karmelski vjesnik 3-2010

RIJEČ OCA PROVINCIJALA

1

RIJEČ OCA PROVINCIJALA

Drage sestre i braćo! U vremenu smo između svetkovina naših dvoje velikih

obnovitelja: sv. Terezije Avilske i sv. Ivana od Križa. Njihovi blagdani nas svake godine redovito podsjećaju i pozivaju na onu vjernost Bogu koja je i u njima urodila svetim i uzornim životom.

Naša Provincija nastavlja živjeti svoju svakodnevicu vrlo primjetnim dinamizmom. U skladu s prioritetima koje smo si kao Provincija zadali na prethodna dva Sabora provincije, osobita pažnja se i dalje posvećuje promicanju i očuvanju zvanja, kao i poboljšanju kvalitete zajedničkog života. Stoga se vrlo radujemo ulasku šestorice postulanata u novicijat. Dakako, pred njima je još dug put preispitivanja vlastitog zvanja, no to nije zapreka da im se radujemo i da molimo Gospodina za blagoslov i pomoć u njihovom kršćanskom i ljudskom rastu.

Provincija je kao obitelj u kojoj više generacija ostvaruje svoj životni hod. Dok jedni započinju živjeti, drugi dosežu zrelu dob i postaju nositelji službi od općeg interesa svih njezinih članova. Radosno smo obilježili 25 godina svećeništva našega o. Jure. Kroz ovo razdoblje vršio je brojne odgovorne poslove i nosio mnoge odgovorne službe u ne samo u Provinciji i samostanima u kojima je živio, nego i u Crkvi u Hrvata. Ovom prigodom mu još jednom u ime svih zahvaljujem i čestitam na marljivom i ustrajnom služenju, a osobito na raspoloživosti za potrebe ljudi i povjerenih mu institucija, na čije je raspolaganje stavio svoje mnogobrojne darove i sposobnosti.

Novi kip sv. Ilije na Buškom jezeru, kojega je na sam blagdan Proroka ove godine posvetio msgr. Marin Barišić, Splitsko-Makarski nadbiskup, samo je jedan od radova koji su u posljednje vrijeme poduzeti na dovršenju našeg samostana i duhovnog centra na Buškom jezeru. Unatoč postojećoj ekonomskoj krizi, zahvaljujući Bogu i dobrim ljudima, izgradnja našeg samostana i pastoralnog centra na Vidovcu kod Splita također napreduje.

Suradnja braće s drugim sastavnicama naše karmelske obitelji i dalje se intenzivno nastavlja. Sudjelovanje na nedavnoj Skupštini samostana klauzurnih karmelićanki povezanih u Udrugu „bl. Alojzije Stepinac“ i konstantan rast Svjetovnog reda svjedoče o nastojanju produbljivanja povezanosti u karizmi Karmela i o plodovima toga zajedništva.

Neka nam dobri Bog svima pomogne u našim dobrim nastojanjima, kako bi Njegovo kraljevstvo ljubavi i dobrote i po nama sve dublje prožimalo Crkvu i društvo.

Vaš br. Vinko Mamić, provincijal

KARMELSKI VJESNIK, 3/ 2010

2

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOGA SAVJETA

SA XII. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u ponedjeljak 16. kolovoza 2010. s početkom u 16 sati svoju XII. redovitu sjednicu. U radu sjednice, koja je djelomično održana i „online,“ sudjelovali su o. Vinko Mamić, Provincijal (Remete), o. Antonio-Mario Čirko (Remete), o. Petar Janjić (Krk), o. Vjenceslav Mihetec (Remete), o. Dario Tokić – Provincijalni ekonom (Remete) i o. Jure Zečević – Provincijalni tajnik (Remete). O. Srećko Rimac nije bio u mogućnosti sudjelovati iz opravdanih razloga, ali je svoje mišljenje o točkama dnevnoga reda sjednice prethodno dostavio.

Nakon što je jednoglasno usvojen Zapisnik prošle sjednice kojega je pročitao o. Jure Zečević, Tajnik Provincije, Savjet je razmotrio molbu o. Ante Stjepanovića za „inkardinaciju u Porečku i Pulsku biskupiju“. Odlučeno je da se konačna odluka o tome donese na slijedećoj sjednici Provincijalnog savjeta, kada budu na raspolaganju svi potrebni dokumenti.

S obzirom da 18. kolovoza 2010. prestaje naša trogodišnja pastoralna ispomoć u župi Oštarije Savjet je odlučio da o. Provincijal u ime cijeloga savjeta uputi dopis zahvale svoj braći koja su kroz proteklo trogodišnje razdoblje boravili u Oštarijama i vršili pastoralni rad, bilo da su obnašali službe, bilo da su pomagali kada je trebalo, kao i svima koji su ih molitveno i na druge načine podržavali.

Dodijeljena je konventualnost o. Ivanu Podgorelcu u našoj zajednici na Krku s početkom 18. kolovoza 2010. godine

Dotaknuto je i pitanje formacije mladih s naglaskom na važnosti kvalitetnog, zrelog, i uravnoteženog odgoja i duhovnosti.

Razmatrana su i pojedina praktična pitanja i pojedinosti u pogledu izvedbe radova samostana i pastoralnog centra u Splitu, o kojima su se suglasili svi savjetnici.

Zapisničar: o. Jure Zečević, Tajnik Provincije

SA XIII. SJEDNICE PROVINCIJALNOG SAVJETA

Provincijalni savjet HKP sv. oca Josipa održao je u petak 8. listopada 2010. godine, s početkom u 14,15 sati svoju XIII. redovitu sjednicu. Većina sudionika nalazila se u našem samostanu u Zidinama na Buškom jezeru: o. Provincijal -

IZ RADA PROVINCIJALNOG SAVJETA

3

Vinko Mamić; provincijalni vikar - o. Antonio Mario Čirko; provincijalni savjetnik - o. Srećko Rimac i provincijalni tajnik - o Jure Zečević, dok su provincijalni savjetnici o. Pejo Janjić u Krku i o. Vjenceslav Mihetec u Somboru sa Savjetom bili povezani „online.“

Zapisnik prošle XII. sjednice Provincijalnog savjeta, kojega je pročitao Tajnik Provincije o. Jure Zečević, usvojen je jednoglasno.

Provincijalni Savjet je utvrdio termin održavanja slijedećeg Provincijalnog kapitula, koji će se održati u tjednu nakon Duhova, od ponedjeljka 13. lipnja navečer do petka 17. lipnja 2011. prijepodne. Detaljni raspored će se pravovremeno utvrditi i dostaviti.

Savjet je nadalje donio odluku da se prihvati molba o. Ante Stjepanovića za „inkardinaciju u Porečku i Pulsku biskupiju“ i da se u tom smislu pokrene postupak kod nadležnih institucija.

Pročitani su svi pristigli prijedlozi i mišljenja u pogledu teme Dana permanentne izobrazbe i odvijanja Sabora Provincije. Nastojeći uvažiti što je moguće više očekivanja, mišljenja i prijedloga, Savjet je usvojio ono što je predložila većina braće. Usvojena je tema „Timski rad,“ a dnevni red tih dana nastojat će, koliko to bude moguće, što cjelovitije obuhvatiti cijeli spektar karmelskog redovničkog života, od molitve i razmatranja preko studijsko-obrazovnih do rekreativno-kulturoloških sadržaja.

O. Provincijal je obavijestio savjetnike o produžetku ugovora o radu o. Viktora Grbeše u Vojnom ordinarijatu, te o imenovanju o. Jakova Mamića za Pastoralnog vikara u Vojnom ordinarijatu.

U skladu s prioritetima postavljenim u ovom trogodištu, razmatrana je i ovaj puta tema promicanja i očuvanja zvanja kroz što kvalitetniji odgoj.

Zapisničar: o. Jure Zečević, Tajnik Provincije

PRILOZI

O. ANĐELKO SLAVIO TRODNEVNICU GOSPI KARMELSKOJ U

ĐAKOVAČKOJ BREZNICI

13.-15.07.2010. ĐAKOVAČKA BREZNICA - Trodnevnicom, koju je u Karmelu svetog Josipa u Đakovačkoj Breznici od 13. do 15. srpnja predvodio o.

Anđelko Jozić, karmelićanin, zajednica sestara karmelićanki pripravila se za svoju najveću svetkovinu Gospe Karmelske. U molitvi krunice i litanija, koja je


4

prethodila večernjim euharistijskim slavljima, sudjelovale su i sestre Sv. Križa te vjernici iz župe i okolnih mjesta Đakova, Požege, Našica i Tenjskog Antunovca. Mnogi su pristupili i sakramentu pomirenja.

U homiliji euharistijskog slavlja prvog dana trodnevnice, na spomendan Majke Božje Bistričke, O. Anđelko Jozić ukratko je prikazao povijest tog hrvatskog nacionalnog svetišta te istaknuo da je Marija uvijek imala oka i srca za druge, a njezina je molitva kratka - Vina nemaju, jer zna da je Isus vidi, čuje i uslišava. U nastavku O. Anđelko progovorio je o smislu i značenju karmelskog škapulara te potaknuo prisutne da se i po letku i brošuri upoznaju s mogućnošću primanja škapulara kao znak posvete Mariji.

Kroz propovijed drugog dana trodnevnice nazočni su bili pozvani predati lađu svoga života Isusu, otisnuti se na pučinu kako bi ojačali u vjeri slušajući Boga, otkrivajući ga u tišini, samoći i otkucaju svoga srca, da bi na Njegovu riječ mogli činiti ono na što ih poziva. Imam li hrabrosti, imam li odlučnosti, imam li spremnosti ostaviti

sve, ne biti navezan ni na što – biti posve slobodan, posve opredijeljen?, upitao je o. Anđelko na koncu homilije, zaključivši riječima: I to je radost, i to je novi život! Ne odgađaj, isplati se, opredijeli se večeras!

U trećem danu propovjednik je, pitajući se: Koliko smo sposobni sve prodati, sve razdati, osloboditi se svega i poći za Njim? primijetio ustvrdivši: Upravo nam to nedostaje! Tek kad bismo bili spremni, sposobni sve dati radi Isusa mogli bismo biti sretni. To nam jedino nedostaje, odnosno još točnije: Jedan nam nedostaje tj. Isus Krist kakvog nam otkriva Evanđelje… Imaš li hrabrosti krenuti za Njim? Usudi se sve staviti na kocku i krenuti za Njim! Međutim, tada se otrgni od svega, oslobodi se svega i kreni za Njim koji želi biti tvoja sloboda, tvoja istina, svjetlo i životna sreća! …osjetit ćeš radost one slobode koju Isus jedini može donijeti!

Na svetkovinu Karmelske Gospe svečano euharistijsko slavlje predvodio je mr. Ivica Rebić uz koncelebraciju mr. Bože Radoša, O. Anđelka Jozića, Mirka Mrnarevića i Andrije Vrbanića.

U propovijedi mr. Bože Radoš tumačeći ulomke čitanja iz Svetog pisma rekao je: Danas slušamo jedno lijepo evanđelje, jedno radosno evanđelje iako se događa pod križem, te primijetio da evanđelist Ivan uz ovu sliku pomno izabire spomenuti samo još jednu sliku iz Marijinog života – na svadbi u Kani Galilejskoj. U tom velikom jedinstvenom luku od Kane do podno Križa,

PRILOZI

5

propovjednik je oslikao Marijinu ulogu u povijesti spasenja - Mariju kao neznatnu, malenu, nevidljivu - predskazanu po proroku Iliji devet stoljeća prije Kristovog rođenja u slici malenog oblaka – koji ispunja Šator sastanka, koji je tajanstvena povezanost Boga i čovjeka. Kada će doći taj čas? Dolazi ovdje pod križem. I nastaje nova obitelj Rađa se novo zajedništvo. Došao je čas. Isus će ponovno Mariju nazvati onim imenom kojim je naziva u Kani Galilejskoj: Ženo, evo ti sina! Sine, evo ti majke! Učeniku to kaže, Ivanu kojeg je ljubio. Uze je učenik k sebi. Ivan će je uvesti pod svoj krov… Pod križem se rađa nova obitelj onih koje Isus osobito ljubi.

Zato i braća koja su se ispod Karmela našli nazvali su se Braća Blažene Djevice Marije, ili sinovi Blažene Djevice Marije… Ovdje smo u samostanu karmelićanki … čiji je život živjeti u društvu s Marijom,… osluškivati, osjetiti Božji glas što to Bog govori u mom životu, što Bog u našem životu želi učiniti…

Zahvalivši sestrama za molitvu za širu biskupijsku obiteljsku, kao duhovnik u Bogoslovskom sjemeništu u Đakovu

osobito za svećenička i redovnička zvanja, mr. Bože Radoš pozvao je sve nazočne na molitvu da ova oaza nikad ne prestane, da uvijek bude rodan oblak… Danas smo ovdje da molimo i za njih da izvrše svoje životno poslanje - poslanje onih koji u zajedništvu s Marijom slušaju i vrše ono što Isus – Sin Božji od njih i od svijeta traži. Neka im Gospodin dadne milost da ustraju u onom što je njihov životni poziv! Amen!

Po završetku euharistijskih slavlja 94 osobe su pristupile primanju karmelskog škapulara – znak posvete Mariji kao poseban način potpune pripadnosti Bezgrješnom Srcu Marijinu.

POSVEĆEN KIP SV. ILIJE

20.07.2010. ZIDINE (BiH) - Danas, na blagdan sv. Ilije proroka, u nazočnosti brojnih vjernika u Duhovnom centru sv. Ilije na Buškom jezeru splitsko – makarski nadbiskup i metropolit Marin Barišić posvetio je kip sv. Ilije i predslavio euharistiju.Uz preuzvišenog gospodina Marina Barišića suslavitelji su bili nadbiskup i metropolit Salerma Luigi

Moretti, provincijal HKP o. Vinko Mamić, prior zajednice o. Domnik Magdalenić, župnici okolnih župa, franjevci iz Tomislavgrada i nekoliko svećenika iz Italije.

U prigodnoj propovijedi nadbiskup Barišić istakao je krepost ustrajnosti proroka Ilije u poslanju koje mu je


6

povjerio Gospodin, te pozvao okupljene vjernike na nasljedovanje njegovog primjera u služenju Bogu i ljudima. Također je naglasio važnost življenja u nazočnosti Božjoj kao oblik svjedočenja i naviještanja evanđelja u ovom sve više sekulariziranom svijetu.

Kip je načinjen u prirodnoj veličini i postavljen ispred samostana. Uradak je akademskog slikara Slavena Miličevića, a gospodin Jozo Mamić donirao je potrebna sredstva. Uređenje molitvenog prostora oko kipa djelo je arhitekta Tomislava Ćurkovića.

Slavlje je snimala HTV, a cijelu misu prenosio je Radio Tomislavgrad.

KARMELSKI SVJETOVNI RED SVE VIŠE RASTE

18.-20.07.2010. ZAGREB (REMETE) - Od 18. do 20. srpnja 2010. u Zagrebu su održane duhovne vježbe Karmelskog svjetovnog reda. Sudjelovalo je četrdeset članova Reda, a posebnost ovog susreta bila je nazočnost sestre iz Sombora i Beograda, njih ukupno četiri. Za vrijeme duhovnih vježbi, na blagdan sv. Ilije, sedam novaka položilo je prve zavjete:

1. Sestra BLAŽENKA OD BOŽJE LJUBAVI /Blaženka Delija/

2. Sestra BOŽICA OD EUHARISTIJSKOG ISUSA /Božica Martinek/

3. Sestra MARIJA ZDENKA OD BOŽJEG MILOSRĐA /Zdenka Broz/

4. Sestra SANJA ANA OD PRESVETOG SRCA USUSOVA /Sanja Čavec Kavicki/

5. Sestra SNJEŽANA OD BOŽJE LJUBAVI /Snježana Foršek/

6. Sestra TAMARA OD BEZGREŠNOG SRCA MARIJINA /Tamara Crnko Gmaz/

7. Brat VLATKO OD RADOSTI BOŽJE I SVETE OBITELJI /Vlatko Gmaz/

PRILOZI

7

Tri kandidata su nakon provedenih šest mjeseci u promatranju primljena u novicijat OCDS-a:

1. Sestra IVANKA OD BOŽJE LJUBAVI /Ivanka Čekada/

2. Sestra ŽELJKA OD DUHA SVETOG /Željka Mihljević/

3. Brat JANKO GERARD OD SVETE TEREZIJE OD DJETETA ISUSA /Janko Biškup/

Ove naše sestre i braća, postajući članovima OCDS-a, ljudima iz svojeg okruženja žele pokazati što Gospodin čini onima koji u Njega vjeruju i žive po Evanđelju, ostvarujući tako svoj život u punini.

Voditelj duhovnih vježbi bio je o.Vjenceslav Mihetec. Slijedeći susret bit će 25.09.2010.

SVEČANI ZAVJETI S. M. IRENE MATIJEVIĆ – BOG SE RADUJE

01.08.2010. BREZOVICA - Karmelu-Brezovica, 01. 08. 2010. S. M. Irena od Presvete Euharistije (Irena Matijević) položila je svoje svečane zavjete. Svečanu Euharistiju predslavio je Provincijal HKP sv. Oca Josipa, o. Vinko Mamić, OCD. Suslavitelj je bio vlč. Borna Puškarić, župni vikar župe sv. Nikole Tavelića u Zagrebu. Misnom slavlju je nazočila gospođa Jela Matijević, Irenina mama, zatim njezina sestra Kristina i brat Marin, uz najužu rodbinu, kao i s. M. Rafaela Petranović, OCD, iz Karmela u Breznici Đakovačkoj i s. Marija Klarić, OCD, iz Karmela u Mariji Bistrici, te ostali Irenini prijatelji i znanci.

Iz perspektive Božje ovo je veliki događaj, kome se Bog raduje. Danas Bog izgovara svoju riječ vjernosti s. M. Ireni i zove je imenom, naglasio je u prigodnoj propovijedi, između ostalog, otac provincijal.

S. M. Irena je rođena u Njemačkoj, živjela je u Posavskim Podgajcima i u

Zagrebu; radila je pet godina kao medicinska sestra na Rebru; Duh ju je odveo prije šest godina u Karmel, u pustinju, u život molitve i kušnje, gdje se Bogu posvetila i sve mu je darovala, na ponos i radost svoje majke Jele i pokojnog Tate Franje.

Na kraju homilije Otac Provincijal je naglasio i ovo: Čovjek se očituje svojim bićem, osjećajima i riječima, ali najviše svojim djelovanjem. Kako živiš, takav si. Zatim se obratio s. M. Ireni i rekao joj: Koliko ćeš Bogu služiti, ne znamo. Ali


8

znamo jest to da ćeš se – po riječima sv. Pavla - kada se pojavi Krist, tvoj život, tada i ti s njime pojaviti u slavi.

Misno slavlje animirao je vlč. Borna Puškarić, a sestre karmelićanke pratile su sv. Misu svojim lijepim pjevanjem pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Nakon euharistijskog slavlja, radost darovanosti Bogu, Crkvi i karmelskom Redu produžile su sestre i sudionici slavlja u govornici, veličajući Gospodina zbog njegove vjernosti s. M. Ireni, i njezinog predanje Kristovoj ljubavi.

REMETSKA CRKVA I SAMOSTAN STEKLI SVJETSKI GLAS

02.08.2010. ZAGREB (REMETE) - Objavljujemo najavljeni prijevod članaka o rezultatima nedavnih arheoloških iskapanja kraj crkve u Remetama koji je tiskan u međunarodnom časopisu za antičku umjetnost i arheologiju "Minerva" (http://minervamagazine.com/index.asp).

Na nesigurnim temeljima

Boris Mašić i Tajana Pleše izvještavaju o arheološkim iskapanjima pri pavlinskom samostanu u Remetama, Hrvatska.

Koncem 2007. skupina arheologa Muzeja grada Zagreba, na poticaj Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture, započela je s iskapanjima duž južne uzvisine remetske crkve, 5 km od središta Zagreba, hrvatskog glavnog rada (slika 1). Iskapanja su otkrila temelje dviju starih crkava na istom mjestu, zajedno s 282 groba, što će potaknuti nova pitanja u svezi ovog inače dobro poznatog samostana posvećenog Djevici Mariji.

Remete se nalaze u udolini Kratki dol, na južnom obronku Medvednice. Pavlini, koje se često naziva i Bijelim fratrima, odabrali su to mjesto za svoj treći samostan u Slavoniji kasnog srednjeg vijeka. Krajobraz dobro odgovara kontemplativnim značajkama pavlinskog reda, tj. molitvi, pokori i odricanju. Njihovo je djelovanje također obilježeno promidžbom kulture i umjetnosti, izgradnjom mnogih samostana i crkava, te edukacijskim poslanjem, što je urodilo osnivanjem prvog hrvatskog fakulteta u Lepoglavi 1503. Samo ime „Remete“ dolazi od pustinjaka (eremitae) koji su osnovali samostan na ovom mjestu.

PRILOZI

9

Crkva posvećena Blaženoj Djevici Mariji stoji ovdje prema pisanim izvorima od početka 14. stoljeća, i hrvatsko-ugarskog kralja Karla I. Anžuvinca (1301, 1309-1342), koji je pomogao pavlinima sagraditi crkvu u Remetama. Drugi također zapisi u svezi remetskih pavlina tvrde da je u vrijeme provincijala Benedikta (1270-1290), opat Iskvirin ustanovio samostan s drvenom crkvom.

Prema ovim izvorima, novčana pomoć mjesnog plemstva omogućila je samostanu da se brzo razvije, tako da je već 1390. bio uzdignut na razinu vikarijata, kojemu su bili podložni samostani u Strezi, Šenkovcu, Lepoglavi i Kamenskom. U razdoblju od 14. do 16. stoljeća, samostan je više puta bio razaran u vrijeme otomanskih provala 1484., 1557. i 1591. Samostanska cjelina je barokizirana negdje između 1667. i 1687., u koje isto vrijeme je sagrađena i kapela Čudotvorne Majke Božje Remetske na južnom dijelu samostana. Radovi na obnovi i proširenju crkvene lađe prema zapadu poduzeti su između 1721. i 1747., za vrijeme kojih je unutrašnjost urešena freskama slavnog baroknog slikara Ivana Rangera. Nakon ukinuća pavlinskog reda 1786., zagrebački biskupi su također načinili značajne izmjene na samostanskoj cjelini. Današnji izgled crkve plod je njenih popravaka nakon razornog potresa 1880., na temelju planova Hermana Bollea, jednog od najznačajnijih arhitekata u Hrvatskoj u drugoj polovici 19. stoljeća. Spomenička cjelina, koja je od 1960. povjerena Redu bosonogih karmelićana, svoj je konačni oblik dobila po završetku

restauratorskih radova 90-ih godina 20. stoljeća.

Arheološka istraživanja poduzeta duž južne fasade crkve od 2007. do 2009. prisiljavaju nas da ponovno preispitamo vrijeme nastanka današnje crkve (slika 2). Osim toga, prigodom iskopavanja nađeni su ostaci očito starijih arhitektonskih zdanja, koji dokazuju postojanje dviju starijih crkvi na istom mjestu.

Ostaci temelja ovih ranijih crkvi ukazuju u oba slučaja na ozbiljna strukturalna oštećenja uzrokovana jakim geotektonskim poremećajima u gornjim slojevima zemljišta. Iskopani temelji imaju poprečne pukotine po cijeloj svojoj dužini, kao i otvorene lomove do 150 cm širine. Temelji obje ranije crkve su pukli na južnoj i istočnoj strani (slike 3, 4), i uz to su još i slegnuti na njihovoj istočnoj strani. Izvorno ležište temelja je pomaknuto zbog aktivnog klizišta koje se kroz stoljeća polako aktiviralo preko nalazišta, a njegovu cjelokupnu sliku dodatno zamršuju i opsežni radovi na


10

kasnijim popravcima zdanja. Dvije različite faze izgradnje samostanske crkve kasnog srednjeg vijeka postale su vidljive tek nakon obrade slike nalazišta trodimenzionalnim skenerom. Digitalna tehnologija je omogućila također i da izmještene dijelove temelja „postavimo“ na njihovo (prepostavljeno) izvorno mjesto, te da se rekonstruira tlocrt dviju faza u izgradnji (slike 5, 6).

Prema rekonstrukciji proizašloj iz trodimenzionalnog modela, najstarija samostanska crkva pokazuje arhitektonska obilježja zajednička Redu sv. Pavla pustinjaka: naglašeno izduženog oblika 30,4 x 10,8 m, s pravokutnom lađom (13,75 x 8,0 m) gotovo jednako dugom kao i apsidalni dio s polukružnim završetkom (13,8 x 6,1 m). Crkva je bila dodatno učvršćena kamenim potpornjima uz temelje (slika 7). Iako je stražnji dio apsidalnog dijela značajno izmješten i unatoč brojnim uzdužnim lomovima, južni temelj crkvene lađe nije podlegao većim tektonskim promjenama, ali je djelomično uništen izvođenjem kasnijih radova. Oštećenja postoje zbog radova na

izgradnji kasnije crkve, ali je očito da je uništenje zida uzrokovano drmanjem temelja zbog postojane aktivnosti klizišta.

Sjeverni zid lađe i skoro cijeli zapadni dio crkve uništen je u 17. stoljeću prigodom izgradnje barokne kapele Čudotvorne Majke Božje Remetske. Iako konstrukcija s potpornjima ukazuje da je crkva bila nadsvođena, potpornje su vjerojatno izgradili prvenstveno zato da bi stabilizirali građevinu na obronku na kojem je izgrađena.

Hrvatske crkve kasnog srednjeg vijeka običavale su se graditi u kratkom vremenskom roku, pa nije nemoguće da su se temelji i zidovi najstarije crkve počeli lomiti već za vrijeme njihove izgradnje. Graditelji druge crkve povećali su dubinu i debljinu temelja, i postavili ih uzduž prijašnjih temelja ne bi li dodatno povećali stabilnost. Pa ipak ni ti moćni temelji nisu bili kadri odoljeti snazi otklizavanja zemljišta, te su se u relativno kratkom vremenu pojavile pukotine i duž temelja nove crkve.

Zahvaljujući trodimenzionalnom modelu, moguće nam je proizvesti idealnu rekonstrukciju druge po redu samostanske crkve pronađene u ovim iskapanjima (slika 6). Model pokazuje da je zadržan sličan tlocrt, tako da je crkva duga i uska (34,4 x 14,35 m), s pravokutnom lađom (14,8 x 8,6 m) i jednako dugačkim, ali užim, apsidalnim dijelom s poligonalnim završetkom (13,75 x 7 m). Ova druga srednjovjekovna crkva također je razorena geotektonskim poremećajima: iako su njeni sjeverni temelji ostali gotovo u

PRILOZI

11

potpunosti na izvornom mjestu, južni temelji lađe i apside pomakli su se skoro za 1,5 m i znatno su potonuli.

Treća crkva (sadašnja) na ovom mjestu postala je statički stabilna zahvaljujući isključivo pomicanju na sjever plana njene izgradnje, odmičući tako temelje dalje od glavnog toka klizišta. Djelomice je sagrađena na masivnim sjevernim temeljima druge crkve, što joj je moglo samo pojačati statiku.

Ključni problem pri istraživanju bilo je odrediti vrijeme svake od triju pojedinačnih faza, uključujući i današnju crkvu. Apsolutna granica za izgradnju prve crkve dobivena je analizom pogrebnih ostataka iz crkvenog dvorišta koji stratigrafski pripadaju istom sloju kao i temelji najranije crkve. Najstariji grobovi su iz prijelaza 13. u 14. stoljeće, tako da izgradnja najstarije crkve nije mogla započeti prije tog vremena.

Vrijeme izgradnje treće crkve, danas postojeće, puno je teže odrediti. Očito da je poligonalna apsida starija od ostatka

crkvene lađe, ali zbog građevinskih prilagodbi poduzetih između 1721. i 1747., i zbog radova na obnovi poslije potresa 1880., teško je odrediti koji je dio crkve izvorna gotička građevina. Naznake za dataciju izgradnje treće i konačne crkve nalaze se u Catalogus virorum illustrium et Virgini Matri devotorum, qui in ecclesia Remetensis requiescunt, anonimnom spisu iz 1665. Pisac je nabrojio dostojanstvenike pokopane u crkvi, te spominje grob Lovre Stocha iz Susedgrada (1400) kao najstariji ukop. Tekst sugerira da je anonimni pisac nabrojio grobove koji su se još uvijek mogli vidjeti u crkvi. Tome sukladno, današnja crkva bi morala biti izgrađena najkasnije 1400. Stoga su sve tri crkve izgrađene između 1300. i 1400.

