godina 52.broj 83..................{ sijecanj 2012.}..................

ZVIJEZDE PLEŠU - S „Viklerimado finala

ORAŠAR-Balet s našom zvijezdom

LIST OSNOVNE ŠKOLE IVANA GRANÐE/SOBLINEC

DJECA I MEDIJI „BAJKA SE NASTAVLJA“-Ponovno u novoj Sesvetskoj dvorani

TEMA BROJA

LIST UČENIKA OSNOVNE ŠKOLE IVANA GRANÐE/SOBLINEC siječanj 2012...................................................

broj 83. /52 godina..................................................

........................................

..................................................

........................................RIJEČ UREDNICE:

Dobrodošli ponovo na let s našim Kresnicama kroz živopisne, mukotrpne, nepredvidljive, nezaboravne i jedinstvene školske dane.Moramo priznati da je vrijeme od Kresnica do Kresnica doslovno projurilo. A razloga je više. Mi, učitelji, trudili smo se organizirati što više aktivnosti koje bi vam učenje učinilo lakšim, a vi ste se potrudili da vas upamtimo, kako po vašim uspjesima tako i po zgodama i nezgodama.U ovom broju potrudili smo se podsjetiti vas na sve one aktivnosti u kojima ste sudjelovali, koje su vas veselile i u kojima ste učili.Nadamo se da ćete se s veseljem prisjetiti putovanja, gostovanja, kazališta i naših „dika“, učenika koji su se istaknuli u ovoj godini.Zavirit ćemo u školsku kuhinju, približiti vam rad nekih naših „vanjskih suradnika,“ i pozabaviti se medijima koji zasigurno jako utječu na vaše sazrijevanje i odrastanje. Nadam se da će vam čitanje ovih Kresnica biti zabavno i da će svatko pronaći nešto za sebe.

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA:Dragica Vidaković Jurčević, dipl. ped.

2

IZ SADRŽAJA:

Ples sa zvijezdama: " Vikleri" i " Panic room", zavirili smo tamo gdje publika nesmije

5. "Lajkati" ili ne?- anketa o facebooku iz pera vaših novinara

7.

Moravečka majka hrabrost, o ženi,majci i vilionistici, gospođi Kunjko Pustički 9.

12./13.

20.

In MemoriamUčiteljici OŠ Ivana Granđe, PŠ Glavnica Donja

Bernardi Sušac ( 10.04.1937. - 02.12.2011.)

IMPRESUM:

GLAVNA I ODGOVORNA UREDNICA:Dragica Vidaković Jurčević, dipl. ped

IZDAVAČ:OŠ Ivana Granđe

GLAVNI I ODGOVORNI UREDNIK:Dragica Vidaković Jurčević, dipl.ped.

UČENIK UREDNIK:Silvija Herjavić, 8.c, r. LEKTORIRALI:Ljiljana Bukal, dipl. učiteljicaDarijo Marković. prof.

UREDNIŠTVO:Lara Pollak,Karla Mesec,Viktorija Iveljić, Katarina Jelavić, Anita Mesec, Antonia Bukovac,Helena Nežić

UČITELJI SURADNICI:Ankica Dmejhal, Ljiljana Bukal,Darijo Marković, Željka BosiljkovKrešimir Pelc, Ivana Komšić,Margareta Šarlija i Darko Finek VANJSKI SURADNICI:Ivan Šikić

NAKLADA: 250 kom. CIJENA: 15 kn

GRAFIČKO OBLIKOVANJE:Crtaona_studio / www.crtaona.hr

TISAK:Tiskara Zelina d.d.

Umjesto bijelog humani božić-kreativnost i dobročinstvo na djelu

Kako sam branio boje hrvatske u Parizu-izvještaj jednog državnog prvaka

OTVORENO PISMO ZA „KLINCE” I RODITELJE

3 TEMA LISTAMEDIJ I DJECA

Mediji i djeca, tema je o kojoj se puno piše i kojoj mnogi daju veliki značaj, posebice kad se govori o negativnom utjecaju medija na razvoj djece. U ovom tekstu ne namjeravam nabrajati loše strane medija i sve negativnosti koje donosi prevelika izloženost njima, već mojim klincima i klincezama, a posebice roditeljima dati po neki savjet. Prošlo je vrijeme u kojem možemo nešto uki-dati i zabranjivati, a došlo je vrijeme u kojem trebamo pomagati i podučavati djecu da prepoznaju negative učinke i ono pozitivno što donose mediji.

No prvo da vidimo što to mediji jesu?Definicija medija: Mediji su kompleksni pojam koji označava sustave javnog info-rmiranja, koji služe za raspršivanje vijesti i audio-vizualnih sadržaja u svrhu informira-nja, obrazovanja i zabave najširih slojeva stanovništva.

Najšira podjela je prema načinu distribucije:• Tiskani mediji (tiskovine) jesu novine i druga povremena izdanja koja izlaze u razma-cima od najviše šest mjeseci, a u nakladi većoj od 500 primjeraka.• Elektronički mediji (televizija, radio i inte- rnetski portali)

Većina istraživanja pokazuje da je utjecaj tiskanih medija na djecu vrlo malen ili go-tovo zanemarujući, jer današnjim generaci-jama tiskani mediji su „prespori“ i nedovoljno interaktivni te djeca radije posežu za bilo kojim zamjenskim elektroničkim oblikom.Podjela elekroničkih medija i nije baš tako jednostavna. Svjesni smo izuzetno kvalitetnih obrazovno-odgojnih sadržaja na televiziji: dokumentarne emisije, kvalitetni filmovi, prijenosi sportskih događaja u afirmatvnom smislu te obrazovni program. Problem nastaje kad osvijestimo neselekti-vnost naših malih gledatelja koji bez obzira na dobno ograničenje prije početka emisije (najčešće filma) imaju dostupnost svim sadržajima koje suvremena TV pruža. Djeci su „na tanjuru“ ponuđeni sadržaji koje bi trebali ili gledati s roditeljima ili kad usvoje dovoljno socioloških znanja. Svakodnevno smo izloženi manipuliranjem seksualnošću u svrhu reklame, erotskim i pornografskim filmovima te velikom količinom akcijskih formi koje prikazuje veliki stupanj agresije, ali i odstupanje od stvarnog života. Poplava

„reality“ emisija, koje umjesto da prikazuju doista stvarni život, smještaju ljude u ipak nestvarne situacije i zbog veće gledanosti stalnim ponavljanjem naglašavaju samo eksce-sne i neprilične situacije u kojima se sudio-nici nalaze. Natjecanja talenata često gube svoju svrhu jer kod pobjednika ne izdva-jaju njegovu osobnos nego već prepuštaju odluku (zbog čiste zarade telefonskim gla-sovanjem) mladima koji još nemaju izgrađen stav o kvaliteti, a oni su ipak najčešći glasači budući da im je mobitel „srastao s rukom“.Moj savjet roditeljima je izbacivanje televizora iz dječjih soba, a savjet i djeci i odraslima da prije no što uključe televizor, razmisle želeli nešto ciljano gledati ili ga uključuju iz navike ili čiste dosade. Ukoliko naša djeca gledaju TV s nama u dnevnom boravku, dobivamo mogućnost da im objasnimo neke sadržaje za koje smo svjesni da su manipulativni, nestvarni ili smanjene estetike i prevelike agresije.Poticanjem izbora gledanog sadržaja osta-vljamo si mogućnost da ne uključujemo TV i odigramo neku društvenu igru ili jednosta-vno razgovaramo s djetetom.Internet i sadržaji koje on nudi, postali su sastavni dio života i djeca koja ne pristupaju novim društvenim mrežama, ponekad znaju biti izolirana i ismijavana od vršnjaka.Korištenje kompjutera postalo je dijelom nastavnog plana i programa i kompjuterska pismenost traži se pri svakom zapošljavanju tako da je iluzorno pokušati išta zabranjivati.Problem nastaje kad zamolimo roditelje da kontroliraju što dijete radi na kompjuteru jer je veliki broj roditelja na nižem stupnju kompjuterske pismenosti od vlastite djece.I ovdje je savjet isti: do srednjoškolske dobi kompjuter treba postaviti u prostoriju koja je dostupna svima, što će biti barem psihološka barijera za zlouporabu interneta.Zabrana pristupa društvenim mrežama de-finitivno nije djelotvorna jer iz iskustva znam da oni koji ne smiju kod kuće,otvaraju svoje profile kod prijatelja. Učinkovitije je upu-titi djecu na opasnosti kojima su izloženi i ponekad ih zamoliti da pokažu čime se bave i s kim se druže na društvenim mrežama.Teško je prihvatiti činjenicu sve veće soci-jalne izoliranosti mladih, no to je bitka koju smo već izgubili pa se treba usmjeriti na kontrolu i oprez.Dobro je poticati djecu na bavljenje sportom jer su to još jedini oblici druženja koji podsjećaju na našu igru. Poželjno je isticati pozitivne

primjere uspješnosti u sportovima ili drugim oblicima kolektivnih aktivnosti što ćemo i mi pokušati ovdje u našem listu. Ne treba se čuditi kad primijetimo da današnja djeca istovremeno obavljaju više radnji, primjerice gledaju TV i šalju SMS poruke, jer definitivno se radi o novoj generaciji koja se, više nego ikada do sada u povijesti, razlikuje stilom života od svojih roditelja.Znam da u ovom tekstu nema ništa novoga, no cilj mi je bio samo podsjetiti vas da mo-ramo prepoznati vrijeme u kojem trenutno živimo, pokušati uhvatiti tempo naših klina-ca i ne graditi autoritet na zabranama već na dogovoru, kontroli i poznavanju opasnosti, ali i pozitivnih utjecaja.

....................................................... Sretno, i klincima i roditeljima.Vaša pedagoginja

Moram priznati da me je iznenadila toplina i pristupačnost, te zarazni osmijeh gospodina Merlića što je i potvrdilo njegov odgovor na naše prvo pitanje.

Kako se nosite s tom činjenicom da kandidati koji se prijave na show Super talent najviše strepe od vaših odgo-vora i kritika?Tako je nekako ispalo. To je moja uloga u žiriju i meni je to u redu. Drago mi je da mogu reći što mislim. Naravno da pazim ako su dje-ca u pitanju, tada sam malo mekši i kažem da se prijave sljedeći put, ali ako su to odra-sle osobe koje nemaju realnu sliku o svojim nastupima ili izvedbama, onda mislim da je

pametno reći da to nije bilo dobro, tj. dati im direktan odgovor koji ponekad i zaboli.

Očita je vrlo dobra kemija između vas troje u žiriju. Jeste li uvijek suglasni oko odluke ili bude nekih nesuglasica?Uglavnom nema, ja sam taj koji stišće x-eve i nešto kritizira, a oni se ipak slažu sa mnom, ali to izvedu malo mekše. Mislim da je na kraju jako bitno da naša zajednička ocjena bude i na neki način duhovita. Ninina je više puta emotivna, ja kažem nešto malo strože, ali mislim da nikoga ne vrijeđamo, cijenimo sve naše kandidate i mislim da je dobro da se provjeravaju oni sami i kako njihov nastup izgleda izvan njih, tj.izvana.

Vaša nadopunjavanja i šale na račun kolega u žiriju u nekim komentarima, jesu li improvizirani ili su ipak prije toga smišljena?Sve je improvizirano, ništa nije smišljeno.

Što imate reći o kandidatima koji se prijave u Show. Ipak treba imati hrabrosti i odvažiti se. Kao što sam rekao, mi stvarno cijenimo svakoga tko se prijavi, a pravila su takva, kao i u sva-koj igri da netko prođe dalje a netko ne, ali tko god izađe ovdje pred nas i pred kamere, može biti ponosan na sebe jer je napravio veliki iskorak. Postignuće u Show-u ne mora biti znak kvalitete ili nekvalitete kandidata.

SUPER TALENT MEDIJ I DJECA

Kada govorimo o medijima, moramo primjetiti „poplavu“ reality emisija i raznih izbora. „Super talent show“ , reality je forma preuzeta iz stranih medija, no izuzetno je poznata u cijelom svijetu jer među mladima i običnim ljudima stvara sliku da doista svatko može postati zvijezda. Možda se ovaj show pomalo razlikuje od sličnih jer doista i afirmira neke talente koji su nepoznati ili nedovoljno cijenjeni, a dobrodošli su za kvalitetno slobodno vrijeme. Učeći novinarski zanat rado smo 5. prosinca 2011. godine zavirili u taj svijet i razotkrili neka tabue.

Veselila sam se sudjelovanju u snimanju ovog showa jer sam poželjela izbliza vidjeti točke mladih ljudi koji su stari poput mene, a doista me oduševljavaju, posebice tu mislim na mlade plesače. I onda me iznenadilo što sam shvatila da ja u stvari ne znam biti publika. Evo i zašto.

TAJNA „COVJEKA SA ŠEŠIROM”

Natjerali smo „Merlu“ da presluša album Nine Badrić

MERLA, PROCITALI SMO TE

U studiju smo trebali biti već oko 18 i 30 što nas je začudilo jer emitiranje emisije kreće u 20 sati. Imale smo sreću da nas je gospodin Dubravko Merlić uveo u praznu salu, smjes-tio na bolja mjesta i omogućio nam da na trenutak zasjednemo u stolice članova žirija i zaigramo se na blještavoj bini. Ubrzo se dvorana počela puniti navijačima natjecate-lja koji su pažljivo razmještani po tribinama. Primjetili smo da organizatori jako paze na to da grupe budu tako podijeljene da se ne primjeti manjak nekih navijača. Kad je dvora-na bila popunjena, na naše iznenađenje, pojavio se „čovjeka sa šeširom“ (tako sam sebe naziva) i započela je obuka pljeskanja i navijanja. Vjerovali ili ne, no sat vremena taj zabavni „čovjek sa šeširom“ učio nas je kako i kada treba pljeskati. Pokazao nam je zna-kove kod kojih se očekuje gromoglasan plje-sak i znakove kad moram potpuno biti mirni.

