kojim putom?safaric-safaric.si/hup_knjige/hup_2019-04_dr.sc... · travnja 1941.), može se proči...

1

Kojim putom?Nakladna zadruga

Zagreb, Pete poljanice 7, 01/2923756, 091/3388433e-mail: [email protected],

www.knjizara.hrvatskauljudba.hr

Predstavlja svoja izdanja:

Knjižnica Živjeti Hrvatsku

1






1






2

dr. sc. Tomislav Dragun:Živjeti

Nezavisnu Državu Hrvatsku,prva knjiga,

(Ahmed Muradbegović:Na Božjem putu),tvrdi uvez, 383 str.

150,00 kuna


Nezavisnu Državu Hrvatsku,druga knjiga,

(Marin Bego: Niz našu obalu),tvrdi uvez, 477 str.

150,00 kuna


Nezavisnu Državu Hrvatsku,treća knjiga,

(prof. Filip Lukas i dr. Nikola Peršić:Zemljopis Nezavisne Države

Hrvatske, 1. dio), tvrdi uvez, 500 str.

150,00 kuna


Nezavisnu Državu Hrvatsku,četvrta knjiga,

(Dr. Juraj Vrbanić iDr. iur. Stanko Deželić:

Trgovačko zakonoslovlje, 1. dio)

Dragunova Knjižnica

dr. sc. Tomislav Dragun:Ustaški hitrozov, ili

Kako ostati na liniji ZAVNOHa?prva knjiga, tvrdi uvez, 327 str.

100,00 kuna


Kako ostati na liniji ZAVNOHa?druga knjiga,tvrdi uvez, 327 str.

100,00kuna

Knjižnica Brlog

2




150,00 kuna




150,00 kuna





150,00 kuna








100,00 kuna



100,00kuna

Knjižnica Brlog

2




150,00 kuna




150,00 kuna





150,00 kuna








100,00 kuna



100,00kuna

Knjižnica Brlog

3

dr. sc. Tomislav Dragun:Zorislav Kaleb, sudac,ovako kroji pravdu,

prva knjiga,meki uvez, 383 str.

100,00 kuna

dr. sc. Tomislav Dragun:Ratko Šćekić, sudac,ovako kroji pravdu,

prva knjigameki uvez, 477 str.

100,00 kuna

dr. sc. Tomislav Dragun:Vesna Vrbetić, sudac,ovako kroji pravdu,

prva knjiga, meki uvez, 604 str.

100,00 kuna


druga knjiga, meki uvez, 432 str.

100,00 kunaHrvatska Domoljubna Knjižnica

Asaf Duraković:Stazama Sarmata

Pjesmetvrdi uvez, 287 str.

100,00 kuna

Asaf Duraković:Vode ponornice


100,00 kuna

Asaf Duraković:Tamno ogledalo


100,00 kuna

3



100,00 kuna



100,00 kuna



100,00 kuna






100,00 kuna



100,00 kuna



100,00 kuna

3



100,00 kuna



100,00 kuna



100,00 kuna






100,00 kuna



100,00 kuna



100,00 kuna

4

Mile Budak:Raspeće

Zapisci jednog malogintelektualca,

tvrdi uvez, 321 str.100,00 kuna

Mirko Vidović:Sakrivena strana mjeseca 1-2

Pet godina u Titovim tamnicamatvrdi uvez, 368+368 str.

200,00 kuna

dr. sc. Tomislav Dragun

Ustaše i partizani:

Jure Francetić i Ivica Todorić

3DRAGUNOVA KNJIŽNICA

Dragunova knjižnica

5

Knjiga treća

NakladnikOGNJIŠTE nakladna zadruga

Zagreb, Pete poljanice 7

u suradnji s nakladnom kućomPRIZMA STUDIO d.o.o.

Ljubljana, Dunajska 21, Republika Slovenija

Glavni urednikdr. sc. Tomislav Dragun

Grafički urednikLovorka Dragun Mirković, dipl. oec.

Informatička obradaHrvoje Mirković

CIP zapis dostupan u računalnom katalogu Nacionalne i sveučilišne knjižniceu Zagrebu pod brojem 751286.

ISBN 978-953-7750-14-5

TisakStudio Moderna d.o.o. Zagreb – 2010.

6

Knjigu posvećujem

borcimaza moćnu i cjelovitu

Državu Hrvatsku


6

Knjigu posvećujem


Državu Hrvatsku


6

Knjigu posvećujem


Državu Hrvatsku


7

Ivan Meštrović: Povijest Hrvata

U NAČELU

Ne mogu prihvatiti, čak ni samu pomisao, da bi Država Hrvatska, mogla biti partizanska država.Nema za takav zlopogled, uostalom, niti ikakva valjana razloga, kamo li opravdanosti. Hrvatski narod,sve što je imao reći, rekao je 1941. i 1991. Potukavši do nogu Titovu Jugoslaviju 1991. stavio je naovo pitanje definitivnu točku. Amen.

Za danas, za sutra, zauvijek.

Unatoč tomu, unatoč toj nepobitnoj činjenici, boljševički partizani i jugo-komunisti nikako nemiruju. Ustraju i dalje u svojim paklenim planovima i proje-ktima.