Relativno kratko vrijeme između izgradnje triju velikih crkvi plod je nesretnog odabira Pavlinskog reda da izgradi svoj samostan i crkvu baš iznad aktivnog klizišta. Lomovi u temeljima prvih dviju crkvi naglašavaju brzinu i snagu uzdužnog opterećenja koje su podnosili zidovi građevine.

Stoga su arheolozi zaključili da prva crkva nikad ni nije bila u uporabi zbog učinka geotektonskih poremećaja već za same njene izgradnje. Drugi pokušaj izgradnje crkve je bio uspješniji, jer su arheolozi pronašli tragove popravaka temeljnog zida dok je crkva bila još u upotrebi. Osim toga, graditelji druge crkve izvukli su pouku u svezi geotektonskih poremećaja koji su razorili prvu crkvu, pa su stoga napravili izuzetno snažne temelje radi dodatnog ojačanja građevine (slike 5, 6). Činjenica da su prve dvije crkve na


12

iskopu pronađene na razini temelja, bez tragova slojeva propadanja, također pokazuje da je materijal prvih dviju crkvi ponovno upotrijebljen u izgradnji treće crkve.

Arheološki radovi na istočnom dijelu južne razine uzduž današnje crkve otkrivaju i ukopanu strukturu ovalnog oblika i sačuvanu samo na razini temelja (slika 7). Moguće objašnjenje ove strukture nalazimo kod zagrebačkog povjesničara Janka Barléa, koji je u svom djelu Remete objavljenom 1914. zapisao: „Čitav samostan s crkvom i samostanskim vrtom bio je opasan zidom. Pripovijeda se da je bio samostan spojen sa Zagrebom podzemnim hodnikom. To doduše ne odgovara istini, ali je vjerojatno da su imali pavlini kakav podzemni tajni hodnik prema brdu, u koji su mogli u slučaju nužde pohraniti svoje dragocjenosti,“ (str. 20-21). Ovo je sugerirano strmim sjevernim ulazom u strukturu i južnim izlazom, koji je vjerojatno bio na obronku. Iako je vrijeme izgradnje još uvijek predmet rasprave, vjerojatno se radi o godinama neposredno nakon prvog otomanskog pohoda na samostan 1484. Ljetopisci Pavlinskog reda izvješćuju da je hrvatsko-ugarski kralj Matija Korvin, koji je vladao od 1458. do 1490., financirao izgradnju zidova i kule radi zaštite samostana.

Za vrijeme iskapanja pronađeni su ostaci 282 kostura. Potječu uglavnom iz kasnog 16. stoljeća do kraja 18. stoljeća (slika 9), ali za osam se čini da su bili pokopani na prijelazu iz 13. u 14. stoljeće. Pokojnici su bili sahranjeni u ležećem

položaju na leđima, često u drvenim škrinjama (što se dade zaključiti prema drvenim ostacima i željeznim čavlima), s rukama na krilu ili na grudima. Iako najstariji grobovi osim kostura ne sadržavaju drugih predmeta, kasniji ukopi sadržavaju križeve, krunice, dugmad i kopče. Najbrojniji predmeti nađeni u kasnijim grobovima su medaljice, bilo svetačke poput sv. Benedikta i Djevice Marije, bilo hodočasničke iz Mariazella, Passaua, Marije Bistrice, Altötinga, Dorgena, Wiesa, Czestochowe, Loreta, Marianke i Rima (slika 8).

Među nalazima kasnog srednjo-vjekovlja ističe se zaliha od deset zlatnika iskovanih u 15. stoljeću (slika 10). Četri su iz vremena kralja Žigmunda, između 1428 i 1436. Zlatnik kralja Vladislava Jagiello I. iskovan je u Hermannstadtu (današnji Sibiu) 1441. Pet preostalih primjeraka iskovani su u kraljevstvu Matije Korvina i izvanredno su očuvani, kao da i nisu bili u uporabi. Možda su oni povezani s izgradnjom kule i zida oko samostana 1485., koju je financirao Korvin.

PRILOZI

13

Svi ovi nalazi svjedoče o značajnoj ustrajnosti Pavlinskog reda na izgradnji baš na ovom mjestu u Remetama, usprkos nevolja s kojima su se suočavali, sve do ukinuća Reda 1786. Muzej grada Zagreba, Zavod za zaštitu spomenika kulture i ostale nacionalne i mjesne ustanove u Hrvatskoj i Zagrebu sada se nalaze pred izazovom predstavljanja ovih arheoloških otkrića tako da baština ovog lokaliteta

bude dostupna široj javnosti. Kroz stoljeća crkva u Remetama je zauzimala važno mjesto u duhovnom i vjerskom životu stanovnika šireg zagrebačkog područja, što nastavlja i činiti sve do danas.

Boris Mašić je viši kustos iz Muzeja grada Zagreba. Tajana Pleše je arheologinja i konzervatorica iz Hrvatskog restauratorskog zavoda.

KARMELSKI PODMLADAK NA BUŠKOM JEZERU

27.07.-5.08.2010. Zidine (BiH) - Od 27. srpnja do 5. kolovoza u Karmelu sv. Ilije na Buškom jezeru boravili su karmelski postulanti i kandidati.

U ovaj najmlađi samostan naše provincije stigli su petorica postulanata (Vitomir, Ivan, Alen, Vedran i Boško), četvorica kandidata (Marko, Mario,

Vatroslav i Damjan) i u zajednicu tek pristigli Damir Pažin, zajedno s odgojiteljem br. Draženom-Marijom, sociusom magistra.

Već drugoga dana boravka postulanti su imali radost biti obogaćeni novim članom. Naime Damir Pažin, dosad svećenički kandidat Trebinjsko-mrkanjske biskupije, pripušten je u postulaturu i zajedno s petoricom kolega pripravljat će se za oblačenje 20. rujna 2010. u Krku.

Cilj boravka u Karmelu sv. Ilije, pored upoznavanja i susreta sa zajednicom, bio je formativni i rekreativni. Redovito smjenjivanje liturgijske, medidativne i osobne molitve, rada i rekreacije bilo je obogaćeno različitim formativnim susretima. O. Jakov Mamić održao je postulantima i kandidatima predavanje na temu: "Razvoj Karmela na našim prostorima nakon II. Vatikanskog sabora", a o. Zvonko Martić dva predavanja na temu: "Inkulturacija Evanđelja na našim prostorima". Postulanti su još sa sociusom imali jedan susret Lectio teresiana i nastavili su se upoznavati sa životom sv.


14

oca Ivana od Križa. Kandidati su se u živopisnom ozračju, u barci na Jezeru, pripremali za nedjeljno evanđelje susretom Lectio divina, a svi zajedno isprobali su novu meditacijsku dvoranu Karmela sv. Ilije vježbajući se u metodama meditacije.

Dojmljivo je bilo gledati kako lijepa arhitektura dobiva dušu prisutnošću karmelske mladosti. Blagoslov se osjetio u zajedništvu molitve i druženja, u gostoljubivosti domaćina, ali i u ljepoti pejzaža i – svježini jezerske vode. Na svemu neka je dobrom Bogu hvala!

SREBRNI JUBILEJ SVEĆENIŠTVA OCA JURE ZEČEVIĆA, KARMELIĆANINA

1. i 8.08.2010. DRENOVCI-ZAGREB - Otac Jure Zečević, OCD, slavi ove 2010. godine srebrni jubilej svećeništva. Prije 25. godina u Drenovcima ga je 4. kolovoza 1985. za svećenika zaredio pokojni mons. Ćiril Kos, tadašnji biskup đakovačko-srijemski. Srebrni jubilej obilježen je 1. kolovoza 2010. u

Drenovcima i 8. kolovoza 2010. u Remetama.

Na početku jubilarnog misnog slavlja u 10,30 sati u Drenovačkoj župnoj crkvi sv. Mihaela Arkanđela jubilarcu i nazočnima prigodnim se riječima obratio domaći župnik, preč. Marko Đidara, dekan Drenovačkog dekanata. Podsjetio je na svećeničko ređenje i mladu misu u Drenovcima prije 25 godina i dojmljivim riječima opisao i radosne i teške trenutke svećeničkog života. Strica i ujaka svećenika recitacijom su zajedno pozdravili Marijana Zečević i Luka i Patricija Križanac. Evanđelje je pjevanjem navijestio o. Stjepan Vidak. Propovijedao je o. Jakov Mamić, ravnatelj Duhovnog centra "Karmel sv. Ilije" u Zidinama na Buškom jezeru. Polazeći od biblijskih čitanja iscrpno je i teološki zrelo i duboko opisao narav svećeništva kao Božjeg odabira i djelovanja na nesavršenom čovjeku.

Pred kraj mise župnik je pročitao nekoliko pristiglih pisanih čestitki, a prior karmelićanske zajednice u Remetama o. Antonio Mario Čirko je pozdravio majku,

PRILOZI

15

braću i sestre oca Jure te čestitao jubilej subratu u svoje ime i u ime one braće koja su radi nedjeljnih pastoralnih obveza morala ostati u Remetama.

Na kraju je svim prisutnima svoje riječi

zahvale uputio i slavljenik o. Jure. Zahvalio je u prvom redu Bogu koji mu je dao "ovoliko godina svećeništva" da danas zajedno s nazočnima služi srebrnu Svetu misu. Poručio je: "Izgubljen je svaki dan života koji ne bi bio u Bogu i za Boga! Stoga, zahvaljujući Bogu danas za sve od čega se sastoji moj dosadašnji život istovremeno Ga ponizno i žarko molim da svojom prisutnošću prožme i sve trenutke ovih 25 proteklih godina moga svećeništva, i cijeli moj prošli, sadašnji i budući život!" Zahvalio je propovjedniku o. Jakovu Mamiću, subraći iz svoje zajednice, župniku Marku Đidari, mons.

Luki Strgaru, svojoj majci Ani, braći i sestri, pjevačkom zboru, Drenovčanima i uzvanicima, podijelivši im svečani blagoslov.

U slavlju jubileja sudjelovalo je više članova Hrvatske karmelske provincije sv. o. Josipa i svećenika drenovačkog dekanata. Svečanost su uvećali i vjernici obučeni u narodne nošnje toga dijela Slavonije i Bosanske Posavine.

Nakon svete mise slavljenikova majka, braća i sestra priredili su u velikoj svatovskoj dvorani u Drenovcima svečani objed na kojem se okupilo i kroz razgovor i pjesmu družilo više od dvije stotine osoba.

Zbog nemogućnosti okupljanja svih sudionika obilježavanja srebrnog jubileja u isto vrijeme i na istom mjestu drugi dio obilježavanja srebrnog jubileja o. Jure priredila je njegova zajednica u Remetama 8. kolovoza 2010.

Prije svete mise u župnoj crkvi Uznesenja Marijina u 11,30 sati povijest i važnije podatke o slavljeniku, njegovom životu i djelovanju naveo je o. Anto


16

Knežević, župnik, a potom su djeca recitacijom čestitali jubilarcu. Evanđelje je navijestio o. Joan Hadziev, prvi karmelićanin iz Bugarske.

Propovijedao je o. Vinko Mamić, Provincijal Hrvatske karmelske provincije sv. Oca Josipa. Najprije je protumačio Božju riječ na temelju nedjeljnih misnih čitanja da bi u drugom dijelu u svjetlu tih čitanja zahvatio i sažeo bit svećeničkog i redovničkog života i služenja o. Jure. Od mnogobrojnih aktivnosti koje u ovom trenutku obnaša o. Provincijal je izdvojio slijedeće: - Pročelnik Katedre za ekumensku teologiju na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu (2000.-2010.); - Predstojnik Instituta za ekumensku teologiju i dijalog »Juraj Križanić« Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu (2000.-2010.); - Tajnik Vijeća za ekumenizam i dijalog Hrvatske biskupske konferencije (1997.-2010.); - Predsjedatelj je Ekumenskog koordinacijskog odbora Crkava u Hrvatskoj (1998-2010.);

- Član »Europskog društva za katoličku teologiju«.

Potom je podsjetio i na djelatnosti koje je kao profesor teologije u ime Provincije obnašao i obnaša u Hrvatskoj i inozemstvu: - Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu; - Na Katehetskom Institutu KBF-a u Zagrebu; - Na Institutu za teološku kulturu laika KBF-a u Zagrebu; - Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Splitu; - Na Teološko-katehetskom Institutu u Splitu; - Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Sveučilišta u Đakovu; - Na Filozofsko-teološkom Institutu Družbe Isusove; - Na Teološkom fakultetu Matija Vlačić Ilirik u Zagrebu - Na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu Univerziteta u Beogradu;

- Na Katoličkom bogoslovnom fakultetu Westfalskog Sveučilišta u Münsteru u Njemačkoj.

O. Provincijal je završio svoju propovijed zahvaljujući Bogu na daru o. Jure, svećenika, subrata i čovjeka kome je "mnogo dano" i koji je sve svoje darove stavio u službu Crkve i Reda.

Nakon Pričesti zbor i svi sudionici slavlja zapjevali su "Tebe Boga hvalimo".

Na kraju je svoju čestitku slavljeniku uputio i prof. emeritus dr. Ivan Golub, svećenik i pjesnik, kojega je o. Jure Zečević naslijedio na Katedri ekumenske teologije Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu,

PRILOZI

17

podsjetivši da je kršćanin amicus - prijatelj Isusa Krista, a svećenik amicissimus - vrhunski prijatelj Isusov i poželjevši slavljeniku da to uvijek ostane.

Bogu koji nas uči "dane naše brojiti" (Ps 90, 12), propovjedniku o. Vinku Mamiću, svojoj zajednici i svim sudionicima euharistijskog slavlja nakon župnih obavijesti zahvalio je i sam slavljenik.

Poslije svete mise u samostanskoj blagovaonici braća karmelićani i uzvanici okrijepili su se zajedničkim objedom i radosnim druženjem kod kojega je slavljenika, predstavnike njegove rodbine i sve prisutne pozdravio i prigodnim govorom im se obratio prior zajednice o. Antonio Mario Čirko.

Na spomen-sličicu srebrnog jubileja slavljenik je stavio isti tekst kao i kod mlade mise: "Bog je ljubav i tko ostaje u ljubavi, u Bogu ostaje, i Bog u njemu", no sada ga je nadopunio riječima "I mi smo upoznali ljubav koju Bog ima prema nama i povjerovali joj." (1 Iv 4, 16).

POZDRAV REMETSKOG PRIORA O. ANTONIJA MARIJA ČIRKA UZ 25. GODIŠNJICU SVEĆENIŠTVA O. JURE NA JUBILARNOJ

SV. MISI U DRENOVCIMA 1. KOLOVOZA 2010. Dragi oče Jure, poštovani

gospodine župniče, braćo svećenici, poštovana majko Ano, braćo i sestro našega oca Jure, cijenjena rodbino, dragi vjernici! U ime oca provincijala Vinka Mamića, u svoje osobno ime i u ime remetske zajednice u kojoj živi i djeluje otac Jure želim izreći nekoliko pozdravnih rečenica.

Najprije zahvaljujem dobrome Bogu na daru oca Jure koji slavi 25

godina svoga svećeništva. U 90. Psalmu, 12. redak, čitamo: (Gospodine) Nauči nas dane naše brojiti, da steknemo mudro srce. Kao kada prebiremo zrnca krunice i razmišljamo o otajstvima Isusova života, tako i danas želimo u zahvalnosti prebirati dane posvećenog i svećeničkog života našega oca Jure. No ono što uistinu slavimo jest njegova vjernost Isusu kroz cijelo to


18

vrijeme. Zato smo zajedno s njime i mi svi zahvalni Bogu za tu milost.

Dragi oče Jure, ti si još kao dječak s četrnaest i pol godina rekao Bogu svoj da, i tako milošću Božjom još od rujna 1972. rastao u ozračju Karmela, među karmelićanima, usvajao teološka znanja, rastao u zajedništvu, u duhovnosti Karmela i ljepoti bratskog služenja za dobro Hrvatske Karmelske Provincije i Crkve u Hrvata, osobito preko duhovne izgradnje osoba, znanstveno-nastavnog i ekumenskog djelovanja, kojim predano nastojiš da se ostvari Isusova molitva da svi budu jedno.

Gospodine nauči nas dane naše brojati...

Kada danas zajedno s tobom brojimo i promatramo ovih 25. godina - velik je broj službi koje su ti bile povjerene, također i onih kojima su danas ispunjeni tvoji dani. No ono što je bitno jest da si ti sve to promatrao kao služenje i nesebično darivanje. Zato se osjeća i vidi da Bog tvoj rad blagoslivlja lijepim plodovima.

Gospodine nauči nas dane naše brojati...

Ova Euharistija zahvale za 25. godina koji su iza tebe, također je i molitva za tvoju budućnost s Gospodinom i za njega. Preko tebe, naš oče Jure, kao i preko svakog svećeništva, pokazuje se da je naš Bog

živi Bog, Bog koji govori, djeluje i ljubi, Bog koji odrješuje grijehe i oprašta, Bog koji po svećenikovoj riječi silazi s neba da bi se darovao ljudima pod prilikama kruha i vina, Bog koji pohađa svako iskreno i potrebito srce...

Svi se radujemo današnjem slavlju, svi mi ovdje okupljeni, no na poseban način danas je radosno srce tvoje mame Ane, ovdje nazočne, i tvoga tate Ive koji se s neba raduje ovom danu. Oni se mole za tebe, kao i tvoja sestra Jasna sa svojom obitelji, zatim tvoja braća Pejo, Franjo, Nikola i Šimo sa svojim obiteljima, tvoja rodbina, župna zajednica u Drenovcima i mi, tvoja braća karmelićani.

Svi smo ovdje okupljeni kao molitelji, da vjernost Bogu i dalje odsjeva u tvome životu. Neka te u tvome svećeničkom i redovničkom pozivu prati zagovor naše Nebeske Majke, Kraljice Karmela i Božji blagoslov kroz sve dane tvoga života! Još jedanput od srca ti čestitam ovih 25 godina i zahvaljujem Bogu na tom daru.

PRILOZI

19

PROSLAVA VELIKE GOSPE U REMETAMA

15.08.2010. ZAGREB (REMETE) - Svetište Majke Božje Remetske i ove je godine bilo stjecište brojnih hodočasnika kroz dane devetnice i na sam dan proslave svetkovine Velike Gospe. Primjećuje se sve veći broj vjernika koji iz godine iz godine u godinu pohode ovo svetište dokazujući duboku prisutnost štovanja Majke Božje na ovim prostorima. U devetnici se govorilo o važnim karmelskim likovima i štovanju Blažene Djevice Marije. Svaki dan je imao svoju posebnu nakanu za koju se molilo, a za vrijeme adoracije nakon euharistije molilo se na nakane okupljenih vjernika.

Na glavnom euharistijskom slavlju koje je predslavio kardinal Josip Bozanić sudjelovalo je preko 10.000 vjernika.

U prigodnoj propovijedi kardinal je pozvao okupljeni narod Božji da se odupre idolima suvremenog života te da se, poput Marije, s pouzdanjem i vjerom prepuste Božjem vodstvu. Biti poput Marije, pojasnio je, znači izručiti se Božjem vodstvu, u povjerenju i unutarnjoj sigurnosti, a sebi kao životno pravilo uzeti ono koje je uzela Marija 'Neka mi bude po

tvojoj riječi'. Marija je u svom životu doživjela Božju pobjedu nad zlom, te nam pokazala kako se i mi u vječnoj borbi dobra i zla trebamo pouzdati u Božju pomoć i snagu, poručio je uzoriti kardinal. Kao zlo u suvremenom životu označio je 'destruktivne snage koje se protive ljudskoj slobodi i dostojanstvu, ono što nas blokira iznutra i izvana, kako ne bismo prihvatili Očev nacrt ljubavi i spasenja'. 'To su idoli koji vrebaju na nas - užitak, moć, uspjeh - koji nam ne dopuštaju u licu Krista raspetoga vidjeti Očev sjaj', ustvrdio je kardinal. Pozvao je vjernike da uvijek usmjeravaju pogled prema Bogu, koji želi 'naše dobro, sreću i svetost' i koji je u Mariji pokazao da 'gleda neznatnost i prihvaća malenost, da uzvisuje ponizne i nebeskoj slavi pridružuje one koji žive povijest ljubavi koju čovjekov grijeh nije uništio'.

Uz mnogobrojne svećenike i vjernike, misi je bio nazočan i zagrebački gradonačelnik Milan Bandić, koji svake godine na ovaj blagdan hodočasti Majci Božjoj Remetskoj, te predstavnici 110. brigade iz Karlovca.


20

IZVRŠENA JE PRIMOPREDAJA ŽUPE UZNESENJA MARIJINA U OŠTARIJAMA

18.08.2010. OŠTARIJE (OGULIN) - Dana 18. kolovoza 2010. izvršena je primopredaja župe Uznesenja Marijina u Oštarijama Ogulinskim. Primopredaji su nazočili dotadašnji župnik o. Ivan Podgorele, karmelićanin, novi župnik vlč. Ante Luketić, ekonom Gospićko-senjske biskupije, vlč. Nikola Turkalj, te dekan vlč. Tomislav Rogić. Svečanosti su nazočili susjedni svećenici, vlč. Petar Škovrčić, župnik iz Josipdola i vlč. Stanko Smiljanić, kapelan u Ogulinu. Sa strane karmelićana nazočili su Provincijalni vikar i prior remetskog samostana o. Antonio-Mario Čirko, te o. Franjo Podgorelec.

U protekle tri godine (2007.-2010.) Hrvatska Karmelska Provincija pružala je personalnu pomoć u pastoralnoj skrbi u Gospićko-senjskoj biskupiji. U tom razdoblju služili su o. Mato Miloš (župnik 2007.-2008.), o. Stjepan Vidak, o. Đani Kordić, te o. Ivan Podgorelec (župnik 2008-2010).

Uz župu Uznesenja Marijina u Oštarijama Ogulinskim, koje je također i svetište Gospe od Čudesa, vodila se je pastoralna briga za župu Uzašašća Isusova u Cerovniku i za okolne filijale. U svom pismu zahvale povodom primopredaje župe preuzvišeni ordinarij dr. Mile Bogović je među ostalim napisao:

Zahvaljujem Vama i Vašoj Provinciji na spremnosti da se uključite u pastoralni rad naše Biskupije i na revnosti koju ste pokazali u vođenju povjerenih župa. U daljnjem Vašem radu neka Vas prati Božji blagoslov i zagovor Djevice Marije.

Provincijal HKP o. Vinko Mamić je

zajedno sa provincijalnim savjetom također uputio pismo zahvale braći svećenicima koji su pastoralno djelovali u Oštarijama Ogulinskim, kao i svim članovima Provincije na molitvenoj podršci. U pismu se između ostalog kaže:

PRILOZI

21

Zahvalni smo Bogu da smo kao Provincija kroz protekle tri godine bili u mogućnosti pomoći Gospićko-senjskoj biskupiji da barem privremeno premosti nedostatak svećenika za pokrivanje pastoralnih potreba u svim župama. Sa svoje strane i u ime Provincijalnog savjeta

srdačno zahvaljujem svoj braći koja su kroz proteklo trogodišnje razdoblje boravili u Oštarijama i vršili pastoralni rad bilo da su obnašali službe bilo da su pomagali kada je trebalo. Molimo da sav apostolat naše Provincije prati Božja pomoć u nastojanju oko dobra duša.

OHRABRENI SUSRETOM S KARMELIĆANKAMA

01.09.2010. BREZOVICA - Prvoga rujanskog dana kandidati Hrvatske karmelske provincije zajedno s ocima Joanom i Draženom-Marijom posjetili su karmelićanke u Brezovici. Marku, Mariu, Vatroslavu i Damjanu bio je to prvi posjet najstarijem hrvatskom Karmelu. U sestarskoj govornici bilo je pročitano nekoliko odlomaka iz Knjige Postanka koji govore o Abrahamovu pozivu. Nakon kratkoga razmatranja o tekstovima ovi

mladići, koji su započeli svoje prve karmelske korake 19. srpnja ove godine, iznijeli su svjedočanstva o svojem pozivu. Životne priče su različite, ali slično kao kod Abrahama svima im je zajedničko da božanska milost zahvaća snažno te neodoljivo potiče u pouzdanju predati cijeli svoj život za Božje Kraljevstvo. Sestre su sa zanimanjem pratile svjedočanstva raspitujući se o pojedinostima i ohrabrujući kandidate. Nakon toga imali smo radost čuti i svjedočanstvo jedne sestre, novakinje s. Gabrijele. Četiri sestre preuzele su konkretnu obvezu molitvom pojedinačno pratiti četvoricu mladića na njihovome duhovnom putu. Uslijedio je razgovor i pjesma. Dobri Bog ohrabrio je i oduševio sve nas sudionike ovoga susreta dokazima svoje blizine u životima ljudi te nas potaknuo da nastavimo međusobno se pomagati svjedočeći Njegova djela i moleći Njegovu milost jedni za druge.

"KAKO JE LIJEP ISUS U TEBI!" - DUHOVNE VJEŽBE ZA POSTULANTE

6.-10.9.2010. SOMBOR - U miru somborskoga Karmela postulanti HKP sv. o. Josipa imali su od 6. do 10. rujna

duhovne vježbe pred ulazak u novicijat. Prije početka vježbi postulanti su posjetili župnu crkvu u Đurđinu, rodnom mjestu


22

sluge Božjega o. Gerarda, i terapijsku zajednicu "Hosana" u obližnjemu Žedniku te su u Subotici pratili festival duhovne glazbe "Hosana fest" gdje su zajedno s o. Brankom bodrili VIS Mihovil iz splitske karmelske župe.

Voditelj duhovnih vježbi bio je o.

Stjepan od Duha Svetoga. Okosnica petodnevnoga programa bila su euharistijska slavlja s propovijedi, a uz njih dan je bio prožet voditeljevim razmatranjem, jutarnjim i popodnevnim satom zajedničke misaone molitve, zajedničkim moljenjem cijele Službe časova te raznolikim večernjim programom.

Vrijeme intenzivne molitve,

promišljanja i bratstva bilo je obilježeno od sudionika zamijećenim djelovanjem Duha Božjega. Voditelj je svoje intervente

obilno nadahnjivao na Božjoj Riječi, na poticajima crkvenoga Učiteljstva te na nauku karmelskih crkvenih naučitelja. Nakon što je podsjetio na značajke duhovnosti svih Kristovih vjernika s pomnjom je predstavio značajke redovničke duhovnosti: zavjetovanje evanđeoskih savjeta, bratski život u zajednici te evanđeosko poslanje, molitvu, askezu i javno svjedočenje. Nije propustio spomenuti ni napasti koje danas prijete redovništvu, ohrabrujući pritom buduće novake za velikodušno sebedarje Isusu Kristu.

Za blagdan Rođenja Marijina sudionici su se pripravili bdijenjem uz grob sluge Božjega o. Gerarda. Uz Gerardove misli razmatrali su o Mariji kao nadi za grješno čovječanstvo a usput su Gerardov životni primjer i njegovu misao prepoznali kao nadu za Karmel na našim prostorima. U večernjem dijelu programa izmijenili su se još i molitva sv. Krunice, lectio divina i euharistijsko klanjanje.

PRILOZI

23

U zajedničkom susretu s Isusovom

zapovijeđu bratske ljubavi (Iv 15,12) rodio se poticaj na smjelo priznanje prisutnosti Isusove u svome bratu: "Kako je lijep Isus u tebi!" To priznanje ponovljeno je odjekivalo do kraja boravka u Somboru, pokazalo svoju istinitost u

srdačnoj dobrodošlici somborske braće, u darežljivosti tamošnjih vjernika i u bratskoj kulinarskoj maštovitosti o. Stjepana nakon zaključka duhovnih vježbi.

Pri povratku za Zagreb iskustvo istinitost toga poticaja potvrđena je i u susretu s karmelićankama u Breznici Đakovačkoj. One su cijelog kolovoza šivale habite budućim novacima ne propustivši u njih utkati i svoje zagovorne molitve. Cijelo se društvo, pojačano br. Stipom, na koncu poklonilo Milosrdnom Isusu u obližnjoj Ovčari i tako pred otajstvom Isusove ljubavi još jednom uvjerilo u istinitost vjerničkoga priznanja: "Kako je lijep Isus, kako je lijep Isus u tebi!" Hvala svima koji nas prate molitvom!