Upozoreni smo na to da ne smijemo imati bočice s vodom koje imaju istaknutu rekla-mu, da nema fotkanja za vrijeme nastupa i zamislite, da se ne smijemo beljiti iza leđa voditelja ili, ne daj Bože, pokazivati im rogove na glavi. Jednako tako sa zaprepaštenjem smo shvatili da studio ne smijemo napuštati, ni ustajati se, a još nije bilo ni 20 sati. Kad nas je „čovjek sa šeširom“ zamolio da plješćemo i navijamo, činili smo to kako nas podučavao. Pokazalo se da to nije ni približno dobro tako da smo sljedećih pola sata vrištali i urlali bojeći se u isto vrijeme da nas prozove na pozornicu i zatraži „ samo-stalan nastup“. Naravno, u strahu od pozornice i „čovjek sa šeširom“, uskoro smo svi navijali na njegov znak kao prava profesionalna publika. Sutradan nas je boljelo grlo, a i dlanovi su pekli. Kad smo savladali tehniku navijanja, show je započeo, i tek što smo se udobno smjestili

i nasmijali voditeljima, stigla je prva pauza.

Za gledatelje s one strane TV-a krenuo je re-klamni blok, a za nas čekanje i razmišljanje o izdržljivosti naših mjehura. I tako do 23 sata, red točaka, red reklama, red pljeskanja i navijanja na znak, znate već koga.

Nakon svega ovoga umorile smo se od uloge publike i emisiju odgledale u reprizi na TV-u.O talentima i njihovim nastupima mogli ste čitati u ostalim medijima, a mi smo vas radije upoznali s teškom ulogom publike.

U strahu od pozornice i „čovjeka sa šeširom“, uskoro smo svi navijali na njegov znak kao prava profesionalna publika. Sutradan nas je boljelo grlo, a i dlanovi su pekli.

...........................................................................LARA POLLAK, 7.r., Soblinec

4 ☆☆

☆

☆

☆

☆

☆

☆

„VIKLERI“ i „PANIC ROOM“

PLES SA ZVIJEZDAMAMEDIJ I DJECA

Dubravko Merlić, trenutno popularan kao „najopasniji“ član žirija u emisiji Super talent, vrhunski je radijski voditelj i urednik. U mlađim danima bio je voditelj i urednik centralnog Dnevnika, u vrijeme rata menadžer, producent i dobitnik brojnih nagrada.

Mi ne uzimamo sebi za pravo da smo mi jedini koji to znamo, ali u okviru ovog našeg Show-a mi smo ti koji odlučujemo.

Što smatrate svojim talentom, a za što mislite da ste skroz netalentirani?Teško mi je to reći, nekako sad nakon svih ovih godina, čini mi se da te život odnese tamo gdje imaš interesa, tako da ja stvarno volim raditi na televiziji i biti novinar, za-nimaju me političke teme, evo sad malo i zabava, tj.ovaj Show. Imam i neke svoje ho-bije, tipa sviranje gitare, jako volim slušati glazbu, tako da imam nekakav kompletan interes od kojeg je nešto javno, a nešto za privatne svrhe.

Fascinirani ste glazbom, svirate gita-ru. Kako se razvila vaša ljubav prema glazbi i koju glazbu većinom slušate?Uglavnom slušam jazz, ali pratim i sve ovo što moja djeca slušaju, tako da sam i u toku s modernom i novom glazbom. Ljubav prema glazbi razvijala se od malih nogu. Moj otac bio je odličan glazbenik, naučio me svirati i dosta o teoriji, pa sam čak i s njim svirao, imao nastupe, a uspio sam to prenijeti na svoju djecu.

Većina današnje mladeži preferira turbo folk kao svoj glazbeni stil. Što imate reći o tome?Ništa, to me ne zanima i ne mogu shvatiti

da je to nešto što bi trebalo zanimati našu mladež ili djecu, ali kako ne bih rekao da to dolazi od doma.

Je li trend slušati ono što je možda "zabranjeno"? To se zapravo ne vrti na radio stanicama, bar koliko ja znam, ne ovim hrvatskim. Možda je stvar u jednostavnim tekstovima, lako pamtljivim, koji u mlade unesu dozu "otkačenosti"? Zaista ne znam, ali u svakom slučaju žao mi je što je tako.

Volite kuhati i uživate u hrani. Prefer-irate li našu tradicionalnu kuhinju ili volite eksperimentirati?

Silvija, Lara i Antonia otkrivaju vam što se događa iza kulisa „Plesa sa zvijedama“

Učeći o različitim medijima na novinarskoj grupi poželjele smo vidjeti i kako nastaje jedna od najgledanijih emisija Državne televizije.

- Cure, uspjela sam! 12.11.2011. idemo u „show“ „Ples sa zvijezdama“! -Bile su to riječi naše pedagoginje kad nam je rekla da je uspjela nabaviti ulaznice za posjet generalnoj probi omiljene emisije. Dugo smo i s nestrpljenjem nas tri djevojke iz novinarske grupe iščekivale taj dan jer nas je jako zanimalo kako izgleda jedan „radni dan“ u „Plesu sa zvijezdama“. Što se događa ispred i iza kamera jedne „reality“ zabavne emisije. Osobno me jako zanimalo kako svi sudionici „show-a“ međusobno surađuju i 'donose' „show“ na mali ekran.

U studio HRT-a u kojem se sve snima stigle smo dva sata prije početka emitiranja emisije uživo kako bi prisustvovali generalnoj probi.

Ušavši u studio, već smo se tu iznenadile kako je studio zapravo malen, tj.vizualno se na TV-u čini puno većim. Objasnili su nam da je razlog tomu način na koji snimaju kamere ko-jih je bilo toliko da ih nismo ni uspjele prebrojiti.Kamere snimaju iz „ptičje“ i „žablje“ perspektive pa zato prostor vizualno na malom ekranu izgleda veći no što je u stvarnosti. S oso-bitim zadovoljstvom prošetale smo po osvi-jetljenom plesnom podiju, sjedile za žirijevim stolom i ocjenjivale njihovim ocjenama. Zatim smo prošetale kroz „backstage“ te se spustile niz stepenice kojima silaze plesni parovi. Cijeli studio pun je specijalne opreme i ras-vjete koja emisiji daje glamurozan i raskošan ugođaj. Gledatelji sjede na tribinama koje su postavljene u dva nivoa, tj.donji i gornji. Natjecatelji se prije izlaska na plesni podij pripremaju, šminkaju i oblače u zasebnim sobama namijenjenim upravo njima.

Primijetili smo kako muški član voditeljskog para gospodin Duško Ćurlić uvježbava svoju ulogu voditelja. Nasmijavao nas je i zabavljao svojim humorom. Pridružila mu se i gospođica voditeljica Barbara Kolar kako bi zajedno uskladili tekstove. Osobito zanimljivo bilo je promatrati voditeljicu Kolar kako s uvijačima za kosu na glavi i kućnim papučama na noga-ma uvježbava tekst i ulazni ples voditelja. Kako u emisiji ništa nije slučajno, tako i publika prije prijenosa uživo uvježbava pljesak i navija-nje koje je ciljano režirano. I, napokon, kraj je generalne probe i svega što se probati mora, te počinje izravan prijenos emisije na HRT-u.“Live“ prijenos počinje, voditelji, žiri, natje-catelji i publika spremni čekaju odbrojavanje i tada počinje: „Ples sa zvijezdama“! Muzika kreće, a niza stube silaze voditelji raspoloženi i s osmijehom na licu, lijepo obučeni i dotje-rani. Pozdravili su nas pa otplesali svoj

Emisija koju vole i mladi i oni stariji. Mi mladi volimo ju zbog naših idola koji se sapliću po podiju, a oni stariji vraćaju se u vrijeme „plesnjaka“ i uživaju u nekim svojim idolima koji se ipak malo više sapliću.

5

☆

☆

PLES SA ZVIJEZDAMAMEDIJ I DJECA

Haha, pa volim sve, također i eksperimenti-rati, ići po restoranima, moja supruga Željka i ja jako smo za to "zagrijani" i u stanju smo, ako je negdje neki dobar restoran, sjesti u auto i odvesti se. To može biti kineski, vijetna-mski, sirijski, libanonski... Sve nam odgovara.

Imate troje djece. Što mislite,kakav ste otac i koliko sudjelujete u njiho-vom školovanju, odlukama, odgoju? Jeste li strogi?Pa, mislim da nisam strog, imamo dobar odnos, liberalni smo, maksimalno pomažem u tome da postanu samosvjesne osobe, da imaju suosjećanje i da na neki način izrastu u osobe kakve bi trebali biti. Kompletne osobe.

Za kraj, surfala sam po internetu i naišla na vaš intervju u kojem vam je bilo postavljeno pitanje, koja vam je najdraža pjesma Nine Badrić, na koje

vi niste znali odgovor. Možete li mi sada odgovoriti na to pitanje?Haha, pa mogu, najdraža mi je ona: 'Obećaj mi da...', ja ne znam imena, ali ta mi je pjesma dobra. (??????? Tko ne zna za „ Čarobno jutro“ još?)

Iz ovog odgovora shvatili smo da gospodin Merlić ipak nije upoznat s opusom kolegice iz žirija, no očito smo ga potakli da posluša njen novi album, jer je u sljedećoj emisiji na-kon našeg pitanja pomalo „štreberski“ poka-zao da je odradio „ domaću zadaću“.

Najdraža, tj. po vama najbolja serija ili film u kojem je glumio Enis Bešlagić?Gledao sam samo 'Naša mala klinika' i još jedan film o Sarajevu sa Severinom, ali mislim da je bio odličan u Našoj maloj klinici. Volim ga gledati u kazalištu, gledao sam njegovu predstavu sa Zuhrom, to je vrhunska predstava koju svima preporučujem, ali mi je žao što

Enis ne glumi redovito jer mislim da je vrlo talentiran i zabavan te da svojim humorom osvaja publiku.Zahvalila sam se gospodinu Merliću na in-tevjuu, no naša pedagoginja nije odoljela i kao prekaljenog novinara pitala ga je za koju sam ocjenu bila, kao novinar početnik. Ponosno prenosim njegov posljednji odgovor: „ Ma super, za 11 je bila!!“

Gospodin Merlić ipak nije upoznat s opusom kolegice iz žirija, no očito smo ga potakli da posluša njen novi album jer je u sljedećoj emisiji nakon našeg pitanja „štreberski“ pokazao da je odra-dio „domaću zadaću“ i pomalo nespretno dao osvrt na njene pjesme.

...............................................................SILVIJA HERJAVIĆ, 8. r., Soblinec

uvodni voditeljski ples. Predstavili su nam četveročlani žiri koji je sastavljen od vrsnih poznavatelja plesne umjetnosti. Žiri „Plesa sa zvijezdama“ čine poznate javne osobne iz svi-jeta zabave, Elio Bašan, Milka Babović, Dinko Bogdanić i Davor Bilman.Barbara i Duško, kao iskusan voditeljski par upoznaju nas s tehničkim podacima i sistemom ocjenjivanja, a sve je začinjeno dozom hu-mora, te nas uvode u ležernu atmosferu prije generalke. Prije samog izlaska plesnih parova na podij, odgovorna osoba pomaže im da se u pravom času pripreme i krenu na plesni podij. Neki plesni parovi djelovali su vrlo sigurno i bez treme su otplesali svoj ples, kao npr.Marko Tolja i Denis Ahmetašević, dok neki drugi „plesači“, koji nisu osobiti plesni talenti, djeluju ukočeno i nesigurno te im se trema i nervoza očituju u svakom koraku kao npr. Tatjana Jurić, a nespretni Hrvoje Šalković svo-jim grimasama i samokritikom uspješno je nasmijavao publiku i žiri. Cijenjeni žiri ocjenju-je natjecatelje svojim znalačkim komenta-rima i kritikama, a natjecatelji zatim odlaze k Barbari u takozvanu „panic room“ gdje uz opušteni razgovor čekaju svoje ocjene.Cijela emisija traje oko 90-ak minuta koje su vrlo dinamične i zanimljive i zbog toga prođu vrlo brzo. Nakon svega uspjele smo i ući u „panic room“ i fotografirati se na onim slavnim stoli-cama pored fotografija bivših plesača.- Djevojke, kako vas se dojmio „show“? - pitala nas je pedagoginja na kraju.- Ma, presavršeno, pedagogice, precool! - povikale smo sve tri uglas.Dok smo čekale da se publika raziđe, bile smo mudre i krenule se „muvati“ po hodnicima ne bi li srele nekog poznatog plesača ili člana žirija i slikale se s njim. Svoj ulov rado smo podjelile s vama.....................................................................................SILVIJA HERJAVIĆ, 8.c r., Soblinec

OPERA U SPORTSKOJ DVORANI Izvedba komične opere "Služavka gospodarica" u O.Š. Ivana Granđa - Soblinec

Dobar dan! Drago mi je što sam danas među vama! Bile su to pozdravne riječi opernog pjevača Ronalda Brausa 7.11.2011. godine kad je sa svojom scensko-glazbenom družinom posjetio našu školu. Naša profesorica glazbene kulture unaprijed nam je najavila dolazak hrvatskih pjevača i glumaca u našu školu u Soblincu kako bi izveli komičnu operu "Služavka gospodarica", djelo talijanskog kompozitora G. P. Pergolesija iz 18.st. Umjetnici su nam prije početka predstave objasnili kako su radnju opere prilagodili vre-menu 21.st., tj. komičnu temu iz 18.st. obradili su i prikazali na vrlo suvremen način što se vidi po izboru kostima dok sami glumci ne nose perike i sl.Umjetnici su predstavu igrali u našoj športskoj dvorani koja je bila ispunjena do posljednjeg mjesta. Da je opera bila izuzetno zanimljiva svjedoči tišina u dvorani tijekom predstave. Učenici su bili oduševljeni komičnom radnjom predstave i glasovnim mogućnostima izvođača. Osobito nam se svidio bariton Ronalda Brausa koji glumi lik neženje Umberta, zatim mezoso-pran Blanke Tklačić Breglec koja glumi služavku Serpinu te bariton Stipe Kostanića koji glumi lik sluge Vesponea. Pjevače je na glasoviru pratio Davor Ljubić. Spomenuti umjetnici članovi su „Opere bb“ iz Zagreba.U operi neženja Umberto nezadovoljan je svo-jom služavkom Serpinom. Umberto traži sebi dobru i pokornu ženu u čemu mu pomaže sluga Vespone. Serpina koja je lukava, uspijeva svojim smicalicama udati se za gospodara Umberta i tako postaje gospodarica kuće.Cilj posjeta opere našoj školi bio je upoznavanje učenika s kulturnim sadržajem i stjecanje na-vike slušanja klasične glazbe kod mladih. Nakon predstave i čestitki glumcima dobili smo i par odgovora od gospodina Brausa na naša učenička pitanja.