Nikako ne uspijevaju shvatiti, zapravo izbjegavaju, da crvenoj zvijezdi petokraci, nije, ne može, nitismije biti mjesta u hrvatskoj kući slobode. Kako njoj, tako niti Titu, niti svemu onome što miriše (ilismrdi) po partizanštini.

Rekoh zauvijek. Za svagda.

Ipak. Ustrojna dotjeranost, financijska moć, izgrađene tajne službe i stare kominternovskemeđunarodne sveze, sve to oblikovano izvedbeno kroz strogo nadzirano hrvatsko pravosudstvo, daju

7


U NAČELU







7


U NAČELU







8

snagu tim boljševičkim partizanima i jugo-komunistima ugurati svoje poglede, stajališta i ciljeve čaki u službene čine i isprave Republike Hrvatske. Tako onda, tobože u njeno ime, tobože u imehrvatskog naroda, tobože u ime sveopće hrvatske države, bezobrazno i drsko nastavljaju sustavnolagati iznoseći, i podastirući, uporno svoje neodržive teze:

1. kao, Drugi svjetski rat je bio sukob profašista i antifašista, u kojem su oni, jugoslavenskiantifašisti na čelu s Josipom Brozom Titom, bili na strani po-bjednika, na pravoj strani, te im jedopušteno sve činiti, po svojoj volji na ovom, i u ovom, našem hrvatskom životnom prostoru, od1945. pa dovijeka,

2. kao, oni su se borili, kažu: koliko je to u danim uvjetima bilo moguće, za samostalnu, ali i za soci-jalnu, hrvatsku državu, pa im pripada trajno pravo na nju i na vodstvo naroda, možda i hrvatskog,koji ju nastava,

3. kao, tijekom Drugog svjetskog rata, postojala je hrvatska zakonodavna, izvršna i sudska vlast,razumije se, ona koja je čvrsto bila u partizanskim rukama, na vrhu koje se nalazio, opet nekakavhrvatski parlament, dakako partizanski, Hrvatski Sabor prepoznatljivo zvan ZAVNOHom,

4. kao, za vrijeme Drugog svjetskog rata, u Hrvat-skoj i Bosni i Hercegovini, djelovali su: vojno,dru-štvovni i gospodarski, uglavnom okupatorski, na strani Hitlera i fašista, kojekakvi ustaše, kojisu čak i odglumili proglašenje nekakve svoje tzv. Nezavisne Države Hrvatske, odreda koljači,ubijajući u pravilu nevine i miroljubive partizane, te posebno njihove brojne pristaše, uključujućistandardni sustav nezaštićenih staraca, žena i djece,

5. kao, partizanski maršal Josip Broz Tito pobijedio je 1945. vojno, ali još više svojim idejama inazorima,

8







8







9

"Hrvatske novosti" br. 1, Zagreb, 11. travnja 1941.Dr. Antu Pavelića, zadavši mu tada i tako, njemu i njegovim šovinistima, udarac od kojega se nikadane će i ne mogu oporaviti.

Ništa, dakako, od svega toga nije točno.

Ratni sukob profašista i antifašista

Pročitao sam mnoge izvorne isprave, dosta knjiga, a i cijele snopove dnevnih novina iz početnihratnih godina Drugog svjetskog rata, koje su izlazile u Zagrebu prije proglašenja Nezavisne DržaveHrvatske ("Jutarnji list", "Novosti"). Nigdje nisam našao niti jednog činjeničnog dokaza, ma itrunka, računajući i s javno proglašenim ciljevima ratnih strana, koji bi u prilog tomu govorio.Vraćanje oduzetih zemalja, osvajanje novih, preraspored područja pod utjecajem država u sukobu.Ništa više.

Nadalje, njemački napad na Poljsku, stvarni početak Drugog svjetskog rata, odigrao se u rujnu1939. Od jugoslavenskih, neka bude i hrvatskih komunista, sve do 22. lipnja 1941. nije se čula niriječ, riječca, prijekora na ponašanje Trećeg Reicha. Onda, odjednom, kad ih je Hitler očitonapustio, ta napao im je vođu Staljina i boljševički Sovjetski Savez, prozvali su se antifašistima. Dasu, kojim slučajem, gazde: Hitler i Staljin, makar i naknadno, našli zajednički jezik, kakav su sve do22. lipnja 1941. obdržavali, od Titova i partizanskog antifašizma ne bi ostalo ni "koliko je crno podnoktom".

U "Hrvatskim novostima", br. 2, na Uskrs 1941. (13. travnja 1941.), može se pročitati:Njemačkoj će biti dobavljene

velike količine sovjetskog petrolejaDNB

Berlin, 12. travnja.

Službeno se saopćuje, da su zaključeni njemačko sovjetski pregovori zaisporuke veće količine ulja Njemačkoj. Nove narudžbe petroleja bile supredviđene u prije zaključenom njemačko-sovjetskom trgovačkom ugovoru.

Josip Broz Tito nije opovrgao, kamo li je komentirao ovu fašističku vijest.