PRVI MEĐUNARODNI KONGRES O KNJIZI "MOJ ŽIVOT" U AVILI

(23.-31.KOLOVOZA 2010.) U CIJELOSTI NA INTERNETU

AVILA (Španjolska) - Međunarodni terezijansko-svetoivanovski centar u Avili (CITeS – Sveučilište mistike) ponudio je prijenos putem Interneta Prvoga međunarodnog terezijanskog kongresa o knjizi "Moj život" sv. Terezije od Isusa. Kongres, koji je održan u Avili od 23. do 31. kolovoza, mogao se u potpunosti slijediti putem web stranice: www.teresadeavila.net, bilo u izravnome prijenosu (video streaming), bilo u snimljenom obliku (download), i to na četiri jezika: španjolskom, engleskom, francuskom i talijanskom.

Bez sumnje radi se o osobitoj inicijativi koja je željela ponuditi najveću moguću raširenost ovih međunarodnih Kongresa koje organizira Red bosonogih karmelićana i CITeS povodom priprave za

proslavu 5. stoljetnice rođenja sv. Terezije od Isusa (1515-2015).

Na Kongresu je uzelo udjela više od 30 predavača iz različitih zemlja, među kojima valladolidski nadbiskup, Mons. Ricardo Blázquez, bagdadski nadbiskup, Mons. Jean Sleiman, i veliki terezijanisti kao što su oci Tomás Álvarez i Secundino Castro. Osim što je studijski pristupio središnjim temama Terezijinoga djela "Moj život" Kongres se pozabavio i temama interdisciplinarnoga i međuvjerskog dijaloga, kao i doprinosom Terezije od Isusa u različitim životnim područjima: obitelj, politika, laici, posvećene osobe itd.

Inače sa željom kvalitetne priprave za spomenutu obljetnicu pokrenuta je i web


24

stranica: www.iwasbornforyou.com koja donosi zanimljive terezijanske sadržaje.

HKP sv. Oca Josipa preuzela je licencu CITeS-a te objavila sve događaja i predavanja s Kongresa na četiri jezika (španjolski, engleski, francuski i talijanski) te ih stavila na raspolaganje čitateljicama i čitatlejima web stranice: www.karmel.hr.

U nastavku slijedi popis dostupnih video sadržaja:

Otvorenje izložbe: Originalni rukopis knjige 'Moj život' Doček rukopisa "Moj Život" Tomas Alvarez Rukopis, njegovo ustrojstvo, kompozicija i zgode s njim

Joseph Perez Povijesna, crkvena i društvena pozadina knjige 'Moj život' Serafin de Tapia Biografska pozadina 'Mog života'. Avilska društvena zajednica Nicolas Gonzales Redovničko ozračje samostana Utjelovljenja

Teofanes Egido Crkveni i društveni značaj osnutka Sv. Josipa J.A. Marcos Studij mističnoga jezika: knjiga 'Moj život'

François Gramusset 'Literarnost' u knjizi Moj život: odnos između duhovnoga žviota i života jezika

F.Javier Sancho Ciljevi i nakane knjige 'Moj život' Manuel Diego Patristička pozadina terezijanske autobiografije Cristiana Dobner Feministički i hebrejski vid Mog života Dora Castenetto 'Moj život', knjiga koja obraća

PRILOZI

25

Luis Arostegui Pojavnost božanskoga u subjektivnosti: Terezijino mistično iskustvo J.Sanchez Caro Intimnost i potraga za samim sobom u knjizi 'Moj život' Kraća priopćenja Gabriel Amengual Iskustvo u knjizi 'Moj život'. Filozofsko-teološki ključ čitanja Elizabeth Muenzenbrock Značaj i važnost samospoznaje u Terezijinom duhovnom hodu... Mario Terzulli Evolucija ljubavi u knjizi Moj život Terezije od Isusa

Maria Jose Marino Susresti Boga u Kristovu tijelu: 'Tjelesnost u Terezijinoj duhovnosti'

Martin Wray Ekumensko iščitavanje Maximiliano Herraiz Odnositi se prema Bogu kao prema prijatelju. Evanđeosko shvaćanje religije Miguel Márquez Molitvena pedagogija knjige 'Moj život'

A. Diaz de Mera Iščitavanje polazeći od politike

Giuseppe Pozzobon Prenošenje iskustva knjige 'Moj život' mladeži

Secundino Castro Bog koji se objavljuje postupno. Biblijsko iščitavanje


26

Jose Cristo Rey Garcia, Prijedlozi duhovnoga puta za posvećeni život: poziv, etape i kulminacija.

Koncert

Isabel Gomez Acebo Iščitavanje polazeći od svakodnevnog obiteljskog života

PREDAVANJE DR. VLČ. IVICE RAGUŽA POSTULANTIMA

13.09.2010. – ZAGREB (REMETE)

– U ponedjeljak 13. rujna 2010. g. postulantsku zajednicu u Remetama posjetio je dr. vlč. Ivica Raguž s Katoličkoga bogoslovnog fakulteta u Đakovu i održao prigodno predavanje o aktualnome kulturnom trenutku i njegovim izazovima za Crkvu pod naslovom: «Napasti za Crkvu». Temeljeći svoje izlaganje na spisima sv. Bernarda iz Clairvauxa i pape Grgura Velikog predavač je istaknuto tri vrste napasti za Crkvu: napast straha, napast slave i moći te napast licemjerja.

Napast straha prisutna je u početcima Crkve, iako ne možemo reći da je nema i danas. Općenito se smatra da napast straha završava proglasom slobode kršćanstva cara Konstantina. Druga napast je napast želje za slavom i moću. Ona se očituje kod Crkve kao institucije, ali i kod pojedinaca koji se, postajući redovnici i svećenici, mogu uzdizati i željeti ostvariti društveni ugled. Treća i

najopasnija napast za Crkvu je napast licemjerja. Nitko izričito ne kaže da je tako, ali Krist se koristi kako bi se ostvarilo svoje ciljeve. Sv. Bernard iz Clairvauxa ovim riječima opisuje licemjerje u Crkvi: „Svi prijatelji, a svi neprijatelji, službenici Kristovi, a služe Antikristu“. Da ne bi došlo do licemjerja važno je da svaki član Crkve pročišćava svoje motive.

Papa Grgur Veliki u svojem Pastoralnom pravilu navodi da je glavni

PRILOZI

27

problem s kojim se suočava Crkva oholost. Pastiri zanemaruju spoznaju Božje riječi, žive površno. Poznaju Pisma a ne žive ih, čeznu za uspjehom, pri čemu u aktivizmu dolazi do raspršivanja srca. Predavač je istaknuo kako je vrlo važno da postulanti, već kao redovnički kandidati, znaju prepoznati ove napasti i boriti se protiv njih.

Nasuprot ovim napastima stoje svojstva dobroga pastira koja navodi sv. Grgur Veliki: biti uzor u načinu življenja vjere, ne bojati se protivština, žuditi za nutarnjim duhovnim dobrima, suosjećati s drugima, biti diskretan u šutnji,

koristan u govoru. Dobre pastire ne pomućuje ni tijelo sa svojim slabostima ni duh sa svojom ohološću, sa strahom izbjegavaju uspjehe, svjesni da dušu ne uzdižu uspjesi, nego protivštine.

Dr. Raguž na koncu je istaknuo kako je za duhovni rast bitan element stav poslušnosti: „Nitko neće napredovati u duhovnosti ako nije zauzeo stav poslušnosti“.

Postulanti su se zahvalili predavaču što je pronašao vremena za ovaj izgrađujući susret.

O. JURE ZEČEVIĆ NA MEĐUNARODNOM ZNANSTVENOM SKUPU O FRA IVANU MARKOVIĆU U SINJU

U Franjevačkom samostanu Čudotvorne Gospe Sinjske u Sinju, u četvrtak, 16. rujna održan je jednodnevni znanstveni skup u povodu 100. obljetnice smrti fra Ivana Markovića (1839. - 1910.) pod naslovom „Fra Ivan Marković – Njegovo i naše doba”. Organizatori skupa su bili Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Franjevački

samostan Čudotvorne Gospe Sinjske, Katolički bogoslovni fakultet Sveučilišta u Splitu i Matica hrvatska-ogranak Sinj.

Među predavačima na skupu je bio i naš o. Jure Zečević koji je izlagao na temu: "Pomaci s obzirom na sadržaj i značenje pojma ekumenizam"

U svome izlaganju o. Jure je među ostalim kazao: „Fra Ivan Marković je dijete svojega vremena. Mentalitet njegova vremena s obzirom na odnos prema drugim Crkvama nedvojbeno je prisutan u njegovim spisima. Ubrajaju ga među hrvatske kontroverziste, i to među ponajbolje. Da to nije pogrešno pokazuju već i sami naslovi njegovih djela:. Velik dio njih je posvećen upravo spornim temama između katolika i pravoslavnih... Često se nažalost previđa


28

da i tzv. „kontroverzisti“ imaju svoju ekumensku dimenziju, to jest da su i oni na svoj način ekumenisti. I fra Ivan Marković ima svoju ekumensku dimenziju, i on neupitno pripada

ekumenskoj povijesti na našim prostorima i povijesti opće Crkve. Ako ne uvijek po metodi onda svakako po intenciji, po nakani i želji za jedinstvom.“

ŠESTORICA POSTULANATA STUPILA U NOVICIJAT

22. 9. 2010. KRK - U ponedjeljak 21.

rujna 2010. g. u samostanu Gospe karmelske u Krku, za vrijeme Službe riječi u 11.45, naši postulanti: Boško Roguljić (1977.) i Vitomir Čavar (1990.) iz Splita, Ivan Čelić (1983.) iz Podstrane, Alen Mažić (1979.) iz Zagreba, Vedran Pavlić (1981.) iz Jadranova te Damir Pažin (1987) iz Stolca (BiH) obukli su karmelsko redovničko odijelo i započeli

vrijeme novicijata, koje će trajati dvanaest mjeseci. Kao što je to kod nas običaj prilikom oblačenja, novaci su izabrali slijedeća redovnička prezimena: Br. BOŠKO od Bezgrješnog začeća BDM i sv. Josipa, Br. ALEN od Isusa i Marije, Br. VEDRAN od Isusovih rana i Bezgrješnog Srca Marijina, Br. IVAN Marija od Milosrdnog Isusa, Br. DAMIR

PRILOZI

29

od Presvetog Srca Isusova i Marijina, Br. VITOMIR od sv. Ivana Krstitelja.

Obredu oblačenja, osim konventualne braće iz samostana u Krku, nazočili su o. Vinko Mamić, provincijal HKP, magistar studenata, o. Stjepan Vidak, socius magistra studenata, o. Dražen-Marija Vargašević, te subraća iz samostana u Zagrebu, Splitu i Sofiji, kao i četvorica naših karmelskih kandidati iz Remeta.

Službu riječi, za vrijeme koje su sada već bivši postulanti – obukavši redovnička odijela – otpočeli Novicijat, predvodio je o. Vinko Mamić, provincijal. Otac provincijal je u prigodnoj, nadahnutoj propovijedi progovorio o duhovnom pozivu istaknuvši da je Bog onaj koji uvijek ima inicijativu; Isus je taj koji

poziva, a na čovjeku je da poziv prepozna i da se odazove: Niste vi izabrali mene, nego sam ja izabrao vas i postavio vas da idete i rod donosite.

Po završetku Obreda o. Provincijal je predao novake magistru o. Petru Janjiću te je uslijedilo čestitanje novacima i zajedničko fotografiranje, a potom i zajednički objed u blagovaonici samostana.

Vrijeme provedeno u Novicijatu ima za cilj da novak bolje upozna i provjeri svoj poziv, te dublje iskusi karizmu i duhovnost Reda. S druge strane, to je vrijeme u kome zajednica uočava prikladnost novaka za redovnički stil života.

O. JURE ZEČEVIĆ NA MEĐUNARODNOM ZNANSTVENOM SKUPU U RABU POVODOM GODINE MARKA ANTUNA DE DOMINISA

POD POKROVITELJSTVOM UNESCO-A

Povodom obilježavanja godine Marka Antuna de Dominisa pod pokroviteljstvom UNESCO-a, na Rabu je od 1. do 3. listopada 2010. održan trodnevni znanstveni skup u organizaciji

Grada Raba. Na skupu je među ostalim predavačima i o. Jure Zečević održao izlaganje na temu: „De Dominisovo nastojanje oko jedinstva Crkve i suvremeni nesporazumi oko pojma ekumenizam“. Budući da je na skupu bilo dosta govora, za govornicom i na hodnicima, i o eventualnoj „rehabilitaciji“ Marka Antuna de Dominisa, senjskoga biskupa, splitskoga nadbiskupa, primasa Dalmacije i Hrvatske, znanstvenika fizičara kojega je inkvizicija u Rimu osudila kao heretika i čije je mrtvo tijelo zajedno sa njegovim knnjigama 21. prosinca 1624. spaljeno u Rimu na „Campo dei fiori“, o. Jure je ukazao da je to vrlo slojevito pitanje koje zahtijeva osobitu pažnju. S


30

jedne strane nerealno bi bilo očekivati da Crkva rehabilitira ona područja De Dominisova nauka koja ni danas još ne može prepoznati ni prihvatiti kao svoj nauk, no s druge strane neupitna je činjenica također da je Marko Antun de Dominis prije svoje smrti primio sakramente u Katoličkoj Crkvi i preminuo u pomirenosti sa svojom Crkvom, kao njezin sin (to Crkvi ne bi trebalo biti problem javno priznati i izreći!) i činjenica je da se spaljivanje De Dominisova tijela zajedno sa njegovim spisima zbog Crkvi neprihvatljivog nauka - premda u skladu s tada važećim zakonima i praksama - danas mora držati, najblaže rečeno, neprimjerenim, budući da je i sama Crkva već izrazila žaljenje i kajanje zbog takvih postupaka inkvizicije. Ono što se čini mogućim, naglasio je o. Jure, jest jedna pomno „izbalansirana“ i uravnotežena izjava o De Dominisu sa

strane Crkvene vlasti (što viša razina tim bolje!) koja bi pošla od tih sigurnih i provjerenih činjenica, eksplicitno ih potvrdila i posvijestila te tako „rehabilitirala“ sve ono što je kod De Dominisa moguće rehabilitirati.

Takva izjava zasigurno bi pridonijela ispravnijem i pravednijem vrednovanju svega onoga što se događalo sa De Dominisom i oko njega. Dobar povod za ovakvu izjavu je i „UNESCO-va godina De Dominisa“ koja je u tijeku. O. Jure je predložio oblikovanje višečlane radne skupine koja bi multidisciplinarno pristupila pitanju te tzv. „De Dominisove rehabilitacije“ o kojoj se puno piše i govori, katkada i površno i tendenciozno, i koja bi kompetentno, kvalitetno i sustavno istražila što se i kako se po tom pitanju može učiniti. Prijedlog o. Jure naišao je na veliko zanimanje i podršku skupa.

O. JAKOV MAMIĆ IMENOVAN BISKUPSKIM VIKAROM ZA

PASTORAL VOJNOG ORDINARIJATA U REPUBLICI HRVATSKOJ

Dekrtom vojnog ordinarija mons. Jurja Jezerinca urbroj: 512-07-10-42 od 30. rujna 2010. o. Jakov Mamić je od 1. listopada imenovan biskupskim vikarom za pastoral Vojnog ordinarijata u Republici Hrvatskoj do opoziva, naslijedivši u toj službi fra Ivana Nimca.

„Želeći Vam Božji blagoslov u radu na dobro povjerenih Vam duša zazivam na Vas zaštitu naše Nebeske Majke - Gospe Velikog Hrvatskog Krsnog Zavjeta - Majke svećenika i zaštitnice Vojnog oordinarijata.“ - piše u Dekretu mons Jezerinac.

PRILOZI

31

O. ZDENKO KRIŽIĆ IMENOVAN DELEGATOM ZA SESTRE U MAĐARSKOJ I RUMUNJSKOJ

Dekretom kojega su potpisali General Reda br. Saverio Cannistrà i Generalni tajnik br. Silvano Vescovi br. 91/2010DF od 9. lipnja 2010. o. Zdenko Križić imenovan je Delegatom za asistenciju (Konstitucije braće br. 219 i 201a) samostana sestara klauzurnih karmelićanki Magyarszék u Mađarskoj i njemu pripadajućeg samostana Maro-sszentgyörgy u Rumunjskoj, osobito za redovne pastoralne posjete (Konst. 244) i za izbor priorice (Konst. 227).

IZ TISKA IZAŠLA KNJIGA „RAZGOVOR S BOGOM“

"Karmelska izdanja" (KIZ) su u svome nizu „Duhovne meditacije“ objavila drugo, osvježeno izdanje popularne knjige o. Antonija Sagardoya "Razgovor s Bogom - Piše Vam Terezija Avilska". Narav i vrijednost knjige vidljiva je iz predgovora drugom hrvatskom izdanju:

"Sv. Terezija Avilska je prva žena naučiteljica Crkve ponajviše kao učiteljica molitve. U vremenu priprave za veliki jubilej 500. godišnjice njezina rođenja 2015. godine sa zadovoljstvom predajemo čitateljima ovaj (svoje)vrsni priručnik (terezijanske) molitve.

U njemu otac Antonio Sagardoy, »austrijski Španjolac«, karmelićanin, istaknuti promicatelj terezijanske duhovnosti, u obliku pisama na


32

iznimno pristupačan, jasan i životan način prikazuje molitveno ophođenje s Bogom na temelju Terezijinih djela. Imajući u vidu druge brojne knjige o molitvi važnim se čini naglasiti da ovdje nije riječ niti o »jeftinom religioznom šundu« niti o još jednoj teoretskoj raspravi ili stručnoj analizi molitve koja bi mogla brzo zamoriti čovjeka. Ovdje otac Sagardoy bez suvišnog teoretiziranja, u sažetom obliku, daje Terezijine u praksi uporabljive i primjenjive upute i odgovore na konkretna pitanja o načinima i stupnjevima molitve. Naznačeni su svi bitni koraci molitvenog hoda s ciljem da ih i sam čitatelj korača.

U drugom popravljenom izdanju pomno je uspoređen cijeli hrvatski prijevod iz prvoga izdanja s izvornikom, provedene su brojne korekture, na puno mjesta izmijenjeni su i usklađeni izričaji, poneke izostavljene riječi i rečenice upotpunjene su, dorađen je i osuvremenjen jezični stil prijevoda...

Ova knjiga uspješnica na njemačkom govornom području tečno se čita, sadržaj joj je nedvojbeno koristan svakome koga imalo zanima Bog i ophođenje s Njime, izbor krupnijih slova čini čitanje nenapornim i osobama slabijega vida, te slijedom svega toga vjerujemo da njena lektira mnogima može značiti pravo duhovno osvježenje."

Knjiga je vrsno pomagalo za izgradnju vlastitog molitvenog i duhovnog života, a može dobro doći i kao prikladan dar prijateljima, gostima, znancima... Prodaje se po cijeni od 35 kuna. Sastavnice KIZ-a: zajednice i pojedinačni redovnici i redovnice Hrvatske karmelske provincije sv. oca Josipa, Samostana bosonogih karmelićanki Udruge bl. Alojzije Stepinac i Provincije karmelićanki Božanskoga Srca Isusova, ovu kao i sve druge knjige mogu nabaviti uz 30 % (trideset posto) popusta. Isti popust vrijedi i za sve knjižare koje prodaju knjigu.

Svi zainteresirani knjigu „Razgovor s Bogom“ kao i sve druge knjige KIZ-a mogu naručiti i na adresi:

KARMELSKA IZDANJA SAMOSTAN KRALJICE KARMELA

Brezovička c. 90/A, p.p. 7 Hr‐10257 BREZOVICA tel.: 01/65‐37‐140;

tel./fax: 01/65‐38‐621 e‐mail: [email protected]

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

33

IZ NAŠIH ZAJEDNICA

KRK

Draga braćo i sestre,

Dragi čitatelji Karmelskog vjesnika,

Dvije su novosti od našeg zadnjeg javljanja: Prvo, o. Ivan Podgorelec, koji je zadnje dvije godine obavljao službu župnika i upravitelja Svetišta Gospe od čuda u Oštarijama, u Gospićsko-senjskoj biskupiji, postao je članom Zajednice. On je preuzeo službu redovitog ispovjednika ss. Benediktinki u Krku; pomagat će, zajedno sa drugom subraćom iz samostana i Provincije, magistru novaka u predavanjima novacima te nastaviti rad na izradi svoje doktorske disertacije.

Druga novost jest dolazak šestorice

novaka koji će ovdje provesti svoje vrijeme Novicijata. Riječ je o slijedećim mladićima: Boško Roguljić (r. 1977.) i Vitomir Čavar (r. 1990. u Podmilačju) iz Splita, Ivan Čelić (r. 1983. u Bugojnu) iz Podstrane, Alen Mažić (1979.) iz Zagreba, Vedran Pavlić (1981.) iz Jadranova te Damir Pažin (1987.) iz Stoca (BiH). Oni su 20. rujna obukli karmelsko redovničko odijelo i tako započeli vrijeme novicijata. Obredu oblačenja, osim konventualne braće iz samostana u Krku, nazočili su o.

Vinko Mamić, provincijal HKP, o. Stjepan Vidak, magister bogoslova i postulanata, o. Dražen-Marija Vargašević, pomoćnik magistra te subraća iz samostana u Zagrebu, Splitu i Sofiji kao i naši kandidati i sjemeništarac Stanko.

Što se tiče naših duhovno pastoralnih aktivnosti one se odvijaju kako unutar samostana i otoka tako i izvan tih okvira, a nerijetko i izvan domovine. Tako je npr. o. Zdenko, osim čestih duhovnih vježbi, duhovnih obnova i predavanja u domovini, u nekoliko navrata imao duhovne vježbe i predavanja karmelićankama u Italiji, a uskoro bi trebao poći i u Mađarsku i Rumunjsku, kao delegat Generalne kuće za karmelićanke u Magyarszék-u (Mađarska) i Marosszentgyörgy-u (Rumunjska). O. Đani je pak, pored redovitog ispovijedanja franjevaca trećoredaca u Krku i ss. Karmelićanki BSI u Puntu, u nekoliko navrata propovijedao po otočkim župama, te od 24.-26. rujna u svojstvu duhovnog asistenta pratio Udrugu branitelja iz Ogulina na njihovom hodočašću u Međugorje.

Kako je i u prošlom broju istaknuto, kao i svakog, tako i ovog ljeta u našem samostanu (Duhovnom centru) smjenjivale su se razne grupe, obitelji i pojedinci iz inozemstva i domovine koji su ovdje dolazili na duhovnu obnovu ili odmor, a najčešće i jedno i drugo. Od zadnjeg javljanja svoj duhovni odmor u Samostanu provele su slijedeće grupe:

Od 18.-28. srpnja grupa mladih obitelji s puno djece iz Graza i okolice


34

predvođena gospođom Evom Strahwitz. U isto vrijeme boravilo je i nekoliko mladih (4 cure i jedan dečko) iz Sombora, koji su inače povezani s našim samostanom u Somboru. S njima je došao i duhovno ih pratio o. Endre Nagy.

Od 29. srpnja do 1. kolovoza održane su duhovne vježbe za studente Sustavnog studija duhovnosti, koje je vodio o. Petar. U vježbama je sudjelovalo 20-ak studenata i još 10-ak osoba koje su u to vrijeme boravile u samostanu. Ovo je već drugi puta da studenti SSD tijekom ljeta sudjeluju u duhovnim vježbama u našem Duhovnom centru te su izrazili želju da se s tom praksom nastavi i ubuduće.

Po završetku Duhovnih vježbi stigla nam je grupa iz Slovačke, „Socijalna Akademija“ (30-ak osoba). Riječ je vlasnicima malih poduzeća iz Bratislave i drugih slovačkih gradova, koji nastoje poslovati po načelima i preporukama Socijalnog nauka Crkve. Došli su sa svojim obiteljima i duhovnim asistentom p. Josefom Cunekom, DJ iz Praga i proveli su kod nas 8 dana (od 2.-10. kolovoza).

Nakon njih od 22.- 29. kolovoza, duhovnu obnovu i odmor imali su bračni parovi iz biskupije Graz-Sekau, koje vodi bračni par Viktor i Thea Schöberl, a potom, od 30. kolovoza do 2. rujna, održane su duhovne vježbe za svećenike krčke biskupije u kojima je sudjelovao i mjesni biskup mon. Valter Župan. Vježbe je propovijedao mons. Jure Bogdan, rektor Zavoda sv. Jeronima u Rimu.

Od 3.- 6. rujna vlč. Zvonimir Badurina Dudić, svećenik krčke biskupije vodio je duhovne vježbe sestrama Uršulinkama (juniorke), a od 10-12. rujna održana je

duhovna obnova („Bračni susreti“), na kojoj su sudjelovali bračni parovi iz raznih dijelova naše domovine. Nije izostala ni duhovna obnova za mlade iz naše remetske župe koju je vodio o. Dario Tokić, od 17.-19. rujna.

Svoj godišnji odmor (ili dio godišnjeg odmora) u našem samostanu proveli su i neka naša subraća: o. Anto Knežević, o. Franjo, o. Anđelko, o. Ante Stantić, o. Stjepan Vidak, o. Joan, o. (Remete), o. Bernardin (Sombor) i o. Smiljo (Split).

Lijepi pozdrav iz Krka svoj našoj subraći i sestrama kao i svim čitateljima Karmelskog vjesnika! Svima nek je blagoslovljena Svetkovina naše Svete Majke, Terezije od Isusa!

Br. Petar, poglavar krčke zajednic

Prijelaz iz postulature u novicijat šestorice Karmelskih kandidata

Pri kraju polugodišnje postulature

šestorica karmelskih kandidata za duhovno zvanje ( Boško Roguljić , Alen Mažić , Vedran Pavlić , Ivan Čelić , Damir Pažin i Vitomir Čavar ) pripremali su se na duhovnim vježbama u Somobru ( Srbija ) za skorašnji novicijat na Krku . Kako je postulatura u Remetama ( Zagreb ) odmicala kraju , a nesigurnost o tome što ih očekuje na Krku u novicijatu , o. Stjepan organizirao je i pripremio sedmodnevne duhovne vježbe kao ohrabrujući " duhovni vjetar u leđa " budućim novacima u Karmelu u Somboru gdje su postulanti slušali predavanje na temu redovničkog poziva , sudjelovali u Euharistiji i u Lectio Divina , klanjanju pred Presvetim oltarskim sakramentom , razmatranju i molitvi i krunice, te korskoj

IZ SESTARSKIH KARMELA

35

molitvi sa braćom karmelićanima iz Somborske zajednice. Dobro ozračje iz Bačke pratilo ih je i poslijednji tjedan službene postulature u Remetama , gdje su budući i novaci sudjelovali uz uobičajene aktivnosti i u berbi šljiva u voćnjacima Karmela u Remetama . Vikend uoči službenog početka novicijata ( subota i nedjelja ) 20.rujna 2010 . budući su se novaci sa svojim duhovnim vođama braćom Karmelićanima preselili na Krk u Karmel na samoj obali mora u gradu Krku – središtu istoimene biskupije čiji je zaštitnik sv. Kvirin Sisačkii – biskup mučenik. U nedjelju 19.rujna budući novaci upoznali su pobliže stari grad i ugođaj u Krku , te zadovoljni prvim dojmovima slijedećeg dana na sami početak službenog novicijata šestorica momaka bili su odreda dobroga raspoloženja i radosni . Pred

Provincijalom karmelske provincije sv. Josipa , o. Vinkom Mamićem OCD. mladići su obukavši se u habite bosonoge braće karmelićana iskazali želju za upoznavanjem zajedničkog života Bosonoge braće Blažene Djevice Marije od Gore Karmela , tijekom vremena kušnje , sa željom savršenog nasljedovanja Krista u ovoj redovničkoj obitelji.

Pod vodstvom magistra novaka o. Petrom Janjićem OCD. i karmelićana iz zajednice na Krku (o. Zdenko, o. Ivan, o. Đani te brat Miroslav) novaci su krenuli u godinu duhovne izobrazbe, prilagodbe za pravi redovnički život u zajednici i na put svoga posvećenja Bogu.

Novaci na blagdan sv. Terezije od Djeteta Isus


BREZOVICA

Dragi Oče Provincijale, drage sestre i draga braćo!

Ljeto, sa svim svojim čarima i darima, podosta je iza nas. No, ipak nam je blizu

jer još u nama žive događanja, susreti, milosti i blagoslovi koje je Gospodin prosipao po našim dušama i po našim zajednicama, mada je bilo i onoga drugoga.

Na ovim stranicama našeg Karmelskog vjesnika rado bismo s Vama podijelile te milosti da ne padnu u zaborav. Štoviše, želja nam je i molitva da od njih živimo danas za ono više Božje i Marijino sutra.

