ISSN 1332-7682

NAPON RIJE^I LIST U^ENIKA ELEKTROTEHNI^KE [KOLE

ELEKTROTEHNIĈKA ŠKOLA

Konavoska 2, ZAGREB

ŠKOLSKA GODINA 2011./2012.

Godina 21. Broj 36

2

Sadržaj: Sadrţaj: .................................................................................................................................2

20 GODINA DOMOVINSKOG RATA U DUBROVNIKU ....................................4

Dani Adventa ................................................................................................................ 11

VESELA HUMANITARNA BOŢIĆNA AKCIJA ........................................................... 11

BOŽIĆ U POTROŠAČKOJ DANAŠNJICI .................................................................. 13

Boţićna akcija Hrvatskog Caritasa “Za 1000 radosti” 2011. .......................................... 15

Osvrt na kazališnu predstavu „Zagorka“......................................................................... 18

DARIVANJE KRVI SPAŠAVA TISUĆE ŢIVOTA ........................................................ 18

Živite u Zagrebu, a nikada niste posjetili Botanički vrt? ............................. 20

Priroda je prepuna iznenaĊenja ....................................................................................... 23

Nasilje nije hrabrost .......................................................................................................... 24

Porez na masnoću i namirnice koje debljaju .................................................................... 24

Potrebna je jaka volja ....................................................................................................... 25

IVO ANDRIĆ, HRVATSKI NOBELOVAC ................................................................ 26

Kameno cvijeće ................................................................................................................. 29

Oj, budi svoj! ................................................................................................................... 29

Nasilje, svjesna okrutnost .................................................................................................. 30

Razbibriga ..................................................................................................................... 31

3

Microsoft OneNote

Poĉetkom školske godine 2011./2012. je u raĉunalnim uĉionicama 3106 i 3109 došlo do

nadogradnje softvera za uredsko poslovanje. Uz Microsoft Office 2003 dodana je i hrvatska

verzija paketa Office 2010.

Ovom prigodom izdvojio bih alat OneNote 2010. Jedna od najvaţnijih karakteristika alata je

mogućnost jednostavnog organiziranja podataka.

Primjerice, moguće je napraviti dokument za predmet raĉunalne mreţe.

Unutar predmeta moguće je napraviti manje dijelove, u mojem primjeru su to nastavne

cjeline. Unutar svake nastavne cjeline moguće je napraviti lekcije. Kako se radi o alatu iz

„obitelji“ Microsoft, kompatibilan je sa srodnim alatima (Word, Excel….), pa je moguće

ubacivati njihove sadrţaje u OneNote dokument. Na taj naĉin su oni papiri koje obiĉno nosim

na nastavu smješteni u virtualnu fasciklu i pedantno organizirani.

Nakon što prvi put pokrenete OneNote pogledajte filmić o uporabi alata koji traje minutu i

pol. Do filmića moţete doći pomoću poveznice (linka) na dnu uvodne stranice. Nakon toga

avantura OneNote moţe poĉeti.

Renato Matejaš, prof.

4

20 GODINA DOMOVINSKOG RATA U

DUBROVNIKU

Mjesec hrvatske knjige koji se održava pod motom „ČITAJMO

PJESNIKE“ predstavljamo s ratnim pjesmama Luke Paljetka i

slikama Đure Pulitike.

5

6

7

8

9

Razvidno je da je Pulitikino slikarstvo plave i ruţiĉaste faze posve drugaĉije nego crteţi koji

su nastali 1992. i 93, za vrijeme Domovinskog rata.

Crteţi su uznemireni, osjeća se strepnja, sve je uskovitlano što odgovara stanju duha i osjećaja

u tom razdoblju uţasnih patnji svih Dubrovĉana. Premda su pejsaţi isti, male škrape ili

estetikom minimalizma prikazano malo škrte zemlje „na gornjoj ili donjoj bandi“, male kuće

ili crkvice. Toĉno se vidi da ovi u boji su nastali u miru, idiliĉni, romantiĉni, a ovi crteţi u

vrtlogu rata. Kao da ţele reći da nije bilo našeg bdijenja ne bi opstao ni Grad. Odoljele su u

naše tvrĊe, zidine, ali prvenstveno ĈOVJEK.

10

Likovi su dati sumarno ,neizdiferencirano, ali Paljetak u svakom momentu ţeli istaći: Vjera

nas je oĉuvala i odrţala. Brojne pjesme: Oĉe naš, Podrumski Boţić 1991, Cvjetnica, Zadnja

veĉera, Bijeg u Egipat. Sve pjesme imaju

svoje posebno znaĉenje. One su sve

prilagoĊene nastaloj situaciji u Dubrovniku,

„prevedene“ su jezikom baruta, olova,

stakla……

Jednoj maloj veduti Dubrovnika brojnim

uskovitlanim oblacima odgovara i valovito,

uzburkano more, jer drama u Dubrovniku je

bila i s mora i s kopna i zraka.

Iz „Sonetnog vijenca“: Ranili su ti tijelo sa svih strana,

A dušu ti ne mogu, nitko nije

Gospodar tvoga zakona i plana

U višnjem umu stvorenog još prije

Samog umijeća, jednog ljudskog dana

Alatom malim, ljudskim, vjetar vije

Libertas tvoje haljine, i znana

Istina bit će što je san tvoj krije;

Baciše za nju kocke, njihov zbir

Evo im kosti izbacuje, tijelo

Ranili su ti, zato tvoja duša –

A naša je od iste tvari – mir,

Trajniju riječ od sviju riječi, sluša,

A zatim s njom u tebi biva djelo.

Kulturnu baštinu uređuje naša stalna suradnica Anita Brigović, prof.

11

Dani Adventa

Treće tisućljeće donijelo nam je veliki napredak u razvoju komunikacije. Druţimo

se na društvenim mreţama, šaljemo i primamo elektroniĉku poštu, vodimo raĉuna o

tome da nam je mobilni telefon negdje pri ruci… Dugih telefonskih razgovora sve je manje, a

viĊamo se sve rjeĊe. Ne odlazimo u posjete nenajavljeni, a iznenadnim se gostima ĉesto

ĉudimo… Kad poneka susjeda navrati na jutarnju, ili popodnevnu,

kavu, obiĉno nas naĊe u poslu, u ţurbi.

Sve je to drugaĉije u doba Adventa. Tada ulice i trgovi blistaju, s

prozora, drveća i izloga sjaje stotine

raznobojnih ukrasa, a posebnu im ĉar daje

raspoloţenje ljudi. Svi su opušteniji,

privremeno zaboravljaju svakodnevne brige. Uţivaju u prazniĉnom

ozraĉju, kupuju darove za svoje bliţnje. Tradicionalno ureĊivanje

domova, pripremanje hrane te vjerski obiĉaji donose zajedništvo i

unutarnji mir. Ljudi se ponovo zbliţavaju. Obitelji se ponovo okupljaju, a za prijateljska

druţenja i posjete svi imaju više vremena. Zajedno se radujemo dolasku Boţića, a lijepe misli

posvećujemo osobama koje cijenimo i volimo. To nas vrijeme duhovno obnavlja i jaĉa.

Priprema nas za novi poĉetak, novu godinu.

Doroteja Bednjanec i Helena Krušec, 2e

VESELA HUMANITARNA BOŢIĆNA

AKCIJA

Ove godine naša Škola pridruţila se akciji grupe veselih ljudi.

Oni se nazivaju Veseli djedovi Boţićnjaci.

Cilj - donijeti osmjeh na djeĉja lica, i to na lica djece koja se u našoj okolini najmanje smiju.

To su djeca u djeĉjim domovima i bolnicama.

'Veseli djedovi Boţićnjaci' ovog su Badnjaka razveseljavali djecu

darovima koje je prikupljala i naša Škola!

Dana 7, 8. i 9. prosinca 2011. godine darove su donosili uĉenici,

nastavnici i, organizirano, razredi

Darivali su se:

SLATKIŠI

IGRAĈKE

LOPTE

KNJIGE, SLIKOVNICE

ŠKOLSKI PRIBOR

HIGIJENSKE POTREPŠTINE (ĉetkice za zube, paste,

12

šamponi, pelene…)

HRANA (ĉokolino, ĉaj….)

Darove su dobila djeca u bolnicama i djeca u domovima

Poruka Majke Terezije:

Lako je voljeti ljude koji su daleko, no nije uvijek

tako lako voljeti one koji ţive s nama ili blizu nas.

