ITALIJA između dva rata – FAŠIZAM

Italiju je nakon rata zahvatila duboka kriza. U državi je vladalo nezadovoljstvo zbog teškog ekonomskog stanja ( vođenje dugotrajnog i skupog rata uzdrmalo je ionako slabo razvijenu talijansku privredu). Najveći dio demobilizranih vojnika nije mogao naći posao. U ratu je poginulo oko pola milijuna Talijana, a mnogi su ostali invalidi. Osim toga, među Talijanima se pojavio osjećaj „ukradene pobjede“ jer su njihovi dobici bili znatno manji od očekivanih.Političke podjele u tal. parlamentu onemogućavale su formiranje stabilne vlade, a ekonomska kriza je izazvala brojne štrajkove u industriji i poljoprivredi. Među radnicima su se širile revolucionarne ideje, dok je srednja klasa bila opsjednuta idejom o podcjenjenoj veličini talijnskog naroda i zato su ondje na plodno tlo naišle ideje o veličini talijanske nacije građene na tradicijama antičkog Rima ( iako su te ideje bile u totalnom nesuglasju s trenutnim stanjem u državi). Posebno nezdovoljstvo je vladalo među ratnim veteranima koji su se okupili oko futurističkog pjesnika Gabriela d Annunzia te su nakon kapitulcije A-U ušli u Rijeku i zauzeli je.Vladajući slojevi iz redova bogatog građanstva strahovali su od radničkih nemira i izbijanja revolucije po uzoru na onu u Rusiji, a kako se vlada pokazala nesposobnom za suzbijanje nemira, štrajkova i rješavanje gospodarskih problema oni su se počeli oslnjati na paravojne postrojbe dotad nepoznatog bivšeg učitelja i novinara Benita Mussolinija. Mussolini je u početku zagovarao socijlističke ideje, a onda se preobratio u vatrenog nacionalista i zagovaratelja ideja o veličini i moći Talijanskog naroda. 1919. osnovao je borbena udruženja Fasci di combattimento (Borbni odredi) koji su se još zvali crnokošuljaši. Njihova ideologija nazvana je fašizmom. Zanimljivo je da su fašisti u početku zgovarali visoke poreze za najbogatije i konfiskaciju crkvene imovine, no vrlo brzo su napustili te ideje kada je bogato tal. građanstvo shvatilo da suradnjom s Mussolinijem i naoružavanjem njegovih crnokošuljaša mogu smriti socijalne nemire. Mislili su da će se nakon toga lako riješiti fašista.

1922. Mussolini je dobio besplatne vlakove i poveo 40 000 crnokošuljaša iz Napulja u Rim gdje je zatražio mandat za sastav vlade zaprijetivši državnim udarom. Taj čuveni fašistički „marš na Rim“ bio je ustvari velik farsa. Zaplašen najavom velikog generlnog štrajka predsjednik tadašnje vlade je podnio ostavku, a kralj Vittorio Emanuele III. dao je Mussoliniju mandat za sastav nove vlade. Tako je Mussolini postao novi predsjednik vlade u kojoj fašistička stranka nije imala većinu pa je M. Bio prisiljen sastaviti koalicijsku vladu. No, služeći se naasilnim metodama u sljedeće 3 godine se riješio političkih protivnika. Prvo je ukinuo Komunističku partiju Italije koju su 1921 osnovali Palmiro Toglati i Antonio Gramsci, te su oni nastavili djelovati ilegalno.1924.otet je i ubijen je vođa oporbe u talijanskom parlamentu – socijalist Giacomo Matteoti nakon čega se oporba povukla iz parlamenta, a fašisti zapravo započeli diktaturu. Potpunu vlast je zadobilo Fašističko veliko vijeće i diktator Mussolini ( Duce ).Uskoro je M. ukinuo slobodu tiska i sve stranke osim fašističke. 1929. postignut je sporazum sa Svetom Stolicom ( Lateranski ugovori ) kojim je stvorena Država Vatikan, a katoličanstvo postalo službena državna religija. Potpisali su ga papa Pio XI. i Mussolini.

U 30-tim godinama Italija je počela voditi agresivnu vanjsku politiku u sklopu koje 1935. osvaja Etiopiju (Abesiniju), zbog čega mora napustiti Ligu naroda. 1936. Hitler i Mussolini uspostavljaju vojno-politički savez Osovina Rim-Berlin > iste godine započinje Španjolski građanski rat u kojem je Italija pomagala Franca 1939. Italija osvaja Albaniju.

Obilježja fašizma:

poticali jak osjećaj nacionalizma tvrdili da je demokracija nedjelotvorna jer stranačka sukobljavanja i česti izbori slabe

državu pa jaka država treba jednu stranku i jednog vođu smatrali da je dužnost nacije steći imperij, a zato im je potrebna jaka vojska, te je

opravdana upotreba nasilja tvrdili da nadmoćni narod ima pravo pokoriti niže rase tvrdili da država treba razviti svoje izvore i što manje ovisiti o uvozu, te da može

postojati privatno vlasništvo, ali da država većinom treba usmjeravati gospodarstvo u interesu cijele nacije

koristili snažnu propagandu kroz obrazovni sustav širili fašističke ideje