9











9











10

Također, Josip Broz Tito, i njegova partizanska družina, kretao se je od 1941. do 1945. pohrvatskim, pretežno bosansko-hercegovačkim, "šumama i gorama", ali ga čak ni početkom 1943. nijeuvažavao niti Staljin, kao samostalna činbenika, vojnog, kamo li političkog, važna za općukomunističku stvar. Što više u politici zapadnih Saveznika Josip Broz Tito istom je prihvaćen onogatrenutka, kad je postao predsjednikom Kraljevske vlade Jugoslavije. Uz uvjet, da će ... Da, uzpreduvjet, uvjet i postuvjet, da će, sve donesene izjave, tzv. odluke, AVNOJa vrijediti tek ondakad ih potvrdi izabrana Skupština Jugoslavije.

Hrvatska država na partizanski način

Nikada boljševički partizani i jugo-komunisti nisu proglasili hrvatsku državu, niti su joj odredili(poželjne, povijesno uvjetovane) granice. Niti 1941. Kamo li 1942. Nikako 1943. ili 1944. Svakako,bome, ne 1945. Za njih je i sam spomen hrvatske države bio nepodnošljivo svetogrđe za stalnobudno boljševičko uho. Nije, za njih, bilo prihvatljivo čak ni utemeljiti običnu novinsku agenciju shrvatskim imenom ili mornaricu koja će se hrvatskom zvati, kao što je to pokušao učiniti AndrijaHebrang 1944. i 1945.

Nikada Josip Broz Tito i njegova partizanska družina nisu priznali postojanje povijestnog hrvatskogdržavnog prava. Za njih je sve što se tiče hrvatskog nacionalnog samodržavlja na hrvatskom, pa ijugoslavenskom prostoru (ako to jugoslavenstvo uopće što znači) imalo svoj početak isključivo izaključivo u tzv. narodnim ustancima (bez naroda) iz 1941., u Skupštini ZAVNOHa iz 1943. islavodobitnom ulasku u Zagreb iz 1945. Prije toga, ništa i nikada nije po-stojalo. Kamo li nezavisnoghrvatstva i kontinuirane hrvatske državnosti.

Za boljševičke partizane i jugo-komuniste nepostojeći je pojam hrvatske državne cjelovitosti. Onismatraju nespojivim pojam Srijema kao Hrvatske (bolje: Sriema), Bačke kao Hrvatske, Bosne kaoHrvatske, Hercegovine kao Hrvatske, Boke Kotorske kao Hrvatske. Istre su se pak sjetili tek ondakad ju je Poglavnik Dr. Ante Pavelić već priključio Nezavi-snoj Državi Hrvatskoj. Učinili su to mataj način, što je AVNOJ potvrdio nikad donesenu izjavu-odluku ZAVNOHa!

ZAVNOH kao Hrvatski Državni Sabor

U prosincu 1942. sjetio se Josip Broz Tito kako bi bilo dobro imati Zemaljsko Antifašističko VijećeNarodnog Oslobođenja Hrvatske. Iz Bosne je poslao Dr. Paju Gregorića da tu njegovu zamisaoprovede u djelo. Ostvari. On, taj Dr. Pajo Gregorić, zaista, otiđe u Liku, u ličke šume, te početkomožujka 1943. održi sastanak Inicijativnog odbora (bez članova), te sazove skupštinu koja će sekasnije ZAVNOHom zvati. Ta, neregistrirana udruga građana, bez imena osnivača i navođenjapropisa (može i jugoslavenskih) slijedom odredbi kojih je osnovana, s malobrojnim članstvom, kojese na prste dade izbrojiti, bez ika-kva utjecaja ili potpore hrvatskog naroda, samo-proglasila se – nimanje ni više – nego hrvatskim vrhovnim zakonodavnim tijelom. S kojim pravom i na temelju čega?Tko je tu, ponavljam, neregistriranu udrugu građana na to i kada ovlastio?

Tobože tzv. Nezavisna Država Hrvatska

Nakon prijevara i podvala, nakon terora, da se i ne govori, kao provedbene političke filozofije, uosnivanju Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, te njenom nazivnom pretvaranju u KraljevinuJugoslaviju, javilo se neizbježno - hrvatsko pitanje. Prepoznato na svjetskoj razini. Uvjetovanoneprolaznom snagom hrvatskog državnog prava i neslomljivom voljom hrvatskog naroda.

11

Nije bilo drugog izlaza, izim Sporazuma Hrvata i Srba.

Takav Sporazum, na sveopće zadovoljstvo, je i zaključen 26. kolovoza 1939. Hrvati su opetpreuzeli svoju državu: Banovinu Hrvatsku. Nije to, odmah, bila nezavisna država, ali je bila dobrapriprema za, u pogodnom trenutku i to ostvariti. Hrvatska država u svakom pogledu, kako gledehrvatske suverenosti i hrvatskog jezika, tako i s obzirom na državnu cjelovitost. Maksimalnu za tajtrenutak, neomeđenu granicom na Uni i Savi, kao i sličnim, odnekud izvučenim priručnimzemljopisnim oznakama.

Pogodan trenutak nije trebalo dugo čekati. Nakon svega godinu i pol rodio se Čakovec (6. travnja),Bjelovar (8. travnja) i Zagreb (10. travnja). Trebalo ga je iskoristiti. I iskorišten je. Do kraja.