Ne slaţem se da sve što ĉinimo trebamo ĉiniti u

velikom stilu. Ljubav treba poĉeti s jednom

osobom. Da biste voljeli neku osobu, morate s njom

postati bliski.

Svatko treba ljubav, svatko treba znati da je

ţeljan i Bogu vrijedan.

13

BOŽIĆ U POTROŠAČKOJ DANAŠNJICI

Usljed raznih utjecaja, blagdan Isusova roĊenja, znan kao Boţić, s

vremenom je, baš kao i sama kršćanska vjera, trpio razne oblike

pojednostavljivanja i iskrivljivanja. Unatoĉ općoj masovnosti njegova

obiljeţavanja, na svjetskoj razini, taj kršćanski blagdan, moţda, nikad kao

danas, nije bio toliko daleko od svoje biti. U suvremenom svijetu Boţić je

mnogima tek prilika za slobodne dane na poslu, za boţićnu kupovinu, za

okupljanje obitelji oko jelke i razmjenu darova, za dobar provod, za svrstavanje u nacionalne,

vjerske i druge skupine te ĉitav niz raznoraznih proizvoljnih tumaĉenja manje ili više

nespojivih s istinskim znaĉenjem tog, poslije Uskrsa, najvećeg, kršćanskog blagdana.

14

ŠTO JE BOŢIĆ?

Bez obzira na razne subjektivne doţivljaje, po svom istinskom

duhovnom znaĉenju, Boţić je, kako u rimokatoliĉkoj, tako i u

istoĉnim, pravoslavnim te većini protestantskih crkava, blagdan o

kojem kršćani, sjećajući se roĊenja Isusa Krista, slave otajstvo

utjelovljenja Svemogućeg i Vjeĉnog Boga u našoj ljudskoj povijesti.

Proslavi blagdana prethodi intenzivnija duhovna priprema vjernika

kroz ĉetiri tjedna uoĉi samog blagdana. To razdoblje liturgijske godine naziva se Došašće ili

Advent,.

Podsjećam kako se na kršćanskom Zapadu (rimokatolici, evangelici) Boţić slavi 25. sijeĉnja,

po gregorijanskom kalendaru, uvedenom u 16. stoljeću. Pravoslavni kršćani, pak, ravnajući se

po julijanskom kalendaru, Boţić proslavljaju 7. sijeĉnja.

POGANIZIRANJE BOŢIĆA

Premda nije najveći kršćanski blagdan, Boţić se u narodnoj tradiciji

s vremenom udomio kao najveseliji, najtopliji blagdan, a

karakterizira ga povijesno proţimanje iznimnog bogatstva simbola i

obiĉaja što ima pozitivne, ali i negativne strane. Jedna od pozitivnih

strana svakako je izraţavanje ljubavi i svijesti o pripadnosti Bogu

kroz elemente narodnog blaga i mentaliteta pojedinog podneblja.

Ĉinjenica je da su mnogi simboli, koji su se s vremenom pripojili

tom kršćanskom blagdanu, udaljili iz središta paţnje samu bit

dogaĊaja - Kristovo roĊenje - i kroz elemente koji su ĉesto,

nenamjerno, ali i namjerno iskrivljivani i vaĊeni iz konteksta, doprinijeli prerastanju Boţića u

blještavi i zbunjujući mimohod Djeda Mrazova, Snješka Bijelića, boţićnih rasprodaja, ukrasa,

ţarulja, darova, petardi, alkohola, uţurbanosti i buke. Kršćanski blagdan Boţić kao da je

doţivio 'poganiziranje', a u ĉitavoj priĉi ĉini se da za Isusa opet, baš kao i prije 2000 godina,

u Betlehemu, nema mjesta nigdje nego u štali.

IDILIĈNA HISTERIJA

Uistinu, mnogim je kršćanima bolno gledati kako

danas pod proslavu Boţjeg roĊenja potpadaju sve

groteskniji sadrţaji. Ţalosti što umjesto razmatranja o

otajstvu i milosti Boţjeg utjelovljenja svijet Mesiju,

ponovno, ne prepoznaje u NovoroĊenĉetu nego ga

traţi u 'ĉudesima' modernog doba. Traţi ga u

kaotiĉnoj blještavoj scenografiji i jeftinoj boţićnoj

idili. Umjesto Isusa koji u noći svog roĊenja kuca na

vrata našeg srca i tamo traţi prenoćište, svijetu je

prihvatljiviji izmišljeni skandinavski 'dobriĉina' Djed Mraz, koji će na filmu uĉiniti «ĉudo», u

stvarnosti ispod bora ostaviti dezodorans s rasprodaje i neće nam opterećivati savjest tjerajući

nas da se mijenjamo.

Umjesto ţivoga Boga koji nudi ţivot u izobilju svijet se zadovoljava konfuznom šarenom

potrošaĉkom histerijom iza koje neće naći ništa doli ispraznosti nad ispraznošću.

No, koliko god mi zbunjeni i ogorĉeni bili, ovakvo odbacivanje ţivoga Boga i stvaranje

vlastitoga u povijesti Spasenja i ljudske naravi ne predstavlja neku osobitu novost. Nije li u

15

pustinji Izabranom narodu draţe bilo Zlatno tele? Nije li dugo oĉekivani Mesija, u

Betlehemu, bio odbijen ĉak i s vrata prenoćišta? Nije li u Nazaretu Boţji Sin, skoro, baĉen niz

liticu? Nije li narod umjesto Isusa, od Pilata, traţio Barabu..?

KRŠĆANSKA SAMODOPADNOST

I, nije li, usljed svega toga, divno biti istinski kršćanin? Dok protagonisti pretprazniĉne,

masovne histerije, (koji će se, uzgred, i predstaviti kao kršćani) nemaju pojma o pravom

znaĉaju blagdana, mi razmatramo Sveto pismo i proniĉemo u otajstvo utjelovljenja, postimo,

molimo devetnice, idemo na mise zornice… Kako se lijepo i nadmoćno osjećamo kada netko

kraj nas nema pojma što se zapravo slavi na Boţić i ne zna da to i nije

najveći kršćanski blagdan. Još ako naiĊemo na nekoga tko ne zna što je

Tijelovo, a što Spasovo...a mi znamo! Uh, koje miline i nadmoći! Mi se

godinama toliko trudimo...a oni, oni ni ne znaju što slave!

Kao da smo smetnuli s uma da je Bog izabrao nas, a ne mi njega.

TakoĊer, pozvani smo da budemo svjetlost svijeta i sol zemlje - svjetlost,

a ne svijet; sol, a ne zemlja. Svjetlost koja će svijetliti te tjerati i druge da

se ostave tame.

KAKO JA DOŢIVLJAVAM BOŢIĆ?

Da bismo uistinu svijetlili moramo biti otvoreni izvoru Svjetla, Bogu.

Pravo pitanje nije, što Boţić znaĉi za svijet ili za kršćane? nego što

Boţić znaĉi meni? Da, štalica u kojoj se On, unatoĉ hladnoći i neredu,

ţeli roditi je moje srce i tek kad mu omogućimo da se tamo udomiti

poĉne rasti, moţemo poĉeti brinuti za donošenje Svjetla onima koji su

još u tami 'blještavila ovoga svijeta', pazeći pritom da se zbog

milosnog dara koji je nama darovan, ni po ĉemu ne osjećamo bolji od njih.

Boţić, za mene, je prilika da omogućim novoroĊenom Bogu da se rodi u mom srcu.

Boţić, za mene, je prilika da, zajedno s drugima, ispravno, a ne isprazno proslavim Isusovo

roĊenje, ponajprije u vlastitom domu, a zatim i sa svojim bliţnjima.

Neka je sretan i blagoslovljen takav Boţić i nova 2012. godina svim ljudima dobre volje!

Za Napon rijeĉi pripremio Ivan Banoţić, vjerouĉitelj

Boţićna akcija Hrvatskog Caritasa “Za 1000 radosti” 2011.

I ove godine sudjelujemo u akciji „Za 1000 radosti“. Ova

nacionalna, tradicionalna akcija ove je godine

organizirana već deveti puta, zaredom. U središtu su

pozornosti akcije, od njena samog poĉetka 2003., obitelji

u potrebi, i to – „najpotrebnije meĊu potrebnima“. Mnoge

se obitelji u Hrvatskoj sve teţe nose s teškoćama,

neimaštinom, bolešću. A obitelji koje su već godinama iscrpljene zbog siromaštva - u

16

vremenu ekonomske krize, ĉije posljedice već nekoliko godina osjeća i društvo u cjelini –

sada osobito trebaju snaţnu podršku. U distribuciji prikupljene pomoći, ne samo novĉane

nego i proizvoda i usluga, svake se godine posebna paţnja usmjerava na odreĊenu skupinu

potrebnih obitelji. Prethodnih su godina to bile obitelji s novoroĊenĉetom, obitelji branitelja,

višeĉlane obitelji, obitelji koje ţive u teškim stambenim uvjetima, obitelji naših starijih

sugraĊana.

