issn 2303-5218 sui generis - dei

Direkcija za evropske integracije Vijeća ministara Bosne i Hercegovine

SUI GENERISSUI GENERISNaučno-stručni časopis o evropskim integracijama

• • •Godina I • Broj 1 decembar 2013.

Administrator

Typewritten Text

ISSN 2303-5218

Administrator

Typewritten Text

Administrator

Typewritten Text

SUI GENERISSUI GENERIS

Naučno-stručničasopis

o evropskimintegracijama

Broj 01. - Godina 2013. - Direkcija za evropske integracije Vijeća ministara Bosne i Hercegovine

1

3

Izdavač:Direkcija za evropske integracije Vijeća ministara BiH,Trg BiH 3/XVIII, 71 000 SarajevoTel.: 033/255-015E-mail: [email protected]: http://www.dei.gov.ba Glavna i odgovorna urednica izdanja Direkcije:mr. sc. Nevenka Savić Glavna urednica:mr. sc. Maja Rimac - Bjelobrk Izvršna urednica:mr.sc. Lana Babić Urednički kolegij:doc.dr.sc. Goran Šimićmr.sc. Jasmina Ahmetbašićmr.sc. Mujo Hadžićmr. teol. Entoni Šeperićmr.sc. Nebojša Kuruzovićmr.sc. Jesenka HadžajlijaĐorđe Tomić, MA Lektorica za bosanski jezik:Lejla Nuhodžić Lektor za engleski jezik:Srđan Mitrović Grafičko rješenje i DTP:Samir Plasto Štampa:AMOS-GRAF d.o.o. Sarajevo Tiraž:2000 primjeraka Časopis izlazi jednom godišnje.

Sarajevo, decembar/prosinac 2013.

IZRAZI ZAHVALNOSTI:Prvi broj časopisa Sui generis realiziran je uz pomoć Njemačke organizacije za međunarodnu saradnju (GIZ). NAPOMENA UREDNIČKOG KOLEGIJA:Stanovišta iznesena u ovoj publikaciji predstavljaju mišljenja autora, a ne stanovišta Direkcije za evropske integracije Vijeća ministara Bosne i Hercegovine i Njemačke organizacije za međunarodnu saradnju (GIZ).

U časopisu Sui generis objavljuju se tekstovi na jeziku i pismu prema izboru autora.

Impresum

5

Sadržaj

SUI GENERISNaučno-stručni časopis o evropskim integracijama

6

1. Uvodna riječ Glavne urednice

2. GIZ’ s Foreword 11

3. Osnove instituta i postulata međunarodnog građanskog procesnog prava autori: Darko Soldat, MA i Irma Zulić, MA 15

4. Redovni zakonodavni postupak u višejezičnom okruženju Evropske unije - poređenje sa Bosnom i Hercegovinom autor: mr. sc. Melisa Okičić 35

5. Politički evroskepticizam kao reaktivna forma evropskih integracija autor: mr. sc. Dino Zulumović 49

6. Ekonomska doktrina parlamentarnih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini kao determinanta evropskih integracija autori: dr.sc. Adisa Omerbegović-Arapović, mr.sc. Adis Arapović 75

7. Bilješke o autorima 93

8. Upute za autore 97

7

Sadržaj

7

Uvodna riječGlavne urednice

1.

SUI GENERISNaučno-stručni časopis o evropskim integracijama

9

Cijenjene čitateljice i čitatelji,

Iznimna mi je čast i zadovoljstvo obratiti vam se u prvom broju znanstveno-stručnog časopisa o europskim integracijama Sui generis, koji je pokrenula Direkcija za europske integracije Vijeća ministara Bosne i Hercegovine.

Članstvo u Europskoj uniji je strateški cilj Bosne i Hercegovine u narednom periodu. Proces pristupanja podrazumijeva ispunjavanje cijelog niza uvjeta koji su, u najširem smislu, svrstani u kriterije za članstvo. Međutim, uspjeh zemlje na ovom putu ne procjenjuje se samo na temelju ispunjavanja formalnih uvjeta za članstvo, nego konačnim usvajanjem i provedbom cijelog niza standarda, vrijednosti i kodeksa ponašanja koji postoje u europskim društvima. U tom smislu, u Direkciji za europske integracije smatramo da su, osim institucija vlasti na svim razinama, za uspjeh procesa i reformi koje on nužno nameće, ključni stručna javnost, obrazovne institucije i organizacije civilnog društva.

Imajući u vidu sve navedeno, Direkcija za europske integracije je koncipirala časopis kao svojevrsni forum za diskusiju o pitanjima od značaja za Bosnu i Hercegovinu na putu ka Europskoj uniji, koji ujedno otvara prostor za kritičku raspravu, a s posebnim naglaskom na promjene koje usvajanje europskih standarda donosi Bosni i Hercegovini, njenim građanima i društvu u cijelosti. Smatramo da rasprava koncipirana na ovaj način, a pri tome utemeljena na najvišim akademskim standardima, može doprinijeti identificiranju najprikladnijih rješenja, kao i najučinkovitijih načina prilagodbe europskim politikama, te u konačnici pozitivno utjecati na približavanje zemlje Europskoj uniji.

Svjesni činjenice da su za uspjeh ovog procesa prije svega ključni ljudi, njihovo znanje i entuzijazam koji su uvijek i svugdje pokretači društvenog napretka, neskriveno nastojanje Direkcije za europske integracije je što intenzivnije uključivanje akademske zajednice u ovaj projekt. Smatrali smo to posebno važnim u svjetlu njenog kvalitetnog sudjelovanja i iznimnog doprinosa uspjehu procesa pristupanja u drugim zemljama, kao i dojma da je uloga akademske zajednice u Bosni i Hercegovini u ovom pogledu potpuno minorizirana, te da naši znanstvenici i stručnjaci nemaju odgovarajući prostor za promišljanje procesa iz vlastite perspektive. U tom smislu, otvorili smo prostor za njihovo sudjelovanje u osmišljavanju uredničke politike časopisa, procesu odabira znanstvenih i stručnih radova, te njihovom recenziranju i autorstvu.

Polazeći od stajališta da teme koje se obrađuju u časopisu imaju zajedničku odrednicu „europske“, za objavu u prvom broju odabrali smo znanstvene i stručne radove koji se bave različitim pitanjima u oblasti prava, ekonomije, politologije i jezičke politike, te njihovom odrazu na proces europskih integracija u Bosni i Hercegovini i buduća rješenja u pojedinim oblastima od značaja.

Uvodna riječ Glavne urednice

10

Uvod

Konkretno, u radu „Osnove instituta i postulata međunarodnog građanskog procesnog prava Europske unije“ govori se o europskom međunarodnom građanskom procesnom pravu, u smislu zajedničkog jezgra jedinstvenih procesnih načela priznatih od strane svih zemalja članica i institucija Europske unije, uz zaključak da se radi o sustavu prava u progresivnom nastajanju čija će rješenja u najskorije vrijeme biti izazov i domaćim zakonodavcima.

Rad na temu „Redovni zakonodavni postupak u višejezičnom okruženju Europske unije - poređenje sa Bosnom i Hercegovinom“ daje pregled procedura koje reguliraju proces pravno-lingvističke provjere u višejezičnom okruženju Europske unije, sa osvrtom na opis istoimenih procedura u Bosni i Hercegovini, a s ciljem ukazivanja na prakse Europske unije koje bi se mogle iskoristiti za unaprjeđenje postojećeg stanja po pitanju funkcioniranja pravno-lingvističke provjere u postupku izrade prijedloga propisa u Bosni i Hercegovini.

Osnovna namjera rada „Politički euroskepticizam kao reaktivna forma europskih integracija“ je predstaviti kompleksnu pojavnost političkog euroskepticizma sa fokusom na višedimenzionalnost odnosa unutar Europske unije. Rad prvenstveno cilja na detaljnu dekonstrukciju političkog euroskepticizma, kao nužno potrebnu, radi mogućeg prepoznavanja ovog veoma složenog fenomena unutar bosanskohercegovačke političke scene.

Rad „Ekonomska doktrina parlamentarnih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini kao determinanta europskih integracija“ analizira proklamirane ekonomske doktrine parlamentarnih stranaka u Bosni i Hercegovini tijekom izborne kampanje za Opće izbore 2010. godine, uz zaključak da je pozicija velike većine vodećih političkih stranaka u Bosni i Hercegovini na ekonomskoj ljevici, uz izostanak primjera političke stranke sa proklamiranim libertarijanskim i konzervativnokapitalističkim vrijednostima koje predstavljaju temelj ekonomskog modela Europske unije.

Na koncu - želim vam ugodno čitanje - uz neizostavnu nadu da je izdanje pred vama samo prvo u nizu kvalitetnih uradaka koji će uslijediti, te da će na stranicama ovog časopisa autori u skoroj budućnosti pisati o Bosni i Hercegovini članici Europske unije, prosperitetnoj zemlji i kvalitetnom partneru.

mr.sc. Maja Rimac-Bjelobrkglavna urednica

11

GIZ’ sForeword

2.

13

Almost two decades after the Dayton Peace Accords, Bosnia-Herzegovina is still a country in transition and a major driver of change is the prospects of EU membership. Still, not only the demands of economic transformation, but also the multi-faceted political constellation in the country has made its EU accession process one of the more challenging ever.

However, the European Union itself, frequently referred to as an entity sui generis, is still in the process of defining its own shape and contents in the long term. When and under what circumstances Bosnia-Herzegovina will join the Union, and what kind of Union it will be joining at the time, are questions nobody dares to provide a definite answer to. On the other hand, both Bosnia-Herzegovina and the EU are not following a random walk, they can and will have to take decisions over their own future, and should take them responsibly, on the basis of proper debate and reasoning, taking into account experiences already made elsewhere.

The local (and regional) academic community has had few opportunities so far to contribute to this debate on the EU and Bosnia-Herzegovina's integration process, and has found it difficult to make their voices heard in a formal and systematic way. With its new journal Sui Generis, the Directorate for European Integration (DEI) is making an attempt to close this gap, thus adding a new dimension to the current political debate in the country. It will present decision makers, civil society, and the broader public with expert opinions, as well as critical and innovative ideas, in order to improve the debate on European issues and provide a sound basis for policy choices.

Germany as one of the EU's co-founders has a strong commitment to the progress of Bosnia-Herzegovina's EU accession. This is reflected through its technical cooperation with the BiH government, which is commissioned by the German Ministry for International Cooperation and Development and implemented by Deutsche Gesellschaft für Internationale Zusammenarbeit (GIZ).

I am therefore very glad that as part of the long-term cooperation between GIZ and DEI we have the opportunity to support the initiative of this new publication. I am confident that it will reach out successfully to the academic community in the region to further stimulate the dialogue on Bosnia-Herzegovina's European future.

Reinhard LükeProgram Manager Strengthening Public Institutions in BiH

GIZ’ s Foreword

15

3.

Osnove instituta i postulatameđunarodnog građanskog

procesnog prava

1 Stavovi autora izraženi u ovom tekstu predstavljaju lične stavove istih, te ne izražavaju stavove institucija u kojim su autori zaposleni.

PREGLEDNI ZNANSTVENI RAD

Autori:Darko Soldat, MA i Irma Zulić, MA

17

1. Uvod

Potpisivanjem Sporazuma o stabilizaciji i pridruživanju s tadašnjim Evropskim zajednicama (EZ) 2008. godine, Bosna i Hercegovina obavezala se na dugotrajni i sveobuhvatan proces usklađivanja svog zakonodavstva s pravnom tečevinom EU. Takva obaveza zahtijeva kao nasušnu potrebu sagledavanje rješenja de lege lata i de lege ferenda

Osnove instituta i postulata međunarodnoggrađanskog procesnog prava Evropske unije

Sažetak: Evropska unija (EU) važi za nadnacionalnu tvorevinu u kojoj je harmonizacija građanskog postupka dostigla napredniju fazu: zapravo, pošto su zajednički (osnovni) principi vezani za procesno pravo integralni dio zajedničkog tržišta, debata o usaglašavanju procesnog prava u Evropi odigrava se već nekoliko decenija. Iako (još uvijek) ne postoji nikakav evropski kodeks građanskog postupka, a “zvanična” harmonizacija međunarodnog građanskog postupka na zakonodavnom nivou još uvijek je u začetku, moguće je govoriti o evropskom međunarodnom građanskom procesnom pravu, makar u smislu zajedničkog jezgra jedinstvenih procesnih principa priznatih od strane svih zemalja članica i institucija EU. Rad, koristeći opšte i posebne metode društvenih i pravnih nauka, objašnjava sadržinske odrednice osnovnih institucija i postulata na kojima počiva sistem međunarodnog građanskog procesnog prava EU, dovodeći do zaključka da se radi o sistemu prava u progresivnom nastajanju i čija rješenja će u najskorije vrijeme biti izazov bosanskohercegovačkim zakonodavcima.

Ključne riječi: procesno pravo, međunarodna nadležnosti, priznanje i izvršenje odluka

Foundations of Institutes and Postulates of the International Civil Procedural Law of the European Union

Abstract: The European Union (EU) is recognized as a supranational body in which the harmonization of civil proceedings has reached an advanced stage: due to the fact that the common (basic) principles related to procedural law make an integral part of the common market, the debate on the harmonization of procedural law in Europe has been going on for over several decades. Although there is still no European code of civil procedure in place, and given that the "official" harmonization of international civil proceedings at the legislative level is still in its infancy, it is still feasible to speak of the European International Civil Procedural Law, at least in terms of the common core of unique procedural principles recognized by all Member States and EU institutions. Through the use of general and specific methods of social and legal sciences, this article explains the benchmarks of the key institutions and postulates of international civil procedural law of the European Union, leading to the conclusion that it is an emerging legal system that will soon need to be addressed by BiH law-makers.

Key words: procedural law, international jurisdiction, recognition and enforcement of decisions

UDK 341.96:347.91]:061.1EU

18

evropske legislative u najrazličitijim oblastima pravnog habitovanja, a sve radi uspješnog usklađivanja bosanskohercegovačkog zakonodavstva s propisima EU. Analiza legislative EU, koja po svojoj prirodi pripada oblasti međunarodnog građanskog procesnog prava, a koje obuhvata pravila o nadležnosti, priznanju i izvršenju sudskih odluka i pravila građanskog sudskog postupka sa stranim elementom, data je u analitičkom i komparativnom pregledu konteksta u kojem su doneseni kao i osnovnih rješenja u pogledu instituta međunarodnog građanskog procesnog prava. To se odnosi na uredbe kojima se reguliraju: materija nadležnosti, priznanja i izvršenja presuda u građanskim i trgovinskim predmetima, saradnja između sudova u pribavljanju dokaza u građanskim i trgovinskim predmetima, stvaranje evropskog izvršnog naloga za nesporna potraživanja, ustanovljenje postupka koji se odnosi na evropski platni nalog, ustanovljenje evropskog postupka za potraživanja male vrijednosti, dostavljanje sudskih i vansudskih dokumenata u građanskim i trgovinskim predmetima u državama članicama te direktive o poboljšanju pristupa sudovima u prekograničnim sporovima kojima se određuju minimalna zajednička pravila za pravnu pomoć i o određenim aspektima medijacije u građanskim i trgovinskim predmetima.

2. Nadležnost, priznanje i izvršenje odluka u građanskim i trgovinskim predmetima

Prva oblast u kojoj se pojavila potreba za udruživanjem država članica Evropske ekonomske zajednice (EEZ) radi saradnje u pravosudnim predmetima bila je upravo oblast koja se ticala rješavanja pitanja međunarodne nadležnosti i priznavanja i izvršenja odluka u građanskim i trgovinskim predmetima. Radi pojednostavljivanja formalnosti koje se odnose

1na priznanje i izvršenje presuda sudova i tribunala, šest prvobitnih članica EEZ pristupilo je donošenju Briselske konvencije o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i

2trgovinskim predmetima (u daljnjem tekstu: Briselska konvencija I) davne 1968. godine. Integracioni procesi, ali i nužnost saradnje baš u ovoj oblasti implicirali su donošenje i Luganske konvencije o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovinskim

3 4predmetima 1988. godine između država članica EZ , EFTA i Poljske. Ova konvencija, u svojoj revidiranoj formi iz 2007. godine, još uvijek je na snazi između država članica EU, Švicarske, Islanda i Norveške. Rezultat komunitarizacije međunarodnog privatnog prava nakon stupanja na snagu Amsterdamskog ugovora bilo je i donošenje Uredbe Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. decembra 2000. o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovinskim

5predmetima (u daljnjem tekstu: Uredba Brisel I). O značaju unifikacije pravila o određivanju nadležnosti i priznanju i izvršenju presuda u građanskoj i trgovinskoj materiji govori i poduhvat Haške konferencije za međunarodno privatno pravo, koja također radi na usvajanju konvencije iz te oblasti, predstavljene u formi Prednacrta konvencije o određivanju nadležnosti i priznanju

6i izvršenju presuda u građanskoj i trgovinskoj materiji iz 1999. godine.

1 Francuska, Zapadna Njemačka, Italija, Holandija, Belgija i Luksemburg2 Za posljednju verziju teksta, pogledati u: OJ 1998 C 27/13 Tekst Luganske konvencije objavljen u: OJ 1988 L 319/94 Francuska, Holandija, Luksemburg, Velika Britanija, Portugalija, Italija, Irska, Španija, Njemačka, Danska, Grčka i Belgija, a od 1995. i Austrija, Švedska i Finska (op.a. od 1993. govorimo o EU umjesto EZ!)5 Council Regulation (EC) No 44/2001 of 22 December 2000 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters, Official Gazette of the European Communities, L 12, pp. 1-236 Više o tome u: Muminović, E. (2008.) Procesno međunarodno privatno pravo. Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu, str. 106-116. i Muminović, E. (2002.) O projektu unifikacije pravila o međunarodnoj nadležnosti i priznanju i izvršenju stranih presuda. Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLV, str. 305-317.


19

2. 1. Zaostavština pionirskog poduhvata: Konvencija o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovinskim predmetima iz 1968. godine - Briselska konvencija I

Briselska konvencija I bila je prvi opći multilateralni instrument tzv. convention double o priznanju i izvršavanju presuda kojim je direktno regulirano pitanje međunarodne nadležnosti, a potom, oslanjajući se na ta rješenja, i pitanje priznavanja i izvršavanja takvih

7odluka u drugim državama ugovornicama Konvencije. Konvencijom je prvi put na međunarodnom nivou uređena gotovo cjelokupna materija građanskog procesnog prava sa stranim elementima. Osim pravila postupka pred Evropskim sudom, njen tekst smatrao se

8kamenom temeljcem nastajuće grane prava - građanskog procesnog prava EU. Briselskom konvencijom I uređeno je pitanje međunarodne nadležnosti u građanskim i trgovinskim predmetima, uključujući pored opće nadležnosti i posebne nadležnosti, nadležnosti u predmetima osiguranja i potrošačkih ugovora, isključive nadležnosti, sporazume o nadležnosti, ispitivanje nadležnosti i njene dopuštenosti, litispendenciju i koneksne postupke, te privremene mjere. Konvencijom su propisivana i pravila za priznanje stranih odluka sudova država ugovornica, izvršenje tih odluka te izvršenje po osnovu javnih isprava i sudskih

9nagodbi. Iako je donošenjem Uredbe Brisel I, koja je u najvećoj mjeri zadržala rješenja Briselske konvencije I, njen značaj derogiran, vrijedi napomenuti da je ona još uvijek na snazi u

10odnosima između Danske i preostalih država članica EU te u nekim dominionima i zavisnim 11teritorijama država članica Unije. S obzirom na to da Briselska konvencija I nije bila ni

primarno ni sekundarno pravo EZ, pridruživanjem novih država u članstvo EEZ, odnosno EZ, nove države članice koje nisu bile članice Konvencije nisu automatski postajale i države ugovornice Konvencije, pa su nakon pristupanja u članstvo EZ/EU posebnim aktom pristupale Konvenciji. Činjenica da je konvencija međunarodni ugovor, a ne pravo EU u užem smislu, imala je za posljedicu da Evropski sud, koji je po osnivačkim ugovorima nadležan za tumačenje prava EU, nije bio nadležan tumačiti Konvenciju. Zbog toga je 1971. bio potpisan i Protokol uz Konvenciju (stupio na snagu 1975.), koji je Evropskom sudu davao ovlaštenje tumača Konvencije ako to zatraži nacionalni sud države članice koji služi kao posljednja apelaciona instanca. Za proteklih više od 40 godina Evropski sud je bogatom praksom usvojio nezavisni, autonomni pravni koncept tumačenja odredbi najprije Briselske konvencije I, a potom i istoimene uredbe unoseći time visoki nivo pravne sigurnosti, a sam tekst čineći pogodnim za

12pravne praktičare. Posljedice pretvaranja teksta Briselske konvencije I u istoimenu uredbu su, uz ostalo, pojednostavljen postupak donošenja Uredbe Brisel I umjesto međunarodne konvencije, tumačenje Uredbe Brisel I od Evropskog suda na osnovu samog UEZ bez potrebe sklapanja posebnog međunarodnog ugovora te prenošenje prava na zaključivanje

13međunarodnih ugovora s država članica na EZ.

7 Pocar, F. (2005) Council Regulation (EC) No 44/2001 of 22 December 2000 on jurisdiction and the recognition and enforcement of the judgments in civil and commercial matters ('Brussels I Regulation'). Council of the European Union Secretariat General. Civil Law, Brussels, European Union Publications Office, str. 10.8 Stanivuković, M. (1995) Građansko-procesno pravo Evropske unije. Pravni život, 12, str. 639.9 Pregled najvažnijih rješenja Konvencije Brisel I u: Varadi, T., Bordaš, B. & Knežević, G. (2005) Međunarodno privatno pravo. Novi Sad, Forum, str. 551-553.10 Stone, P. (2006) EU Private International Law: Harmonization of Laws. Cheltenham - Northampton, Edward Elgar Publishing, str. 15.11 Pocar, F., ibid, str. 11.12 Ibidem, str. 1113 Ibidem, str. 11


20

2. 2. Luganska konvencija i sistem prava EU

Identična rješenja kao u Briselskoj konvenciji I sadržavala je i Luganska konvencija o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovinskim predmetima iz 1988. godine, pa sve što je rečeno za Konvenciju Brisel I vrijedi, mutatis mutandi, i za Lugansku konvenciju. Luganska konvencija je međunarodna konvencija otvorenog tipa nastala između petnaest država članica EEZ i država članica EFTA sporazuma, što znači da je konvencija kojoj

14mogu pristupiti i treće države (dakle, države nečlanice EU i države neugovornice EFTA). Potpisana je u švicarskom gradu Luganu 16. septembra 1988., a stupila na snagu 1. januara 1992. Strane ugovornice Luganske konvencije su onih petnaest država članica EU koje su to bile prije maja 2004. godine, države članice EFTA sporazuma osim Lihtenštajna, te Poljska. Po svom sadržaju ova konvencija gotovo je identična Konvenciji Brisel I, a male razlike između

15Konvencije Brisel I i Luganske konvencije ne mijenjaju suštinu stvari. Način tumačenja i primjene Luganske konvencije uređen je Protokolom broj 2. o ujednačenom tumačenju Luganske konvencije. Protokol obavezuje sve države potpisnice Protokola i Luganske konvencije, nezavisno da li su članice EU, da u tumačenju Luganske konvencije primjenjuju obavezujuća tumačenja Konvencije Brisel I koja je dao Evropski sud prije potpisivanja Luganske konvencije, kao i principe utvrđene u „mjerodavnim odlukama“ donesenim u drugim državama ugovornicama Luganske konvencije u nacionalnim sudovima posljednje

16instance. Uvaživši promjene nastale donošenjem Uredbe Brisel I, Evropska zajednica i Norveška, Island i Švicarska su 2007. godine potpisali revidiranu Lugansku konvenciju.

2. 3. Kratki osvrt na historijat i rješenja data Uredbom Brisel I

Stupanjem na snagu Amsterdamskog ugovora stvoreni su uslovi da materija koja je do tada bila regulirana Briselskom konvencijom I bude preinačena u Uredbu, koja bi bila direktno primjenjiva na teritoriji EU. Uredba Vijeća (EZ) br. 44/2001 od 22. decembra 2000. o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i trgovinskim predmetima, stupila je na snagu 1. marta 2002. Ratione teritorri primjenjuje se na cijeloj teritoriji EU, sa izuzetkom

17Danske. Interesantna je i odluka Evropskog suda u predmetu Weber , gdje je Sud rekao da se Uredba Brisel I primjenjuje i na fiksiranim ili plutajućim instalacijama na ili iznad dijela kontinentalnog pojasa koji pripada državi članici u kontekstu iskorištavanja ili eksploatacije nacionalnih prirodnih resursa.

Ratione materiae ograničeno je na građanske i trgovinske predmete, bez obzira na prirodu i vrstu suda. Fiskalni, carinski i upravni predmeti isključeni su iz polja primjene Uredbe Brisel I. Uredba se ne primjenjuje na pitanja ličnog statusa i pravnu sposobnost fizičkih lica, svojinska prava iz bračnih odnosa, testamente i nasljeđivanje, stečajni postupak, prinudne

18nagodbe i slične postupke, predmete iz materije socijalnog osiguranja i arbitražu. Značajnu pomoć u tumačenju navedenih izuzetaka od polja primjene dala je i sudska praksa Evropskog suda: tako se, npr., sporovi iz materije socijalnog osiguranja vezuju za sporove proizašle iz

19odnosa između poslodavca i zaposlenika (predmet Steenbergen ), sporovi iz arbitraže su i sporovi gdje se glavni predmet sudskog postupka odnosi na arbitražu, kao npr., obraćanje

20sudu radi imenovanja arbitra (predmet Marc Rich ) ili spor oko punovažnosti arbitražnog 21sporazuma (predmet Van Uden ).

14 Sajko, K. (2003.) Uredba Europskog vijeća br. 44/2001 o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima od 22. prosinca 2000. i hrvatske parnične stranke. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 53/3-4, str. 655.15 Varadi, Tibor et al. Međunarodno privatno pravo, str. 507.16 Sajko, K. et al., ibid, str. 6-8.17 C-37/00 Weber v. Universal Odgen Services [2002] European Court Reports (ECR) I-201318 Čl. 1. Uredbe Brisel I19 C-271/00 Gemeente Steenbergen v. Baten [2002] ECR I-1048920 C-190/89 Marc Rich v. Impianti (The Atlantic Emperor) [1991] ECR I-385521 C-391/95 Van Uden Maritime BV. trading as Van Uden Africa Line v. Kommanditgesellschaft in Firma Deco-Line & others [1998] ECR I-7091


21

Neposredna svrha Uredbe Brisel I je unifikacija normi međunarodnog privatnog prava država-članica koje se odnose na sudsku nadležnost u građanskim i trgovinskim predmetima povezanim s dvije ili više država članica EU, kao i ubrzanje i pojednostavljenje postupka priznanja i izvršenja sudskih odluka donesenih u jednoj državi članici u drugim

22državama članicama EU. O implikacijama koje je Uredba Brisel I imala na međunarodno privatno pravo u EU najbolje govore mišljenja brojnih autora sa Starog kontinenta. Ston (engl. Peter Stone), inače profesor međunarodnog privatnog prava na Univerzitetu Eseks (engl. University of Essex) u Velikoj Britaniji, naziva je najvažnijim instrumentom Unije u oblasti

23 24međunarodnog privatnog prava. Profesor Fausto Pokar (ital. Fausto Pocar) Uredbi Brisel I daje centalnu ulogu u procesu komunitarizacije međunarodnog privatnog prava u EU, a njen doprinos ostvarenju potpunih i usklađenih sloboda kretanja lica, dobara, usluga i kapitala

25označava neprocjenjivim.

2. 3. 1. Međunarodna nadležnost

Prilikom donošenja Uredbe Brisel I, Zajednica se rukovodila činjenicom da propisi o nadležnosti moraju biti izuzetno predvidljivi i utemeljeni na principu da se nadležnost uglavnom utvrđuje prema prebivalištu tuženog, pri čemu takva nadležnost mora uvijek postojati, osim u nekim tačno određenim slučajevima, u kojima je zbog predmeta spora ili autonomije stranaka opravdana neka druga poveznica. Prebivalište pravnog lica mora biti autonomno utvrđeno kako bi zajednička pravila bila transparentnija i kako bi se izbjegli sukobi

26nadležnosti. Takva autonomna definicija pravnog lica data je u samom tekstu Uredbe Brisel 27I , u kojem se kaže da trgovačko društvo ili drugo pravno lice ili udruženje fizičkih ili pravnih lica

ima prebivalište u mjestu u kojem ima stvarno ili statutarno sjedište, ili centralnu upravu ili pak glavnu poslovnu jedinicu. U nastavku slijedi kratki prikaz vrsta međunarodnih nadležnosti koje se propisujuju Uredbom Brisel I.

Prema članu 2. stav 1. Uredbe Brisel I, lica s prebivalištem u jednoj od država članica mogu biti tužena, bez obzira na njihovo državljanstvo, pred sudom te države. Iz ove formulacije jasno se vidi da se nadležnost određuje prema prebivalištu tuženog, što predstavlja ostvarenje maksime actor sequitur forum rei. Uredba ne daje autonomno tumačenje pojma prebivališta, već to pitanje prepušta unutrašnjem pravu države suda pred

28 29kojim se vodi postupak. Isto rješenje sadržavala je i Briselska konvencija I. Lica koja nisu državljani države u kojoj imaju prebivalište podvrgavaju se nadležnosti koja važi za državljane

30 31te države. Evropski sud je, u predmetu Owusu, rješavajući pitanje vanugovorne odgovornosti za štetu, gdje se štetni događaj desio na Jamajci, a pri tome su i lice koje je prouzrokovalo štetu i sam oštećeni imali prebivalište u Velikoj Britaniji, stao na stanovište da se Uredba Brisel I može primijeniti i u odnosima s trećim državama, izričito navodeći da se „pravila o nadležnosti ne moraju primjenjivati samo na pravne odnose koji su činjenično povezani s funkcioniranjem unutrašnjeg tržišta“. Uredba Brisel I, prema odluci Evropskog suda

22 Stanivuković, M. (2002.) Regulativa Saveta o nadležnosti i priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovinskim stvarima (2001/44/ES). Evropsko zakonodavstvo, 1, str. 9.23 Stone, P., ibid, str. 13.24 Profesor prava Evropske unije, međunarodnog javnog i međunarodnog privatnog prava na Univerzitetu u Milanu. Bio je izvjestilac u radnoj grupi za reviziju Briselske konvencije I, predstavnik Italije u Haškoj konferenciji za međunarodno privatno pravo, član Evropske grupe za međunarodno privatno pravo, član Instituta za međunarodno pravo. Za naše prostore interesantna informacija je da je obavljao dužnost sudije i predsjednika Haškog tribunala za bivšu Jugoslaviju (2005.-2008.).25 Pocar, F., ibid, str. 10-11.26 Recital 11. Preambule Uredbe Brisel I27 V. Čl. 60. Uredbe Brisel I28 Čl. 59. Uredbe Brisel I29 Rakić-Vodinelić, V. & Knežević, G. (1998.) Građansko procesno pravo Evropske unije. Beograd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu, str. 88-89.30 Čl. 2. st. 2. Uredbe Brisel I31 C-281/02 Andrew Owusu v. N. B. Jackson, trading as 'Villa Holidays Bal-Inn Villas' and Others [2005] ECR I-01383


22

u predmetu Josi, primjenivat će se i u slučajevima kada tuženi ima prebivalište na području 32države članice EU, a tužilac ima prebivalište u državi nečlanici EU.

Uredba Brisel I, u čl. 5. do 7., predviđa i nekoliko odstupanja od općeg pravila o određivanju međunarodne nadležnosti actor sequitur forum rei, i to:- u predmetima koji se odnose na uslove ugovora, pred sudom mjesta u kojem treba

33biti izvršena obaveza koja je predmet tužbe (u predmetu De Bloos Evropski sud zauzeo se za soluciju prema kojoj bi se u ocjeni mjesta izvršenja obaveze uzimala u obzir samo ona obaveza iz koje proističe tužbeni zahtjev tužioca, odnosno ona koja odgovara ugovornom

34pravu na kojem tužilac zasniva svoju tužbu );- u predmetima koji se odnose na obavezu izdržavanja, pred sudovima u mjestu u

kojem lice s pravom na izdržavanje ima prebivalište ili boravište ili, ako je riječ o postupku povezanim s postupkom koji se odnosi na status lica, pred sudom koji je, prema pravu tog suda, nadležan za takve postupke, osim ako se nadležnost temelji isključivo na državljanstvu neke od stranaka;

- u predmetima koji se odnose na štetne radnje, delikte ili kvazidelikte, pred sudovima u mjestu u kojem se dogodila šteta ili bi se mogla dogoditi;

- ako je riječ o privatnoj tužbi zbog odštete ili za povrat u pređašnje stanje koja se bazira na djelu zbog kojeg je pokrenut krivični postupak, na sudu na kojem je pokrenut postupak, u onoj mjeri u kojoj taj sud ima nadležnost da vodi građanski postupak u skladu s vlastitim pravom;

- ako je riječ o sporu nastalom zbog djelovanja ispostave, agencije ili druge poslovne jedinice, pred sudom u mjestu u kojem se nalazi ispostava, agencija ili druga poslovna jedinica;

- u predmetima gdje se pojavljuju osnivač, upravnik ili korisnik trusta osnovanog na temelju zakona ili pisanim instrumentom, ili osnovanog usmenim putem i potvrđenog pisanim putem, pred sudovima države članice u kojoj se trust nalazi;

- ako je riječ o sporu koji se odnosi na plaćanje naknade zatražene zbog spašavanja tovara, pred sudom nadležnim za tovar o kojem je riječ i koji je ili zadržan radi osiguranja isplate takve naknade, ili koji je mogao biti zadržan, ali je data kaucija ili neka druga vrsta garancije pod uslovom da se ova odredba primjenjuje samo ako se tvrdi da tuženi ima prava na tovar ili da ih je imao u trenutku njegovog spašavanja;

- u slučaju kada je lice jedan od više tuženih, i pred sudom u mjestu u kojem bilo koje od tuženih lica ima prebivalište, pod uslovom da su tužbe toliko usko povezane da ih je bolje obrađivati zajedno kako bi se izbjegla opasnost donošenja nepomirljivih sudskih odluka u odvojenim postupcima;

- kao treća strana u tužbi zbog garancije ili u bilo kojem postupku protiv treće strane, pred sudom na kojem je pokrenut osnovni postupak, osim ako je postupak pokrenut isključivo s ciljem izuzimanja tog lica iz nadležnosti suda koji bi bio nadležan u njenom slučaju;

- ako je riječ o protutužbi koja proizilazi iz istog ugovora ili činjeničnog stanja kao i osnovna tužba, pred sudom na kojem je u toku osnovni postupak;

- u predmetima koji se odnose na ugovor, ako se tužba može povezivati s tužbom protiv istog tuženog u predmetima koji se odnose na stvarna prava na nekretninama, pred sudom države članice u kojoj se nalazi nekretnina (lex rei sitae); te

- u korist suda države članice nadležnog za tužbe koje se odnose na odgovornost zbog korištenja plovila, kada je taj sud unutrašnjim pravom nadležan za odlučivanje u sporovima za ograničavanje takve odgovornosti.