Proglašena je Nezavisna Država Hrvatska!

Nije bila ustaška, kako to boljševički partizani i jugo-komunisti, pa i sami ustaše pokušavaju iobičavaju reći, iako su ustaše 16. travnja 1941. - za što im se

12

"Hrvatske novosti" br. 1, Zagreb, 11. travnja 1941.

na tako hrabroj odluci mora odati priznanje - preuzeli kormilo državne uprave. Sastavili su tada iHrvatsku Državnu Vladu, koje je predsjednik postao ustaški Poglavnik Dr. Ante Pavelić.

Međutim, to ne može promijeniti temeljnu istinu:

1. Nezavisnu Državu Hrvatsku proglasio je Slavko Kvaternik, iako opunomoćenik Poglavnika, ipakbivši ravnatelj zadruge "Hrvatski Radiša" Hrvatske Seljačke Stranke (u razdoblju od 1936. do1941.),

2. slijedom proglasa hrvatskih nacionalista i pripadnika Hrvatske Seljačke Stranke od 31. ožujka1941.,

13

3. uz neupitan blagoslov Dr. Vladka Mačeka, koji je od hrvatskog naroda i svojih pristaša, otvoreno iizričito, zatražio sljedeće:

4. "Hrvatski narode! Pukovnik Slavko Kvaternik, vođa nacionalističkog pokreta u zemlji, proglasio jedanas slobodnu, samostalnu i nezavisnu Hrvatsku Državu na cjelokupnom historijskom teritorijuhrvatskog naroda, te je današnjim danom preuzeo vlast u svoje ruke. Pozivam sav hrvatski narod,da se novoj vlasti pokorava. Sve pristaše Hrvatske seljačke stranke, koji su na raznim upravnimpoložajima, članove kotarskih odbora, općinske načelnike, odbornike i t. d., pozivam da na svojimmjestima i s novom vladom iskreno surađuju. Dr. Vladko Maček v.r.". Pozivu se odmah odazvalosvekoliko hrvatsko čino-vništvo, hrvatsko sudstvo i hrvatsko zaštitarstvo.

5. General Slavko Kvaternik imenovao je dne 12. travnja 1941. Hrvatsko Državno Vodstvo (dakle tunovu, istina privremenu, Hrvatsku Državnu Vladu), u "dogovoru s ustaškim Doglavnikom Dr. MilomBudakom", kojega su činili: Dr. Mile Budak, kao predsjednik; Dr. Mirko Puk, zamjenikpredsjednika; Dr. Andrija Artuković, Dr. Branko Benzon, Dr. Josip Dumandžić, Dr. MladenLorković, Ismet efendija Muftić, prof. Marko Veršić, Dr. Jure Vranešić i Dr. Milovan Žanić.Osobni opunomoćenik generala Slavka Kvaternika za gospodarska i financijalna pitanja bio je Dr.Vladimir Košak.

Tito kao tobožnji slavodobitnik

Josip Broz Tito nije pobijedio Dr. Antu Pavelića, kako to uporno proturaju i na sve strane trubeboljševički partizani i njihovi sljedbenici, te jugo-komunisti, budući:

Josip Broz Tito zalagao se je za državu Jugoslaviju, a Dr. Ante Pavelić za nezavisnu državuHrvatsku. Ta, nije li 1945. Josip Broz Tito dao likvidirati sve živo, hrvatsko, što se je od 1918. do1941. suprostavljalo Jugoslaviji i jugoslavenstvu, odnosno otjerati što dalje od jugoslavenskihgranica. Jugoslavije više nema, a Republika Hrvatska je – danas – ta nezavisna država Hrvatska.

Josip Broz Tito borio se je za komunizam. Za Dr. Antu Pavelića komunizam je bio "strahotazabluda". Republika Hrvatska nije komunistička država, niti to smije biti. Članica je Sjevero-Atlantskog Saveza, a uskoro će biti i članica Europske Unije. Hrvatska je dio slobodnog svijeta.

Josip Broz Tito nije uspio ostvariti normalan ljudski obiteljski život. Imao je bezbroj žena iljubavnica, a broj potomaka i njihovu međusobnu svezu nitko nije uspio vjerodostojno utvrditi. Dr.Ante Pavelić imao je skladan brak, uređenu i uljuđenu obitelj, djeca su ga štovala, pa se i danasbrinu o njegovu dobrom glasu.

Josip Broz Tito, ne treba ni to zaboraviti, nije sa-hranjen cjelovit, na jednom mjestu. Jedna nogamu je pokopana (spaljena) u jednoj državi, Sloveniji, a ostatak tijela u drugoj državi, Srbiji. Dr.Ante Pavelić našao je svoj ovozemaljski pokoj čitava tijela, onako kako to dolikuje čovjeku. Moždaova usporedba ponekom djeluje neukusno, ali kad se sjetimo kako se je Josipu Brozu Titu održavaoživot, kako mu se časovito mijenjala krv, kako su mu dovođene mlade žene za erotske pobude(starog jarca), kako ... kako, se ne zna čak ni to kad je ostao bez duše (oprostite: bez sape), ondaje prenuždno utvrditi: kakva ideja, kakva misao, kakvo djelo, takav život, takva smrt.