Ove su godine u središtu pozornosti obitelji u kojima su

oba roditelja/hranitelja

nezaposleni.

Slogan je ovogodišnje akcije

„OTVORI VRATA SRCA!“,

a proistekao je iz poruke pape

Benedikta XVI. tijekom posjeta Zagrebu u lipnju 2011., koji je

snaţno obiljeţilo njegovo zalaganje za hrvatske obitelji.

Papa je tada poruĉio: „Velikodušno primajte one koji kucaju

na vrata vašega srca, nudeći svakome darove koje vam je

božanska dobrota povjerila“

Osnovna svrha ovogodišnje akcije je pokretati promjene u društvu u kojem ţivimo kako

bismo zajedno, poput velike obitelji, djelatnom ljubavlju okruţili potrebne meĊu nama.

Sredstvima prikupljenim u akciji obiteljima u potrebi nastojat će se olakšati nabava hrane,

plaćanje reţija, kupnja lijekova, lijeĉenje ili kupnja medicinskih pomagala, omogućiti

poboljšanje nedostojnih stambenih uvjeta, pomoći u podmirenju troškova toplog obroka djeci

u školi ili novĉano pomoći obiteljima pogoĊenima nezaposlenošću, oskudicom, dugovima,

bolešću. U ovogodišnjoj smo akciji za djecu i mlade proizveli straniĉnike (bookmark,

oznaĉivaĉ stranica) koji, osim svoje izvorne uporabe, sluţe i prikupljanju novĉane pomoći, ali

su istovremeno i nosaĉi poruke „OTVORI VRATA SRCA!“ i aktualiziraju „otvorenost srca

za druge“

Kada otvoriš srce, iznenadiš se koliko ljudi u njega stane, Kada otvoriš oči, vidiš sjaj u očima drugih, Kada otvoriš ruke, uvijek ti netko padne u zagrljaj, Kada otvoriš vrata doma drugima, svi se osjećaju kao kod kuće,

Kada otvoriš uši, čuješ kako drugi dišu, Kada otvoriš misli, svijet postane bolje mjesto.

Uz suglasnost i potporu Ministarstva znanosti, obrazovanja i športa RH u osnovne i srednje

škole diljem Hrvatske dostavljeno je oko 600.000 straniĉnika kako bi se meĊu djecom,

uĉiteljima, profesorima i školskim osobljem i njihovim prijateljima, proširila poruka akcije i

prikupila novĉana sredstva namijenjena obiteljima.

Kao i uvijek, i u ovogodišnjoj akciji školama se predlaţe da uĉenici koji ţele i mogu,

doprinesu akciji sa po 5 kuna. S obzirom na tešku ekonomsku situaciju i ţelju da

poruka otvorenosti srca za druge bude dostupna svima - oni koji ne mogu dati prilog od 5

kuna, smiju priloţiti i manji iznos, a ako ne mogu ništa doprinijeti, to nije razlog da ne uzmu

17

straniĉnik. Ţelja je da poruka otvorenosti srca, misli, ušiju, oĉiju, ruku i doma za drugoga,

svakako, doĊe do sve djece i mladih.

Od ukupno prikupljena novĉanog iznosa u školama, Hrvatski Caritas ovlašćuje škole da 50%

same usmjere nekoj od obitelji u potrebi u svojoj školskoj ili lokalnoj sredini. Drugih 50%

sredstava usmjeravaju Hrvatskom Caritasu kako bi putem mreţe ţupnih i biskupijskih

caritasa, solidarno pomogli obiteljima u potrebi, diljem Hrvatske.

Evo nekoliko primjera konkretne pomoći tijekom prošlih godina u sklopu akcije „Za

1000 radosti“ osnovnih i srednjih škola iz cijele Hrvatske:

prikupljeni iznos darovali smo uĉenici koja boluje od cerebralne paralize kupili smo darove za 33 uĉenika naše škole prikupljeni iznos darovali smo obitelji iz naše općine kojoj je u novogodišnjoj noći u

poţaru izgorjela kuća za tatu naše uĉenice koji je već ĉetvrti puta operiran zbog karcinoma za našeg uĉenika koji se trenutno oporavlja od karcinoma za nabavku invalidskih kolica za nepokretnog djeĉaka za ĉetvero djece jedne samohrane majke za oboljelog Dominika koji pohaĊa naš vrtić za samohranog oca ĉetvero djece za ĉetverogodišnjeg Antu koji boluje od leukemije za jednu udomiteljicu s troje djece, od kojih je jedno bolesno za siromašne starije osobe u našem mjestu za uĉenicu naše škole koja boluje od anoreksije i bulimije za uĉenika naše škole koji boluje od karcinoma, sportaš je i trenira sjedeću odbojku i

plivanje, a ova će sredstva pomoći da ga roditelji mogu voziti na treninge za lijeĉenje šestomjeseĉne bebe, iz našeg mjesta, koja ima cirozu jetre a upućena je na

hitnu transplantaciju jetre u Padovu za sestru uĉenika naše škole koja boluje od raka limfnih ţlijezda (jedna je od troje

oboljelih s tim sindromom u svijetu)

Samo u prošlogodišnjoj akciji, dobrotom i dareţljivošću donatora,

u akciji je prikupljeno više od dva milijuna kuna vrijedne pomoći,

koja je putem mreţe Hrvatskog Caritasa upućena u sve krajeve

naše zemlje. Na taj naĉin, zajedniĉki se gradila svijest o ljepoti

zajedništva i uzajamna pomaganja, otvarajući vrata svojih srca

jedni drugima.

I na kraju, treba naglasiti kako i ovogodišnja boţićna akcija za 1000 radosti u našoj školi je

dosta dobro prihvaćena.

Velika hvala svima vama koji otvorena srca podrţavate ovu akciju i tako pomaţete

najpotrebnijima u nevolji. A poruka onima koji drugaĉije misle i djeluju:

„Sve dakle što ţelite da drugi ĉine vama, ĉinite i vi njima!“

Vjerouĉitelj Ivan Banoţić

18

Osvrt na kazališnu predstavu „Zagorka“

Već nekoliko dana razmišljam

što napisati o kazališnoj

predstavi „Zagorka“ koju sam

prije nekoliko dana pogledao u

HNK-u.

Predstava je bilo vrlo zanimljiva,

a sama izvedba i realizacija je odliĉna. Bilo je zanimljivo

vidjeti realizaciju neĉijeg ţivota na kazališnim daskama,

pogotovo kada je to netko tko se toliko trudio i ţrtvovao

za nešto što toliko voli kao što je Zagorka voljela, pisanje.

Za nju je pisanje bilo sve, njezin ţivot, njezini snovi, te je u tome pronalazila svoj mir koji joj

je bio i više nego potreban u njenom burnom ţivotu.

Ţivot je nije mazio iako je imala sve što je htjela nekako joj je nedostajala roditeljska ljubav.

Roditelji se nisu previše obazirali na nju, te je više vremena provodila sa svojom dadiljom

nego s roditeljima, a kada je bila s roditeljima neprestano je slušala njihove svaĊe i majĉine

ljubomorne ispade.

Sama ta predstava nam pokazuje kako ništa oko nas nije savršeno i kako se novcem ne moţe

kupiti sve u ţivotu. Pravi dokaz toga je to što se Zagorki

nekoliko puta ukazala prilika da zaradi puno novaca, ali nikada

na to nije pristala jer ona, jednostavno, ne bi mogla ţivjeti s

ĉinjenicom da posjeduje novac koji je zaraĊen na prljav naĉin.

Iako su njezina djela bila vrlo ĉitana i popularna, javnost je

nikada nije prihvatila

jer je - ţena.

Nitko nije imao hrabrosti priznati njen talent iako su ga svi bili

svjesni, ali bez obzira na sve ona nikada nije prestala pisati.

. Nikada nije odustala od svog sna. Nije odustala ni onda kada

su svi bili protiv nje i kada nije imala nikoga oko sebe. Marija

Jurić Zagorka nam je pravi pokazatelj da kada nešto stvarno

ţelimo da se za to trebamo i potruditi, te da ne smijemo olako

odustati od svojih snova.