32 C-412/98 Group Josi Reinsurance Company SA v. Universal General Insurance Company (UGIC) [2000] ECR I-0592533 14/76 A. De Bloos, SPRL v. Société en commandite par actions Bouyer [1976] ECR 149734 Stanivuković, M. (2000.) Nadležnost sudova u ugovornim sporovima sa inostranim elementom u pravu Evropske unije. Zbornik radova sa savetovanja Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva održanog od 5. do 9. juna 2000. u Budvi, str. 398-399.


23

Kad je riječ o pravnim odnosima proisteklim iz osiguranja, potrošačkih ugovora i zapošljavanja, komunitarni zakonodavac vodio se činjenicom da slabija strana u sporu mora biti zaštićena propisima o nadležnosti tako da oni više pogoduju zadovoljavanju interesa

35slabije strane nego što to omogućuje opće pravilo o međunarodnoj nadležnosti.Opće koliziono pravilo u oblasti ugovora o osiguranju propisuje da pružalac usluga

osiguranja s prebivalištem u državi članici može biti tužen ili pred sudovima države članice u kojoj ima prebivalište ili u drugoj državi članici, u slučaju tužbe koju podnosi nosilac prava na osiguranje, osiguranik ili korisnik, pred sudovima u mjestu u kojem podnosilac tužbe ima prebivalište; te ako se pojavljuje u svojstvu suosiguravaoca - pred sudovima države članice u kojoj je započet postupak protiv drugog suosiguravaoca. Osiguravalac koji nema prebivalište u državi članici, ali ima ispostavu, predstavništvo ili drugu poslovnu jedinicu u jednoj od država članica - u sporovima koji nastaju zbog djelovanja ispostave, predstavništva ili druge poslovne

36jedinice smatra se osiguravaocem s prebivalištem u toj državi članici. Osim toga, s obzirom na osiguranje od odgovornosti ili osiguranje nekretnina, osiguravalac može biti tužen pred sudovima u mjestu događaja gdje je prouzrokovana šteta. Isto se primjenjuje ako su pokretnine i nekretnine pokrivene istom policom osiguranja i ako su i jedne i druge

37istovremeno oštećene zbog istog događaja.Opće koliziono pravilo za potrošačke ugovore ovlašćuje potrošača da može pokrenuti

postupak protiv druge ugovorne stranke bilo pred sudovima države članice u kojoj ta stranka ima prebivalište, bilo pred sudovima mjesta u kojem potrošač ima prebivalište. Postupak protiv potrošača pak druga ugovorna stranka može pokrenuti samo pred sudovima države

38članice u kojoj potrošač ima prebivalište. Inače, koliziona pravila o potrošačkim ugovorima 39susrećemo i u brojnim direktivama koje se bave zaštitom prava i interesa potrošača.

U stvarima koje se odnose na pojedinačne ugovore o zapošljavanju, Uredba Brisel I normira mogućnost da poslodavac s prebivalištem u državi članici može biti tužen ili pred sudovima države članice u kojoj ima prebivalište, ili u drugoj državi članici i to pred sudovima u mjestu u kojem zaposlenik obično obavlja posao ili pred sudovima mjesta u kojem je posljednji put obavljao posao; ili, ako zaposlenik ne obavlja ili nije obično obavljao svoj posao samo u jednoj državi, pred sudovima u mjestu u kojem se nalazi ili se nalazila poslovna jedinica koja ga je zaposlila. Poslodavac protiv zaposlenika može pokrenuti postupak samo pred sudovima

40države članice u kojoj zaposlenik ima prebivalište.Ako se stranke, od kojih jedna ili više njih ima prebivalište u državi članici, dogovore

da će sud ili sudovi države članice biti nadležni za sporove koji nastanu ili su nastali u vezi s određenim pravnim odnosom, nadležan će biti taj sud ili ti sudovi. Takva nadležnost je isključiva, osim ako su stranke postigle drugačiji dogovor. Takav dogovor o prenošenju nadležnosti postiže se u pisanoj formi, ili se potvrđuje u pisanoj ili elektronskoj formi na način da se omogućava pohranjivanje zapisa o postignutom dogovoru; ili u formi koja je u skladu s praksom ustaljenom između strankama; ili u slučajevima međunarodne trgovine u formi koja je u skladu s običajima koji su strankama poznati ili bi im morali biti poznati, a opće su poznati u međunarodnoj trgovini i redovno ih poštuju stranke ugovora iste vrste u okviru trgovine o

41kojoj je riječ.Bez obzira na prebivalište tuženog ili tužioca, Uredba Brisel I određuje slučajeve kada

sudovi određene države članice imaju isključivu nadležnost u sporovima. Ti slučajevi su taksativno navedeni u samoj Uredbi.

35 Recital 13. Preambule Uredbe Brisel I36 Čl. 9. Uredbe Brisel I37 Ibid, čl. 10.38 Čl. 16. st. 1-2. Uredbe Brisel I39 Više o tome u: Psodorov, D. (2003.) Međunarodno privatno pravni aspekti zaštite potrošača u pravu Evropske unije sa kraćim prikazom domaćeg zakonodavstva. Revija za evropsko pravo, V (1-3.), str. 79-96.40 Čl. 19-20. Uredbe Brisel I41 Ibid, čl. 23. st. 1-2.


24

U postupcima čiji su predmet stvarna prava na nekretninama ili najam nekretnina, nadležni su sudovi države članice u kojoj se nekretnina nalazi. Uprkos tome, u postupcima čiji je predmet najam nekretnine za privremenu ličnu upotrebu, a najduže u periodu od šest uzastopnih mjeseci, nadležni su i sudovi države članice u kojoj tuženi ima prebivalište, pod uslovom da je najmoprimac fizičko lice te da i najmodavac i najmoprimac imaju prebivalište u istoj državi članici. Isključiva nadležnost sudova države članice u kojoj društvo, pravno lice ili udruženje ima svoje sjedište predviđena je i u postupcima čiji je predmet valjanost osnivanja, ništavost ili prestanak društava ili drugih pravnih lica ili udruženja fizičkih ili pravnih lica, ili valjanost odluka njihovih tijela. S ciljem utvrđivanja samog sjedišta, sud primjenjuje lex fori pravila međunarodnog privatnog prava. U postupcima čiji je predmet valjanost upisa u javne registre, nadležni su sudovi države članice u kojoj se vodi registar, dok se u postupcima koji se odnose na registraciju ili valjanost patenata, zaštitnih znakova, dizajna ili drugih sličnih prava koja moraju biti deponovana ili registrovana, propisuje isključiva nadležnost sudova države članice u kojoj se zahtijeva deponovanje ili registracija, ili u kojoj je deponovanje ili registracija obavljena ili se, u skladu s instrumentom Zajednice ili međunarodnom konvencijom, smatra obavljenom. Isključiva nadležnost sudova države članice u kojoj je sudska odluka izvršena ili

42treba biti izvršena propisana je i u postupcima koji se odnose na izvršenje sudskih odluka.Uredbom Brisel I predviđa se i posebno rješenje u vezi s određivanjem nadležnosti za

donošenje privremenih mjera. Uredbom se dopušta da se pred sudovima države članice može uložiti zahtjev za preduzimanje privremenih i zaštitnih mjera koje su predviđene u pravu te države čak i u slučaju u kojem su, u skladu s odredbama Uredbe Brisel I, za donošenje sudske

43odluke o meritumu predmeta nadležni sudovi druge države članice.U interesu usklađenog zadovoljavanja pravde bilo je potrebno smanjiti mogućnost

vođenja paralelnih postupaka i osigurati da u dvjema državama članicama ne budu donesene dvije nepomirljive presude. Zbog toga, Uredbom Brisel I propisuje se jasan i efikasan mehanizam za rješavanje slučajeva litispendencije i povezanih parnica te sprečavanje problema koji proizilaze iz razlika među državama članicama s obzirom na utvrđivanje trenutka od kojeg se predmet smatra neriješenim i taj se trenutak mora utvrđivati kao

44autonomni koncept. Pravilo koje propisuje Uredba Brisel I predviđa da, ako se pred sudovima različitih država članica vode postupci o istom predmetu u kojima učestvuju iste

45stranke, svi sudovi osim onog pred kojim je započet postupak obustavljaju svoje postupke po 46službenoj dužnosti, sve dok se ne utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak.

Nakon što se utvrdi nadležnost suda koji je prvi započeo postupak, svi ostali sudovi proglašavaju se nenadležnim u korist tog suda. Ako se pred sudovima različitih država članica

47vode povezani postupci , postupak mogu prekinuti svi sudovi osim onog pred kojim je započet prvi postupak. Ako se pak radi o prvostepenim postupcima, svi sudovi osim suda pred kojim je pokrenut prvostepeni postupak mogu, na zahtjev jedne od stranaka, izjaviti da nisu nadležni ako sud pred kojim je pokrenut prvostepeni postupak ima nadležnost nad predmetom o kojem je riječ i ako njegovo pravo (op.a. lex fori suda) omogućava spajanje

48postupka. Ako postupci pripadaju u isključive nadležnosti nekoliko sudova, svaki sud osim

42 Čl. 22. Uredbe Brisel I; Muminović, E. (2008.), ibid, str. 46.43 Čl. 31. Uredbe Brisel I44 Recital 15. Preambule Uredbe Brisel I45 U svrhu razumijevanja rješenja Uredbe Brisel I u pogledu paralelnih postupaka, član 30. Uredbe Brisel I daje pojašnjenje kad se smatra da je sud započeo postupak kroz dvije alternativno postavljenje solucije: ili u trenutku u kojem je sudu priložen dokument o početku postupka ili istovrsni dokument, pod uslovom da tužilac nakon toga nije odustao od preduzimanja koraka koje je morao preduzeti za potrebe dostavljanja dokumenta tuženom ili ako se dokument treba dostaviti prije njegovog prilaganja sudu, u trenutku u kojem ga je primilo tijelo odgovorno za dostavljanje, pod uslovom da tužilac nije nakon toga odustao od preduzimanja koraka koje je morao preduzeti kako bi dokument bio priložen sudu.46 Čl. 27. Uredbe Brisel I47 Autonomno tumačenje pojma povezani postupak dato je u čl. 28. st. 3. Uredbe Brisel I, gdje se smatra da se postupci smatraju povezanima ako među njima postoji toliko bliska veza da postoji interes da budu zajedno obrađivani i da bude donesena jedna sudska odluka, kako bi se izbjegla opasnost donošenja nepomirljivih sudskih odluka zbog vođenja odvojenih postupaka.48 Čl. 28. st. 1.-2. Uredbe Brisel I


25

suda pred kojim je pokrenut prvi postupak proglašava se nenadležnim za rješavanje spora u 49korist prvog suda.

2. 3. 2. Priznanje i izvršenje odluka

Prilikom donošenja Uredbe Brisel I, komunitarni zakonodavac vodio se principom uzajamnog povjerenja u zadovoljavanje pravde unutar Zajednice koji nalaže da sudske odluke donesene u nekoj državi članici automatski budu priznate bez potrebe provođenja bilo kakvog

50postupka (op.a. egzekvature) osim u slučajevima njihovog osporavanja. Uredba Brisel I također daje autonomnu definiciju sudske odluke, pri tome podrazumijevajući bilo kakvu sudsku odluku koju donese sud neke države članice, bez obzira na to kako se ta sudska odluka naziva, uključujući presudu, nalog, odluku ili nalog za izvršenje te odluku o utvrđivanju troškova koju izdaje sudski službenik. Evropski sud dodatno je pojasnio pojam sudske odluke u

51predmetu Solo Kleinmotoren , objasnivši da odluka mora poticati od sudskog tijela države članice koje na osnovu vlastitog ovlaštenja odlučuje u predmetu između stranaka.

Opće pravilo glasi da se sudska odluka donesena u nekoj državi članici priznaje u 52drugoj državi članici bez potrebe provođenja bilo kakvog posebnog postupka za priznavanje.

Razlozi za odbijanje priznanja svedeni su na minimum i odnose se na slučajeve kad bi priznanje 53sudske odluke bilo u očiglednoj suprotnosti s javnim poretkom države članice u kojoj se traži

priznanje, ako je sudska odluka donesena u odnosu na tuženog koji se nije odazvao na poziv suda, a nije mu bio blagovremeno uručen dokument o početku postupka ili istovrsan dokument na način koji bi mu omogućio da pripremi svoju odbranu, osim ako tuženi nije

54započeo postupak (predmet Volker Sonntag) za pobijanje sudske odluke, a mogao je to učiniti, zatim ako je sudska odluka nepomirljiva sa sudskom odlukom donesenom u sporu između istih stranaka u državi članici u kojoj se zahtijeva priznanje, te ako je nepomirljiva s prethodno donesenom sudskom odlukom u drugoj državi članici ili u trećoj zemlji, a radi se o istom predmetu između istih stranaka, pod uslovom da prethodno donesena sudska odluka ispunjava uslove potrebne za njeno priznavanje u državi članici u kojoj se zahtijeva

55 56priznavanje. Odluka se ni u kojem slučaju ne smije ispitivati po meritumu. Uredba daje diskreciono pravo sudu da prekine postupak priznanja, ako je u državi porijekla protiv odluke

57 58uložen redovni pravni lijek (predmet Industrial Diamond ).Što se tiče postupka za izvršenje sudskih odluka, opće pravilo nalaže da se sudska

odluka donesena u jednoj državi članici, a koja je ujedno i izvršna u toj državi izvršava u drugoj državi članici ako je, po zahtjevu bilo koje zainteresovane stranke, u njoj proglašena izvršnom.

49 Ibid, čl. 29.50 Recital 16. Preambule Uredbe Brisel I51 C-414/92 Solo Kleinmotoren GmbH v. Emilio Boch [1994] ECR I-0223752 Čl. 33. st. 1. Uredbe Brisel I53 Javni poredak je širok pojam i Evropski sud se nikada nije upuštao u avanturu njegovog sadržinskog određenja. Međutim, predmetu Kromach sud je rekao da institut javnog poretka nacionalni sudovi moraju primijeniti prilikom donošenja odluke o tome da li je ili nije određeni princip nacionalnog prava do te mjere značajan da se od njega ne može odstupiti. Više o institutu javnog poretka u međunarodnom privatnom pravu u EU u: Duraković, A. (2008.) Institut „javni poredak“ u konvencijskom međunarodnom privatnom pravu i komunitarnom pravu Evropske unije. Zovko, Lj. et al. (eds.). Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavsta i pravne prakse 6, Mostar, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, str. 505-516.54 U smislu prakse Evropskog suda, smatra se da se tuženi upustio u postupak ako je on ili njegov opunomoćenik iznio sudu argumente u svoju odbranu iz čega se može zaključiti da je saznao da je postupak protiv njega pokrenut te da je imao dovoljno vremena da pripremi odbranu.Predmet C-172/91 Volker Sonntag v. Hans Waidmann, Elisabeth Waidmann and Stefan Waidmann [1993] ECR I-0196355 Čl. 34. Uredbe Brisel I56 Ibid, čl. 36.57 Prema praksi Suda EZ, redovni pravni lijek je pravni lijek koji može dovesti do ukidanja ili izmjene odluke, koji je vezan određenim rokom, te koji je dio redovnog toka postupka i s kojim stranka predvidljivo uvijek može računati. Slučaj 43/77 Industrial Diamond Supplies v. Luigi Riva [1977] ECR 217558 Čl. 37. Uredbe Brisel I62 Za detaljniju analizu predloženih novela pogledati: Stanivuković, M. (2011.) Recasting of the Brussels I Regulation and its Impact upon Third Countries, in Particular Serbia. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 45/2, str. 91-110.


26

U Velikoj Britaniji takva odluka izvršava se ako je, po zahtjevu bilo koje od zainteresovanih stranaka, registrovana za izvršenje u određenom dijelu Velike Britanije. O prijedlogu odlučuje stvarno nadležni sud naveden u Aneksu II. Uredbe, dok je mjesno nadležan sud mjesta prebivališta stranke protiv koje se zahtijeva izvršenje ili sud mjesta izvršenja sudske odluke. Za

59postupak izvršenja mjerodavno je pravo suda. Osim ovog, uredbom se još nude rješenja u vezi s pratećim dokumentima uz postupak izvršenja kao i neke specifičnosti postupka povodom pravnog lijeka protiv odluke o izvršnosti i postupka po pravnom lijeku povodom

60drugostepene odluke suda.

2. 4. Uredba Brisel I bis

Krajem 2012. godine na snagu je stupila izmijenjena verzija Uredbe br. 1215/2012 Evropskog parlamenta i Vijeća o nadležnosti, priznanju i izvršenju odluka u građanskim i

61trgovinskim predmetima. Stupanjem na snagu Lisabonskog ugovora ovo je postao prijedlog unijske, a ne komunitarne mjere. Glavne novine koje je donijela nova Uredba Brisel I, entuzijastički nazvana Uredba Brisel I bis, odnose se na proširenje polja primjene uredbe na tužene koje imaju prebivalište izvan EU, uvažavanje litispendencije pred sudom države koja nije članica EU, uvođenje novih osnova nadležnosti, ali i mogućnosti priznanja odluka država

62koje nisu članice EU u nekoj od država članica EU.

3. Dostavljanje sudskih i vansudskih dokumenata u građanskim i trgovinskim predmetima

Nema sumnje da je dostavljanje sudskih i vansudskih dokumenata iz jedne u drugu državu članicu najvažniji vid pravne pomoći između država. S tim ciljem, komunitarni zakonodavac je još 2000. godine donio Uredbu Vijeća (EZ) br. 1348/2000 od 29. maja 2000. o dostavljanju u državama članicama sudskih i vansudskih dokumenata u građanskim i

63trgovinskim predmetima koja je, s ciljem efikasnijeg dostavljanja sudskih i vasudskih akata, zamijenjena Uredbom Evropskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1393/2007 o dostavljanju u državama članicama sudskih i vansudskih dokumenata u građanskim i trgovinskim

64predmetima i o ukidanju Uredbe br. 1348/2000. .Ne ulazeći u ispitivanje odredbi Uredbe br. 1397/2007, ovdje slijedi samo nekoliko

kratkih napomena. Uredbom je predviđeno da svaka država članica formira organe koji će biti zaduženi za prijem i prijenos sudskih i vansudskih akata. Sudske odluke bit će dostavljane na najbrži mogući način preko agencija za prijenos i agencija za prijem. Adresat akta mora imati državljanstvo države članice iz koje se šalje pismeno koje mora biti sastavljeno na jeziku određenim samim tekstom Uredbe. Analogno tome, na isti način dostavljaju se i vansudski

65akti.

59 Ibid, čl. 39. i čl. 40. st. 1.

61 Regulation (EU) No 1215/2012 of the European Parliament and of the Council of 12 December 2012 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters, Official Journal of the European Union, L 351, pp. 1-3262 Za detaljniju analizu predloženih novela pogledati: Stanivuković, M. (2011.) Recasting of the Brussels I Regulation and its Impact upon Third Countries, in Particular Serbia. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 45/2, str. 91-110.63 Council regulation (EC) No 1348/2000 of 29 May 2000 on the service in the Member States of judicial and extrajudicial documents in civil or commercial matters, Official Jornal of European Communities, L 160, pp. 37-5264 Regulation (EC) No 1393/2007 of the European Parliament and of the Council of 13 November 2007 on the service in the Member States of judicial and extrajudicial documents in civil or commercial matters (service of documents), and repealing Council Regulation (EC) No 1348/2000, Official Gazette of the European Union, L 324, pp. 79-12065 Analizu teksta Uredbi o dostavljanju naći u: Čolović, V. (2008.) Dostavljanje sudskih i vansudskih akata u pravu EU-a po novoj Uredbi 1393/2007. Pravni život, 14/2008, str. 47-62.

60 Vidjeti čl. 41.-50. Uredbe Brisel I


27

4. Saradnja sudova država članica u izvođenju dokaza u građanskim i trgovinskim predmetima

S ciljem unifikacije pravila o izvođenju dokaza u građanskim i trgovinskim predmetima, donesena je Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 od 28. maja 2001. o saradnji

66između sudova u pribavljanju dokaza u građanskim i trgovinskim predmetima. Ona se primjenjuje u građanskim i trgovinskim predmetima, gdje sud države članice ili traži od nadležnog suda druge države članice da pribavi dokaze ili od njega zahtijeva da mu dozvoli da on sam prikuplja dokaze na teritoriji te druge države članice. Osim ovoga, jedno od najvažnijih postignuća uredbe je i direktna komunikacija između suda koji zahtjev upućuje i suda koji bi taj zahtjev trebalo da izvrši, kao i sastavljanje liste sudova nadležnih za izvođenje dokaza u skladu

67s odredbama ove uredbe.

5. Evropski platni nalog

Donošenjem Uredbe Evropskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 1896/2006 od 12. 68decembra 2006. o ustanovljenju postupka koji se odnosi na evropski platni nalog

pojednostavljen je, ubrzan i jeftiniji sudski postupak u prekograničnim predmetima u vezi s neosporenim novčanim potraživanjima uz istovremeno omogućavanje slobodnog protoka evropskih platnih naloga širom država članica EU. Uredbom se povjeriocima omogućava da ostvare nesporna potraživanja u građanskim i trgovinskim predmetima u jednom postupku, koristeći standardne obrasce propisane Uredbom br. 1896/2006. Prisustvo povjerioca na sudu nije potrebno. Podnosilac zahtjeva mora samo podnijeti zahtjev i proces će, ako tuženi ne istakne prigovor, rezultovati izdavanjem direktno izvršivog evropskog platnog naloga. Povjerioci ne treba da učine bilo kakvu drugu formalnost, što znači da nema postupka

69egzekvature.

6. Evropski izvršni naslov za nesporna potraživanja

Donošenjem Uredbe Evropskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 805/2004 od 21. aprila 702004. o stvaranju evropskog izvršnog naloga za nesporna potraživanja omogućeno je

povjeriocu iz novčanog zahtjeva, koji je u državi porijekla priznat kao nepobitan zahtjev, dobivanje izvršnog naslova. Osim toga, država dužnikovog prebivališta ili država u kojoj dužnik ima svoju pokretnu i nepokretnu imovinu više ne može štititi tog dužnika od izvršnog naslova druge države članice. Stvaranjem evropskog izvršnog naslova za nesporna potraživanja, EU se prihvatila rješavanja zajedničkog problema koji se javlja u prekograničnim sporovima u slučaju kada sudska odluka donesena u jednoj državi članici EU treba da se izvrši u nekoj drugoj državi članici EU. Uredba br. 805/2004 usvojena je da bi se bolje uskladilo djelovanje principa

67 Više o rješenjima Uredbe o pribavljanju dokaza u: Medić-Musa, I. (2005.) Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 o saradnji između sudova država članica na području izvođenja dokaza u građanskim ili trgovačkim predmetima. Čizmić J. & Bevanda M. (eds.). Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavsta i pravne prakse 3, Mostar, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru, str. 329-340.; Musger, G. (2005.) Council Regulation (EC) No 1206/2001 of 28 May 2001 on cooperation between the courts of the Member States in the taking of evidence in civil or commercial matters. Council of the European Union Secretariat General. Civil Law, Brussels, European Union Publications Office, str. 192-215.; Petrušić, N. (2009.) Standardi EU u pružanju pravne pomoći u prekograničnim sporovima. Stojanović N. & Golubović S. (eds.). Zbornik radova „Pravo Republike Srbije i pravo Evropske unije“ - sveska 2, Niš, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, str. 101-124.68 Regulation (EC) No 1896/2006 of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 creating a European order for payment procedure, Official Gazette of the European Union, L 399, pp. 1-3269 Pogledati: Kunštek, E. (2007.) Pretpostavke za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 28/1, str. 441-459.70 Regulation (EC) No 805/2004 of the European Parliament and of the Council of 21 April 2004 creating a European Enforcement Order for uncontested claims, Official Gazette of the European Union, L 143, pp. 15-39


28

slobode kretanja u EU i realnih potreba jedinstvenog evropskog tržišta, zatim obezbijedio veći stepen pravne sigurnosti u građanskim sporovima unutar EU i omogućilo slobodno cirkuliranje sudskih odluka. Ova uredba kojom je stvoren evropski izvršni naslov za namirenje nespornih potraživanja ne nameće obavezu da sud zemlje porijekla izda potvrdu o evropskom izvršnom naslovu, što znači da izvršni naslov ima direktno pravno djelovanje u svim državama članicama EU (osim Danske) bez potrebe za izdavanjem naloga za izvršenje, ali i bez

71mogućnosti prigovora na njeno priznavanje.

7. Evropski postupak za potraživanja male vrijednosti

S ciljem ubrzanja i pojednostavljivanja poslovnih sporova, komunitarni zakonodavac donosi i Uredbu Evropskog parlamenta i Vijeća (EZ) br. 861/2007 od 11. jula 2007. o

72ustanovljenju evropskog postupka za potraživanja male vrijednosti koja se primjenjuje u prekograničnim predmetima u građanskim i trgovinskim stvarima kod kojih vrijednost zahtjeva ne prelazi više od 2.000 eura u momentu kada nadležni sud primi tužbu tužioca, ne računajući u taj iznos kamate, rashode i izdatke. Tužilac pokreće evropski postupak za sporove male vrijednosti ispunjavanjem standardnog obrasca koji se nalazi u Aneksu I. Uredbe uz prilaganje dokaza. Sud potom taj obrazac šalje tuženom, koji ima rok od 30 dana za izjašnjenje o zahtjevima tužioca. Ako tuženi ne ospori navode tužioca ili sud u postupku izvođenja dokaza nađe da je tužba opravdana, donosi presudu, koja služi i kao izvršni naslov. Taj izvršni naslov direktno je primjenjiv u svim državama članicama EU (sa izuzetkom Danske), te nije potreban

73nikakav naknadni postupak egzekvature.

8. Minimalna zajednička pravila za pravnu pomoć u prekograničnim sporovima

S ciljem osiguranja slobode kretanja lica kroz pružanje pravne pomoći licima u njihovim prekograničnim sporovima, donesena je Direktiva 2002/8/EZ Vijeća od 27. januara 2003. o poboljšanju pristupa sudovima u prekograničnim sporovima kojom se određuju

74minimalna zajednička pravila za pravnu pomoć (skraćeno: Direktiva 2002/8/EZ). Značaj direktive ogleda se u tome da ona rezidentnim ili licima koja imaju domicil u jednoj od država

75članica EU omogućava pravnu sigurnost u slučaju spora s prekograničnim obilježjima. Ta pravna pomoć ogleda se u pružanju savjeta licu prije upuštanja u spor o mogućnostima

76postizanja vansudskih nagodbi i pravnu podršku i zastupanje pred sudom , što uključuje, ali nije ograničeno na troškove usmenog prevođenja, prevođenje dokumentacije i troškove

77prijevoza lica do mjesta suda. Sve države članice Unije, sa izuzetkom Danske, imale su 78

obavezu da sadržaj direktive ugrade u svoja zakonodavstva do 30. novembra 2004.

71 Više o evropskom nalogu za nesporna potraživanja u: Knežević, M. (2007.) Regulativa broj 805/2004 o ustanovljenju evropske izvršne isprave za neosporne tužbene zahteve. Evropski pravnik, 2/2007, str. 33-42.; Sladič, J. (2007.) Odnos između Uredbe broj 44/2001 i Uredbe broj 805/2004. Evropski pravnik, 2/2007, str. 9-18.; Janevski, A. & Zorovska-Kamilovska, T. (2009.) Evropska izvršna isprava za nesporna potraživanja. Stojanović N. & Golubović S. (eds.). Zbornik radova „Pravo Republike Srbije i pravo Evropske unije“ - sveska 2, Niš, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu, str. 27-46.72 Regulation (EC) No 861/2007 of the European Parliament and of the Council of 11 July 2007 establishing a European Small Claims Procedure, Official Gazette of the European Union, L 199, pp. 1-2273 Više o tome u: Čolović, V. (2010.) Uredba Evropskog parlamenta i Saveta o ustanovljavanju evropskog postupka za sporove male vrednosti (br. 861/2007 od 11. jula 2007.). Evropsko zakonodavstvo, 31-32, str. 9-17.74 Council Directive 2002/8/EC of 27 January 2003 to improve access to justice in cross-border disputes by establishing minimum common rules relating to legal aid for such disputes, Official Gazette of the European Communities, L 26, pp. 41-4775 Recital br. 13. Preambule i čl. 1. predmetne direktive76 Ibidem, čl. 3.77 Ibidem, čl. 7.78 Ibidem, čl. 21.


29

9. Medijacija ili posredovanje u građanskim i trgovinskim predmetima

U oblasti građanskog procesnog prava u EU postoji još jedna harmonizaciona mjera donesena s ciljem približavanja rješenja nacionalnih zakonodavaca u oblasti mirnog rješavanja sporova. Kroz Direktivu 2008/52/EZ Evropskog parlamenta i Vijeća od 21. maja

792008. o određenim aspektima medijacije u građanskim i trgovinskim predmetima (u daljnjem tekstu: Direktiva 2008/52/EZ ili Direktiva o medijaciji), EU je namjeravala podstaći prijateljsko i mirno rješavanje sporova, naročito korištenjem medijacije. Medijacija ili posredovanje je proces u kojem dvije ili više stranaka u sporu pokušavaju između sebe, na

80 dobrovoljnoj osnovi, postići dogovor o rješavanju spora uz pomoć posrednika (medijatora).Direktiva 2008/52/EZ odnosi se na prekogranične sporove u građanskim i trgovinskim predmetima, sa izuzetkom prihoda, običaja ili upravnih stvari ili odgovornosti države za djela ili

81propuštanja u vršenju državne vlasti (acta iure imperii). Sve države članice, sa izuzetkom Danske, bile su obavezne provesti direktivu do 21. maja 2011. Način provođenja ostavljen je na izbor državama članicama, te rješenja variraju od zakona, preko administrativnih mjera do

82kodeksa. Direktivom je predviđeno da države članice ovlašćuju sudove da predlože posredovanje u sporu, bez mogućnosti prisile na medijaciju. Iako se postignuti dogovori o medijaciji generalno dobrovoljno provode, Direktivom se zahtijeva da sve države članice uspostave procedure kojima se dogovor, na zahtjev stranaka, može potvrditi u presudi, odluci ili autentičnom aktu suda ili državnog organa. Rješenja Direktive omogućavaju međusobno priznavanje i izvršenje sporazuma postignutih posredovanjem širom EU, pod istim uslovima koji su uspostavljeni za priznanje i izvršenje sudskih odluka u građanskim i trgovinskim

83predmetima i u bračnim predmetima i predmetima roditeljske odgovornosti. Države članice moraju osigurati uslove da se stranke ne sprečavaju da pokrenu sudski ili arbitražni postupak nakon isteka perioda za mirno rješenje spora. Ni medijatori ni oni koji su uključeni u proces medijacije nisu obavezni da iznose dokaze u sudskim postupcima u vezi s informacijama dobivenim tokom procesa posredovanja. To je dozvoljeno samo u slučajevima gdje je to neophodno za prevashodno razmatranje javne politike, posebno u zaštiti fizičkog integriteta lica, ili kada objelodanjivanje sadržaja sporazuma proizilazi iz medijacije ako je to neophodno za provođenje sporazuma.