Pred nama je svetkovina naše sv. Majke Terezije, prema čijem 500. rođendanu putujemo, a proslavili smo i blagdan naše sv. Male Terezije. Čestitamo Vam zajedničke blagdane naših


36

naučiteljica Crkve i želimo Vam njihovu ljubav, revnost i gorljivost za Gospodina i Crkvu, za duše i vječnost. I sve to u običnostima i neobičnostima svakidašnjice. Neka njihov duh danas prožima naše duše i naša srca, naše karmelske zajednice, kao i sve one koji su nam darovani.

U tom svjetlu zahvaljujemo Vam

svima od srca što ste bili na različite načine s nama i kod nas, i ostavili ljeto, sunce, u našim srcima i u našim mislima. Po koja zraka toga sunca neka ponovno siđe na sve nas.

Dani Karmelske Gospe u Karmelu-Brezovici

Uvijek nova lica, uvijek žarka molitva i pjesma; uvijek novo srce i ljubav za Isusovu i našu Majku Mariju, dragu Gospu Karmelsku. Svjedoci smo te ljubavi i odanosti prema nebeskoj Majci bili i ove godine uz blagdan i na proštenje Gospe Karmelske. Mnogi njezini štovatelji, hodočasnici i članovi Škapularske bratovštine, pokucali su na njezino Srce, otvorili su vrata Karmela i svoga srca da bi u njemu živjelo više Gospino srce, njezina vjera, snaga, poniznost, i jednostavnost koja plijeni.

Sve su to pokazatelji da je duša hrvatskog naroda duboko vjernička i marijanska.

Pomoćni biskup zagrebački msgr. dr. Valentin Pozaić, predslavio je svečanu Euharistiju, 16. srpnja, na svetkovinu Gospe Karmelske, uz petnaestak suslavitelja, svećenika, redovnika i bogoslova, koje je sve pozdravio biranim rijećima vlč. Zvonko Vuković, naš domaći župnik.

Iz prigodne homilije u kojoj je Otac Biskup govorio o duhovnom usponu svakoga vjernika na Goru Karmel, te o potrebi za svetim i istinskim duhovnim svjedocima, izdvajamo slijedeće: „Ljubav i istina su glavne pokretačke snage svake osobe i svega ljudskog roda. Razvoj svijeta i društva trebao bi duše ruku uzdignutih k Bogu. Traže se iznad svega svjedoci Božje ljubavi, duše koje znaju, hoće i ne boje se plivati protiv struje.“ Zatim je govorio o potrebi njegovanja kulture života koja nema alternative, jer „temelj na kojemu počiva narod jest obitelj. Jake države nema bez moralno zdrave hrvatske obitelji,“naglasio je dr. Pozaić.

Sv. Misu pratio je svojim oduševljenim pjevanjem mješoviti zbor župe Svetih Anđela iz Savskog Gaja, Zagreb, pod ravnanjem prof. Krune Kneževića, a za orguljama je svirao mladić Ivan Bosnar.

Popodnevno misno slavlje predslavio je prof. dr. Alojzije Hoblaj, uz asistenciju svojih studenata, bogoslova: Tomislava Hačka i Damira Cekovića, te ministranta Tomice, a naš sestarski zbor pratio je Euharistiju otmjenim pjevanjem pod raVnanjem naše s. M. Bonite Kovačić, OCD.


37

„Bog neodoljivo privlači čovjeka k sebi... Ovdje se moli, kontemplira i posebno slavi Blažena Djevica Marija. Postoje u vjeri ljudi koji su posebno obdareni, ali postoje i mjesta koja su posebno blagoslovljena.. Cijeli dan se ovdje ljudi okupljaju i mole. Ovo mjesto i ovaj čas, posebni su Božji dar. Ljudi trebaju duhovne oaze molitve, mira, odmora. Karmelski samostani su visoki naponi duhovnog života,“ naglasio je na početku svoje homilije, u koju je zgusnuo svu povijest spasenja, prof. Hoblaj.

Kroz dva biblijska lika: Blaženu

Djevicu Mariju i proroka Iliju, protumačio je otajstva svetkovine. Govoreći o proroku Iliji, koji u svom imenu nosi svoje poslanje: „Jahve je moj Bog,“ naglasio je i to da se sv. Ilija čitav život borio, kroz molitvu i kontemplaciju, za čistoću vjere u svom narodu, protiv idolatrije, što je zadaća Karmela i svakog vjernika. Naime,

i današnjem čovjeku nude se mnogi surogati vjere.

Za svetkovinu Gospe Karmelske pripremali smo se zajedno sa vjernicima kroz Devetnicu molitava i Večernje Časoslova, a osobito kroz jaku trodnevnicu sv. Misa, homilija, pjesama i molitava.

Prvi dan Trodnevnice, utorak 13. srpnja, misno slavlje predvodio je fra Marko Medo, TOR, magistar novaka, uz asistenciju bogoslova: fra Hrvoja Perkovića, TOR i fra Marina Matančića, TOR. Voditelj slavlja protumačio je dvije vrline Presvete Djevice Marije: njezinu poniznost i njezinu uronjenost u Božju Riječ: „Blažena Djevica Marija proglašava Boga velikim u svom životu i nije u strahu da joj Bog oduzme njezinu veličinu.. Samo ako je Bog velik, onda je i čovjek velik. Naša je zadaća da se ne udaljimo od Boga, već da ga učinimo prisutnim i velikim u privatnom i javnom životu.“ S osobitim naglaskom spomenuo je da je Presveta Djevica Marija bila kod kuće u Božjoj Riječi koja joj je omogućila da ima Božje kriterije u svom životu.

Vlč. Odilon Singbo, župni vikar u Kerestincu i Rakitju, predslavio je u srijedu, 14. srpnja, drugi dan Trodnevnice, uz asistenciju ministranta Tomislava. Misao vodilja prigodne homilije bila je: Marija, službenica Gospodnja.“Dragi Bog neobično voli ono što je obično i jednostavno. Povijest spasenja počinje u selu Nazaretu kamo dolazi Božji glasnik arkanđeo Gabrijel. Bog voli djelovati u skromnima... Mi tražImo Boga udaljenog od svakidašnjice, po našim mjerilima, tada se događa Božja odsutnost u našem životu, rekao je između ostalog


38

propovjednik i pozvao prisutne na život vjere i služenja, po Marijinom primjeru.

U predvečerje Gospe Karmelske, u četvrtak, 15. srpnja, misno slavlje predvodio je vlč. Branimir Budinski, župni vikar u Utrinama, Novi Zagreb. U prigodnoj homiliji govorio je o Isusovom pozivu na slobodu po kriterijima novoga Božjega svijeta. „Isus nam danas nešto jamči: 'Dođite k meni svi koji ste izmoreni i opterećeni i ja ću vas odmoriti.' (Mt 11,28). Isus dolazi k nama da bi s nama nosio naš križ. On je jamac, ali i nešto uvjetuje: da uzmemo jaram njegov na sebe, da učimo od njega... Zašto njegov jaram? Jer nas je On oslobodio od ropstva grijeha,“ rekao je između ostalog propovjednik i završio, da samo ako skinemo vlastiti jaram i uzmemo Kristov, osjećamo njegovu lakoću. Presveta Djevica Marija u tome nam je najveći uzor i Majka.

Proštenje Gospe Karmelske – Blagdan Božje i Marijine blizine

Vrhunac ovogodišnjih slavlja Gospe Karmelske bio je u nedjelju 18. srpnja, na proštenju Gospe Karmelske. Svetište i prostor oko svetišta vrvjelo je već u ranim jutarnjim satima od pobožnih i iskrenih hodočasnika i štovatelja naše drage Gospe Karmelske.

Jutarnju konventualnu sv. misu predslavio je dr. o. Josip Baričević, TOR, koji je ujedno i otvorio proštenje.

Nadahnjujući se na Riječi Božjoj, u prigodnoj homiliji, govorio je o potrebi čovjeka da uđe u dublji život molitve po Marijinu primjeru, kao i u život revnosti za Boga, poput proroka Ilije, te u život obnovljene svijesti i iskustva o našem dostojanstva djece Božje.

Naš zbor pratio je misno slavlje lijepim pjevanjem, a za orguljama je bila naša s. M. Bonite Kovačić, OCD, dok su nam se hodočasnici pridružili.

Vlč. gospodin Đuro Sabolek, župnik župe Pohoda Blažene Djevice Marije u Vukovini, predvodio je dijamantno zavjetno hodočašće svoje župe, 60. obljetnicu organiziranog hodočašća Gospi Karmelskoj, kao i sv. misu, uz asistenciju dvaju bogoslova. Euharistijsko slavlje uzveličao je svojim zanosnim pjevanjem zbor mladih iz Mraclina pod ravnanjem prof. Vladimira Cvetnića, a također i članovi Turopoljskog banderija pod vodstvom gospodina Franje pl. Kosa, župana Plemenite opčine turopoljske, uz veliki broj hodočasnika.

„Učitelj nas i danas usmjeruje u našim promišljanjima Riječi Božje. On nas poziva da prepoznamo u Mariji Majku, predanu volji Božjoj, koja nas uči da budemo posve Božji. Biti posve Božji, zadaća je svakog kršćanina,“ naglasio je, između ostalog, u svojoj nadahnutoj propovijedi vlč. Sabolek. Zatim je pozvao sve prisutne na konkretni život svetosti kroz slušanje i življenje Božje Riječi, kroz trenutke sabranosti i tišine, djelatne ljubavi i borbe sa svojim slabostima.


39

Svečanu poldanju Euharistiju predvodio je vlč. Nedjeljko Pintarić, uz oko desetak suslavitelja svećenika, redovnika i bogoslova, dok su ostali svećenici i redovnici ispovijedali hodočasnike.

Misao vodilja zapažene homilije bila

je: Razmišljanje o Blaženoj Djevici Mariji koja naš put usmjerava prema vječnosti. Također i o uzorima naše vjere koji su tim putem prošli, među kojima je i sv. Ilija, prorok, te o potrebi življenja autentične vjere, bez glume i teatra.

“Ne treba nam križarski mač da navijestimo što je Riječ Božja. Naša istina, pobožnost, dobrota, ljubav su taj mač. Blažena Djevica Marija nije imala nešto izvanjsko da nekoga prisili na nasljedovanje Isusa Krista. Ona je bila sva Božja; bliza Bogu i čovjeku. Današnji blagdan je blagdan Blizine Božje. Što Blažena Djevica Marija želi poručiti današnjem konfuznom čovjeku?Koji je njegov orijentir?Svetišta pokazuju koji je to orijentir za čovjeka: Marija, Zvijezda Danica, orijentir je nama i budućim generacijama.“

Zatim je propovjednik na vrlo znakovit način predstavio značenje nošenja škapulara Blažene Djevice Marije, koje Karmel promiče; njegovu nutarnju snagu i dubinu, te naglasio:“Škapular je dio

odjeće karmelićana i karmelićanki. Mali škapular znak je Božje blizine, zaštita i govor da onaj tko ga nosi želi biti Božji. Ako živimo po Božjoj Riječi, prepoznat ćemo tu Božju snagu u našem životu, na što nas škapular upućuje.“

Članovi župnog mješovitog zbora Mrkopalj iz okolice Rijeke, dali su svoj obol svečanosti oduševljenim pjevanjem pod ravnanjem č. s. Terezije Posavec, Služavke Maloga Isusa.

Dr. don Anto Stojić, SDB, predslavio je večernju euharistiju, uz suslavitelja P. Božidara Ipšu, DI, te bogoslove i ministranta, a slavlje je pratio svojim otmjenim pjevanjem katedralni zbor sv. Terezije Avilske iz Bjelovara pod vodstvom gospođe mo. Valentine Vedriš.

Mariju, Majku i nositeljicu nade ocrtao je dr. Stojić u prigodnoj homiliji, a jednako tako i proroka Iliju, čovjeka vjere i nade u kriznim vremenima Izraela. Govorio je i o Isusovoj najvećoj ljubavi s križa, u daru njegove Majke nama, a također i u daru nas, njezine djece, njoj po učeniku Ivanu. „Svaki puta kad slavimo Marijin spomen, prisjetimo se da nam je Ona darovana kao Majka vjere i nade,“ rekao je između ostalog propovjednik.

Zatim je spomenuo kako ljudi često u nevoljama, tjeskobama, beznađu, gube nadu, što se dogodilo i proroku Iliji i Isusovim učenicima na Veliki Petak. No, Presvetoj Djevici se to nije dogodilo. „Ona je vjerovala i pod križem. Nadala se, iako nije znala kako će to s Isusom biti. Blažena Djevica Marija je pod križem Majka Nade, Žena Velike subote. Poput Gospe treba izdržati u križevima života do kraja, ne posumnjati, već dočekati uskrsno jutro.... naglasio je don Ante.


40

I ove godine svećenici su trajno ispovijedali hodočasnike, te je podijeljeno stotine i stotine sv. Pričesti, a brojni novi članovi primljeni su u Bratovštinu Gospe Karmelske. Majka Božja Karmelska zaživjela je opet u mnogim srcima i u mnogim obiteljima.

Mladomisnička slavlja na Gospinom oltaru

Koliko su mladi svećenici zahvalni dobrome Bogu i Presvetoj Djevici Mariji na daru svećeništva, pokazala su i ovogodišnja njihova mladomisnička slavlja u našem Karmelu.

Mladomisnik, vlč. Darko Rogina

U našem svetištu, slavio je u ponedjeljak, 19. srpnja, svoju Mladu misu mladomisnik vlč. Darko Rogina i zahvalio Gospi Karmelskoj što ga je pratila do oltara, te joj se i dalje toplo preporučio, a zna se, i molitvama sestara.

U svojoj homiliji, osvrnuo se na bit kršćanstva i na autentičnost življenja svog kršćanskog poziva nas Bogu posvećenih osoba, kao i svakoga vjernika. Tako je između ostalog rekao i ovo: „Jedna od najsretnijih i najjednostavijih definicija Boga u Svetom Pismu je da je Bog ljubav. Čovjek današnjice koliko je žedan ljubavi, toliko je žedan istine o Bogu i o čovjeku. Pozvani smo da u današnjem svijetu, gdje su vrednote izokrenute, izvršimo svoje poslanje 'istinujući u ljubavi, ' naglasio je misao sv. Pavla, mladomisnik vlč. Rogina.

Mladomisnik vlč. Tomislav Dodlek

A tri dana kasnije, u četvrtak, 22. srpnja, na spomendan sv. Marije Magdalene, mladomisnik vlč. Tomislav Dodlek, slavio je također Mladu misu na oltaru naše Gospe Karmelske, zahvalio

nam za molitvenu pratnju i poželio da i dalje ostanemo njegova molitvena logistika, osobito u danima iskušenja i teškoća.

Govoreći o sv. Mariji Magdaleni,

obraćenoj grešnici, koja je na osobiti način doživjela Božju ljubav, mladomisnik je spomenuo da nas dragi Bog sve ljubi jednakom ljubavlju koja je nama neshvatljiva kao i sam Bog. Zatim je nadodao: “Sv. Marija Magdalena je dobila obilje Božje ljubavi po kojoj je napravila potpuni zaokret u svom životu. Ako prihvatimo Božju ljubav, gledat ćemo na ljude kao Isus, odbaciti licemjerje i etikete, te postati pravi kršćani.“

Mladomisnik vlč. Marin Hendrih

Na biblijsku temu: kukolj i pšenica, govorio nam je u subotu, 24. srpnja, na misnom slavlju, mladmisnik na službi u Krčkoj biskupiji, vlč. Marin Hendrih. On se osvrnuo na dva pogleda na život: na Božji i ljudski pogled. Rekao je kako je potrebno međusobno razumijevanje, tolerancija, prihvaćenje i ljubav, a ne razdvajanje, nasilje, netolerancija jer: „ I ono najbolje srce, potrebno je čišćenja, a i ono loše srce, ima dobra u sebi. Mi u sebi nosimo veliko blago i velike nedostatke.


41

Gospodin nas poziva da iskorijenimo korov iz svoga srca i to da ga najprije prepoznamo, da ga prihvatimo, što je velika Božja milost, i da budemo ljudi davanja.“

Takav put prošao je na neki način i sam mladomisnik, o čemu nam je posvjedočio u govornici i preporučio se u naše molitve.

Mladomisnik vlč. Kristijan Bogdan

Rado je i kao bogoslov dolazio u naš Karmel, te je kod nas slavio mladu Misu i podijelio nam svoj mladomisnički blagoslov, u utorak 27. srpnja, i zahvalio Gospi Karmelskoj na daru svećeništva, a sestrama na molitvama.

U prigodnoj homiliji govorio je, u skladu s Riječju Božjom, o ljudskim slabostima i ograničenostima, koje niti apostoli nisu razumjeli, a to se događa i nama, pa često pitamo Gospodna što nam želi po njima reći. „A Isus kao da nam govori: 'Znao sam da će ti biti teško. Tu sam sada u bijeloj Hostiji, u Riječi, u svećeniku; ljubim te usprkos tvojoj grešnosti. Budi u meni i ništa drugo nije važno. Kada dođu anđeli, budi sa mnom i bit ćeš kao Sunce u Kraljevstvu Oca mojega,'“ završio je mladomisnik vlč. Bogdan i oduševio nas životom vjere i duboke povezanosti s kristom Gospodinom.

Zlatomisnik u Karmelu na Ilijin dan

Dugogodišnji iskreni prijatelj i suradnik našega Karmela, Don Anto Baković, posjetio je naš Karmel u utorak, 20. srpnja, na Ilijin dan, i slavio svoju zlatnu Misu na oltaru Gospe Karmelske.

Vjerujem da mnogi poznate našeg Zlatomisnika, koji je išao stopama našeg

utemeljitelja, bl. Alojzija Stepinca, po njegovom snažnom svjedočenju vjere i ljubavi prema Kristu Gospodinu, Crkvi i svom svećeništvu, koju je zapečatio 10 godišnjim mučeništvom u Titovim zatvorima, poput stotine i stotine naših svećenika, redovnika i redovnica. O njima piše u svojim brojnim knjigama, a posebno u velebnoj knjizi: „Hrvatski Martirologij XX. stoljeća,“koji je prava enciklopedija hrvatskih Bogu posvećenih mučenika.

Don Anto je živo želio s nama zahvaliti Gospi Karmelskoj za 50. obljetnicu svoga svećeništva i služenja Gospodinu i hrvatskom narodu. Ujedno je Isusovoj Majci i molitvama sestara povjerio svoje dalnje svoje projekte i programe. Gospodin mu je darovao izvanrednu silu Duha, kojom, uz sve svoje bolesti i godine, neumorno radi, stvara, piše, bori se i pokreće sve i sva za život našega naroda i za život vjere i molitve u našim obiteljima i dalje.

Blagdan sv. o. Ilije, kojega nam je

svima čestitao i prikazao Euharistiju za sve sestre našega i svih Karmela, dobar je izbor za te projekte. To je na osobiti način naš Zlatomisnik potvrdio i u svojoj propovijedi u kojoj nam je predstavio gorljivog proroka, borca za živoga Boga, s


42

osobitim naglaskom na njegov duh revnosti za Božja prava koja su i danas aktualna.

„Kad čovjek gleda kakvo je bilo stanje u Ilijino i u Isusovo doba, kad su sinovi zla trijumfirali, a Božji ljudi su bili progonjeni, možemo reći da se slično događa i danas, u naše doba. Na sve to Ilija nije šutio, već se borio za živoga Boga. Ilijin duh je duh borbe za Božju čast i slavu. Danas je i naša katolička, Gospina Hrvatska zahvaćena tolikim zlom. Ne radi se o zlim ljudima, već o nama koji se bojimo zlih ljudi i šutimo na zlo. Našoj Crkvi i našem narodu danas je najpotrebnije da se svi ispunimo duhom sv. Ilije, proroka,“ rekao je između ostalog, zlatomisnik don Anto.

Potom je gornju činjenicu ilustrirao primjerima iz svakodnevice i potaknuo nas na žarću molitvu za vjeru u našem narodu i za Crkvu i Domovinu, te zaključio: „Biti ispunjen duhom Ilijinog apostolata mora biti svaki pravi vjernik, jer duh svijeta truje duše. Stoga, danas puni pouzdanja krenimo u život. Ahab je nestao. Tako će i zlo nestati. Bolje bi bilo kad bi se više Bogu molili i za slavu Božju radili.“

U vrlo srdačnom druženju u govornici naš Zlatomisnik je odgovarao na naša brojna pitanja, podijelio s nama svoja bogata iskustva, te nas ohrabrio na našem putu molitve svojim svjedočenjem vjere u Krista Gospodina, Presvetu Djevicu, te vjernosti njima, Crkvi i svojim svećeničkim idealima u koje je ugradio svoj život i svu svoju ljubav. A u Spomen knjigu je zapisao i ovo : „Lijepo je biti u društvu „Marijâ,“ (Marijâ i Marta)! Sestre, molite se za moju akciju: „Za spas stare kršćanske Europe!“

Bog se raduje - Svečani zavjeti s. M. Irene Matijević

Naš mp. Otac Provincijal Vinko Mamić, OCD, predslavio je u nedjelju, 1. kolovoza svečanu Euharistiju i predsjedao Obredu svečanih zavjeta naše s. M. Irene od Presvete Euharistije. (Irena Matijević). Uz njega su bili suslavitelji: vlč. Borna Puškarić, župni vikar župe sv. Nikole Tavelića, u Zagrebu, i Tomicu Skendera, ministrant.

Misnom slavlju je nazočila i gospođa

Jela Matijević, Irenina mama, zatim njezina sestra Kristina i brat Marin, uz najužu rodbinu, kao i s. M. Rafaela Petranović, OCD, iz Karmela u Breznici Đakovačkoj i s. Marija Klarić, OCD, iz Karmela u Mariji Bistrici, te ostali Irenini prijatelji i znanci.

„S perspektive Božje ovo je veliki događaj. Bog se raduje nad ovim događajem. Za Boga je ovo na svijetu najvažniji događaj. Danas Bog izgovara svoju riječ vjernosti s. M. Ireni i zove je imenom,“ naglasio je u nadahnutoj propovijedi, između ostalog, naš Otac Provincijal.

Potom je govorio o značenju potpunog predanja Gospodinu po svečanim zavjetima: čistoće, siromaštva i


43

poslušnosti, i usporedio takav život s Kristovim životom u pustinji i s njegovom vjernošću Ocu nakon kušnji. Upravo te kušnje u pustinji daju trodimenzionalni odgovor na tri redovnička zavjeta, jer: „Svaki kršćanin prolazi kroz te pustinjske kušnje, posebno osoba koja se Bogu posvećuje. Tri kušnje govore o čovjeku koji postoji, govore o čovjeku koji nešto ima i govore o čovjeku koji djeluje,“ naglasio je p. Mamić te ukomponirao Irenin životni put u tu životnu zbilju. Naime, s. M. Irena je rođena u Njemačkoj, živjela je u Posavskim Podgajcima, Slavoniji i u Zagrebu; radila je pet godina kao medicinska sestra na KBC-u Rebro. Duh ju je odveo prije šest godina u Karmel, u pustinju, u život molitve i kušnje, gdje se Bogu posvetila i sve mu je darovala, na ponos i radost svoje majke Jele i pokojnog tate Franje.

Na kraju homilije Otac Provincijal je naglasio i ovo; „Čovjek se očituje svojim

bićem, osjećajima i riječima, ali najviše djelovanjem. Kako živiš, takav si.“ Zatim se obratio s. M. Ireni i rekao joj: „Koliko ćeš Bogu služiti, ne znam. Na kraju života kada se pojavi Krist, tada ćeš se i ti s njime pojaviti u slavi, prema Pavlovim riječima.“

Misno slavlje animirao je vlč. Borna Puškarić, a naš zbor sve je uljepšao svojim skladnim pjevanjem pod ravnanjem naše s. M. Bonite Kovačić, OCD.

Nakon euharistijskog slavlja, radost darovanosti Bogu, Crkvi i karmelskom Redu produžili smo u govornici, veličajući Gospodina zbog njegove vjernosti s. M. Ireni, i njezinog predanje Kristovoj ljubavi.

Marijanske duhovne vježbe – molitvom dati svijetu život

Kao pripremu za svetkovinu Uznesenja Blažene Djevice Marije na nebo, imali smo od 04. do 11. kolovoza, zajedničke sedmo-dnevne duhovne vježbe koje nam je održao naš mp. Otac Provincijal Vinko Mamić. Razmatrali smo o Presvetoj Djevici Mariji na temelju novozavjetnih biblijskih tekstova i upijali Marijin život, njezinu vjeru, njezinu molitvu i predanje Gospodinu u svoju svakodnevicu.

U razmatranjima i predavanjima zadržali smo se na tekstovima iz Pavlove poslanice Galaćanima, zatim na sinopticma sve do Ivanovog Evanđelja, koji govore izravno ili u prispodobama o Presvetoj Djevici Mariji i njezinoj ulozi u djelu otkupljenja i spasenja.

Sve je to naš Otac Provincijal, na vrlo dinamičan i nov način, usmjerio na našu karmelsku marirjansku duhovnost u koju smo mogli dublje i snažnije, na jedinstven


44

i nov dotaknuti. Kroz trenutke sabranosti, meditacije, Euharistije, klanjanja i osobnog susreta s voditeljem duhovnih vježbi susreli smo se na raznim dionicama svoga života s Marijinim dušom, s njezinom ljubavlju prema Kristu Gospodinu i njezinom veličinom u poniznosti Gospodnje službenice.

Zna se, na programu je bio i Marijin hvalospjev „Veliča,“ koji bi trebao biti program našeg života i poslanja u Crkvi. „ Hvalospjev 'Veliča' plod je Marijina razmišljanja nad događajima navještenja. On nas poziva da i mi razmišljamo i zahvaljujemo Gospodinu za djela Božja u našem životu... Marija je na temelju svoga zvanja izrekla 'Veliča.' Tako je i naše duhovno zvanje velika stvar, jer nas je Bog izabrao, a to je njegov dar. Radovati se što nas je On izabrao.“ rekao je između ostalog o. Mamić i poželio da idemo putem Marijine duhovnosti koja je jednostavna, duboka i autentična. Jer naš je ideal svetost, a „Svetost je bliskost s Bogom,“ naglasio je Otac Provincijal te podcrtao okosnice Marijinog života, a to su: „Marijina vjera i pouzdanje u Gospodina, te Marijina ljubav prema bližnjemu. Pozvani smo, poput Marije, graditi svoju duhovnost na vjeri i ljubavi. U našem Redu, koji želi molitvom dati svijetu život, ovo je jako važno i bitno za naše poslanje,“ zaključio je o. Vinko.

Prvi zavjeti s. M. Ivane Krolo – biti „in“ ili „aut“

Na svetkovinu Marijina Uznesenja na nebo, u nedjelju, 15. kolovoza, izrekla je svoj „fiat“ Gospodinu, poput Presvete Djevice Marije, po privremenim sv. zavjetima, naša s. M. Ivana od Križa (Ivanka Krolo) i time započela svoju novu dionicu uspona na Goru Karmel.

Misno slavlje predvodio je vlč. Robert Riemann, svećenik Riječke nadbiskupije, a naš zbor uzveličao ga je svojim lijepim pjevanjem.

Svetkovinu Marijina Uznesenja na

nebo povezao je s prvim zavjetima s. M. Ivane. Ocrao je Marijine vrline, otvorenost za Božje planove i put Marijine svetosti, te je spomenuo i ovo: „Marija nije sveta jer je uznesena na nebo. Marija je uzeta u nebo da nam pokaže da netko za nas u nebu živi. Marija je sveta jer je Bogu rekla 'da' u izvršavanju svakodnevnih obveza u obitelji. Marija je kuhala, prala, čistila, spremala... Gdje može Marija pokazati u našem životu pravo lice? U dnevnim dužnostima,“ naglasio je propovjednik.

Potom je vlč. Robert oslikao današnju situaciju u društvu gdje su te dužnosti obezvrjeđene, nisu 'in', kao niti osobe koje ih vrše. Te osobe se povlače u tišinu i mole se za druge, i one su 'aut' za kriterije ovoga svijeta. No, taj 'aut' postaje 'in' u Gospodinu i njegovim vrednotama, po Marijinom primjeru, a za te vrednote se danas opredijelila s. M. Ivana po svojim prvim zavjetima, pojasnio je vlč. Robert i zaželio da „Dopustimo Bogu da može biti naš vrhovni Učitelj kao i Blažena Djevica Marija, te da zahvate u naše srce i u sve zajednice, da Bog djeluje danas po svojim milostima, darovima i talentima.“


45

Radost Ivaninog predanja Gospodinu po prvim sv. zavjetima, dijelili su s nama njezini dragi roditelji, rodbina i prijatelji, i to su potvrdili svojim srdačnim čestitkama u crkvi i u našoj govornici.