Kristijan Orešković, III.D

DARIVANJE KRVI SPAŠAVA TISUĆE

ŢIVOTA

Lijeĉenje transfuzijama krvi poĉelo je otkrićem krvnih grupa 1900.g., od tada stalno raste, a danas je nezamislivo lijeĉenje mnogih bolesnih stanja bez krvnih pripravaka. Najĉešća primjena transfuzija krvi jest u lijeĉenju slabokrvnosti, zloćudnih bolesti, opeklina, kod mnogih operativnih zahvata, presaĊivanja koštane srţi i sl. U zapadnoj europi prosječno se godišnje sakupi oko 17 milijuna, u sad-u 14 milijuna, a u hrvatskoj to iznosi oko 180 000 doza krvi, što znači da se svake 3 minute nekom pacijentu priključuje jedna doza!

19

Darivanje krvi je plemenit, bezbolan i za zdravog čovjeka neštetan čin. Darovatelj krvi može biti svaka zdrava punoljetna osoba od 18 do 65 godina. Osim darivanja pune krvi moguće je i darivanje krvne plazme ili pojedinih krvnih pripravaka, ali isključivo u transfuzijskoj ustanovi na tzv. Staničnom separatoru. Prije svakog darivanja krvi darivatelj prolazi liječnički pregled, sam čin (prilikom kojeg se daruje 450 ml venske krvi) traje desetak minuta, a provodi se u ugodnom poluležećem položaju, uporabom sterilnih materijala koji isključuju mogućnost bilo kakve infekcije darivatelja krvi. Svaka darovana doza u laboratoriju prolazi, osim potvrđivanja krvne grupe, testiranje na krvlju prenosive zarazne bolesti: hepatitis b, hepatitis c, aids i sifilis. Zatim krv prolazi kroz proces prerade u kojem se tehnikom centrifugiranja odvajaju tri osnovna krvna pripravka: eritrociti, trombociti i plazma. Svježe smrznuta plazma može se očuvati do godine dana, koncentrat eritrocita ima vrijeme trajanja do 42 dana na 40c, ali koncentrati trombocita čuvani u posebnim uvjetima na 240c moraju biti primljeni u roku 5 dana od trenutka odvajanja iz pune krvi. Bolesnici prosječno primaju 2 doze koncentrata eritrocita, 1,5 dozu plazme, a 6-8 doza koncentrata trombocita odgovarajuće krvne grupe. Zato ponekad postoje "nestašice" i putem medija pozivi upućeni darivateljima pojedinih krvnih grupa. Učestalost krvnih grupa u hrvatskoj je sljedeća: A - 42 %, 0 - 34 %, B - 17 %, AB - 7%, RH + 85%, RH - 15%.

11. studenog 2011. godine u našoj školi organizirana je još jedna akcija dobrovoljnog

darivanja krvi za maturante i ostale punoljetne učenike.

Uz profesora Marka Špelića, kojem je ovo već 75. darivanje, krv su uspješno darovala 42

učenika Elektrotehničke i Strojarske škole. To su (abecednim redom):

Beštak Danijel, Bobnjarić Filip, Borovec Danijel, Bosek Romana, Brezec Vladimir, Brezonjić

Mario, Čavkić Alain, Čiča Josip, Domitrović Filip, Drvar Damjan, ĐurĎević Matija, Franjić

Luka, Golub Josip, Gorša Marko, Hećimović Ivan, Jakšić Eduard, Jelić Dominik, Jović

Danijel, Jurišić Karlo, Kneţević Kristina, Kutleša Dorian, Lončarević Petra, Lovrić Vito,

Makaj Filip, Maleković Matej, Marčetić Bruno, Maţar Antonio, Mevlja Denis, Patljak Josip,

Pavličić Ivan Vedran, Pribanić Nikola, Puhalo Zvonimir, Sečen Adrian, Sraga Daniel, Szabo

Adam, Tačković Vedran, Toman Luka, Trgovec Dominik, Valčić Mislav, Zelenović Alen,

Zeljak Ante i Ţumer Dominik.

Uz nabrojane učenike, još 29 učenika nije prošlo, ove godine posebno stroge, liječničke

kriterije te su odbijeni, uglavnom zbog preniskog tlaka ili hemoglobina u krvi. Ne treba se

ţalostiti – u Zavodu za transfuzijsku medicinu u Petrovoj 3, to se uvijek moţe nadoknaditi! U

oţujku se nadamo i sljedećoj akciji u našoj školi.

Organizatorica DDK i uprava Škole od srca se zahvaljuje svima koji su pristupili ovoj

humanoj akciji!

20

"Odgovornost je na svakom zdravom pojedincu da se osobnim uključivanjem u taj najplemenitiji ljudski čin pokaže briga za bolesne sugrađane u ulozi kojih se svatko od nas može naći u bilo kojem životnom trenutku." /dr. Irena Jukić, ravnateljica Zavoda za transfuzijsku medicinu/ "Dio velike obitelji darivatelja krvi čine i srednjoškolci koje se svake godine redovito u velikom broju uključuju u akcije darivanja krvi. Ovi mladi ljudi zaslužuju našu posebnu zahvalnost i poštovanje. Recimo im jedno veliko HVALA, jer svojom plemenitošću i dobrotom daju primjer i poticaj ostalim mladim ljudima u Gradu Zagrebu da se priključe velikoj obitelji darivatelja krvi." /prim. dr. Radoslav Škarica, dugogodišnji Predsjednik GDCKZ/

Pripremila: prof. Mirjana Čakara

Živite u Zagrebu, a nikada niste posjetili Botanički vrt?

Zagreb je Veliki grad s puno raznolikosti koje ga čine posebnim. Kada bismo nabrajali što je to u Zagrebu zanimljivo zasigurno bi nam trebalo

podosta prostora. Kao i u svemu i u ovom slučaju postoje odredišta koja

su, po svojim specifičnostima, nezaobilazna. Jedno od njih je u samom

srcu Zagreba. Uz Maksimir, Sljeme, Jarun i Bundek Zagrebački Botanički vrt je još jedna oaza ljepote. Mjesto u kojemu se, doista, može uživati.

Prepoznali su to i učenici naše škole. Sa svojom profesoricom etike

Dalmom Mišura sat etike su

odlučili održati upravo ondje. Da bi spojili ugodno s korisnim teme

iz došle su kao naručene. U

trećem se razredu teme su iz

bioetike, a jedna od njih je i

odnos čovjeka prema biljkama. Može li se biljka ljepše doživjeti,

nego toplog sunčanog dana u

nekom vrtu? Pođimo s njima po

Botaničkom vrtu, ponešto ćemo i naučiti. Pa, krenimo:

JESTE LI ZNALI? Najstariji europski botanički vrt osnovan je 1543. godine u Pisi u Italiji

radi uzgoja ljekovitog bilja za potrebe studija medicine. Tek se u 18. i 19.

stoljeću počelo i s uzgojem biljaka koje nisu ljekovite, a najvažnija djelatnost tadašnjih botaničkih vrtova bila je istraživanje srodstvenih

odnosa među biljkama i imenovanje svake biljne vrste stručnim latinskim

nazivom.

Vrijednost botaničkih vrtova mjerila se brojnošću zbirke živoga bilja. Nakon toga počeli su se razvijati različiti usko specijalizirani vrtovi poznati

21

po vrijednim zbirkama pojedinih skupina biljaka (orhideje, palme,

rododendroni, ruže, planinske biljke, kaktusi itd.).

Posljednjih nekoliko desetljeća,

otkad brzi civilizacijski razvitak počinje ugrožavti prirodu, u

botaničkim vrtovima širom svijeta

najveća se pozornost posvećuje

uzgoju i zaštiti domaćih,

autohtonih biljnih vrsta. Tako su danas botanički vrtovi

uključeni u sve svjetske programe

zaštite prirode i očuvanja biološke

raznolikosti (biodiverzitet).

JESTE LI ZNALI? Da je Botanički vrt u Zagrebu dio Biološkog odsjeka

Prirodoslovno – matematičkog fakulteta u Zagrebu? Godina 1889. smatra se godinom

utemeljenja Botaničkog vrta, a prof.

Heinz njegovim osnivačem.

Vrt je izgrađen u tzv. pejzažnom

stilu sa slobodnim skupinama

drveća i krivudavim stazama, a

samo je cvjetni parter strogo

simetričnih crta. Zbog svoje velike obrazovne, kulturno-

povijesne i turističke vrijednosti, te

sveukupnog značenja za grad Zagreb i

Republiku Hrvatsku, Botanički vrt PMF-a je od 1971. godine zakonom

zaštićen kao spomenik prirode i

kulture (spomenik vrtne arhitekture).