79 Directive 2008/52/EC of the European Parliament and of the Council of 21 May 2008 on certain aspects of mediation in civil and commercial matters, Official Gazette of the European Union, L 136, pp. 3-880 Definicija preuzeta sa: http://europa.eu/legislation_summaries/justice_freedom_security/judicial_cooperation_in_civil_matters/l33251_en.htm, pristupljeno: 16. april 2012.81 Čl. 1. Direktive 2008/52/EZ82 Način transpozicije Direktive u medijaciji varira u državama članicima: npr. u Velikoj Britaniji to je urađeno izmjenom i dopunom zakonâ o građanskom postupku, postupku u porodičnim predmetima i prekograničnoj medijaciji (The Civil Procedure (Amendment) Rules 2011, The Family Procedure Rules 2010, The Cross-Border Mediation (Scotland) Regulations 2011, The Family Proceedings (Amendment) Rules (Northern Ireland) 2011, itd.), u Bugarskoj to je učinjeno izmjenom Zakonika o građanskom postupku, Zakona o medijaciji i Uredbe o medijaciji (Граждански процесуален кодекс 2010, Закон за медиацията 2011, Наредба № 2 от 15.03.2007 г. за условията и реда за одобряване на организациите, които обучават медиатори), u Sloveniji to je urađeno donošenjem novog Zakona o medijaciji u građanskim i trgovinskim predmetima (Zakon o mediaciji v civilnih in gospodarskih zadevah (ZMCGZ) 2008), itd. Francuska i Kipar već su od ranije imali zakonodavna rješenja koja su u potpunosti u skladu s Direktivom o medijaciji. Podaci o provođenju Direktive 2008/52/EZ preuzeti sa:http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:72008L0052:EN:NOT, 16.04.2012.83 Čl. 5-6. Direktive 2008/52/EZ


30

10. Zaključak

Posljednjih decenija globalni pokret ka harmonizaciji procesnog prava postepeno je jačao i dobivao na značaju u svim oblastima pravosuđa, a postignut je i visok nivo saglasnosti u pogledu potrebe prevazilaženja ključnih razlika između raznih pravnih poredaka. Činjenica da različite države primjenjuju različite zakone ozbiljno se odražava na međunarodne odnose i međunarodnu trgovinu. Kako poslovni ljudi tako i obični potrošači sa zebnjom i podozrenjem se odnose prema pravnom sistemu neke strane zemlje, čiji sadržaj obično predstavlja nepoznanicu i misteriju. Obavljanje pravosudne funkcije jedan je od glavnih izraza suverenosti, a tradicionalno teritorijalni princip nameće primjenu lex fori na nacionalne procese. Ovo bi moglo objasniti makar neke od teškoća koje postoje u izradi jedinstvenih propisa vezanih za proces čak i među veoma bliskim pravnim porecima. Također je činjenica da se u oblasti (građanskog) postupka najbolje mogu prepoznati razlike između zemalja u kojima vlada građansko pravo i onih koje njeguju precedentno pravo. Brzi osvrt na porotu, ulogu otkrića i funkciju sudije u sudskom procesu u precedentnom pravu daje jasan primjer o tome kako postupak može da okarakteriše ne samo pojedinačne procese već i cjelokupno lice pravde u datom pravnom poretku. Međutim, kako su neka skorašnja iskustva pokazala, ove razlike ne treba smatrati nesavladivim preprekama. Ovdje se mahom radi o pitanju kulture, koje je vjerovatno već decenijama precijenjeno. Iako naslov ovog članka upućuje na zaključak da je na nivou EU uspostavljen jedinstveni i potpuni sistem međunarodnog građanskog procesnog prava koji bi mogao biti predmet proučavanja i tumačenja kao i svaka druga nacionalna grana prava, treba odmah otkloniti taj utisak i reći da takvog međunarodnog građanskog procesnog prava EU za sada još uvijek nema, odnosno da ono postoji tek u zametku, da predstavlja pravnu granu u nastajanju. Ipak, donošenjem propisa koji po svojoj prirodi i sadržaju instituta sub colore iuris pripadaju oblasti međunarodnog građanskog procesnog prava, slika zakonodavstva na nivou EU itekako se promijenila, a refleksija novostvorene evropske legislative u državama koje teže članstvu u EU je neminovna i neizbježna.


31

Izvori i literatura:

1. 14/76 A. De Bloos, SPRL v. Société en commandite par actions Bouyer [1976] ECR 1497

2. 43/77 Industrial Diamond Supplies v. Luigi Riva [1977] ECR 21753. C-172/91 Volker Sonntag v. Hans Waidmann, Elisabeth Waidmann and Stefan

Waidmann [1993] ECR I-019634. C-190/89 Marc Rich v. Impianti (The Atlantic Emperor) [1991] ECR I-38555. C-271/00 Gemeente Steenbergen v. Baten [2002] ECR I-104896. C-281/02 Andrew Owusu v. N. B. Jackson, trading as 'Villa Holidays Bal-Inn Villas' and

Others [2005] ECR I-013837. C-37/00 Weber v. Universal Odgen Services [2002] European Court Reports (ECR) I-

20138. C-391/95 Van Uden Maritime BV. trading as Van Uden Africa Line v.

Kommanditgesellschaft in Firma Deco-Line and others [1998] ECR I-70919. C-412/98 Group Josi Reinsurance Company SA v. Universal General Insurance

Company (UGIC) [2000] ECR I-0592510. C-414/92 Solo Kleinmotoren GmbH v. Emilio Boch [1994] ECR I-0223711. Čolović, V. (2008.) Dostavljanje sudskih i vansudskih akata u pravu EU po novoj

Uredbi 1393/2007. Pravni život, 14/2008.12. Čolović, V. (2010.) Uredba Evropskog parlamenta i Saveta o ustanovljavanju

evropskog postupka za sporove male vrednosti (br. 861/2007 od 11. jula 2007). Evropsko zakonodavstvo, 31-32.

13. Council Directive 2002/8/EC of 27 January 2003 to improve access to justice in cross-border disputes by establishing minimum common rules relating to legal aid for such disputes, Official Gazette of the European Communities, L 26, pp. 41-47

14. Council Regulation (EC) No 1206/2001 of 28 May 2001 on cooperation between the courts of the Member States in the taking of evidence in civil or commercial matters, Official Gazette of the European Communities, L 174, pp. 1-24

15. Council regulation (EC) No 1348/2000 of 29 May 2000 on the service in the Member States of judicial and extrajudicial documents in civil or commercial matters, Official Jornal of European Communities, L 160, pp. 37-52

16. Council Regulation (EC) No 44/2001 of 22 December 2000 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters, Official Gazette of the European Communities, L 12, pp. 1-23

17. Directive 2008/52/EC of the European Parliament and of the Council of 21 May 2008 on certain aspects of mediation in civil and commercial matters, Official Gazette of the European Union, L 136, pp. 3-8

18. Duraković, A. (2008.) Institut „javni poredak“ u konvencijskom međunarodnom privatnom pravu i komunitarnom pravu Evropske unije. Zovko, Lj. et al. (eds.). Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavsta i pravne prakse 6, Mostar, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru.

19. http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=CELEX:72008L0052:EN:NOT, 16.04.2012.20. http://europa.eu/legislation_summaries/justice_freedom_security/judicial _cooperation_in_civil_matters/l33251_en.htm, 16.04.2012.21. Janevski, A. & Zorovska-Kamilovska, T. (2009.) Evropska izvršna isprava za nesporna

potraživanja. Stojanović N. & Golubović S. (eds.). Zbornik radova „Pravo Republike Srbije i pravo Evropske unije“ - sveska 2, Niš, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu.


32

22. Knežević, M. (2007.) Regulativa broj 805/2004 o ustanovljenju evropske izvršne isprave za neosporne tužbene zahteve. Evropski pravnik, 2/2007.

23. Kunštek, E. (2007.) Pretpostavke za izdavanje potvrde o europskom ovršnom nalogu. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, 28/1.

24. Medić-Musa, I. (2005.) Uredba Vijeća (EZ) br. 1206/2001 o suradnji između sudova država članica na području izvođenja dokaza u građanskim ili trgovačkim predmetima. Čizmić J. & Bevanda M. (eds.). Zbornik radova Aktualnosti građanskog i trgovačkog zakonodavsta i pravne prakse 3, Mostar, Pravni fakultet Sveučilišta u Mostaru.

25. Muminović, E. (2002.) O projektu unifikacije pravila o međunarodnoj nadležnosti i priznanju i izvršenju stranih presuda. Godišnjak Pravnog fakulteta u Sarajevu, XLV.

26. Muminović, E. (2008.) Procesno međunarodno privatno pravo. Sarajevo, Pravni fakultet Univerziteta u Sarajevu.

27. Musger, G. (2005) Council Regulation (EC) No 1206/2001 of 28 May 2001 on cooperation between the courts of the Member States in the taking of evidence in civil or commercial matters. Council of the European Union Secretariat General. Civil Law, Brussels, European Union Publications Office.

28. Petrušić, N. (2009.) Standardi EU u pružanju pravne pomoći u prekograničnim sporovima. Stojanović N. & Golubović S. (eds.). Zbornik radova „Pravo Republike Srbije i pravo Evropske unije“ - sveska 2, Niš, Pravni fakultet Univerziteta u Nišu.

29. Pocar, F. (2005) Council Regulation (EC) No 44/2001 of 22 December 2000 on jurisdiction and the recognition and enforcement of the judgments in civil and commercial matters ('Brussels I Regulation'). Council of the European Union Secretariat General. Civil Law, Brussels, European Union Publications Office.

30. Psodorov, D. (2003.) Međunarodno-privatno-pravni aspekti zaštite potrošača u pravu Evropske unije s kraćim prikazom domaćeg zakonodavstva. Revija za evropsko pravo, V (1-3.).

31. Rakić-Vodinelić, V. & Knežević, G. (1998.) Građansko procesno pravo Evropske unije. Beograd, Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu.

32. Regulation (EC) No 1393/2007 of the European Parliament and of the Council of 13 November 2007 on the service in the Member States of judicial and extrajudicial documents in civil or commercial matters (service of documents), and repealing Council Regulation (EC) No 1348/2000, Official Gazette of the European Union, L 324, pp. 79-120

33. Regulation (EC) No 805/2004 of the European Parliament and of the Council of 21 April 2004 creating a European Enforcement Order for uncontested claims, Official Gazette of the European Union, L 143, pp. 15-39

34. Regulation (EC) No 861/2007 of the European Parliament and of the Council of 11 July 2007 establishing a European Small Claims Procedure, Official Gazette of the European Union, L 199, pp. 1-22

35. Regulation (EC) No 1896/2006 of the European Parliament and of the Council of 12 December 2006 creating a European order for payment procedure, Official Gazette of the European Union, L 399, pp. 1-32

36. Regulation (EU) No 1215/2012 of the European Parliament and of the Council of 12 December 2012 on jurisdiction and the recognition and enforcement of judgments in civil and commercial matters, Official Journal of the European Union, L 351, pp. 1-32

37. Sajko, K. (2003.) Uredba Europskog vijeća br. 44/2001 o sudskoj nadležnosti, priznanju i ovrsi odluka u građanskim i trgovačkim predmetima od 22. prosinca 2000. i hrvatske parnične stranke. Zbornik Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu, 53/3-4.


38. Sajko, K. et al. (2001.) Izvori hrvatskog i europskog međunarodnog privatnog prava sa sudskom i arbitražnom praksom i tezama za Zakon o međunarodnom privatnom pravu. Zagreb, Informator.

39. Sladič, J. (2007.) Odnos između Uredbe broj 44/2001 i Uredbe broj 805/2004. Evropski pravnik, 2/2007.

40. Stanivuković, M. (1995.) Građansko-procesno pravo Evropske unije. Pravni život, 12.41. Stanivuković, M. (2000.) Nadležnost sudova u ugovornim sporovima sa inostranim

elementom u pravu Evropske unije. Zbornik radova sa savetovanja Aktuelna pitanja savremenog zakonodavstva održanog od 5. do 9. juna 2000. godine u Budvi.

42. Stanivuković, M. (2002.) Regulativa Saveta o nadležnosti i priznanju i izvršenju sudskih odluka u građanskim i trgovinskim stvarima (2001/44/ES). Evropsko zakonodavstvo, 1.

43. Stanivuković, M. (2011.) Recasting of the Brussels I Regulation and its Impact upon Third Countries, in Particular Serbia. Zbornik radova Pravnog fakulteta u Novom Sadu, 45/2.

44. Stone, P. (2006.) EU Private International Law: Harmonization of Laws. Cheltenham - Northampton, Edward Elgar Publishing.

45. Varadi, T., Bordaš, B. & Knežević, G. (2005.) Međunarodno privatno pravo. Novi Sad, Forum.

33


35

4.

GIZ

Redovni zakonodavnipostupak u višejezičnom

okruženju Evropske unije - poređenje sa

Bosnom i Hercegovinom

STRUČNI ČLANAK

Autor:mr. sc. Melisa Okičić

37

1Informacijski centar za evropsko pravo “EU-i” (2013) [Internet], Dostupno na: http://euinfo.pravo.hr/page.aspx?pageID=47[20.septembar 2013].

Redovni zakonodavni postupak u višejezičnom okruženjuEvropske unije - poređenje sa Bosnom i Hercegovinom

Sažetak: Redovni zakonodavni postupak predstavlja postupak putem kojeg se donose pravno-obavezujući akti EU (uredbe, direktive i odluke). Postupak počinje izradom nacrta zakonodavnog prijedloga koji se tokom rasprava o istom konstantno revidira. Proces revidiranja podrazumijeva pravno-lingvističku provjeru teksta koja se sastoji od nekoliko faza, odnosno: faze lekture, faze pravne redakture i faze prevođenja finalne verzije zakonodavnog prijedloga na sve službene jezike EU. Ovaj rad daje pregled procedura koje reguliraju proces pravno-lingvističke provjere u višejezičnom okruženju EU, sa osvrtom na opis istoimenih procedura u u BiH. Cilj rada je da se ukaže na one prakse EU koje bi se mogle iskoristiti za unaprijeđenje postojećeg stanja po pitanju funkcioniranja pravno-lingvističke provjere u postupku izrade prijedloga propisa u BiH.

Ključne riječi: Evropska unija, zakonodavni prijedlog, lektura, pravna redaktura, Bosna i Hercegovina

Ordinary Legislative Procedure in the EU Multilingual Environment - a comparison with Bosnia and Herzegovina

Abstract: Legally-binding acts of the EU (regulations, directives and decisions) are adopted through an ordinary legislative procedure, which starts with the development of a draft proposal followed by numerous revisions throughout discussions. This revision process implies the legal-linguistic revision of the text, consisting of several stages - i.e. editing, legal editing, and translating the final version into all the official languages of the EU. This paper gives a brief overview of legal-linguistic revision in the EU's multilingual environment, whilst summarizing the current situation in Bosnia and Herzegovina (BiH). The main goal of the paper is to identify those EU practices which could be used for the purpose of improving the current functioning of legal-linguistic revision in the legislative drafting procedure in BiH.

Key words: European Union, legislative proposal, editing, legal editing, Bosnia and Herzegovina

Uvod

Usvajanje pravno-obavezujućih akata sekundarnog zakonodavstva Evropske unije (EU) predstavlja proces koji je poznat kao redovni zakonodavni postupak (engl. ordinary

1legislative procedure) . Ovaj postupak počinje izradom prijedloga propisa koji do faze izrade finalne verzije prolazi kroz intenzivnu pravno-lingvističku provjeru koja podrazumijeva nekoliko faza, odnosno: fazu lekture, fazu pravne redakture i fazu prevođenja na sve službene jezike EU. S obzirom da je riječ o procesu koji do faze podnošenja finalne verzije prijedloga na usvajanje mora osigurati jasan i nedvosmislen tekst, precizno-definirane procedure pravno-lingvističke provjere predstavljaju ključnu okosnicu za efikasno funkcioniranje redovnog zakonodavnog postupka u višejezičkom okruženju EU.

UDK 340.134:81'246.3]:061.1EU(497.6)

38

U ovom radu dat je pregled procedura relevantnih za pravno-lingvističku provjeru teksta prijedloga propisa u višejezičkom okruženju EU, sa osvrtom na opis navedenih procedura u BiH. Cilj rada je da se skrene pažnja na one prakse i iskustva EU koji bi se mogli iskoristiti za unapređenje postojećih praksi pravno-lingvističke provjere u postupku izrade prijedloga propisa u višejezičkom okruženju u BiH.

Rad je organiziran na sljedeći način: nakon uvoda, slijedi kraći osvrt na sistem jezičke politike u zakonodavstvu EU. U narednom dijelu riječ je o pregledu procedura kojima se regulira pravno-lingvistička provjera u redovnom zakonodavnom postupku EU. U sljedećem dijelu dat je kraći opis istoimenih procedura u BiH, nakon čega slijedi osvrt na one prakse i iskustva EU koji bi se mogli razmotriti s ciljem unapređenja trenutnog stanja po pitanju funkcioniranja pravno-lingvističke provjere u postupku izrade propisa u BiH. Na kraju rada je zaključak u kojem je sumirano ono najvažnije rečeno u tekstu.

Ukratko o jezičkoj politici u zakonodavstvu EU

Jezička politika u zakonodavstvu EU, s jedne strane, može se posmatrati u smislu odredbi kojima se definira njeno ustrojstvo, a s druge strane, u smislu konkretne primjene u zakonodavstvu. S tim u vezi, važno je napomenuti da se pod osnovnim principima jezičke

2politike u zakonodavstvu EU smatraju princip višejezičnosti , te princip ravnopravnosti svih službenih jezika. U praksi to znači da se institucijama EU mogu obratiti ne samo službena tijela država članica, već i svi njeni građani, bez ikakve jezičke barijere, te da se kompletna legislativa

3objavljuje na svim službenim jezicima (24) u Službenom glasniku Evropske unije (engl. Official Journal of the European Union). Osim toga, u skladu s članom 314. Ugovora o osnivanju

4Evropskih zajednica, sve jezičke verzije Ugovora smatraju se pravno-važećim . Međutim, iako svi jezici uživaju ravnopravan status, važno je napomenuti da je za

potrebe interne komunikacije u institucijama EU broj službenih jezika znatno reduciran. Takvi jezici imaju status radnih jezika (engl. procedural languages), a riječ je o upotrebi engleskog,

5francuskog i njemačkog jezika . Što se tiče konkretne primjene jezičke politike u zakonodavstvu, u kontekstu, naprimjer, redovnog zakonodavnog postupka, važno je istaći da se prva verzija, odnosno prijedlog propisa ne izrađuje na svim službenim jezicima EU. Prijedlog propisa najčešće se izrađuje na engleskom jeziku, o čemu svjedoče i statistički podaci studija novijeg datuma koji ukazuju na to da je do 1997. godine primarni jezik na kojem su izrađivani prijedlozi propisa bio francuski, nakon čega upotreba engleskog rapidno raste, te

6je danas engleski vodeći jezik u postupku izrade prijedloga propisa .

Pravno-lingvistička provjera u redovnom zakonodavnom postupku EU

Redovni zakonodavni postupak predstavlja postupak putem kojeg se usvajaju pravno-obavezujući akti sekundarnog zakonodavstva EU, odnosno uredbe, odredbe i


2 European Commission.(2013) EU Language Legislation. [Internet], Dostupno na:http://ec.europa.eu/dgs/translation/translating/legislation/index_en.htm [2.novembar 2013].3 European Commission Directorate-General for Translation.(2010) Study on Lawmaking in the EU Multilingual Environment. Luxembourg, Publication Office of the European Union, str. 30.4 Official Journal of the European Union.(2006) Consolidated versions of the Treaty on the European Union and of the Treaty establishing the European Community. [Internet], Dostupno na: http://eurlex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2006/ce321/ce32120061229en00010331.pdf [13. septembar 2013]5 Ramljak, Snježana (2007.) “Jezično” pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji: prevođenje pravne stečevine i europsko nazivlje. Politička misao, (XLV), str. 159 -177.6 European Commission. (2012) Translation and Multilingualism. Luxembourg, Publications Office of the European Union, str. 7.

39

7regulative. Pokretanje postupka u nadležnosti je Evropske komisije (engl. European Commission), a cjelokupan postupak započinje izradom prijedloga propisa koji do faze izrade finalne verzije prolazi kroz složen proces pravno-lingvističke provjere. Budući da ćemo se u nastavku osvrnuti na pregled procedura kojima se regulira pomenuti proces, napominjemo da je opis procedura koje slijede najvećim dijelom preuzet iz sljedećih publikacija: Study on

8Lawmaking in the EU Multilingual Environment (2010) i Drafting European Legislation 9(2012) .

Prijedlog propisa ili zakonski prijedlog (engl. legislative proposal) izrađuju opće 10uprave - odjeli (engl. Directorate-General of the Commission) koji su tijela Evropske komisije.

Evropska komisija ima oko trideset različitih službi i odjela, a zadatak izrade prijedloga propisa dodjeljuje se onoj službi ili odjelu, specijaliziranim za određenu oblast prava kojoj on pripada.

11Cjelokupnom procesu prethodi složen proces procjene (engl. Impact Assessment ) koji rezultira izvještajem na osnovu kojeg se prijedlog propisa i izrađuje. Prijedlog izrađuje lice koje

12najčešće nije izvorni govornik engleskog jezika , ali kojem na raspolaganju stoji konsultativna pomoć pravnika. Imajući u vidu ovakvu situaciju, često se dešava da tekst prijedloga pokazuje različite neusaglašenosti kako po pitanju općih lingvističkih osobina (pravopis, gramatika, itd.), tako i po pitanju pravne terminologije. U tom smislu, u okviru Evropske komisije postoje dvije važne službe koje funkcioniraju kao nezaobilazan filter s ciljem unapređenja kvaliteta teksta. Prijedlog propisa na engleskom jeziku prvo se upućuje Službi za lekturu (engl. Editing

13Service ) koja pravi pravopisne i gramatičke korekcije. Potom se tako revidirani dokument prosljeđuje na pravnu redakturu koja se obavlja pod okriljem Pravne službe (engl. Legal

14Service) . Pravna redaktura odvija se u dvije faze. U prvoj fazi, pravnik koji je usko-specijaliziran za određenu oblast prava vrši provjere koje se tiču pravno-utemeljenog okvira za pokretanje postupka, te njegove usklađenosti s ključnim sporazumima EU i ostalim aktima. Nakon toga, tim za pravnu redakturu (engl. Legal Service's Quality of Legislation Team) provjerava pravnu terminologiju i razumljivost svih formuliranih teza. Ako se za to ukaže potreba, tim za pravnu redakturu može intervenirati u smislu izmjene terminologije, određenih dijelova ili čitavih rečenica s ciljem pronalaženja boljih jezičkih rješenja s pravnog stanovišta. Pritom se posebna pažnja posvećuje stilu pravnog jezika (engl. drafting style) koji, u skladu sa standardima EU, podrazumijeva upotrebu jednostavnog i nedvosmislenog jezika, budući da je sasvim izvjesno da će do završetka postupka tekst prijedloga propisa pretrpjeti niz izmjena/dopuna. S tim u vezi, važno je napomenuti da su institucije EU do danas izradile veliki broj priručnika koji služe u svrhu kako lekture, tako i pravne redakture, kao što je, naprimjer, the Joint Practical Guide of the European Parliament, the Council and the

15Commision , koji je namijenjen svima koji se u okviru institucija EU bave izradom/revidiranjem teksta prijedloga propisa.


7 Official Journal ofthe European Union. (2012) Consolidated versions of the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union. Član 17(2). [Internet], Dostupno na:http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/Lex UriServ.do?uri=OJ:C:2012:326:FULL:EN:PDF [20. septembar 2013], str. 27.8 European Commission Directorate-General for Translation. (2010) Study on Lawmaking in the EU Multilingual Environment. Luxembourg, Publication Office of the European Union.9 Robinson, William. (2012) Drafting European Legislation. Brussels, European Parliament.10 Europska komisija. (2013) Odjeli (opće) uprave i službe. [Internet], Dostupno na: http://ec.europa.eu/about/ds_ hr.htm [15.septembar 2013].11 European Commission. Impact Assesment Guidelines. (2009) [Internet], Dostupno na:http://ec.europa.eu/governance/impact/commission_guidelines/docs/iag_2009_en.pdf [21. septembar 2013].12 Robinson, William. (2012) Drafting European Legislation. Brussels, European Parliament, str. 8-9.13 European Commission Directorate-General for Translation.(2010) Study on Lawmaking in the EU Multilingual Environment. Luxembourg, Publication Office of the European Union, str. 19.14 Official Journal of the EuropeanCommunities. (2000) Rules of Procedure of European Commission. Article 21. [Internet], Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2000:308:0026:0034:EN:PDF , [23. septembar 2013], str. 30.15 Office for Official Publications of the EuropeanCommunities. (2003) Joint Practical Guide of the European Parliament, the Council and the Commission for persons involved in the drafting of legislation of Community institutions. [Internet], Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/en/techleg/pdf/en.pdf [20. septembar 2013].

40

Nakon okončanja faze lekture i pravne redakture, revidirana verzija prijedloga propisa prevodi se na sve službene jezike EU. Za realizaciju ovog zadatka nadležna je Služba za pismeno prevođenje (engl. Directorate-General for Translation). Potom se sve jezičke verzije

16(tzv. COM finaldocuments) dostavljaju Kolegiju povjerenika (engl. Commissioner's College), 17u skladu s članom 294. (2) Sporazuma o funkcioniranju Evropske unije .

Nakon što Kolegij usvoji predloženu verziju, prijedlog propisa se u svim jezičkim verzijama dostavlja Vijeću i Evropskom parlamentu, čime ujedno započinje i službena procedura odlučivanja. Kao što je poznato, procedura odlučivanja može se sastojati od najviše tri čitanja, što zavisi od toga da li Vijeće i Evropski parlament u prvom čitanju (engl. first reading) postignu ili ne postignu sporazum. Međutim, kao što to pokazuje dosadašnja praksa,

18usvajanje prijedloga propisa najčešće završava nakon prvog čitanja . Po prijemu prijedloga propisa ove dvije institucije istovremeno započinju s nizom

propisanih aktivnosti. S jedne strane, Vijeće formira radnu grupu (engl. Council working group) koja će tokom predstojećih sastanaka donijeti i konačan stav u vezi s dostavljenim dokumentom. Tokom ovih sastanaka predstavnicima država članica dozvoljeno je da upute, ako se za to ukaže potreba, određene komentare ili primjedbe u vezi s jezičkim pitanjima. Međutim, kao što je to pokazala dosadašnja praksa, i pored toga što se radnoj grupi prijedlog propisa prethodno dostavi na svim službenim jezicima EU, rasprave tokom ovih sastanaka najčešće bi rezultirale izmjenama/dopunama samo engleske verzije. Kao posljedica takve situacije, mnoge države članice bi tek nakon što im se po službenoj dužnosti dostavi prijevod ažurirane engleske verzije prijedloga propisa tražile određene pravno-lingvističke izmjene u svojim jezičkim verzijama.

Kako bi se takva neefikasna praksa unaprijedila, tijelo koje je nadležno za pravnu redakturu akata Vijeća (engl. Directorate for the Quality of Legislation of the Council's Secreteriat General's Legal Service) odnedavno je formiralo i tzv. timove za kvalitet (engl. quality teams), koji se sastoje od pravnog savjetnika (engl. legal adviser) i savjetnika za kvalitet

19(engl. quality adviser, odnosno pravnika-lingviste (engl. lawyer-linguist)) . Njihova primarna uloga ogleda se u pružanju savjetodavne pomoći tokom sastanaka radne grupe koja se realizira na sljedeći način: sastancima radne grupe prisustvuje savjetnik za kvalitet (pravnik-lingvista) koji, ako se za to ukaže potreba, u saradnji s pravnim savjetnikom, može dati određene sugestije u smislu poboljšanja kvaliteta teksta. Ovim sastancima mogu prisustvovati pravnici-lingvisti za svaki službeni jezik, što se, međutim, još uvijek ne prakticira često. Ipak, prisustvo bar jednog pravnika-lingviste smatra se izuzetno važnim budući da se na taj način osigurava da se svi ostali pravnici-lingvisti (koji nisu prisustvovali sastanku) mogu blagovremeno konsultirati s pravnikom-lingvistom koji je upoznat s razlozima postojećih izmjena/dopuna.

Nakon što se radna grupa Vijeća usaglasi u vezi s konačnom verzijom, Služba za prevođenje Vijeća dorađuje ranije dostavljene prijevode prijedloga propisa u skladu sa usvojenim izmjenama/dopunama, koji se potom dostavljaju Komisiji stalnih članica (engl.

20Permanent Representatives Committee or Coreper) . Coreper sastanku prethodi sastanak 21Mertens grupe (engl. Mertens Group). S jezičke tačke gledišta, ovaj sastanak je također

važan, budući da se i tokom njegovog održavanja države članice još jednom mogu osvrnuti na radnu verziju prijedloga propisa i, ako je to potrebno, uputiti komentare/preporuke jezičke

16European Commission Directorate-General for Translation.(2010) Study on Lawmaking in the EU Multilingual Environment. Luxembourg, Publication Office of the European Union, str. 20.17Official Journal ofthe European Union. (2012) Consolidated versions of the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union. [Internet], Dostupno na:http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2012:326:FULL:EN:PDF [20. septembar 2013], str. 173.18 Robinson, William. (2012) Drafting European Legislation. Brussels, European Parliament, str. 11.19 Ibid., str. 13. 20 European Union. (2013) Summaries of EU legislation.[Internet], Dostupno na:http://europa.eu/legislation_summaries/glossary/coreper_en.htm [16. septembar 2013.] 21E!Sharp (2013) Mertens Group. [Internet], Dostupno na: http://esharp.eu/jargon/mertens-group/ [5. novembar 2013.]


41

prirode. Pravna redaktura koju obavljaju pravnici-lingvisti Vijeća započinje kada Vijeće i Evropski parlament postignu saglasnost u vezi s dostavljenim prijedlogom. Ova faza podrazumijeva veoma intenzivnu saradnju pravnika-lingvista Vijeća i Evropskog parlamenta, o čemu će biti riječi malo kasnije.

Paralelno s diskusijama Vijeća održavaju se i sastanci Komisije Evropskog parlamenta (engl. Committee of the European Parliament). Na prvom sastanku Komisije, imenovani predstavnik (engl. Rapporteur) podnosi kraći izvještaj o prijedlogu propisa koji je dostavila Evropska komisija. Nakon toga slijede rasprave, a ovim sastancima prisustvuju i pravnici-lingvisti koji imaju potpuno istu ulogu kao i timovi za kvalitet koji prisustvuju sastancima radne grupe Vijeća. Komisiji Evropskog parlamenta prijedlog propisa se također dostavlja na svim službenim jezicima EU. Nakon rasprava, prevodilačka služba Evropskog parlamenta (engl. Parliament's Translation Service) dorađuje dokument u svim jezičkim verzijama, u skladu sa usvojenim izmjenama/dopunama.

Nakon što su i Vijeće i Evropski parlament zauzeli konačan stav o dostavljenom prijedlogu, slijedi faza pregovora koja ujedno najavljuje i intenzivnu saradnju pravnika-lingvista ove dvije institucije. U praksi to znači sljedeće: tokom tzv. tročlanih sastanaka (engl. trialouge) susreću se predstavnici Evropske komisije, Vijeća i Evropskog parlamenta, s ciljem pregovora i postizanja konačnog sporazuma u vezi sa sadržajem prijedloga propisa. Važno je napomenuti da se tokom ovih sastanaka razmatra isključivo engleska verzija dokumenta. Ako je sporazum postignut, predsjedavajući Coreper grupe u pisanoj formi obavještava Komisiju Evropskog parlamenta da je Vijeće saglasno s predloženim izmjenama/dopunama, što znači da će prijedlog propisa biti ažuriran u skladu s originalnim formulacijama koje je dostavila Komisija Evropskog parlamenta. Nakon što je postignut dogovor, pravnici-lingvisti intenzivno rade na provjeri teksta koja se realizira na sljedeći način: Vijeće i Evropski parlament imenuju po jednog predstavnika (pravnik-lingvista) koji intenzivno razmjenjuju verzije teksta s ciljem izrade konačne verzije prijedloga koja se zvanično finalizira tokom tzv. pravno-lingvističkih

22sastanaka (engl. jurist-linguists meetings) . Ovim sastancima prisustvuju: predstavnici država članica, predstavnici Evropskog parlamenta (pravnik-lingvista koordinator i pravnik-lingvista koji je izvorni govornik engleskog jezika), predstavnici Vijeća (pravnik-lingvista koordinator, po jedan pravnik-lingvista za svaki službeni jezik, administrator), te predstavnici Evropske komisije (obično osoba koja je bila zadužena za izradu prijedloga propisa).

Nakon izrade konačne verzije na engleskom jeziku, finalna verzija prijedloga propisa dostavlja se pravnicima-lingvistima Vijeća, koji potom intenzivno rade s ekspertima za određenu oblast prava u koju dati prijedlog propisa spada. Nakon finaliziranja engleske verzije, slijedi dorada već postojećih prijevoda na svim službenim jezicima, a sve jezičke verzije prijedloga propisa se potom dostavljaju pravnicima-lingvistima Evropskog parlamenta

23na uvid .Nakon završnih provjera, Evropski parlament i Vijeće usvajaju finalnu verziju

prijedloga koji potom stiče status usvojenog akta i koji se upućuje u proceduru pripreme za objavljivanje. Objavljivanje pravnih akata EU u nadležnosti je Ureda za publikacije Evropske unije (engl. Publication Office of the European Union). U ovoj fazi radi se još samo kontrolna lektura koja se najčešće svodi samo na ispravku slovnih grešaka. Bilo kakve intervencije po pitanju terminologije u ovoj fazi više nisu dozvoljene. Na kraju, dokument i službeno potpisuju predsjedavajući Vijeća i Evropskog parlamenta, nakon čega se objavljuje u Službenom glasniku Evropske unije.

22 Robinson, William. (2012) Drafting European Legislation. Brussels, European Parliament, str. 14.23 Ibid.


42

Pravno-lingvistička provjera u postupku izrade propisa u BiH: pregled aktuelne situacije

U skladu s Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama BiH 24(2005.), postupak izrade u nadležnosti je tima koji se formira u sklopu institucije kojoj je

povjeren zadatak izrade propisa (član 71). U skladu sa stavom (1) pomenutog člana, tim za izradu propisa definira se kao zadužena institucija koja „priprema normativni akt s jedinicom ili specijaliziranim osobljem nadležnim za normativne poslove, uz učešće tima stručnjaka koji rade u datoj instituciji ili u okviru njenih unutrašnjih organizacionih jedinica.“ Što se tiče procedura pravno-lingvističke provjere, situacija je sljedeća: članom 79. stav (2) (Interna jezička provjera) propisuje se obaveza asistiranja lektora timu za izradu propisa (izrada teza), te obaveza savjetovanja lektora sa stručnjacima tima (lektura finalne verzije prijedloga). Pomenute obaveze su u skladu sa zahtjevom za identičnošću propisa na trima službenim jezicima koji se primjenjuje na propis u trenutku predlaganja (član 78). Članom 80. (Konačna jezička provjera) propisuje se obaveza osiguravanja identičnosti svih odredbi na sva tri službena jezika BiH što znači da Odjel za objavljivanje Doma naroda Parlamentarne skupštine BiH provjerava identičnost tekstova na sva tri jezika u službenoj upotorebi i šalje akt u “Službeni glasnik BiH”.