Naš Srebrnomisnik - Otac Jure Zečević

Povodom srebrnog jubileja svećeništva našeg o. Jure Zečevića, OCD, naša je zajednica pozvala srebrnomisnika da zajedno s njime zahvali Gospodinu i Presvetoj Djevici Mariji, u petak, 20. kolovoza, na spomendan sv. Bernarda opata, u našem Karmelu-Brezovici.

„Svećenički život se događa između onoga što jest i onoga što nas čeka; život blaženstva s nebeskim Ocem koji nas ljubi. Naš život oživljuje u susretu sa živim Bogom. To zajedništvo njegujmo s Bogom. Da bismo ga postigli, imamo tračnice kojima nam je ići do tog cilja. Te tračnice su: ljubav prema Bogu i ljubav prema bližnjemu“.

Dvadeset i pet godina svećeništva o.

Jure bilo je i 25 godina povezanosti s našom zajednicom u Brezovici. Ta povezanost seže još od njegovih prvih sjemenišnih dana 1972. godine, stoga smo zajedno iskazali svoju duboku zahvalnost Bogu za sve ovo vrijeme. Molimo

Gospodina da mu naš svečar i nadalje revno služi i svjedoči životom vjere, nesebičnog predanja, molitve, znanstveno-teološkog doprinosa, kao što je i dosada neumorno i ne štedeći sebe služio Gospodinu, Karmelu i sv. Crkvi na brojnim poljima rada.

Svoju poruku bogatog svećeničkog iskustva, sažeo je u slijedeće riječi: „Izgubljen je svaki dan života koji nije u Bogu i za Boga (...) Zahvaljujujemo Bogu za sve iz čega je sastavljao moj i vaš život, molimo Boga da svojom prisutnošću prožme sve trenutke našega života; budućega i prošloga, kako niti jedan trenutak ne bi bio bez njega.“

Srebromisničku radost nastavili smo druženjem u govornici, gdje smo obnovili uspomene na početke svećeničkog poziva našeg o. Jure, na njegov i naš duhovni hod, iskustva...

Naš Srebromisnik utkao je u život našega Reda, naših sestarskih i bratskih Karmela i još puno dalje, svega sebe; svu svoju dušu, mudrost, dobrotu, učenost i hrabrost, kako bi svaki njegov i naš trenutak bio Božji trenutak. Čestitamo još jednom, radujemo se u Gospodinu i želimo mu od srca preobilje tih Božjih trenutaka kao i novi polet srca za daljnje Božje projekte.

Predavanja, susreti

Gospodin nam govori na razne načine i u razna godišnja doba. Tako ni ovoga ljeta, uz sve aktivnosti i vrućine, nije izostalo i po koje predavanje za našu duhovnu izgradnju. Prisjetit ćemo se samo nekih od njih: naš p. Tadej Perica; OCD, pri posjetu našem Karmelu, u petak, 27. kolovoza, održao nam je kvalitetno predavanje na temu: „Sveti zavjeti u


46

svjetlu Presvetog Trojstva“, prema našoj sv. Benedikti od Križa.

O sakramentu Pomirenja kao novom početku, govorio nam je u svom zapaženom predavanju, u ponedjeljak, 11. listopada, naš mp. Otac Provincjal Vinko Mamić, OCD. Tako je spomenuo i ovo: „Kroz povijest spasenja, Bog uvijek iznova započinje... Bog nam kroz savjest progovara gdje želi promjene u nama... Svaka ispovijed je novi početak u promislu Božjem.“ Kakvog li dara za naš duhovni život!

Naši najmlađi

Radost zajedništva podijelili su s nama najmlađi članovi našega sv. Reda, karmelski kandidati, koji su započeli svoju kandidaturu 19. srpnja 2010. u Remetama, a našu zajednicu su posjetili u srijedu, 01. rujna. Među njima su bili: Mario iz Oroslavja, Damjan iz Bačkog Monoštra, Vatroslav iz Požege, Marko iz Sombora, o. Joan, OCD, mladomisnik iz Bugarske i o. Draažen-Marija Vargašević, OCD, prefekt.

Nakon molitve i upoznavanja, nadahnjujući se na knjizi Postanka, meditirali smo nad Abrahamovom vjerom i pozivom. „Kad nam Bog upućuje poziv, o našoj vjeri ovisi koliko će on biti plodan. To Abrahama vodi do prijateljstva s Bogom, naglasio je, između ostalog, o. Dražen. Mladi kandidati karmelićani su posvjedočili svoja iskustva poziva u svjetlu Božje Riječi, a mi smo im se pridružili na nama najbolji način.

Dao Gospodin da hrabro nastave započetim putem i da ustraju u vjernosti i prijateljstvu prema Gospodinu!

Euharistija s franjevačkim klericima

Zadnji dan jednomjesečne pripreme za svečane zavjete klerika svih franjevačkih Provincija iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, u petak, 3. rujna 2010. slavilo je njih 27, na čelu s fra Markom Medom, TOR, magistrom, i mp. Provincijalom o. N. Soldom, OFM, sv. Misu u našem svetištu Gospe Karmelske.

Budući da se kalendarski slavio Grgur Veliki, Papa, fra Marko, je u prigodnoj homiliji, razmišljao o poveznici između akcije i kontemplacije. Rekao je da to dvoje mora uvijek ići zajedno i da je potrebno u tome naći ravnotežu. Tu je uspio i bio velik sv. Grgur Veliki, papa. „Naše akcije bez molitve su površne i neautentične... Potrebna nam je svakodnevna molitva, poniranje u sebe, slušanje Evanđelja i Riječi Božje, da bi nas Riječ Božja vodila k drugima, prenoseći autentičnu ljubav o kojoj smo pozvani svjedočiti u ovome svijetu,“ naglasio je propovjednik.

Nakon misnoga slavlja slijedila je izmjena duhovnih iskustava, uz preporuku u molitve i duhovnu podršku na putu do svećeništva i dalje.

Susret s mladim salezijancima

Mladima je Karmel zanimljiv, a Karmelu su mladi na srcu. Ta međusobna izmjena „dobara“ odigrala se jedne vikendske subooe, 4. rujna, u tijeku dvotjedne pripreme salezijanskih novaka za polaganje svojih prvih zavjeta. Vedra i otvorena mladost došla je u pratnji svoga magistra don Milana Ivančana, u posjet našoj Zajednici.

Željeli su nešto više saznati o Karmelu, o karmelskoj duhovnosti, preporučiti se u naše molitve i doživjeti izbliza jednu kontemplativnu zajednicu.


47

Bili su puni pitanja i duhovnih stremljenja u nastojanju da što bolje odgovore na Božji poziv i da žive što autentičnije duh i duhovnost svoga utemeljitelja don Bosca, koja se temelji na Evanđelju, na don Boskovim iskustvima i zdravom nauku Crkve.

Govoreći o poteškoćama u današnjem

odgoju, don Milan je uočio da je važno temeljito poznavati karizmu Utemeljitelja, jer je odgoj u krizi, a veličina odgojitelja je u tome da nađe ono dobro, najbolje, u mladima i na tome gradi, kako bi ispravio ono slabo i negativno u njima.

Na tom području mladi su se preporučili u naše molitve, što smo im rado i obećali.

Štoviše, pronašli su i povijesnu poveznicu između našeg Karmela i otaca Salezijanaca, tamo od blagdana Marije Pomoćnice 1939. godine, pa do naših dana. Uz to, već nam godinama dolaze oci salezijanci svake subote u naš Karmel, slave Euharistiju i časte Isusovu i našu Majku Mariju. Nadamo se da nam i ova činjenica nešto govori.

Sjednica Savjeta Udruge

Prva sjednica Savjeta Udruge „Blaženi Alojzije Stepinac“ Bosonogih

karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini, u novom trogodištu, održana je u četvrtak, 23. rujna u našem Karmelu sv. Male Terezije, u Kloštar Ivaniću.

U radu sjednice sudjelovao je u dopodnevnim satima, o. Vinko Mamić, OCD, naš Provincijal HKP sv. Oca Josipa, uz Duhovnog Asistenta Udruge, o. Juru Zečevića i Savjet Udruge.

Na programu su bile provedbe zaključaka IV. Skupštine Udruge, te usvajanje Zapisnika iste. Savjet ih je, nakon molitve i pozdrava Predsjednice, mp. Oca Provincijala, Duhovnog Asistenta i domaćina č. Majke Danijele Licul, OCD, razmotrio, verificirao i prihvatio prijedloge tema za tečajeve temeljnog i permanentnog odgoja u predstojećem trogodištu. Jednako tako predloženi su predavači za spomenute teme, kao i mjesto i datum održavanja tečajeva.

Otac Provincijal progovorio nam je, na zamolbu Predsjednice i Savjeta Udruge, o karmelskim zvanjima, i promociji zvanja u našim zajednicama. Tim više, što se ta stvar pokazala zadnjih godina vrlo aktualna i kod braće i kod sestara. Težište razmatranja bilo je pitanje zvanja u zajednici. Otac Provincijal je iznio vrijedna iskustva koja su učinjena u muškoj grani Provincije. Preporučio je zajednicama da razmotre to pitanje i posavjetuju se za još bolje snalaženje na tom području. Savjet je, uz konkretna pitanja, bio potaknut na jači duhovni i praktični zamah u tom važnom pitanju života naše terezijanske karizme.

Na sjednici su bili promotreni i ostali programi naše Udruge, osobito izdavaštvo, daljnji rad na započetim


48

projektima i pripreme oko 500. rođendana naše sv. Majke Terezije.

Otvorena i konstruktivna suradnja na tim područjima s našim mp. O. Provincijalom i Duhovnim Asistentom, kao i s Provincijalovim Delegatom za sestre, te suradnja sa svakim našim Karmelom, ohrabrujuća je za našu budućnost i za naš molitveni život.

Mali ljudi su bliže dragom Bogu

I ove godine svečano smo proslavili u petak, 1. listopada 2010. blagdan naše sv. Terezije od Djetata Isusa, najmlađe naučiteljice Crkve. Misno slavlje predslavio je don dr. Ante Komadina, profesor moralne teologije u Sarajevu i Mostaru, te ravnatelj Caritasa u Mostaru, uz oko desetak suslavitelja, među kojima su bili osim ispovjednika, i: p. Marko Matić, DI. p. Ivan Manturić, DI, vlč. Hinko Goričanec, župnik u Blaškovcu, vlč. Ivica Zlodi, župnik u sv. Obitelji u Zagrebu, vlč. Odilon Singbo, žv. u Kerestincu i Sv. Nedjelji, vlč. Borna Puškarić, žv. u sv. Nikoli Taveliću, u Zagrebu, Damir Ceković, bogoslov i domaći župnik, vlč. Zvonko Vuković koji je biranim riječima pozdravio sve prisutne, osobito voditelja slavlja dr. Komadinu, i zaželio mu dobrodošlicu.

„Vjera i poniznost idu zajedno, a ne vjera i oholost. Mali ljudi su bliže dragom Bogu nego li umišljeni i oholi rabini. Ondašnji intelektualci nisu Isusa prihvatili, već maleni. Akademske časti ne moraju biti istodobno jamstvo Božje blizine,“ bile su uvodne misli nadahnute propovijedi dr. Komadine u koje je ukomponirao život, poslanje i poruku sv. Male Terezije za današnjeg čovjeka. Osobito se osvrnuo na put duhovnog

djetinjstva, put malenosti, jednostavnosti, poniznosti i vjernosti prema Gospodinu u običnim malim, dnevnim dužnostima, u kojima nam je Mala Terezija uzor i poticaj kako ih vršiti s ljubavlju i vjerno, te proslaviti Gospodina i ići putem svetosti. Poanta čitave homilije bila je: Poziv na život ljubavi po uzoru na sv. Malu Tereziju, koja je željela „u srcu Crkve, svoje Majke, biti ljubav.“ Govoreći o konkretnim djelima ljubavi, propovjednik je naglasio i ovo: „Nismo pravi vjernici ako za patnika i jadnika ništa ne činimo... Ako želimo nasljedovati sv. Malu Tereziju u njezinom stilu ljubavi, a blagopokojni Sv. Otac Ivan Pavao II. je to nazvao 'Znanost Božanske ljubavi,' onda tu ljubav trebamo provoditi dosljedno u onom zvanju koje je dragi Bog povjerio meni i tebi.“

Euharistijsko slavlje pratio je svojim skladnim pjevanjem naš zbor pod ravnanjem naše s. M. Bonite Kovačić, OCD, a tradicionalni blagoslov ruža podsjetio je prisutne na ljubav i milosti Svetice iz Lisieuxa, kojima uvijek iznova obasiplje svoje štovatelje.

Večernju euharistiju predslavio je vlč. dr. Josip Šimunović, profesor pastoralne teologije KBF-a Svuečilišta u Zagrebu, a misno slavlje uzveličao je svojim oduševljenim pjevanjem zbor mladih župe sv. Klare, Zagreb, pod ravnanjem orgulašice gospođice Nikoline Pinko. Zboru su se pridružili brojni štovatelja sv. Male Terezije od male djece do zrelih baka za koje je naša crkva bila premalena.

Dr. Šimunović je u svojoj dinamičnoj, dijaloškoj homiliji aktualizirao sv. Tereziju u naše vrijeme, njezinu duhovnost i put svetosti koji je aktualan i za čovjeka 21. stoljeća. Propovjednik je na


49

početku ocrtao vjernicima bogatstva mjeseca listopada po ljepotama prirode i po brojnim svecima, s osobitim naglaskom na najmlađu naučiteljicu Crkve sv. Tereziju od Djeteta Isusa. „Blagdani daju odgovor vjernicima koliko je Bog prisutan u životu. Tako su činili sveci i svetice. Oni su slušali Isusove riječi i stavili ih u svoj život. Tu je bila osobito značajna sv. Mala Terezija. Može li i danas sv. Mala Terezija biti poticaj djeci, mladima, starijima? Danas, kad se sve vrti ne oko ideala, već oko idola?

Da bi nam sveci mogli nešto poručiti, potrebno je biti malen,“ rekao je između ostalog, prof. Šimunović. Zatim je približio vjernicima duhovnu malenost i kreposti Svetice iz Lisieuxa, s osobitim naglaskom na njezinoj ljubavi prema nebeskom Ocu i braći ljudima. Spomenuo je Terezijinu važnu misiju: molitvu za svećenike i za dobra duhovna zvanja, koju je uz ostalo, povjerio svim Terezijinim štovateljima. Jednako tako sažeo je uz ovu, poruke sv. Male Terezije za naše vrijeme: “Sv. Mala Terezija poručuje našem vremenu slijedeće: da čovjek pronađe vremena za razgovor s Bogom; da gradimo svetost na vjernom ispunjavanju naših dnevnih dužnosti i da njegujemo kreposti sv. Male Terezije: malenost, poniznost, poslušnost, čistoću, požrtvovnost, jednostavnost srca i povezanost s Bogom.“

Za blagdan smo se pripremali devetnicom molitava i večernjih Pohvala iz Časoslova, a jednako tako i čitanjem i proučavanjem Terezijinih djela, te molitvom sv. krunice za djecu i mlade, a osobito za dobra duhovna zvanja u hrvatskom narodu.

Najmlađa naučiteljica Crkve i danas tiho i prodorno naučava, svjedoči i osvaja srca za Gospodina i za njegove ideale.

Glas Koncila hodočastio u naš Karmel

Hodočašća i hodočasnici dio su naše svakodnevnice. No, medijski hodočasnici, nisu baš naša svakodnevica. Tako je svaki susret s njima na svoj način nov, zanimljiv i radostan. Jedan od takvih tradicionalnih susreta, u prigodi blagdana sv. Terezije od Djeteta Isusa, zaštitnice „Glasa Koncila“ i „Malog Koncila“, zbio se i ove godine u srijedu, 06. listopada. Toga dana 35 djelatnika Glasa Koncila hodočastilo u naš samostan, slavilo Euharistiju, primilo blagoslovljene ruže milosti sv. Male Terezije i podijelilo svoja medijska, vjerska, duhovna i umjetnička iskustva s nama.

Sve je to, na neki način, objedinio, u

svojoj gorljivoj homiliji, direktor „Glasa Koncila“ vlč. Nedjeljko Pintarić, voditelj misnoga slavlja, uz suslavitelja msgr. Ivana Miklenića, glavnog urednika „Glasa Koncila“, a u ozračju završetka 50. obljetnice smrti našeg utemeljitelja bl. Alojzija Stepinca, velikana duha i uzora našega puta do Boga, kojega je Zagreb tih dana slavio. „Došli smo na hodočašće, ne samo da proslavimo sv. Malu Tereziju, već da i svoje duše nahranimo molitvom, a to je sv. Mala Terezija u malo života


50

postigla“, rekao je vlč. Pintarić, s psebnim naglaskom na ljubav i revnost bl. Alojzija Stepinca prema katoličkom tisku, napose prema uspostavljanju katoličkog dnevnika.

„Cilj katoličkog tiska je: širiti što veću slavu Božju i čuvati vjeru hrvatskog naroda... Katolici imaju dužnost da svim silama podupiru katoličku štampu. To je danas ne manje važno, nego graditi crkvu.“, misli su blaženika Alojzija Stepinca, a jednako tako i vlč. Pintarića.

Srdačan susret u govornici, ohrabrujući pozdrav č. Majke M. Alojzije djelatnicima „Glasa Koncila“, izmjena iskustava, bogata i vrijedna knjiška izdanja nakladničke kuće „Glasa Koncila“ i obnovljena ljubav za svjedočenje Krista Gospodina putem katoličkog tiska, pokrenuli su u nama novi polet duha i nove stranice srca za Božju stvar.

Novo vodstvo zajednice

Nakon kanonske vizitacije koju je vodio msgr. dr. Valentin Pozaić, pomoćni zagrebački biskup, u utorak i srijedu, 12. i 13. listopada, Zajednica se zahvalila dosadašnjem Vodstvu, te u srijedu, 13. listopada, izabrala novo Vodstvo, kako slijedi: s. Ilijana Terezija od Karmelske Gospe (Ana Cvetnić) - priorica, s. Terezija Viktorija od sv. Alojzija (Zoja Štufi) – subpriorica i I. savjetnica, s. M. Alojzija od Krista Kralja (Delfica Čarapina) – II. savjetnica i s. M. Mateja od Duha Svetoga (Mia Bulić) – III. savjetnica.

Novo Vodstvo preporučamo u Vaše molitve i daljnju duhovno-bratsku suradnju, zahvaljujući za dosadašnju, te mu želimo svaki blagoslov, strpljivost i mudrost u služenju Zajednici, našem sv. Redu i sv. Crkvi.

Naša sv. Majka Terezija - putokaz za naš život

Štovatelji, prijatelji i naša karmelska Obitelj, proslavili smo u petak, 15. listopada svetkovinu naše sv. Majke Terezije od Isusa. Svečanu sv. Misu predslavio je o. Nikola Barun, TOR, župnik na Ksaveru, Zagreb, uz oko desetak suslavitelja. Među njima bili su i: P. Petar Galauner, DI, Zagreb, vlč. Ivan Topolnjak, župnik u Savskom Gaju, vlč. Stjepan Bradica, župnik u Lasinji, vlč. Vjekoslav Pavlović, župnik u Stupniku, don Sebastijan, SDB iz Knežije i vlč. Zvonko Vuković, župnik u Brezovici koji je o. Barunu i svim sudionicima slavlja zaželio srdačnu dobrodošlicu, dok su o. Đuro Filipović, OCD i don Marinko Ivanković, SDB ispovijedali hodočasnike.

„Terezija Avilska je bila žena molitve, snažnoga duha, jake vjere. Isus joj je bio sve! S njim je išla u akciju, u osnivanje samostana,“ rekao je u prigodnoj homiliji, uz ostalo, o. Nikola. Potom je ocrtao Terezijin životni put, njezino obraćenje, njezino osnivateljsko i duhovno poslanje koje je mijenjalo Crkvu Terezijinog doba, a aktualno je za život Crkve i društva našega doba. „Terezija Avilska je shvatila da je mudrost Božja najvažnija... Mnoge mlade djevojke iz fakulteta, dotaknute su tom mudrošću, dolaze u Karmel da žive s Bogom. Zanimljiva je činjenica u našoj Crkvi, da zatvoreni samostani imaju više zvanja od otvornih. Zašto? Jer oni imaju jasne programe i ciljeve svoga života. Možda smo mi u otvorenim samostanima previše ljudi akcije, a premalo ljudi Božje blizine i kontemplacije,“ zapitao se propovjednik i poželio svima da imaju povjerenja u Božju dobrotu i ljubav, u suživot s Bogom, jer s njim se uvijek


51

može naći izlaz, ta Bog nam nudi Vječnost.

Misno slavlje uljepšao svojim pjevanjem naš zbor pod ravnanjem s. M. Bonite Kovačić, a pridružili su nam se hodočasnici i štovatelji sv. Majke Terezije.

Popodnevnu Euharistiju predslavio je fra Miro Šego, OFM, iz Mostara, uz suslavitelje: vlč. Tomislava Škendera, kapelana u župi sv. Petra u Zagrebu, i bogoslova Tomislava Hačko iz Zagreba, a p. dr. Nikola Leoplod Noso, OP, je ispovijedao.

Na početku misnoga slavlja, u prepunoj crkvi, fra Šego je izručio pozdrave Crkve iz Hercegovine Crkvi u Hrvatskoj, u Zagrebu, i poželio iskustvo života s Bogom po primjeru sv. Terezije Avilske.

To je ujedno bila i misao vodilja prigodne propovijedi, u kojoj smo razmišljali o veličini jedne žene u Crkvi, o njezinoj ulozi onda i o njezinom govoru nama danas.

„Terezijin život je putokaz, smjer, za naš život... Terezija je nosila radost u svako mjesto do kraja života. To ju je pratilo kroz čitav život. U svojim je molitvama nosila brige Crkve svoga vremena. Sama je vjerovala kako je odlučujuće sredstvo molitva, jer kroz nju i druga sredstva primaju svoju jakost,“ rekao je fra Miro i pojasnio onu poznatu

Terezijinu molitvu: „Ništa ne treba da te straši.“

Jednako tako pozvao je sve prisutne, da još više svoj život usmjere prema Gospodinu, poput sv. Terezije Avilske, da se kroz molitvu suobliče Bogu, s posebnim naglaskom da vratimo molitvu u svoj život i u svoje obitelji. Štoviše, da molitva bude osnovni princip našega života, da usrećimo društvo i čovjeka oko sebe. Našoj Zajednici je zahvalio na životnom svjedočenju za Boga i za Crkvu, i rekao nam da smo znak prisutnosti Kraljevstva Božjega na zemlji.

Župni zbor mladih VIS „Kefa-Stijena“ iz župe sv. Petra u Zagrebu, uzveličao je misno slavlje svojim krasnim pjevanjem, a prethodila mu je Večernja Časoslova, svete krunice prije misnih slavlja i devetnica molitava, te Večernje Časoslova.

Nakon euharistijskog slavlja vjernici su nam čestitali svetkovinu i preporučili svoje nakane zagovoru prve naučiteljice Crkve, kao i našim molitvama.

Ohrabrujuće je to što su mnogi tražili Terezijine spise, da bi ju još više izbliza upoznali i nadahnjivali se na njezinoj ljubavi prema Gospodinu i Crkvi. I za nas je to izazov i radost na putu prema jubilarnom 500. rođendanu naše sv. Majke Terezije. Na tom putu s Vama su

Vaše sestre iz Karmela - Brezovice


52

KLOŠTAR IVANIĆ

Poštovani i dragi oče Provincijale,

draga braćo, drage sestre!

I u proteklom vremenskom periodu Gospodin nas je obdario raznovrsnim prigodama za rast u spoznaji, novim poznanstvima i produbljivanjem starih; prigodama za slavlje Njegove dobrote i milosrđa prema nama. A naša svakodnevica, isto tako od Boga nam darovana, uvijek je nova prigoda za rast u vjeri, nadi i ljubavi. Za vas ćemo opet proći kroz nekoliko prethodnih mjeseci i izdvojiti neke od tih prigoda…

Predavanja

Od ožujka nam je naš redoviti ispovjednik o. Franjo Podgorelec, OCD, započeo sa nizom predavanja o knjizi «Moj život» naše svete Majke Terezije, što nas posebno veseli i obogaćuje, te pomaže u samostalnom čitanju te knjige.

18. ožujka don Damir Stojić, salezijanac, održao nam je vrlo zanimljivo i sadržajno predavanje o teologiji tijela. Naše tijelo otkriva da smo stvoreni za nekoga; bračni odnos je znak da smo stvoreni za Zaručnika – pravi brak bit će sjedinjenje Isusa Krista sa Crkvom. Živeći

posvećenim životom «preskočili smo» znak braka, i zato je on (posvećeni život) već sada znak, ali i stvarnost Neba.

Fra Ivo Pavić, OFM, nam je 22. travnja održao predavanje o kršćanskom identitetu i obraćenju, a 7. svibnja o. Petar Janjić, OCD, o ženama u Lukinom evanđelju – predstavio nam je sedam figura žena koje opisuje Luka, kao prototip zanosa i hrabrosti. O. Božidar Nagy, DI, upoznao nas je s životom i djelovanjem o. Ruperta Rozmarića, OFM, koji je deset godina (1958.-68.) živio u našem samostanu, a iza sebe je ostavio dubok trag i primjer revnog i svetog svećeničkog života.

O karizmi našeg Reda i njenom svjedočenju govorio nam je o. Antonio Mario Čirko, OCD, u predavanju koje nam je održao 15. rujna. Pozvao nas je na radikalnost – odgovoriti sa svom odlučnošću nakanama utemeljitelja. Kao jedan od uvjeta vjernosti karizmi, istaknuo je osobito proučavanje znakova vremena.

Posjeti

23. ožujka smo s radošću primile bratski posjet našeg generalnog definitora. O. Albert Wach, kojem je u pratnji bio o. Antonio Mario Čirko, iznio nam je trenutno stanje i geografsku podjelu našeg Reda, a zatim nas pozvao i potaknuo na individualno i zajedničko čitanje djela naše svete Majke Terezije. Naglasak pritom ne bi trebao biti na intelektualnom, nego na mudrosnom čitanju, relevantnom za naš život. To nije važno radi obljetnice za koju se pripremamo, nego da obnovimo karizmu Reda kojem pripadamo. Također je istaknuo važnost promoviranja


53

zajedničarskog identiteta i duhovnosti zajedništva, nasuprot pluralističkog identiteta i individualizma koji se danas nameću.

Posjetili su nas, i svojom pjesmom i zajedništvom obdarili pjevački zborovi: «Donum», iz župe sv. Nikole, Varaždin, sa svojim župnikom, vlč. Stjepanom Najmanom, i «Majka povratnika» iz Borova Naselja – Vukovar, sa s. Finkom Dolibašić. I grupa hodočasnika sa o. Vatroslavom Frkinom, OFM, željela je upoznati naš način života i preporučiti se u molitvu.

Vraćajući se sa prvog Sisačkog biskupijskog hodočašća u Mariju Bistricu, do nas je navratila veća skupina hodočasnika iz župe bl. Alojzija Stepinca u Budaševu, i njihov župnik, vlč. Nikola Majcen.

Također na povratku iz Marije Bistrice, već tradicionalno su nas posjetili hodočasnici iz subotičke biskupije – župa sv. Petra u Bačkom Monoštoru, i njihov župnik, vlč. Goran Vilov.

Vizitacija i promjena uprave

Na redovitom izbornom kapitulu održanom 27. svibnja, koji je vodio naš ordinarij, mons. Vlado Košić uz asistenciju kancelara sisačke biskupije, vlč. Marka Cvitkušića, izabrale smo novu upravu zajednice. S. Danijela Terezija od sv. Obitelji (Licul) izabrana je za prioricu, a za prvu savjetnicu s. M. Ljiljana od Duha Svetoga (Prelić). S. Emanuela od Majke Božje (Režek) je druga savjetnica, a treća je s. M. Karmela od Krista Kralja (Knežević). Izbornom kapitulu prethodila je vizitacija zajednice koju je obavio naš biskup Vlado Košić.

Zlatni jubilej s. Terezije

Na blagdan Pohoda Bl. Dj. Marije, 31. svibnja, naša je sestra M. Franciska Terezija od Djeteta Isusa i Sv. Lica (Burja) proslavila 50. godišnjicu redovničkih zavjeta. Svečano euharistijsko slavlje na kojem je slavljenica obnovila svoje zavjete predslavio je njezin brat vlč. Matija Burja, subsidijar u Mariji Bistrici.