Gospodine Braus,recite nam par riječi o operi "Služavka gospodarica?“Djelo izvodimo dvojezično, što talijanski, što hrva-tski. Radnja je komična, a kako u operi nema popularnih arija koje bi vama mladima bile za-nimljive, iskoristili smo neke poznate autore kao što su Mozzart i Sorkočević. Ovim glazbeno-scenskim djelom želimo da se upoznate s mu-ziciranjem, pjevanjem i glumom te da vas tako spremne profesorica odvede na pravu operu u HNK ili na neku operetu gdje ćete doživjeti sce-nografiju, kostime i sve ostalo.

Danas Vas je nastupalo četvero pjevača. Po-stoji li izvedba u kojoj Vas je više na sceni?Verzija može dobiti još samo orkestar koji može biti gudački kvintet, ali ne više od 12 ljudi jer je ovo mali orkestar, pisan za mali sastav, te se zove mala komorna opera. Skladatelj je operu napisao upravo za tri lika.

Kako publika prihvaća operu?Opera je zbog svog komičnog karaktera uvi-jek i svugdje dobrodošla. Publika nas je uvijek nagrađivala velikim pljeskom i gromoglasnim smijehom, što je nama najveća nagrada.

Ovaj glazbeni događaj koji je organizirala Hrva-tska glazbena mladež i naša škola bio je pun pogodak, naši su učenici još dugo po školskim hodnicima imitirali glas gospodina Brausa i pjevušili neke tzv. arije..............................................................................SILVIJA HERJAVIĆ, 8.c r., Soblinec

Velik broj naših učenika nikada nije gledao operu pa su nam naši profesori pružili priliku kako bi saznali sviđali nam se takav muzičko-scenski izričaj.

6

“LAJKATI ” ili NENas je novinare zanimalo koliko su učenici PŠ Dragutin Domjanić ludi za Facebook-om. Neki su nas odgovori začudili, a i zabrinuli. No, procijenite sami.

Prvo pitanje: Imaš li Facebook profil?Od 16 ispitanih učenika, 15-oro ima fejs ili čak 94%. Učenik koji ga nema, veli da mu nije potreban. Drugo pitanje: Koliko vremena provodiš na „fejsu“?Odgovori na ovo pitanje bili su različiti pa je najbolje da ih prikažemo grafički:

GRAF BR. 1.

Treće pitanje: Misliš li da je „fejs“ više štetan ili koristan?Na ovo pitanje nitko nije odgovorio da je fejs nešto loše, no 33% ispitanika reklo je da je osrednje koristan, dok je 67% ispitanih reklo da je koristan.

Četvrto pitanje: Misliš li da je „fejs“ siguran?

GRAF BR. 2.

Peto pitanje: Imaš li na „fejsu“ prijatelje koje ne poznaješ?Samo ih je 5-oro odgovorilo da nema, a ostalih 10-oro odgovorilo je potvrdno. To je za nas bilo dosta šokantno jer nepoznati „pri-jatelji“ na fejsu mogu biti velika opasnost. Mi preporučamo da prihvaćate samo osobe koje dobro poznajete.

Šesto pitanje: Koliko imaš prijatelja na „fejsu“?

GRAF BR. 3.

Sedmo pitanje: Bi li „fejs“ preporučio drugima? Čak 13-ero ispitanika odgovorilo je da bi, a troje da ne bi. Neki bi ga preporučili iako misle da može biti opasan. Pitamo se je li to u redu?

Osmo pitanje: Bi li promijenio išta u vezi „fejsa“?

GRAF BR. 4.

.....................................................ANTONIA BUKOVAC, 7. a r., Adamovec

ANKETAMEDIJ I DJECA

Ono što je obilježilo prošlu kalendarsku godinu je izuzetno veliko povećanje interesa u Hrvatskoj za društvenu mrežu Facebook. Pokazalo se da je ova mreža postala silno utjecajna u svim sferam društva pa i među našim učenicima

7

ORAŠARIMEDIJ I DJECA

Naša zvijezda u „ Orašaru“

Naša učenica Ana Ratkajec bavi se baletom već osam go-dina. Pohađa 4. razred Osnovne baletne škole u OŠ Ivana Gundulića. Na treninge ide pet puta tjedno. Anin je najveći uspjeh što je plesala u jednoj od najpoznatijih baletnih predstava „Orašaru “ u Hrvatskom narodnom kazalištu.

Dvistruka „ bijela vrana“ Lovro Zenko. u ekskluzivnom intervjuu s našom Mirjam Pustički Kunjko, vrhunskom svjetskom violinisticom.

Naša župa obuhvaća nekoliko prigorskih sela. Jedne nedjelje u crkvu nam je došao biskup.Kada se s visokom kapom na glavi obratio nama vjernicima, shvatio sam čime smo zaslužili njegov posjet. Obitelj naše voditeljice zbora -gospođe Mirjam Pustički Kunjko, krstila je svoje sedmo djetešce. Nekako mi je pala na pamet jedna knjiga čiji sam naslov iščitao u kućnoj biblio-teci: «Majka Hrabrost». Ta moja MAJKA HRABROST je ma-jka sedmero djece, vrsna violinistica i ne znam, da nisam otvorio internetsku stranicu, bi li sve ovo ikada saznalo jer u našoj se seoskoj župi malo zna o ovoj hrabroj, skromnoj i ali nadasve izuzetnoj osobi. Gospođa Mirjam Kunjko Pustički diplomirala je i magistrirala violinu na Zagre-bačkoj muzičkoj akademiji u razredu profesorice Maje Dešpalj. Osvojila je mnoštvo prvih nagrada na republičkim i državnim natjecanjima već u osnovnoj i srednjoj školi. Kao učeniku osnovne glazbene škole čast mi je što sam dobio priliku za kratak razgovor s uvaženom glazbenicom gospođom Mirjam.

Lovro: Ono što znam o Vama je da potječete iz glazbom nadarene obitelji. Vaša braća, Krešimir i Branimir, također su vrsni glazbenici; zajedno ste osnovali «TRIO PUSTIČKI». Kako je izgledalo Vaše djetinjstvo?

Gđa. Mirjam:Kad pomislim na djetinjstvo pred očima mi je najčešće sljedeća slika: adventski vijenac na stolu, tata s gitarom, mama s pje-smaricom u ruci, a plamen upaljenih svijeća sja u dječjim očima dok radosnih srca pjevamo.

Lovro:Jeste li razmišljali o tome da ćete postati tako «velika» glazbenica?

Gđa. Mirjam:Kao i sva djeca, maštala sam o zanimanju učiteljice, liječnice,… Voljela sam čitati i raditi sve što rade i druga djeca. Kad su me roditelji upisali u Glazbenu školu, zaredali su se nastupi, na- tjecanja, pa je i upis na Muzičku akademiju bio samo logičan slijed i tako je violina gotovo neprimjetno postala moj životni poziv.

Lovro:Mislite li da je rad (kako nas često poučavaju) uvjet za uspjeh?

Gđa. Mirjam:Kaže se da uspjeh čini 10% talenta i 90% rada, a i iz iskustva čini mi se da je to prilično točno.

Lovro:Orgulje u našoj župnoj crkvi pod Vašim prstima posebno zvuče, pjevački zbor divno ste uskladili… Što je važnije: znanje ili zanos?

☆

☆

☆

☆Koja je tema predstave „ Orašar“?Djevojčica Klara dobije za Božić lutka Orašara koji se kasnije pretvori u čovjeka.

Koja je tvoja uloga u toj predstavi?Ja glumim dječaka u mornarskom odijelu s kapicom, a u prošlogodišnjoj koreografiji odigrala sam lik malog miša.

Koja koreografija ti je draža i koju ulogu više voliš?Prošlogodišnja koreografija dinamičnija mi je pa i draža, no uloga dječaka je veća pa ju više volim.

Imaš li tremu pri nastupu?Ne, jer sam ove godine imala 13 izvedbi kao i prošle.

Jesi li imala tremu u prvoj izvedbi?Jesam, ali daleko više zbog suplesača nego zbog publike.

Kako su te odabrali za ovu ulogu?Gospođa Irena Pasarić došla je u našu školu, odabrala nas i odredila nam uloge po karakteru.

Što najčešće obučeš za nastup ili trening?Na nogama imam baletne papučice i špice. Na vrhovima kod prstiju na-pravljeno je od drva tako da ublaži bol kod nekih pokreta. Na sebi imam baletnu haljinu koja se zove triko.

Što se sve nalazi u dvorani za treninge?Ogledala, klavir na kojem na profesorica svira, štapovi za ravnotežu na kojima se razgibavamo, pod obložen gumom da ne bude klizav.

Koliko traje trening i koji su dijelovi treninga? Trening traje 2 školska sata. Dijelovi treninga su zagrijavanje i istezanje, a zatim vježbamo za nastupe.

Voliš i inače gledati balet i koji ti je najdraži, a koja prima balerina? Obožavam Trnoružicu, a super su mi Edina Pličarić i Mirna Sporiš.

Ima li dječaka u tvojoj baletnoj školi? Da, čak trojica!

Što nakon Osnovne baletne škole? Voljela bih upisati srednju baletnu, i onda konzervatorij, ali još nisam sigurna bi li u Rusiji ili Londonu jer ga u Hrvatskoj nema. Naravno, sve to dolazi u obzir ukoliko i dalje budem plesala istim tempom.

Zahvalili smo Ani i poželjeli joj da se ispuni želja i da upiše konzervatorij.

.................................. LARA POLLAK, 7.a r., Soblinec

☆

☆

☆

ANA PRVI PUT KAO DJECAK

8

IZ ŽIVOTA ŠKOLE

Gđa. Mirjam:Jedno veže drugo. Znanje je osnovni predu-vjet, ali zanos daje onaj poseban osjećaj za-dovoljstva i ispunjenosti.

Lovro:Imate sedmero djece, svirate u simfoni-jskom orkestru HRT-a, nastupate, vježbate, kuhate,… Kako zapravo izgleda Vaš dan?

Gđa. Mirjam: Jednako kao i kod većine zaposlenih mama, samo je količina krumpira za guljenje i čarapa za slaganje nešto veća pa ustajem ranije i liježem kasnije. Tješim se da ovo neće trajati vječno i da ću se i ja jednoga dana naspavati.

Lovro: Kako zvuči Vaš kućni orkestar?

Gđa. Mirjam: Najčešće muziciramo zajedno za neke posebne prigode u našoj župi, ali kako su veća djeca već gotovo završeni glazbenici (3. godina Muzičke akademije) i prekrasno sviraju (bez obzira što sam im majka, potpuno sam objektivna), ozbiljno smo razmišljali da ih u Triu Pustički uključimo u neki od budućih projekata.

Lovro: Kako rješavate konfliktne situacije? Prijetite li gudalom?

Gđa. Mirjam: Ha, ha! Kad smo bili mali, bilo je istjerivanja pravde, mačevanj pa i nekoliko slomljenih gudala u okršaju s bratom i sestrom… Sad su gudala preskupa.

Lovro:Igrate li se glazbene škole?

Gđa. Mirjam:Zapravo i ne, nemam vremena za to, ali na svu sreću velika djeca (17-20 god.) često se igraju i pokazuju malenima kako se što svira, kako se drži gudalo.., a vidim i da su im veći autoritet od mene.

Lovro:Kako i sam pohađam glazbenu školu, k tome gudim na violončelu, zanima me što Vi mislite (u nadi da ovo neće čitati moj profesor Lovro Kovačević, a ni mama i tata) smatram da je do-voljno 20 do 30 minuta vježbe prije nastave.

Gđa. Mirjam:U sviranju je važnija kvaliteta, a ne dužina vježbanja budući da treba misliti na profe-sorove savjete.

Lovro:Koliko vježbaju Vaši klinci? (poznato mi je da su već na visokom stupnju glazbene izobrazbe)

Gđa. Mirjam:Moja velika djeca već su studenti i vježbanje ne mjere satom. Sviraju kad god stignu i dok nešto ne nauče dovoljno dobro, odnosno dok ne postanu zadovoljni i oni i njihovi profesori.

Lovro:Koliko Vi vježbate? Zašto uopće vježbate kad savršeno poznajete note?

Gđa. Mirjam:To je kao da trkača pitaš zašto trenira trčanje kad zna trčati. Da bi mogli odsvirati sve što trebaju, prsti trebaju vježbu jer bi inače po-stali spori i zaboravili kud trebaju pasti (i sam znaš da na violini, kao i na violončelu, nije označeno gdje se nalazi koji ton).

Lovro:Dobro, kako uspijevate sve to? Koliko čujem naše mame, uvijek «kukaju» umorne i srdite: posao, nered, igračke koje nas dvoje do troje klinaca «rasturimo»…

Gđa. Mirjam:Najvažnija je dobra organizacija. Osim toga, dok radim jedan posao, koncentriram se i ne razmišljam o drugome. Znači: kad sviram - sviram, kad kuham - kuham, kad sam s djecom - bavim se njima. Na taj se način puno brže i efikasnije sve napravi.

Lovro:Može nekoliko «blic» pitanja?

Gđa. Mirjam:!

Lovro:Violina ili orgulje?

Gđa. Mirjam:Violončelo.

Lovro:Mozart ili Bach?

Gđa. Mirjam:Bach.

Lovro: Najdraži kompozitor, uopće?

Gđa. Mirjam:Bach, Beethoven, Brahms.

Lovro:Možete li nam otkriti, ako nije tajna, koji Vam je orkestar najdraži?

Gđa. Mirjam:Orkestara ima više, a najdraži violinist mi je David Oistrakh.

Lovro:Moja obitelj i ja iskreno vam se divimo. Želio bih da za Vas, Vaš uspjehe i Vaš doprinos našoj sredini i našoj domovini čuju svi. U nadi da ćete nas i dalje razveseljavati i obogatiti svojim nastupima, želimo Vam puno uspjeha i zdravlja kao i Vašoj mnogobrojnoj obitelji!