Osim toga, Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH dotiču se i pitanja nomotehnike i stila izrade propisa. Tako se članovima 34., 35. i 36. propisuje upotreba terminologije koja mora biti jasna, dosljedna, precizna i potrebna. Zatim, članovima 42., 43. i 44. propisuje se upotreba glagola u aktivnom obliku, riječi u jednini, te upotreba samo muškog ili ženskog roda. Također, pomenutim dokumentom propisuje se i upotreba fiksnih formulacija uvodnih dijelova rečenica pojedinih odredbi, kao što je to, naprimjer, slučaj s odredbama kojima se propisuju izmjene/dopune propisa (član 50. i 51.). I na kraju, članom 81. propisuje se i formiranje Komisije za jezičku politiku u zakonodavstvu BiH koja odlučuje o pitanju jezičke ispravnosti, sastavlja i ažurira trojezički službeni leksikon izraza korištenih u propisima, te odlučuje o rječnicima i gramatičkim pravilima koji će se koristiti u narednoj godini.

Imajući u vidu navedeno, stiče se utisak da su sve postojeće procedure po pitanju pravno-lingvističke provjere definirane veoma uopćeno, te se kao sasvim logično nameće pitanje efekta stvarne primjene u postupku izrade pravnih propisa u institucijama BiH. S tim u

25vezi, savjetovanje o temi „Osiguranje identičnosti propisa na službenim jezicima u BiH“, koje je 2010. godine održano u organizaciji Ustavnopravne komisije Doma naroda i Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiH, pet godina nakon stupanja na snagu Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u instiucijama BiH, ističe se kao izuzetno važan skup. Posebno važan aspekt ovog savjetovanja ogleda se u činjenici da su ključni učesnici bili rukovodeći predstavnici službi koje se bave pitanjima i interne i konačne jezičke provjere (Odjel za lektoriranje i prevođenje u Sekretarijatu Parlamentarne skupštine BiH, Odjel za izradu i objavljivanje pravnih akata, Komisija za jezička pitanja Predstavničkog doma i Komisija za jezička pitanja Doma naroda Parlamenta Federacije BiH, Službeni glasnik RS-a, Direkcija za evropske integracije BiH). U tom smislu, učesnici ovog savjetovanja iznijeli su niz zapažanja u vezi s aktuelnom situacijom koja se s pravom mogu smatrati ključnom osnovom u smislu budućih unapređenja.

24Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine. (2005.) [Internet], Dostupno na:http://mon.ks.gov.ba/sites/mon.ks.gov.ba/files/Jedinstvena%20pravila%20za%20izradu%20pravnih%20propisa%20u%20institucijama.pdf [14. septembar 2013].25Neautorizirani transkript stručnog savjetovanja na temu „Osiguranje identičnosti propisa na službenim jezicima u BiH“ u organizaciji Ustavnopravne komisije Doma naroda i Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštineBiH održanog 18.6.2010.godine. [Internet], Dostupno na:https://www.parlament.ba/sadrzaj/komisije/predstavnicki_dom/ustavnopravna/ostale_aktivnosti/default.aspx?id=2756&langtag=bs-ba&pril=b [12. septembar 2013].


43

Tako je, između ostalog, istaknut problem veoma čestog „reagiranja“ predlagača propisa na lektoriranu verziju, uz argument da se lektorskom intervencijom mijenja suština

26odredbe . Osim toga, posebna pažnja skrenuta je i na čestu praksu dostavljanja teksta prijedloga propisa u parlamentarnu proceduru bez pravne redakture i/ili bilo kakve lekture, koji se tek nakon usvajanja upućuje lektorima, što je bez sumnje izuzetno ozbiljan problem. Posebno je istaknut i problem neujednačene upotrebe terminologije koji je uočljiv u svim jezičkim verzijama propisa BiH, dok se kao dodatno otežavajući faktor nameće i veoma čest konfuzan stil prilikom formulacije odredbi propisa. Kako bismo ilustrirali o čemu je riječ, u nastavku navodimo sažetak nekih od uočenih zapažanja, kao što slijedi:

„Tako tvrdnja da neki izvještaj raspolaže kvalitetnim imputima i relevantnim parametrima, gotovo do nerazumljivosti dovodi čitaoca određenog akta, jer ustvari znači da izvještaj sadrži smjernice i odgovarajuće pokazatelje. Ako kažemo da neko djelovanje ili nedjelovanje može dovesti do neželjene katastrofe, pa tako još naslovimo neki akt ili skup, time smo rekli da postoji željena katastrofa, što samo za sebe ne traži nikakav komentar. (...) Lokalni nosioci odgovora na nesreću, formulacija je u pravnim aktima za vatrogasce. Strateške mete za strateške ciljeve, a morski zemljouz za moreuz.(...) Jezički stručnjaci koji su uključeni u rad komisije, najčešće zamjeraju obrađivanjima teksta kada se javljaju dubleti, pa se tako u istom tekstu zakona javljaju i član i članak, stav - stavak, komisija - povjerenstvo, izvještaj -

27izvješće, nadležan - mjerodavan, udruženje - udruga itd.“

Pored terminologije, uočena je i česta nedosljedna primjena morfosintaksičkih i sintaksičkih pravila na osnovu kojih se tri službena jezika BiH razlikuju, kao naprimjer, različita upotreba reda riječi u rečenicama, različita upotreba glagolskih imenica, infinitiva, konstrukcija da + prezent itd. Također, istaknuto je da je što prije potrebno izvršiti i selekciju gramatičkih udžbenika/pravopisnih priručnika koje bi sve lektorske službe koristile kao jedinstvenu preporučenu literaturu.

Pomenuti komentari također su naišli i na podršku predstavnika Direkcije za evropske integracije BiH koji su istakli da se kompletna situacija po pitanju trenutnog stanja neizostavno reflektira i na problem prevođenja pravne tečevine i ostalih akata EU. Kao što je naglašeno, iako je Republika Hrvatska Bosni i Hercegovini ustupila dio prijevoda pravne tečevine EU na hrvatskom jeziku, izrada nacionalnih verzija pomenutog dokumenta na ostala dva službena jezika nameće se kao veliki problem iz svih ranije pomenutih razloga, a posebno zbog problema nedosljedne upotrebe terminologije, što dodatno otežava i činjenica da cjelokupan posao prevođenja na službene jezike BiH obavljaju prevodioci, bez asistencije

28lektora . 29Osim pomenutog, Ministarstvo pravde BiH 2012. godine izrađuje izvještaj koji je

posvećen analizi primjene Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH, u kojem se konstatira da je potrebno preduzeti niz mjera za unapređenje postojećeg stanja. Tako se u izvještaju navodi da je potrebno uspostaviti organizacione jedinice koje imaju veći obim normativno-pravnih poslova, te da je potrebno angažirati vanjske stručnjake za izradu propisa. S druge strane, što se tiče jezičkih pitanja, u izvještaju se navodi da je potrebno da Ured za zakonodavstvo Vijeća ministara BiH usvoji metodologiju provjere nomotehnike i stila propisa, zatim da postoji opravdana potreba za dodatnim zapošljavanjem lektora, te da je potrebno pokrenuti rad Komisije za jezičku politiku u zakonodavstvu BiH kojoj se moraju

26 Ibid., str. 9.27 Ibid., str. 6-7.28 Ibid.,str. 25-26.29 Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine. (2012.) Izvještaj o primjeni Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine.[Internet], Dostupno na: http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/06%201%20Izvjestaj%20o%20primjeni%20Jedinstvenih%20pravila%20-%20BJ.pdf[15. septembar 2013].


44

obezbijediti uslovi za rad. Također, u izvještaju se posebno ističe da je potrebno pružiti dodatnu podršku Direkciji za evropske integracije BiH u smislu jačanja kapaciteta za provođenje zadatka koordinacije prevođenja pravne tečevine EU na službene jezike BiH, kao i za prevođenje propisa BiH na engleski jezik.

Mogućnost primjene praksi EU u kontekstu unapređenja pravno-lingvističke provjere u postupku izrade propisa BiH

Uzimajući u obzir sve što je do sada rečeno, u nastavku ćemo se osvrnuti na mogućnost primjene nekih od praksi EU koje bi se mogle iskoristiti za unapređenje postojeće situacije po pitanju pravno-lingvističke provjere u postupku izrade pravnih propisa BiH. U skladu s ranije pomenutim pregledom procedura kojima se regulira pravno-lingvistička provjera u redovnom zakonodavnom postupku EU, ovaj sistem mogao bi se definirati kao interaktivni kontrolni mehanizam koji se kao najdinamičniji ističe tokom faze izrade teksta prijedloga propisa, a kao najpasivniji u fazi neposredno prije objavljivanja usvojenog pravnog akta (korekcija slovnih grešaka). Efikasno funkcioniranje pomenutog mehanizma u višejezičkom okruženju EU moguće je zahvaljujući precizno-razrađenom metodološkom okviru koji detaljno definira i faze pravno-lingvističke provjere, ali i način na koji se lektori, pravni savjetnici, pravnici-lingvisti i prevodioci pojedinačno, ili kao tim, uključuju u ovaj proces. Osim toga, cjelokupan mehanizam protkan je veoma važnim interaktivnim faktorom koji se, s jedne strane, ogleda u obaveznoj komunikaciji između svih onih koji aktivno učestvuju u procesu provjere, a, s druge strane, u aktivnoj saradnji s predstavnicima država članica koji tokom rasprava daju komentare na sadržaj teksta. Ukratko, ovako konstruiran mehanizam u konačnici rezultira izradom jasnog i nedvosmilenog teksta, olakšava proces prevođenja na službene jezike EU, štedi vrijeme i sredstva i, što je i najvažnije, smanjuje ili u potpunosti anulira rizik od nejasno prenesenih poruka u bilo kojoj jezičkoj verziji.

S druge strane, u odnosu na EU, situacija po pitanju pravno-lingvističke provjere u postupku izrade pravnih propisa u BiH trenutno je, mogli bismo reći, dijametralno suprotna. Uzimajući u obzir postojeće odredbe, kao i pomenuta iskustva relevantnih službi, stiče se utisak da je postojeći mehanizam pravno-lingvističke provjere veoma pasivan tokom samog postupka izrade, dok se kao izuzetno zahtjevan nameće u fazi prije zvaničnog objavljivanja propisa. O tome svjedoče i trenutno veoma česte situacije u kojima se lektori sa zadatkom jezičke provjere najčešće susreću tek nakon usvajanja određenog prijedloga propisa. Osim toga, iako se Jedinstvenim pravilima za izradu pravnih propisa u institucijama BiH propisuje obaveza asistiranja lektora timu za izradu propisa kao i savjetovanje lektora i stručnjaka tima, s druge strane, kao što to potvrđuju primjeri iz prakse, čini se da dijalog ovog tipa još uvijek nema obilježje interaktivnog, budući da se lektorske intervencije često ne uvažavaju uz argument da se na taj način mijenja smisao odredbe.

Imajući u vidu dosadašnja iskustva, kao i činjenicu da u sistematizaciji radnih mjesta u institucijama BiH trenutno ne postoji pozicija pravnik-lingvista, možda bi se jedan od prvih koraka na putu ka unapređenju postojećeg stanja mogao odnositi na formiranje pravničko-lektorskog tima. Budući da se članom 79. stav (1) Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH propisuje asistiranje profesionalnog lektora timu za izradu propisa, ovaj dio odredbe bi se eventualno mogao dodatno pojasniti u smislu da li ovakva asistencija podrazumijeva prisustvo samo jednog lektora za jedan službeni jezik ili prisustvo tri profesionalna lektora za sva tri službena jezika u BiH. Pomenuti tim bi se stoga mogao sastojati od odabranog jednog (ili više) predstavnika lektorske službe i jednog predstavnika iz


45

30 Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine. (2013.) Terminološki resursi za prevodioce.[Internet], Dostupno na:http://www.dei.gov.ba/dei/direkcija/sektor_prevodjenje/resursi/default.aspx?id=2899&langTag=bs-BA [2. novembar 2013].

pravne službe koja je specijalizirana za oblast prava kojoj određeni prijedlog propisa pripada. Ovaj tim bio bi zadužen za pravno-lingvističku provjeru teksta, koji bi pritom aktivno učestvovao na sastancima tima za izradu propisa tokom svih faza postupka (od faze pripreme teza do faze izrade finalne verzije prijedloga).

Budući da bi formiranje ovakvih timova predstavljalo uvođenje nove prakse u postojeći proces pravno-lingvističke provjere, možda bi se mogla razmotriti i mogućnost organiziranja nekoliko radionica tokom kojih bi pravnici-lingvisti iz institucija EU prenijeli svoja iskustva i koji bi, imajući u vidu postojeću situaciju u BiH, mogli dati korisne savjete u pravcu jasnog definiranja poslova lektora i pravnika tokom pravno-lingvističke provjere.

Formiranje pravničko-lektorskih timova, kao i njihovo aktivno učešće tokom svih faza izrade propisa, bilo bi višestruko korisno. Prije svega, formiranjem ovih timova automatski bi bile unaprijeđene komunikacija i saradnja jezičkih i pravnih stručnjaka u smislu podsticanja interaktivnog dijaloga, na osnovu čega bi se stvorio i dodatni prostor za razmjenu znanja i iskustva, kao temelja za prevazilaženje nekih od veoma problematičnih pitanja, kao što je to, naprimjer, problem nedosljedne upotrebe terminologije. Osim toga, pravničko-lektorski timovi bi tokom sastanaka tima za izradu propisa mogli dati sugestije koje se tiču korekcije teksta, na osnovu čega bi i svi ostali članovi tima bili blagovremeno upoznati s razlozima izmjena. Također, intenziva saradnja pojedinaca koji bi činilli pomenute timove uveliko bi olakšala i fazu interne lekture finalizirane verzije prijedloga, kao i fazu konačne provjere usvojenog propisa. Drugim riječima, budući da bi i pravnici i lektori već bili upoznati s razlozima postojećih izmjena, završne faze pravno-lingvističke provjere mogle bi postati mnogo manje zahtjevan zadatak.

Uz pomenuto, iskustva EU mogla bi se razmotriti i u pravcu razvijanja još nekih novih praksi. S tim u vezi podsjetit ćemo na odnedavno uvedenu praksu aktivnog učešća pravnika-lingviste (za svaki službeni jezik EU) tokom rasprava o tekstu prijedloga propisa. U tom smislu, možda bi se i u kontekstu BiH mogao razmotriti prijedlog učešća pravničko-lektorskog tima u raspravama o prijedlogu propisa, nakon što se prijedlog uputi u parlamentarnu proceduru. Na ovaj način pravničko-lektorski tim bi se „na licu mjesta“ mogao upoznati sa izmjenama/ dopunama teksta prijedloga, a predstavnici tima bi na nekim od predstojećih rasprava svim članovima Parlamentarne skupštine BiH mogli prezentirati razloge zbog kojih se određene pravno-lingvističke izmjene predlažu. Na ovaj način bio bi otvoren prostor za dodatne sugestije i raspravu, te zauzimanje konačnog i argumentiranog stava o njihovom usvajanju/odbijanju. Uz to, učešće pravničko-lektorskih timova tokom svih faza izrade pravnog propisa bilo bi veoma korisno i iz ugla prevođenja. U tom smislu, lektori bi prevodilačkim službama mogli dati korisne informacije i obrazloženja, naročito o dosljednoj upotrebi terminologije, što bi uveliko olakšalo rad prevodilaca. Također, iskustva EU mogla bi se iskoristiti i u smislu izrade leksikona i gramatičkih priručnika. Budući da su institucije EU do sada izradile više priručnika koji imaju status obaveznih dokumenata kojih su se dužni pridržavati svi oni koji su uključeni u proces pravno-lingvističke provjere, pomenuta iskustva naročito bi bila korisna za rad Komisije za jezičku politiku u zakonodavstvu BiH. U tom smislu, mogla bi se iskoristiti već postojeća metodologija EU u svrhu realizacije pomenutih zadataka, pri čemu bi se u obzir trebala uzeti i iskustva Direkcije za evropske integracije BiH koja je do

30sada izradila više glosara i priručnika iz oblasti evropskih integracija . Posebna pažnja trebalo bi da bude posvećena i odabiru članova Komisije. Budući da se članom 81. stav (2) Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama BiH tim Komisije definira kao tim koji se sastoji od šest istaknutih pravnih i šest istaknutih jezičkih stručnjaka, bilo bi korisno razjasniti kriterije na osnovu kojih bi ovi predstavnici bili izabrani. Osim toga, trebalo bi voditi računa i o proporcionalnoj zastupljenosti lektora (za svaki službeni jezik), iskusnih


46

prevodilaca, te kompetentih jezičkih stručnjaka. S ciljem realizacije ovog zadatka, a naročito kada je riječ o angažmanu eksperata u statusu vanjskih saradnika, neki od postojećih oblika

31saradnje s visokoškolskim institucijama mogli bi se mnogo aktivnije iskoristiti , te ujedno ostvariti i nove, budući da su se u bosanskohercegovačkoj javnosti već pojavile studije o jeziku pravnih propisa BiH. S tim u vezi, kao posebno interesantna studija ističe se Kontrastivna analiza bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika u zakonima FBiH autorice Emire Mešanović-Meša (2011.), koja bi mogla poslužiti kao korisna smjernica u smislu standardizacije pravne terminologije i općih gramatičkih oblježja jezika pravnih propisa na tri službena jezika u BiH. Pored izrade leksikona i gramatičkih priručnika, Komisija za jezičku politiku u zakonodavstvu BiH mogla bi dati i preporuke u smislu odabira relevantnih gramatičkih udžbenika/ pravopisnih priručnika koji bi bili korišteni u svim lektorskim i prevodilačkim službama. Također, aktivnosti Komisije trebalo bi da se odvijaju u uskoj saradnji s Direkcijom za evropske integracije BiH, budući da bi standardizacija pravne terminologije na službenim jezicima u BiH bila od velike pomoći ovoj instituciji, koja bi, na osnovu stečenih iskustava, Komisiji mogla ponuditi stručnjake i korisna rješenja po pitanju standardizacije prevedenih istoznačnica, što bi u nekoj daljnjoj fazi moglo rezultirati i izradom bosansko/hrvatsko/srpsko-engleskog pravnog rječnika.

Zaključak

Ako sumiramo sve što smo do sada rekli, može se zaključiti da izrada propisa predstavlja veoma ozbiljan zadatak u kojem jezik kao sredstvo formuliranja odredbi treba biti shvaćen kao zajednička odgovornost i pravnih i jezičkih stručnjaka. Kao što to pokazuju dosadašnja iskustva EU, izrada jasnog i razumljivog teksta propisa počiva na intenzivnoj pravno-lingvističkoj provjeri koja se kao najdinamičnija ističe tokom postupka izrade teksta prijedloga propisa. Imajući u vidu aktuelnu situaciju u BiH, čini se da se trenutno kao najveći izazov nameće potreba jačanja sistema pravno-lingvističke provjere u fazi izrade teksta prijedloga propisa koja bi trebalo da bude utemeljena na jačanju postojeće saradnje između pravnih i jezičkih stručnjaka, kao preduslova za rješavanje svih postojećih problema. U tom smislu, neka od iskustava EU svakako bi se mogla razmotriti i eventualno iskoristiti s ciljem osmišljavanja najpogodnijeg modela za što efikasnije unapređenje funkcioniranja postojećih praksi pravno-lingvističke provjere u postupku izrade pravnih propisa u BiH.

31 Memorandum o saradnji u procesu prevođenja zakonodavstva Evropske unije između Direkcije za evropske integracije BiH i četiri filozofska fakulteta u BiH potpisan je 31. maja 2011. godine. Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine. Prevođenje acquisa-a. (2013.) [Internet], Dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dei/direkcija/sektor_prevodjenje/prevodenje_acquisa/default.aspx?id=10443&langTag=bs-BA [2. novembar 2013].


47

Bibliografija

Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine. (2013.) Terminološki resursi za prevodioce. [Internet], Dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dei/direkcija/sektor_prevodjenje/resursi/default.aspx?id=2899&langTag=bs-BA [2. novembar 2013].

Direkcija za evropske integracije Bosne i Hercegovine. Prevođenje acquisa-a. (2013.) [Internet], Dostupno na: http://www.dei.gov.ba/dei/direkcija/sektor_prevodjenje/prevodenje_acquisa/default.aspx?id=10443&langTag=bs-BA [2. novembar 2013].

European Commission. (2012) Translation and Multilingualism. Luxembourg, Publications Office of the European Union.

European Commission. (2009) Impact Assessment Guidelines.[Internet], Dostupno na: http://ec.europa.eu/governance/impact/commission_guidelines/docs/iag_2009_en.pdf[21. septembar 2013].

European Commission Directorate-General for Translation. (2010) Study on Lawmaking in the EU MultilingualEnvironment. Luxembourg, Publication Office of the European Union.

European Commission. (2013) EU Language Legislation.[Internet], Dostupno na: http://ec.europa.eu/dgs/translation/translating/legislation/index_en.htm[2. novembar 2013].

European Union. (2013) Summaries of EU legislation.[Internet], Dostupno na:http://europa.eu/legislation_summaries/glossary/coreper_en.htm [16. septembar 2013.]

Europska komisija. (2013) Odjeli (opće) uprave i službe. [Internet], Dostupno na: http://ec.europa.eu/about/ds_hr.htm [15. septembar 2013].

E!Sharp (2013) Mertens Group. [Internet], Dostupno na: http://esharp.eu/jargon/mertens-group/[5. novembar 2013.]

Informacijski centar za evropsko pravo “EU-i” (2013) Sekundarno zakonodavstvo.[Internet], Dostupno na:http://euinfo.pravo.hr/page.aspx?pageID=47 [20. septembar 2013].

Jedinstvena pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine. (2005.) [Internet], Dostupno na: http://mon.ks.gov.ba/sites/mon.ks.gov.ba/files/Jedinstvena%20pravila%20za%20izradu%20pravnih%20propisa%20u%20institucijama.pdf [14. septembar 2013].


48

Office for Official Publications of the European Communities. (2003) Joint Practical Guide of the European Parliament, the Council and the Commission for persons involved in the drafting of legislation of Community institutions. [Internet], Dostupno na:http://eur-lex.europa.eu/en/techleg/pdf/en.pdf [ 20. septembar 2013].

Ministarstvo pravde Bosne i Hercegovine. (2012.) Izvještaj o primjeni Jedinstvenih pravila za izradu pravnih propisa u institucijama Bosne i Hercegovine.[Internet], Dostupno na: http://www.mpr.gov.ba/web_dokumenti/06%201%20Izvjestaj%20o%20primjeni%20Jedinstvenih%20pravila%20-%20BJ.pdf [15. septembar 2013].

Mešanović - Meša, Emira. (2011.) Kontrastivna analiza bosanskog, hrvatskog, srpskog jezika u zakonima FBiH. Sarajevo: Slavistički komitet.

Official Journal of the European Union. (2006) Consolidated versions of the Treaty on the European Union and of the Treaty establishing the European Union. [Internet], Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/site/en/oj/2006/ce321/ce32120061229en00010331.pdf [19. septembar 2013].

Official Journal of the European Union. (2012) Consolidated versions of the Treaty on European Union and the Treaty on the Functioning of the European Union. [Internet], Dostupno na:http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:C:2012:326:FULL:EN:PDF[20. septembar 2013].

Official Journal of the European Communities. (2000) Rules of Procedure of European Commission. [Internet], Dostupno na: http://eur-lex.europa.eu/LexUriServ/LexUriServ.do?uri=OJ:L:2000:308:0026:0034:EN:PDF[23. septembar 2013]

Parlamentarna skupština Bosne i Hercegovine. (2010.) Neautorizirani transkript stručnog savjetovanja na temu „Osiguranje identičnosti propisa na službenim jezicima u BiH“ u organizaciji Ustavnopravne komisije Doma naroda i Ustavnopravne komisije Predstavničkog doma Parlamentarne skupštine BiHodržanog 18.6.2010.godine. [Internet], Dostupno na: https://www.parlament.ba/sadrzaj/komisije/predstavnicki_dom/ustavnopravna/ostale_aktivnosti/default.aspx?id=2756&langtag=bs-ba&pril=b [12. septembar 2013].

Ramljak, Snježana. (2007.) “Jezično” pristupanje Hrvatske Europskoj Uniji: prevođenje pravne stečevine i europsko nazivlje.Politička misao, (XLV), str. 159 -177.

Robinson, William. (2012) Drafting European Legislation. Brussels, European Parliament.


49

5.

GIZ

Politički evroskepticizamkao reaktivna formaevropskih integracija

PREGLEDNI ZNANSTVENI RAD

Autor:mr. sc. Dino Zulumović

51

Sažetak: Osnovna intencija rada jeste predstaviti kompleksnu pojavnost političkog evroskepticizma kroz dublji i analitički sadržajniji kontekst višedimenzionalnosti odnosa unutar EU, odnosno EU i nacionalnih elemenata koji je čine. Prvenstvena namjera je detaljna dekonstrukcija političkog evroskepticizma, kao nužna potrebna radi mogućeg prepoznavanja ovog veoma kompleksnog fenomena unutar bosanskohercegovačke političke scene. Smatrajući da se relevantnost evroskepticizma, odnosno fenomenološkog i pojmovnog određenja, na ovim prostorima crpi iz trenutačne prirode odnosa između BiH i EU, korištenje ovog pojma čini se potpuno prihvatljivim, pa čak i prirodnim. Metodološkim pristupom baziranim na, prvenstveno, sekundarnim izvorima prezentiraju se različiti faktori koji generišu evroskeptični stav političkih stranaka želeći prikazati ovaj fenomen kao situirani dio današnje evropske političke rasprave o budućnosti projekta Evropske unije.

Ključne riječi: Evropska unija, evropeizacija, političke stranke, politički evroskepticizam, tipologija

Political Euroscepticism as Retroactive Form of European Integration

Abstract: This paper presents complex nature of political euroscepticism through comprehensive analytical context of multi-dimensional relations within the EU, mainly relations between the EU and national elements it consists of. Primary intention of the paper is to de-construct in details political euroscepticism, and reflect on it in the context of political scene in Bosnia and Herzegovina. Use of the term euroscepticism seems to be fully acceptable, almost natural considering that its significance i.e. its phenomenal determination may be derived from the current nature of relations between the EU and BiH. A methodological approach based primarily on secondary sources is used to present different factors which generate eurosceptical attitude of political parties wishing to present this phenomena as situated part of today's European political discussion on the future of the EU project.

Key words: European Union, Europeanization, political parties, party-based Euroscepticism, typology

Politički evroskepticizam kaoreaktivna forma evropskih integracija

Uvod

Primarni razlog istraživanja pojavnosti evroskepticizma danas zasigurno je institucionalna, monetarna, ekonomska i identitetska kriza u kojoj se Evropska unija nalazi. Očigledno je da je nekadašnji široki optimizam prema budućnosti evropskog nadnacionalnog projekta opao rezultirajući sve glasnijim udaljavanjem stanovnika evropskog kontinenta od samog nadnacionalnog projekta. Iako se kriticizam, negativni pristup ili prognoze o raspadu EU mogu smatrati trendom pa čak i pomodarstvom, ovim radom pokušava se izbjeći takav jednoobrazni pristup, smatrajući da se kompleksna pojavnost evroskepticizma može predstaviti jedino kroz dublji i analitički sadržajniji kontekst višedimenzionalnih odnosa unutar EU, odnosno EU i nacionalnih elemenata koji je čine.

UDK 316.648:061.1EU(497.6)

52

Prihvatajući postojanje dva osnovna društvena polja pojavnosti evroskepticizma, politički i javni (ili popularni), intencija rada jeste da predstavi i analizira relevantnost, fenomenologiju i značaj koji politički kriticizam baziran na dinamici inter i intrastranačkih aktivnosti ima prema evropskim integracijama i EU.

Rad se prvenstveno bazira na teorijskom i praktičnom pristupu evolutivnog puta političkog evroskepticizma u državama koje čine jezgro EU (EU-15), a koje su suštinski kreirale evropsku nadnacionalnu politiku (politics i policies). Takvim pristupom olakšava se jednostavnije determiniranje značaja političkog evroskepticizma za proces evropskih integracija kao primarne namjere ovog rada, ali se i prepoznaje utilitarnost iskustva političkog evroskepticizma u zemljama Centralne Evrope (u daljnjem tekstu: CE), kao posljedice trodimenzionalnih procesa tranzicije kroz pristup EU, za važan komparativni i analitički instrument razmatranja ovog kompleksnog fenomena unutar bosanskohercegovačke političke scene. Smatrajući da se relevantnost političkog evroskepticizma u BiH na ovim prostorima crpi iz trenutne prirode odnosa između BiH i EU, korištenje ovog pojma u okviru bh. javnog i političkog prostora čini se potpuno prihvatljivim, pa čak i prirodnim. Taj prostor, koji je obogaćen „evropskim“ kao metanarativnim pozitivističkim simbolom koji predstavlja neodređeno „bolje sutra“, nije istovremeno praćen korištenjem već priznatog pojma evroskepticizam, kao tamne strane medalje evropskih integracija. To je i razlog zašto, i pored naglašene „indirektnosti“ u pristupu, ovaj rad treba posmatrati kao jedan dodatni korak ka dekonstrukciji (političkog) evroskepticizma u BiH.

Evroskepticizam kao reaktivna forma

Posmatrajući evolutivnu putanju evropskog kontinenta, lako se stiče utisak o turbulentnosti ovoga dijela svijeta. Evropu danas gledamo kao kontinent stalnih promjena čime se sveprisutna i korištena sintagma o „starom“ kontinentu ne može prihvatiti u svom doslovnom smislu. Kada se govori o značajnim promjenama društvene, političke i ekonomske konstitucije Evrope u posljednjih 50-ak godina, podrazumijevaju se široko obuhvaćene evropske integracije koje su stvorile zajednički nadnacionalni prostor. Priroda, način, forma i kompleksnost integracija najbolje se mogu sagledati dubljim pristupom evropeizaciji, kao osnovnom i najznačajnijem procesu koji mijenja temelje današnje Evrope. Ono što je danas jedino jasno jeste da proces evropeizacije izuzetno snažno utiče na tranformaciju evropskog kontinenta. Evropeizacija se može predstaviti dvodimenzionalno, kao proces snažne interakcije između evropskih država kao biti Evropske unije (u daljnjem tekstu: EU), ali što je i važnije za današnju sliku Evrope, pokazatelj velikog spektra različitih odnosa i veza između supranacionalne EU i država koje je čine. Na evropeizaciju ne treba gledati kao na izričit odnos EU i država članica već kao na proces u koji mogu biti uvučene i zemlje koje nisu dio

1institucionalnog okvira EU . Evropeizacija se može smatrati početkom odnosa nacionalne države i EU, kroz prodor EU normi, vrijednosti i politika na nacionalni nivo, a koji ima širi, difuzni kontekst djelovanja i rezultata bez tačno određenog kraja svog djelovanja za razliku od harmonizacije i konvergencije, kao dijela „direktnog“ integrativnog procesa pregovora (negotiation) i priključenja (accession) unutar EU, koje imaju za cilj što uspješnije priključenje država u nadnacionalnu EU zajednicu, s direktnim i ciljnim efektom na tačno određene politike (policies).


1Đorđević, O. (1988)The Limits of Europeanization From Without: Is There an EU-driven Democratization Process in Serbia?[Internet]. UNISCI Discussion Papers Vol.18. Dostupno na:<http://www.isn.ethz.ch/Digital-Library/Publications/Detail/?ots591=0c54e3b3-1e9c-be1e-2c24-a6a8c7060233&lng =en&id=96718>[29.03.2010].

53

Evropeizacija kao širi proces prihvatanja ili adaptiranja na EU norme, vrijednosti i prakse neminovno sa sobom donosi i određeni, kritički pristup prema tom dinamičnom procesu. Odnosi koji nastaju kao posljedica evropeizacije, odnosno agregacije različitih stanja, interesa ili pojave novih aktera usljed djelovanja EU stvaraju percepciju koja se javlja u

2formi određenog kritičkog stava. Pojavni kriticizam ne mora biti dosljedno negativan , ali upravo ta reakcija na evropeizaciju i kasnije faze EU integrativnog procesa osvjetljavaju direktni odnos pojave evroskepticizma kao reakcije na odnos EU i države. Tako se pitanje evroskepticizma posmatra kao reaktivni proces unutar nacionalnog na jači upliv EU normi, odnosno na proces evropeizacije. Geoffrey Pridham objašnjava da „dinamični kontekst evropeizacije sa svojim efektima i reakcijama jeste od vitalnog značaja za razumijevanje

3evroskepticizma“ . Na taj način moguće je pozicionirati evroskepticizam kao određeni oblik odgovora različitih aktera na proces evropeizacije. Kao fenomen reaktivne prirode, evroskepticizam jeste kontrast normativima vrijednosti EU, dio dihotomskog okvira

4prihvatanja ili protivljenja evropskim integracijama . Također, EU svojim nedostatkom krajnjeg cilja, projekta bez tačno određene i predstavljene razvojne niti generira atmosferu nejasne percepcije budućnosti evropskih integracija. Nejasan ili neodređen cilj uz različita očekivanja vrlo lako dovodi do stadija razočarenja, nepovjerenja, skepticizma ili čak otvorenog neprijateljstva. Prema Robertu Harmsenu i Mennu Spieringu, upravo je „integracijski proces EU žrtva svog vlastitog uspjeha“, jer se širenjem političkih nadležnosti EU

5povećao broj mogućih izvora razdora kao početak oblika evroskepticizma .

Teorijski okvir evroskepticizma

Catharina Sorensen, u pokušaju terminološkog i teoretskog definiranja evroskepticizma, spominje problem „zavisne varijable“ koja ne dozvoljava stvaranje jedinstvene definicije evroskepticizma, uz koju bi se mogao mjeriti mogući rast određene

6forme netrpeljivosti prema EU . Upravo je pitanje velikog broja zavisnih varijabli koje mogu uticati na mogući negativni diskurs prema EU stvorilo mnoštvo kontradiktornih rezultata istraživanja zbog nemogućnosti jedinstvenog i sveobuhvatnog pristupa prirodi odnosa EU i država. Kompleksnost istraživanja izražena je i kroz nekonzistentnost EU politike ili stepena pritiska EU instrumentarija prema zemljama zapadne i istočne Evrope. Čak u zemljama CE postojala je razlika intenziteta EU politike uslovljavanja, što je neminovno dovelo do različitih pristupa prema procesu priključenja. Upravo je veliki broj različitih varijabli potrebnih za istraživanje razlog zašto do danas nije uspješno definiran fenomen evroskepticizma u nekom zajedničkom transevropskom i sveobuhvatnom obliku već egzistira kao primarno nacionalna pojava.