Na sv. Misi koncelebrirali su i drugi brat svećenik, vlč. Alojzije Burja, župnik u Karlovcu, bratić mons. Matija Stepinac, kanonik zagrebački, zatim vlč Dragutin Kučan, župnik iz Krašića, braća karmelićani: o. Ante Stantić i o. Antonio Mario Čirko te o. Josip Vrbanec, OFM, župnik u Kloštar Ivaniću. U slavlju su sudjelovali i ostali članovi obitelji, rodbina i prijatelji s. Terezije.


54

U dirljivoj propovijedi vlč. Matija je iznio put svoje sestre Marice do Karmela, koji je «dokumentiran» sačuvao pomoću pisama upućenih njemu. «Danas slavimo, častimo i hvalimo Boga na velikim milostima svetih zavjeta s. Terezije. Po tim zavjetima ti ne bivaš veći nego mi stječemo milost spasenja. Veliki Bože, neka ti je radi toga svaka slava, čast i hvala! U življenju ljubavi slaviti i hvaliti Boga, i ponizno i hrabro hrliti k cilju – vječnom životu u zajedništvu s Bogom…»

Gospa Karmelska

Svetkovinu Gospe Karmelske i ove smo godine proslavile svečano, euharistijskim slavljem u 11 sati koje je predslavio vlč. Antun Sente ml., katedralni župnik župe Uzvišenja sv. Križa u Sisku. U ime naše zajednice i kloštarske župe, predslavitelja i ostale koncelebrante te nazočne hodočasnike, uglavnom iz Siska, i župljane pozdravio je naš župnik, o. Josip Vrbanec, OFM.

«Vidimo Mariju kako stoji pod križem i dalje vjeruje. Marija ostaje uz svoga Sina i vjeruje, vjeruje da je On uistinu Spasitelj svijeta. Stoga baš takvu, dobru vjernicu, Isus nam daje za Majku. Da bude majka naše vjere, da snaži našu vjeru, da nam

pokazuje kako je moguće vjerovati onda kad je lijepo, ali i onda kad dolaze teškoće i iskušenja. Moramo biti svjesni toga da će i naša vjera biti prokušana raznim teškoćama. U životu Bl. Dj. Marije takvih trenutaka itekako možemo nalaziti. Važno je unatoč raznih životnih iskušenja vjerovati da je Bog prisutan i da Bog spasava čovjeka.» - u propovijedi je rekao vlč. Sente.

«Još jedna poruka Bl. Dj. Marije je ovo: njezin DA, njezin pristanak da bude službenica Božja, osjetila je ona sama, ali i ljudi oko nje, sve do naših dana. Zahvaljujući njezinom pristanku rodio se Spasitelj svijeta. To isto možemo naučiti od Bl. Dj. Marije: naš DA, naše druženje s Bogom, osjetit ćemo mi, osjetit ćemo radost vjere, ali i ljudi oko nas. Bit ćemo im donositelji mira, ne bilo kakvog, nego Božjeg mira.»

Mladomisnici 2010.

Zahvalne Bogu na daru svećeništva i radošću ispunjena srca, 28. lipnja imale smo milost proslaviti Mladu Misu sa 18 ovogodišnjih mladomisnika Zagrebačke nadbiskupije, Varaždinske i Bjelovarsko – križevačke biskupije i njihovim duhovnikom, vlč. Milanom Pušecom. Vlč. Gabrijel Jagarinec predslavio je ovo euharistijsko slavlje, a propovijedao je vlč. Davor Šumandl.

10. srpnja svoju Mladu Misu s nama je proslavio i o. Joan Hadziev, OCD, a nakon euharistijskog slavlja slijedilo je srdačno druženje s prvim bugarskim karmelićaninom i sada svećenikom, te s bratom Jakovom Kuharićem.

Mladomisnici naše mlade Sisačke biskupije - njih trojica: vlč. Ivan Grbešić, vlč. Mato Malekinušić i vlč. Robert Jonjić,


55

zajedno s «pojačanjem» iz varaždinske (vlč. Ivan Kljunić) i bjelovarsko – križevačke biskupije (vlč. Darko Rogina) – 9. rujna su nas obradovali svojim posjetom i slavljem Mlade Mise, koju je predslavio vlč. Robert Jonjić, a propovijedao je vlč. Ivan Kljunić.

Spontan i sadržajan susret u našoj govornici pridonio je našem međusobnom upoznavanju, a i ovi mladomisnici su se, uz zahvalu za dosadašnje, preporučili i nadalje u naše molitve.

Velika i Mala Gospa

Naša župa u Kloštar Ivaniću posvećena je Uznesenju Blažene Djevice Marije, tako da je svake godine na taj dan u župi osobito svečano slavlje s brojnim hodočasnicima. Ove godine svečanu Svetu Misu u 11 sati predslavio je mons. Ilija Janjić, biskup kotorski, koji je iskoristio tu prigodu da sa gvardijanom franjevačkog samostana fra Tomislavom Božičekom po prvi puta posjeti naš Karmel. Ukratko nas je upoznao sa situacijom u Kotorskoj biskupiji, i preporučio nam u molitvu njene potrebe. «Poštovane sestre! Budite sretne, i neka Duh Sveti bude početnik i dovršitelj vaše duhovnosti, a poniznost Bl. Djevice Marije neka vam bude primjer vaše poniznosti i odanosti Bogu, Crkvi i narodu. Bog vas blagoslovio!» - završne su riječi koje nam je u spomen na taj susret napisao biskup Janjić.

Na Malu Gospu imale smo radost susresti našeg biskupa, mons. Vladu Košića, koji je također na taj dan predslavio u župi svečanu sv. Misu, a popodne je došao k nama zajedno sa svojim ocem, gosp. Ivanom Košićem te gvardijanom fra Tomislavom. Skorašnje

zahvalno biskupijsko hodočašće Sv. Ocu u Rim i početak organizacije idućeg hrvatskog susreta mladih 2012. u Sisku na poseban nam je način stavio na srce i u molitve.

3. rujna svoju srebrnu misu s našom zajednicom je slavio o. Jure Zečević, OCD, a euharistijsko slavlje je nastavljeno bratsko-sestrinskim druženjem i rekreacijom u našoj samostanskoj govornici.

Sjednica Savjeta Udruge 23. rujna u našem je samostanu

održana prva sjednica Savjeta Udruge «Bl. Alojzije Stepinac» u novom trogodištu. Na sjednici su sudjelovali, uz predsjednicu Savjeta s. Ilijanu Cvetnić i savjetnice iz svih samostana Udruge, i naš provincijal o. Vinko Mamić, te duhovni asistent Udruge o. Jure Zečević.

Draga braćo i sestre! Neka nam svima

naše drage svetice, sv. Mala Terezija i naša sv. Majka Terezija, izmole žarku ljubav prema Isusu i dušama, da naše zajednice uistinu budu duhovna žarišta u ovom našem vremenu. Od srca vas pozdravljamo i ostajemo povezane u molitvi s vama.

Srdačan pozdrav!

Vaše sestre iz Kloštar Ivanića


56

BREZNICA ĐAKOVAČKA

Draga naša braćo i sestre!

Na samom smo završetku mjeseca rujna i pred blagdanima dviju Terezija,

naše svete majke i svete „male“ susestre, koje nas svojim primjerom predanja i naukom neprestano hrane na zajedničkom putu posvećenja u Karmelu. Na tom putu obilatu pomoć i milosrđe nam daje Gospodin, jer „bez Njega ne možemo učiniti ništa“.

Tako smo, jednako kao i pred svetkovinu sv. Josipa, u našoj crkvi organizirale trodnevnu duhovnu pripravu prije svetkovine Karmelske Gospe. Još smo se jednom osvjedočile kako je velika ljubav i pobožnost naših ljudi prema Blaženoj Djevici Mariji, kojoj su se i mnogi, po primanju svetog škapulara, željeli osobitije posvetiti. Mjesta odakle su došli sežu do Osijeka, Đakova, Našica i Požege te daleko premašuju okvire naše župe.

Trodnevnicu je predvodio naš o. Anđelko Jozić, karmelićanin, držeći sav okupljeni puk u pažnji i pobožnosti svojim propovijedima i pozivima da svoj život provjerimo u svjetlu Evanđelja te se odvažimo odvezati svoju lađu od grijeha, navezanosti i raznih sputanosti, kako bismo hodili u pouzdanju i ljubavi s Isusom i Marijom. O. Anđelko je u tom smislu i pružio svakodnevnu priliku za ispovijedanje u sakristiji naše crkve te je pripravio ljude na značenje, obveze i primanje svetog karmelskog škapulara. Na samu svetkovinu Karmelske Gospe, svetu je Misu predvodio vlč. Ivica Rebić, župnik u Kuševcu i ravnatelj nadbiskupijskog Caritasa, uz koncelebraciju našeg o. Anđelka, domaćeg župnika vlč. Mirka Mrnarevića i vlč. Andrije Vrbanića, župnika iz Antunovca, dok je propovijedao vlč. Bože Radoš, duhovnik


57

na bogosloviji u Đakovu, ocrtavajući Mariju kao mali Božji oblak ispunjen Životom – Kristom, koji može vidjeti samo onaj koji se puno puta penjao, čekao i čeznuo, te je stoga potrebno živjeti intiman odnos s Marijom, jer ona je ta koja će i nama, u nama, roditi Krista! Na kraju svete Mise, među primateljima škapulara našli su se i članovi ekipe HTV-a iz emisije „Mir i dobro“, što nam je bilo osobito drago. Sudeći po mnogobrojnim papirićima s nakanama koje su se našle pred kipom Gospe Karmelske u našoj crkvi, veliko je povjerenje u majčinsku ljubav Blažene Djevice Marije koja, posve sigurno, svoju djecu neće razočarati!

Naš bugarski karmelićanin o. Joan,

slavio je 26. srpnja svoju prvu Misu u našem Karmelu te se susreo sa zajednicom. U sklopu redovitih ispovijedi, naš o. Jure uputio nam je poticajne misli o kvalitetnijem nutarnjem i zajedničkom životu ističući potrebu neprestanog vraćanja Bogu, dok nam je o. Vjenceslav progovorio o pitanju časti, služeći se riječima i poticajima naše svete Majke

Terezije. U dva su navrata naša subraća postulanti, zajedno s o. Draženom, posjetili našu zajednicu i tako nas doveli u priliku da ih upoznamo. Prvi je puta to bilo 17. srpnja, kada smo im uzele mjere za habite, jer nam je „u dio pala“ milost da za njihov ulazak u novicijat šivamo habite i plašteve. Naravno, sljedeći naš susret bio je u vidu dolaska po sašivene habite, neposredno po završetku pripremnih duhovnih vježbi u Somboru. Uz o. Dražena, bili su s njima i o. Stjepan i br. Stipo iz Sofije. Pratimo našu novu subraću Boška, Alena, Vedrana, Ivana, Damira i Vitomira na njihovom novicijatskom putu dubljeg upoznavanja Karmela i njegovog najvećeg blaga - Krista, zbog kojeg su sve ostavili i pošli za Njim!

Na blagdan Uzvišenja svetog Križa 14. rujna, Gospodin je počeo rješavati naš dugogodišnji križ: započeli su radovi na sanaciji klizišta iza naše kuće, koje smo poduzeli nakon već nekoliko različitih pokušaja sprječavanja odrona zemlje prema kući. Uzdajući se da će Providnost dovršiti ovaj naš posao, nadamo se da će ovo biti trajno rješenje problema koji se pokazao ubrzo nakon našeg doseljenja u Breznicu.

Čestitajući vam listopadske terezijanske blagdane, od srca vam svima želimo mir i radost koračanja po putu savršenosti!

Vaše sestre iz Karmela u Breznici Đakovačkoj

SARAJEVO -BOSNA I HERCEGOVINA

Draga naša braćo i sestre! Radujemo se

kad u našem «Vjesniku» pronađemo koje slovo o svima vama, a za uzvrat evo i nekoliko redaka o zbivanjima «u nas».


58

Srpanj, mjesec naše drage Gospe Karmelske započeli smo jednim od nama najdražih slavlja: mladomisničkim slavljem kojega je 3. 07. u našem Karmelu slavio vlč. Đuro Arlović. Kao bogoslov rado je svraćao k nama, a ove godine je bio jedini mladomisnik iz dijecezanske bogoslovije.

Nekoliko dana nakon tog lijepog događaja, započela je svečana devetnica Gospi Karmelskoj slavljem sv. Mise, krunicom i pjevanim litanijama na kojoj je svaki dan prisustvovalo mnoštvo vjernika, predvođenih stupskim kapelanom vlč. Ivom Jezidžićem. Inače, nakana na koju se prikazuju devetnice našoj Gospi je ujedno i zavjet da očuva ovaj kraj od tuče, što su i Gospa i puk naše Župe ozbiljno uzeli i tuča nas je sve ove godine mimoilazila! Bogu na slavu, Gospi na čast!

Na uočnicu Svetkovine sv. Misu je predvodio naš o. Zlatko Pletikosić, ocd koji je u prigodnoj propovjedi, sadržajno bogatoj, na jednostavan i razumljiv način puku protumačio smisao nasljedovanja Marije i nošenja Škapulara. Na samu Svetkovinu, sv. Misu je predvodio naš uzoriti otac Kardinal Vinko Puljić u

koncelebraciji sa još 19 svećenika uz prisutnost brojnih vjernika iz Sarajeva i okolice, te hodočasnika iz Viteza, tako da je naša velika crkva, ovaj puta, bila malena, pa su neki ostali pred ulaznim vratima. A da bi se sve slavlje odvijalo u ozračju opuštenosti i radosti, doprinjele su uvelike djevojke iz Župe i četiri djevojke iz Splita koje su nam pomagale gdje god su mogle…

Tih dana boravila je kod nas i gospođa Sara Fumagalli iz Italije, koja se od srca zauzima za nas kako bi nam pomogla oko brige za kućne troškove. Ovaj puta nam je poklonila mašinu za vezenje i potrebni materijal kako bismo si same mogle nešto zaraditi, tako da je već 17. istog mjeseca uslijedio dvodnevni "tečaj" za vezenje.

2. 08. u višednevni posjet stigao nam je p. Witold iz Poljske i gđica Jadranka iz Zagreba, kao i velika slika Milosrdnog Isusa koju nam je pater poklonio za našu crkvu. Također su nas ovog ljeta posjetile sestre s. Kazimira i s. Lukrecija Mamić koja je u misijama u Ruandi iznoseći nam svoja iskustva i brige tamošnje naše braće i sestara.

Na istu temu nam je govorio i don Sebastijan Marković, misionar i brat s. Marije koji nas je posjetio 18. kolovoza. Žalosno je, kako nam je don Sebastijan rekao, da su u Ruandi vlasti zabranile dobavljanje humanitarne pomoći u hrani i ljekovima, tako da siromašni moraju od domaćih bogataša kupovati (ako imaju koji novčić) što im je potrebno ili za njih raditi kako bi preživjeli.

21. kolovoza posjetila nas je grupa lječnika stomatologa iz Italije koji nekoliko puta na godinu dolaze u BiH i pomažu siromašnima liječeći ih besplatno,


59

a naš Karmel im je postao "nezaobilazna postaja". U sklopu ovogodišnjeg regionalnog susreta maldih Taizea koji se održavao u Sarajevu, posjetilo nas je njih dvadesetak iz raznih zemalja Europe, a najviše ih je bilo naših iz Ođaka - njih šestero. Posebno nas je obradovalo njihovo zanimanje za Karmel, kao i "otkriće" da među njima ima i budući kandidat za našu braću Karmelićane.

Od 4. – 10. rujna imali smo zajedničke duhovne vježbe, koje je predvodio don Žarko Vladislav Ošap, duhovnik bogoslova u Sarajevu. Tema duh. vježbi bila je: Marijinim stopama slijedimo Krista, a put je slijedio biblijske tekstove.

Na blagdan Male Gospe, koji se na našu radost, zbio baš u sred duhovnih vježbi, imali smo i jedno iznenađenje: mala Gospa nam je poslala još jednog svečara koji slavi rođendan: našeg Kardinala koji je tom prigodom slavio kod nas sv. Misu u koncelebraciji sa svojim tajnikom i don Žarkom. Sada nam ostaje da dalje slijedimo stope Marijine vršeći Volju Božju, živeći od vjere, i u nadi da ćemo stići na Cilj. 17. rujna ove godine navršilo se 10 godina od našeg dolaska u Bosnu i Hercegovinu, što smo

obilježili zahvalnom sv. misom prisjetivši se prvih dana… Svoju radost podijelili su s nama i naši župljani koji su svakodnevno kod nas na sv. Misi, a za ovu prigodu svratili su k nama na kavu i «čašicu» razgovora. Našlo bi se još toga što bi stalo između redaka, ali nećemo «preko onoga što je pisano», zato dodajemo samo još «pozdrav svima u Gospodinu»!

U četvrtak 15. listopada, svečano smo proslavili svetkovinu naše sv. Majke Terezije. Svetoj Misi u 17.30 sati koju je predvodio fra Mika Stojić, direktor Caritasa BKBIH, prethodila je sv. krunica i Gospine litanije. Poseban svečani „ton“ odjekivao je za vrijeme Večernje časoslova koju su predmolili bogoslovi Vrhbosanskog bogosl. sjemeništa predvođeni duhovnikom vlč. Žarkom V. Ošapom.

Pozdravivši na početku i na kraju sv. Mise sve nazočne, vlč. Miroslav Ćavar, župnik župe Stup, posebno je pozdravio grupe mladih iz Odžaka, Kiseljaka, Podmilačja, N. Travnika i Slovačke koji su se okupili na radnu akciju „72 sata bez kompromisa“ u organizaciji Centra za pastoral mladih. Tih dana naš je Karmel udomio mlade iz Slovačke, koji su u zajedništvu sa još 20-tak mladih iz ostalih mjesta BIH 16. listopada sudjelovali u akciji uređenja našeg vrta, kao i u drugim projektima u Župi.

17. lstopada u svetištu Gospe stupske, članovi Marijine Legije (njih oko 2.000) iz Hrvatske i BIH imali su svoj regionalni susret, pa su tom prigodom posjetili i naš Karmel, preporučivši sestrama svoje nakane u molitve. Gospodin i naša Nebeska Majka neka sve „zabilježe“ u svom srcu!

Vaše sestre iz Sarajeva


60

NËNSHAT - ALBANIJA

Iza nas je vruće ljeto, vrijeme godišnjih

odmora. No, kod nas u Albaniji, preko dana su još uvijek ljetne vrućine.

Crkvene aktivnosti u ljetno vrijeme su vrlo žive i bogate. U našoj biskupiji mjesec srpanj je službeno prozvan misijski mjesec. Većina svećenika zajedno sa katehistima odlazi u planinske djelove biskupije koji inače nemaju svećenika. Tako mi cijeli mjesec srpanj trebamo tražiti svećenike za sv.Misu. Ove godine nam je puno pomogao otac Provincijal kapucinske Provincije iz Barija. Svaki vikend je slao jednog patra da misi kod nas, u župi i okolnim selima. Misa je bila na talijanskom jeziku, a mi smo odgovarale albanski.

Kao i svake godine u ljetnim mjesecima, tako i ove godine, u Albaniju su dolazile organizirane grupe dragovoljaca, najčešće iz Crkve u Italiji. Organiziraju ljetne kampove duhovnih obnova za djecu i mlade, odlaze s našim svećenicima u misije u planine, drže razne tečajeve (talijanski jezik, tečaj šivanja, kompjutera, poljoprivrede...), liječnici i zubari beplatno služe onima koji trebaju njihove usluge. Ima i takvih grupa koji

dolaze u Albaniju samo radi obavljanja duhovnih vježbi. Gotovo svi su nas posjetili. Neki su imali želju samo posjetiti nas, a neki su proboravili i cijeli dan kod nas na duhovnoj obnovi. Tako smo se susreli s raznim grupama vjernika, vjerničkih udruga, caritasa iz raznih talijanskih gradova: Rim, Milano, Bari, Napulj, Sassuolo, Lecce, Barletta, San Giovanni Rotondo, Firenza, Brindisi, Crotone, L'Aquila, Pescara;te iz Beča, Münstera, Atene i slovačkog grada Banska Bistrica. Vrlo lijep i koristan susret imale smo sa p.Robertom, benediktincem iz opatije Monte Oliveto Maggiore blizu Siene i braćom i sestrama iz Bratstva od Jeruzalema. Izmjenili smo iskustva i svoja viđenja o monaškom životu. Sve nas povezuje put traženja Božjeg Lica u našim srcima, našim bližnjima, u događajima i svemu što nas okružuje. Naša karmelska duhovnost je vrlo aktualna. Sv.Majka Terezija i sv.Otac Ivan od Križa su duhovni učitelji na samo za nas koji imamo milost da smo njihovi sinovi i kćeri, nego i u drugim redovničkim zajednicama osobito onima koje su utemeljene u nedalekoj prošlosti. To je i za nas veliki poticaj i izazov da zaista živimo i produbljujemo naš poziv i našu karizmu.

Susret s franjevačkim novacima, te kandidatima braće lazarista također je na nas ostavio lijep utisak jer su došli zahvaliti za molitve i preporučiti se nadalje za plodonosan nastavak novicijata.

Najviše nas je iznenadila i obradovala s.Vedrana Ljubić, misionarka u Ugandi. Mi smo s njome prijateljski i molitveno povezane nekoliko godina. Sada, kada je


61

došla na odmor u Domovinu, našla je mogućnosti i vremena da nas posjeti. Bilo nam je drago slušati o njezinom radu i uopće o prilikama i životu Crkve u Ugandi, a njoj je susret s nama bio, kako je sama rekla, osvježenje i ohrabrenje u njezinom služenju jer može računati na našu molitvu i sestrinsku blizinu.

Svetkovinu Gospe Karmelske proslavile smo svečanom sv. Misom koju je predslavio naš Ordinarij, Mons Lucjan Avgustini u zajedništvu s desetak svećenika. Vjernici su ispunili našu crkvu, a posebno nam je bilo drago što je grupa od oko tridesetak mladih predvođena don Enzom Zago hodočastila pješice iz nekoliko kilometara udaljene susjedne župe. Slavlje sv.Mise je uzveličao skladnim pjevanjem Katedralni zbor iz Skadra. Mons Lucjan je u propovijedi istaknuo važnost srdačne iskrene pobožnosti Blaženoj Djevici Mariji, te je ukratko obrazložio značenje škapulara i štovanje Gospe Karmelske.

Na blagdan Gospe Snježne, 5.8. naša je s.Mihaela od Ranjenog Srca Isusovog i Lica Marijina, nakon uspješno završenog novicijata, položila privremene zavjete. Svečanu euharistiju je predslavio Mons Lucjan Avgustini u zajedništvu s oko petnaestak svećenika. Slavlju je prisustvovalo dosta vjernika iz naše župe i okolnih sela. Kao jedan od znakova da karmelićanka živi za cijelu Crkvu i da je molitva „najbolji misionar“ na slavlju su bili prisutni bogoslovi, svećenici, redovnice i laici iz različitih naroda – iz Meksika, Španjolske, Italije, Njemačke, Švicarske, Slovačke. Za tu priliku su došli iz Hrvatske roditelji, sestra i brat naše s.Mihaele. Osobito dirljivo je bilo što je tata kao permanentni đakon kod sv.Mise

bio uz Mons Lucjana i što je čitao Evanđelje na Hrvatskom jeziku.

Mons. Lucjan je u prekrasnoj propovijedi istaknuo koliko je vrijedan jedan život posvećen za Boga i Crkvu, da Crkva u Albaniji ima veliku potrebu za darom kontemplativnog života, za tim opipljivim svjedočanstvom Božje ljubavi. I na kraju je zaželio s.Mihaeli da njezin život bude jedan himan, pjesma slave Božjoj ljubavi.

S. Mihaela je nakon zavjeta, napisala za lokalni vjerski časopis svoje iskustvo zvanja i odaziva. Između ostalog je posvjedočila:

„Čeznula sam i željela to zaručništvo s Isusom, ali često puta je strah u meni bio jači. Isus je razbio taj strah riječima „Prođoh kraj tebe i u te se zagledah i gle,


62

dob tvoja, dob je ljubavi. Raširih na te skute svoje i pokrih ti golotinju. Prisegoh ti i sklopih Savez s tobom i ti moja postade (Ez 16,8)“.

Tu sam doista shvatila da nisam uopće ja ta koja čini nešto i obećaje nešto Bogu, već On sklapa Savez sa mnom, obećaje mi svoju vjernost. Zapravo, ove zavjete nisam učinila ja , već On, a On vjeran ostaje i to je moja sigurnost. Tako, vjerujem da će se Bog proslaviti po mojem siromaštvu i bijedi i da On upotrebljava neprikladno oruđe da se vidi da je djelo Njegovo.“

Zahvaljujemo Gospodinu za svu njegovu brigu za naše materijalne i duhovne potrebe. Zahvaljujemo mu i za nova zvanja i djevojke koje se interesiraju za naš karmel. Neke trebaju još sazrijeti za

definitivnu odluku, a djevojka Martina Gjoka je odgovorila na Božji poziv koji ju je neodoljivo privlačio te je ušla u naš karmel na blagdan Gospe žalosne. Preporučamo je u molitve.

Božje milosrđe i pouzdanje u životu sv.Male Terezije bio je sadržaj predavanja o.Aurela Haxharija. Sv.Mala Terezija koja je neprekinuto bila ustrajna u potpunom povjerenju bez obzira na njezine osjećaje i napasti neka i nama izmoli tu milost nepokolebljive nade i pouzdanja u Božju ljubav i dobrotu...

I ove godine nas je obradovao svojim dolaskom naš o. Antonio Mario Čirko. Njegova vrlo duboka i originalna predavanja: Vjernost i suodgovornost u življenju karizme, Sveta Majka Terezija – svetica za svako vrijeme, Idealna zajednica za sv. Tereziju, Karmel kao ponuda današnjem svijetu, zaista su za nas sve bila prava duhovna obnova, poticaj na ustrajnu kreativnu vjernost, na dublje promišljanje o svetosti i autentičnom življenju svoga poziva, po molitvi i zajedništvu. Kroz zajedničke rekreacije smo doživjele „kako je lijepo i ugodno kad braća i sestre žive zajedno“, pa smo još žarče nastavile moliti da nam dragi Bog podari milost da i naša braća karmelićani dođu u Albaniju.

Nalazimo se pred blagdanima naših dragih svetica – sv. Male Terezije i sv. Majke Terezije. U duhu, pred Isusom biti ćemo zajedno s vama i sa svom našom braćom i sestrama po cijelom svijetu. Srdačno čestitamo uz želje da nam te naše drage Zagovornice izmole od Gospodina žarku ljubav i srce uvijek otvoreno istini i svim poticajima Duha Svetoga!

Vaše sestre iz Nenshata

SVJETOVNI RED - OCDS

63

SVJETOVNI RED - OCDS Draga braćo karmelićani, drage sestre klauzurne karmelićanke, u ime zajednice Svjetovnog reda Karmela srdačan vam pozdrav i od Gospodina

blagoslov! Na početku ovog izvješća citirat ću oca Anastasija Ballestrera koji kaže da je

“moguće stvoriti velik duhovni sklad apostolskog žara, po kojem laici donose Redu iz svog svijeta iskustvo, svjedočenje, glas, pitanje...“

Ovaj sklad Prvog, Drugog i Svjetovnog reda moguć je ponajprije kroz naš molitveni život : da u Duhu Svetom, na krilima molitve nosimo jedni druge i bremena jedni drugih. Kad jedni druge nosimo Gospodinu - tu je izvor naše snage i svih milosti. Ali, tu je i dar savjeta koji prožima naše zajedništvo; u našim smo duhovnim potrebama i životnim poteškoćama upućeni i oslonjeni jedni na druge - laici na samostansku braću (i sestre), i obrnuto.

Nositi Krista jedni drugima i biti molitveni potporanj na (životnom) putu k Njemu - izvor je radosti i okrjepe.

Osjećajući zahtjevnost našeg (laičkog) poslanja u svijetu, a opet, nadahnjujući se djelima i životom naše učiteljice i Majke, sv. Terezije, članovi Svjetovnog reda u Remetama sve aktivnije uzimaju udjela u molitvenim i drugim zbivanjima koje oci Karmelićani pokreću.

U Korizmi je tako kroz pet korizmenih konferencija, na kojima su, u sklopu obilježavanja pedesete obljetnice dolaska Karmelićana u Remete, predstavljen Karmelski red sa svim svojim granama. Na jednoj konferenciji s.Tea Živković (poglavarica Svjetovnog reda u Remetama) imala je izlaganje o "našoj" grani Reda.