ULAZ JE BESPLATAN! Kao i u muzeju, u botaničkom vrtu

čuva se zbirka 'eksponata', koji su u

ovom slučaju žive biljke. Zbirka je podložna promjenama i njezin se

sadržaj mijenja kroz vrijeme - svake godine (sadnjom različitih

22

jednoljetnica), ali i kroz dulja

razdoblja, jer se mijenja broj i

vrsta biljaka u staklenicima, te

povremeno i u arboretumu.

Od 4,7 hektara ukupne površine

Botaničkog vrta najveći dio

zauzima arboretum, izgrađen u stilu engleskog perivoja, u kojem

uzgajamo drvenaste biljke

(drveće i grmlje) iz različitih

dijelova svijeta.

Cvjetni parter s uresnim

zeljastim biljem i ružama,

u zapadnom dijelu Vrta pokraj

staklenika, izgrađen je u francuskom stilu strogo

simetričnih linija.

Autohtone biljne vrste

(predstavnici hrvatske flore)

uzgajamo na biljno-geografskim skupinama

(kamenjarama).

Tropske i suptropske biljke te biljke potrebne za istraživački

rad rastu u staklenicima (ukupno

14 staklenika).

Močvarno bilje može se vidjeti u

jezercima i u bazenima na parteru.

Naša domovina Hrvatska, iako

mala europska zemlja, ima vrlo bogatu i zanimljivu floru. Da bi se

to bogatstvo sačuvalo, i naš

Botanički vrt, zajedno s drugim

stručnim i znanstvenim institucijama, uvelike se posvećuje istraživanju,

uzgoju i zaštiti hrvatskih autohtonih

biljaka, a i informiranju i ekološkom

obrazovanju, kako studenata i učenika, tako i ostalih posjetitelja

Vrta.

Sara Matić, 3f. i Ivan Prokeš, 3a.

23

Priroda je prepuna iznenađenja Priroda je prepuna iznenaĊenja, radosti, sreće i

„savršenosti“. Ona predstavlja slobodu i djeĉju

nevinost. Sjetite se vremena kada ste bili Vi djeca.

Vremena kada vam se ţivot „svodio“ na druţenje s

prijateljima u prirodi. Vremena kada ste bili

zaljubljeni te ste sa svojom curom/deĉkom leţali u

travi, na plaţi i gledali u mjesec i zvijezde. Sjetite

se!!! Zašto onda uporno pokušavate tj. pokušavamo

taj izvor sreće uništiti? Zašto ponavljamo stalno iste

pogreške iako znamo posljedice – mogućnost da

naša djeca ne iskuse sreću kakvu smo mi iskusili, da

se ne zabave kako smo se mi zabavili? I još što

je najbolje, zašto za sva ta zlodjela uvijek

imamo opravdanja – na primjer za zagaĊenje

kaţemo da nemamo kuda se smećem, da

nemamo novaca da bismo nešto poduzeli.

Glavni izgovor je: „ Sve je to za napredak

ĉovjeĉanstva!“, dok je glavno pitanje što mi

moţemo uĉiniti povodom tog. Prema mojem

mišljenju, za sadašnju generaciju je malo kasno

te se treba „ okrenuti“ mlaĊem naraštaju. Njima

treba „usaditi“ savjest te im pokazati primjerom.

Po mojem mišljenju, svake bi se godine na dan

planeta Zemlje uĉenike osnovnih i srednjih škola,

ĉak i studente odvesti u prirodu sa zadatkom da joj

„pomognu“ (skupljanje smeća, sadnja novih drveća

i svijeća , informiranje prolaznika o problemu…)

Naravno, ne moţemo ĉekati sljedeću generaciju već

moramo poĉeti odmah. Prvo što bismo trebali

napraviti i to pod hitno jest promjena zakona!

Sljedeće se moramo riješiti sadašnjeg smeća kako

bismo „kupili“ malo vremena. ZagaĊenje je

problem,

ali veći problem je preiskorištavanje prirodnih

resursa. To će dovesti do propadanja prirode( više

nego što je priroda već sada „propala“),a što je još

gore i do ratova koji će prirodu uništiti do kraja.

Moramo pod hitno naći druge izvore energije kako

bi se priroda obnovila, kako bi se djeca naše djece

mogla zabavljati u istoj, ako ne i boljoj tj. ljepšoj i

manje zagaĊenijoj prirodi.

Napisao: Marko Pavić, 3.D

24

Nasilje nije hrabrost

Danas se, naţalost, nasilje dogaĊa svakodnevno. DogaĊa se meĊu djecom i odraslima.

Pravog razloga za nasilje nema. To se dogaĊa zbog „bolesnih“ ljudi koji ne mogu suzdrţati

svoj bijes, odnosno, svoje frustracije lijeĉe na drugima-nasiljem. Svako nasilje i zlostavljanje

izaziva zgraţavanje, uţas, tugu i bol, pogotovo kad su ţrtve

djeca. Zlostavljanje, nasilje i zanemarivanje djece bilo je i

prije, ali se o njima nije govorilo. Nasilje je problem

tjelesnog, emocionalnog i seksualnog zlostavljanja koje je

prisutno u svim sredinama, ali se skriva i drţi obiteljskom

tajnom. A zašto to tajiti i skrivati? Zataškavanjem ga nikad

nećemo riješiti niti ukloniti. Treba javno priznati njegovo

postojanje i govoriti o svim oblicima zlostavljanja nemoćne

i neduţne osobe. Poĉinitelji su, najĉešće, osobe koje se

alkoholiziraju, drogiraju, patološke osobe i psihiĉki

bolesnici. Posljedice nasilja su, većinom, psihiĉke i fiziĉke

traume. Nasilje nad djecom ne mora biti samo fiziĉko, već

bilo kakvo uskraćivanje: ljubavi, skrbi, zanemarivanja itd.

Psihiĉko maltretiranje, prijetnja i ucjena, navoĊenje na

kraĊu predstavljaju oblik verbalnog nasilja. Nasilje se ne

moţe sprijeĉiti ako se javnost njime ozbiljnije ne pozabavi. Obitelj, prijatelji i profesori

moraju pravovremeno zapaziti i prepoznati zlostavljanje, prijaviti policiji ili bilo kojem centru

za zlostavljanje, te im pruţiti potporu.

Zaustavimo nasilje na vrijeme!

Kristina Zbinjovski, 3.E

Porez na masnoću i namirnice koje debljaju

Ĉlanak iz dnevnih novina govori nam o

uvoĊenju novog poreza u Danskoj – porez na

masnoću i namirnice koje debljaju. Danska će biti

prva zemlja u svijetu s takvom vrstom poreza.

Iako su Danci

i Dankinje meĊu

najvitkijim ljudima u

Europi, vlada uvodi

takav porez kao

preventivu, da se broj

pretilih ljudi ne bi

povećao. Danski znanstvenici procjenjuju da je ĉak 4 posto

sluĉajeva preranih smrti u Danskoj uzrokovano većom

potrošnjom zasićenih masti. Danske vlasti procjenjuju da će

od poreza drţavnu blagajnu napuniti za dodatne tri milijarde

eura, ali i smanjiti potrošnju maslaca za 15 posto. No, hoće li

to doista biti tako?

25

Ţivimo sve brţe, imamo sve manje vremena za samostalno pripremanje hrane i za brigu o

sebi općenito. Djeca sve više konzumiraju brzu hranu iz tko

zna kojeg razloga, a kako djecu baš i ne zanimaju kućne

financije nego samo njihove vlastite, teško je oĉekivati pad

potrošnje maslaca za 15 posto. Ni u Hrvatskoj stanje nije bajno.

Prema podacima iz 2002. od ukupno 39 zemalja Europe, SAD-

a i Kanade, hrvatska djeca bila su na solidnom 29. mjestu po

pretilosti, dok su danas na šestom ili sedmom. Zašto je to tako?

Je li za to kriva hrana u školama koja se djeci, u većini

sluĉajeva, ne sviĊa, ili korijeni seţu još ranije, prije vrtića?