U osnovi definicija konkretizira se kroz odnos subjekta i EU, njenih politika, razvoja i perspektiva. Prvobitno, evroskepticizam se koristio kao generički, sveobuhvatni pojam

7opozicije ili neslaganja s evropskim integracijama . Empirijskim istraživanjem provedenim u

2 Sim, S. (2006) Empire of Belief: Why We Need More Scepticism and Doubt in the Twenty-First Century.Edinburgh: Edinburgh University Press Ltd.3 Pridham, G.(2008) European Party Cooperation and Post-Communist Politics:Euroscepticism in Transnational Perspective, In Szczerbiak, A.& Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford: Oxford University Press 4 Trenz, H. Y., and De Wilde, P. (2009) Denouncing European Integration: Euroscepticism as a Reactive Identity Formation[Internet]. RECON-On-line working paper. Dostupno na RECON <http://www.reconproject.eu/projectweb/portalproject/AbstractRECONwp0910.html> [06.04 2010].5 Harmsen, R. and Spiering, M. (2007) Euroskepticizam i evolucija europske političke rasprave. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.11-31.6 Sorensen, C. (2009) To Love or Not to Love: Notes on Public Euroscepticism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.77-97.7 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008) Theorizing Party-Based Euroscepticism: Problems of Definition, Measurement, and Causality. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 238-263.


54

različitim zemljama uvidjelo se, prvo, da postoje različiti nivoi entuzijazma prema EU, i drugo, da taj karakteristični, nacionalni pristup evroskepticizmu otežava mogućnost stvaranja jedinstvene definicije. Takve, diferentne politike odnosa nacionalnih država i EU posebno su došle do izražaja nakon približavanja, uz instrumente politike uslovljavanja, zemalja CE standardima EU. Sczcerbiak i Taggart u tome vide osnovnu nemogućnost prihvatanja evroskepticizma kao „generičkog“ pojma, te da je potrebno, kroz širu tipologiju, dati sveobuhvatnu sliku evroskepticizma ne samo kao negativnog ili antimodernističkog pristupa

8prema EU . U tom smjeru postavljaju se različita pitanja mjerenja političkog evroskepticizma 9zasnovanog na izvorima evroskepticizma . Ono što stvara ili je izvor evroskepticizma u jednoj

zemlji ne mora biti u drugoj. Upravo veliki broj različitih faktora koji utiču na odnos prema EU i evropskim integracijama pokazuje svu strukturalnu složenost teorijskog definiranja evroskepticizma.

Prvu konkretniju definiciju evroskepticizma dao je Paul Taggart 1998. godine smatrajući ga „sveobuhvatnim pojmom koji izražava ideju uslovnog ili ograničenog

10protivljenja procesu evropskih integracija“ . Poredbenom analizom nacionalnih stranačkih sistema zemalja EU 15 i Norveške, Paul Taggart pokušao je dati jedinstveni pečat evroskepticizmu za sve političke grupe koje su pokazivale određenu dozu nezadovoljstva tadašnjim razvojnim stadijem evropskih integracija.

Pokušaj komparacije političkog pristupa unutar starih i novih članica EU doveo je do rafiniranog pristupa, stvarajući dvodimenzionalni aspekt teorijskog objašnjenja evroskepticizma. Uočavajući nemogućnost operacionalizacije dotadašnje generičke definicije, Sczcerbiak i Taggart u radu „The Party Politics of Euroscepticism in EU Member and Candidate States“ proširuju prvobitnu definiciju kroz distinkciju u intenzitetu evroskepticizma na tvrdi (hard) i meki (soft) evroskepticizam. Prema toj definiciji, tvrdi evrokspeticizam je:

„principijelna ili načelna opozicija EU, evropskim integracijama vidljiva kroz djelovanje političkih stranaka koje misle da se njihova država treba povući iz članstva u EU, odnosno čije se politike svode na protivljenje cijelom projektu evropskih integracija na način na koji je trenutno zamišljen“,

dok se pod mekim evroskepticizmom smatra:

„nepostojanje principijelnog ili načelnog prigovora na evropske integracije ili članstvo u EU, gdje izražavanje zabrinutosti prema jednoj ili više EU politika dovodi do izražavanja kvalificiranog ili specijaliziranog protivljenja EU, ili gdje postoji osjećaj da su nacionalni interesi trenutno u sukobu s EU

11putanjom razvoja“ .

Prema riječima autora ove dvodimezionalne definicije, tvrdi evroskepticizam može se istražiti na dva načina. Lakšim se čini onaj u kojem postoji jednoproblemska (one-catch party) politička stranka s jedinim ciljem vođenja politike protivne ciljevima evropskih 8 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Researching Euroscepticism in European Party Systems: A Comparative and Theoretical Research Agenda. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 1-28. 9 Ray, L. (2004). Mainstream Euroscepticism: Trend or Oxymoron?[Internet].Maxwell EU Center, Maxwell School of Syracuse University.Dostupno na: Netlibrary <www.unc.edu/depts/europe/conferences/.../Ray.doc> [24.05.2010].10 Taggart, P. (1998). A Touchstone of Dissent: Euroscepticism in Contemporary Western European Party System.European Jurnal of Political Research, 33 (3), str. 363- 388.11 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2002). The Party Politics of Euroscepticism in EU Member and Candidate States.[Internet].Sussex, Sussex European Institute. Dostupno na: Opposing Europe ResearchNetwork<https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file.php?name=sei-working-paper-n51.pdf&site=266>[26.03.2010].


55

integracija. Kako na evropskom političkom obzorju ne postoji takva politička opcija, moguće je pitanje tvrdog evroskepticizma prepoznati kroz ideološku narativnu formu prema EU. Kroz svoj ideološki diskurs političke stranke formiraju određeni stav prema EU. Tako EU može predstavljati previše kapitalističku/neoliberalnu/socijalnu/birokratsku... formu nadnacionalnog projekta, suprotnog od već formiranog ideološkog narativa političke stranke. Većina takvih političkih stranaka dolazi s periferije političkog spektra i, iako često podržavaju određeni oblik evropskih integracija, sa svojim ideološkim uslovljavanjem

12otvaraju mogućnost ulaska u klub tvrdih evroskeptičnih političkih opcija . Meki evroskepticizam političkih stranaka zasniva se na realnom skepticizmu u vezi s

pravcem razvoja evropskih integracija, ne protiveći se pri tome da se bude dijelom EU. Meki evroskepticizam predstavlja se u dvije forme protivljenja, kroz zaštitu nacionalnih interesa i protivljenje određenim EU politikama. Bitan segment ove vrste evroskepticizma jeste da i oni koji se protive daljnjem proširenju ili produbljivanju ovlasti EU jesu meki evroskeptici, jer je to

13„u suprotnosti s dominantim načinom integracija u ovom trenutku“ . Leonard Ray ovu definiciju smatra najjednostavnijom za prepoznavanje različitih intenziteta

14evroskepticizma , samim tim i za korištenje, što je i potvrđeno prihvatanjem ove definicije u akademskim krugovima.

Iako postoje i druge definicije korištene u akademskim radovima o evroskepticizmu, među kojima treba svakako spomenuti Kopecký i Modde 4-dimenzionalnu teoriju te Petr Koniokova novu definiciju evroskepticizma, pitanje definiranja političkog evroskepticizma, i pored različitih kritičkih osvrta o nedostacima, većinom se određuje kroz dihotomski soft/hard intenzitet Sczcerbiak i Taggarta. No, postaje sasvim izvjesno da ova definicija ne može pratiti turbulentni put EU u posljednjih nekoliko godina, čime je anulirana tačnost i preciznost soft/hard dihotomske definicije. Danas je teško naći političke stranke koje su potpuno protivne evropskim integracijama. Evroskepticizam se danas artikulira kroz ideje o drugačijoj Evropi i drugačijem principu evropskim integracijama. Većina desničarskih političkih ideja, poput holandske Slobodarske stranke Geerta Wildersa, svoj evroskepticizam usmjerava ka pitanjima politike proširenja, nelegalne imigracije i populističke antiislamske retorike, a ne na pitanje daljnjeg učešća države u nadnacionalnom projektu.

Hronološki diskurs evroskepticizma

Iako se Velika Britanija smatra domovinom terminološkog uobličenja pojma evroskepticizam, kao proizvod politike kriticizma prema EU od britanske premijerke Margaret Thatcher, pogrešna je pretpostavka da je opozicioni stav prema evropskim integracijama otočki proizvod nastao sredinom 80-ih godina. Sam naziv možda i jeste, ali proizvod „specifičnog“ negativnog odnosa prema EU ima značajan transnacionalni karakter. Šire interesiranje i naučna etabliranost evroskepticizma postaje opravdana tek nakon neuspješnog referenduma u Danskoj i jedva uspješnog referendumskog „petit uoi“u

15Francuskoj 1992. godine . No, na evroskepticizam treba gledati hronološki još od vremena nastanka Evropske zajednice (EZ) i kroz različitu fluktuativnu prirodu razvoja nadnacionalnog

12 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Researching Euroscepticism in European Party Systems: A Comparative and Theoretical Research Agenda. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 1-28.13 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Researching Euroscepticism in European Party Systems: A Comparative and Theoretical Research Agenda. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 1-28.14 Ray, L. (2004). Mainstream Euroscepticism: Trend or Oxymoron?[Internet].Maxwell EU Center, Maxwell School of Syracuse University. Dostupno na: Netlibrary < www.unc.edu/depts/europe/conferences/.../Ray.doc> [24.05.2010].15 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008) Introduction: Opposing Europe? The Politics of Euroscepticism in Europe.In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.1- Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 1-16.


56

16projekta . Upravo u kontekstu historijskog razvoja EU može se uvidjeti snažno protivljenje određenih struktura političkih elita u nacionalnim okvirima kroz razvojne procese EU. Nedostatak političke volje za stvaranjem zajedničke odbrambene politike i uspostavljanjem političke unije 50-ih godina ili dogovor o jakom međuvladinom mehanizmu 70-ih godina (Luksemburški dogovor) dozvoljava da percepciju protivljenja evropskim integracijama ne gledamo samo sa aspekta uspostavljanja ekonomske i/ili političke unije u posljednje dvije decenije XX. stoljeća, niti da ga smatramo ekskluzivnim otočkim proizvodom. U vrijeme prije snažnog integrativnog procesa uvriježeni termin za protivljenje daljnjim integracijskim procesima nazivan je „evroskleroza“. Anil Awesti „evrosklerozu“ vremenski određuje od sredine 60-ih do sredine 80-ih godina i pojave Jedinstvenog evropskog akta (SEA), smatrajući da je pauza u razvoju integrativnih procesa zasnovana na nacionalnim interesima ipak ojačala i pripremila EZ na dešavanja sredinom 80-ih godina, prvenstveno snažnim afirmiranjem

17Evropskog suda pravde i tješnjom saradnjom institucija EU . Ipak, kako Raichard Katz objašnjava, iako je određen oblik oponiranja evropskim integracijama postojao od samih početaka stvaranja EZ, njena forma bila je minimizirana prvenstveno zbog sekundarnog

18značaja samog projekta na širi aspekt društvenog . Evropske integracije s političkom elitom kao pokretačem procesa nisu generirali značajnu političku a ni reakciju šireg sloja društva. Mali broj oblasti koje su regulirane iz Brisela a koje nisu bile prepreka razvoju nacionalnih interesa te potpuni konsenzus (permissive consensus) političkih elita po pitanju evropskih integracija nisu dozvoljavale jačanje opozicionog stava. Naravno, takav snažan konsenzus proizvod je elitističkog aspekta razvoja evropskih integracija i nije greška imenovati cijeli projekat, posebno do kraja 80-ih godina prošlog stoljeća, kao „igračku“ evropskog vladajućeg političkog establišmenta. Tek nakon Jedinstvenog evropskog akta (SEA) i posebno Mastrihtskog ugovora, s posljedicama širenja ingerencija EU nauštrb nacionalnog, stvara se jako opoziciono djelovanje koje se u svom najznačajnijem obliku pojavljuje kroz formu nepristanka članica EU15, Velike Britanije, Švedske i Danske da učestvuju u projektu Evrozone. Također, kao značajan pokazatelj jačanja evroskeptičnih stavova mogu poslužiti i rezultati referenduma EU. Činjenica da se od jedanaest referenduma o određenim EU pitanjima, održanim od 2000. do 2012. godine, na čak šest glasalo protiv mjera za

19produbljenje EU integracija determinira trend negativne distance političkih stranaka i građana prema ideji EU. Također, priključenje zemalja CE, koje je počelo od 2004. godine, otvorilo je potpuno nove percepcije evroskeptičnih stavova. Kako je pitanje evropeizacije i specifičnog konteksta politike uslovljavanja odredilo odnose zemalja CE prema EU, drugačije nego prema starim članicama EU, pitanje pojavnosti evroskepticizma nakon početka procesa pregovaranja 1998. godine, kao završetak simboličkog Return to Europe procesa, ima određenu konotaciju u pojavi jačeg političkog evroskepticizma. Anton Pelinka evroskeptični stav novih članica EU prepoznaje u glavnoj motivaciji za ulazak u EU. Države Zapadne Evrope učešćem u evropskim integracijama željele su prvenstveno prevladati krizu nacionalne države, dok su države CE ovaj projekat smatrale garantom svog suvereniteta. Očigledna divergencija u pristupu ideji EU, koja kao nadnacionalni projekat ne jača suverenitet nacionalne države, već upravo suprotno, prisvaja određene forme suvereniteta, praćena je

20ironičnim razmišljanjima da postkomunističke zemlje prilaze pogrešnom projektu .16Kaniok, P. Europeanists,(2009) Eurogovermentalists and Eurosceptics: A Constructive Critisism of Previous Research. In Kristina, A. and Kaniok, P.(ed.). Euroscepticism and European Integration, ed.Zagreb: Centar za politološka istraživanja, str. 159-179.17Awesti, A.( 2006), Intergovernmentalist Theory and Eurosclerosis: A Critique[Internet]. PAIS Graduate Working Papers Vol.2. Dostupno na: <http://www2.warwick.ac.uk/fac/soc/pais/currentstudents/phd/crips/working_papers/2006/working_paper_2_ awesti.pdf> [23. 02. 2010].18Katz, R.S. (2008) Euroscepticism in Parliament: A Comparative Analysis of the European and National Parliaments. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford University Press, str. 151-181.19Sorensen, C. (2009) To Love or Not to Love: Notes on Public Euroscepticism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.77-97.20Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.


57

Politički evroskepticizam

Političke stranke svoj primarni cilj, svoj raison d'être, nalaze u participaciji u zakonodavnoj i izvršnoj vlasti, kao najvažnijim institucionalnim okvirima za realizaciju svojih ideja ili programa. Kako se izvorište političkog, ali i cjelokupnog evroskeptizma generira kroz djelovanje političkih stranaka, osnovno pitanje jeste koji su to mehanizmi stvaranja antagoniziranog stava prema EU? Pritom treba imati u vidu da se čini prosto nezamislivim da nedostatak saznanja o „prirodi zvijeri“, odnosno nepostojanje jasno definiranog krajnjeg cilja EU sa svim svojim pratećim instrumentarijem, stvori tačno određenu, jedinstvenu, reakciju. Upravo u kontekstu takvog okruženja treba posmatrati i djelovanje političkih stranaka koje, nisu, niti mogu biti izuzete iz procesa evropeizacije. Kao link između društva i države, političke stranke bivaju involvirane u sam proces evropeizacije. Razvoj evropskih integracija doveo je pitanja iz EU okvira u diskurs svakodnevnice što biva praćeno i procesom pozicioniranja političkih stranaka prema razvoju i budućnosti evropskih integracija. Karen Handerson smatra da integracijska politika EU „ponešto za svakoga“ (something for everyone) nije mogla zadovoljiti sve i da su vremenom, zbog različitih interesa i strateških

21rješenja, političke stranke počele kreirati različite poglede na EU . Elastičnost evropskog integracijskog projekta ne može imati takve fleksibilne dimenzije u kojem bi se zadovoljile stranke različitih ideoloških opredjeljenja. EU kao projekat teško može zadovoljiti političke opcije socijaldemokratskog, komunističkog, konzervativnog ili nacionalističkog ideološkog okvira. Upravo zato se entuzijazam političkih stranaka prema integracijskim procesima, koji je različitog stepena i zavisi od ideološkog, programskog, intencionog, dispozicionog, historijskog ili nekog drugog faktora prepoznatljivosti jedne političke stranke smatra važnim

22elementom u određivanju postojanja evroskeptičnih političkih stranaka .Osnovne faktore razvoja političkog evroskepticizma treba tražiti u okviru

intrastranačkih odnosa ideološkog i strateškog, što čini endogeni element razvoja evroskepticizma političke stranke, te kao egzogene faktore prirodu evropskog i nacionalnog političkog sistema, državno uređenje te faktor „socijalizacije“ političkih stranaka kroz političke klubove u Evropskom parlamentu (u daljnjem tekstu: EP). Ovi faktori smatraju se osnovnim elementima stvaranja političkog evroskepticizma. Naravno, time se ne želi reći da su to i jedini elementi niti da će i jedan od ovih navedenih faktora zasigurno proizvesti evroskeptični stav. Važni faktori, ipak sekundarnog značaja, na razvoj ili stepen evroskepticizma unutar političkog, jesu izborni zakon kojim je određen cenzus za ulazak u parlament, tip političke stranke (sektorska ili stranka koja obuhvata više ili sva pitanja), veličina političkih stranaka i mogućnost pojave unutrašnjih frakcija, pitanje apstinencije ili malog procenta izlaska na izbore za EP, postotak izlaznosti i negativno izjašnjavanje na referendumima povodom određenih EU pitanja.

21Henderson, K. (2008). Exceptionalism or Convergence? Euroscepticism and Party Systems in Central and Eastern Europe. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str.103-127.22Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Researching Euroscepticism in European Party Systems: A Comparative and Theoretical Research Agenda. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 1-28.


58

23 Fallend, F. (2008), Euroscepticism in Austrian Political Parties: Ideologically Rooted or Strategically Motivated?.In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1- Case studies and Countra Surveys, str.201-221. 24 Lees, C. (2008). The Political Opportunity Structure of Euroscepticism: Institutional Setting and Political Agency in European Polities. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str.28-52.25 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Researching Euroscepticism in European Party Systems: A Comparative and Theoretical Research Agenda. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 1-28.26 Sitter, N. (2008). The European Question and the Norwegian Party System since 1961: The Freezing of a Modern Cleavage or Contingent Opposition. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford Oxford University Press, str. 328-34827 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2002). The Party Politics of Euroscepticism in EU Member and Candidate States.[Internet]. Sussex, Sussex European Institute. Dostupno na: Opposing Europe Research Network<https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file.php?name=sei-working-paper-n51.pdf&site=266>[26.03.2010].

Izvori političkog evroskepticizma

Strateški i ideološki okvir političkih stranaka- endogeni izvor evroskepticizma

Opoziciono djelovanje ili neodobravanje evropskih integracija svoj modus postojanja, ideju, način djelovanja najbolje ostvaruje kroz retoriku i djelovanje političkih stranaka, odnosno kroz ideološke ili strateške obrasce političkih porodica. No, da li su stranačke ideologije stup djelovanja političkih stranaka, kao nepromjenjiva, endogena varijabla, prema EU? Ili postoji određena strateška konsideracija koja određuje stav političke stranke? Kako postoje političke stranke koje su mijenjale svoj odnos prema evropskim integracijama, interesantnim se čine razlozi za takvu promjenu stava. Na primjeru evroskepticizma u Austriji, Franz Fallend uviđa da političke stranke asimiliraju nova pitanja ili

23prirodu evropskih integracija unutar svog ideološkog diskursa . Tako će socijaldemokratski ideološki profil podržavati integracije s „kejnezijanističkim“ ekonomskim aspektom protivno ekonomskim integracijama baziranim na potpuno slobodnom tržištu kao osnovi neoliberalnog kapitalizma. S druge strane, konzervativni ideloški obrazac stranaka desnog centra neće u EU osnovi ekonomskih integracija vidjeti ništa negativno. Ideološki profil koji pozicionira političku stranku na radikalni lijevi ili desni pol biti će protivan mnogim aspektima EU integracija. Charles Lees smatra da prihvatanje opozicionog stava prema EU, u političkoj stranci, može biti rezultat prepoznavanja evroskepticizma kao jednog od ključnih, prirodnih, segmenata ideološkog profila, ali i da se može koristiti u kratkoročnom taktičko-

24pragmatičnom smislu . Na sličan način razmišljaju i Taggart i Sczcerbiak, smatrajući da postoje dvije vrste političkih stranaka - one s jakim ideološkim, simboličkim ili vrijedonosnim kontekstom koje će prezentirati tvrdi evroskepticizam, dok druga grupa svoje postojanje više temelji na racionalnom, pragmatičnom ili interesnom kroz aspekt moguće participacije u

25vlasti, te je njihov postojeći evroskepticizam mekog intenziteta . Nick Sitter odnos ideološkog i strateškog dekodira kroz pitanje nacionalnog i ekonomskog opusa opozicionog djelovanja prema EU, smatrajući da je nacionalni kontekst većinom zasnovan na pitanjima identiteta, suvereniteta, demokratskog deficita EU i pitanja nadležnosti vanjske politike, dok je ekonomski spektar više taktički, pragmatično-strateški gdje se pitanje evroskepticizma

26određuje kroz troškove i benefite specifičnih zainteresiranih grupa . Ovakva postavka daje jasniju sliku da se političke stranke koje prioritet daju „ideološkom“ često nalaze na periferiji lijevog ili desnog političkog pola, prvenstveno kao rezultat smanjenog manevarskog prostora djelovanja. Većinom se tu radi o malim političkim grupacijama koje svoj „radikalni“ ideološki kontekst koriste kao element prepoznatljivosti. Taj smjer potvrđuje i činjenica da je najznačajnija i najbrojnija grupacija evroskeptičnih političkih stranaka pozicionirana na perifernim krajevima političkog spektra što se smatra jednom od karakteristika političkog

27evroskepticima . No, razlozi pojave evroskepticizma u perifernim strankama čine se ambigvitentnim. Nick Sitter smatra da periferna pozicija političkih stranaka omogućava evroskeptični stav kao rezultat oponiranja proevropskim vladajućim garniturama, uzrokovan


59

28nemogućnošću ulaska u zakonodavnu ili izvršnu vlast ili stvaranja koalicionih odnosa . S druge strane na primjeru zemalja CE, Karen Henderson uviđa da je upravo negativan stav prema EU određene političke stranke razlog pozicione „perifernosti“, prvenstveno zbog prisutnog konsenzusa političkih elita za prihvatanje evropskih integracija kao ključnog

29vanjskopolitičkog, ali i unutrašnjeg, cilja . Osnovu nadnacionalne političke dimenzije razdora Anton Pelinka vidi u samom

početku EU integracija koji su vodile stranke političkog centra, hrišćanski demokrati i socijaldemokrati. Time se prirodna opozicija evropskim integracijama nalazila lijevo i desno

30od centra s različitim ideološkim pretpostavkama za oponiranje evropskom projektu . Zanimljivo da različite ideološke pretpostavke nisu prepreka za stvaranje koalicija lijevih i desnih stranaka kada je EU u pitanju. Još 1954. godine jedna takva koalicija sastavljena od degolista, kao političke opcije desnice, i stranaka lijeve preferencije, prvenstveno Komunističke partije Francuske, dovela je do glasanja protiv predloženog plana Evropske

31odbrambene zajednice te nešto kasnije protiv članstva u EEZ i Evroatomu .Slična koalicija desila se u referendumskoj kampanji za (ne)prihvatanje Nacrta ustava EU u Francuskoj i

32Holandiji, 2005. godine . Primjetan je u slučaju neprihvatanja Nacrta ustava o EU u Francuskoj zajednički stav političke ljevice i desnice protiv slobode kretanja, prvenstveno zbog mogućeg većeg problema nezaposlenosti (ljevica) i moguće dekulturizacije francuskog građanina (desnica). Anton Pelinka uviđa da se po pitanju EU „praznina između desnih

33nacionalista i lijevih antikapitalista ne čini toliko dubokom“ .Koliko strateški aspekt djelovanja političkih stranaka može imati reverzibilnu formu i

postati izvorom evroskepticizma primjećuje se iz istraživanja Leonarda Raya, koji je, istražujući evroskepticizam unutar mainstream političkih stranaka, pokušao razbiti stereotip o negativnom EU diskursu samo u perifernim političkim strankama. Prihvatajući tezu da je evroskepticizam većinom produkt perifernih, marginaliziranih, političkih opcija, Leonard Ray još 1999. godine daje naznake „centralizacije“ evroskepticizma, posebno u nordijskim zemljama (evroskeptični stav vladajućih socijaldemokrata), te u Velikoj Britaniji i Francuskoj gdje postoje snažne političke razlike između desnog i lijevog centra po pitanju evropskih

34integracija . Ono što je Leonard Ray ustanovio još prije desetak godina danas jeste uočljivija promjena ponašanja mainstream političkih stranaka prema EU. Iako postoje slučajevi prihvatanja proevropskog stava kao što su njemačka i austrijska Stranka zelenih ili estonska Stranka centra, brojniji su slučajevi mainstream političkih stranaka, demokratskog centra, koje su prihvatanjem određenih diskursa, desničarskog ili populističkog idejnog kruga, automatski preuzele evroskeptične pozicije na političkoj sceni nacionalnih prostora u kojem djeluju. Primjeri Konzervativne stranke (Conservative party) Velike Britanije, Fidecz stranke u Mađarskoj, Vaclav Klauseve Građanske demokratske stranke (Civic democratic party) ili Berlusconijeve Forza Italia govore o strateškim odlukama prihvatanja političkog evroskepticizma unutar vladajućih elita kao posljedica zadržavanja svoje, određene i često vladajuće, uloge unutar stranačkog sistema nacionalne države.

28 Sitter, N. (2002). Opposing Europe: Euroscepticism, Opposition and Party Competition. [Internet]. Sussex, Sussex European Institute. Dostupno na: Opposing Europe Research Network<https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file.php?name=sei-working-paper-no-56.pdf&site=266>[26.03.2010].29 Henderson, K. (2008). Exceptionalism or Convergence? Euroscepticism and Party Systems in Central and Eastern Europe. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str.103-127.30 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.31 Hainsworth, P., O'brien, C. & Mitchell, P. (2007) U obrani nacije:Politika euroskepticizma francuske desnice.In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 31-51.32 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.33 Ibid.34 Ray, L. (2004). Mainstream Euroscepticism: Trend or Oxymoron?[Internet]. Maxwell EU Center, Maxwell School of Syracuse University. Dostupno na: Netlibrary < www.unc.edu/depts/europe/conferences/.../Ray.doc> [24.05.2010].


60

Politički sistem kao izvor evroskepticizma?

Da li je tip političkog sistema dvostranački (u ovom slučaju se to odnosi na Veliku Britaniju koja ne uživa čisti dvostranački sistem) ili višestranački zasigurno će uticati na djelovanje političkih stranaka. U dvostranačkom sistemu veoma se rijetko dešavaju koalicije te pobjednička politička opcija često sama formira vlast. Menno Spiering upravo u „jednostranačkim britanskim vladama koje nisu navikle dijeliti moć“ nalazi izvor jakog

35.evroskepticizma U višestranačkom sistemu prominentan je koncept koalicija koje utiču na promjenu stavova političkih aktera kao rezultat dogovora pri formiranju vlasti. Do takvog zaključka došli su Sczcerbiak i Taggart smatrajući da „struktura političkih mogućnosti“ (political oportunity structure), odnosno priroda političkog sistema, igra važnu ulogu u

36razvoju evroskepticizma . Prema tom istraživanju, različiti politički sistemi uzrokuju diferentnost u pozicioniranju političkih stranaka prema prihvatanju evroskeptičnog stava. Određeni politički sistemi u višenacionalnom ili multietničkom društvu često su koncipirani na konsocijacijskom sistemu vladanja u kojem pravilo proste većine nije na snazi, već predstavnici različitih društvenih grupa moraju učestvovati u donošenju odluka.

Politički sistem poznaje i mogućnost direktne demokratije, referenduma, koji također može značajno uticati na stepen pozicioniranja i prihvatanja evroskeptizicma u različitim političkim opcijama. Već imamo slučajeve Norveške, Danske, Francuske i Irske u kojima je stanovništvo svojim referendumskim stavom dalo do znanja o svom nezadovoljstvu zbog pravca kojim se evropska priča kreće. Zanimljivo da Njemačka kao motorna snaga EU u

37svom ustavu ne prepoznaje mogućnost direktne demokratije . Zajedno s tipom političkog sistema, treba spomenuti i izborni zakon, kao dio političkog sistema, različitog od zemlje do zemlje, koji može biti inicijator različitih pragamtičnih „manevarskih“ poteza manjih političkih stranaka za ulazak u parlament, a što može imati suštinsku posljedicu za prihvatanje ili ne evroskeptičnog stava.

Državno uređenje kao izvor evroskepticizma?

Osim tipa političkog sistema, Charles Lees je pokušao, komparativnim istraživanjem različitih tipova institucionalnog okvira nacionalnih država, doći do određenih saznanja o mogućim generatorima evroskeptičnog stava. Proučavajući centralizirani i decentralizirani tip državnog uređenja, došao je do zaključka da federalistički tip državnog uređenja nosi veću mogućnost za stvaranje evroskeptičnih stavova zbog svoje kompleksne strukture i postojanja važnog subnacionalnog institucionalnog okvira.

Stepen decentralizacije sa sobom može nositi i određen rascjep u odnosima centar-periferija: primjer Norveške i Španije gdje postoje snažna „iskustva“ odbrane od centra i centralizacije i gdje se na EU gleda kao na još jedan vid centra. Posebno treba istaći primjere jakog regionalnog aspekta, prvenstveno u Švedskoj gdje se javlja protivljenje EU smatrajući

38da je „Štokholm daleko, a tek Brisel“ . Razvoj regionalne ili lokalne političke samouprave koja može djelovati na različite načine: u kontekstu već spomenute Norveške, lokalna politička zajednica jeste stup evroskepticizma, u Poljskoj upravo zbog slabih decentralizacijskih faktora

35 Spiering, M. (2007). Britanski euroskepticizam.In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 111-133.36 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Researching Euroscepticism in European Party Systems: A Comparative and Theoretical Research Agenda. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 1-28.37 Lees, C. (2008). The Limits of Party-Based Euroscepticism in Germany. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1- Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str.16-38.38 Lees, C. (2008). The Limits of Party-Based Euroscepticism in Germany. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1- Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str.16-38.


61

ne postoji jak evroskeptični politički stav, dok se u Škotskoj i Velsu EU, kroz Komitet regija, korisiti za jačanje nacionalnih aspiracija.

Osim pitanja državnog uređenja nacionalnih država i priroda institucionalnog uređenja EU smatra se važnim faktorom za nastanak evroskeptičnog stava. Neadekvatna struktura institucionalnog okvira EU, prema Katharini Sorensen, također je izvor za nastanak evroskepticizma. Prvenstveno se to odnosi na položaj i ingerencije EP, kroz ključno pitanje demokratskog deficita. Percepcija da mali individualni glas ne može doprijeti do Brisela ni da Evropskog parlamenta ima toliko značajnu moć da rezultira malom izlaznošću na izbore za predstavnike u EP. Švedska je vrlo dobar primjer ovakvog tipa evroskepticizma. Smatrajući da

39„postoji bitna razlika između švedskog shvatanja demokratije i postojeće prakse u EU“ , švedski evroskepticizam zasnovan je na „nedovoljnoj transparentnosti institucija EU koje

40moraju biti jednostavnije i otvorenije kako bi imale širu podršku javnosti“ . Demokratski deficit kao prazan prostor između građana i političara te kompleksnost procedura prepoznati su kao najvažniji problemi funkcionalnijoj i građanima bližoj EU, postajući prominentnim evroskeptičnim diskursima u svim zemljama EU. Čini se da je upravo kompleksnost strukture i institucionalnog okvira EU razlog nedostatka interesa građanstva za evropske integracije što može voditi određenom obliku evroskepticizma.

Evropski parlament kao izvor političkog evroskepticizma?

Prva sedmica juna 2009. godine bila je u znaku posljednjih izbora za EP. Sa izbornom izlaznošću od 43% kao najslabijom od 1979. godine, karakteristika izbora koji su održani u 27 zemalja EU bila je i osnaživanje desničarskih političkih grupa sa izrazitim evroskeptičnim stavom. Neuspjeh lijevog centra političkog spektra da afirmira ideju socijalne Evrope i kapitalizira sveprisutnu ekonomsku recesiju te smanjenje podrške konzervativnim desnim centristima otvorilo je prostor ulasku u EP populističkim političkim idejama zatvaranja granica, izbacivanja imigranata te retrogradaciju EU kroz promjenu prirode evropskih

41integracija . Politička scena unutar EP postala je bogatija za ultradesničare poput Holandske slobodarske stranke PVV Geerta Wildersa, finske političke stranke „Istinski Finci“ (True Finns), te različite desničarske, antiemigratske i antiunijske političke stranke iz Austrije, Danske, Grčke i Italije. No, poseban slučaj o rastu desničarskih političkih opcija nalazimo u zemljama CE. Mađarska ksenofobična JOBICK stranka, rumunska Stranka Velike Rumunije (Greater Romania Party), bugarska ATACKA stranka sa zajedničkim evroskeptičnim stavom pojačana ksenofobičnom artikulacijom prema romskom stanovništvu, postale su dio evropskog

42političkog prostora . Iako su izbori za EP pokazali određene uspjehe desničarskih političkih stranaka,

teško da možemo EP svrstati u izvore političkog evroskepticizma.Prvenstveno, jer u EP i dalje snažnu većinu imaju proevropske snage demokratskog centra. Evropska narodna stranka (EPP hrišćanski demokrati) kao klub desnog centra, Progresivna alijansa socijalista i demokrata Evrope (S&D), bivši socijalisti kao klub lijevog centra, i Alijansa liberala i demokrata Evrope (ALDE) kao klub političkih stranaka liberalne provenijencije čine natpolovičnu proevropsku snagu u EP. Ovom proevropskom diskursu često se priključuje i politički klub Zelenih/ Evropska slobodna alijansa (Greens/EFA) kao klub koalicije Zelenih i

39 Sunnus, M. (2007), Švedski euroskepticizam: Demokracija, suverenitet i socijalna skrb. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 171-183.40 Sunnus, M. (2007), Švedski euroskepticizam: Demokracija, suverenitet i socijalna skrb. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 171-183.41 The Economist. Swing low, swing right. 11.06. 2009. [Internet], Dostupno na: http://www.economist.com/node/13832286[12.06. 2010].42 The Economist. Swing low, swing right. 11.06. 2009. [Internet], Dostupno na: http://www.economist.com/node/13832286[12.06. 2010].