U sklopu priprave za petstotu obljetnicu rođenja naše svetice iz Avile, molitveni je svibanj u remetskoj župi bio obilježen Terezijinim djelom „Moj život“. Naš brat Marko Škunca imao je izlaganje na temu „ Primjenjivost nauka Velike Terezije u životu laika“

Oba su ova predavanja kod prisutnih izmamila različita pitanja i živu diskusiju i kod upućenih, i osobito od manje upućenih u karizmu i poslanje Svjetovnog reda.

Članovi poglavarstva Svjetovnog reda sudjelovali su na svečanoj proslavi obilježavanja pedesete obljetnice dolaska Karmelićana u Remete. Tom prigodom je, poglavarica s. Tea, čestitavši našem provincijalu o. Vinku zamolila i njega i prisutnog nadbiskupa Josipa Bozanića i sve svećenike u dvorani (osobito Karmelićane) da mole za svoje laike koji Boga žele pronositi svijetom. Kad je polazio, nadbiskup joj je, dirnut ovom molbom, prišao i uz riječi podrške, čvrsto stegnuo ruku.

Na preporuku Generalata - do 2015. kad se obilježava petsto godina od rođenja sv. Terezije Avilske, želja nam je uključiti se u djelatnost europskih OCDS zajednica, koje će


64

svake godine proučavati po jedno njezino djelo. Dao nam Gospodin da nam taj posao bude na radost, a preko nas i našim bližnjima na duhovnu korist.

Naše smo duhovne vježbe imali uz svetkovinu Gospe Karmelske, od 18. do 20. srpnja. Vodio nas je kroz njih naš provincijalni delegat za OCDS, otac Vjenceslav Mihetec.

Posebno smo bili dirnuti dolaskom i sudjelovanjem na DV triju naših sestara iz Svjetovnog Karmela u Somboru zajedno s njihovom poglavaricom Katarinom Jurišić. Uzajamna je bila i velika radost i obogaćenje!

Na blagdan sv. Ilije, kao najljepša završnica duhovnih vježbi sedam novaka položilo je prva obećanja:

s. Blaženka od Božje Ljubavi (Blaženka Delija) s. Božica od Euharistijskig Isusa (Božica Martinek) s. Marija Zdenka od Božjeg Milosrđa (Zdenka Broz) s. Sanja od Presvetog srca Isusova (Sanja Čavec Kavicki) s. Snježana od Božje jubavi (Snježana Foršek) s. Tamara od Bezgrešnog srca Marijina (Tamara Crnko Gmaz) br. Vlatko od Radosti Božje i Svete Obitelji (Vlatko Gmaz)

Troje kandidata su, nakon provedenih šest mjeseci u promatranju primljena u novicijat OCDS-a:

s. Ivanka od Božje Ljubavi (Ivanka Čekada) s. Željka od Duha Svetog (Željka Mihljević) br. Janko Gerard od sv. Terezije od Djeteta Isusa (Janko Biškup) Cijeloj Karmelskoj obitelji preporučamo ovu našu braću i sestre u molitve, a svecima

u zaštitu.Nova zvanja su dokaz kako i grana Karmelskog Svetovnog reda cvate! Neka je hvala Gospodinu - u kojega se uzdamo - na Njegovim darovima, i pozivu u

Red. Neka obilnim plodom rađa ta grana. U tom rastu nek joj na pomoć bude bratska i sestarska molitva te zagovor naše i Isusove svete Majke Marije.

U Kristu srdačan pozdrav, s.Davorka od Božje Blizine (Davorka Jurić)

SV. TEREZIJA AVILSKA - POMOĆ, PODRŠKA I POTICAJ U SVAKODNEVNOM ŽIVOTU

I. UVOD

Neka nas i danas obogati Bog karmelskim duhom preko sv. Terezije Avilske.1

Slušali smo ovih svibanjskih nedjelja o Elizabeti od Presvetog Trojstva, o Maloj Tereziji,

1 Predavanje održano na Molitvenom svibnju 2007. u samostanu karmelićana u Remetama.


65

o Edith Stein i danas nas je ovdje okupila Terezija Avilska. Sve ove svetice, koje nam je Crkva dala, su nam pomoć kako s Bogom živjeti svagdašnjicu. Svaka svetica nam nešto poručuje, njihove poruke su i danas aktualne ako znamo prepoznati i iščitati što je to što možemo usvojiti, prihvatiti i integrirati u naš život.

Sv. Terezija Avilska nas danas pita: "Imamo li hrabrosti predati se Bogu, danas, i koliko mu zaista vjerujemo?" Površno slušajući ova dva pitanja možemo brzo i površno na oba odgovoriti, ali upoznajmo se s Terezijom i njenim životom i radom pa onda provjerimo naše odgovore.

Papa Pavao VI proglasio ju je naučiteljicom Crkve. Bilo je to prvi puta da je žena bila proglašena naučiteljicom Crkve. To proglašenje bilo je prvo službeno priznanje "ženine" učiteljske funkcije u Crkvi, ali to je ujedno bilo i službeno proglašenje eminentnosti Terezijina učenja i uzvišenosti njena svetoga života.

Sv. Terezija Avilska

"Sv. Terezija Avilska rođena je 1515.god u Kastiljskom gradu Avili u Španjolskoj. Više osobina ju je učinilo slavnom. Bila je velika sveta žena s puno smisla za praktično; obnoviteljica Reda; spisateljica, koja nam je ostavila djela od velike pomoći; mističarka koja ukazuje na put razmatranja i tumači ga; učiteljica Crkve koja svojim autoritetom i iskustvom može voditi svakoga koji živi molitvu i vježba se u njoj. Sva njezina djela izraz su obuzetosti Bogom, koji u njenom životu uvijek iznova preuzima inicijativu, pokazuje joj kako su mnogostrani i puni ljubavi njegovi planovi s ljudima. Bezuvjetno preporuča molitvu kao put i sredstvo do ostvarenja cilja. Kao mističarka, usprkos brojnim izvanrednim darovima, uvijek ostaje čovjek i naglašava potrebu ljudskih vrlina. Živjela je u vrlo kritičnom vremenu Crkve, u vrijeme pojave protestantizma i nestabilnosti crkvenih struktura. U to vrijeme snaga grijeha postavila je u pitanje mogućnost duhovnog života odnosno postojanje nutarnje nadnaravne stvarnosti u kojoj i po kojoj se zbiva svetost kršćanina. Bog je odlučio da upravo Terezija Avilska postane svjedok nutarnjeg misterija. Terezijino vrijeme je i vrijeme duhovnih pokreta stoga se Terezija, oslanjajući se na iskustvo svog vlastitog bića i na teološku učenost drugih, upušta u vrednovanje sveukupne duhovne problematike, zauzima stav i daje ideje za daljnje kretanje".2

Položaj žene:

"To je vrijeme kada je žena bila potpuno podložna mužu, obitelji, okolini...Žena koja rađa i ostaje u kući. Žena nije smjela iznijeti svoje mišljenje pred svojim gospodarom i ako bi otkrila da je njezin gospodar "sićušan" čovjek mogla se samo pretvarati."

Ako je tako bilo za žene u svijetu kako li je tek bilo za redovnice, a usprkos tome napravila je, uz Božju pomoć, više nego mnogi muškarci u to doba.

2 O. Antonio Sagardoy, OCD, Razgovor s Bogom, Karmelska izdanja, Zagreb, 22010.


66

II. DUHOVNI PUT SV. TEREZIJE AVILSKE

(Izvadak iz magistarskog rada: Teodora .Živković: "Životni projekt kroz prizmu poslovnog projekta")

Sv. Terezija Avilska sama je u svom životu prolazila i pronalazila put do Isusa, otkrivala faze na tom putu i uočavala zakonitosti, prepoznavala zapreke, opasnosti i prevladavala ih. Otkrivala je što u sebi treba mijenjati da bi prošla kroz pojedinu fazu. Možemo reći da je upravljala svojim životnim projektom, oslanjajući se u potpunosti na Božju pomoć. Uočavala je zadatke koje treba odraditi da bi se moglo krenuti u novu odaju, u novu fazu projekta.

U želji da svojim susestrama pomogne na putu, koji je i sama prolazila, sve je detaljno zapisala i ostavila brojna djela kao upute za vođenje životnog projekta. Slika br. 1 prikazuje njezin životni projekt, hod kroz sedam odaja, sedam faza na putu do cilja.


67

Slika br. 1: Životni projekt Sv. Terezije Avilske

1. OdajeDuhovni životskoro ugašen

2. OdajeSnažni i bolninapor uspona

Izbjegavasmrtni grijeh

Nikakvamanifestacija

Osjetilne utjehei suhoća

Daje se na molitvusabranosti, naispiranje mana

3. OdajePobjeda

racionalnihdjelatnosti

Lakoćasabiranja

4. OdajeNoć osjetila.

Mir.

Unutarnja prisutnostBožja očituje se po

svijetlu koje zasljepljuje

5. OdajeSjedinjenje

volje

Trajna "uhvaćenost"volje, neki put poslijemističnog sjedinjenja

6. OdajeNoć Duha,

Oblik. Svecai Apostola

Bog čisti i obogaćujeposredstvom dodira u

duhu i djelatnim moćima

7. OdajePreobražavajuće

sjedinjenje

Potpuna obuzetostBogom i poslanjena korist Crkve

Na organiziranje duhovnogživota pomoću discipline

i odvajanja

Snažni i uporni naporpodupiran je čitanjima,

vođenjem i prijateljstvima

U dobro organiziranomživotu pobožnosti

Brižno izbjegava grijehei prakticira

jednostavne molitve

Uvažavati djelovanje Božjeu molitvi; mir, tišina,umjerena aktivnost.

Izvan molitve energičnaaskeza za razaranje

glavnih duhovnih poroka.

Vjernost vjerii poslušnost

Predanje i tiha strpljivost.Siromaštvo i nada.

Čistoća i savršenaljubav u službi Crkve


68

Sama Terezija opisala je detaljno hod kroz odaje zamka tako da svatko može, čitajući njezina djela, pronaći i prepoznati sebe u nekim od odaja.3 Ulazna vrata zamka su molitva, duša bez molitve ostaje izvan zamka, a kako zamak nije drugo nego sama duša – Božje boravište – te osobe ostaju prikraćene u vlastitoj spoznaji i spoznaji Boga, dakle, možemo reći da uopće ne pokreću svoj životni projekt.

• prve odaje – obraćenje – duhovni život gotovo da i ne postoji. Ovdje su osobe zarobljene svjetskim stvarima. Njihova spoznaja Boga i sebe vrlo je oskudna, ali ipak su u nekom rastu iako im prijeti stalna opasnost da odustanu od puta i izađu iz zamka; da odustanu od svog životnog projekta;

• druge odaje – obilježavaju ih snažni i bolni napori uspona, napetost između ustrajanja i odustajanja – ovo su odaje borbe i ustrajnosti, borbe između dva svijeta. Duša sve jasnije čuje Boga, ali je još uvijek nešto vuče natrag. Ovdje su bitni spremnost na borbu, herojski stav, odlučnost i ustrajnost da se ni po koju cijenu ne odustane od puta;

• treće odaje – tko je ušao u treće odaje pobijedio je racionalne djelatnosti i na putu je prema vježbanju sabranosti; osnovni rezultati ovih odaja su poniznost, strpljivost, poslušnost – ovdje već polako započinje blaženo duhovno stanje. Duše se silno vježbaju u pokori, sabranosti, čuvaju se grijeha, vježbaju se u djelima milosrđa prema bližnjima. Čežnja za duhovnim iskustvima i nestrpljivost velika su opasnost da duše odustanu i vrate se izvan zamka, zato je potrebna poniznost u strpljivom čekanju;

U prve tri odaje odvija se naporan proces čišćenja duše, gdje je poseban naglasak stavljen na ljudski element odlučnosti, borbe i ustrajnosti, dok počevši od četvrtih odaja Bog je taj koji sasvim preuzima inicijativu.

• četvrte odaje – Terezija ih još naziva odaje mira i noći osjetila u kojoj se već osjeća Božja prisutnost, to je prijelaz u život mistike – ovo su odaje u kojima se vježba molitva i savladavaju problemi rastresenosti u molitvi, u kojima Bog daje molitvu ulivene sabranosti i molitvu smirenosti. Tu se događa susret ljubavi i osjećaj Božje prisutnosti;

• pete odaje – "živim, ali ne više ja, nego u meni živi Krist" – ovdje je naglasak stavljen na mistično sjedinjenje, koje dolazi nakon sjedinjenja s Božjom voljom;

• šeste odaje – u njima Bog čisti i obogaćuje posredstvom dodira u duhu, a Terezija ih još naziva i zaruke duše – ovdje se događaju posljednje pripreme i pročišćenja duše za potpuno sjedinjenje s Bogom; "posljednji korak prije sklapanja braka". Duša nailazi na brojne poteškoće: izrugivanja od strane bližnjih, problemi s ispovjednicima te "duhovne muke kojima se ne zna naći imena"; 3 Isto kao prethodno


69

• sedme odaje – tu se događa duhovna ženidba odnosno preobražavajuće sjedinjenje i potpuna obuzetost Bogom i poslanjem na korist Crkve.

Cijelo Terezijino izlaganje je jedna vrsta jednostavne i sažete interpretacije onoga što duhovni život kršćanina jest. Terezija kreće na put koji počinje od tvrdnje da se Bog nalazi unutar zamka i da ga se može dohvatiti. Iznosi povijest svojeg života kao jasno svjedočanstvo kakav je plan milosrđa što ga Bog ima za svaku dušu. Možemo reći da je po opisu njezina života duhovna teologija pošla od konkretnog slučaja da bi onda na temelju njega dala određeno tumačenje božanskog plana spasenja.

Kao što smo promatrali njezin duhovni rast i prolaz kroz odaje zamka kao ostvarenje životnog projekta isto je tako moguće ono što je radila promatrati kao poslovni projekt, jer sama Terezija upozorava da nije dovoljno samo duhovno rasti, nego da nas upravo taj rast potiče i na djela. Tako nam je Sv. Terezija Avilska dala upute za naš životni projekt, ali i poslovni projekt jer kako sama kaže: "Ne pregnete li da steknete i vršite kreposti, ostat ćete vazda patuljaste." I nadodaje: "Ne želimo i ne bavimo se molitvom da uživamo, nego da zadobijemo snagu za služenje Bogu, jer ovome služi i duhovna ženidba da iz nje nastaju vazda djela, djela."4

"Kao što se istinsko apostolsko djelovanje rađa iz kontemplacije, tako i autentična kontemplacija uvijek nosi djelovanje. Djelovanje i kontemplacija postaju jedno, tako što jedno uvijek poziva drugo....Nužno je prije biti da bi se moglo djelovati, prvo ljubiti da bi se moglo činiti..."Sestre moje, ne gradimo kule bez temelja jer Gospodin ne gleda toliko na veličinu djela koliko na ljubav kojom se čini, a učinimo li ono što budemo mogle, Njegovo Veličanstvo će dati pa ćemo moći svakim danom sve više."5

Obnoviteljica karmelskog reda i poznata mističarka osnovala je sedamnaest ženskih i nekoliko muških samostana diljem Španjolske. Na slici br. 2. prikazan je njezin rad kao poslovni projekt. Započela ga je kad je jasno u sebi čula Božju zapovijed: osnuj samostane, radu daj vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije učini djelotvorni posao. "Gospodin hoće činjenice, hoće djela. Ako vidiš bolesnicu kojoj možeš olakšati, nemoj oklijevati da žrtvuješ molitvu. Posveti se njoj; ti moraš osjetiti njezine bolove. Ako nju treba nahraniti, ti ostani gladna. U tome je istinsko sjedinjenje s Bogom."6

Slika br. 2. Poslovni projekt Sv.Terezije Avilske

4 Isto kao prethodno 5 Isto kao prethodno 6 Otac Antonio Sagardoy, OCD: Razgovor s Bogom piše vam Terezija Avilska, Duhovne meditacije, Provicijalat hrvatskih karmelićana, Zagreb (Remete), 1989.


70

Zamisaoideja

Def inicijaplan

Starttim

Izvedbaposao

Krajrezultat

uočavanjepotrebe zapromjenom

donošenjeodluke

izrada planai programa

potvrdaispravnosti

plana

osnivanjeprojektnog

tima

putovanjetraženjemjesta

dobivanjedozvole

gradnja kuće

vođenje poslova

uspostavasamostana

organizacijasamostanskog

života

odabirstarješice

samostana

duhovnovodstvo

potreba obnoveKarmelskog

Reda

napisatiObnovljeno

Pravilo

plan i programobnove sa svim

detaljima

savjetovanjesa Sv. Ivanom

od Križa

život po novomPravilu sa par

sestara

x puta


71

1. faza - ZAMISAO - IDEJA

• prvo je uočila potrebu da Karmel treba obnoviti i da Red treba ponovno zaživjeti prvotno Pravilo,

• donijela je odluku da će napisati Obnovljeno pravilo Karmelskoga Reda – "Duh, odlučnost i volja imali su u njoj takvu moć da je od časa kada je odlučila, stvar već bila kao završena, jer Gospodin dolazi u pomoć onima koji su odlučili da mu služe."7

2. faza – DEFINICIJA PLANA

• izradila je plan i program obnove i pokazala ih Ivanu od Križa kako bi dobila potvrdu ispravnosti i podršku u pokretanju projekta.

3. faza – START - OSNIVANJE

• započela je s par sestara život u malom gradiću u Castili, u Španjolskoj pokazujući primjerom što je naumila,

• tijekom osnivanjima samostana pratila ju je i borba s Inkvizicijom, ali uz nju je bio Gospodin koji ju je vodio, tješio i poticao na uvijek nove akcije.

4. faza – IZVEDBA - POSAO

• krenula je uvijek s putovanjem i traženjem pogodnog mjesta za samostan, tražila je osamu, mir, tišinu, ali i blizinu vode i pogodnu cijenu,

• dobivanje dozvola za početak gradnje i za osnivanje samostana od Provincijala, Crkve i gospodstvenih vlasti zadavale su joj velike muke i bile prva prepreka na putu do cilja. Nisu svi bili blagonakloni i presretni da jedna žena poduzima tolike akcije. "Došlo je vrijeme da sama uzme stvar u svoje ruke. Jednog dana, kad se osjećala nešto bolje, otišla je do njega, pouzdavajući se u vlastitu vještinu pregovaranja koju joj je Bog dao."...."Žena koja se umije okoristiti prilikama i poznanstvima, ali Terezija ne voli da se spretnost iskrene u lukavštinu, sposobnost organizacije u sebičnost, smisao za inicijativu u preveliku samostalnost, a pouzdanje u sebe u taštinu."8

• za gradnju kuća zajedno je s građevinarima izrađivala građevinske planove, odabirala građevinski materijal, nadgledavala radove, a često ih i sama vodila – "Sama je preuzela vođenje poslova. Sjedeći na kamenoj klupi unatoč hladnoće, svemu je

7 Marcelle Auclair: Prva žena naučiteljica Crkve Sv. Terezija Avilska, Knjižnica duhovnog života, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1970. 8 Isto kao prethodno


72

predsjedavala, sve nadgledala naslanjajući se na svoj štap od kojeg se nije odvajala od onog pada u Avili, za svako pitanje nalazila je najbrže rješenje i poticala ljude jednom riječju ili jednim pokretom ruke."9

• nakon dovršetka kuće postavljala bi na jedna vrata samostana kip Sv.Josipa, a na druga vrata kip Blažene Djevice Marije; to su bili čuvari samostana i sestara.

5. faza – KRAJ - REZULTAT

• za svoje samostane pomno je odabirala sestre, a kriterij je uvijek bio zdrav razum, visok stupanj molitve i krepost poslušnosti i umjerenosti u svim stvarima. Formirala bi procesiju sa sestrama i unijela u samostansku kapelicu svetohranište i raspelo što je bio znak za početak novog života,

• organizirala je samostanski život do najmanjih pojedinosti, a posebnu je pažnju uvijek posvetila klauzuri jer je brinula za odvojenost od svijeta – "Zvono: na posao. Zvono: na odmor uz zvrljanje kolovrata. Zvono: na molitvu, zvono: disciplina, zvono: pokora. Zvono: ispitivanje savjesti. Gdjegod se nalazila, štogod radila, svaka karmelićanka u svim samostanima klekne u isti čas i čisti prozračni kristal duše čiju je ljepotu opisala Terezija, i dvije stotine prozirnih srdaca odražavaju lice svoga Kralja."10,

• brine i za zdravlje sestara – "Majka se brine i za zdravlje svojih kćeri. Neka ne borave u ćelijama koje su netom sagrađene, dok se potpuno ne osuše zidovi,

• odabire starješice samostana – "Catalina znade silno ljubiti Boga i uzvišenoga je duha, a to je dovoljno da znade upravljati. Ona će bit dobra starješica kao i svaka druga. Naučit ću je da strogost treba ublažiti s malo razumijevanja za druge i zasladiti je shvaćanjem za bližnje..... Tako je birajući jednu po jednu i pouzdavajući se više u ono što joj instinkt govori o njenim kćerima, nego u ono što je vidljivo, Majka Terezija od Isusa stvorila je krunu svojih velikih starješica."11

• vodila je i samostanske računske knjige – "Majka jednako slobodno shvaća pitanje novca kao i sve ostalo: novac je bio za nju sredstvo kojim se služila ne prezirući ga, ali se nije niti vezivala za njega. Nije robovala ni siromaštvu ni obilju. Ako je neka darovita i kreposna novakinja bila primljena u Karmel bez miraza, Majka je zahvaljivala Bogu: "Slava Bogu!" No, isto tako je slobodno rekla: "Obradovala sam se ulasku ove redovnice koja je veoma bogata. Sve je dobro prošlo: "Slava Bogu!""12

9 Terezija Avilska: Moj život, Kršćanska sadašnjost i hrvatski karmelićani i karmelićanke, Zagreb, 1991. 10 Isto kao prethodno 11 Isto kao prethodno 12 The Wisdom of St. Teresa of Avila – compiled by Ruth Burrows, Lion publising, 1998.


73

• vodila je i kao duhovnik duše svojih sestara – "Odstranivši vjernog Juliana de Avila, koji je radi starosti izgubio ugled, rekla je: "čuvao nas Bog od previše starih ispovjednika", i ponovno je sama uporno svojom neumoljivom blagošću preuzela vodstvo duša."13

Na kraju poslovnog projekta, nakon što je ustanovila brojne samostane Marcelle Auclair je zapisao i ovo: "Tako je oslanjajući se na svoje dvadesetogodišnje svakodnevno pomno promatranje, uočavajući najmanje reakcije i najbeznačajnije pojedinosti jednako kao i najvažnija zbivanja, preinačujući jedno, imajući u vidu drugo, pozivajući iskustvo u pomoć protiv tradicije i tradiciju protiv prenaglih novotarija, te iste godine 1581. dovršila napokon, točku po točku, Pravilo (Ustanove) Konstitucije obnovljenog Reda Naše Gospe od gore Karmela. Za onih nekoliko mjeseci što ih je provela u Palenciji nije je napuštala ova briga. Bosonogi koji su se okupili na kapitulu u Alca de Henares, morali su konačno usvojiti Konstitucije. Šaljući ocu Gracianu poruku za porukom, ona je do zadnje minute unosila u njih ispravke i poboljšanja."14

U Palenciji je saznala da je Papa Grgur XIII odijelio Bosonoge u zasebnu provinciju. Ova bula napisana u obliku pisma predstavlja krunu djela Majke Osnivateljice. Terezija od Isusa vidjela je svoju obnovu ne samo ostvarenu i dovršenu nego i njen nastavak i produženje za budućnost. Dvadeset dva samostana, tri stotine redovnika i dvije stotine redovnica, kako je pisalo u buli Sv. Petra bili su od tada slobodni pred ljudima i pred Bogom, jer su svi postali podložni strogom i nepromjenjivom Pravilu u kojem će se preporađati jedino za Boga.

Tako je uspješno završio poslovni projekt kojem je sponzor bio Gospodin, voditelj projekta Terezija od Isusa, a članovi projektnog tima Bosonogi Karmelićani. Uspjeh je Sv.Tereziji ulijevao snagu jednako kao i borba. Njoj je sve ulijevalo snagu jer je uvijek bila oslonjena na Boga. Živjela je u realnosti Božje sveprisutnosti, u tako uskoj povezanosti s Isusom da nije imala bližeg savjetnika, djelotvornijeg tješitelja i nježnijeg prijatelja od Njega. Bog je za nju bio u svemu i u svima. Ljubila je i radila za svog Gospodina. Jer nadglednik koji radi za svemogućeg gospodara ne vodi računa o vlastitim probicima: on radi bez grozničave užurbanosti ili pohlepe, kori bez mržnje, nepristrano nagrađuje. Kod svakog novoosnovanog samostana mislila je isto što i kod prvoga: "Gospodine ovo nije moja kuća; za Tebe je otvorena i ti se brini za nju.." U Tereziji su se združile Marta i Marija i zato je dostigla takav stupanj u kojem kontemplacija i akcija nisu odvojene nego nerazdjeljive: ona se Bogu u isti mah klanja i služi mu.

Možemo reći da je ovo konkretna uputa za svakog kršćana. No, jasno je da će put prema cilju, prema Bogu biti različit već prema životnim staležima pojedinih ljudi. Ne može se od jedne zaposlene žene, koja je k tome i supruga i majka u obitelji očekivati da po par sati dnevno provede u Crkvi moleći i slaveći Boga, a da pri tom zanemaruje posao 13 Isto kao prethodno 14 Marcelle Auclair: Prva žena naučiteljica Crkve Sv. Terezija Avilska, Knjižnica duhovnog života, Grafički zavod Hrvatske, Zagreb, 1970.


74

i svoju obitelj. Teško je uskladiti poslove ovoga svijeta i odnos s Bogom, ali je ipak moguće. Pravoj pobožnosti ne smeta obavljati one dužnosti koje moramo prema svom životnom staležu. Svaki životni stalež ima svoj duhovni hod i može ga postaviti kao životni projekt.

Iz ovoga zaključujemo što je volja Božja za nas. Božja volja nije jednolična. Crkva je Božji vrt u kojem on želi imati raznovrsno i raznobojno cvijeće. Ta pluralnost čini vrt lijepim. On želi imati ljude koji se izravnije posvećuju molitvi, evangelizaciji, svjedočenju određenog evanđeoskog stava, ali i one koji se angažiraju u društvu i bave vremenitim i profanim djelatnostima uređujući ih po Bogu. Sve su to faze vlastitog posvećenja. Zato Sv.Terezija zastupa pluralnost duhovnosti te veli da "ima mnogo staza na ovom duhovnom putu". Što znači da je glavni put jedan, a svaka faza tog puta ima bezbroj različitih staza. Ona nadalje upozorava, da se čovjek ne treba opterećivati traženjem vlastite staze; ona se sama otvara onome tko iskreno traži Boga i njegovu volju, tko je spreman prihvatiti iz Njegove ruke i ugodno i neugodno.15

Kada kršćanin posjeduje tu unutarnju opredijeljenost za Boga i njegovu volju, tada on raste u svetosti kroza sve što čini, a da ni "sam ne zna kako" (Mk 4,27). Sv. Terezija Avilska potiče te osobe da se kroz dan, kada su zauzeti svojim poslovima koji puta u "nutrini uteknu svome Bogu", upute mu kratku riječ pouzdanja, ljubavi, pažnje, kakav uzdah srca. Tako će i poslovni i životni projekt napredovati pod našim mudrim vodstvom i s osloncem na Boga. Konkretne životne okolnosti su različite za svakog čovjeka. Svaka je osoba jedinstvena i neponovljiva. Ima svoju dob, naravne karakteristike, svoju profesiju, stalež, konkretnu situaciju, itd. Ne može se od gitare očekivati zvuk orgulja, ali svi smo dobili iste upute za ostvarenje svojih projekata (kraj navoda).

III. PORUKE SV.TEREZIJE AVILSKE – NAMA - DANAS

(U nastavku svi navodi su iz knjige Marcele Auclair: Prva žena naučiteljica Crkve)

Čitajući djela ove svetice i knjige koje su drugi pisali o njoj prepoznala sam četiri osnovne poruke i nekoliko ključnih pojmova koje su bile važne u 16.stoljeću u njeno vrijeme jednako kao i danas u 21. stoljeću, a koji se isprepliću i nadopunjuju. Stotine godina su prošle, a njezina poruka jednako je aktualna i živa.

1. Molitva - Terezija je učiteljica molitve – opisana je detaljno i pristupačnona početku ovog teksta

2. Osobni razvoj, život u Božjoj prisutnosti, spoznavanje sebe samog – Terezija nam je primjer kako se boriti protiv sebe i napredovati u duhovnom životu

15 Usp. Isto kao prethodno


75

3. Pripadnost Crkvi – ističe uvijek vjernost Crkvi

4. Akcija/djela/rad

I još bih posebno istaknula riječi/pojmove koji se najviše ponavljaju u njezinim djelima i koje su povezane sa svim njezinim porukama. To su ODLUČNOST I VOLJA u svemu i TAŠTINA I OHOLOST U GRIJEHU.