* * *

Vlast, položaj i novac! - boljševički su bog i batina.

14

Uništiti sve što i tko se nađe, tomu na putu. Bilo kao zbiljna ili kao umišljena prepreka. Uzputnizapor. Bez pardona, bez milosti. Svagda i svuda.

Pa i u Hrvatskoj. Osobito. Jučer i danas. Sutra i prekosutra.

Ne biraju se sredstva. Jutarnja kava u komitetu, javnom ili tajnom: potvora, pa metak.

Pazi Mirko!

* * *

Ustaše su zločinci. Koljači. Hrvatski nacionalisti su ustaše.

Znači!

Širi se partizanska rajo.

Neka šute, ili ...

Što onda?

Tko to tamo peva? Kome to tamo smetaju vlastite slike Doriana Graya?

Stisnite zube, otvorite oči, drugovi boljševici, jugo-komunisti. Pogledajte, već jednom, istini u oči.

Usporedimo zajedno. Ustaše i partizane.

Nu, recite, samo recite. Slobodno recite. Vi. Svoje. Oči u oči.

Da. Znam. Ne običavate dotle ići.

Teško prihvaćate da i drugi imaju pravo na riječ.

Što onda?

Ovako ili onako. Rekli Vi nešto ili ne rekli, oni pak drugi nemaju razloga, kamo li želje – za šutnju. Po-gledat će i svoje reći, kako to izgleda kad se usporede:

Jure Francetić (duhovno, bez noževa) vs Ivica Todorić,

Vojskovođa Slavko Kvaternik (isto: duhovno, bez kame) vs maršal Josip Broz Tito,

Dr. Vladimir Košak (isključivo: duhovno, bez čakije) vs Ivan Šuker,

Poglavnik Dr. Ante Pavelić vs vrhovnik Dr. Franjo Tuđman

Dr. Nikola Mandić, predsjednik Hrvatske Državne Vlade vs Dr. Ivo Sanader, predsjednik VladeRepublike Hrvatske

15

Aleksandar Seitz vs Franjo Gregurić

Vilko Rieger, teorijski gospodarstvenik vs Miroslav Kutle, praktični gospodarstvenik

Andrija Artuković vs Milan Artuković

i tako dalje.

Dokle stignemo.

Na vlastitim nogama.

Uz Božju pomoć!POMIRBA HRVATA

Dr. Franjo Tuđman zalagao se za pomirbu svih Hrvata. Uvijek i na svakom mjestu. Možda i stoga, jerje bio: i na onoj, i na ovoj strani.

Na ovoj? Na onoj? Da. Ova lako može biti, a često i jeste, ona, a ona ova.

Zavisno od toga odakle motrimo i što nam srcu godi.

Nije on, Dr. Franjo Tuđman, baš izvorni auktor te misli, takve nakane, možda želje, bolje rečeno za-hvata, ali ipak, on je taj, bez obzira na sve njegove osporavatelje, uključujući - neuvijeno - eto imene, koji ju je uspio pretočiti u izvedbeni projekt. Vjerojatno uspio i ostvariti.

Posljedci tako kazuju.

Barem tako kažu njegovi životopisci.

Izborni rezultati, također.

Članstvo u Ujedinjenim narodima, članstvo u NATOu, uskoro članstvo u Europskoj Uniji, isto tako.

Hrvatski barjak na Marjanu, nedvojbeno.

Bez sloge svih Hrvata, bez suradnje svih Hrvata i Hrvatica, pa čak i bez osjećaja zajedništva svihonih, koji, voljom ili slučajnošću, trajno ili prolazno, s mišlju ili podmišlju, nastavaju Hrvatsku, nemanjene slobode, njene samostalnosti, nema njene nezavi-snosti.

Kao Države Hrvatske.

16

"Hrvatske novosti" br. 1, Zagreb, 11. travnja 1941.Kao Države Hrvatskog Naroda.

Kao Države Hrvatske Misli i Hrvatskih Osjećaja.

Nezaobilazan je to uvjet, uvjet i preduvjet, iskonska i povijestna nuždnost, za pobjedu nadvelikosrbskom idejom, nad zamisli zla i uništenja, za bijeg iz jugo-slavenskih okova. Dakako, posebnoonda kad su te negve lakirane jugo-boljševizmom.

Očevidci, koji mu vjeruju, Njemu, Dr. Franji Tuđmanu, koji mu još uvijek vjeruju, koji mu i nadaljevjeruju, moglo bi se reći na riječ, na Njegov mrki po-gled, ali i na djelo, daleko više na djelo, kažusamo-uvjereno, bez ikakva uvijanja:

Bez jedinstva hrvatskog naroda u Domovinskom ratu, ne bi bilo samostalne hrvatske države. Ostaobi samo njen zemljopisni, bezlični genitiv. U pitanje bi došla i sama opstojnost hrvatskog naroda,kao biološko-uljudbene društvovne pojave. U Europi, na obalama Jadranskog mora.