62

stranaka koje predstavljaju manjine i nacije bez sopstvene nacionalne države, kojima regionalna politika EU pojačava proevropski stav. Zajedno, ove grupe imaju dvotrećinsku većinu odlučivanja u EP. Kao evroskeptični politički klubovi pojavljuju se Konfederalna grupa ujedinjene ljevice i nordijskih stranaka Zelenih lijevog spektra (GUE/NGL) kao jedini pravi ljevičarski politički klub u EP te na suprotnom polu političkog spektra već spomenuti „Evropski konzervativci i reformisti“(ECR) s jakim desničarskim opredjeljenjem i „pravovjerni“ evroskeptični klub „Evropa slobode i demokratije“ (EFD). Također, u EP postoji i 27 poslanika koji ne djeluju ni u jednom političkom klubu.

Drugi razlog marginaliziranog položaja odnosi se na samu prirodu djelovanja evroskeptičnih političkih stranaka u EP. Giacomo Benedetto smatra da evroskeptične političke stranke nisu uspjele izborni uspjeh prenijeti u EP, prvenstveno zbog same prirode rada EP koji je zasnovan na legislativi, bez mogućnosti određenja prema sudbonosnom i

43suštinskom pitanju evroskeptičnih stranaka o „više ili manje EU“ . Tako političke stranke koje su dobile određeni broj glasova na antiunijskoj političkoj naraciji učestvuju u radu EP, kojem bi

44kao dijelu institucionalnog aparata EU suštinski trebale oponirati . Ne treba zaboraviti ni ulogu EP koji, i pored osnaženosti nakon Lisabonskog sporazuma, i dalje ostaje „bez organske

45veze sa izvršnom vlašću EU koja je također fragmentirana“ što smanjuje značaj političkih klubova s opozicionim stavom prema EU i evropskim integracijama.

Najbolji primjer navoda o nemogućnosti jačeg evroskeptičnog izražaja unutar EP pokazuje način i rezultat djelovanja političkog kluba Evropa slobode i demokratije (Europe of Freedom and Democracy). Kao pravi evroskeptični klub čine ga različite, nekoherentne, političke grupacije iz devet različitih evropskih zemalja među kojima su najpoznatije Danska narodna stranka (Danish People's Party), Nezavisna stranka Velike Britanije (Britain Independent Party), francuski Pokret za Francusku (Mouvement pour la France) i italijanska

46Liga sjevera (LegaNorde) . Nekoherentnim političkim klubom čini ga različitost gledanja na poziciju svojih država unutar EU kao i buduće perspektive nadnacionalnog projekta. Time ovaj stranački klub proizvodi nemogućnost kvalitetnog i proaktivnog operativnog dijela aktivnosti, kroz inicijative, kontakte ili lobiranja. Ono što ovu evroskeptičnu grupu drži zajedno jeste, osim evroskepticizma (na različitim bazama i intenzitetima), i materijalna

47prednost formiranja zajedničkog kluba .

Društvenih raskoli kao osnova političkog evroskepticizma

Društveni raskoli smatraju se osnovnim razlogom za oblikovanje političkih porodica različitih ideoloških usmjerenja koje razloge svog djelovanja crpe upravo unutar formiranih

48društvenih rascjepa . Prihvatajući tezu Antona Pelinke da se i nadnacionalna EU može 49smatrati društvom podijeljeno odredljivim linijama sukoba , moguće je predstaviti

najvažnije društvene rascjepe unutar EU kao osnove za različite oblike artikulacije evroskepticizma koji su primjetni na evropskom političkom polju.

43 Benedeto, G. (2008). Explaining the Failure of Euroscepticism in the European Parliament. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford, Oxford University Press, str. 127-151.44 Ibid.45 Pridham, G.(2008) European Party Cooperation and Post-Communist Politics:Euroscepticism in Transnational Perspective, In Szczerbiak, A.& Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2 - Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford: Oxford University Press, str. 76-103.46 Europe of Freedom& Democracy- Group in European Parlament.[Internet], Dostupno na:<http://www.efdgroup.eu/the-group/national-delegations.html>[19.06 2010]. 47 Benedeto, G. (2008). Explaining the Failure of Euroscepticism in the European Parliament. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford, Oxford University Press, str. 127-151.48 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Theorizing Party-Based Euroscepticism: Problems of Definition, Measurement, and Causality. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str. 238-263.49 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.


63

Nacionalni suverenitet kao izvor evroskepticizma

Osnovni izvor pojavnosti evroskepticizma svakako je pitanje suvereniteta država u okviru EU. Relacioni aspekt EU i nacionalnog suvereniteta uspostavljen je kroz institucionalni okvir EU i način na koji EU svoju moć oblikuje unutar nacionalne države onemogućavanjem „suverenosti“ djelovanja nacionalnih političkih elita. Urlich Beck i Edgar Grande u djelu „Kosmopolitska Evropa“ upravo u kontekstu djelovanja EU kao nacionalne države (simbolično kroz zastavu, himnu, jačanje strukture preuzete iz nacionalnog demokratskog

50okvira) vide uzroke pojave straha od EU . Pitanje suvereniteta unutar nadnacionalnog artikulira se na različite načine. Velika Britanija tako svoj evroskepticizam kao alegoriju za pitanje suvereniteta crpi iz anglo-evropskih odnosa. Taj odnos koji Robert Harmsen

51objašnjava „dubljim doživljajem kontinenta kao nečega drugoga“ jeste diferencijacija 52zasnovana na različitostima geostrateškog, političkog, pravnog i kulturnog nivoa . Sličan

način poimanja gubitka suvereniteta kroz aspekt drugosti možemo naći u Švedskoj koja osnovu svog evroskepticizma crpi iz tradicije jake socijalne države, jednakosti i „egalitarnog

53individualizma“ . Smatrajući da je ekonomska i socijalna nejednakost unutar EU veća nego u Švedskoj, verbalna dimenzija evroskepticizma odnosila se na mogućnost da Švedska unutar EU gubi svoju posebnost ili „švedskost“ socijalnog aspekta, koja bi bila pod opsadom

54nazadnih EU zakona i direktiva . Koliko je socijalna politika EU bitna za Švedsku govori podatak da se evroskepticizam u ovoj zemlji uglavnom povezuje s političkim strankama

55lijevog političkog opredjeljenja .Drugi vid evroskepticizma u kontekstu suverenosti pojavljuje se kroz jaku tradiciju

neutralnosti nekih evropskih zemalja. Prvenstveno Švicarska, kroz vjerovanje u oslobođenost od međunarodnog političkog angažmana kao primarni razlog neučestvovanja u EU

56projektu , ali i Švedska, Austrija i Irska koje produbljivanje EU kompetencija (prvenstveno kroz pojavu zajedničke vanjske politike i sigurnosti) smatraju prijetnjom svojim dugogodišnjim iskustvima neutralnog stava unutar regionalnog ili globalnog aspekta. Pitanje pojave evroskepticizma u višenacionalnim zapadnoevropskim zemljama, s posebnim socio-političkim faktorima, poput Španije ili Belgije, karakteristično je zbog nepostojanja jake ili vidljive polarizacije po pitanju EU unutar interetničkih odnosa. Iako bi se moglo smatrati da će jaka regionalna politika EU pojačati nacionalne tendencije Katalonije, Baskije ili Galicije, uz moguću promjenu unutrašnjeg državnog uređenja, ili formiranjem određenog animoziteta prema takvim politikama EU od španskih državotvornih političkih stranaka, evroskepticizam je u Španiji na niskom nivou. Iako su EU snažnije privržene regionalne nego državotvorne

57stranke , evroskeptični stavovi mogu se naći na obje strane. Baskijske političke stranke lijevog ideološkog profila, bliske terorističkoj organizaciji ETA, te razne forme desničarskih profrancovskih politika revizionizma personificiraju evroskeptični stav zasnovan na pitanjima

58suverenosti i ingerencija . Čini se da bi u dugoročnom smislu jedini važan aspekt

50 Beck, U. and Grande, E. (2006). Kosmopolitska Europa: Društvo i politika u drugoj moderni. Zagreb: Školska knjiga.51 Harmsen, R. and Spiering, M. (2007) Euroskepticizam i evolucija europske političke rasprave. In Milardović, A.(ed.).

Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.11-31.52 Spiering, M. (2007). Britanski euroskepticizam.In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i

europske integracije, Zagreb,CPI, str. 111-13353 Sunnus, M. (2007), Švedski euroskepticizam: Demokracija, suverenitet i socijalna skrb. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam-

Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 171-183.54 Ibid.55 Sunnus, M. (2007), Švedski euroskepticizam: Demokracija, suverenitet i socijalna skrb. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam-

Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 171-183.56 Church, H. C. (2007). Švicarski euroskepticizam: Lokalne varijacije na šire teme. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka

politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.237-255.57 Ruiz, A.M. and de Haro, A.E. (2011). Spain- Euroscepticism in a Pro-European country. South European Society& Politics,16 (1)

March, str. 105-127.58 Gómez-Reino, M., Llamazares, I. and Ramiro, L. (2008). Euroscepticism and Political Parties in Spain. In Szczerbiak, A. and Taggart,

P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1- Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 134-152.


64

evroskepticizma u Španiji mogao nastati kao rezultat posebnosti političkog ponašanja u decentraliziranoj državi kroz kompetitivne odnose u kontekstu ingerencija između države i

59regija, što stvara manjak zajedničke politike, prisustva i djelovanja u Briselu . Sličnu situaciju nalazimo i u Belgiji, u drugoj višenacionalnoj državi gdje pitanje podrške ili protivljenja EU u kontekstu pozicije etničkih grupa Flamanaca i Valonaca skoro da i ne postoji. Značajan stepen podjela, kada je riječ o EU pitanjima, nema konotaciju različitosti od drugih zemalja Zapadne Evrope a odnosi se na klasičnu ideološku podjelu desnog i lijevog pola. Jedini primjer evroskeptičnosti izazvan međuetničkim odnosom moguće je primijetiti kod političkih grupacija bliskih flamanskim nacionalistima, poput Vlaams Belang ili New Flamish Alliancea, koji smatraju da EU komitet regija nema potrebnu i odgovarajuću moć koja bi bila u interesu flamanskih nacionalnih tendencija ili su protivni da Brisel bude glavni grad EU, jer time

60postaje još jedan centar francuskog jezika i kulture .

Ekonomska dimenzija raskola

Generirana prvenstveno kroz pitanja finansijskih odnosa EU i država članica, dinamika ekonomskog evroskepticizma uslovljena je pitanjem mogućeg benefita kroz proces evropskih integracija, odnosno da li je za nacionalnu državu od finansijske koristi ulazak u EU ili ne. Dobar primjer prvenstveno je Norveška čiji se stav protivljenja EU bazira upravo na ekonomskim pitanjima. Negativan stav Norveške za ulazak u EU obrazlaže se odnosima između zemalja koje daju novac u EU fondove „net-payers“ i onih zemalja koje taj novac

61koriste u razvojne svrhe „net-receivers“ , što se može smatrati politikom pomoći nerazvijenim zemljama EU s jakim federalističkim obilježjem. Upravo u kontekstu ekonomske politike „net-payers“ i „net receivers“ pojavljuju se određene forme neslaganja s politikama proširenja ili produbljivanja ingerencija EU. Zanimljiv je primjer Republike Irske kojoj je „net-reciver“ uloga omogućila jak ekonomski razvoj čime su se stvorili uslovi promjene statusa u „net-payers“. S prvim kalkulacijama da „Keltski tigar“ treba odustati od stukturne ili regionalne pomoći EU i postati „net-payers“ pojavljuju se jaki evroskeptični stavovi koji su na kraju rezultirali referendumskim „krahovima“ za ratifikaciju EU sporazuma iz Nice 2001. i

62Lisabonskog sporazuma 2008. godine . Sličan primjer postoji i u Poljskoj. Evroskeptični stavovi u toj zemlji obrazlažu se upravo strahovanjem da se ubrzo ne postane kontributivna

63strana za EU fondove . Pitanje finansijskog doprinosa Holandije unutar EU glavno je oružje holandskih evroskeptičnih stavova. Slično kao i u slučaju Irske, Holandija je, nakon što je dugi niz godina bila „net-receiver“, postala zemlja davateljica u zajednički budžet EU. To je od automatskog prointegracijskog diskursa kao obilježja holandskog stava prema EU dovelo do jačanja evroskeptičnih stavova, prvenstveno unutar desničarske Liste Pim Fortuyn i Narodne stranke za slobodu i demokratiju VVD, te ljevičarske Socijalističke stranke koje su doživjele i

64značajan uspjeh na izborima 2002. godine . Upravo u odnosu ili obavezama prema zajedničkom budžetu EU treba tražiti i segment neodobravanja politike daljnjeg proširenja

59 Borzel, T. A. (2002). States and Regions in the European Union- Institutional Adaptation in Germany and Spain. Cambridge:

Cambridge University Press.60 Deschouwer, K. and Van Assche, M.(2008). Hard but Hardly Relevant: Party-Based Euroscepticism in Belgium. In Szczerbiak, A. and

Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1- Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 75-93.61 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European

Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.62 Gilland,K. (2007). Irski euroskepticizam. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske

integracije, Zagreb,CPI, str.151- 171.63 Szczerbiak, A. and Taggart. P. (2008). Opposing Europe or Problematizing Europe? Euroscepticism and Eurorealism in the Polish

Party System. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford

University Press, str.221-243. 64 Harmsen, R. (2007). Euroskepticizam u Nizozemskoj: trzaji nezadovoljstva. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka

politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.87-111.


65

EU, prvenstveno zbog straha od većih fiskalnih obaveza, kao rezultat povećanja broja zemalja „net-receivera“ te pritiska na budžet zemalja „net-payersa“.

Važan element podijeljenosti kroz datu ekonomsku dimenziju u EU jeste pitanje evrozone, odnosno neprihvatanje zajedničke monetarne politike. Imajući u vidu ekonomsku (ne)stabilnost novih članica EU koje nisu dio evrozone, ovdje se prvenstveno govori o „starim“ članicama EU koje nisu prihvatile zajedničku monetranu politku (EMU). Prema Davidu Bakeru i Andrew Gambleu, pitanje priključenja Velike Britanije u evrozonu samo je otvorilo novi front

65evroskepticizma, čak i među onim političkim stranama koje su se smatrale proevropskim . Chris Giford prezentira osnovu neprihavatanja eurozone od strane Velike Britanije smatrajući da je „EMU prvenstveno francuski projekat dizajniran ka stvaranju još veće asimetrije između

66Evrope i Sjeverne Amerike“ . Prihvatajući tezu o prvenstvu i značaju anglosfere (odnosa 67Velike Britanije i SAD), kao i o na toj osnovi baziranog „koekskluzivnog nacionalizma“ ,

evrozona je za London postala samo stepenica više u stvaranju zajedničke evropske države što uzrokuje limitiranost „anglo“ percepcije globalnih odnosa. Danska kao „nezgodna“ članica EU, kada je riječ o snažnoj postojanosti evroskepticizma i rezultatima referenduma, također je odbila biti dio zajedničke monetarne politike EU. Refrendumsko odbijanje sa 52% izašlih glasača koji su bili protiv smatra se uspjehom političkih stranaka desne orijentacije, prvenstveno Hrišćanske narodne stranke (Christian People's Party) i Danske narodne stranke (Danish People's Party), koje su upravo na krilima političke naracije da evrozona u potpunosti smanjuje suverenitet danske države izborili negativan rezultat na referendumu, ali i

68značajniju poziciju u političkom životu Danske . Švedska je još jedna skandinavska zemlja koja je odbila EMU na referendumu 2003. godine sa 55.9% onih koji su bili protiv zajedničke monetarne politike EU. Smatrajući to dijelom ekspresije nedostatka entuzijazma za

69supranacionalne integracije , najvažnije evroskeptične stranke lijevog političkog opredjeljenja svoje protivljenje ukidanju švedske krune zasnivale su prvenstveno na makroekonomskim razlozima problema zaposlenosti u Švedskoj i zabrinutosti da će uspostavljena Evropska centralna banka uništiti osnovnu bazu švedske demokratije nazvanu

70„popularno vladanje“ (popular rule) .

Socijalni evroskepticizam ili vertikalna linija sukoba

Ova dimenzija raskola polazi od mišljenja da je EU prvenstveno rezultat, ili čak trijumf, političkih elita. Ipak, za razliku od međustranačkog previranja o razvojnom putu EU, što se može posmatrati i kao horizontalna linija podjele, u ovom slučaju nas više interesira vertikalna linija, odnosno relacioni aspekt između političkih elita i građana. Izgleda da su vodeći ljudi EU u posljednjih 20 godina, u vremenu snažnog političkog i ekonomskog integriranja, shvatili da EU odmetnuta od građana, kao elitistički projekat, nema budućnost. Koliko je EU u svom naglom razvoju zaboravila na svoje građane govore rezultati osam referenduma o određenim EU pitanjima, od 2000. do 2006. godine (bez referenduma o priključenju zemalja CE), koji daju alarmantan podatak o čak pet neuspješnih referenduma na

65 Baker, D. and Gamble, A. (2008). Euroscepticism in the British Party System: 'A Source of Fascination, Perplexity, and Sometimes Frustration. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 93-117.66 Gifford, C. (2008). The Making of Eurosceptic Britain: Identity and Economy in a Post-Imperial State.Hampshire, UK, Ashgate Publishing Limited.67 Harmsen, R. and Spiering, M. (2007) Euroskepticizam i evolucija europske političke rasprave. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.11-31.68 Knudsen, A. L. (2008). Euroscepticism in Denmark. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 152-16869 Aylott, N. (2008). Softer but Strong: Euroscepticism and Party Politics in Sweden. In Szczerbiak, A. and Taggart,P.(ed.).Opposing Europe?:Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 181-201.70 Ibid


66

71kojima se glasalo protiv daljnjih EU integracija . Uzimajući u obzir da je prije 2000. godine samo jedan referendum, u Danskoj 1992. godine, završio neuspješno, ovi rezultati mogu biti pokazatelji trenda negativne distance između EU i građana. Pitanje učešća građana postaje prominentno u institucionalnim strukturama EU. U izvještaju Evropske komisije ''Enlargement Strategy and Main Challenges 2006 - 2007” naglašava se da demokratski legitimitet EU može biti ostvaren jedino kao rezultat „prepoznavanja očekivanja građana i stvaranja adekvatnih politika kao odgovor na njihove brige i potrebe (...) da se za bilo koju od

72EU politika, uključujući i proširenje EU, mora pridobiti povjerenje svojih građana“ . Ne odnosi se to samo na građane država članica EU. Sličan ton važnosti u približavanju građanima, ovaj put zemalja koje još nisu dio EU, nalazimo u izvještaju „Enlargement Strategy and Main Challenges 2009-2010” signalizirajući važnu ulogu EU programa u kvalitetu odnosa građana

73tih zemalja i EU .Ova dimenzija “vertikalne” podijeljenosti prvenstveno je rezultat očitog elitizma u

stvaranju EU. Osim političkih elita, nastanak EU uvijek je podržavao manjinski dio društva: akademski i intelektualni krugovi, studenti, shvatajući i prihvatajući sudbonosnu ulogu

74evropskih integracija za budućnost Starog kontinenta kao svoj primarni politički interes . Karen Henderson nalazi sličnosti na prostoru postkomunističkih zemalja, gdje demografske grupe mladih, obrazovanih, bolje plaćenih zajedno čine „pobjednike tranzicije“ koji u EU vide

75mogućnost daljnjeg razvoja . No, druga strana (stariji ljudi, manje obrazovani, ruralno 76stanovništvo) kao negativno raspoložena grupa prema EU smatra „pobjednike tranzicije“ u

svom podržavanju evropskih integracija čuvarima svojih interesa manjinskog elitističkog 77položaja i profita .

Na koji način ova vertikalna linija društvenog rascjepa djeluje na stvaranje evroskeptičnog stava? Pravilo je da se podjele na manjinsku elitu i većinsku neelitističku populaciju prate pojavom populističke forme djelovanja političkih stranaka. Kroz često korištenje ironije ili emocija pokušava se minimizirati vrijednost dostignutog unutar

78evropskih integracija . Predstavljajući sebe antielitistima, političke stranke najčešće djeluju 79optužujući EU za sva zla „od nezaposlenosti do saobraćajnih gužvi'' .

Smatrajući da je populizam reakcija protiv reprezentativne politike, u primjeru EU, Paul Taggart navodi različita pitanja, od kompleksnosti institucija, politika EU, pitanja nevidljivih zidova Evrope (Fortress Europe), evropskih integracija kao „srca Evrope“, kulturnih odlika i identiteta, te sekularizma kao bitne „populističke“ karte u nastojanjima etabliranja

80političkih grupacija . Upravo je to prepoznatljiva forma populizma koji napada određene segmente ili posljedice politike, ali ne i politiku u cijelosti. Primjer takvog pristupa nalazimo u

81pitanju birokratizacije administrativnog aparata EU koji postaje „demon populizma“ .

71 Sorensen, C. (2009) To Love or Not to Love: Notes on Public Euroscepticism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.77-97.72 Commission of the European Communities (2006). Enlargement Strategy and Main Challenges 2006-2007. Brussels, [Internet], Dostupno na:<http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2006/Nov/com_649_strategy_paper_en.pdf>.73 Commission of the European Communities (2009). Enlargement Strategy and Main Challenges 2009-2010. [Internet], Dostupno na:<http://www.delbih.ec.europa.eu/docs/StrategyPaper20092.pdf>.74 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.75 Henderson, K. (2008). Exceptionalism or Convergence? Euroscepticism and Party Systems in Central and Eastern Europe. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives,Oxford Oxford University Press, str.103-127.76 Ibid. 77 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.78 Trenz, H. Y., and De Wilde, P. (2009) Denouncing European Integration: Euroscepticism as a Reactive Identity Formation. [Internet]. RECON-On-line working paper. Dostupno na:RECON <http://www.reconproject.eu/projectweb/portalproject/AbstractRECONwp0910.html> [06.04 2010].79 Ibid.80 th Taggart, P.(1997). The Populist Politics of Euroscepticism.[Internet]. Dostupno na: 5 Biennial Conference of the European Community.Studies Association, Seatlle, USA<aei.pitt.edu/2740/> [06.04 2010].81 Ibid.


67

Može se reći da populizam često stvara zajedničku političku platformu s evroskepticizmom. Kao i populizam, evroskepticizam ima slične karakteristike, prvenstveno nedostatak ključnog vrijedonosnog okvira (key-value) što mu daje jaku inherentnu fleksibilnost pojave u različitim ideološkim političkim grupama i formacijama, animozitet prema reprezentativnim formama politike nalazeći u ideji direktne demokratije oblik prevazilaženja značaja institucija, te kao najbitniji element, esencijalnu konstitutivnost (heartland), bit svog postojanja, koja se u kontekstu evroskepticizma većinom zasniva na naciji i nacionalnom, kao najčešćem pokretaču opozicionog stava prema evropskim

82integracijama . Populizam je tako sredstvo političkog djelovanja desničarskih političkih stranaka jakog evroskeptičnog stava. Navodimo samo neke od takvih političkih stranaka Narodni front u Francuskoj (Front National), Sjeverna liga (LegaNorde) u Italiji, Stranka života i pravde (Hungarian Justice and Life Party) u Mađarskoj ili belgijski Flamanski blok (Flemish Block).

Hrišćanska ili sekularna Evropa? Identitet kao linija sukoba

Izjava Jacquesa Delora, predsjednika Evropske komisije 1992. godine, da je Evropi nakon ekonomskog i političkog integriranja potrebna „duša Evrope (soul of Europe) kao

83osnova za njenu spiritualnost i značenje“ , etablirala se kao važan društveni, ali i politički faktor u daljnjem integriranju evropskog kontinenta. Stvaranje zajedničkih karakteristika evropskih naroda koji bi prevladali i zasjenili krute tehničke, administrativne ili birokratizirane elemente zajedničkog okvira smatralo se novim iskušenjem i izazovom unutar jedinstvenog evropskog kontinenta. Skoro dvadeset godina poslije upitno je može li se uopće govoriti o ujedinjenju stanovnika evropskog kontinenta kroz zajedničke vrijednosti koje bi bile osnova za jačanje evropskog identiteta.

Otvoreno pitanje o evropskom identitetu i elementima koji su ga konstituirali i razvijali uzburkalo je „duhove“ različitih zainteresiranih strana. To se najbolje može primijetiti iz reakcije pape Ivana Pavla II. koji, tvrdeći da „evropski identitet ne može biti razumljiv bez hrišćanstva koje je fundiralo one zajedničke vrijednosti zbog kojih se Evropa smatra zrelim

84kontinentom“ , osvjetljava široku liniju sukoba sekularnog i vjerskog u evropskoj historiji. U istom smjeru nastavlja i sada već abdicirani papa Benedikt XVI., koji u martu 2007. izjavljuje

85„da je nemoguće graditi zajedničku evropsku kuću ako izbjegavamo hrišćanstvo“ kao rezultat stalnih debata o (ne)prihvatljivosti da hrišćanstvo bude priznato kao ekskluzivni dio evropskog naslijeđa u preambuli Ustava EU. Pitanje politizacije položaja religije u EU značajno se povećalo nakon Deklaracije br. 11 uz Amsterdamski ugovor kojim se promovira da “EU neće vršiti pritisak na nacionalni nivo po pitanju statusa Crkve i drugih religijskih zajednica,

86kao ni filozofskih ili nekonfesionalnih organizacija“ . Sukob koji postoji po pitanju uloge i značaja hrišćanstva u evropskom kontekstu

proizvod je historijskog naslijeđa Evrope kao prostora u kojem se hrišćanstvo etabliralo kao svjetska religija, ali i izgubilo svoju metapoziciju kroz proces sekularizacije. Ovu, prominentnu liniju sukoba u diskusiji o evropskom identitetu kao i o ulozi hrišćanstva Anđelko Milardović

82 Ibid.83 Centre for Christian Democracy (2010). The Soul of Europe:Christian Directions for the European Union.[Internet]. Dostupno na: <http://www.cpaparty.org.uk/resources/Soul_Inside.pdf>[12.06. 2010].84 Centre for Christian Democracy (2010). The Soul of Europe: Christian Directions for the European Union.[Internet]. Dostupno na: <http://www.cpaparty.org.uk/resources/Soul_Inside.pdf>[12.06. 2010].85 Milardović A. (2009). Euroscepticism in a Conflict of Ideologies of the Second Modernism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.39-77.86 Katzenstein, J. P. (2006). Multiple Modernities as Limits to Secular Europeanization?. In Byrnes, A.T. and Katzenstein. J. P. (ed.). Religion in an Expanding Europe, Cambridge: Cambridge University Press, str. 1-34.


68

87opisuje kao jednu od linija sukoba modernosti i antimodernosti unutar druge moderne . Na ovu liniju sukoba države EU različito odgovaraju. Sekularizam, kao rezultat modernizacije i civilizacijskog razvoja kroz djelovanje prosvetiteljskog uma, te i hrišćanstvo koje kroz djelovanje Vatikana, ali i nekih zemalja s jakom katoličkom tradicijom (prvenstveno Poljske, Italije, Španije), sebe smatra esencijom evropskog identiteta, otvaraju jedan „novi“ sukob koji se i politički instrumentalizira u kontekstu podrške EU. Sukob sekularnog ili hrišćanskog pogleda na budućnost EU važan je faktor razvoja evroskeptičnih stavova u političkim strankama hrišćanskog opredjeljenja u „protestanskim“ zemaljama zapadne i sjeverne

88Evrope, koje suštinski imaju snažan proevropski stav , ali i političkih stranaka u katoličkim 89zemljama poput italijanske stranke centra Forza Italia , poljske desničarske stranke s jakim

90katoličkim uticajem Lige poljskih familija (The League of Polish Families) , estonske 91Hrišćanske narodne stranke (Christian People's Party) , koje upravo na strahu od

fundamentalnog sekularizma unutar EU jačaju svoju političku poziciju.Druga snažna linija sukoba koncepta identiteta Evrope također se odnosi na pitanje

pozicije religije i to kroz odnos islama unutar evropskog. Crpeći protivrječne stavove iz uloge islama u današnjem trenutku, ali i kroz historiju Evrope, glavno pitanje čini se pozicija islama kao starog, novog ili stranog elementa, kao rezultat masovnih migracionih talasa muslimanskog stanovništva iz Turske, sjeverne Afrike i Bliskog istoka, u evropskom diskursu. Pitanje islama često je tema evroskeptičnih stavova čime se pitanje njegove dispozicije unutar evropskog artikulira na negativan način. Anton Pelinka smatra da je strah od islama neracionalan, smatrajući Bosnu i Hercegovinu i Albaniju dijelom evropskog kontinenta koji

92svojim muslimanskim stanovništvom promovira ovu religiju kao evropski fenomen . Pitanje 93religije sve više postaje dio diplomatske agende, kroz turbulentan odnos EU i Turske . Iako se

kao važne prepreke pristupanju Turske EU promoviraju pitanja ljudskih prava i uloga vojnih snaga kao čuvara sekularizma, prominentno mjesto odnosa EU i Turske čini upravo religija, odnosno konotacija „jačeg“ ulaska islama u Evropu. Iako u vremenu pristupanja Turske kao države kandidatkinje niko to nije smatrao anahronim, danas je Turska dalje od EU nego što je to bila 1999. godine. Strah od ulaska Turske u EU može se sagledati kroz nepristajanje na EU politiku proširenja, posebno tako velike zemlje, čiji je i evropski geografski položaj upitan, ali je u javnom diskursu mnogo istaknutije mjesto islama unutar evropskog kontinenta a posebno pitanje pojave političkog islama kao sinonima za radikalnije posmatranje položaja

94islama u sekularnoj Evropi .Pitanje položaja Turske u EU, istovjetno kao pitanje uloge islama u Evropi, stvara

mogućnost jačanja političke promocije ksenofobičnih stavova. Postoje mišljenja da su upravo ova pitanja imala važnu, direktnu ili indirektnu, ulogu u referendumskom NE Ugovoru o

95Ustavu EU u Francuskoj i Holandiji 2004. godine . Najzanimljiviji slučaj desio se u Holandiji, gdje je na posljednjim lokalnim izborima 2010. godine radikalna desničarska Holandska

87 Milardović A. (2009). Euroscepticism in a Conflict of Ideologies of the Second Modernism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.39-77.88 Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Introduction: Opposing Europe? The Politics of Euroscepticism in Europe.In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe? :Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 1-16.89 Quaglia, L. (2008). Euroscepticism in Italy. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str. 58-75.90 Szczerbiak, A. and Taggart. P. (2008). Opposing Europe or Problematizing Europe? Euroscepticism and Eurorealism in the Polish Party System. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str.221-243. 91 Mikkel, E. and Kasekamp, A. (2008). Emerging Party-based Euroscepticism in Estonia. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.).Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Surveys,Oxford, Oxford University Press, str.295-314.92 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.93 Katzenstein, J. P. (2006). Multiple Modernities as Limits to Secular Europeanization?. In Byrnes, A.T. and Katzenstein. J. P. (ed.). Religion in an Expanding Europe, Cambridge: Cambridge University Press, str. 1-34.94 Ibid.95 Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.


69

slobodarska stranka PVV sa sloganom “Protiv islamizacije Holandije“, iako prvi put na izborima u samo dvije izborne jedinice, uspjela ostvariti značajan rezultat i pobjedu u gradu

96Almere . Također, po pitanju stopiranja ulaska Turske u EU česta je pojava „nemoguće“ koalicije francuskih stranaka lijeve i desne orijentacije. Ovakav EU diskurs ili tačnije nestvaranje zajedničkog stava EU prema Turskoj proizvodi partikularne pojave evroskeptičnih stavova i s druge strane „zida“. Posljednjih godina turska politička scena pokazuje da nije imuna na disperzivnu artikulaciju stava EU prema Turskoj, ali i prema islamu. Kako navodi Basak Taraktas u svojoj komparaciji pojave evroskepticizma u Turskoj, od 2005. godine raste procenat negativnog određenja prema EU sa 15% u 2005. na 25 % u 2006. godini, kao direktna posljedica dvosmislenog odnosa EU prema Turskoj, dok čak 50% turskih građana

97smatra da je EU prijetnja nacionalnom i kulturnom identitetu Turske .

Zaključak

Kompleksnost analiziranja evroskepticizma unutar evropskog političkog prostora izražena je interdisciplinarnošću pristupa kroz poznavanje političkih, ekonomskih, društvenih i naposljetku kulturnih razvojnih odlika država koje se sudaraju sa zahtjevima EU. Kontekst različitosti prvenstveno se ogleda u diferentnim stepenima evropeizacije koji rezultiraju i drugačijim kontekstom pojavnosti evroskepticizma kao reaktivne forme. To je upravo i razlog zašto se u radu konstantno provlači pitanje razlike u evropeizaciji kao primarnoj formi odnosa EU i države te nakon toga evroskepticizma kao reakcije određenih društvenih subjekata na prihvatanje EU zahtjeva kao uslova za priključenje nadnacionalnoj formi djelovanja. Uzimajući u obzir kontinuitet ali i različite forme proširenja EU, jasno je da svaka država donosi različita iskustava evropskih integracija, time i različitu formu i intenzitet evroskepticizma. Koristeći se detaljnom razradom prvenstveno političkog evroskepticizma, kroz djelovanje političkih stranaka, intencija je bila predstaviti i razumjeti unutrašnju logiku evroskepticizma, uslove i načine njegovog pojavljivanja kao i načine artikulacije.