Pitanje je, bi li bila dobra ideja uvesti porez na masnoće i u

Hrvatskoj? Za razliku od nas, Britancima, naciji koje ima

najveću stopu pretilosti u Europi bila bi dobra ideja uvesti

takav porez jer su oni meĊu najrazvijenijim zemljama u Europi

i s najvećim prihodima. Kako Britanci strahuju od takve vrste

poreza, sve je oĉiglednije da će se on ipak uvesti jer njihov

ministar zdravstva sve više vjeruje da je upravo to najbolja mjera protiv pretilosti.

Kako kod nas taj problem još nije tako izraţen kao u Velikoj Britaniji, trebalo bi

poraditi na prevenciji tog problema. Na koje naĉine? Treba li uvesti dodatne sate tjelesne i

zdravstvene kulture u škole, uvesti doruĉak i ruĉak u škole ili nešto treće? Svima nama lakše

je staviti nešto u mikrovalnu umjesto da si sami nešto skuhamo. To je najlakši put da se

najedemo, samo što najlakši put nije uvijek i najbolji.

Dario Hunjadi 4.d

Potrebna je jaka volja

Nakon odluke danskih vlasti u vezi s uvoĊenjem

poreza na nezdravu hranu osjetio sam potrebu napisati

ponešto o pretilosti, zdravoj prehrani, općenito, o zdravom

ţivotu. Ovu sam temu sam odabrao jer imam i osobna

iskustva sa zdravom prehranom koju pokušavam odrţavati

već više od pola godine. To je veoma teţak zadatak i

iziskuje vrlo veliku disciplinu, ali nakraju daje

hvalevrijedne rezultate, u to vas uvjeravam. Kao i kod svih

zadataka koje postavite pred sebe mora se preći preko

mnogo prepreka da bi se došlo do, unaprijed postavljenog,

cilja. Kod zdrave prehrane te „prepreke“ su svuda oko

nas:“fast food,

junk food, Mc

donalds“...itd. Naravno, svatko zapada u krize pa se

ponekad potkrade, već nabrojana, hrana, ali je treba

smanjiti na minimum. Kako se zdravo i ukusno

hraniti pitanja su o kojima razglabaju mnogi

ĉasopisi.

Ova vijest iz dnevnog tiska me razveselila.

Pomislio sam da će ljudi, htjeli ili ne, morati

mijenjati steĉene navike. Ĉesto se pokaţe istinitom

teza da se svatko, u nevolji, mijenja. Pretilost,

borba s kolesterolom je općepoznati problem i od

26

njega umiru mnogi. Europa nema toliku stopu smrtnosti

kao „Novi kontinent“ Amerika., Osobno nemam

problema s pretilošću jer svaki dan treniram najmanje

jednom. Lijepa naša, u vezi s debljinom, hvala Bogu,

još uvijek nije prepoznatljiva, kao ostale, svjetske,

velesile. Iako je Danska po broju pretilih ispod

europskog prosjeka, uvodi porez na masnoću i namirnice

koje debljaju. Taj porez, po mome mišljenju, će uvelike

djelovati na stanje nacije. Zdrava prehrana bi uvelike

ublaţila ovaj problem. Potrebna je jaka volja i ţelja da se

prednost da zdravom ţivotu.

Moja poruka svim Hrvatima bi bila da se što više

bave sportom,da pokušaju smanjiti stres na poslu jer ih to

ĉini nervoznima pa traţe utjehu u brzoj hrani, da što više pješaĉe, trĉe da bi se bolje osjećali, i

lijepo izgledali.

Viktor Bartolić, 4. E

IVO ANDRIĆ, HRVATSKI NOBELOVAC

Rodio se, u Dolcu kod Travnika, u hrvatskoj obitelji

Antuna Andrića i Katarine Pejić. U dobi od dvije godine

ostaje bez oca i uskoro se, s majkom, seli u Višegrad, kod

oĉeve sestre, Ane. Nakon završene osnovne škole upisuje

sarajevsku Veliku gimnaziju, najstariju

bosanskohercegovaĉku srednju školu. Dobivši stipendiju

hrvatskog kulturno-prosvjetnog društva „Napredak“,

Andrić 1912. godine zapoĉinje studije na Mudroslovnom

fakultetu Kraljevskog sveuĉilišta u Zagrebu. Kasnije

studira u Beĉu i Krakovu.

Kao sarajevski gimnazijalac kretao se u društvu

omladinaca iz buntovniĉke udruţbe Mlade Bosne.

Svoje prvo djelo, pjesmu “U sumrak” napisao je

1911. Godine, a kao zagrebaĉki student upoznao je

Matoša, i, premda se nije svrstao u krug matoševaca,

Matoševu smrt komemorirao je predavanjem u Klubu

hrvatskih studenata "Zvonimir" u Beĉu ("Vihor",

1914).

1961. godine Ivo Andrić je dobio Nobelovu

nagradu za knjiţevnost, za cjelokupno ţivotno

djelo.

Dokumenti iz Andrićevih studentskih dana svjedoĉe o

njegovu hrvatstvu. Tako, slika prijavnice za upis u prvi semestar Filozofskog

(Mudroslovnog) fakulteta Sveuĉilišta u Zagrebu. Identiĉno se izjasnio i prilikom upisa na

Sveuĉilište u Krakowu u Poljskoj gdje piše da je katoliĉki Hrvat iz Bosne. Tijekom tog

razdoblja on postaje i zagovornik ideje Jugoslavenstva. Nakon nastanka zajedniĉke drţave

Andrić se poĉinje izjašnjavati kao Srbin i tu nacionalnu identifikaciju on će odrţati do

kraja ţivota. Skoro sva njegova knjiţevna djela (osim nekoliko pripovjedki objavljenih u

27

mladosti) i velike romane pisao je srpskim jezikom . U osobnoj prepisci koristio je ćiriliĉno

pismo. Godinama su se oko Andrića mnoţile nejasnoće i kontroverze. Da li je do promjene

nacionalnog identiteta došlo zbog ideoloških razloga ili zbog karijere pošto on uskoro postaje

drţavni sluţbenik (a potom i ambasador u Berlinu)

Kraljevine Jugoslavije u kojoj dominira Srbija. Kako ta

kontroverza nikada nije rješena danas ga i Hrvati i

Srbi smatraju svojim piscem. Prvi jer je roĊen u

hrvatskoj obitelji, a drugi jer je preuzeo njihov nacionalni

identitet. U svijetu najpoznatija faza Andrićeva

stvaralaštva obiljeţena je opseţnijim djelima. Romane

“Na Drini ćuprija” i “Travniĉka hronika” napisao je

tijekom izolacije u, od Nijemaca, okupiranome Beogradu,

dok su “GospoĊica” i nedovršeni “Omerpaša Latas” ostali

pomalo u sjeni navedenih romana. Kritiĉari ĉesto

svrstavaju meĊu romane dulju pripovijest “Prokleta

avlija”, koju mnogi poznavatelji drţe vrhuncem

Andrićeva pripovjedaĉkoga umijeća. Ivo Andrić je, u svijetu, uglavnom, poznat po svoja dva

romana, “Na Drini ćuprija” i “Travniĉka hronika”. U prvom je romanu u središtu

pozornosti Višegradski most. U vezi s tim se moţe proĉitati da je Višegradski most glavni

junak romana. Govori o simbolu ljudske snage i nerazorivosti pred silama vremena koje

troše osobe, dogaĊaje, ustanke, politiĉke sustave, ambicije i civilizacije. Radnja mu se proteţe

u preko pet stoljeća i obiluje slikama brutalnosti istoĉnjaĉkoga despotizma i uzmicanja

istoga pred nadirućim zapadom. Drugi roman, “Travniĉka hronika”, smješten je u srednju

Bosnu, u doba Napoleonove vlasti. Glavni su mu likovi, uz domaće ljude, francuski i

austrijski diplomati u “konzulskom” Travniku. Odlike Andrićeve pripovjedaĉke umjetnosti

su smiren, “epiĉarski” ton i pristup, naglasak na tjelesnosti i determinizmu ljudskih poriva

koji ĉesto potjeĉu iz uljudbom oblikovanih silnica što tvore karakter ”njegovi su likovi i

preĉesto paralelogram civilizacijsko-prostornovremenskih sila, locirani i uvjetovani

društvenopovijesnim kontekstom, a sa zanemarivo malom dimenzijom unutarnje slobode i

problematizacije moralnih konflikata Pisac je u tom surjeĉju prikazivaĉ pasivne, receptivne

svijesti nemoćne da se odupre snazi okoliša. Iako je ĉesto navoĊen utjecaj Kierkegaarda,