Njezina je nauka odraz vlastitog osobnog života i duhovnog iskustva.

Danas neću govoriti o Terezijinoj biografiji, obitelji, mladenaštvu, bolestima.....iako sve to mnogo govori o njoj. Neću govoriti ni o njenom putu molitve, njenom duhovnom hodu jer bi nam za to trebalo puno više vremena, sve sam to zapisala pa ćete moći pročitati. Danas bih govorila o onim stvarima koje sam usvojila, proživjela i dio su mog iskustva.

Kao poslovna žena tražila sam u njenom životu i radu savjete i iskustva koja govore o prožimanju akcije i kontemplacije, rada i molitve. Tražila sam i našla podršku u svakodnevnom radu.

Izvršni sam direktor sektora u Privrednoj banci koji sam osnovala od početka; nije prije postojao, zaposlila ljude, organizirala posao, a pomoć sam, prije sedam godina, našla u životu sv.Terezije

Krenula sam prvo stazom osobnog razvoja i odlučnosti.

OSOBNI RAZVOJ, ŽIVOT U BOŽJOJ PRISUTNOSTI, PUT SAMOSPOZNAJE I ODLUČNOST

"Terezija je po prvi puta izrekla ključnu riječ svoga duhovnog kao i aktivnog života: Tako sam malo po malo odlučila prisiliti sebe da uđem u samostan determinacion, determinirati, odlučiti. »Odlučih ... «, Odlučila sam, ... « »Od silne je važnosti da počnemo s čvrstom odlukom... « »Duša koja započinje s čvrstom odlukom već je učinila veliki dio puta... « » ... malo, gotovo ništa, jedna sasvim mala odluka......«

"...Sada je znala da osjećaji, želje, ukus, vladanje, sve ono što se čini našim značajem, nije drugo nego skup težnja koje se mogu vježbanjem i navikom pobijediti ili razviti, da je sve to podložno nadzoru volje. Bog je stvorio čovjeka slobodnog da može izabrati savršenost. »On hoće upravo, tu odluku«. »On čeka samo našu odluku da sve učini sam«. "Gospodin pomaže onima koji su odlučili služiti njemu na slavu ".

"Za njene postupke mogli bismo reći: »Dobro je promislila i promotrila ono što mora učiniti, zatim bi izvela ono što je zaključila i odredila, s velikom odlučnošću i ustrajnošću dok ne bi postigla potpuni cilj." Kasnije će reći i za najvišu duhovnost: "Sve je učinjeno onoga trenutka kad se duša odlučila na nutarnju molitvu«. U jednom kratkom poglavlju svoga Života deset puta je napisala riječ determinacion koju je


76

povezala s idejom slobode: »Nužno je da se započne s ovom slobodom i odlukom ... « »Ona koja ima u sebi tu odluku ne treba se ničega plašiti ... « »Treba odlučiti da neće dopustiti da Krist padne pod križem pa makar ta suhoća trajala cijelog njenog života«. (str. 36-37)

"Odlučila je dokrajčiti svoju neodlučnost."

"Usvojila je i devizu grada Avile: Antes quebrar que doblar, radije se slomiti nego popustiti, radije umrijeti nego odustati."

"Nije gubila iz vida da će joj najteže biti boriti se sama sa sobom. Činilo joj se da nije toliko stvorena za svetost koliko za uspjeh u svijetu; optuživala je sebe da je puna pogrešaka i oprečnosti: ponosna ali lakoumna, zapovjednička ali podložna utjecajima; spominje svoje »krajnje licemjerstvo« i odvratnost prema laži, želju da se dopadne, koja ipak nije ublažavala promjenljivost odstranjenih raspoloženja, koja su znala planuti »strašnim« srdžbama, te onaj osjećaj, časti, ono »crno samoljublje«, krivo shvaćeno samoljublje koje »nikakva turpija nije mogla izbrusiti". ( a kamoli svi seminari za managere koji se danas organiziraju)

"Dakle, na početku svoga redovničkog života Terezija je shvatila vrijednost onoga što je nazivala "herojskim činom": "Kad pomislim na to, nema ničega, ma bilo i najteže, što ne bih prihvatila. Iskustvo mi je pokazalo da, ako se prisilim učiniti samo za Boga nešto što je na oko grozno, nagrada će biti to slađa što je bojazan bila veća".

"Sada je postala revnija; već ju je dotakao plamen božanske ljubavi i ona sve više zahtjeva od same sebe. (str. 44)

PRIPADNOST CRKVI

Učestali napadi na Crkvu i pretjerani aktivizam te kako nam Terezija može pokazati put i pravu mjeru u svemu. Kako se Crkva i svećenici danas napadaju neću ni spominjati. Nekome je očito jako važno da ti napadi budu stalni i da svakako ne bude perioda bez napada radi očuvanja kontinuiteta. Da nije bilo sv. Terezije 1989. godine kad sam je prvi puta susrela u njezinim djelima možda bih se i ja uhvatila na taj mamac. "Gdje je zamka?" Zamka je da počnemo misliti kako je Crkva nepotrebna jer se u Boga može vjerovati i bez Crkve, zato je se želi na svaki način diskreditirati, ali ne dajte se uloviti. Bez Crkve nema puta do Boga.

O.Vjenceslav ovako govori u jednoj radio emisiji "Hvaljen Isus i Marija":

" Koliki su se užasnuli nad Gibsonovom Pasijom, ali za Isusom nisu pošli. Koliki su lani vikali na Crkvu koja je stoljećima skrivala jedino Evanđelje, kažu oni, jer se je bojala istine. Tko se od njih približio k Isusu da zaživi s Njime, Njegovo Evanđelje. Hoće li netko od ovogodišnjih razglabatelja Crkvenih pitanja pristupiti k Crkvi kao Majci s punim povjerenjem i dati joj da mu ona pokaže Isusa, blagoslovljeni plod utrobe svoje.


77

Daj Bože. Ali kao i ranije, svi će oni ostati vani i izdaleka svom oštrinom razuma i logike razglabati, istraživati, zaključivati i osuđivati ono što ne poznaju iznutra."

"U Terezijinom se životu i nauci ističe i osjećaj eklezijaliteta, osjećaj s Crkvom. Crkva! »To je tema našega vremena. To je tema Koncila« veli Pavao VI. (Oss. Rom. 9. IV 1970). Terezija u svojim velikim i »malim« knjigama ističe svoju vjernost Crkvi. U Putu savršenosti piše: »U svemu se držim istina svete Majke rimske Crkve«. U duhovnim izvještajima svojim ispovjednicima dodaje: »Podvrgavam se opomenama Crkve«. A za nju »podvrgavati se isto je što i ljubiti« Crkvu. (Marcelle Auclair). A na smrtnoj postelji razgovjetno i s mnogo dostojanstva i radosti ponavlja: »Gospodine, ja sam kći Crkve«. Terezija izjavljuje da je »kćerka Crkve«. Ona je tijesno povezana s »Crkvom boli« svoga vremena i pati s Crkvom u njenoj obnovi. Trpi zbog dramatičnog rascjepa jedinstva u Crkvi svojih dana kao i zbog profanacije sv. Euharistije i svećenstva. Ona zato, novo osnovanu karmelsku obitelj poziva na molitvu i apostolsko djelovanje. Sve: molitve, žrtve, samoća, rad, sav život zajednice treba da je na službu Crkve. Ako sve nije potčinjeno službi Crkve »tada, sestre, - veli - znajte, da ne ispunjavate svrhu zbog koje vas je Gospodin sakupio na ovome mjestu«: Ona osniva i mušku granu Karmela, -da u Crkvi čuva duhovne vrednote i pomaže joj u nevolji."

"Terezija nam je danas potrebna, da nam ureže u dušu duh II. vat. koncila: duh svetosti i eklezijalnosti, osjećaja s Crkvom!"

Stoga je zovite u pomoć kad posumnjate ili kad sami budete morali nekome objasniti da nemaputa do Boga bez Crkve.

AKCIJA I KONTEMPLACIJA

Današnji pretjerani aktivizam ovako je opisala Sv. Terezija

"Jadna Dona Luisa! " Za osobe njena roda sve je samo obaveza, zato je velika zabluda nazivati ih gospodom, dok su oni zapravo robovi tisuće obaveza....Stjecala sam veliku dobit promatrajući sve to, i to joj rekoh." (str. 98).

"Ne pregnete li da steknete i vršite kreposti, ostat ćete vazda patuljaste." I nadodaje: "Ne želimo i ne bavimo se molitvom da uživamo, nego da zadobijemo snagu za služenje Bogu, jer ovome služi i duhovna ženidba da iz nje nastaju vazda djela, djela."16

"Kao što se istinsko apostolsko djelovanje rađa iz kontemplacije, tako i autentična kontemplacija uvijek nosi djelovanje. Djelovanje i kontemplacija postaju jedno, tako što jedno uvijek poziva drugo....Nužno je prije biti da bi se moglo djelovati, prvo ljubiti da bi se moglo činiti..."Sestre moje, ne gradimo kule bez temelja jer Gospodin ne gleda toliko na veličinu djela koliko na ljubav kojom se čini, a učinimo li

16 Isto kao prethodno


78

ono što budemo mogle, Njegovo Veličanstvo će dati pa ćemo moći svakim danom sve više."17

I kako je krenula?? Započela ga je kad je jasno u sebi čula Božju zapovijed: osnuj samostane, radu daj vrijednost najuzvišenije kontemplacije, a iz kontemplacije učini djelotvorni posao. "Gospodin hoće činjenice, hoće djela. Ako vidiš bolesnicu kojoj možeš olakšati, nemoj oklijevati da žrtvuješ molitvu. Posveti se njoj; ti moraš osjetiti njezine bolove. Ako nju treba nahraniti, ti ostani gladna. U tome je istinsko sjedinjenje s Bogom."18

Osnovala je brojne samostane, napisala 4 knjige i preko 5.000 pisama i to u vrijeme kada je žena bila potpuno podložna mužu, obitelji, okolini...a klauzurna redovnica obvezna na klauzuru i poslušnost Crkvi ... i kako je onda podigla tolike kuće, smjestila redovnice, organizirala sve od gradnje do molitve.?!

Išla je naprijed "s neustrašivošću Duha Svetoga, jer je njena hrabrost nadilazila hrabrost muškaraca i žena". (str. 89-90)

I pitala: "Gospodine, zašto mi zapovijedaš nemoguće stvari? Kad sam već žena, da sam barem slobodna! ali vezana sa svih strana, bez novčića – i bez mogućnosti da pribavim novac, ukratko bez ičega. To su bile činjenice, ali zbog poslušnosti i ljubavi prema Isusu odmah dodaje: "što mogu učiniti, Gospodine?" I tako iz molitve i razgovora s Gospodinom nižu se djela. (str. 91.)

"Terezija pravi nacrte, zapovijeda radnicima, postavlja dvostruke rešetke između kora i kapelice. Rešetke su napravljene od gusto isprepletenih šipki tako da redovnice mogu pratiti službu na oltaru skrivene od pogleda. Zidovi nisu žbukani. Sve je veoma siromašno, ali izvanredno čisto. Terezija je sve tako dobro rasporedila da su razmjeri skladni."

Kad je jednom kroz molitvu dobila poruku ništa je nije moglo zaustaviti, pa sve je ionako radila za Gospodina.

Kolike je prepreke imala čitajte u njezinim knjigama. "Teškoće su velike i mala skupina gubi hrabrost, ali osnivateljica nikad ne popušta:

ona je »odlučila« da postigne cilj. Već tada je bila žena koja se »neće plašiti izvanrednih i velikih pothvata, nego će uživati i radovati se što ih može ostvariti, jer je lagani pothvati nisu zadovoljavali." (str. 92.)

Molitva i rad za Tereziju su isto, evo kako piše na jednom mjestu. "Međusobno se pomagati, suosjećati, »unijeti nježnost u dobru volju«, radovati se sa

susestrama u vrijeme dnevnog odmora« i onda ako vam nije do toga«", njegovati bolesne, služiti u najnižim poslovima, sve je to Terezija stavila u isti red s kontemplacijom ili

17 Isto kao prethodno 18 Otac Antonio Sagardoy, OCD: Razgovor s Bogom piše vam Terezija Avilska, Duhovne meditacije, Provicijalat hrvatskih karmelićana, Zagreb (Remete), 1989.


79

nutarnjom molitvom: Što nas briga hoćemo li služiti na ovaj ili onaj način" Ljubav prema Bogu ne može se odijeliti od ljubavi prema bližnjemu. (str. 113).

Svojim sestrama je govorila kako Karmelićanka mora zorno pokazati kako »djelima propovijedati, budući da nam apostol i naše neznanje ne dopuštaju da propovijedamo riječima."

"Po njenu sudu dobro upotrijebiti darove koje nam On daje znači njega slaviti". "Kćeri moje, nemojte očajavati kada se radi poslušnosti moramo baviti materijalnim

stvarima!

Ako radite u kuhinji znajte da se Gospodin nalazi među loncima. Tako se ugodno osjećala među loncima u samostanu Sv. Josipa da je Izabel de Santo Domingo zatekla Majku kako je pala u zanos pred pećnicom." (str. 118)

A kako nije uvijek sve išlo glatko znala ju je uhvatiti i malodušnost i tuga. Srećom brzo ju je prolazilo.

"A zatim plače. Plakala je dane i noći u pustinjačkom skloništu sva izvan sebe zbog bolne nemoći: Nemoćna ženica kao ja nije mogla ništa. "Zar ništa? Ništa nego plakati? Nemojmo misliti da smo sve učinile prolijevajući suze, nego zasučimo rukave i radimo."

"Najprije molitva. Molitva može biti borba, šutnja tvrđava, a mrtvenje taktika: duh usredotočen na Boga ima istu snagu kao vojska u pokretu, a nijeme, nepomične žene ispod svoje crne koprene mogu se boriti za mir u svijetu, stvarajući od svake svoje misli, od svakoga svog odricanja "junačko djelo." (str. 126.)

"Ona prelazi preko razboritih razmišljanja i odlučuje jednom za uvijek da ne treba računati uvijek o razumnosti. Razumnost je nametljiva. Za nju teškoća nestaje onoga trenutka kad je odlučila pobijediti: »To me staje samo malo napora u početku.« Ova vječno bolesna žena nazivlje »malim naporom« silne poslove u kojima je radosno sudjelovala. Ona ne zna za oklijevanje, odmah joj je jasno što hoće i smjesta se daje na posao. Ali kad je okolnosti primoravaju da bude strpljiva, ona čeka, ali ne napušta zamisao." – ne odustaje. (str. 128.)

"U vrijeme kada je počimala svoje veliko djelo osnutka, Terezija od Isusa imala je pedeset i dvije godine. Klauzura nije ni malo naškodila onome što je u njenom svjetskom životu dovelo do blistavog uspjeha: još je uvijek lijepa, vesela, živahna, bolji govornik nego ikada i obdarena čarom kojem su se uzalud opirali. Silna iskustva nisu ostala neplodna nego su neprestano nadopunjavala njenu izvanrednu osobnost, ne oduzimajući joj ništa i ne rušeći u njoj ništa."

"Terezija od Isusa je odlučila da se ne da sputati svakovrsnim bolestima koje su joj ipak prouzrokovale neprestane bolove i od kojih je najmanja neugodnost bila svakodnevno povraćanje. Za pet godina klauzure što je proživjela u sv. Josipu ona je sazrela, a da to nije ni slutila; najviši stupanj molitve oboružao ju je za djelovanje. I evo je slobodne, duhom slobodne, gospodarice same sebe, jer se oslobodila svakog


80

egoizma, svakog ponosa i osobnog probitka; puna je srčanosti, svojstvene njenoj rasi, odvažna »odvažnošću koju Bog daje mravu:" ( str. 129.)

IV. AKTUALNE PORUKE

A sad evo poruke za nas i ujedno provjera odgovora na ono pitanje s početka: koliko se Bogu prepuštamo i koliko mu vjerujemo, koliko smo kadri postupiti kao Sv.Terezija. Možemo li se ovako prepustiti: "Kad je dobila dozvolu za otvaranje jednog od samostana ona ode očarana »uvjerena da ima sve premda nije imala ništa.« Preostala su joj samo tri-četiri dukata. »Terezija od Isusa i tri dukata ne znače ništa, ali Terezija od Isusa, tri dukata i Bog, to je sve."

Ali »kući ni traga«. Terezija po svom običaju ore, sije, radi svim svojim silama i mogućnostima, pa i preko toga i nepokolebivo čeka ispunjenje obećanja: »Kucajte i otvorit će vam se«. Kucajte znači: radite. (str. 146. – 147.)

Posebno mi se dopada ovaj komentar njenog ispovjednika:

"Ovaj provincijal, Juan de Salinas, viđao je Tereziju za vrijeme cijele korizme i gotovo je svakog dana ispovijedao. Mudro je i dalje ostao kod svoje tvrdnje i rekao ocu Banezu: "Prevarili ste me kad ste rekli da je Majka Terezija žena. Vjere mi, ona je muškarac i to od onakvih koji imaju najviše prava nositi bradu."

Odlučan duh majke Terezije, njena hrabrost u suočavanju sa zbiljnošću, bilo da se radi o materijalnim ili duhovnim stvarima, nije svojstvo muškaraca nego velikih duhova i pravih značajeva. (str. 169.)

"Majka Osnivateljica posjedovala je rijedak dar da povezuje ljubav prema samoći i kontemplaciji sa sposobnošću da pregovara sa svijetom, oboružana pronicavošću, opreznošću, pa i lukavošću. Za nju je uspjeh njenih pothvata značio ostvarenje Božje volje na zemlji. I kada priznaje: »Ja sam stara i umorna al' moje želje to nisu,« dokazuje koliko je još uvijek snažna njena sklonost za radom pod žezlom "Kapetana ljubavi, Isusa našeg jedinog dobra!"

(str. 245.)

"Radost i napredak u ljubavi, to su plodovi što ih je Terezija od Isusa ubrala na drvetu križa. Napredak u blagosti uvijek je divan znak, naročito kada se rađa iz velike patnje; no u očima Majke Osnivateljice on dobiva svu svoju vrijednost istom onda kada je usmjeren prema djelovanju." (str. 251.)

"Terezija radi, pa i spletkari, ne preza pred nikakvim naporima, noći provodi u pisanju pisama i knjiga, a dane u upravljanju, poticanju, nadahnjivanju i borbi. No kraj svega ovoga za nju je najbolje šutjeti i razgovarati s Bogom. Jednom riječju: odlučno raditi kao da ne molimo, i tako žarko moliti kao da ne radimo. U njoj su uvijek


81

nerazdvojno združene Marta i Marija i zato je dostigla takav stupanj u kojem kontemplacija i akcija nisu odvojene nego nerazdjeljive: ona se njegovu Veličanstvu u isti mah klanja i služi mu.

SAVJET ZA NAS DANAS:

"Molitva, molitva, drage sestre! "Svaku ozbiljnu odluku pretresite najprije u molitvi!" "Slušajmo Boga kao što se sluša najbolji prijatelj...Kada nastojimo vršiti njegovu volju nemamo se čega bojati..On uzima sve u svoje ruke. Jer Krist je izvanredan prijatelj, ako gledamo u njemu čovjeka s njegovim slabostima i patnjama; tada On ostaje s nama. Kada se naviknemo da ga tako gledamo, lako ćemo ga naći pokraj sebe..." i živjeti uvijek u Božjoj prisutnosti. Na taj način njen dobri Prijatelj nije ju nikada ostavljao. Upravo u ovim trenucima, kada je po logici svaka nada bila nemoguća Majka Terezija je bila najjača. Prijatelji su pobjegli ili se sakrili, Kralj šuti, mržnja je udvostručila nasilje protiv Obnove, ostaje jedino Bog, ali »Bog je dovoljan.« .

Pouzdanjem u Boga, potpunim povjerenjem, pobjeda je zasjala. Velika je istina: »kada se počnemo pouzdavati u ljudska sredstva, božanska nam mogu otkazati. Bog samo čeka našu odluku da mu se prepustimo pa da sve sam učini.«

PORUKA ZA MENAGERE I PODUZETNIKE

Moram zahvaljivati Bogu zbog načina kako ona vodi svoju kuću i zbog talenta koji pokazuje....Po svemu se vidi: žena koja se umije okoristiti prilikama i poznanstvima. Ali Majka ne voli da se spretnost iskrene u lukavštinu, sposobnost organizacije u sebičnost, smisao za inicijativu u preveliku samostalnost, a pouzdanje u sebe u taštinu. Nije propustila da upozori na to Mariju Bautistu:

Najprije počinje nježnošću: »Čudno je kako me gotovo sva pisma umaraju osim vašeg ... « Zatim slijede posve određeni prigovori: » ... Žalosno je kada je čovjek uvjeren da sve znade kao što ste vi uvjereni; i još tvrdite da ste ponizni! Znajte da mi se nimalo ne dopada vaše uvjerenje da nitko ne radi tako dobro kao vi ... Neka vaša časnost prestane s tim lukavštinama." (str.285.)

Živjela je u realnosti Božje sveprisutnosti, u tako uskoj povezanosti s Isusom, da nije imala bližeg savjetnika, djelotvornijeg tješitelja i nježnijeg prijatelja od Njega. Bog u svemu. Bog u svima. Je li mogla prosuđivati? Mogla je samo ljubiti i raditi za svog Gospodina. Jer nadglednik koji radi za svemogućeg gospodara ne vodi računa o vlastitim probicima: on radi bez grozničave užurbanosti ili pohlepe, kori bez mržnje, nepristrano nagrađuje, »kupuje kao da ne posjeduje, služi se stvarima kao ne služeći se«. U njemu nema nemira: Kod svakog novoosnovanog samostana mislila je isto što i kod prvog: »Gospodine ovo nije moja kuća; za Tebe je otvorena i ti se brini za nju ... " (str. 289).


82

Nikada nije lagala, nikada nije o nikome zlo mislila. Energična kada se radilo o probicima Reda, toliko je bila ponizna kada je bila ona u pitanju da se pokoravala vlastitim podložnicama. Znala je reći: "Ne znam zašto me zovu Osnivateljicom, kad je Bog osnovao te kuće ... «

V. ZAKLJUČAK

Pokazala nam je kako pronaći pravu mjeru, što je rad Bogu po volji, a što pretjerani aktivizam i kako se kroz molitvu pronalazi prava mjera i kako u našem životu, ako Bogu vjerujemo, nema mjesta onoj destruktivnoj i depresivnoj izjavi: tu se ništa ne može.

"God. 1915. jednim okružnim pismom izdanim u Ministarstvu rata kralj Alfons XIII, proglasio je Tereziju zaštitnicom četa i korpusa svoje intendature. To je bilo dostojno priznanje administrativnim sposobnostima one koju je sveučilište u Salamanki već proglasilo doktorom mistike, a sv. Petar joj priznao »nebeske časti«".

Mogu je uzeti za zaštitnicu i žene kućanice i zaposlene žene našeg stoljeća, kao i svi oni koji izgrađuju, rade i stvaraju, svi koji štuju prijateljstvo, svi koji se nadaju unatoč protivštinama. Jer sigurno nije najmanja Terezijina zasluga što je pokazala da Bogu odani čovjek mora biti ujedno i potpuni čovjek, i da veliki sveci ne preziru male kreposti. (str. 305.)

Neka sv. Terezija Avilska postane i naša prijateljica, suputnik i naš putokaz prema Bogu i primjer kako živjeti u Božjoj prisutnosti, svaki trenutak i kako u molitvi čuti što nam je činiti.

Sve što mi ne možemo Gospodin može i kako kaže Psalam prve nedjelje svibnja: " Djela ruku naših nek uspiju Gospodine".

Mjesec svibanj je kao Terezijin samostan, na početku 1. svibnja je sv.Josip, na kraju, s druge strane, Blažena Djevica Marija, a tijekom cijelog svibnja karmelićanke i karmelićani i mi s njima.

SAVJETI:

• Nemoj lijegati pospan, nego veoma budan u želji za Gospodinom. Sretni oni koji se bave molitvom prije nego usnu i koji se, budeći se, odmah vraćaju molitvi.

• Molite sv.Josipa, kojeg je i sama molila, za pomoć u molitvi.

• Uvijek se trudila živjeti u Božjoj prisutnosti. Ona neprestano moli i radi.

• Za najmanju riječ što dovodi do neprijateljstva treba se odmah ispričati, treba mnogo moliti i ne praviti iz svoje povrijeđene taštine pitanje časti. Ah, to pitanje časti


83

(puntillos de honora), koje je dugo vremena bilo za Tereziju de Ahumada kamen spoticanja! Terezija od Isusa je uzviknula: »Krv mi se ledi kad se toga sjetim! Ako je i s vama tako, budite uvjerene da ste izgubljene, vjerujte da ste istjerale Zaručnika iz svoje kuće, vičite Njegovom Veličanstvu i brzo potražite lijek.

• Otkrila je štetno djelovanje nepotrebnih riječi, razorno djelovanje kritiziranja, kojem se nije uvijek lako suprotstaviti. Samoća, naprotiv, pogoduje šutnji; šutnja sabranosti a sabranost pogoduje snazi. Snazi da može biti sretna. Ne samo za sebe nego za svijet. U njoj se potreba za djelatnošću izražava u obliku želje za apostolatom. Ali ljudski glas ne može postići toliko koliko duša sjedinjena s Bogom u molitvi. Šutnja usredotočena u Bogu jača je od buke.

• Ali što treba uraditi da puni ljubavi i sklonosti postignemo čvrstu blagost, kako da uništimo "mračni osjećaj časti"? Onom najvećom krepošću koja je uvijek pogodba svih ostalih kreposti: poznavanjem samoga sebe.

• Ali liječnici svijeta su je osudili. Odlučila je zato da pozove one nebeske, i oslanjajući se na svoju lijepu logiku, izabrala je sv. Josipa: "Ovaj slavni svetac pomaže nam u svim potrebama. Gospodin nam pokazuje da ga sluša na nebu kao što ga je na zemlji zvao ocem i bio mu poslušan"....

UPOZNAJ SEBE SAMOGA

"Upoznavanje samoga sebe je kruh s kojim moramo blagovati sva ostala jela pa i ona najbiranija, ne smijemo uzimati hranu bez toga kruha.« Majka nikada neće prestati govoriti o tom pronicavom promatranju samoga sebe. Kada ova snažna duša koju su nutarnja molitva i božanska milost malo po malo oslobodili od onoga što bi psihoanalitičar nazvao njenim kompleksom samokažnjavanja, uzimlje za svoju devizu tri riječi: »Raditi, trpjeti, ljubiti i kada traži kušnje, nema u tom nikakve morbidne tendencije: »Kušaj nas, Gospodine, ti koji znaš istinu, kako bismo upoznali sami sebe. Jedino nam patnja pokazuje našu stvarnu snagu ili iluziju naše samodopadnosti. Za Tereziju od Isusa trpjeti znači upoznavati samu sebe, a »moramo oplemeniti i svoje shvaćanje kako nas istina o nama ne bi kukavički orobila."

Nadam se da će svatko od vas pronaći putokaz za sebe i svoju dušu.

Pripremila: mr.sc. Teodora Živković


84

SADRŽAJ

RIJEČ OCA PROVINCIJALA________________________________________________________________________1

SA SJEDNICA PROVINCIJALNOG SAVJETA_________________________________________________2

PRILOZI___________________________________________________________________________________________________3

IZ NAŠIH ZAJEDNICA______________________________________________________________________________33

SVJETOVNI RED - OCDS__________________________________________________________________________63

KARMELSKI VJESNIK God. XXX (2010) br. 3

Glasilo hrvatskih karmelićana i karmelićanki OCD i Svjetovnog reda OCDS

*

Izdavači: Hrvatska karmelska provincija sv. Oca Josipa

Udruga "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini Svjetovni red OCDS HKP

*

Urednik: Jure Zečević, OCD

Tajnik HKP sv. Oca Josipa i

Duhovni asistent Udruge "Bl. Alojzije Stepinac" bosonogih karmelićanki u Hrvatskoj i Bosni i Hercegovini

Na uređenju broja 3/2010 surađivaoi: Dražen Marija Vargašević, OCD

*

Česmičkoga 1, HR – 10000 Zagreb; Tel. (01) 4500-500; Fax. (01) 4580-953 E-mail: [email protected]

http://www.karmel.hr

karmelski vjesnik 3-2010

Documents