Dosta nam je genitiva.

Želimo živjeti!

Mi Hrvati, katolici i kršćani, mi Hrvati bosanski mu-slimani, mi Hrvati grko-iztočni, pa makar ipravo-slavci.

Nema objektivnih razloga za nevjerovati im. Nema potrebe za ne vjerovati Njemu. Zar ne vjerovativlastitim očima?

"Imamo Hrvatsku!" - nije laž, kamo li opsjena.

Hvala Bogu, imamo je!Unatoč tomu, unatoč slogi, zajedništvu i pomirbi svih Hrvata, aktualni, bolje rečeno sadašnji,hrvatski politički vrh divi se neprikriveno trorogim kapama s crvenom zvijezdom, a one s latiničnimslovom U ne-smiljeno šalje – u tamnice.

Bez pogovora. Bez dvojbe. Bez pardona.

Kao političku zadaću.

Kao izraz političke volje.

Zamislite: Hrvatske volje!

16







Želimo živjeti!









16







Želimo živjeti!









17

Zašto?

Zašto drugovi na vlasti?! Drugovi na Trgu Stjepana Radića (neka i na Markovom trgu), naPantovčaku, u Banskim dvorima.

Unatoč pomirbi Hrvata.

Bit će sam pogriješio postavljajući pitanje tako otvoreno. Moglo se, naime, reći i drugčije.Uvijenije i zavijenije. Ni v rit, ni van.

Možda ovako: Nije li pomirba Hrvata iz 1991. bila samo lijepi san, opsjena, varka, štoviše nešto kaolijepak za naivne, za hrvatske domoljube i državo-tvorce? Nehotični zanos, na koji nitko nikoga nijegonio? Kamo li od njega zahtijevao. To, što je tako bilo, što se tako dogodilo ... Tko je kome kriv, a iza-što bi bio itko ikome kriv.

Voda, krv. Sve je to samo – tekućina. Koja se dade zamijeniti i nekom drugom.

Kad ustreba. Kad kome ustreba.

Bleiburg, 17. svibnja 2009.Ivo Matanović i dr. sc. Tomislav Dragun

Lijepak koji ih je stavio na prve crte bojišnice. Koga? Njih. Pod VBRove i topovske salve. Koga? Njih.Pretvorio ih u krvavo meso predziđa – hrvatstva, Hrvata i Hrvatske. Koga? Njih. Za probitke onihkoji će u prikrajku čekati pogodan trenutak, svoju priliku života, i onda, sa svoje strane, s one drugestrane, s onom nogom, s onom drugom nogom, zajašiti one vječne hrvatske magarce i naivčine.

17

Zašto?









17

Zašto?









18

Koga? Njih. Baš njih. Upravo njih.

Ili:

Nije li pomirba Hrvata samo nuždna utopija, nuždna, ali i svakako samo prolazna utopija, kako bi seprešlo brvno, brvno koje vodi naprijed, brvno preko kojega se jedino može prijeći na drugu, poželjnui doželjnu, stranu? Nada, čak i kad je lažna, koja gura, koja nosi. Naprijed! Naprijed? Dobro došla,pa i ne bila ono što se čini. Na što liči.

Možda, možda, možda ...

Vatra i voda. Hrvatska voda i vatra. Makar i hrvat-ska.

Nego, ... pomirba Hrvata ... kad se to zbila ... na kojim načelima počiva ... u čemu i dokle ...

Nikakva traga. Pisanog. O uglavljenoj hrvatskoj pomirbi.

Bit će ipak, ta, toliko (nije li tako?) razvikana i slavljena, pomirba Hrvata, bit će ipak samo običnomprijevarom. Uostalom pogledajmo, sagledajmo, usporedimo, u zbiljnom životu, danas, one hrvatskepolove koji bi trebali istodobno činiti i hrvatsko suglasje, hrvatsko sveglasje, onu hrvatsku vatru ivodu, vodu i vatru, gdje su sada, što i kako dišu, što im je sveto, na čemu ustraju, za što se bore,koji su im ciljevi.

I što imaju. Što mogu pokazali. Izložiti pred Bogom, svijetom i ljudima.

Prema čemu sada teži, prema čemu sada može težiti, taj hrvatski Ante uz hrvatskog Matu? Bezpodvala. Onakav kakav već je. Jedan i drugi.

U ovoj knjizi su dva velika Hrvata, jedan pokojni, moguće zalutao u beznađu i bespuću rata, drugi navrhuncu moći i uspjeha. Svoga gospodarskog imanja. Gdje je prava Hrvatska, mogu li i dalje skupa tadva, nedvojbeno, mora se priznati, i dalje Hrvata?

Ustaša i partizan. Nezavisna Država Hrvatska i ZAVNOH.

Ustaški junak i partizanski heroj.

U živo.

19

Glasnik srca Isusova br. 7, Zagreb, 1941.SEDAM ODLIKA

PREMA KOJIMA IH PREPOZNAJEM

Naše junake, Juru Francetića i Ivicu Todorića, prepo-znat će se kroz sedam njihovih odlika, koje činenjihov život, koje ih odlikuju kao poduzetne i uspješne ljude. To su: doživljena ili očekivana smrt, životnivijek, dana djela, sredstva kojima su se služili, postupci koje su primjenjivali, osobne koristi koje suostvarili, te privrženost narodnim ciljevima i idealima koje su podržavali.