U ovom radu predstavljene su različite forme i intenziteti pojavnosti evroskepticizma prikazujući prvenstveno elastičnost i različita polja pojave negativističkog ili opozicionog stava prema EU. Iako se često evroskepticizam predstavlja kroz formu antimodernosti, kao artikulaciju ideja ponovnog zatvaranja u usku nacionalnu čahuru, postaje jasnije da se transformacijom evropskog kontinenta i EU transformira i evroskepticizam, postajući važan segment promišljanja razvoja evropskih integracija. I pored različitih negativnih tendencija koje se vežu uz evroskepticizam, danas se ovaj fenomen sve manje posmatra kao negacija evropskih integracija, a sve više kao način na koji se proces evropskih integracija dešava i ostvaruje. To je, zasigurno, i najveća pobjeda evroskepticizma koji svojim kapacitetom postaje situirani dio današnje evropske političke rasprave. Evroskepticizam se sve manje doživljava kao bauk. Čini se da je EU naučila živjeti i djelovati pa čak i koristiti određene evroskeptične tendencije i artikulacije. Najbolji primjer za to jeste razmišljanje Nebojše Blanuše o

98evroskepticizmu kao“izazovu koji nas potiče da pronalazimo bolja rješenja i odgovore“ .

96 Dnevnik.hr (2010). Nizozemska: Ekstremnoj desnici dobar rezultat. 14.07. 2010. [Internet].Dostupno na: <http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/nizozemska-ekstremnoj-desnici-dobar-rezultat.html>[22. 07. 2010].97 Taraktas, B. (2008). A Comparative Approach to Euroscepticism in Turkey and Eastern European Countries. Journal of Contemporary European Studies 16 (2), str. 249-266.98 Blanuša, N. (2007). Euroskepticizam: Razine istraživanja i oblici iskazivanja. Anali hrvatskog politološkog društva 3. str. 325- 346.


70

Literatura

Aylott, N. (2008). Softer but Strong: Euroscepticism and Party Politics in Sweden. In Szczerbiak, A. and Taggart,P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str. 181-201.

Baker, D. and Gamble, A. (2008). Euroscepticism in the British Party System: 'A Source of Fascination, Perplexity, and Sometimes Frustration. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str. 93-117.

Beck, U. and Grande, E. (2006). Kosmopolitska Europa: Društvo i politika u drugoj moderni. Zagreb: Školska knjiga.

Benedeto, G. (2008). Explaining the Failure of Euroscepticism in the European Parliament. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford, Oxford University Press, str. 127-151.

Borzel, T. A. (2002). States and Regions in the European Union - Institutional Adaptation in Germany and Spain. Cambridge: Cambridge University Press.

Church, H. C. (2007). Švicarski euroskepticizam: Lokalne varijacije na šire teme. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam - Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.237-255.

Deschouwer, K. and Van Assche, M.(2008). Hard but Hardly Relevant: Party-Based Euroscepticism in Belgium. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1- Case Studies and Country Surveys, Oxford, Oxford University Press, str.75-93.

Fallend, F. (2008), Euroscepticism in Austrian Political Parties: Ideologically Rooted or Strategically Motivated?.In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str.201-221.

Gifford, C. (2008). The Making of Eurosceptic Britain: Identity and Economy in a Post-Imperial State. Hampshire,UK, Ashgate Publishing Limited.

Gilland,K. (2007). Irski euroskepticizam. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam - Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.151- 71

Gómez-Reino, M., Llamazares, I. and Ramiro, L. (2008). Euroscepticism and Political Parties in Spain. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1- Case Studies and Country Surveys, Oxford, Oxford University Press, str. 134-152.

Harmsen, R. and Spiering, M. (2007) Euroskepticizam i evolucija europske političke rasprave. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam - Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.11-31.

Harmsen, R. (2007). Euroskepticizam u Nizozemskoj: trzaji nezadovoljstva. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam - Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str.87-111.


71

Hainsworth, P., O'brien, C. & Mitchell, P. (2007) U obrani nacije:Politika euroskepticizma francuske desnice. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam - Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 31-51.

Henderson, K. (2008). Exceptionalism or Convergence? Euroscepticism and Party Systems in Central and Eastern Europe. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2- Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford Oxford University Press, str.103-127.

Kaniok, P. Europeanists,(2009) Eurogovermentalists and Eurosceptics: A Constructive Critisism of Previous Research. In Kristina, A. and Kaniok, P.(ed.). Euroscepticism and European Integration,. Zagreb: Centar za politološka istraživanja, str. 159-179.

Katz, R. S. (2008) Euroscepticism in Parliament: A Comparative Analysis of the European and National Parliaments. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford Oxford University Press, str. 151-181.

Katzenstein, J. P. (2006). Multiple Modernities as Limits to Secular Europeanization?. In Byrnes, A.T. and Katzenstein. J. P. (ed.). Religion in an Expanding Europe, Cambridge: Cambridge University Press, str. 1-34.

Knudsen, A. L. (2008). Euroscepticism in Denmark. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str. 152-168.

Lees, C. (2008). The Limits of Party-Based Euroscepticism in Germany. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str.16-38.

Lees, C. (2008). The Political Opportunity Structure of Euroscepticism: Institutional Setting and Political Agency in European Polities. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford Oxford University Press, str.28-52.

Mikkel, E. and Kasekamp, A. (2008). Emerging Party-based Euroscepticism in Estonia. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str.295-314.

Milardović A. (2009). Euroscepticism in a Conflict of Ideologies of the Second Modernism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.39-77.

Pelinka, A. (2009). Determinative Factors of Euroscepticism.In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.15-39.

Pridham, G.(2008) European Party Cooperation and Post-Communist Politics:Euroscepticism in Transnational Perspective, In Szczerbiak, A.& Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2- Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford: Oxford University Press, str. 76-103.

Ruiz, A.M. and de Haro, A.E. (2011). Spain - Euroscepticism in a Pro-European Country. South European Society& Politics, 16 (1) March, str. 105-127.


72

Quaglia, L. (2008). Euroscepticism in Italy. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str. 58-75.

Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008) Introduction: Opposing Europe? The Politics of Euroscepticism in Europe. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str. 1-16.

Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008) Theorizing Party-Based Euroscepticism: Problems of Definition, Measurement, and Causality. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford Oxford University Press, str. 238-263.

Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2008). Researching Euroscepticism in European Party Systems: A Comparative and Theoretical Research Agenda. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford Oxford University Press, str. 1-28.

Szczerbiak, A. and Taggart. P. (2008). Opposing Europe or Problematizing Europe? Euroscepticism and Eurorealism in the Polish Party System. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?:Vol.1-Case Studies and Country Sourveys, Oxford, Oxford University Press, str.221-243.

Sim, S. (2006) Empire of Belief: Why We Need More Scepticism and Doubt in the Twenty-First Century. Edinburgh: Edinburgh University Press Ltd

Sitter, N. (2008). The European Question and the Norwegian Party System since 1961: The Freezing of a Modern Cleavage or Contingent Opposition. In Szczerbiak, A. and Taggart, P.(ed.). Opposing Europe?: Vol.2-Comparative and Theoretical Perspectives, Oxford Oxford University Press, str. 1-28

Sorensen, C. (2009) To Love or Not to Love: Notes on Public Euroscepticism. In Arato, K. and Kaniok, P. (ed.). Euroscepticism and European Integration, Zagreb,CIP, str.77-97.

Spiering, M. (2007). Britanski euroskepticizam. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam- Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 111-133.

Sunnus, M. (2007), Švedski euroskepticizam: Demokracija, suverenitet i socijalna skrb. In Milardović, A.(ed.). Euroskepticizam - Stranačka politika, nacionalni identitet i europske integracije, Zagreb,CPI, str. 171-183.

Taggart, P. (1998). A Touchstone of Dissent: Euroscepticism in Contemporary Western European Party System.European Jurnal of Political Research, 33 (3), str. 363- 388.

Taraktas, B. (2008). A Comparative Approach to Euroscepticism in Turkey and Eastern European Countries. Journal of Contemporary European Studies, 16 ( 2), str. 249-266


73

Elektronske publikacije

Awesti, A.( 2006), Intergovernmentalist Theory and Eurosclerosis: A Critique[Internet]. PAIS Graduate Working Papers Vol.2. Dostupno na:<http://www2.warwick.ac.uk/fac/soc/pais/currentstudents/phd/crips/working_papers/2006/working_paper_2_awesti.pdf> [23. 02. 2010].

Djordjevic, O. (1988) The Limits of Europeanization From Without: Is There an EU-driven

Democratization Process in Serbia? [Internet]. UNISCI Discussion Papers Vol.18.

Dostupno na:

<http://www.isn.ethz.ch/DigitalLibrary/Publications/Detail/?ots591=0c54e3b3-1e9c-be1e-

2c24-a6a8c7060233&lng=en&id=96718>[29.03.2010].

Ray, L. (2004). Mainstream Euroscepticism: Trend or Oxymoron?[Internet]. Maxwell EU

Center, Maxwell School of Syracuse University. Dostupno na:

Netlibrary<www.unc.edu/depts/europe/conferences/.../Ray.doc> [24.05.2010]

Szczerbiak, A. and Taggart, P. (2002). The Party Politics of Euroscepticism in EU Member and

Candidate States.[Internet]. Sussex, Sussex European Institute.

Dostupno na: Opposing Europe Research Network

<https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file.php?name=sei-working-paper-

n51.pdf&site=266> [26.03.2010].

Sitter, N. (2002). Opposing Europe: Euroscepticism, Opposition and Party Competition.

[Internet]. Sussex, Sussex European Institute.

Dostupno na: Opposing Europe Research Network

<https://www.sussex.ac.uk/webteam/gateway/file.php?name=sei-working-paper-no-

56.pdf&site=266> [26.03.2010].

Taggart, P.(1997). The Populist Politics of Euroscepticism. [Internet]. Dostupno na : 5th

Biennial Conference of the European Community. Studies Association, Seatlle, USA

<aei.pitt.edu/2740/>[06.04 2010].

Trenz, H. Y., and De Wilde, P. (2009) Denouncing European Integration: Euroscepticism as a

Reactive Identity Formation [Internet]. RECON-On-line working paper.

Dostupno na: RECON

<http://www.reconproject.eu/projectweb/portalproject/AbstractRECONwp0910.html>[06.

04 2010].


74

Medijski izvori i dokumenti

Centre for Christian Democracy (2010). The Soul of Europe:Christian Directions for the European Union. [Internet].Dostupno na: http://www.cpaparty.org.uk/resources/Soul_Inside.pdf[12.06. 2010].

Commission of the European Communities (2006). Enlargement Strategy and Main Challenges 2006-2007. Brussels, [Internet],Dostupno na:http://ec.europa.eu/enlargement/pdf/key_documents/2006/Nov/com_649_strategy_paper_en.pdf.[18.09. 2010].

Commission of the European Communities (2009). Enlargement Strategy and Main Challenges 2009-2010. [Internet], Dostupno na:http://www.delbih.ec.europa.eu/docs/StrategyPaper20092.pdf [18.09. 2010].

Dnevnik.hr (2010).Nizozemska: Ekstremnoj desnici dobar rezultat. 14.07. 2010. [Internet]. Dostupno na: http://dnevnik.hr/vijesti/svijet/nizozemska-ekstremnoj-desnici-dobar-rezultat.html [22. 07. 2010].

Europe of Freedom& Democracy- Group in European Parlament. [Internet],Dostupno na: http://www.efdgroup.eu/the-group/national-delegations.html[19.06 2010].

The Economist. Swing low, swing right.11.06. 2009. [Internet], Dostupno na: http://www.economist.com/node/13832286[12.06. 2010].


75

6.

GIZ

Ekonomska doktrinaparlamentarnih političkih

stranaka u Bosni i Hercegovinikao determinanta

evropskih integracija

IZVORNI ZNANSTVENI RAD

Autori:dr.sc. Adisa Omerbegović-Arapović

mr.sc. Adis Arapović

77

Sažetak: Ovaj rad analizira proklamirane ekonomske doktrine parlamentarnih stranaka u Bosni i Hercegovini (BiH), tokom izborne kampanje za Opće izbore 2010. godine, te ih kontekstualizira unutar ekonomskog sistema BiH, njegovog trenutnog makroekonomskog okvira i procesa EU integracija. Postulirana hipoteza je da proklamirane ekonomsko-političke doktrine vodećih političkih stranaka u BiH, nemaju unutrašnju konzistentnost, niti su komplementarne sa EU ekonomskim modelom, principima ekonomskog sistema zasnovanog na slobodnotržišnom mehanizmu, što može determinirati brzinu i uspjeh ekonomsko-političke tranzicije i, konsekvetno, EU konvergencije. Dokazano nepostojanje konzistentnih ideoloških ekonomskih vrijednosti kod vodećih političkih stranaka, korespondira s izostankom strukturalnih ekonomskih reformi, koje su preduslov makroekonomske održivosti BiH, kao determinante stabilnog procesa EU konvergencije. Univerzalnim upitnikom sa 15 zatvorenih pitanja anketirano je 13 od 16 vodećih parlamentranih stranaka. Algoritamskim modelom koji dodjeljuje kategoričke vrijednosti i pondere svakom pitanju ovisno od njegovog značaja za mjerenje “ideološkog rascjepa”, određene su numeričke pozicije svake pojedinačne stranke na koordinantnom sistemu, u kojem je (x) osa ekonomski rascjep socijalizam - kapitalizam, a (y) osa socijalno - politički rascjep kolektivizam - individualizam. Pozicija velike većine vodećih političkih stranaka u BiH je na ekonomskoj ljevici uz izostanak ijednog primjera političke stranke sa proklamiranim libertarijanskim i konzervativno-kapitalističkim vrijednostima koje su osnov EU ekonomskog modela.

Ključne riječi: Bosna i Hercegovina, politička ekonomija, ekonomska doktrina, slobodno tržište, političke stranke.

Economic Doctrine of Parliamentary Political Parties in Bosnia and Herzegovina as Determinant of European Integration

Abstract: This paper analyzes proclaimed economic doctrines of parliamentary parties in Bosnia and Herzegovina (BiH), during the election campaign for General Elections 2010, and contextualizes them within BiH economic system, its current macroeconomic framework and EU integrations process. The postulated hypothesis is that proclaimed economic-political doctrines of leading political parties in BiH are not internaly consistent, nor are they complementary with the EU economic model, principles of economic system based on free-market economy, which in the end can influence the speed and success of political transition and consequently EU convergence. Proven non-existence of consistent ideological economic values on behalf of the leading political parties corresponds with the absence of structural economic reforms, which are precondition of macroeconomic sustainability of BiH as one of the determinants of the stable process of EU convergence. The methodology rests on universal questionnaire with 15 closed-ended questions, which has taken responses of 13 out of 16 leading parliamentary parties. Algorithmic model assigns categorical values to each question depending on its importance in measuring 'ideological cleavage', while assigned ponders are used in combination with these values to provide result which positions each political party within the political-economic cleavage of socialism vs. capitalism (x axis) and within the cleavage of collectivism vs. individualism (y axis). Proclaimed economic values of great majority of political parties in BiH rest on the economic left, with the absence of even one example of political party with proclaimed libertarian and conservative-capitalist values, which are the basis of EU economic model.

Key words: Bosnia and Herzegovina, political economy, economic doctrine, free-market economic system, political parties

Ekonomska doktrina parlamentarnih političkih stranaka u Bosni iHercegovini kao determinanta evropskih integracija

UDK 330.8:329]: 061.1EU(497.6)

78


1. Uvod: ekonomska doktrina i izbor ekonomskog sistema

Politička ekonomija, između ostalog, proučava kauzalne veze političkog ambijenta i ekonomskog sistema (kapitalističkog, socijalističkog ili kombiniranog). Ekonomski sistem je okvir koji uređuje način proizvodnje, distribucije i konzumiranja dobara i usluga u ekonomiji. Alternativno, to je skup principa i tehnika kojima se ekonomski problemi adresiraju, tako da je ekonomski problem ograničenih resursa riješen kroz alokaciju ograničenih resursa. Ekonomski sistem sastoji se od ljudi i institucija, uključujući njihove odnose s produktivnim resursima, kao što je konvencija o pravima. Primjeri savremenih ekonomskih sistema uključuju slobodnu tržišnu ekonomiju (kapitalizam), centralnu planiranu ekonomiju (socijalizam), mješoviti ekonomski sistem, socijalistički kapitalizam itd. (Gregory i Stuart, 2004).

Izbor ekonomske doktrine na nivou javnih politika u poslijeratnoj BiH učinjen je bez temeljite javne debate, planiranog i strateški osmišljenog procesa, već automatizmom u hibrid socijalnog kapitalizma i slobodnotržišne ekonomije neoliberalnog tipa, gdje slobodna tržišta obavezno treba da prati regulacija ili djelimično uplitanje države kako bi se korigirale nepravilnosti u funkcioniranju tržišta, prateći EU zakonodavni okvir koji regulira pitanje konkurentnosti tržišta. Međutim, BiH je naslijedila penzioni sistem, zdravstveni sistem, socijalni sistem, radno pravo, odnosno većinu makropolitika iz centralnoplanirane ekonomije eks-Jugoslavije. Istovremeno, slobodno tržište ostalo je potpuno slobodno od ruke regulatora duži period, što je dovelo do mnogih nepravilnosti, od kojih je ekstreman slučaj masovno prisustvo nezakonitog djelovanja na tržištu. Ekonomski sistem i danas je obilježen velikim udjelom sive ekonomije, tako da se on zaista može nazvati hibridnim, neplanskim i netržišnim. Nepobitna je činjenica da zakonodavni okvir i vladavina prava predstavljaju preduslov uspješnog funkcioniranja slobodnotržišnog ekonomskog sistema. Osim toga, usvajanje slobodnotržišnog ekonomskog sistema trebalo bi biti popraćeno ekonomskim politikama koje su usklađene s tim izborom. One u velikoj mjeri zavise od ekonomske doktrine koju zastupaju političke stranke, jer izbor ekonomskih vrijednosti uveliko određuje konkurencijsku, trgovinsku, monetarnu, fiskalnu i ostale ekonomske politike. U tabeli 1. prikazan je fragment tzv. društvenih rascjepa, prema teoriji društvenih rascjepa (Rokkan i Lipset, 1967), i to fragment ekonomskih ideoloških postulata, karakterističnih za lijeve i desne političko-ekonomske doktrine, kao katalizatore izbora ekonomskih politika.

Empirijski pokazatelji potvrđuju da su zemlje koje su imale rigidniji pristup tranziciji sada bliže nivou BDP-a koji su imale prije tranzicije (Dimitrijević i Fabris, 2000), što bi kao preduslov zahtijevalo konzistentan ekonomsko-politički vrijednosni izbor. Ovaj rad pokazuje da političke stranke u BiH nemaju očekivanu konzistentnost u svojim ekonomsko-političkim svjetonazorima.

Današnja BiH još uvijek kombinira normativno, političko i kulturološko naslijeđe socijalističkog sistema „države blagostanja“, sa sistemom slobodne tržišne ekonomije, reducirane uloge države i regulacije. Krajnji ishod, zbog nedostatka razvojne politike, nedostatka razumijevanja uloge države u slobodno-tržišnoj ekonomiji da osigura konkurentna i funkcionirajuća tržišta, može biti dugotrajna visoka nezaposlenost, veliki udio sive ekonomije, neodrživi deficit, itd. BiH na ovaj način, iako ne projicirano, niti strateški osmišljeno, prakticira ekonomiju Čikaške škole na makroekonomskom nivou, koja zagovara odsustvo uloge države u ekonomskom rastu (Gregory i Stuart, 2004:195) ili, aktuelnije, izvođenju ekonomije iz recesije. Ovo je, naravno, ishod brojnih međusobno nepovezanih okolnosti i loše uprave, a ne posljedica programirane i provedene ekonomske doktrine. Teorija haosa daje savremeno tumačenje ovakvih pojava i procesa, pa bi bilo korisno i ovim teorijskim pristupom tretirati postratni period razvoja ekonomske doktrine i ekonomskih politika u BiH.

79

1Tabela 1. Analize ekonomskih politika u jednodimenzionalnom modelu

Prateći Brue i Grant (2013: 532), politički konzervativizam, libertarijanstvo i kapitalizam svoje vrijednosti crpe u ideologiji klasične ekonomske škole, tj. Čikaške škole, jer je ona asocirana s vrijednostima proklamiranim kod američkih i evropskih političkih konzervativnih opcija i dalje se reflektira u izboru konkretnih ekonomskih politika navedenim u tabeli 1. Na drugoj strani, socijalistička, lijeva orijentacija proizašla je iz dugog niza filozofskih pravaca koji su uglavnom kritični prema klasičnoj ekonomskoj teoriji i kao takvi su osnov lijeve političke orijentacije (Brue i Grant, 2013: 162-165).


Socijalizam/ Socijal-demokratija/Progresivizam

Kapitalizam/ Konzervatizam/Libertarijanstvo

Tipologija /

oblast-politika

Ljevica

Desnica

Trgovinska

politika

· Samoodrživa ekonomija u smislu

proizvodnje svih neophodnih roba

i usluga unutar države, bez

prekogranične trgovine; · Planirana i centralizirana

ekonomija; · Protekcionizam i izolacionizam.

·

Protiv protekcionizma ili bilo kakve

intervencije države u obliku

regulacije, trgovinskih barijera,

poreza, ometa tačnost procjene i

vremenske preference sadržane u

cijenama kao mehanizmu

odlučivanja o raspodjeli resursa.

Monetarna

politika

· Smanjenje nezaposlenosti po

cijenu inflacije (protiv interesa

vlasnika kapitala i kreditora)

· Zagovara „zlatni standard“ i nultu

inflaciju, jer smatra inflaciju

indirektnim porezom samo bez

fizičkog transfera novca .

Fiskalna politika · „Velika država“; · Diferencirane poreske stope ; · „Država blagostanja“

· Protiv i se porezima; · Protivljenje većini programa

finansiranih porezima;

Konkurencijska politika

· Aktivistička konkurencijska politika;

· Laissez -faire ili Čikaška škola

Ekonomski

sistem

· Sredstva za proizvodnju u

vlasništvu radnika;

· Državno vlasništvo kapitala

· Državna regulacija u svrh u

iskorjenjivanja socijalne nepravde i

neefikasnosti tržišta

· Ekonomska i socijalno - kulturna

jednakost;

· Socijalna pravda;

· Jednake prilike;

· Solidarnost;

· Sloboda (ne samo slobode pojedinca nego i sloboda od

diskriminacije i sloboda od

ovisnosti od vlasnika sredstava

proizvodnje i onih koji su u poziciji

da zloupotrebe političku moć).

· Slobodno tržište i individualna

ostvarenja kao primarni uzročnici

ekonomskog prosperiteta;

· Fiskalni konzervatizam;

· Promocija lične odgovornosti

naspram socijalnih programa;

· Privatni sektor je efektivniji u

pomoći siromašnima nego vlada;

· Ekonomija ponude (Supply side

economics);

·

Klasična ekonomska teorija

(classical economic theory);

·

Sredstva za proizvodnju u

privatnom vlasništvu;

·

Ekonomske i finansijske odluke

privatnika, a ne drža ve;

·

Robe i usluge ra zmijenjene na

slobodnom tržištu.

1 Ekonomske politike i vrijednosti asocirane s lijevom i desnom političkom orijentacijom prezentirane u ovoj tabeli oslanjaju se na Brue i Grant (2013) i Gregory i Stuart (2004).

80

2. Pregled stanja u oblastima ekonomske politike BiH

2.1. Konkurencijska politika

Konkurencijska politika predstavlja vladine mjere usmjerene ka stimulaciji konkurencije i zaštiti potrošača od monopola. Postoje različiti pogledi o tome kako konkurencijska politika treba biti provođena. Na jednoj strani su oni koji vjeruju u aktivnu konkurencijsku politiku. Ovaj pogled podržava teorija „struktura-uređenje-performansa“ (Structure Conduct Performance theory) u kojoj performansa industrije proizilazi iz njenog uređenja (koncentracije), što znači veću ulogu države, a što je pak u klasičnom političkom spektru lijeva doktrina. Na drugoj strani je više laissez-faire škola (Čikaška škola) koja vjeruje da nesmetana tržišta imaju benigne efekte. Čak i u slučaju formiranja monopola, to se dešava tamo gdje oni nudi stvarne pozitivne efekte za potrošače i da će uglavnom biti prolazni, što je desno-liberalni pogled na klasičnom političkom spektru (Gregory i Stuart, 2004).

Pristupanje BiH Evropskoj uniji uslovljeno je zadovoljavanjem zahtjeva koje je postavilo Evropsko vijeće u Kopenhagenu u junu 1993. godine, tzv. Kopenhaški kriteriji u kojima je projicirano: 1) postojanje funkcionirajuće tržišne ekonomije, 2) kapacitet da se izdrže konkurencijski pritisci i tržišne snage u Uniji (European Comission, 1998), 3) tržišna ekonomija ili slobodna tržišna ekonomija kao ekonomski sistem u kojem se proizvodnja i distribucija dobara i usluga dešava kroz mehanizam slobodnog tržišta, koji je vođen sistemom slobodnog određivanja cijena, te za preduslov ima konkurentna tržišta u kojima vlada osigurava da monopol i oligopol kao forme ponašanja bivaju sankcionirani i regulirani.

Procijenjeni udio sive ekonomije od 35% u BiH (Schneider, Buehn i Montenegro, 2010:454) dokaz je da je zemlja daleko od ekonomskog modela EU koji podrazumijeva ulogu države u regulaciji tržišta, osiguranju fer konkurencije i zaštiti potrošača od monopola (neefikasne bh. javne kompanije dokaz su nepostojanja ovog uticaja države u potrebnoj mjeri).

Dok formalna regulativa kojom se uređuju tržišta u BiH postoji, Konkurencijsko 2vijeće, iako normativno i nominalno potpuno u liniji sa acquisem od jula 2005. nije nezavisno

3od uticaja centara političke i ekonomske moći. Konkurencija je oblast koja je uređena državnim zakonskim aktima (npr. Zakon o konkurencijskom vijeću, i sl.), te se može smatrati centraliziranom politikom.

Trenutno je konkurencijska politika daleko od aktivne, ali to nije tako zbog izbora i nedostatka okvira, nego zbog nedostatka resursa i alata koji su neophodni za njeno efektivno provođenje, te nedostatka političke doktrine i volje da aktivno traži nekonkurentna ponašanja na tržištima. Uloga države u rješavanju nefunkcionalnosti tržišta je općeprihvaćena i prepoznata u kreiranju budućih tržišta svojim politikama, davanjem motivacije za razvoj istraživanja naprimjer (Mazzucato, 2013). U BiH je ova uloga države minimalna s obzirom na nedostatak koordinacije agenata i institucija slobodno-tržišne ekonomije u provođenju jedinstvene ekonomske strategije, što je komplementarno s principima Čikaške škole.

2 http://www.bihkonk.gov.ba/en/index.html3 Konkurencijsko vijeće ima šest članova. Tri člana Vijeća predložilo je Vijeće ministara BiH, dva Vlada Federacije BiH i jednog člana Vlada Republike Srpske.


81

2.2. Trgovinska politika

Trgovinska politika je vladina politika koja direktno utiče na kvantitet dobara i usluga koje zemlja uvozi i izvozi. BiH nije jasno formulirala artikuliranu trgovinsku politiku koja bi postavila sveobuhvatan pristup razvoju trgovine, elaborirane u saradnji s poslovnom zajednicom.

BiH trenutno ne ispunjava sve obaveze u vezi s provođenjem CEFTA, SAA/IA i WTO (npr. zakonodavni okvir, institucionalnu infrastukturu i zahtjeve za notifikacijom). Otpor u zemlji koji proizilazi iz uticaja stranih prehrambenih proizvođača, uvoznika i distributera na domaće proizvođače hrane naročito je izražen stalnom demonstracijom nezadovoljstva domaćih poljoprivrednih proizvođača.

Kao članica ili kandidatkinja za navedene kooperacije i organizacije, BiH nema mnogo izbora u razvoju pozitivno diskriminirajuće trgovinske politike. Trgovinska politika bi trebalo da se razvija u skladu s razvojnom politikom, naročito u kontekstu izbora razvoja baziranog na izvozu ili velikom učešću države u BDP-u (poput modela u Francuskoj ili Velikoj Britaniji). Izbor u BiH je već napravljen u korist velikog udjela države, što pokazuje udio javne potrošnje u BDP-u, posebno javnog sektora. Ovo stanje nije samoodrživo. Također, prisutna je velika sumnja da su efekti realnog deviznog kursa takvi zbog toga što je on precijenjen (Omerbegović, 2006; Omerbegović- Arapović, 2011), te da nema dovoljno podstreka izvozu, naročito u kontekstu veličine deficita tekućeg računa u BiH. Trgovinska politika je oblast koja je uređena državnim zakonskim aktima, te se može smatrati centraliziranom politikom.

2.3. Fiskalna politika

Fiskalna politika je vladin izbor modela sveokupnih javnih rashoda ili prihoda (porezi). U ovom kontekstu pitanja vezana za socijalnu politiku, poput penzionog fonda i sistema zdravstvene zaštite, treba da budu posmatrana u kontekstu održive fiskalne politike. Trenutna visina državnog deficita na nivou bh. entiteta je neodrživa, što se potvrđuje rastom vanjskog duga.

S obzirom na monetarnu politiku u BiH, ravnoteža na tržištu dobara i usluga i tržištu rada ne može se ostvariti prilagođavanjem nominalnog deviznog kursa, nego zahtijeva fleksibilnost tržišta dobara i usluga, kao i tržišta rada. Ovo je mnogo bolnije prilagođavanje i vlada ga nikada nije provela zbog konskevenci koje ima na radnike na listama čekanja, primaoce transfera poput ratnih veterana, civilnih osoba s invaliditetom, itd. (Miraščić, 2010). Reforme penzionog sistema, reforma sistema zdravstvene zaštite i reforme tržišta rada su jedini način ka postizanju makroekonomske ravnoteže u smislu potpunog angažiranja resursa, naročito ako BiH namjerava zadržati režim valutnog odbora (Omerbegović, 2006).

Fiskalna politika je složen sistem indirektnih i direktnih poreza. Nadležnost nad indirektnim porezima (PDV, carine, akcize) ima državni nivo preko Uprave za indirektno oporezivanje BiH, dok je nadležnost nad direktnim porezima podijeljena između Brčko Distrikta BiH, entiteta, kantona i općina, pri čemu govorimo o nekoliko desetina različitih zakona o porezima. Ovakav decentraliziran fiskalni sistem pogoduje velikim fiskalnim gubicima zbog manjka jedinstvenih poreskih politika i teže primjene kontrole fiskalnog sistema. Ovakvo stanje u praksi nekorespondira s udjelom države u ukupnoj potrošnji, odnosno izborom 'socijalne države' kroz niz sektorskih javnih politika (radno zakonodavstvo, obrazovni sistem, zdravstveni sistem).


82

2.4. Monetarna politika

Monetarna politika treba biti shvaćena u kontekstu funkcioniranja otvorene ekonomije. Nemoguće trojstvo je hipoteza u međunarodnoj ekonomiji po kojoj je nemoguće istovremeno ostvariti sljedeće:

- fiksan devizni kurs; - slobodan tok kapitala; - nezavisnu monetarnu politiku (Mundell, 1963; Fleming, 1962).

Države i vlade moraju izabrati dvije od tri navedene mogućnosti. Vlade mogu fiksirati devizni kurs bez aktivne centralne banke, ali samo tako što će kontrolirati tokove kapitala (kao što to radi NR Kina). Također, država može imati slobodan tok kapitala, ali zadržati monetarnu autonomiju, ali samo ostavljajući devizni kurs da fluktuira. I na kraju, može izabrati da ostavi slobodan tok kapitala i stabilizira devizni kurs, ali da onda ostavi slobodu utvrđivanja kamatnih stopa, te da se bori protiv inflacije ili recesije (kao što je to slučaj s BiH).

U postmodernom svijetu, s obzirom na rast trgovine dobrima i uslugama, kontrola toka kapitala lako se izbjegava. Uz to, kontrola toka kapitala uvodi mnoge poremećaje na tržištu. Shodno tome, skoro da ne postoji zemlja koja ima efektivne sisteme kontrole toka kapitala. U ovim okolnostima nemoguće trojstvo rezultira time da zemlja mora izabrati između smanjenja volatiliteta deviznog kursa i vođenja stabilizirajuće monetarne politike - ne može imati oboje.

BiH je fiksiranjem vrijednosti valute za euro i slobodnim tokom kapitala izabrala da nema suverenu monetarnu politiku. To znači da se bh. ekonomija ne može boriti protiv recesije relaksiranjem monetarne politike i većom inflacijom. Jedini način za makroekonomska prilagođavanja jeste prilagođavanje na tržištu rada i tržištu roba i usluga. Ovo je bolniji način prilagođavanja i potencijalna šteta je dugi period visoke nezaposlenosti, mogućih socijalnih buntova i nezadovoljstva građana. Ovakav izbor monetarne politike je nekonzistentan s neprovođenjem bržih reformi u oblasti tržišta rada, poreske politike koja stavlja visoke namete na radnu snagu (stopa doprinosa i poreza na plaću je iznimno visoka u odnosu na zemlje EU) i time onemogućava makroekonomsko prilagođavanje u smjeru veće konkurentnosti BiH. Neophodne reforme u ovoj oblasti zahtijevaju izbor konzistentan s libertarijanskom, konzervativnom orijentacijom.

3. Empirijska analiza: ekonomska doktrina političkih stranaka u BiH

Navedeni pregled teorijskih načela i praktičnih okolnosti ekonomskih politika u BiH je osnova za analiziranje i razumijevanje proklamiranih ekonomskih doktrina političkih stranaka u BiH, tokom predizborne kampanje za Opće izbore 2010. godine. Upitnik koji je

4upućen političkim strankama je opisan u nastavku , gdje su pojedinačno objašnjena pitanja, te data interpretacija u kontekstu standardnih ekonomskih doktrina tzv. lijeve i desne ideologije.

