kako voli druga strana - kmd
TRANSCRIPT
KAKO VOLI DRUGA STRANAAlan Ayckbourn
Alan Ayckbourn
KAKO VOLI DRUGA STRANA
Redateljica: Olja Đorđević
Igraju:
Frank Foster - Branimir Vidić Flika
Fiona Foster - Glorija Šoletić
Bob Phillips - Zdeslav Čotić
Teresa Phillips - Helena Kovačić
William Featherstone - Boris Matić
Mary Featherstone - Nika Burđelez
Scenografk inja: Marija Kalabić
Kostimografk inja: Dubravka Skvrce
Skladatelj: Đelo Jusić
Inspicijentica / šaptačica: Ivana Ljepotica
Premijera: 20.12. 2013.
ALAN AYCKBOURN
Nagrađivani dramatičar koji je napisao 78 drama, a više od polovice su producirane na london-skom West Endu i diljem svijeta .
Alan je rođen u Hampsteadu, London, 12. travnja 1939. Njegova majka je bila Irene Maud Wor-ley - poznatija kao autorica romana Mary James - a njegov otac Horace Ayckbourn bio je vodeći violinist (Londonski simfonijski orkestar).
Alan Ayckbourn je jedan od najpopularnijih i najplodnijih svjetskih profesionalnih dramatičara, ujedno i redatelj, za kojeg je Arthur Miller rekao da je režirao defi nitivnu verziju njegove drame „Pogled s mosta“.
Kao priznati redatelj, on je intenzivno radio na West Endu te je također pokrenuo vlastitu tvrt-ku. Između 1972. i 2009. , bio je umjetnički ravnatelj Kazališta Stephen Joseph, Scarborough; gdje je premijerno izvedena većina njegovih tekstova.
Obrazovan na Haileyburyu, Alan je napustio školu u dobi od 17 godina, te nastavio karijeru u kazalištu. Odmah dobiva posao u kazališnom impresariju Sir Donald Wolfi t, 1956. r adio je unutar kompanije tri tjedna kao stage manager produkcije „The Strong Are Lonely“ na festivalu u Edin-burghu. Nakon toga je otišao raditi u kazalište Worthing, Leatherhead i Oxford. 1957. se zaposlio kao redatelj i glumac u kazalištu The Library Theatre, Scarborough .
The Library Theatre je osnovano 1955. (Stephen Joseph) i bilo je dom prvog britanskog pro-fesionalnog kazališta (Studio Theatre Ltd.). Alan je bio inspiriran Stephenom Josephom, koji je postao njegovim mentorom, te ga je usmjeravao i poticao na pisanje. Alanovo prvo profesional-no književno djelo je nehotice inspirirano njegovom glumačkom karijerom. Kada se žalio zbog uloge koju je igrao, Stephen mu je bacio ‘rukavicu u lice’ rekavši da ‘ako želi bolje uloge, onda bi trebao napisati jednu za sebe›. Alan je napisao „The Square Cat“. To je bio uspjeh za tvrtku u ljeto 1959., i Stephen je odmah naručio drugu predstavu – „Love After All“, za zimu 1959 .
Alan je nastavio djelovati i pisati za The Library Theatre do 1962., kada je sudjelovao u formiranju Victoria Theatre, Stoke – on - Trent , sa Stephenom Josephom i Peterom Cheesemanom. Ovo je bio prvi stalni profesionalni teatar u zemlji, sa kružnim izgledom gdje je imao premijere dviju predstava: „Christmas V Mastermind“ i „Mr. Whatnot“.
Godine 1967. predstava „Relatively Speaking“ je izvedena na West Endu, i postala fenomenalan hit. To ga je lansiralo u javnosti, a nedugo nakon su ga drame poput „How The Other Half Loves“, „Absurd Person Singular“ i „The Norman Conquests“ utemeljile kao jednog od najpopularnijih i najuspješnijih dramatičara zemlje. Njegov rad je preveden na više od 35 jezika, a njegove predstave se redovito izvode diljem svijeta.