.....................................................................................

LOVRO ZENKO IV.r., PŠ AdamovecMentor: Ankica Dmejhal

9

TRIO PUSTIČKI

9

IZ ŽIVOTA ŠKOLE

Razgovor s profesoricom rehabilitacije, tiflopedagoginjom Suzanom Kesedžić djelatnicom Centra za odgoj i obrazovanje Vinko Bek.

Uz naše učitelje, profesore i stručne suradnike primjetili smo u školskim hodnicima i jednu nepoznatu osobu, koja često dolazi u 3. b razred. Poput pravih novinarki-istražitelja odlučile smo nešto saznati o njoj. Posjetili smo našu pedagoginju koja nam je organizirala razgovor s profesoricom Suzanom Kesedžić. Evo što smo otkrili.

Profesorica Suzana radi u Centru za odgoj i obrazovanje Vinko Bek kao tiflopedagog.To je ustanova koja vodi brigu o osobama s oštećenjem vida. Ona pomaže u školovanju našeg učenika Petra koji ide u 3.b razred. Petar je dijete koje slabije vidi, pa mu je potrebna podrška obitelji, prijatelja i tiflo-pedagoga. Na početku našeg razgovora postavili smo i jedno pitanje našem Petru.

Voliš li se družiti sa profesoricom Su-zanom i kako ti se sviđa njeno društvo?Dobro mi je u druženju i učenju, volim kad mi Suzana pomaže i kada zajedno idemo na izlete.

Otkad radite s Petrom, je li on jedino dijete kojem pomažete?U vašu školu dolazim od početka Petrovog školovanja, a uz njega individualno radim s još dvanaestero djece u drugim školama i obiteljima.

Kako biste objasnili zanimanje tiflo-pedagoga?Prvenstveno bih rekla da je to lijepo i ple-menito zanimanje, posao koji radim je specifičan, puno putujem. Zna biti i naporno, ali rad s djecom me uvijek veseli.

Opišite svoj rad s Petrom?Postoji program kojeg se moramo pridržavati. Petru najčešće pomažem kod pisanja zadaća. Naročito kod zadataka gdje ima puno te-ksta. Slabovidnim osobama treba puno više vremena dok riješe nekakav zadatak jer se teško snalaze u tekstu, gdje slova nisu uvijek adekvatne veličine, boje, kontrasta…Na ovaj način Petru ostane više vremena za druženje

s prijateljima. Na školske izlete idem zajedno s Petrom i pomažem mu da se lakše snalazi u nepoznatim prostorima, u prometu, gužvi.

Je li vam teško raditi s djecom koja bi htjela biti poput drugih vršnjaka, a ne mogu?Ne, nije mi teško! Nije lako biti osoba s posebnim potrebama. Kad sam bila u pri-lici voziti dijete u invalidskim kolicima uli-cama grada, shvatila sam kako je teško biti u kolicima, koliko je teško prolaziti pored nepropisno parkiranih automobila i na ko-liko javnih mjesta uopće ne mogu doći zbog različitih arhitektonskih barijera.

Kako se Petar uklopio u svoje društvo?Petar je dobro prihvaćen u razredu, ove go-dine je izabran za predsjednika razreda, što znači da djeca stvarno prihvaćaju Petra i da se on dobro osjeća u svojoj okolini.

Koji fakultet je potrebno završiti da bi postali profesor rehabilitator?Da biste postali profesor rehabilitator potreb-no je završiti Edukacijsko rehabilitacijski fakultet. Studira se u Zagrebu, postoji više smjerova, ja sam izabrala smjer rehabilitaci-je. Može se sudirati poremećaj u ponašanju, odnosno biti socijalni pedagog ili logoped.

Jeste li se odlučili na taj posao zato što volite djecu?Pa svakako, iako pri upisu na taj fakultet ni-sam znala s kojom ću se populacijom baviti.To su mogli biti odrasli, djeca, osobe s men-talnom retardacijom, oštećenjem vida, slu-ha ili motoričkim oštećenjima.

Kako Petar uči? Po čemu se razlikuje prilagođeni program od uobičajenog?Petar zapravo nema prilagođeni program. On ima individualizirani pristup, uči na način što koristi udžbenike na uvećanom tisku. Udžbenici koje koriste djeca s oštećenjem vida adaptiraju se na uvećani tisak ili bra-jevo pismo u našem Centru. Petar također koristi jedno povećalo koje mu pomaže da vidi neke stvari kojemu nisu jasne, neke de-talje, nešto što je sitno.

S kakvim je teškoćama najteže raditi?Teško je odgovoriti na ovo pitanje. Najteže je raditi ako postoji više oštećenja. Trenutno ra-dim s troje djece koja su slijepa i u kolicima, ne vide ništa i ne mogu se kretati, ali su sve-jedno uspješni u svom obrazovanju i marljivo izvršavaju sve školske obaveze

Radite li s osobama različite ili jednake dobi?Nisu svi jednake dobi. Najmlađi korisnik s ko-jim ja radim ima dvije godine, a najstariji je korisnik sada upisao 1.srednje škole.

Gospođo Suzana, hvala Vam što ste pristali na razgovor s nama.Nema na čemu. Hvala vama!

Gospođi Suzani zahvalili smo se i na ljubavi koju posvećuje djeci s potrebama jer sma-tramo da je to i poziv, a ne samo posao. Tko zna, možda nama ili vama ovo što smo saznali pomogne pri izboru zanimanja.

................................................................................

KATARINA JELAVIĆ, 8.b, Soblinec

PETROVA TETA SUZANA

NOVO, NOVO, NAJNOVIJE! Od ove školske godine s radom je započela grupa darovitih učenika. U rad grupe uključeni su potencijalno daroviti učenici petih razreda. Radionice su se održavale tije-kom zadnjeg tjedna zimskih praznika. Temu radionica izabrali su učenici, a tema je bila svemir. Učenici su četiri dana, svaki dan dva školska sata, istraživali planete sunčevog sustava pomoću Interneta i knjiga iz školske knjižnice. Dodatne materijale (knjige, atlase, računalne simulacije svemira) učenici su don-

osili od kuće te se međusobno podučavali. Kao rezultat našeg malog istraživanja, u MŠ u Soblincu, na zidu iznad knjižnice, možete vidjeti 3D prikaz planeta Sunčevog sustava. S obzirom na zadovoljstvo kako polaznika, tako i mene - voditeljice radionica, u planu je nastavak rada grupe. ...................................................................Ivana Komšić, školska psihologinja

.......................................................................................................................

10

IZ ŽIVOTA ŠKOLE

„MALE KRIJESNICE“ NASTAVLJAJU S RADOM!I ove školske godine volonterska grupa „Male krijesnice“ nastavila je svoj humani-tarni rad. Grupu čine učenici šestih razreda, njih petnaest. Uz učenike, ove godine je u volontere primljena i učiteljica matematike Ivana Duspara. Učiteljicu smo veselo primili i moramo je pohvaliti kao savjesnog i vrije-dnog volontera. O tome što je i kako radila grupa u prvom polugodištu, najbolje ćete saznati iz pisanog rada volonterki!

Još prošle godine postali smo volonteri jer smo željeli pomoći drugima. Ove godine radili smo nešto sasvim drugačije od prošle godine. Pomagali smo našim prijateljima iz PŠ Adamovec oko organiziranja izvedbe kazališne predstave (mjuzikla „Kralj lavova“) i prodavanja karata. Okupila nas je gospođa psihologinja i dogovorila s nama plan ak-tivnosti i podijelila zadatke. Svatko je dobio svoj zadatak, bilo je dosta posla. Nije nam bilo naporno zato što smo znali da ćemo time pomoći našim prijateljima................................................................................. Antonija Krajinović i Martina Sokolić

U drugom polugodištu pridružit će nam se gospođa Nada Vukašinović, knjižničarka, koja je od prvog dana s nama i idejni je začetnik cijele grupe, a u prvom polugodištu nije sudjelovala zbog zdravstvenih razloga. I naravno, „Male krijesnice“ ne planiraju stati na ovoj akciji! Imamo još puno planova i na-damo se da ćemo ih uspješno ostvariti ................................................................................ Ivana Komšić, školska psihologinja

INTERVJU SA ŠKOLSKIM KUHARICAMA I SPREMACICAMAPitate li se ikada kako naše kuharice spremaju hranu, je li im teško i rade li to s ljubavlju? Zavirili smo iza vrata školske kuhinje i popričale s tetom Baricom koja se svaki dan brine da imamo pripremljen i zdrav obrok tijekom velikog školskog odmora. Učenicima je zabranjeno ulaziti u školsku kuhinju pa smo razgovor obavili u školskoj knjižnici. Tete su rado pristale na razgovor sa školskim novinarima.Koristim priliku da Vam se najprije zahva-lim što nam svako jutro pripremite hranu da ne ostanemo gladni. Hvala.

Koliko ste već godina školska kuharica? Jako dugo, preko 30 godina.

Je li teško pripremati toliko obroka za svu djecu u školi? Nikad mi nije bilo teško. To je moj posao, ali i posebno za-dovoljstvo. Drago mi je što na taj način pomažemo djeci jer nakon obroka imaju više energije za ostatak školskih sati.

Koliko Vam je vremena potrebno svaki dan za pripremu svih obroka?Nekad više, nekad manje. Ovisi o tome što se sprema. Uglavnom sve bude spremno do kraja drugog školskog sata.

Birate li sami jelovnik? Ne, kuhinja unaprijed dobije gotov jelovnik prema ko-jemu pripremamo obroke.

Recept za pripremu kakaa? Najprije se zakuha mlijeko. Potom se u jednu po-sudu odvoji 1 l mlijeka i ½ kg kakaa i to se sve dobro izmiješa. Onda se sve skupa u veću posudu ulije i preostalo mlijeko te se zašećeri po potrebi.

Je li Vam ikada kakav kukac upao u hranu? I ako je, što ste s njime napra-vili? I to se zna dogoditi, ali vrlo rijetko jer svu hranu zaštitimo i pazimo da se takvo što ne dogodi. Kukca bacimo u smeće.

Koje Vam je omiljeno jelo sa školskog jelovnika? Najdraže mi je kuhati griz, ali inače volim sve kuhati.

Je li Vam se ikada koji učenik žalio na školsku kuhinju? Ne, nikada mi se nitko nije žalio na pripremanje hrane, no djeca se ponekad požale na izbor hrane, ali tu ne možemo ništa učiniti jer je tako propisano.

Koje jelo nerado pripremate? Nema takvoga.

Koje jelo Vi ne volite, a sva djeca većinom vole? Namaz sa sirom.

Dobivaju li profesori istu hranu kao i učenici ili oni imaju bolji obrok?Ne, oni uvijek dobiju istu hranu, osim ako netko od profesora nešto slavi pa

počasti ostale profesore svojom hranom. Najljepša Vam hvala što ste nam izašli u susret i pristali na ovaj razgovor.Hvala i Vama.

.............................................................................

Tetu spremačicu zatekli smo u poslu i za-molili je da odvoji malo vremena za naše školske novine na što je ona rado pristala. Spremačice jako poštujemo jer se brinu da nas izjutra uvijek dočeka uredna i čista škola, učionice, hodnici i učenički wc-i. Naše su tete spremačice posebne, uvijek su nasmijane i vedre, a ako nam nešto treba, one nam rado pomognu.

Teta, je li Vam teško čistiti školu kad djeca odu svojim kućama?Ponekad nakon nekih predstava i drugih školskih svečanosti kada sve prostorije i hodnike treba vratiti u čisto stanje.

Čistite li više muške ili ženske wc-e?Muške.

Jesu li nove generacije učenika svake godine urednije ili nisu?Nekad pomislim da su starije generacije bile urednije, ali opet ne mogu reći sa sigurnošću jer se uvijek moraju čistiti i provjetravati školske prostorije.

Naljutite li se ikad na učenike?Ponekad kad se polijevaju vodom ili kad ispod klupa ostavljaju smeće.

Kako se prema Vama odnose učenici ove škole? Pristojni su.

Hvala Vam što ste odvojili malo vremena za naše školske novine. Nema na čemu. Hvala i vama.

Driiin, driiin, driiin… hrana poslužena!

Veliki odmor prilika je za nove igre, tajne, ali i za topao obrok.

● VRIJEDNE RUKE /Gospođa Anđa-sprem

ačica●

Gospođa BArica / Osmjeh i klopa,

savršena kombinacija

11

BOŽIĆNI SAJAMIZ ŽIVOTA ŠKOLE

Timski rad, zajednička kreativnost, blagdansko raspoloženje i humanost na djelu.

Božićnim sajmom završili smo prvo polugodište i proslavili Božić

Ove godine odlučili smo kraj prvog obrazovnog razdoblja i predstojeće blagdane umjesto kla-sičnom priredbom obilježiti Božićnim sajmom 16. prosinca 2011. godine. Područne škole održale su ga u PŠ Adamovcu, a Matična škola u Soblincu. Učenici i učitelji su tjednima prije sajma marljivo izrađivali svoje božićne ukrase i trudili se napraviti ih što orgi-nalnije jer smo sav prikupljeni novac od prodaje ukrasa, namijenili onima kojima je novac najpo-trebniji.

Sajam je bio impresivan, bogat, šaren, i što je najvažnije, odlično posjećen!

Bilo je tu anđela od tjestenine, kuglica ukra-šenih salvetama, rukom pletenih šalova, adve-ntskih vijenaca, na staklu oslikanih podmetača i različitih ukrasa za bor.

Mnogi su roditelji i ostali susjedi posjetili naš sajam na kojem nisu štedjeli pa su pokupovali sve naše proizvode. Neki od „štandova“ bili su prazni već nakon desetak minuta. U holu je vladala doista blagdanska atmosfera, orile su se Božićne pjesme ali i smijeh ponosnih prodavača, jer uistinu je dobro činiti dobro. Mi, novinari, pri-hvatili smo se posla pa smo intervjuirali prisutne goste i kupce. Svi su bili pristupačni i srdačni, nitko se nije ljutio što ih omertamo u kupovini pa smo i mi novinari bili oduševljeni te smo s guštom odradili svoj posao. Ono što je najvažnije, svi su gosti bez imalo razmišljanja odgovarali da im se naš sajam jako sviđa i naglašavali da trebamo opet organizirati nešto slično. Sve u svemu, nitko od gostiju nije otišao doma praznih ruku, a osmijeh im se nije skidao s lica.