Nakon toga može se uobličiti opća spoznaja o našim junacima, te prihvatiti nada koja izvire iz njihovaživota i njihova djela.

Doživljena ili očekivana smrt

Nitko smrt, od ljudskog roda, nije u stanju zaobići, kamo li izbjeći joj. Ona je, osim što predstavlja za-vršetak ovozemaljskog života, konačnog u beskona-čnom, također i prilika za računski svodnik: što se jei kako radilo, dokle se je došlo? Je li, zaključno gledalo, zaista, je li smrt došla prerano ili prekasno,odnosno je li nastupila u vrijeme koje možemo na-zvati pravim trenutkom.

Životni vijek

Što se je i kada događalo u životu naših junaka? Na što su pojedini događaji utjecali, što im je pakslijedilo? Jesu li sve to bili samo dijelovi kronologije ili su činili slijed koraka prema određenom cilju?Gdje m je život započeo, a gdje im se završio? Bljesak ili kratkotrajna pojava s jedva zamjetnimtragom?Sami ili u srašću s okružjem?

Dana djela

Što su u životu radili, što su dali, što su ostvarili? Po-stoje li neki posljedci njihova života, beznačajni ilitako snažni da njihove nositelje vode k, ljudski doži-vljenoj, besmrtnosti. Među svim tim posljedcima,može se uvjetno reći, i rezultatima, ne rijetko se javlja jedan, ili nekoliko njih, koji zasjenjuju sve onošto je tijekom cijelog života učinjeno.

Proživljeno.

Korištena sredstva19







Životni vijek


Dana djela


Proživljeno.

Korištena sredstva19







Životni vijek


Dana djela


Proživljeno.

Korištena sredstva

20

Reći će se često, ne samo teorijski: cilj opravdava sredstva. Ali i, još češće, budimo ljudi. Odlučiti seu tom pogledu, istodobno znači i odrediti sebe kao ljudsko biće.

Primijenjeni postupci

Na koji se način radilo i zašto se baš tako radilo? Da, zašto baš tako? Je li moglo i nešto drugčije?Slobo-dnom voljom ili slijedom nužnosti? Zbog cilja ili radi očekivanja?

Primijenjene postupke svakako treba prispodobiti s uobičajenim ljudskim standardima življenja.Općenito, ali i onako po domaću.

Ostvarene osobne koristi

Može se raditi isključivo za sebe, živjeti posve po svom. Moguće je imati u vidu samo stjecanje. Biločega. Nečega.Neka. Sve je to ljudski.

Međutim, ipak, postoji i druga strana priče.

Privrženost narodnim ciljevima i idealima

Ja i narod.

Moj narod, hrvatski.

Ili, moj narod i ja. Opet, dakako, moj narod hrvatski.

Gdje i koliko – za naš narod hrvatski?

Kada?

Onako usput. Prividno.

Odnosno, svojski i iz srca. Do kraja, bez zadrške.

Muški.

Spoznaja i nada

Proznat ćemo u konačnici s kakvom se osobom ima po-sla.

Možda sa sebeljubom, koji – dakako - ima pravo na po-stojanje, ali i bez kojega se može. I te kako.Dapače.

Ili je riječ o čovjeku, koji otvara horizonte, nove obzore, pruža neotkrivene vidike i budi priželjkivanunadu.

Kojega vrijedi slijediti.

S Božjom pomoću.

212121

232323

242424

252525

262626

272727

282828

292929

303030

313131

323232

333333

343434

353535

36

Evo zore, evo dana,Evo Jure i Bobana.

36


36


37

Eno zore, evo tića,Evo Jure Francetića.

37


37


38

"Hrvatska mladost", br. 1-2, Zagreb, 1942.

Život i djelo

PROCVALI CVJETOVI

Klicat će Hrvatskoj svojoj cvjetovi mali,Cvjetovi procvali.

38


Život i djelo

PROCVALI CVJETOVI


38


Život i djelo

PROCVALI CVJETOVI


39

I sve će spominjati tebe,Blagoslivljat grob tvoj,

Ustašo, junače pali,Brate moj.

Branko Klarić: "Ustaši koji je pao"– svršetak pjesme

Čovjekov životi njegovo djelo

Navikli smo susretati ljude različite dobi. Ništa posebno. Prirodno. Od Boga dano. Jednom zauvijek.“Kako bijaše na početku, tada i sada i vazda i u vijeke vjekova. Amen.”

Prema njihovoj dobi sudimo o ljudima, određujemo na prvi pogled njihovo životno zanimanje, njihovodruštveno ponašanje.

Dijete od pet godina. Igra. Dječak ili djevojčica od desetak godina. Škola. Petnaestogodišnjaci ilipetnaestogodišnjakinje: prve ozbiljne ljubavi.

Oni s četrdeset do pedeset godina. Puni radni zamah.