Simultano uz to, Alanova redateljska karijera je također procvjetala. Režirao je svoju prvu predstavu 1961., „Gaslight“ u The Library Theatre, te 1963. režirao i svjetsku premijeru jednog od svojih djela. Od 1967. režirao je sve svjetske premijere svojih drama. Od 1961., Alan je režirao više od 300 predstava, a smatra se jednim od eminentnih svjetskih redatelja uprizorenja u kružnim kazalištima; za koje se iznimno zalaže i za koje je napisao većinu svojih drama.
Alan Ayckbourn je dobio više od 35 nagrada i priznanja; uključujući dvije Oliviers, jednu Tony, dvije Molieres, te nagrade za životno djelo iz oba Variety Cluba Velike Britanije i književnika Velike Britanije. On je 1992. bio ovjenčan kao „Cameron Mackintosh Professor“ suvremenog kazališta na Sveučilištu Oxford, a također je primio nagradu Montblanc de la Culture Award za Europu (‹za uspostavu uspješne kazališne tradicije u Scarboroughu i za njegovu predanost i posvećenost tome›). 2009. je primljen u američku kazališnu Kuću slavnih, te je dobio prestižnu „Society Special“ nagradu Laurence Olivier. Nositelj je brojnih počasnih stupnjeva, imenovan CBE 1987., a 1997. je proglašen vitezom titule ‹services to the theatre›.
2010. je dobio kazališnu nagradu „Special Tony“ u kategoriji „Lifetime Achievement Award“. Njegove predstave se redovito izvode u Americi, a više od 10 je izvedeno na Broadwayu i off - Broadwayu. 1975. je držao rekord za istovremeno igranje više drama na Broadwayu („The Norman Conquests“ i „Absurd Person Singular“).
OLJA ĐORĐEVIĆ
Rođena je 26. veljače 1974. u Beogradu. Završila Trinaestu beogradsku gimnaziju, tri godine, a zatim Jeff erson Performing Arts High School u Portlandu, Oregon. Diplomirala na odsjeku za multimedijalnu režiju u klasi prof. Bora Draškovića, na Akademiji umjetnosti u Novom Sadu. Radila je u organizacijskim timovima festivala BITEF, Sterijino pozorje i Radost Evrope. Od 2006. di-rektor Drame na srpskom jeziku Narodnog pozorišta u Subotici.
Značajnije režije: MOMCI IZ BENDA - Mart Crowley; LJUBINKO I DESANKA – Aleksandar Popović;
PRAVO NA RUSA – Uglješa Šajtinac; BOMBARDOVALI SMO NJU HEJVEN – Joseph Heller;OTELO – William Shakespeare; FELIKS I DORIS – Bill Manhoff ;
PACIJENT DOKTORA FROJDA – Miro Gavran; IZA KULISA – Michael Frayn; MRAČNA KOMEDIJA – Peter Shaff er; VAŽNO JE ZVATI SE ERNEST – Oscar Wilde;
APARTMAN - Neil Simon; MNOGO VIKE NI OKO ČEGA – William Shakespeare ; OŽALOŠĆENA PORODICA – Branislav Nušić; TERAPIJA – Durang / Đorđević;
BUBA U UHU – Georges Feydeau; GLASINE – Neil Simon; EUFEMMEIZAM, autorski projekt, HASANAGINICA – Lj.Simović;
BRAK BET I BU-A – Durang; VEČERA BUDALA – Francis Veber
RAZGOVOR S OLJOM ĐORĐEVIĆ
Koliko je zadovoljstvo raditi komedije u kazalištu?
Ustvari najviše volim raditi komedije, jer toliko je mračnih tema oko nas i toliko je mraka kada upalite televiziju i čujete vijesti svaku večer; tako razumijem potrebu ljudi kada dođu u kazalište da izađu nasmijani. Valjda nema ništa bolje od pune sale nasmijanih ljudi koji su na tih sat ili dva zaboravili na ono što ih muči. Postoji neki stav struke da je komedija niži žanr, ali ja mislim da ust-vari takav stav imaju oni koji ne znaju raditi komediju, pa od tu to ide.
Jeste li se dosad susreli s tekstovima britanskog dramatičara Alana Ayckbourna?