Iznos prikupljenog novca bio je dostatan da pomognemo neke višebrojne obitelji s poklon bonovima a i odvojili smo novac za izlete i pre-hranu onim učenicima čije su obitelji trenutno slabijeg imovinskog statusa .

................................................Helena Nežić, 7.a r., Adamovec

UMJESTO BIJELOG, HUMANI BOŽIC

Slika 1: Svećanost boja u stakluSlika 2: Ponos osmašaSlika 3: Zajedno veliki imaliSlika 4:Božić i kuhinjaSlika5:Spremni za akcijuSlika6:Nema čega nemaSlika 7: Gosti sižuSlika8:Akcija!!!Slika 9:TradicijaSlika 10:Božićna pjesma za gosteSlika11:Šarenilo kreativnostiSlika12:Kupaca je sve više i više..Slika 13: Glavnički novi suveniriSlika 14: Slavljenice , umirovljenice

1.

7.

2.

4.

3.

12

UMJESTO BIJELOG, HUMANI BOŽIC 5.

6.

8.

11.

10.

9.

12.

14.

13.

BOŽIĆNI SAJAMIZ ŽIVOTA ŠKOLE 13

DAN ŠKOLEIZ ŽIVOTA ŠKOLE

Dan škole -Dan otvorenih vrata

Na Dan škole 27. svibnja 2011. širom smo otvorili vrata naše škole svim roditeljima, bakama i djedovima te raznim gostima da im pokažemo „Što Hrvatska može ponuditi Europi“ kroz dječje ruke i maštu.

Danima, podijeljeni u grupe prema vlastitom izbo-ru, smišljali smo načine kako da na zabavan, poučan, veseo i kreativan način prikažemo ono što baš mi prepoznajemo kao bogatstvo naše domovine s kojim bismo zadivili Europu.

Tako smo se bavili hrvatskim animiranim filmom, tradicijskim nakitom, znamentostima glavno-ga grada Zagreba, tajnovitim bićima iz priča Ivane Brlić Mažuranić, hrvatskom kulturnom baštinom, nacionalnim parkovima Hrvatske, Zadrom kao turističkom destinacijom, hrva-tskom nematerijalnom baštinom, domaćim tradicionalnim jelovnikom. Predstavili smo znamenite hrvatske osobe, našu svjetsku ku-lturnu baštinu i izrađivali čitateljsku putovnicu. Doveli smo u školu profesora Baltazara, po-nosili smo se športom u Hrvata i promovirali seoski turizam.

Mi smo ponosno pokazali što znamo i možemo, a naše mame i tate još su ponosniji bili na nas svjesni da volimo i poznajemo svoju domovinu................................................. LARA POLAK, 7.a r, Soblinec

U ŠKOLU SMO POZVALI MAME I TATE

......................................................................................................................................

Slika 1: Krećemo!

Slika 2: Kaj su pili naši stari - sok od bazge

Slika 3: Nacionalni parkovi

Slika 4: Tradicijski nakit

14

1.

2.

3.

4.

DAN VODEIZ ŽIVOTA ŠKOLE

Integrirani nastavni dan

Svjetski dan voda, obilježava se svakog 22.3. u cijelom svijetu od 1993 godine kada je Opća supština Ujedinjenih naro-da odlučila da se na taj dan diljem svijeta posebno skrene pozornost na probleme vezane uz vodu i sve oko nje, s tim da se svake godine obilježava uz drugi moto. Ove godine moto je: „Voda za gradove: odgovor na urbani izazov“.

U našoj školi obilježili smo Svjetski dan voda u utorak 22. 3. 2011. uz drugačiju organizaciju nastave. Cilj nam je bio da naučimo što više o vodi iz koje je život potekao i bez koje nema života te kako sačuvati čistu i zdravu vodu generaci-jama koje dolaze. Svi učenici od 5. do 8. razreda imali su nastavu u jutarnjoj smjeni u trajanju od 5 nastavnih sati. Dva puta po sat i pol, s pauzom za obrok, sudjelovali su u radionicama, a kasnije su predstavili svoje rezultate svim sudionicima. Nastava je organi-zirana integriranjem, povezivanjem sadržaja različitih nastavnih predmeta na temu vode. U 13 učionica provodila se na neformalne načine, putem radi-onica, grupnog i timskog rada, terenske nastave, praktičnog rada i slično.

Mi učenici sami smo birali temu prema vlastitim interesima bez obzira na ra-zred. Upisivali smo se par dana ranije u izvješene obrasce na kojima su ukratko bile prestavljene radionice kako bi nam to olakšalo izbor.

Svi smo se veselili ovakom načinu rada, svatko je pronašao nešto interesantno za sebe i dan je proletio u dahu.

Nakon prezentacije naših rezultata za-dovoljno smo zaključili kako smo puno toga naučili na veseo i zabavan način.

Slušali smo glazbu, gledali kako je i voda sluša i mijenja svoje kristale ovisno o vrsti glazbe, gradili smo utvrde koje su se branile vodom oko sebe, svirali smo na bocama s vodom, izrađivali „modne kreacije“ koje su predstavljale neke od oblika vode, uz pomoć „ ekologije duše“ stvarali smo školsku himnu.

Jednoglasno smo zaključili da volimo ovako učiti.................................................SILVIJA HERJAVIĆ, 8.c r., Soblinec

VODA SLUŠA, SVIRA I CUVA

Slika 1: Lica sve govoreSlika 2: Dečki na djelu

Slika 3: Da nam je ovako svaki danSlika 4: Voda kao čuvarica

Učiteljica Ankica Dmejhal i ove nas je godine uvela u božićno ozračje. 1.12.2012. godine organizirala je u Adamovcu Večer duhovne poezije i glazbe. Uz njen 4. razred sudjelovali su i gosti: učenici i profesori OGŠ Zlatka Grgoševića N.S. Sesvete, Tamburaški orkestar Ada-movec, Snježana Plevnik, Vinko Hasnek, Stjepan Kralj, Magdalena Kralj i Marija Šantek.

DUHOVNA POEZIJA I GLAZBA

......................................................................................................................................

UTVRDA KARLOVAC

15

1.

2.

3.

4.

THE LION KINGIZ ŽIVOTA ŠKOLE

Tridesetak učenika od 5. do 8. razreda PŠ Dragutin Domjanić iz Adamovca premijerno je izvelo svoj mjuzikl „"The Lion King" na engleskom jeziku u prepunom sesvetskom kazalištu

I ove godine dramska grupa PŠ Dra-gutin Domjanić iz Adamovca nastupila je u četvrtak 8.12.2011. novoj dvo-rani Narodnog sveučilišta u Sesvetama. Ponosna sam što sam opet bila dio takvog uspjeha. Još prije godinu dana naša profesorica engleskoga jezika Lana Barešić, koja je osmislila i vodila čitav glumački „projekt“, odabrala je baš mene da budem ptica Zazu. Bila sam presretna zbog toga jer mi je taj lik bio omiljen. Isto tako, sigurna sam da su i ostali glumci bili oduševljeni svojim ulogama u mjuziklu, a pogotovo zbog humanitarnog karaktera predstave. Sav novac koji smo prikupili od prodaje ulaznica i dodatne dobrovoljne priloge gledatelja, škola je iskoristila na najbolji mogući način, pomaganjem onima ko-jima je takva pomoć najpotrebnija. Ova je predstava nastavak jedne prekrasne priče koju smo otpočeli s istom pro-fesoricom prije par godina kada smo nastupili u brojnim zagrebačkim kaza-lištima s predstavom "Ljepotica i zvijer". Sve je i počelo s nakanom da nekomu pomognemo. Prvi put prikupljali smo novac za potrebe liječenja našeg teško oboljelog školskog kolege i prijatelja. Trudili smo se koliko smo god mogli da mu pomognemo pa nam sva muka oko priprema i prilagođavanja različitim kazalištima nije bila teška. Mediji su uskoro saznali za naš humanitarni rad pa su tako o njemu obavještavali Ju-tarnji list, različiti internetski portali, Hrvatski radio i HTV te još neke hrvatske novine. Neki od njih posjećivali su nas i u školi u Adamovcu što nam je još više govorilo da radimo nešto dobro i korisno. Tuga je ušla u školu kad smo čuli da je naš teško oboljeli prijatelj pre-minuo. No, nismo odustali od pomagan-ja drugima pa radimo ono što najbolje radimo – glumimo. Pripreme za novi mjuzikl "The Lion King" nisu bile nimalo lake, ali smo već jednom prošli taj dio pa smo otprilike znali što nas sve čeka. I ovaj je mjuzikl bio na engleskom jezi-ku i potrajao je jednako dugo, oko sat vremena. Isplatilo se.

Kao i prvi put, mnogi učenici koji nisu sudjelovali u predstavi, pomagali su na razne načine. Neki su pružili pomoć profesoru hrvatskoga jezika da dovrši "farbanje" dva platna koja su bila na pozornici, a neki su pomagali u izradi različitih rekvizita za predstavu. Treba spomenuti da su nam na razne načine pomagali i još neki naši profesori i učitelji, a pogotovo pred sam nastup kada su bojili lica glumaca i tako ih pretvarali u životinjske likove mjuzikla. Oni su to jako dobro napravili. Najveća zasluge ipak pripada našoj profesorici engleskoga jezika Lani Barešić koja je sama osmislila sve koreografije i glumu te prilagodila animirani film mjuziklu i s puno ljubavi i strpljenja krenula u ovaj pomalo "geronimski" pothvat. Prije ovog nastupa, već smo jednom prikazali ovaj mjuzikl, ali u školskoj dvorani za Dan škole što je bila nekakva generalna pro-ba za kazalište. Zato smo se svi mogli skoncentrirati na glumu pa smo dobili ve-liki pljesak na kraju. Meni je ovaj mjuzikl posebno ostao u sjećanju jer sam prva izašla na binu pred mnoštvo nestrpljivih gledatelja. Osjećala sam nevjerojatnu tremu, ali već nakon prvih par izgo-vorenih rečenica, trema je nestala pa je sve moglo krenuti svojim tijekom. Svakodnevno rano ustajanje za nulti sat kroz čitavu proteklu školsku godinu konačno se isplatio. Sutradan u školi primili smo mnoštvo pohvala od naših profesora i ostalih učenika. Posebno nam je drago što je u mnoštvu gle-datelja bilo i učenika ostalih sesvetskih škola pa se nadam da smo ih potaknuli na slične pothvate. Veseli nas što smo uspjeli prikupiti dosta novaca i što smo tako nekima božićne i novogodišnje blagdane učinili ljepšim i, barem malo ugodnijim. Na kraju ostaje osjećaj za-dovoljstva, ponosa i sreće koje nosim u svome srcu i koji me ugriju ovih prohla-dnih zimskih dana. ...............................................ANTONIA BUKOVAC, 7.a r., Adamovec

Novouređena dvorana u Narodnom sveučilištu u Sesvetama bila je pretjesna za sve zainteresirane gledatelje .

BAJKA SE NASTAVLJA

1616

THE LION KINGIZ ŽIVOTA ŠKOLE 1717

U petak 14. listopada 2011. godine osmi razredi bili su spremni za izlet koji su svi željno isčekivali. U ranu zoru već smo svi bili u autobusu veseli i raspjevani. Bilo je jasno da rano jutro nije problem kad nas ima više na okupu. Pomirivši se s činjenicom da u autobusu ne smijemo jesti, pozorno smo slušali gospođu koja nam je za ovaj izlet bila dobar vodič.

I PONEKA ZAPREKA NA PUTUPoput pravog novinara niti ja ne želim prešutjeti manje ugodne trenutke s putovanja. Kako nas je bilo devedeset, putovali smo u dva autobusa.Dok smo jurili slavonskom ravnicom, pomalo uspa-vani od jutarnje euforije,odjednom nas je probudio nagli pokret vozača koji izbjega-va prepreku i uznemirujući usklici naših profesora. Profesor Finek u trenutku nam se obratio zahtijevajući da se ne okrećemo i gledamo kroz prozor. Pedagoginja je na mobitel govorila nešto nejasno, vidno uznemirena pogledavala je iza nas.Brzo je napustila autobus i ostavila nas zbunjene. Nakon par trenutaka peda-goginja se vratila i sasvim smireno obja-snila nam da je pod naš drugi autobus uletio auto, ali da su svi putnici u redu i da se sad možemo opustiti jer policija

i Hitna pomoć ubrzo stižu. Neki od nas neposlušno su virnuli kroz prozor i kad smo konačno krenuli dalje nismo se baš najbolje osjećali, no naši profesori činili su sve da ne mislimo na nesreću. Krenula je nova paljba informacijama o Slavoniji, Vukovaru, Osijeku.

TRPINJSKA CESTAPrije ulaska u Vukovar stali smo u Trpi-njskoj ulici, takozvanom Groblju tenkova. Kako su nam rekli naši profesori, među prvima smo u istoj ulici imali priliku vidje-ti i novi memorijalni centar. Tu nam je vodič pričao o loše naoružanim i nada-sve hrabrim hrvatskim vojnicima koji su se na sve načine snalazili i uništavali neprijateljske tenkove JNA. Naše brani-telje predvodio je zapovjednik obrane Blago Zadro čija se bista nalazi na istom mjestu.

Krenuli smo prema gradu sjećanja. Teško je gledati da se i nakon 20 go-dina još vide tragovi rata na okolnim zgradama. Još teže je zamisliti kakvi su tragovi u dušama Vukovaraca.

BOLNICAVukovarski Muzej bolnica za mnoge učenike bio je traumatičniji dio obilaska. Nije bilo nimalo lako svojim očima gleda-

ti što su ljudi iz tog nesretnog vremena proživljavali. Nažalost sve je bila istina, a ova istina zaista boli. Na pločicama u hodniku bolničkog podruma ispisani su datumi smrti ljudi koji se u takvim uvjeti-ma liječenja nisu mogli spasiti. Koliko je samo mladih života oduzeto. Žalosno. Čuli smo i zanimljivu priču o tome kako je jednom pacijentu, koji je ležao na krevetu u hodniku podruma, pala gra-nata među noge i kako nije eksplodira-la. Nakon bolnice uputili smo se do cen-tra grada, prošetali do Dunava i slikali se kraj velikog križa na obali. Gladni, jedva smo dočekali ručak na brodskom restoranu privezanom za obalu širokog i moćnog Dunava.