Tomasa Manna i, dijelom, Dostojevskoga na Andrića (sam je autor bio knjiţevno veoma

obrazovan), kritika je ustanovila plodonosnije sveze sa srpskom knjiţevnom tradicijom,

poglavito tekstovima Bore Stankovića, Koĉića, i, još dalje u prošlost, Vuka Karadţića. U

razdoblju raspada druge Jugoslavije, a poglavito poslije 1991., pojavili su se kritiĉki tonovi

koji , do tada, nisu mogli doći do izraţaja zbog jednostavne ĉinjenice da je Andrić u SFRJ

28

imao status drţavnoga pisca. To se prije svega odnosi na dva

polja: prvo su emocijama nabijeni napadaji koji dolaze od

strane bošnjaĉko-muslimanske inteligencije Andrića se

ocjenjuje kao protumuslimanskog bigota koji je, naglašeno

je, detaljistiĉki opisivao muslimanska nasilja nad pravoslavnim kršćanima istodobno (tijekom

1942.) kad su ĉetnici vršili veliki pokolj muslimanskoga ţivlja u dolini Drine, a Andrić je za

to znao. Detaljnom rašĉlambom Andrićeva djela, prije svega njegovih pripovjedaka,

bošnjaĉko-muslimanski kritik Muhsin Rizvić je dao, po Andrićev ljudski i umjetniĉki

integritet, upravo razornu ocjenu. U tom je Andriću ponajviše zamjereno stereotipno

prikazivanje Bosanskih Muslimana koji su, skoro u potpunosti, okarakterizirani kao

"istoĉnjaĉki" element bez racionalnih dvojbi svojstvenih kršćanima, utonuo u senzualnost i

duhovnu prazninu i podsvjesno tjeran na drastiĉna nasilja i mrţnju prema kršćanima kao

neku vrstu kompenzacije zbog "grijeha" izdaje i prelaska na vjeru turskoga osvajaĉa.

Drugi je prigovor vjerojatno ozbiljnije i dugoroĉno vaţnije naravi i cilja na precijenjenost

Andrića kao pisca, te na njegovu umjetniĉku zastarjelost i plošnost.

Evo i Andrićeva stvaralaštva: Ex Ponto (pjesme u prozi, 1918.)

Nemiri (pjesme u prozi, 1921.)

Put Alije Đerzeleza (pripovijetke, 1920.)

ţPripovetke, I (1924.)

ţNjegoš kao tragični junak kosovske misli

(1935.)

Pripovetke, II (1936.)

Na Drini ćuprija (roman, 1945.)

Travnička hronika (roman, 1945.)

GospoĎica (roman, 1945.)

Rzavski bregovi (pripovijetke, 1947.)

O Vuku kao piscu, o Vuku kao reformatoru

(studija, 1950.)Prokleta avlija (pripovijest,

1954.)

Lica (pripovijetke, 1960.

Zapisi o Goji (1961.)

O priči i pričanju - govor prigodom

dodjele Nobelove nagrade za knjiţevnost

(1961.)

Ţena na kamenu (1962.)

Sabrana djela, 1-10 (1963.)

Sabrana djela Ive Andrića, 1-17 (1976.)

Omerpaša Latas (nedovršeni roman, u

okviru Sabranih djela, 1976.)

Kuća na osami (pripovijesti, u okviru

Sabranih djela, 1976.) Znakovi pored puta (u okviru Sabranih djela, 1976.)

Za Napon rijeĉi pripremili Romana Bosek i Filip Pavišić, IV. C

29

Kameno cvijeće

Više nema tvog osmijeha... dok sjedim sam u parku na rame mi padaju zlaćani listovi Sjaji u mraku Tvoj ţućkasti kist koji crta kameno cvijeće Gase se svjetla sve smo izgubili ti i ja Ostao je samo vrt u kojemu leţi kameno cvijeće...

Okovi

Gledam cestu dugu koja me vodi tebi i zato joj nema kraja svaka kuća piše svoj ţivot svaka ptica leti slobodno jedino sam ja u okovima , ljubavi Tvoje.

Crveni sat

Gledam svijet oĉima zelenim pitam se , što li rade? svatko ima svoju priĉu svakome se ţuri da je dovrši jedino ja pratim vrijeme vrijeme ljubavi i crveni sat što u meni kuca lagano zakazuje i kazaljka što lagano preskaĉe tajanstvene brojeve na njima piše ne mogu bez tebe...

Mario Drenski, I. E

Oj, budi svoj!

Fraza „ţelim biti svoj“ ĉesto se moţe ĉuti u današnjim razgovorima. Iako mnogi to i misle, svatko ima idole i kopira nekog poznatog u oblaĉenju, ponašanju i sl. Vjerujem da je svaki ĉovjek poseban. Ĉovjek nije klon, svatko je roĊen onakav kakav jest, takav bi trebao biti i morao bi se ponositi time. Pjesma „Budi svoj“ je uvodna pjesma Šenoine zbirke pjesama „Izabrane pjesme“ koju je, sam Šenoa, izdao 1882. godine. Svaka strofa (osim

posljednje) zapoĉinje reĉenicom „Oj budi svoj!“, reĉenicom koja me motivira da kroz ovaj ubrzani ritam ţivota prolazim sa smješkom na licu. Ĉitajući pjesmu razmišljam o budućnosti i kušnjama koje ona nosi. Biti svoj treba biti u svakom trenutku dragocjenog ţivota, svim kušnjama i zamkama, ma gdje bili, na nekom malom otoku ili u urbanoj središnjici grada. Drţati se toga je moguće, ali uz ĉeliĉnu volju i naš osobni stav. Zbog vlastitog ega i zbog višeg poloţaja u društvu mnogi neće biti svoji, a oni koji drţe do sebe, mogu doţivjeti

30

velika poniţenja od društva. Stihovi koji su me se posebno dojmili su: „…I neka ti je vazda vedra pamet, I srce vrelo, duša ĉista, ţarka…“ U tim stihovima pjesnik istiĉe dobrotu i ljubav ĉovjeka, ljubav koju su ljudi godinama zanemarivali. I treba zapamtiti da treba biti svoj. Uz takvo geslo napredujemo. U tom je geslu ognjište svega lijepoga, u meni i drugima. Uostalom o svemu najbolje govori pjesma, zar ne?

Filip Šantić 3.d

Budi svoj! Oj, budi svoj! Ta stvoren jesi ĉitav, U grudi nosiš, brate, srce cijelo; Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav, Put vedra neba diţi svoje ĉelo! Pa došli danci nevolje i muke, Pa teko s ĉela tebi krvav znoj, Ti skupi pamet, upri zdrave ruke, I budi svoj! Oj, budi svoj! Znaj, tvoja glava mlada Nebolike ti zlatne sanke budi, Ko sivi soko uzvine se nada, Al svijet je svijet, i ljudi tek su ljudi, Da, zbilja goni s uzglavlja te meka, U sebiĉni te zovuć svijeta boj, Ma što te brate, u ţivotu ĉeka: Ti budi svoj! Oj budi svoj! Ta svijet ti nije pako, Ni raj ti nije; rodi trnjem, cvijetom; ni desno, lijevo da se nisi mako; već ravno poĊi, dok te nosi, svijetom: koracaj bez obzira krepko, ţivo, sudbina dok ne rekne tebi: Stoj! I pravim drţi pravo, krivim krivo, I budi svoj! Oj, budi svoj! Ta Boţji ti je zamet, A Bog sve mrzi što je laţ i varka; I neka ti je vazda vedra pamet. I srce vrelo, duša ĉista, ţarka; Nek ravno um i srce tvoje vaţu,

Tek tako bit ćeš ĉovjek, brate moj! Da zli i dobri ljudi smjerno kaţu; Da, on je svoj! Oj, budi svoj! Al brat ti budi braći, I radi za svijet, al ne slušaj pljeska; I ljubi svijet, al ne nadaj se plaći, Jer hvala je ljudska voda je vrh pijeska, U tvojoj svijesti hvala ti je trudu, S poštena tekar lica teĉe pošten znoj, I nisi, brate, ţivio zaludu, Kad jesi svoj. Oj, budi svoj, i ĉovjek ljudskog zvanja! Pa diţi ĉelo kao sunce ĉisto; Jer kukavica tek se rĊi klanja; Tvoj jezik, srce nek su vazda isto. Za sjajnim zlatom ko za Bogom gledi Tek mićenika ropskih podli roj; Ti gledaj dal duša zlata vrijedi, Pa budi svoj! Da , budi svoj! Pa doĊe i poći hora, Gdje tisuć zvijezda zlaćenih se vije, Kad ĉovjek raĉun završiti mora, I ti ga svršuj, nek ti ţao nije; Jer srce tvoje šapnuti će tijo: Oj, mirno, brajne, sad si raĉun zbroj! Poštenjak, ĉovjek na zemlji si bio: Ta bio si svoj!

