elei da se udaljava od uljudnosti. Ispod prsluka od nankina virio je plastron, sav zguvan, uprljan i ispolivan. Bio je obrijan na inovniki nain, ali ve poodavno, pa mu je gusto izrastala siva, ekinja. U njegovim manirima se stvarno naziralo neto inovniki dostojanstveno, ali on je bio uznemiren, mrsio je kosu i ponekad bi, u nekoj tuzi, objema rukama podupro glavu stavljajui poderane laktove na mokar i ljepljiv stol.

Katarina Ivanovnaena Marmeladova, upropatena sadanjim prilikama i statusom isa time se nikako ne moe pomiriti, pa je zbog toga bijesna i gnjevna,izmuena i iscrpljena, a tuberkuloza ju je naela, voli jako svoju djecu,ali kada umire od tuberkuloze konano nalazi svoj mir.

To je bila strano mrava ena, slabana, dosta visoka i stasita, jo divne zagasitoplave kose, a na njenom licu stvarno su se vidjele crvene pjege. Stisnuvi ruke na grudima, zapeenih usana, ona je hodala po svojoj maloj sobi i disala neujednaeno i isprekidano. Oi su joj bljetale, a njen pogled je bio otar i ukoen. To suiavo i uzbueno lice stvaralo je bolan utisak pri posljednjem svjetlu dotrajale svijee koje je treperilo na njenom licu. Raskoljnikov je imao utisak da joj nema vie od trideset godina i da ona stvarno nije bila za Marmeladova...

Dimitrije Prokofji-RazumihinJedini razumije Raskoljnikova i jedini je s kojim se on drui na sveuilitu,voli Dunju, veoma poten, spreman pomoi u nevolji i uvijek daje sve odsebe.

To je bio neobino veseo, drutven i u potpunosti dobar momak. Zapravo, pod tom prostotom krili su se dubina i dostojanstvo. Njegovi najblii drugovi shvatili su to i svi su ga voljeli. Bio je prilino bistar, iako ponekad zaista priprost. Bio je izrazite vanjtine visok, mrav, uvijek slabo obrijan i crnokos. Ponekad je pravio izgrede i vaio je za veoma snanog ovjeka. Jedne noi je u drutvu jednim udarcem oborio visokog redara. Mogao je da pije bez kraja i konca, a mogao je da i uope ne pije; ponekad je pravio nedozvoljene ispade, ali je mogao da ih uope i naravi. On je bio jo i po tome zanimljiv to njega nikad i nikakvi neuspjesi nisu zbunjivali i to ga, kako je izgledalo, nikakve teke okolnosti nisu mogle dovesti do oaja. Mogao je na krovu stanovati, mogao je trpjeti paklenu glad i neobinu studen. Bio je neobino siromaan i potpuno sam se uzdravao zaraujui novac raznim poslovima. Jednu itavu zimu uope nije loio u sobi i tvrdio je da je tako ak prijatnije, jer se u hladnoj sobi bolje spava. On je sada bi primoran da napusti univerzitet, ali samo na kratko vrijeme, i svim silama je nastojao da popravi svoje prilike kako bi mogao nastaviti studije.

Petar Petrovi LuinPodao, zao, laljiv, primitivan i veoma umiljen malograanin, priglup i podmukao.

Sonja MarmeladovaOna je prostitutka ista srca. Puna je suosjeanja iako se i ona nalazi u vrlo tekim prilikama. Vri zloin na sebi da bi prehranila maehinu djecu i pijanog oca. Mirna je, pati u sebi, ita Bibliju i vjeruje u Boga. Voli Raskoljnikova i ona je ta u kojoj on vidi spasenje.

udno je djelovao taj njen iznenadni dolazak u ovu sobu, usred sirotinje, smrti i oaja. I ona je bila u krpetinama; odjea joj je bila bezvrijedna,ali je bila ukraena na ulini nain, sve po ukusu i pravilima koja su bila uobiajena u tom naroitom svijetu, s upadljivim i sramnim isticanjem cilja. Sonja zastade u hodniku, kod samog sobnog praga, ali ga ne prekorai; gledala je kao izgubljena i, izgleda, nita nije shvatila; zaboravila je na svoju, iz etvrte ruke kupljenu, ali ovdje nedolinu svilenu haljinu u boji sa dugakim i smijenim skutom; zaboravila je na svoju ogromnu krinolinu to je sva vrata zakrila; i na svijetle cipele i suncobran, nepotreban nou, ali koji je ponijela; i na smijean okrugli slamni eiri sa sjajnim perom boje plamena. Ispod tog nestano nakrivljenog eiria virilo je mravo, blijedo i uplaeno lice, otvorenih usta i od uasa ukoenih oiju. Sonja je bila omanjeg rasta, mrava, ali prilino lijepa osamnaestogodinja plavua, sa prekrasnim plavim oima.