MEMORIJALNO GROBLJENakon ručka posjetili smo Memorijalno groblje žrtava Domovinskog rata na ko-jem nitko nije ostao ravnodušan kad smo ugledali Lebdeći križ i 938 manjih bijelih križeva. Nije nas trebalo umiri-vati i stišavati, jednostavno smo ostali zatečeni pred tom slikom posljednjeg počivališta vukovarskih heroja.

Predstavnici razreda zapalili su lampašeu ime svih nakon čega smo potreseni krenuli dalje.

VUKOVARBILI SMO...

Posjetili smo Vukovar

Slika1: Lebdeći križSlika 2: Iločki podrumi

Slika3: Memorijalno groblje

U svakom dijelu Hrvatske može se puno toga vidjeti, ali nigdje se emocije ne bude tako jako kao u Vukovaru.

DUGACAK PUT I PONEKE ZAPEREKE18

VUKOVARBILI SMO...

DUGACAK PUT I PONEKE ZAPEREKE

1.

2.

3.

OVČARAOstali smo šokirani istinom koju nam je ispričao kustos o hrvatskim zaroblje-nicima i ranjenicima u hangaru, o kriko-vima u noći i kamionu koji odvozi heroje u smrt. Njih 263. Odatle se preseliše među zvijezde. Ne postoj način da mi iz pamćenja nestanu slike koje se pojavlju-ju na zidu i svjetlosni oblik svijeće u ko-joj se stapa 263 imena.

ILOKZamišljeni, umorni, ali ponosni, krećemo prema Iloku. Pomalo slušamo o Iločkim vinogradima, povijesti najistočnijeg grada

Hrvatske. Pritom pomalo drijemamo još uvijek pod utiscima. U Iloku prvo razgledavamo novi Gradski muzej smje-šten u dvorcu Odescalch. Iako je nas devedeset napravilo veliku gužvu u muzeju u kojem se moglo štošta vidjeti, svatko od nas pronašao je nešto zani-mljivo. Bilo je tu arheoloških iskopina, namještaja iz raznih vremena, starog oružja i vrijednih slika.

Muzej smo napustili jako umorni. Upu-tili smo se prema poznatim vinskim po-drumima u kojem se nalaze stare bačve, pljesnivi zidovi i dobro vino (tako bar

kažu, jer smo još premladi za kušanje).Zanemarivši neugodan miris, svi smo skrivali želju da barem probamo malo vina, a neki su profesori izašli iz podru-ma kupivši nekoliko komada flaširanog iločkog vina.

U autobus smo ušli po mrklom mraku i umorni utonuli u sjedišta. Lagana pjesma, ravna cesta i umor brzo su nas doveli kući.................................................VIKTORIJA IVELJIĆ, 8.a, Soblinec

19

Dana 5. rujna 2011. krenuo sam u Pariz na europsko natjecanje „ Sigurno i vješto u prometu “, pod pokroviteljstvom Hrva-tskog autokluba. U Pariz sam otputovao kao državni prvak u prometu sa svojom nastavnicom tehničke kulture Danicom Črljenec koja me u školi u Adamovcu pripremala za državno natjecanje. U 6 sati ujutro krenuli smo avionom iz Zagreba. To mi je bilo prvo putovanje pod kapom nebeskom. U Pariz smo stigli oko 9 sati. Vidjeti uživo jedan od najljepših europskih gradova više me oduševljavalo nego samo natjecanje. Kad smo sletjeli na pariški aerodrom, autobusom smo se odvezli do hotela u kojem smo boravili za vrijeme natje-canja. Putem sam vidio „Slavoluk pob-jede“. U hotelu smo se raspakirali i malo odmorili, a zatim krenuli na ručak. Vri-jeme nakon ručka bilo je predviđeno za razgledavanje čarobnog grada.

Sljedećeg dana bili smo na natjecanju na kojem je sudjelovalo 28 ekipa iz cijele Europe među kojima smo bili i mi. Sve ekipe prije natjecanja bile su svečano predstavljene od strane organizatora. Natjecali smo se ekipno u dva dijela. Najprije smo odvozili pet zadanih poli-gona vožnje, a zatim smo pristupili pis-menim provjerama. Oko podneva je bila pauza za ručak, a potom se natjecanje nastavilo u vožnji bicikla. Sve skupa tra-jalo je oko tri sata. Proglašenje pobjed-nika bilo je navečer, a u međuvremenu smo posjetili crkvu Notre Dame. Oltar se nalazio u sredini crkve, a oko njega su posložene klupe. Najviše mi se svidio ve-liki stari luster kraj oltara i zlatni križ iza njega. Potom smo večerali, nakon čega smo prisustvovali proglašenju i dodjeli priznanja i medalja svim sudionicima. Ekipno smo osvojili četrnaesto mjesto i stekli mnoštvo prijatelja iz cijele Europe. Najviše smo se družili s natjecateljima iz Češke, Srbije i Bosne. Najbitnije mi je bilo sudjelovati i to mi se ostvarilo.

U nedjelju nakon doručka opet smo raz-gledavali prekrasan grad. Imali smo svog vodiča koji nam je govorio kuda idemo i tumačio o sve što smo vidjeli.Najprije smo se po rijeci Seini vozili bro-dom s kojeg smo promatrali obalu. Posli-je vožnje liftom popeli smo se do drugog kata čuvenog Eiffelova tornja odakle sam vidio pola grada. U jednom trenutku sjetio sam se Koka i Zlatka, slavnih ju-naka poznatog hrvatskog dječjeg ro-mana „Koko u Parizu“ koji su se također penjali na isti toranj i s kojeg im je pala slika Mona Lise slavnog talijanskog slikara Leonarda da Vincija. Uživao sam gledajući sjaj srebrenih krovova grada. Ispred tornja prostire se park u kojem

smo ručali, tj. imali piknik i mali odmor.Kasnije smo šetali po najpoznatijoj ulici u Francuskoj, Champs Elysees. Osjećao sam se kao u nekom filmu i kao da sve to nije stvarnost. Ulica je prepuna trgo-vina poznatih marki, kafića, luksuznih restorana itd. Uređena je drvoredom i raskošnim nogostupom s jedne i druge strane ulice. Kupili smo si raznih suvenira. Poslije smo se svi, koji smo se natjecali, okupili za završno slikanje ispred zgrade FIA-e. U ponedjeljak smo u 7 sati ujutro krenuli kući. Avion Airfrance-a sletio je u Zagreb oko 10 sati. Na aerodromu su nas dočekali roditelji, braća i sestre.Bilo mi je žao što sam se vratio u Zagreb iako sam se veselio susretu s tatom, mamom i bratom. Moja profesorica Da-nica, koja me je cijelo vrijeme pripremala za natjecanja i pratila na putu i ja, sjeli smo u auto i krenuli kući. Na putu kući razgovarali smo i skupljali dojmove. Zagrebački aerodrom, u odnosu na aero-drom u Parizu, izgledao mi je kao jedna pariška autobusna stanica. ................................................. JOSIP ČRGAR, 6. a r., Adamovec

PARIZBILI SMO...

Iz pera jednog prvaka

Kako se trud, uporno vježbanje i učenje mogu pretvoriti u ostvarenje sna o kojem mnogi maštaju izvjestio nas je naš državni prvak , direktno iz Pariza.

KAKO SAM BRANIO BOJE HRVATSKE U PARIZU

1. Branimo naše boje

2. Europska prometna elita

3. Mentorica i ja ispod svjedski najpoznatijeg tornja

Poslije vožnje liftom popeli smo se do drugog kata čuvenog Eiffelova tornja odakle sam vidio pola grada. U jednom trenutku sjetio sam se Koka i Zlatka, slavnih junaka poznatog hrvatskog dječjeg romana „Koko u Parizu“ koji su se također penjali na isti toranj i s ko-jeg im je pala slika Mona Lise slavnog talijanskog slikara Leonarda da Vincija.

20

Svi smo se našli pred školom oko 16,50. Tu smo malo popričali o prigodi zbog koje smo se okupili. Autobus nas je čekao na školskom parkiralištu. Svi smo se smjes-tili i uskoro krenuli. Putovanje nije dugo trajalo, vozili smo se najviše 30 minuta pa smo uskoro stigli pred Lisinski. Svi su se lijepo uredili i dotjerali. Bilo je ljudi različite dobi, od jako male djece do onih najstarijih. Pred dvoranom smo čekali desetak minuta, slikali se i smješkali puni raznoraznih očekivanja. Uputili smo se prema Velikoj dvorani. Stvarno je bilo teško ne primijetiti kako je sve predivno uređeno. Velika dvoranabila je zastrašujuće velika. Ušli smo u nju, ugasili mobitele i smjestili se. Voditeljica,

u predivnoj crvenoj haljini, (također je teško ne zamijetiti) predstavila nam je program večeri. A onda smo uživali slušajući ''KUD Željezničar'' koji nam je punim plućima otpjevao Lijepu našu. Ustali smo i odali počast našoj dragoj domovini. Bilo je mnogo predivnih pje-sama koje su nas toliko dirnule da je čak bilo i suza. Mala djeca iz grupe ''Vuko-varski golupčići'' otpjevala su nam dvije pjesme posvećene svom gradu. Bili su mali, ali slatki. Unatoč svojoj dobi dokazali vidjelo se da cijene sve što je nekad davno učinjeno za obranu njihovog lije-pog grada. Prisjećajući se rata, tadašnji

vojnici, i oni koji su bilo teško ranjeni, do-bili su medalje kakve su zaslužili za svoju odanost domovini i žrtvu koju su pritom prinijeli. Možda im to nije izbrisalo sva ružna sjećanja i zacijelilo stare ožiljke, ali dalo im je do znanja da je njihov narod uz njih i da cijeni sve što su učinili za nas i našu državu. Cjelokupi program trajao je sat i pol. Vozeći se doma u autobus, razmišljali smo o svačemu, ali najviše o ranjenom Vukovaru koji nas je svojom sudbinom opet dirnuo. ................................................. Viktorija Iveljić, 8.a, Soblinec

VATROSLAV LISINSKIBILI SMO...

Svečana akademija Dan domovinskog ponosa povodom 5. Dana zagrebačkih branitelja Vukovara, 20. obljetnice ustrojavanja 204. vukovarske brigade ZNG RH i 20. obljetnice bitke za Vukovar.

Dana 26. rujna 2011. koncertnu dvoranu Vatroslav Lisinksi posjetili su učenici raznih škola povodom sjećanja na stradanje grada Vukovara u Domovinskome ratu. U dvorani je nastupilo mnogo različitih izvođača. Svaka nas je pjesma na neki način podsjetila na okrutnu prošlost koja je zadesila Hrvatsku nadajući se boljoj i sretnijoj budućnosti u isto vrijeme.

VUKOVAR I ZAGREB SE VOLE

1. grupni portret prije početka

2. Voditeljica u crvenoj haljini predstavila je program

Već četvrtu godinu učenici PŠ Dragutina Domjanića iz Adamovec gledaju bajku na ledu u Domu sportova

Učenici iz Adamovca posebno se vesele bajci na ledu jer uvijek nastupa njihova profesorica engleskoga jezika

"ALICA U ZEMLJI CUDESA"- CAROBAN DOŽIVLJAJ U LEDENOJ DVORANI

Dana 30. listopada 2011. učenici 5.a, 5.b, 2. i 3. razreda PŠ Dragutina Domjanića iz Adamovca gledali su bajku na ledu Alica u zemlji čudesa u zagrebačkom Domu sportova. Krenuli smo iz Adamovca ujutro nakon 1. školskog sata. Pred ula-zom u dvoranu čekali smo duže vrijeme jer su djeca iz mnogih zagrebačkih škola i onih iz okolice došli na istu predstavu. Uzbuđenje je raslo. Naša škola redovito posjećuju predstave na ledu jer za to

imamo poseban razlog. Naime, naša profesorica iz engleskoga jezika Lana Barešić sudjeluje u ovakvim predstavama kao jedan od likova. U ovoj je predstavi bila jedna od ruža. Naša se profesorica od malih nogu bavi klizanjem pa nismo htjeli propustiti priliku vidjeti je „u akciji“. Odlično se uživjela u „lik“ ruže. I nismo se razočarali. Zaista je lijepo kad svoje pro-fesore malo bolje upoznate, a pogotovo na ovakav lijep i zabavan način. Učenici

naše škole zauzeli su mjesta visoko na tribinama pa se sve vidjelo kao na dlanu. Posebno su me oduševili kostimi i koreo-grafija predstave. Bajka je sretno završila, a dobro je pobijedilo zlo. Na kraju se svaki lik predstavio publici, a poseban pljesak dobila je naša profesorica na koju smo bili jako ponosni.................................................. JOSIP FRIGAN, 7.b r., Adamovec

........................................................................................................................................