August Šenoa

Nasilje, svjesna okrutnost Nasilje, to je svjesna okrutnost usmjerena prema

drugim s ciljem postizanja moći nanošenjem boli, bilo

psihiĉke ili fiziĉke. Postoji vrsta: fiziĉko, psihiĉko,

seksualno, obiteljsko… i ono koje je u sve većem porastu,

nasilje meĊu djecom.

31

Nasilje meĊu djecom, u školama, obuhvaća širok spektar agresivnih ponašanja koja se

dogaĊaju meĊu djecom. Od rješavanja sukoba nasilno, neprihvatljivim izraţavanjem ljutnje

ili frustracije, do ozbiljnih incidenata, uz upotrebu

oruţja. Osobito je zabrinjavajuće zlostavljajuće ili

nasilniĉko ponašanje djece poznato pod nazivom

bullying. Nasilništvo tj., bullying, karakterizira namjera

da se povrijedi drugu osobu, ponavljanje ponašanja u

kojem je jedna strana ţrtva, a druga nasilnik, te oĉita

neuravnoteţenost snaga, jaĉi protiv slabijeg ili grupa

pojedinaca. Većina ljudi ima neka iskustva s okrutnim

zadirkivanjem ili tiraniziranjem vršnjaka bilo iz svojih

školskih dana, bilo školovanjem svoje djece. Još

donedavno se djeĉje grubosti nisu smatrale problemom vrijednim prevelike pozornosti.

Mijenjanjem društvenih normi promijenilo se i shvaćanje agresivnog i nasilnog ponašanja

meĊu djecom, vršnjacima. Bullying moţe meĊu odraslima proći nezamijećeno, ali djeĉji ţivot

moţe uĉiniti muĉnim i teškim. Školski nasilnik moţe imati moć, ne samo zato što je veći ili

jaĉi, nego i zato što mu se pridruţuju i druga djeca, da bi se zaštitila

od istog tog nasilnika. Ţrtve nasilnika obiĉno su povuĉene i imaju

problema u odnosima s drugima. U školskom se nasilju obiĉno radi o

izrugivanju, provociranju, širenju glasina ili „traĉeva“,

omalovaţavanju i odbacivanju, no u zadnje vrijeme sve više slušamo

o tome kako je djeĉak ubo prijatelja noţem, kako su se djevojĉice,

najbolje prijateljice, potukle zbog deĉka itd.

Sve ovo pokazuje kako je nasilja sve više, kako je većina

uĉenika sudjelovala u, barem jednoj, tuĉnjavi. Zar nam ne bi bilo

ljepše gledati vijesti bez straha da ćemo vidjeti nova nasilja i smrti?

Zar nam ne bi bilo ljepše dostojno proţivjeti svaki naš dan? Zar

nismo ništa nauĉili na primjeru Luke Ritza, Frane Despiĉa...?

Antonio Jambrešić, 3.A

Razbibriga

Veeelike mudrosti, iz djeĉje perspektive

"Dijete je otac ĉovjeka", rekao je, ako se ne varam, Freud.

Upravo tom vodiljom posluţili su se ljudi koji su napravili jednu od najzabavnijih emisija -

"Kefalicu" .

U ovom, sada već kultnom serijalu, klinci odgovaraju na tako obiĉna, a tako teška pitanja.

Srţ odgovora ĉesto je nedokuĉiv odraslima. Jednako kao i bit duhovitosti. Jednako kao i bit

ţivota. Ovo je samo jedan, mali djelić njihove ţivotne filozofije:

Što je dijeta? Dijeta je kad ne smiješ ništa jesti osim onoga što smiješ.

A fakultet? To je kad uĉiš i nikad ne nauĉiš.

Bogatstvo je kad kupuješ, kupuješ, kupuješ pa ti opet na kraju bude dosadno.

Politiĉari su ljudi koji prave napolitanke.

Aerobik? U to vjeruju samo ruţne tete.

Prezime sluţi da se ljudi ne bi zvali sa "ej".

Gdje je Amerika? Tamo su ţivjeli kauboji i Indijanci, ali su se poubijali pa sad ţive samo

glumci.

Vjenĉanje je kad se udaš za nekog lijepog deĉka. A prvo... kao što moja teta ima deĉka

Vladu, sad ga gleda, spava s njim, da vidi je li dobar, da je sluĉajno ne zezne!

32

Brak je kad deĉko i djevojka odu prvo u crkvu, a poslije u banku ili poštu, nisam baš siguran.

Kod nas se muškarci mogu oţeniti samo s jednom ţenom. To se naziva monotonija.

Ljubav? To je kada nekog voliš i ljubiš i kad ti srce drnda.

Kako se prave bebe? Prave se noću, zato bebe ţmire kad se rode. Bebe se prave kad si dobar

pa ti rode brata, a onda je on glavni pa si badava bio dobar.

Reklame? One sluţe da ideš piškiti, ako ti se piški.

I za kraj, antologijska izjava jednog klinca na pitanje ĉemu sluţi raĉunalo?

Ono sluţi da mama i tata ne spavaju više zajedno!

KRATKA IZREKA ČESTO SADRŽI PUNO MUDROSTI/Sofoklo/

Ljubav je čarobnica, vila koja preobraţava bezvrijedne stvari u radost i stvara

kraljice i kraljeve od obične gline. /R. G. Ingersoll/

Ţivot nas je naučio da ljubav ne znači meĎusobno se

gledati, već zajedno gledati u istom smjeru. /A.de

Saint-Exupery/

Ljubav te moţe inspirirati da činiš stvari za koje si

mislio da su nemoguće. /P. Collins/

Volim te jer si mi dala ljubav; volim ljubav jer si mi je ti dala. /Ch.

Boudelaire/

Ljubav je maĎioničar koji čovjeka izvlači iz njegova vlastitog šešira. /B.Hecht/

Ljubav je igra u kojoj dvoje mogu igrati i - pobijediti. /E.Gabor/

Ljubav gradi mostove gdje ih nema. /R. H. Delaney/

Ljubav je odabir koji činimo iz trena u tren. /B. de Angelis/

Postoje samo četiri ţivotna pitanja:

Što je sveto?

Od čega je duh sazdan?

Za što vrijedi ţivjeti?

Za što vrijedi umrijeti?

Odgovor na sva četiri pitanja je isti: Samo ljubav. /iz filma Don Juan de

Marco/ Za Napon rijeĉi pripremila Mirjana Ĉakara

Vicevi Pričaju dva štrebera:

'Slušaj, roditelji su mi otputovali, pa imam prazan stan.'

'Blago tebi - možeš učiti naglas.'

U punom kupeu u vlaku jedan dječak uporno gleda u jednog gospodina i oponaša njegove pokrete. Očigledno iživciran gospodin upozori njegovu

majku da opomene sina kako bi prestao s nepristojnim ponašanjem.

Majka se okrene sinu i ljuta mu kaže: 'Prestani raditi budalu od sebe.'

Došao otac u posjet sinu studentu rano ujutro. Pozvoni na vrata i otvori

mu gazdarica.

'Stanuje li ovdje Perica?'

'Stanuje! Unesite ga unutra i stavite na krevet u prvu sobu desno.'

33

34

List se ostvaruje u suradnji učenika i profesora.

REDAKCIJA LISTA: Kristina Zbinjovski, Doroteja Bednjanec, Helena Krušec, Sara Matić, Kristijan Orešković,

Marko Pavić, Dario Hunjadi, Viktor Bartolić, Filip Pavišić, Mario Drenski, Filip Šantić, Antonio

Jambrešić i Ivan Prokeš .

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK: Matija Šupek VODITELJ: Mile Pervan IZDAVAČ: Elektrotehniĉka škola

ZA IZDAVAČA: Ivo Klarić, prof.

GRAFIČKI UREDNIK I PRIJELOM: Darko Velicogna

STALNI SURADNICI: Anita Brigović, prof., Mirjana Ĉakara, prof., Renato Matejaš, prof.

i Ivan Banoţić, prof. PROFESORI SURADNICI: Boţenka Barbir, Elizabeta Abramović-Tešija, Zora Pervan, Jelena Stojanović i Dalma Mišura

List učenika Elektrotehničke škole, Konavoska 2, Zagreb Školska godina 2011./2012.

Godina 21. Broj 36