On je jedan od najplodnijih i najizvođenijih engleskih pisaca, i ja dosad nisam režirali niti jedan njegov tekst. Ovo mi je prvi, mada znam dosta dugo za njega. Ono što je meni najzanimljive jest njegova moć da uzme sasvim jednostavnu temu koja je u biti klišej (npr. preljub, što nije ništa novo - još Feydeau je to radio s raznim parovima, preljubnicima, razotkrivanjima). Međutim, ovdje je zaista specifi čno to što, kako on sam kaže, cijeli zaplet dolazi iz scenografi je. To ne postoji u niti jednom drugom komadu, tako da nekako taj prostor diktira njihove situacije, a iz situacija onda proizlazi ko-medija. Sve je to onako jako pametno, precizno, matematički; a opet nevjerovatno zabavno urađe-no. Tako da mi je zaista zadovoljstvo i izazov.
Koliko je ova predstava slična sa stilovima s kojima ste se dosad susretali kroz druge predstave?
Ova predstava je u nekim trenucima najbliža američkim sitcomima, kao što su „Svi vole Raymon-da“ ili sve ostale serije koje možete vidjeti na TV-u. Ali, naravno da je negdje u osnovi praotac svega toga Feydeau i takvi komadi. Mada ovo nije vodvilj ili čista komedija situacije, ovo je baš komedija okolnosti. Okolnosti zadatih scenografi jom, neobičnim prostorom koji se isprepleće, a samim time se i njihovi životi isprepleću.
Koliko je amerikanizacija imala utjecaj na stvaranje predstave, a koliko britanski aristokratski stil?
Mislim da je amerikanizacija cijelog svijeta, ne sad samo ovog teksta ili bilo čega, tako da taj neki američki stil i američki način života nas je sve progutao, može se reći. Taj britanski viši stalež nije nešto što je blisko našoj publici, tako nismo išli na to, već više na ljude i njihove odnose. Ne toliko na njihovu razliku u socijalnom odnosu. To se više vidi onako u vizualnom identitetu predstave, u samoj igri, donekle.
U tekstu / predstavi su 3 para, kakvo je bilo iskustvo raditi s ansamblom u kojemu ima veoma mla-dih glumaca poput Nike Burđelez, i kazališnih prvaka poput Branimira Vidića Flike?
Oni su jedno i veoma kompaktni, bez obzira na razliku u godinama i količinu iskustva. Ono što je najbitnije jest što je to mala ekipa od njih šestoro, ali postoji ono što je najvažnije za rad na ka-zališnoj predstavi – dobra atmosfera i dobra volja. Kad to postoji, onda se sve te razlike u godinama i iskustvu gube, te smo tu svi zbog iste stvari i onda sve teče kako treba. Tako da je zaista zadovol-jstvo, i uvijek bih radila s njima.
MARIJA KALABIĆ
DUBRAVKA SKVRCE
ĐELO JUSIĆ
Branimir Vidić Flika
Glorija Šoletić
Zdeslav Čotić
Helena Kovačić
Boris Matić
Nika Burđelez
www.kazaliste-dubrovnik.hr/ansambl
Tehničko osoblje:
Baldo Dužević (voditelj stolarske radionice),Jelka Grljević (voditeljica krojačke radionice),
Asim Arslanagić (majstor pozornice),Mario Capursi (majstor tona),Mišo Baričević (slikar i kipar),Silvio Giron (majstor rasvjete),Manuela Kavain (šminkerica)Stela Đurović (rekviziterka),
Šemsa Mrčela (frizerica)Stijepo Prčan (fi nalizator dekora),
Dragan Pantović (tehničar tona i rasvjete),Milena Limov (garderobijerka),
Krešimir Ferizović i Borivoje Ljubojević (opsluživači pozornice)
nakladnikKazalište Marina Držića
za nakladnikaravnateljica Jasna Jukić
fotografi je:Željko Tutnjević
dizajn i tisak programske knjižice :ALFA-2 d.o.o.
naklada:200 primjeraka
e-mail adresa:
web stranica:
www.kazaliste-dubrovnik.hr
rezervacije i ulaznice:
www.port.hr
020 / 321 – 088
DUBROVNIK AIRPORT
Prijatelji Kazališta Marina Držića
KAKO VOLI DRUGA STRANAALAN AYCKBOURN