1. Naša ruža

2. Alisa

21

U ponedjeljak 21. 2. 2011. godine sastali smo se pred školom kako bismo sudjelovali u školi u prirodi koja se održavala na Slje-menu. Krenuli smo u 8 sati i 30 minuta. Na Sljeme smo stigli oko 10 sati. Smjestili smo se u Domu Crvenoga križa. Djevojčice su bile u jednoj sobi, a dječaci u drugoj. U domu su još bili smješteni i učenici iz Osnovne škole Markuševac.Ponedjeljak / Najprije smo doručkovali, za-tim upoznali Dom u kojem smo bili smješteni nakon čega smo raspakirali svoje stvari. Poslije ručka posjetili smo rudnik Zrinski. Vidjeli smo kanale koje su iskopali rudari. Tu smo saznali da je zaštitnica rudara sveta

Barbara. Nakon večere održana je pidžama –party te izbor najbolje frizure.Utorak / Posjetio nas je djelatnik Hrvatske gorske službe spašavanja koji nas je upo-znao sa svojim radom i načinom spašavanja na teškim i nepristupačnim terenima. Nakon ručka smo šetali, a navečer su na rasporedu bili ples i dramske predstave.Srijeda / Nakon doručka došao je prometni policajac koji nam je održao predavanje o ponašanju u prometu. Poslije večere birale su se najbolje maske, a zabavljali smo se i karaokama.Četvrtak / Nakon doručka došla je liječnica koja nam je pričala o zaraznim bolestima te

o higijenskom sprječavanju zaraznih bolesti. Ručak pa šetnja do kapelice. Navečer je orga- niziran kviz znanja i ples.Petak / Dan povratka. Povratak kući nakon ručka. Pred školu u Soblinec došli smo u 14 sati i 30 minuta. Škola u prirodi bila je jedno veliko iskustvo. U takvoj se školi može puno toga naučiti. Meni se najviše svidjelo predavanje djelatnika Hrvatske gorske službe spašavanja. Na nje-govom predavanju saznala sam koliko su hrabri ti ljudi te u kakvim teškim uvjetima obavljaju svoj posao..................................................LEA LEONA KAŠNAR, 3.b, Soblinec

ŠKOLA U PRIRODIBILI SMO...

Škola u prirodi na Sljemenu

Svake godine učenici 3. i 4. razreda naše škole 6 dana sudjeluju u školi u prirodi na Sljemenu ili na moru. Nekima od njih to je i prvo odvajanje od roditelja. Lea Leona podijelila je s nama svoj dnevnik.

DNEVNIK JEDNE TRECAŠICE

Kajkavec sem i rada pišem pesme na ka-jkavskem. Moja učitelica je poslala na 31. Smotru dječjeg kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić“ u Svetom Ivanu Zelini godine 2011. moje dvije pesme. Mejd 288 raduf, dobil sam drugu nagradu. Nagradili su mi pesmu Jednog jutra. Ocejnivali su pro-fesuri i dokturi znanosti, a predsednik je bil profesur doktor znanosti Ivo Kalinski. Bile je jake zanimlive kak deca pišeju na svom ka-jkavskem. Si nekak upisujeju svoje pejzaže,

rodni kraj i se kaj je ud negda prinas bile važne. Kak sem rekel, dobil sem drugu na-gradu, recetiral, našel nuove pajdaše, sega drugoga i liepoga čul.Još k tomu, ta druga nagrada duonela mi je i nekakve peneze.Kaj da vam velim, pišite o svem kraju, na svem jeziku, splati se: uvak i unak...............................................LOVRO ZENKO, 4.razred Adamovec

Na 31. Smotri dječjeg kajkavskog pjesništva „Dragutin Domjanić u Zelini sudjelovao je Lovro Zenko, učenik 4. razreda iz Adamovca. Osvojio je 2. nagradu i ....(piše na kraju članka). O svom iskustvu na Smotri Lovro piše na kajkavskom.

SPLATI SE: UVAK I UNAK

1. Lovro Zenko: „Školi slava – meni lova“

2. Na svježem zraku

Dana 21. 9. 2011. učenici trećih razreda MŠ u Soblincu, kojima pripadam i ja, bili su na izletu. Posjetili smo prekrasnu zagrebačku goru Medvednicu i stari Medvedgrad. Krenuli smo u 9 sati ujutro. Putovali smo autobusom na kat. Došli smo do malog parka i tamo se odmorili. Igrali smo poučne igre i učili o ori-jentaciji i kompasu. Potom smo krenuli dalje. Vozili smo se prema Medvedgradu, a kraći dio puta pješačili smo uz veliko brdo te usput proučavali panjeve. Kada smo došli do Medvedgrada, opet smo se malo odmarali na brežuljku. Nakon odmora ušli smo u kulu. Saznali smo mnogo toga o Medvedgradu, Oltaru domo-vine, vite-zovima koji su štitili Zagreb itd.

Popeli smo se na vrh kule i vidjeli cijeli grad Zagreb i okolinu. Zatim smo pošli do zdenca Crne kraljice i slušali legendu o njoj. Crna kraljica je imala gavrana. Kad je ljudi ne bi slušali poslala bi ga da im čupa oči i vuče ih za kosu. Jednoga dana presušili su svi zdenci, a njen je bio pun. Ljudi su je molili da im da vode, no ona im nije dala. Tada je i njen bunar presušio. Nakon Kraljičinog zdenca pogledali smo film o Medvedgradu i tada se polako spre-mali za povratak kući. Krenuli smo u 16 sati poslijepodne. Izlet je bio jako lijep i poučan i nadam se da ćemo ga ubrzo ponoviti..................................................LEONARDA JURČEC, 3.b. r., Soblinec

Terenska nastava na Medvednici

„CRNA KRALJICA, JEN, DVA, TRI“

1. Ulaz u središte svijeta

1. Stepenice u prošlost. 2. Zdenac Crne kraljice.

3. Zaigrani učitelji.

22

"Pa zar ne vidiš da ti papir visi iznad glave?!", vikao je Miki svome prijatelju Kecu dok je ovaj žarko tražio nove papire kako bi prvi složio slogan. Povodom Hrvatskog oli-mpijskog dana koji smo obilježili 9. rujna 2011. g. profesori i učenici OŠ Ivana Granđe iz Soblinca posjetili su jezero Bajer, skupinu od četiri umjetna jezera koja se nalaze u blizini škole. Bilo je vruće, ali dobro društvo čak je i to ublažilo.Profesorica tjelesne kulture Sandra Jakubek Stošić osmislila je zanimljivu igru u kojoj su sudjelovali svi učenici od petog do osmog razreda. Cilj igre bio je što prije sakupiti papire s riječima koji su bili sakriveni na

raznim mjestima oko jezera, te sakupivši ih, odgonetnuti o kojem se poznatom sloganu radi. Učenici 6.c razreda bili su brzi i spretni pa su prvi uspjeli složiti slogan: "U zdravom tijelu, zdrav duh!". Dječaci su bili osobito brzi i spretni u pretraživanju grmlja i drveća. U žaru natjecanja čak su se penjali jedan drugome na ramena kako bi dohvatili pa-pire na visokim granama. "Bravo šestaši!", svi su im uzvikivali i pljeskali. Nagrada za osvojeno prvo mjesto zamjena je jednog nastavnog za slobodan sat, po odabiru učenika. Učenici 8. a r. drugi su koji su našli i složili slogan: "Nije važno pobijediti, važno je sudjelovati!" S nešto manje oduševljenja

proslavili su osvojeno drugo mjesto. Zabava na Bajeru trajala je jedan školski sat. Bajer, tiho i mirno mjesto namijenjeno isključivo ribičima i šetačima toga dana bio je sve samo ne tih i miran. "Danas ništa od ulova ribe!", sa smiješkom su komentirale pro-fesorice. Cilj toga dana bio je upozoriti i poručiti svim građanima da se bave spo-rtom a svi učenici nosili su bijele majice kao simbol mira, prijateljstva i razumijevanja. Možda nismo pobjedili, ali smo sudjelovali i malo se razgibali, pa ne zaboravimo: „U zdravom tijelu, zdrav duh!“ ...............................................SILVIJA HERJAVIĆ, 8.c, Soblinec

U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Hrvatski olimpijski dan na soblinečki način

Kako zamijeniti sat (npr.povijesti) za sat zabave i šale? Jednostavno! Osvoji prvo mjesto u igri na Bajeru!

SVI ZA BAJER, BAJER ZA SVE!

Sportske igre mladih u Splitu, druga grupa,8.-12.8.2011.- graničar

NIŠTA KONTRA SPLITADrugo mjesto i srebrnu medalju u graničaru sa Spo-rtskih igara u Splitu u Soblinec su donijeli učenici 4.a razreda: Filip Nimac, Mihaela Košec, Mateja Majić, Antonio Kordić, Nikola Obad, Kristijan Vidović, Filip Hranjec i Lana Šantić

1. Srebrni pobjednici pred školskim vratima

1. Uspjeh u prvoj smjeni! 2. Upute za drugu smjenu.

3. Potraga je poćela! 4. Veselje na kraju.

23

Kako si se odlučila za borilački sport? Moja prijateljica trenirala je taj zanimljiv sport prije mene te sam s njom došla na jedan trening pa mi se svidjelo. Osim zdravlja, može mi poslužiti i u samoobrani.

Kad imaš treninge i jesu li ti naporni? Treninge imam svaki dan osim nedjelje i nisu naporni zato što to radim iz ljubavi i s voljom.

Koji su ti najvažniji uspjesi? Imam puno medalja s raznih natjecanja, ali jedna od važnijih mi je ona s Croatia open-a gdje je bilo prijavljeno više od 1 000 boraca iz cijele Europe, Argentine, Brazila, Centaralne Afrike. Tamo sam osvojila srebrnu medalju.

Kakva je konkurencija? Konkurencija je velika, ima puno dobrih cura iz raznih zemalja.

Taekwondo je borilački sport u kojem ima konakta. Jesu li ozljede ozbiljne i jesi li ti kad bila ozlijeđena? Ozljeda ima uvijek, i mogu biti dosta ozbiljne, ali prije se možeš ozlijediti na treningu nego na natjecanju osim ako si nokautiran što može bit vrlo opasno. Zasad još nisam bila ozlijeđena.

Koje su dobre, a koje loše strane tae-kwondoa? Dobre strane svakako su samoobrana, pa zdravlje, nova prijateljstva, putovanja po

cijelome svijetu. Loše strane? Hm, pa sad nema tu previše loših strana osim ozljeda.

Koji je tvoj sportski cilj? Cilj mi je, svakako, kvalificirati se na Olimpi-jske igre, a prije toga biti što bolja na svim važnim natjecanjima. I, naravno, nastaviti se baviti tim sportom dugo vremena.

Što bi preporučila mladim sportašima? Preporučila bih im da se bave bilo kakvim sportom jez to podrazumijeva zdravu ishranu i pravilan razvoj, a za uspjeh treba samo dobra volja i upornost..................................................KARLA MESEC, 7.a r., Soblinec

U ZDRAVOM TIJELU ZDRAV DUH

Predstavljamo naše sportaše

Lara Pollak , učenica 7.a razreda aktivno se bavi taekwondoom od svoje sedme godine. Ima puno medalja s raznih natjecanja na kojima je bila po cijeloj Europi.

BUDUCA OLIMPIJKA

Predstavljamo naše sportaše

DAN ZA PAMCENJETog rujna 2011.g. na atletskom terenu Mladosti u Zagrebu održavao se 61. memorijal Borisa Hanžekovića. To natjecanje okupilo je mnoge svjetske vrhunske atletičare. Od Blanke Vlasić pa sve do Usaina Bolta. Taj dan bio je pose-ban i nezaboravan za našu učenicu Patriciu Ćorić jer je osvojila treće mjesto u skoku u vis i drugo mjesto na 60 metara.Evo što nam je rekla o tome:Kako si se osjećala na tako važnom natjecanju?Uzbuđeno, bila sam sretna što sam sudjelovala.Tko je sve bio od poznatih atletičara?Blanka Vlašić, Usain Bolt, Anna Chicerova.Jesi li se susrela sa njima? O da, fotografirala sam Bolta i Banku, a ja sam se „fotkala „ s Dubbie.Jesi li zadovoljna postignutim rezultatima?Sa 60m nisam zadovoljna zato što sam inače brža za 20 stotinki, a skokom u vis sam zadovoljna.Koji su ti najbolji ostvareni rezultati?

U skoku u vis 140cm, trčanje na 60m 8.08 sekundi.

Super, a sad nam reci što to znači u medaljama?Imam barem 15 medalja; četiri zlatne, dvije srebrne i ostalo je bronca. Sve na klupskim natjecanjima.

Koliko puta tjedno treniraš i je li ti to naporno s obzirom na školske obaveze?Trenimram svaki dan, osim nedeljom , po sat i pol do dva sata, kako kad. Nije mi teško jer to volim.

Kakvi su ti planovi za budućnost?Htjela bih biti profesionalna sportašica.

Smatraš li da imaš konkurenciju?Imam, ali samo na državnim natjecanjima, mislim da me u regionalnim malo tko može pobijediti.

Zahvalili smo se Patriciji i poželjeli joj još puno uspjeha.

.................................................KARLA MESEC, 7.a r., Soblinec

24

U srijedu 24. rujna 2011. po deveti je put zaredom obilježen Svjetski dan školskog mlijeka. Mi smo ga obilježili 28. rujna iste godine u Osnovnoj školi Jelkovec. Bus nas je čekao ispred škole, a s nama su išle pedagogica i profesorica geografije Gordana Hatz. Prvo što sam vidjela bilo je puno djece, ali i jedna koza. Pjevao je dječji zbor i pričala je vesela voditeljica. Na ulazu u školu nalazili su se baloni u obliku kravica. Pošto smo bili na Danima mlijeka, sve se i vrtilo oko njega. Sudje-lovali smo u nagradnim igrama. Bacali smo obruče na čunjeve i oni koji su bili uspješni dobili su bocu mlijeka. Naši učenici bili su izuzetno spretni tako da su se vratili kući doslovno punih ruku mlije-ka. Nagrade su dijelile gospođe obučene u kostime kravica i bile su jako slatke.

U jednom dijelu dvorane sa stolovima i stolicama manja su djeca crtala i igrala se. Bio je i štand sa raznim vrstama si-reva, od kozjega do kravljega. Dijelili su i šarene narukvice, čokoladno mlijeko i mlijeko u bočici. Čak je i raspisan natječaj za kozje ime, no sigurno ćete mi opro-stite što u toj gužvi, vaša novinarka nije uspjela zapamtiti novo ime cijenjenoj „gospođi“ kozi. Mogli smo se i slikati s velikim žutim Dukatinom. Stalno je veselo mahao i slikao se s djecom. Dobili smo i papirić za raspored sati. Na kraju je voditeljica najavila posebne goste. Bila su to 3 hokejaša Medveščaka. Dijelili su autograme, slikali se s učenicima i pričali o tome kako su se počeli baviti hokejom. Tog smo dana popili najviše mlijeka u go-dini i jako smo se dobro poveli.