Avdotja Romanovna (Dunja)Pametna i razborita, iako i tvrdoglava, snanog karaktera, vrijedna ipotena, voli majku i brata, portvovna.

Avdotja Romanovna je bila izvanredno lijepa visoka, neobino stasita, jaka i samouvjerena to se izraavalo u svakom njenom pokretu, ali to nimalo nije uticalo na gipkost i gracioznost njenih pokreta. U licu je bila slina bratu, ali ona se mogla nazvati ak ljepoticom. Kosu je imala svijetlo-smeu, neto svjetliju nego u brata; oi gotovo crne, sjajne, gorde i u isto vrijeme, ponekad, na trenutak, neobino dobre. Bila je blijeda, ali to nije neko boleljivo bljedilo, njeno je lice odisalo svjeinom i zdravljem. Usta je imala neto mala, a donja usna, svjea i rumena, sasvim malo isturena naprijed, isto tako kao i brada jedina nepravilnost na tom prekrasnom licu, ali ona mu je pridavala neku naroitu karakteristinost, pored ostalog, i izgled gordosti. Izraz njenog lica uvijek je bio vie ozbiljan i zamiljen nego veseo; ali zato, kako je samo tom licu pristajao osmijeh, kako joj je pristajao smjeh, veseo, mladalaki i od sveg srca!

Pulherija AleksandrovnaPrava majka, brina i potena, eli svojoj djeci sve najbolje, ne moese suoiti sa sudbinom sina pa su joj ludilo i konano smrt jedini izlaz.Mada je Pulherija Aleksandrovna imala ve etrdeset i tri godine, njeno lice je jo uvijek zadralo ostatke preanje ljepote, a uz to je izgledala daleko mlae nego to jeste, to gotovo uvijek biva kod ena koje do starosti sauvaju jasnost duha, svjeinu utisaka, poten i ist ar srca. Uzgred emo rei: ouvanje svega toga predstavlja jedino sredstvo da se ljepota ak ni u starosti ne izgubi. Kosa joj je ve poela da sijedi i opada, ve odavno su se pojavile sitne bore oko oiju, obrazi upali i uvenuli od briga i tuge, pa ipak njeno lice je bilo prekrasno. To je bila kopija Dunjekinog lica, samo dvadeset godina kasnije i bez onog izraza donje usne, koja kod nje nije bila isturena naprijed. Pulherija Aleksandrovna je bila osjeajna ali ne prekomjerno, bila je snebivljiva i popustljiva, ali samo do izvjesne granice: u mnogo emu je mogla popustiti, na mnogo to je mogla pristati, ak i na ono to je proturjeilo njenom uvjerenju, ali kod nje je uvijek postojala odreena crta potenja, pravila i krajnjih uvjerenja preko koje je nikakve okolnosti nisu mogle primorati da je prekorai.

Porfirije PetroviInteligentan ovjek, izvrstan poznavalac ljudskog uma i due, nije samo obini policijski slubenik.

Porfirije Petrovi je bio raskomoen, u domaem ogrtau, u veoma istom rublju i izgaenim papuama. To je bio ovjek od nekih trideset i pet godina, omalen, pun i ak s trbuiem, izbrijan, bez brkova i bez zalizaka, kratko oiane kose na velikoj okrugloj glavi, nekako neobino ispupeno zaobljenoj na potiljku. Njegovo bucmasto, okruglo lice malog prasta nosa bilo je boleljive, tamno ute boje, ali prilino ivahno i ak podsmjeljivo. Ono i izgledalo ak i dobroduno da mu nije smetao izraz oiju nekako vodnjikavog sjaja i gotovo prekrivenih bijelim trepavicama, koje su stalno treptale kao da nekome podmiguju. Pogled tih oiju nekako je udno odudarao od itave njegove pojave, koja je u sebi imala ak neto ensko, i davao joj je mnogo ozbiljniji izgled nego to bi ovjek na prvi put mnogo od nje oekivati.