Kako bismo procijenili ekonomsku doktrinu političkih stranaka u BiH, koristimo pitanja za provjeru društvenih rascjepa (Rokkan i Lipset, 1967; von Beyme, 2000), koja omogućavaju identifikaciju s vrijednostima karakterističnim za lijevu ili desnu tipologiju

4 Podaci prikupljeni od političkih stranaka dio su projekta Glasometar, koji je realiziralo Udruženje 'Zašto Ne' pred Opće izbore 2010. godine. Podaci su bili dio interaktivne aplikacije za mjerenje glasačkih preferencija pred izbore 2010. godine putem internetske platforme www.glasometar.ba. Univerzalnost ovakvih upitnika vidljiva je na globalnoj interaktivnoj platformi www.politicalcompass.org.


83

političkih stranaka. Anketni upitnik je popunjen, ovjeren i dostavljen od odgovornih osoba 13 političkih stranaka koje su učestvovale u istraživanju: SDA, SPRS, SBiH, SRS, SDP, PDP, SBB, HDZ1990, NSRzB, DNS, DNZ, NS, NSP. Upitnik podrazumijeva da se na jedno pitanje može odgovoriti izborom samo jednog odgovora:

1. Slažemo se u potpunosti; 2. Djelimično se slažemo; 3. Djelimično se ne slažemo; 4. Uopće se ne slažemo.

P1. Država treba odlučiti o tome koje grane privrede će biti razvijane, tj. odlučiti kako sve druge grane privrede staviti u funkciju razvoja jedne ili nekoliko strateških grana?

Obrazloženje:Pitanje se odnosi na preferenciju modela razvoja nacionalne ekonomije, pri čemu odgovor br. 1 podrazumijeva slaganje s višim nivoom planskog ekonomskog razvoja (što je model bliži lijevoj i socijalističkoj orijentaciji), dok odgovor br. 4 podrazumijeva preferenciju slobodnog tržišnog razvoja (što je model bliži liberalnoj i kapitalističkoj orijentaciji).

P2. Privatizacija telekoma, energetskog sektora, te prirodnih resursa poput vode, ruda

ili šuma, najbolji je način njihovog efikasnog iskorištavanja u interesu cijelog

Pitanje tretira odnos spram najprofitabilnijeg društvenog bogatstva (što su neprivatizirane telekom kompanije, energetski sektor, prirodna bogatstva, i sl.), pri čemu odgovor br. 1 predstavlja krajnje libertarijansku (ultrakapitalističku) preferenciju koja znači da države ne treba da budu vlasnici navedenih bogatstava kako bi time podstakle tržišnu utakmicu, efikasnost, dok odgovor br. 4 predstavlja drugu krajnost koja može (ali ne mora) predstavljati koncept “jake države” bliske socijalističkim vrijednostima.

P3. Sportski klubovi treba da budu profesionalizirani i privatizirani i ne treba da budu

finansirani novcem poreskih obveznika?

Ovo pitanje primarno se bavi ekonomskim rascjepom pri kojem klasični libertarijanci zagovaraju što manje poreza i što manje javnog finansiranja potrošnje u šta spada i sportski sektor. Privatno vlasništvo i slobodno tržište treba da budu ambijent u kojem se razvija sport, a ne budžetske dotacije, koje su, prema ovom mišljenju, garancija velikih troškova uz malu efikasnost, odgovornost i rezultate. Time bi odgovor br. 4 predstavljao krajnji ljevičarsko-socijalistički model, a odgovor br. 1 progresivni liberalno-kapitalistički model.

P4. U procesu restitucije imovine, važniji je interes društva, nego pravo vjerskih

zajednica?

Kao što je vidljivo, pitanje suprotstavlja vlasništvo i političku odluku, čime možemo smatrati frazu “interes društva”. S obzirom da pojam restitucije podrazumijeva “vraćanje imovine” ili obeštećenje, on je suprotstavljen nacionalizaciji, kolonizaciji i sl. Upravo je “u interesu društva” imovina koja je predmet restitucije i oduzeta je od njenih vlasnika, što onda vodi zaključku da je odgovor br. 1, pa čak i br. 2 blizak totalitarnom, autoritarnom i krajnje lijevom svjetonazoru, a odgovori br. 3 i br. 4 liberalnom i kapitalisitčkom poimanju nepovredivosti privatnog vlasništva.


84

P5. Ustanove kulture poput pozorišta, muzeja i slično treba da budu profitabilne, a ne finansirane novcem poreskih obveznika?

Ovo pitanje primarno se bavi ekonomskim rascjepom pri kojem klasični libertarijanci zagovaraju što manje poreza i što manje javnog finansiranja potrošnje u šta spada i kultura, posebno sa aspekta selekcije ustanova ili projekata koji hoće i koji neće biti budžetski dotirani. Privatno vlasništvo i slobodno tržište treba da budu ambijent u kojem se razvija kultura, tj. ono što vrijedi treba biti i profitabilno, a ne budžetski dotirano. Time bi odgovor br. 1 predstavljao krajnji ljevičarsko-socijalistički model, a odgovor br. 4 desni liberalno-kapitalistički model.

P6. Interes poslodavaca je važniji od interesa radnika?

Pitanje predstavlja ključni ekonomsko-socijalni rascjep, u većini modernih država, pri kojem je interes poslodavaca prioritetniji kapitalističkom i liberalnom svjetonazoru, gdje bez zagarantiranog uspjeha poslodavca (vlasnika kapitala) ne može biti garantiran ni adekvatan položaj radnika. S druge strane, ljevičarski i socijalistički svjetonazor interes radnika kao osnovne ćelije ekonomije stavlja u prvi plan. Između ovih krajnosti su socijaldemokratija i konzervativni liberalizam. Dakle, odgovor br.1 možemo smatrati krajnje kapitalističkim i liberalnim, tj. desnim na jednodimanzionalnoj ekonomskoj osi, a odgovor br. 4 ljevičarskim i socijalističkim.

P7. Potrebno je povećati zdravstvene doprinose zaposlenih, kako bi svi građani uživali besplatnu zdravstvenu zaštitu?

Pitanje predstavlja dilemu da li svi građani treba da imaju zdravstvenu zaštitu i da li se to postiže opterećenjem prihoda zaposlenih. Kapitalitički i liberalni stav u potpunosti se protivi velikim poreskim nametima i doprinosima, dok ultrakapitalizam čak ne preferira proliferaciju zdravstvene zaštite izvan kruga zaposlenih (osim najosnovnijih usluga). Zato bi odgovor br. 4 bio upravo krajnji liberalni, a u našem jednodimenzionalnim modelu spektra, desni stav.

P8. Korupcija i nizak nivo usluga u zdravstvu mogu biti iskorijenjeni samo potpunom privatizacijom zdravstvenog sektora?

Iako hipotetsko, pitanje je također fokusirano na liberalizaciju javnih usluga, te podizanje konkurentnosti i efikasnosti privatnom inicijativom. Stoga bi odgovor br. 1 predstavljao krajnje liberalan i kapitalistički stav, dok bi njegov antipod u odgovoru br. 4 predstavljao kolektivistički i socijalistički stav prema kojem je od kvaliteta javnih usluga važnija njihova široka dostupnost, makar po cijenu maksimalne korupcije i gubitaka.


85

P9. Država treba zaštiti domaće proizvođače hrane, čak i po cijenu kršenja međunarodnih sporazuma, narušavanja ugleda zemlje ili recipročnih mjera drugih zemalja?

Ovo pitanje predstavlja još jedan klasični rascjep između ideja potpuno slobodnog tržišta u kojem je konkurencija garant jednakosti i kvaliteta, te jake uloge države u regulaciji ili planiranju ekonomije. Protekcionizam domaće proizvodnje i općenito protekcionističke mjere suprotstavljene su klasičnom poimanju slobodnog tržišta, tako da odgovor br. 1 možemo smatrati antiliberalnim, protekcionističkim i čak socijalističkim-ljevičarskim.

P10. Na hranu, lijekove i knjige treba uvesti manju stopu PDV-a, čak i po cijenu smanjenja budžetskih prihoda?

Pitanje se odnosi na stav spram ključnih, indirektnih poreza, tj. pitanja da li osnovne životne potrepštine oporezivati manjom stopom u svrhu manjih socijalnih razlika i nauštrb manjih budžetskih prihoda. Socijalna jednakost ljevičarski je ideal, kao što je to i izdašna socijalna politika finansirana iz budžeta, tj. iz poreza. Dakle, liberalno-kapitalisitčki ideal - država bez poreza - nasparam ljevičarskog ideala socijalne jednakosti dotirane iz budžeta predmet je ovog rascjepa. Na našem pitanju diferenciranu stopu PDV-a ne bi zagovarali oni kojima trebaju značajniji prihodi, a to nisu liberalni kapitalisti, što ih svrstava uz odgovor br. 4, a socijaliste i bliske orijentacije uz odgovore br. 1 i 2.

P11. Oni koji imaju i zarađuju više treba da budu i više oporezovani?

Liberalni pogled zagovara što manje poreze, dok bi socijalistička opcija zagovarala veće oporezivanje (odgovor br. 1.) i kolektiranje većeg iznosa poreza oporezujući bogate tzv. progresivnim poreskim stopama.

P12. Država treba ograničiti nivo kamatnih stopa komercijalnih banaka?

Intervencionistički pristup kontroli kamatnih stopa je karakterističan za uplitanje države kao kontrolora i subjekta tržišnog mehanizma, što je imanentno lijevoj opciji (odgovor br. 1.).


86

P14. Cigarete, alkoholna pića, luksuzni automobili i ostala luksuzna roba treba da budu značajno više oporezovani?

Ovo je kontrolna varijacija pitanja br. 11 i 12, pri čemu liberalni pogled zagovara što manje poreze dok bi socijalistička opcija zagovarala veće oporezivanje (odgovor br. 1.) i kolektiranje većeg iznosa poreza oporezujući bogate.

P15. Kontrola inflacije je važnija od smanjenja nezaposlenosti?

Liberalna opcija podržava „zlatni standard“ i nultu inflaciju, jer smatra inflaciju indirektnim porezom samo bez fizičkog transfera novca (odgovor br. 1). Liberalna opcija smatra da država nema pravo da devalvira kupovnu vrijednost individua tako da stavlja prioritet na nisku inflaciju dok tržišta treba prepustiti da odluče o bilo kakvim debalansima (uključujući nezaposlenost). Na drugoj strani, socijalisticka opcija stavlja prioritet na smanjenje nezaposlenosti po cijenu inflacije (protiv interesa vlasnika kapitala i kreditora) (odgovor br.4).

P13. Slobodnije tržište znači slobodnije ljude?

Liberalna opcija smatra da su interesi društva najbolje ostvareni kada svako prati svoj individualni interes, te smatra slobodno tržište najboljom zaštitom individualnih sloboda (odgovor br. 1). Liberalna ekonomska orijentacija smatra da nema individualne slobode ako je vlasništvo u rukama države. Tako Čikaška škola smatra da tržišni mehanizam ne štiti samo ekonomske nego i političke slobode (Brue i Grant, 2013:540).


87

4. Empirijski rezultati

Odgovorima političkih stranaka na navedena pitanja dodijeljene su kategoričke vrijednosti (-8 za odgovor konzistentan s krajnjom ljevicom i +8 za odgovor konzistentan s krajnjom desnicom). Pitanja su dobila ponder zavisno od blizine klasičnim rascjepima (Lipset i Rokkan, 1967.). Ovi ponderi prikazani su u tabeli 2.

Tabela 2. Algoritam - model kategoričkih vrijednosti i pondera (primjer za jednu stranku)

Napomena: Tabela prezentira primjer odgovora na 15 pitanja za jednu političku stranku. Pitanja su ponderirana, tako da je ponder pomnožen s kategoričkom vrijednosti na x i y osi koju odgovor na pitanje nosi, a vezano za orijentaciju u kooridinatnom sistemu (x,y) prezentiranu u posljednjoj koloni tabele. Vrijednost (-2.05, -2.41) stranku pozicionira u koordinatnom sistemu na grafikonu 1. Prikaz dobivenih vrijednosti aplikacijom navedenog algoritma na odgovore date od 13 političkih stranaka prezentiran je u grafikonu 1.


Broj

pitanja

Odgo-

vor

1 - 4 Ponder

Ponder

(%)

x

osa

y

osa

x

osa

y

osa

Test

krajnje

desnice test

Test

krajnje

ljevice test

Orijen -

tacija u

koordi-

natnom

sistemu

(x,y)

1 1 5 0,07 -8 -8 -0,58 -0,58 8 0,58 -8 -0,58 (-8.-8)

2 3 5 0,07 -4 -4 -0,29 -0,29 8 0,58 -8 -0,58 (-8,8)

3 2 4 0,05 4 0 0,23 0 8 0,47 -8 -0,47 x 8

4 2 5 0,07 -4 -4 -0,29 -0,29 8 0,58 -8 -0,58 (-8.-8)

5 3 2 0,02 -4 0 -0,11 0 8 0,23 -8 -0,23 x 8

6 3 5 0,07 -4 0 -0,29 0 8 0,58 -8 -0,58 x 8

7 4 5 0,07 8 -8 0,58 -0,58 8 0,58 -8 -0,58 (-8,8)

8 3 4 0,05 -4 -4 -0,23 -0,23 8 0,47 -8 -0,47 (-8,8)

9 2 5 0,07 -4 -4 -0,29 -0,29 8 0,58 -8 -0,58 (-8,-8)

10 2 3 0,04 -4 4 -0,17 0,17 8 0,35 -8 -0,35 (-8,8)

11 1 5 0,07 -8 -8 -0,58 -0,58 8 0,58 -8 -0,58 (-8,-8)

12 2 5 0,07 -4 0 -0,29 0 8 0,58 -8 -0,58 x -8

13 1 5 0,07 8 8 0,58 0,58 8 0,58 -8 -0,58 (-8,8)

14 1 5 0,07 -8 -8 -0,5 -0,58 8 0,58 -8 -0,58 (-8,-8)

15 2 5 0,07 4 4 0,29 0,29 8 0,58 -8 -0,58 (-8,8)

- - 68 1 - - -2,05 -2,41 - 8 - -8 -

88

Finalna vrijednost ekonomske doktrine političke stranke je vrijednost dobivena iz odgovora koji su dodijeljeni pitanjima koristeći prikazane pondere u tabeli 2. Konzistentno, dati odgovori u skladu s krajnjom lijevom opcijom rezultirali bi u poziciji -8, što tabelarni model ilustrativno prikazuje. Konzistentno, dati odgovori u skladu s krajnjom desnom opcijom rezultirali bi u poziciji +8, što tabelarni model ilustrativno prikazuje. Pitanja su evaluirana na osnovu socio-političke i ekonomske doktrine, jer su odgovori vezani za desnu ekonomsku orijentaciju često liberalni (tj. podrazumijevaju individualizam u odnosu na totalitarizam).

Grafikon 1. prikazuje pozicioniranje bh.političkih stranaka na osnovu proklamiranih ekonomskih vrijednosti (ekonomska doktrina) na tzv. dvodimenzionalnom političkom

5spektru . Algoritamski rezultat prikazan u tabeli 2. automatski je generirao grafički prikaz dat u grafikonu 1. Vidljivo je da se većina stranaka, prema proklamiranim ekonomskim vrijednostim, nalazi u lijevom donjem kvadrantu, što bi odgovaralo opciji lijevog centra (bližeg komunizmu), ali ne evropskog socijaldemokratskog tipa koji bi korespondirao s pozicijom u gornjem lijevom kvadrantu.

5 Pojedinačni rezultati anketnog upitnika za pobrojane političke stranke dostupni su kod autora na upit.

Desna ekonomska orijentacija proklamira vrijednosti “slabe države”, neuplitanja države u ekonomiju tj. protiv “jake države”, za slobodno tržište, protiv protekcionizma, protiv kontrole tržišta, monetarna i fiskalna politika su na minimumu. U BiH nema političke stranke koja se konzistentno nalazi na desnoj ekonomskoj orijentaciji. Po lijevoj ekonomskoj orijentaciji očekujemo odgovore koji zagovaraju progresivno oporezivanje, protekcionizam,


89

kontrolu kamatnih stopa, itd. Većina političkih stranaka ima odgovore koji korespondiraju s ekonomskom ljevicom. Međutim, BiH je već ograničena u izboru ekonomskih politika kao što je prethodno prezentirano, tako da su odgovori političkih stranka nekonzistentni s ekonomskom realnošću BiH i stoga se dojmaju populističkim, te konsekvetno suprotstavljenim očekivanoj političkoj retorici i praksi u procesu EU integracija. Dok domaće političke stranke insistiraju na populističkim parolama i održavanju statusa quo, istovremeno moraju provesti značajne reforme kako bi bh. ekonomija ostvarila makroekonomsku održivost i porast produktivnosti.

Analizirani odgovori političkih stranaka pokazuju također nedostatak unutrašnje konzistentnosti u izboru odgovora na pitanja, što pak demonstrira manjak razumijevanja stvarnih ideoloških i doktrinarnih temelja ljevice i desnice u domenu ekonomskih politika.

BiH vlastitu kompetitivnost mora postići kroz fiskalnu disciplinu i štednju, te fleksibilnost tržišta rada. Diferencirane stope PDV-a i progresivni poreski sistem su opcija. Izbor inflacije u korist zapošljavanja je nemoguć, jer je zakonski onemogućeno da vlada manipulira količinom novca izborom monetarnog režima valutnog odbora. Protekcionizam je dugoročno neodrživ u kontekstu EU integracija. “Velika država” je pogubna za dugoročnu makroekonomsku održivost. Meritokratije je malo u vrijednostima i doktrinama političkih stranaka što nije konzistentno s mehanizmom slobodnotržišne ekonomije i principom konkurentnosti.

5. Zaključak

Analiza trenutnog okvira ekonomske politike u BiH ukazuje da zemlja ne može imati kontrolu monetarne politike u većem obimu, ne može ići putem protekcionizma, ne može uvesti kontrolu kretanja kapitala, a istovremno protežirati “veliku državu” u fiskalnoj politici. Jedini način za makroekonomsku održivost je sveobuhvatna ekonomska strategija koja uzima u obzir ova ograničenja i koja kreira povećanja u produktivnosti kroz fleksibilnost tržišta rada, te redukciju javne potrošnje i sistema socijalne podrške.

Pokušaj primjene tzv. Washingtonskog konsenzusa nije konzistentan s važećim ekonomskim politikama u BiH. BiH bi trebalo da gradi institucije za podršku tržišnoj ekonomiji i pretpostavke za uspješno funkcioniranje tržišne ekonomije, umjesto fokusiranja ka nemogućem (npr. želja nekih političkih stranaka da koriste inflaciju kao mehanizam za nova zapošljavanja). Analiza proklamirane ekonomske doktrine političkih stranaka pokazuje nedostatak konzistentne profilacije po ekonomskoj ideološkoj osnovi, bliske navedenoj ekonomskoj realnosti u BiH i izboru sistema slobodno-tržišne ekonomije.

Rastuća unutrašnja ekonomsko-socijalna kriza, kao i sam proces EU konvergencije zahtijeva reforme s ciljem funkcionalnog i održivog ekonomskog poretka, baziranog na sistemu slobodno-tržišne ekonomije neoliberalnog tipa, tj. na ekonomskom modelu EU. BiH (za razliku od drugih zemalja eks-Jugoslavije) nema ni minimum političkog pluralizma na polju ekonomske ideologije, pa je politička praksa u domenu ekonomskih vrijednosti ograničena na populističku retoriku i istovremeno održavanje zaostalih socijalističko-plansko-ekonomskih normativa i narativa koji su u konfliktu s realnošću neoliberalnog tržišnog okvira. Ovakva politika je mogući odraz dugogodišnje tradicije socijalizacije ekonomskih motivacija (Gregory i Stuart, 2004: 391), te je konzistentna s literaturom koja ukazuje da su zemlje u tranziciji suočene ne samo s ekonomskim fenomenom nego da je to “…fundamentalno politički i socijalni fenomen s dalekosežnim implikacijama za društvo koje je dugo bilo izolirano od


90

zapadnih demokratkskih ideja i institucija…” (Gregory i Stuart, 2004: 390), tako da je potrebno dalje istražiti ulogu ovih fenomena u oblikovanju ekonomskih politika u BiH.

Proklamirane ekonomske vrijednosti stranaka su nekonzistentne i bez mogućnosti da rezultiraju konkretnim reformama penzionog sistema, zdravstvenog sistema i tržišta rada koje bi bile osnov konkurentnosti i povećanja produktivnosti, povećanja stranih investicija i poboljšanja makroekonomske održivosti. A ovo je, kako Kopenhaški kriteriji predviđaju, conditio sine qua non daljnjem procesu evrointegracija.


91

Reference

Adams, I, (2001), Political Ideology Today, Manchester University Press, Manchester.Bobbio, N. (1993), Liberalizam i demokracija, Novi Liber, Zagreb. Bobbio, N. (1998), Desnica i ljevica, Feral Tribune, Split.Brue S.L., Greant R.R. (2013), The Evolution of Economic Thought, 8th. Edition. South-Western Cengage Learning. International Edition. Dimitrijevic B., Fabris N. (2000), 'A Model of Successful Economic Policy in Transition: Foreign Financial Support and Fast Transformation as a Key to Success'. Infront-Outback: Conference

st Proceedings. 1st International Conference on Recent Economic Developments and Problems in the Transiton Economies, Thessaloniki.Fleming, J. M. (1962). "Domestic financial policies under fixed and floating exchange rates". IMF Staff Papers 9: 369379. Cooper, Richard N., ed. (1969). International Finance. New York: Penguin Books.Friedman, M. (1960), Capitalism and Freedom, The University of Chicago Press, Chicago. , 1960.

thGregory P.R., Stuart R.C. (2004) Comparing Economic Systems in the Twenty-First Century. 7 ed. Boston, Houghton Mifflin.Introduction, New York: Free Press.Lipset S. M. & Rokkan S. (1967), Cleavage structures, party systems, and voter alignments: anMazzucato M. (2013) The Entrepreneurial State: Debunking Public vs Private Sector Myths. Anthem Press.Miraščić G. (2011), “Current Economic Situation in Bosnia and Herzegovina”, Journal of International and Global Studies, Vol.3. No.1., Lindenwood University, St. Charles, USA.Mundell, R. A. (1963). "Capital mobility and stabilization policy under fixed and flexible exchange rates". Canadian Journal of Economic and Political Science 29 (4): 475485. Mundell, Robert A. (1968). International Economics. New York: Macmillan.Omerbegovic-Arapović, A. (2011), Exchange Rate in Transition: Testing for Real Exchange Rate Convergence; Case of Bosnia and Herzegovina, Croatia and Macedonia, Invernational Conference on Economy of Integrations (ICEI) Univerzitet u Tuzli, Conference Proceedings, 2011. UDK 336.748:330.342.14/.15(497).Omerbegovic, A. (2006), Equilibrium Real Exchange Rate in Bosnia & Herzegovina, International Management Development Association (IMDA), Congress Proceedings.Rawls, J. (1993), Political Liberalism, Columbia University Press, New York. Roland G. (2002) The Political Economy of Transition, Journal of Economic Perspectives, Volume 16, Number 1, pages 29-50.Schneider F., Buehn A., Montenegro C.E. (2010), “New Estimates for the Shadow Economies all over the World”, International Economic Journal, Vol. 24., No.4., 443-461.Seiler, D.(1999), Političke stranke, Pan liber, Osijek. van Dijk, T. A. (1998), Ideology: A Multidisciplinary Approach, SAGE Publications, London.von Beyme, K. (2002), Transformacija političkih stranaka, Fakultet političkih znanosti Sveučilišta u Zagrebu, Zagreb.Ward, B. (1979), The Conservative Economic World View, Basic Books, New York


93

7.

Bilješke o autorima

95

Bilješke o autorima

Darko Soldat, MA je svoje pravno obrazovanje završio na Pravnom fakultetu Univerziteta u Sarajevu, a zvanje magistra prava stekao 2012. godine sa prosjekom ocjena 9.83. Za vrijeme trajanja studija dva puta bio dobitnik Stipendije Fonda Univerziteta u Sarajevu „Suada Dilberović“ i stipendista Fondacije Konrad Adenauer. Na Pravnom fakultetu u Sarajevu držao je praktičnu nastavu iz predmeta Međunarodno arbitražno pravo u svojstvu demonstratora. Od septembra 2013. radi kao mlađi saradnik u Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju. Završio desetak akademskih programa, ljetnih škola i seminara na različite teme, između ostalog, prava i politike Evropske unije, ustavnog prava, međunarodnog javnog i krivičnog prava te arbitražnog prava.

Irma Zulić, MA je diplomirala na Pravnom fakultetu u Sarajevu 2011. godine sa prosječnom ocjenom 8.50, da bi 2013. stekla zvanje magistrice evropskih integracija na Evropa Institutu Univerziteta u Bazelu (Švicarska). Stažirala je na Ustavnom sudu FBiH, Vrhovnom sudu FBiH i Federalnom tužilaštvu, kao i Uredu UNHCR u Sarajevu. Dio pripravničkog staža obavila je u advokatskom uredu u Sarajevu, a trenutno je zaposlena kao pripravnik u Delegaciji Evropske unije u Bosni i Hercegovini.

Mr. sc. Dino Zulumović rođen je 1976. u Parizu, Francuska. Diplomirao je na Odsjeku za historiju Filozofskog fakulteta u Sarajevu a magistrirao na Odsjeku „Evropske studije“ Centra za interdisciplinarne studije, Univerziteta u Sarajevu. Trenutno je zaposlen u Historijskom arhivu Sarajevo. Aktivan je na polju zaštite kulturno- historijskog naslijeđa, a do sada je objavio rad „Obsolete Cultural Heritage in Post-Conflict Environment - The Case of AVNOJ Museum in Jajce“.

Dr. sc. Adisa Omerbegović Arapović je dekanesa Ekonomskog fakulteta Univerziteta - SSST. Dr. Omerbegović ima više od 15 godina

iskustva u oblasti finansija i ekonomije kombinirajući akademsko i praktično djelovanje. Njeni istraživački interesi uključuju političku ekonomiju u tranziciji i modele makroekonomske ravnoteže.

Mr. sc. Adis Arapović je politolog, magistar političkih nauka i doktorant u oblasti teorije političkih stranaka. Kao višegodišnji učesnik, analitičar i kritičar javnih politika u BiH, specijalizirao se za oblasti javnog zagovaranja, analize politika, izbornih sistema, kao i teorije političkih stranaka.

Mr. sc. Melisa Okičić je viša asistentica na Filozofskom fakultetu u Sarajevu. Bavi se izučavanjem iz oblasti pravnog engleskog

Sarajevo School of Science and Technology

, a posebno britanske i EU varijante pravnog engleskog, reforme pravnog engleskog, jezičke politike u zakonodavstvu, lingvističkih osobina jezika zakonskih propisa na engleskom jeziku, te prijevoda domaćih zakonskih propisa kao varijante engleskog.

97

8.

GIZ

Upute za autore

99

GIZUpute za autore

Jezik i pismo

Radovi se dostavljaju na hrvatskom, bosanskom i srpskom jeziku (u latiničnom ili ćiriličnom pismu) ili engleskom jeziku.

Recenzija

Ukoliko rad zadovoljava kriterije časopisa, upućuje se na recenziju. Svaki rad ocjenjuju najmanje dva nepristrana recenzenta, pri čemu identitet autora i recenzenta ostaje obostrano nepoznat.

Ukoliko je ocjena jednog recenzenta pozitivna a drugog negativna, rad će biti upućen na treću recenziju.

Nakon ocjene recenzenata i članova Uredničkog kolegija, rad se vraća autoru s obrazloženjem i zahtjevima za doradu i ispravak rada, ukoliko se to smatra potrebnim. Ispravljene radove autori trebaju vratiti Uredničkom kolegiju u roku od 8 dana od primitka.

Objavljivanje

Radovi i ostali prilozi ne mogu biti objavljeni u drugim publikacijama, osim uz posebno odobrenje Uredničkog kolegija.

Radovi prihavćeni za objavu biti će objavljeni na internet stranici Direkcije za evropske integracije. Časopis zadržava i sva ostala prava, osim ukoliko nije drugačije dogovoreno s autorom.

Radovi koje časopis objavljuje

• Uvodna riječ glavnog urednika• Izvorni znanstveni rad• Prethodno saopćenje• Pregledni znanstveni rad• Stručni članak• Ostali radovi kao što su prikaz knjige, izvještaji o znanstvenim i stručnim skupovima i dr.• Obavijesti o nadolazećim stručnim i znanstvenim skupovima• Domaći autori u međunarodnim publikacijama• Pismo uredniku

Radovi se predaju Uredničkom kolegiju časopisa elektronskom poštom na adresu [email protected]

100

Forma i tehnička obrada rada

Dokument treba biti načinjen u programu Microsoft Word. U njemu ne smiju postojati nikakve indikacije osobnoga identiteta autora ili institucije u kojoj bilo koji od autora radi, kako u samom radu, tako ni u karakteristikama (properties) elektroničkog dokumenta.

Radovi koji se dostavljaju Uredničkom kolegiju moraju biti lektorirani. Lektori koje odredi Urednički kolegij vrše superviziju.

U časopisu se objavljuju znanstveni i stručni radovi koji ne prelaze dužinu od 10.000 riječi, uključujući sve dijelove rada. Ostali radovi ne mogu prelaziti dužinu od 2000 riječi.

Svaki rad mora sadržavati sažetak od 150-200 riječi i izbor ključnih riječi na jednom od službenih jezika u Bosni i Hercegovini i na engleskom jeziku iste dužine.

Izuzetno, Urednički kolegij može odobriti objavljivanje radova izvan navedenih kategorija i sa dužinom koja prelazi navedeni broj riječi, ukoliko je rad značajan za razvoj teorije i prakse u oblasti evropskih integracija.

Svaki rad mora biti priložen zajedno s popratnim pismom, u kojem je nužno navesti sljedeće:

• kratki opis sadržaja rada u dvije do tri rečenice, kao i sve dodatne informacije o radu koje bi Uredničkom kolegiju mogle biti od koristi;• razloge zbog kojih autori drže da je njihov rad zanimljiv čitateljstvu časopisa (novostkoju rad donosi);• kratku biografiju autora (25-30 riječi);• kontakt adresa i telefon.

Svaki autor će uz popratno pismo dostaviti i izjavu da rad nije prethodno objavljivan.Prva stranica rada treba sadržavati:

• Naslov,• Datum,• Broj riječi u radu,• Ime autora i profesija,• Nazivi ustanova u kojima rade,• E-mail adrese,• Kategorizaciju,• Sažetak i ključne riječi na izvornom jeziku rada,• Sažetak i ključne riječi i naslov na engleskom jeziku (summary, key words).

Sažetak rada treba sadržavati opći prikaz teme, metodologiju rada, rezultate i zaključak.

Ključne riječi sadrže pojmove koji se pojavljuju u tekstu, ali ne opće i preširoke pojmove niti preuske pojmove opisane sa puno riječi.

Tablice i grafikoni trebaju biti prezentirani u programima kao što su MS Word, sa jasno iskazanim naslovima. Sve tablice i grafikoni biti će u časopisu tiskani isključivo u crno-bijeloj boji.

101

Napomene u radu se navode u obliku fusnote (footnote). U pravilu su objašnjavajućeg karaktera. U fusnoti treba navoditi samo objavljene podatke (ili staviti posebnu bilješku s objašnjenjem). U fusnoti treba navoditi samo literaturu koja je navedena u popisu literature na kraju rada. U fusnoti treba ujednačeno navoditi sve izvore. Poželjno je staviti broj stranice.

Molimo autore da se pridržavaju Harvardskog sistema citiranja i referenciranja:

Knjiga (omeđena publikacija) jednog autora:

Berkman, R.I. (1994) Find It fast: how to uncover expert information on any subject. New York, HarperPerennial.

• Knjiga (omeđena publikacija) do četiri autora:

Reid, D., Parsons, M. & Green, C. (1989) Staff management in human services: behavioral research and application. Springfield, Charles C. Thomas.

• Knjiga (omeđena publikacija) sa više od četiri autora:

Jull, G. et al. (2008) Whiplash headache and neck pain: research-based directions for physical therapies. Churchill Livingstone, Edinburgh.

• Elektronska publikacija:

Dronke, P. (1968) Medieval Latin and the rise of European love-lyric [Internet]. Oxford, Oxford University Press. Dostupno na: Netlibrary <http://www.netLibrary.com> [6. mart 2008].

• Članak ili poglavlje knjige:

Bernstein, D. (1995) Transportation planning. In Chen, W.F. (ed.). The civil engineering handbook, Boca Raton, CRC Press, str. 231-61.

• Članak u časopisu:

Bennett, M., and James, S. (2001) Through the glass ceiling: women's experience of modern workplace practices. Journal of Gender in Business, 5 (3) June, str. 32-41.

• Web adresa:

Albanese, A. (2009) Fairer compensation for air travellers, 29. januar, Agency for Infrastructure and Transport [Internet], Dostupno na: http://www.minister.infrastructure.gov.au/aa/releases/2009/ January/AA007_2009.htm [30. mart 2009].

•

102

Rad treba oblikovati prema sljedećim uputama:

dokument pohraniti u programu MS Word (*.doc ili .docx format);• stranica standardne veličine (A4);• obični prored za cijeli rad;• font Times New Roman, 12 pt;• sve margine 2,5 cm;• ne koristiti nikakve stilove (ne koristiti bold slova);• ne uređivati zaglavlje (Header) niti podnožje (Footer) dokumenta;• obavezno brojčano označiti stranice;• slike ili fotografije prilažu se u jednom od formata: *.jpg, *.bmp, *.tiff.

Radovi koji nisu u skladu s navedenim uputama bit će vraćeni autorima.

Pozivamo sve autore da na adresu [email protected] šalju sažetke svojih stručnih i znanstvenih radova u oblasti europskih integracija, objavljenih u međunarodnim publikacijama indeksiranim u literaturnim bazama podataka. Urednički kolegij će odlučiti o objavljivanju pristiglih sažetke izvornih radova domaćih autora.

•

issn 2303-5218 sui generis - dei

Documents