OKO ŠKOLE

Dani mlijeka u Osnovnoj školi Jelkovec

„Pij mlijeko!“ i „Mlijeko je zdravo!“, rečenice su koje slušamo od rođenja. Ove godine smo saznali da mlijeko može biti i zabavno.

PUNE RUKE MLIJEKA

3. Spretne i sretne. Zajednička slika s nagradama.

4. Doslovno; pune ruke mlijeka.

5. U zagrljaju "medvjeda".

1. Naša novinarka i Dukatino.

2. Ljubazne kravice.

...............................................................MARTA MILEK, 6.b r., Soblinec

25

U sklopu Domjanićevih noći na pro-ćelju naše škole otkriven je visoki reljef s likom Dragutina Domjanića i spomen ploča s tekstom njegove poznate pjesme „Fala“ koji podsje-ćaju da je on rođen i živio u Adamo-vcu. Nakon otuđenja njegove vrijedne biste iz školskog vrta, KUD Dragu-tin Domjanić i mještani Adamovca, poklonili su obje ploče u spomen najvećeg prigorskog pjesnika.

Domjanićeve noći održale su se 7. i 8. listo-pada 2011. godine. To je kulturni događaj koji se odvija u čast našem pjesniku Dra-gutinu Domajniću. Prvoga dana održala se dječja smotra folklora. Nasupilo je puno KUD-ova iz raznih krajeva Hrva-tske. Nakon njihovih uspješnih nastupa započeo je prvi festival „Po dragome kraju“. U toj prigodi nastupali su razni izvođači, a pratio ih je tamburaški sastav KUD-a Dragutin Domjanić Adamovec. Nakon festivala svoje raskošno glaz-beno umjeće predstavili su tamburaški

sastavi Svita i Kvartet Gubec. Drugi dan proslave prema programu slijedila je smotra folklora za odrasle. Smotra za odrasle protekla je vrlo uspješno, a nakon nje na red su došli naši dragi gosti iz Sombora. Kako se zabavni program bližio kraju, postajalo je sve zanimljivije jer je uskoro najavljeno naše seosko natjecanje „Najtajneša dekla“ i „Najtaneši dečko“ u narodnoj nošnji. Njih je ocjenjivao naš cijenjeni žiri sa-stavljen od viđenijih domaćih „mužeka“. Tijekom ostatka večeri sve prisutne goste zabavljao je VG-band. U šatoru se skupilo puno ljudi koji su na kraju bili oduševljeni adamovečkim Domjanićevim noćima. Posebno mi je drago što sam sudjelovao u programu posvećenom našem najpoznatijem ka-jkavskom pjesniku i nadam se da ćemo iduće godine okupiti još više ljudi...............................................................TOMICA CVENARIĆ, 7.a r., Adamovec

OKO ŠKOLE

DOMJANICEVE NOCI

Culture event

“Dom

janiÊ nights”

07.-08.10.2011

Kulturna manifestacija

“DomjaniÊeve noÊi”

U čast pjesniku po kojem nosi ime naša područna škola u Adamovcu

26

Jednog dana krenuo sam na put po državama Indiji i Kini. Išao sam od mjesta do mjesta biciklom. U Indiji sam pratio slonove do Taj Ma-hala. Pomagao sam djeci u siromašnim naseljima i s njima sam blagovao doru-čak, ručak i večeru. Prošao sam cijelu Indiju. Činilo mi se da je prošao jedan dan, a ono, prošla je cijela godina. U Kini sam putovao od Hong Konga do Pekinga. Prošao sam kroz pokrajine Hong Chui, Lungi Mui i kroz pokrajinu Chupi Rembi.Stigao sam u Peking. Vidio sam razne lijepe pagode. Nisam se mogao odlučiti koja je ljepša. Ljudi su se svađali oko toga koja je pagoda ljepša. U Pekingu sam bio jako, jako dugo jer je Peking velik grad i zato što su ljudi jako gostoljubivi. Kada sam se vratio doma, gledao sam slike s putovanja. Prisjećao sam se lijepih stvari, događaja i dobrih ljudi koje sam upoznao tijekom putovanja. Na putu po Indiji i Kini naučio sam nove jezike i upoznao nove prijatelje. Moje sljedeće putovanje bit će u Sjedi-njene Američke Države...............................................................KRISTIJAN BONIĆ, 4.B

LIRSKI KUTAK

MOJE PUTOVANJE IZ MAŠTE

Moj zavičaj je pun šarenila u proljeće. Leptiri blistaju na suncu. U blizini moje kuće je potok koji sav sjaji, ptičice rado-sno pjevaju. U proljeće u mom zavičaju sve je blistavo, sunce zlatno grije. Djeca veselo skakuću po livadi. Procvale voćke su lijepe, livade su prepune veselih pčelica i šarenih cvjetića. Sve se crveni, plavi, zeleni, žuti... Potočić glasno žubori. U šumama su krošnje drveća pune zele-nih mladih listića. Zavičaj je sav u ljepoti i mirisu. Ptice lete preko šarenih livada.Voćke su u prelijepom ružičastom i bije-lom cvatu. Zečići se igraju skačući preko potočića. Ljepota je oko nas, samo je treba prepoznati...............................................................

IVAN OBAD, 3.b

PROLJETNA BAJKA U MOM ZAVICAJU

Kad sam bio jako malisa mnom su se svi igrali,priče su mi pričalii moliti me učili.

Navečer smo anđela čuvara zvalii Oče naš molili.Mama, tata, deda, baka,svojim su me zlatom zvali.

Danas svi se nekud žureu autima svojim na posao jure.Svi su stalno loše volje,kažu da je prije bilo bolje.

A ja sad sâm u krevet idemI molim se dragom Bogu:čuvaj mamu, tatu, dedu, baku,neka nađu vremena za mene.................................................... MATIJA VLAŠIĆ, 4.r.

ŽELJA

SLIKA PTICE:..........................

MARTINA PINTARIĆ, 2.a r, Soblinec

27

s lijeva na desno zadnji red:

Nikola Dubravac, Viktorija Iveljić, Robert

Hanžek, Karlo Jurinec, Frane Ratkajec, Samir

Iriškić, Danijela Majić, Anamarija Lovrić,

Krešimir Majić, B, Ivan Legin, Lovro Obad

s lijeva na desno prvi red:

Ines Caplić, Dominik Petrinić, Nera Potočić,

Dora Breber, Jelena Kos, Dajana Gašparac,

Ana Maria Groznica, Ivana Prskalo, Bruno

Hranjec, Petar Barbarić

8.A/SOBLINEC

s lijeva na desno zadnji red: Hrvoje Stipetić,Andrija Domitrović, Dominik

Balija, Ivan Zečević, Branimir Radoš, Grgu

Gostrec, Kristijan Kralj, Antonio Mesec, Mario

Senjić, Kristijan Pavlović, Ante Nezović, Ivan

Radoš

s lijeva na desno prvi red: Silvija Herjavić, Lorena Jakolić, Lucija Tomurad,

Ivona Pili, Ivan Glavaš, Laura Županac, Petra

Šešerko, Katarina Mesec 8.C/SOBLINEC

28

OSMAŠI

s lijeva na desno zadnji red:

Nikola Dubravac, Viktorija Iveljić, Robert

Hanžek, Karlo Jurinec, Frane Ratkajec, Samir

Iriškić, Danijela Majić, Anamarija Lovrić,

Krešimir Majić, B, Ivan Legin, Lovro Obad

s lijeva na desno prvi red:

Ines Caplić, Dominik Petrinić, Nera Potočić,

Dora Breber, Jelena Kos, Dajana Gašparac,

Ana Maria Groznica, Ivana Prskalo, Bruno

Hranjec, Petar Barbarić

8.A/SOBLINEC

s lijeva na desno zadnji red:

Mihael Obad, Martin Cuković, Luka

Vukičević, Filip Fanjek, Mario Marković,

Martin Jokić,Dominik Krnić, Ivan Bilanović,

Kristjan Vukoja, Nikolina Bajlović, Josipa

Križić, Mihaela Bukal, Mateja Buturajac,

Antonio Šimunović

s lijeva na desno prvi red:

Karolina Bećirović, Josipa Mijatović, Iva

Šestak, Ana Krnić, Karla Plašć, Petra Popač

8.B/SOBLINEC

s lijeva na desnodonji red (u čučnju): Ivana Stećuk, Katarina Budor, Lana Barešić (razrednica), Lucija Bastalić, Valentina Ze-nko, Martina Žegman, Ivana Andrašek, Bar-bara Bukovacstoje (prvi red): Dominik Kralj, Veronika Kašnar, Ivona Pleš, Filip Belčić, Ivan Marković, Antonio Tušek, Marko Benko, Stjepan Mladiček, Dominik Tušek, Kristijan Šijanski, Karolina Kosstoje (prvi red): Martin Kašnar, Marko Kunjko, Silvijo Budor, Marko Strugar, Andre Šiljić, Dario Kaurin, Filip Zagajski

8.R. /ADAMOVEC

29

ZABAVA

KAKO CURI IZJAVITI LJUBAV

2.RAZGLAS• ako ti škola ima razglas, prouči možeš li neopaženo doći do njega• ako škola nema razglas, koristi svoje glasnice• izmisli pjesmicu, npr. ako simpatiji ime završava na „–INA“: ………….INAAAAAA SLATKA SI KO VIOLINA! OČI SU TI KAO MALI MAČIĆI, KOSA KAO OBLAČIĆI!• otpjevaj pjesmu na sav glas da je svi čuju

3.KREDA• nabavi kredu u boji • na školskoj ploči velikim slovima napiši svoje i njezino ime unutar srca• bježi

...................................ANTONIA BUKOVAC, 7. a r., Adamovec

4.KEKS• zamoli mamu da ti ispeče veći keks (nemoj da zagori)• uzmi šlag u boji za ukrašavanje• na keks napiši: SVIĐAŠ MI SE ... itd.• daj joj keks za vrijeme velikog odmora

1.PAPIGA• kupi papigu• uvježbaj je da govori „VOLIM TE“• daj joj papigu• nadaj se da je papiga zapamtila tekst

Neobićni ljubimci

ZAŠTO SE LJUDI NAVIRUJU PREKO MOJE OGRADE?Od svoje 5. godine imam psa. Kasnije čak i dva, i iako ih silno volim, nisam to smatrala čudnim dok nisam primjetila kako se nepo-znati ljudi često naginju preko ograde i ne gledaju moju zgodnu setru, već baš njih, moje ljubimce.Zato sam vam ih odlučila predstaviti.Kao mala obožavala sam pse i to naročito bordošku dogu zbog njene veličine, meke, sjajne dlake i tužnih očiju. S pet godina ispunjen mi je san, bio je to prvi pas u mom djetinstvu te sam mu nadjenula ime Best. Koliko je Best bio divan pas govori vam to što su moji roditelji također zavoljeli ovu pasminu i odlučili nabaviti još jednog, ali ovaj put ženku. Nadjenula sam joj ime Luna.

Prekrasnih pet i pol godina uživala sam igrajući se s njima. Nedugo zatim Best je ug-inuo zbog bolesti. Pokušavajući nekako pop-uniti tu prazninu, koju mogu shvatiti samo ljubitelji životinja, nabavili smo novu dogu. Ali ne jednu, već dvije. Moja dva nova psa zovu se Lord i Best Junior, također bordoške doge. Jako su zaigrani i živahni. Dan provode u dvorištu, a spavaju u kući. Imati psa velika je obveza: kupnja hrane, kupanje te šetanje s njima. Meni to nije teško jer ih jako volim i provodim slobodno vrijeme s njima, a vas ostavljam da uživate u fotografijama i da mi ne virite preko ograde. ..............................................................LARA POLLAK ,7.R., SOBLINEC

30

ZABAVA

OKO 50% LJUDI NA SVIJETU NIKADA NIJE

OBAVILO TELEFONSKI RAZGOVOR

ESKIMI KORISTE HLADNJAK KAKO BI SPRIJEČILI

POTPUNO ZAMRZAVANJE HRANE

NIJEDAN KOMAD ČETVRTASTOG, SUHOG PAPIRA

NE MOŽE BITI SAVIJEN NA POLA VIŠE OD 8 PUTA

NAJJAČI MIŠIĆ U LJUDSKOM TIJELU JE JEZIK

KRTICA MOŽE ISKOPATI TUNEL OD 70M ZA JEDNU NOĆ

LJUDI S KOMPJUTERSKOG EKRANA ČITAJU

25% SPORIJE NEGO S PAPIRA

CHARLIE CHAPLIN JEDNOM JE PRILIKOM OSVOJIO 3.

MJESTO NA NATJECANJU „DVOJNICI CHARIJA CHAPLINA“

VJEROVALI

ILI NE

NOVINARSKA GRUPA

rješenjezagonetke:ZUB

RJEŠENJA:1.televizor2.facebook3.lopta4.zebra5.olovka6.pismo7.Zagreb8..motor9.pernica

KRIŽALJKA 1

1.Sastavni dio svakog dnevnog boravka2.Popularna društvena mreža3.Bez nje nogometa nebi bilo4.Signalizacija na cesti i životinja u Zoo-u5.Sa gumicom u svađi stalno je...6.Zaboravljeni oblik komunikacije7.Glavni grad Hrvatske8.Auto pokreće...9.Uz knjige i papuče u torbi nalazit' se mora

........................................................................................................................................

1.raspored2.hrvatski3.fizika4.engleski5.povijest6.geografija7.vjeronauk8.kemija9.priroda

KRIŽALJKA 2

1.Satnica i popis predmeta2.Jezik naš krasni 3.Uz kemiju nas „razveseli“ u 7. razredu 4.Uglavnom prvi strani jezik5.Uči nas događajima u prošlosti 6.Rijeke, planine, države i klime... Učimo na..7.Nauk koji nas povezuje s Bogom8.Uz fiziku nas „razveseli“ u 7. razredu9.Učimo o tijelu, životinjama i biljkama

ZAGONETKA

Kad sjednem na stolac uvijek se bojim, kad izvadi ga kliještima ja sve zvijezde brojim.

To je:

1.

2.

3.

4.5.

6.

7.

8.9.

1.2.

3.

4.

5.6.

7.

8.

9.

................................ .......................................

31

„MAŠKARE, ŠTO VOLIM MAŠKARE...“

FOTO VIJEST / MAŠKARE32