Arkadije Ivanovi SvidrigajlovStrastveni kockar, razbludan ovjek, dosta nemoralan, ali ipak ima dovoljnu savjest i pri kraju ivota ini dobra djela, Raskoljnikov je rekao da je hrabar jer je imao snage ubiti se, ali treba imati hrabrosti nastavitiivot.

itav minut je promatrao njegovo lice koje ga je i prije uvijek zaprepaivalo. To je bilo nekakvo udnovato lice, nalik na masku: bijelo, rumeno, grimiznih usana, svijetlo plave brade i jo prilino guste plave kose. Oi je imao nekako previe plave, a pogled nekako teak i ukoen. Bilo je neto strano neprijatno u tom lijepom i prema godinama neobino mladolikom licu. Svidrigajlovljevo odijelo je bilo kicoko, ljetno, lako, a osobito je mnogo polagao na koulje. Na prstu je nosio ogroman prsten sa skupocjenim kamenom.

MARIN DRI:DUNDO MAROJE

Kratki sadraj:Dundo Maroje dao je svom sinu Maru pet tisua dukata da ode izDubrovnika u Jakin, pa potom iz Jakina u Firencu, te mu je jo rekaoda ako mu dobro krene neka ode na Sofiu. Na taj je nain novanopohlepan otac mislio da e mu se sin Maro obogatiti.Ali Maro nije posluao oca, te je iz Jakina otiao u Rim, a ne u Firencu.Ubrzo tamo Maro potroi sav novac. Kad je Maroje to doznao odmah jesa svojom slugom Bokilom otiao u Rim da ga nae. U potrazi su mupomagali neki dubrovani. Dotle je sin Maro ivio kao bogata.Novce je potroio na djevojku Lauru.

Kad se u Dubrovniku doznalo to Maro radi u Rimu, dola je i njegovavjerenica Pera, njena baba i njen brat Divo. Njihov prijatelj Divolin ihje o svemu obavijestio. Dotle je Laura doznala za dolazak Marova oca(ula je razgovor Bokila i Popive).

Kad je Maro doznao za dolazak oca, pravio se da ga ne poznaje(zbog toga da mu ne skine nasljedstvo). Zatim ga je njegov sluga Popivasavjetovao da uzme Lauri tri tisue dukata, to je on ubrzo zatim i uinio(kasnije ih je dao ocu da ih stavi u jednu kutiju). Uskoro su se otac i sinsreli, raspravili i razjasnili.

Potom dolazi do svae izmeu Mare i Laure jer Maro nije htio priznatiza Peru, te je krivio Pometa (slugu od Uge Tudeka, nijemca) da lae.Na kraju su ipak Ugo Tudeko i Laura postali vjerenici. Isto je zadesilo i njegovog slugu Pometa i njezinu slugu Petrunjelu.

Potom se svi vraaju u Dubrovnik. Maro je najgore proao jer je izgubio Lauru i Peru, a njegov sluga Popiva je izgubio dugoeljenu Petrunjelu.

Analiza djela:Dundo Maroje sastavljen je na nain plautinsko-talijanskih komedija esnaestoga stoljea, u kojima se pjesnika mata napinje i natjee kakoe intrigom prikazanih osoba bolje zamrsiti in, ne pazei da zgode buduudeene. Tu se u jedan dan kriaju zgode i nezgode u velikom broju,tako da ovjeku treba mnogo razmiljanja da se sabere i razabere.Ova komedija svojom zapletenou i originalnou daleko nadmaujeostale komedije koje su nastale u to doba.

Usporedba Dunda Maroja i Marka:U ovom djelu u najveem su kontrastu sin i otac.Dundo Maroje je veoma krt i voli novac, a njegov sin Maro je rastroan.Po mom miljenju ovo djelo prikazuje likove koji su takvom kontrastuzato jer nije dobro biti veliki krtac kao Dundo Maroje, a ni veliki rasipnikkao Maro. Mislim da nam je tu poruku htio prenijeti i sam pisac.

Kontrasti:U ovom djelu moemo nai neke kontraste kao to su:

1. Sukob starosti i mladosti (sukob generacija). Staru generaciju bi u ovom djelu predstavljao Dundo Maroje a mlau Maro.

2. Graansko-patricijskog sloj u odnosu na sloj obespravljenih: Graansko-patricijski sloj je bijesan, intelektualno bezizraajan, dok je sloj obespravljenih tj. sloj sluga bistar, duhovit i snalaljiv. Mislim da Dri zauzima negativan stav prema prvom sloju, tj. prema graansko-patricijskom sloju.

Knjievni rod:Dramski

Knjievna vrsta:Komedija

Mjesto radnje:Rim

Tema:krtost i novac

Ideja:Kako si u ivotu uini, tako e ti biti

Jezik:tokavsko narjeje, mnogo talijanskih rijei i latinskih izreka

I opet Kratki sadraj:U prologu nas arobnjak upoznaje sa radnjom cijele konedije. Starca Maroje dolazi u R