Oni sa šezdeset godina. Bliži se kraj radnog vijeka. Što je bilo, bilo je. Misli su posve okrenutemirovini. Sedamdeset godina. Čime smo se ono nekad bavili? Osamdeset godina. Zar su još živi?Što pak, ako naiđemo na nekoga kome je tek (ne: već) trideset godina? Zna se. Nedvojbeno,neupitno. Pred njim se tek naziru prve ozbiljne životne zadaće. Počinju pripreme, gradi se karijera.

Da. Uvijek tako. Baš tako. Osim, ako se taj netko, taj netko koji ima tek trideset godina, ne zove seJure Francetić. Te da je, uz to, slučajno ili ne, rodom iz Prozora kod Otočca.

Za takvoga pak vrijede, vidjet ćete, neka druga, posve različna pravila.

Trideset mu jegodina tek (1.)

Negdje pod kraj 1942. na osobni poziv Dr. Ante Pavelića došao je u Glavni Ustaški Stan:

“Jure, pred nama su nove, teške zadaće. Moraš u Liku. Imenujem te zapovjednikom Ustaške vojnice.Preuzet ćeš zapovjedništvo nad ustaškim i domo-branskim postrojbama na predjelu cijele Like.Talijani uvelike surađuju s odmetnicima i s četnicima. Moraš spriječiti pad Gospića u partizanskeruke.”

Nakon Crne legije i ratovanja u istočnoj Bosni, poslije osvajanja Livna i boravka na Kalniku, usud gaje nosio tamo odakle je prije tridesetak godina kročio na svijet. Na rodni prag. Među one svojenajrođenije.

Odmah je krenuo. Zapovjedništvo u Crnoj legiji prenio je na svoga dotadašnjeg zamjenika RafaelaBobana. Sredinom prosinca 1942. boravio je u Gospiću.

40

Radio je na ustroju obrane grada. Onda se na kratko vratio u Zagreb. Posvršavao je tamo nekežurne poslove, te krenuo natrag. U kršnu i rodnu Liku.

“Halo Milane. Upravo polijećemo.”

“Spremni!”, kratko mu je brzoglasno odgovorio domobranski časnik Milan Naglić. “Čekam Vas g.zapovjedniče u zrakoplovnoj luci Gospić.”

Kvarna zrakoplovu

Milan Naglić nije uspio dočekati Juru Francetića. Uzalud je nestrpljivo svaki čas pogledavao na sat.Zrakoplov se nije pojavljivao.

“Gubimo visinu. Mijo, što se zbiva?”

“Ni sam ne znam g. zapovjedniče”, smireno odgovara mladi zrakoplovni zastavnik Mijo Abičić, koji jeupravljao zrakoplovom.

“Zrakoplov je bio na servisiranju?”

“Bio je. Vidio sam. Za lijet ga je pripremio bivši podoficir jugoslavenske vojske Stjepan Sertić.Pomagao mu je pričuvni vodnik Rudolf Svetitić.”

41

“Jugo-oficirčine!”

“Čini mi se, uz to, g. zapovjedniče da su obojica komunističke usmjerenosti.”Slutili su izdaju.

Zla slutnja bila je na mjestu. Zaista, dvokrilni zrakoplov tipa “Potez” za lijet Zagreb – Petrova Gora– Gospić tobože su servisirala dvojica prikrivenih komunista. Na svoj podli način. U spremnik gorivanasuli su šećer. Kvar je bio neminovan, a prinudno slijetanje neizbježno.

“Gdje smo točno?”

“U blizini Slunja, g. zapovjedniče. Moramo prisilno sletjeti.”

“Spusti se u blizini Močila. Javit ćemo se najbližoj oružničkoj postaji. Ili ćemo zaći na položaj nekeustaško-domobranske postrojbe.”

Prvi zoviz neke bosanske špilje

Staja u blizini Slunja. Za stolom omanje društvo. Igra se ajnc. Dim i balega. Na stolu dobranonačeta boca rakije.

“Komandante na telefonu je Tito. Zove te.”

“Lično on?”

“Jeste. Najavila ga neka ženska.”

“Odmah ću.”

Ne gubeći ni časa prema telefonu se zaputi komuni-stičko-partizanski oficir Mješina Kukić.

“Slušaj ti Kukiću. Dobro pazi. Svaki se čas treba prisilno spustiti, tu negdje oko Slunja, avion usta-škog komandanta Jure Francetića.”

“Uh! Što ćemo druže Tito? Opasan čovjek! Taj Francetić.”“Ne boj se ništa. Sam je. On i avijatičar. Vas je stotina.”

“Lako je Titu u pećini. Mi i Francetić. Prsa u prsa. Teško nama. Da barem slomi nogu”, u sebimrmljaše Mješina Kukić.

Drugi zoviz neke bosanske špilje

“Kako je bilo Mješina?”

“Dobro, druže Tito. Uhvatili smo ga. Uganuo je nogu, hvala svetom Vasiliju.”

“Kod nas komunista nema svetog Vasilija. Upamti već jednom Mješina.”

42

“Mislio sam druže Tito, naš pravoslavni sveti Vasilije, nije … Izvini druže Tito.”

“Govori kako je bilo!”

“Nakon slijetanja, pukovnik Jure Francetić, hramajući, zaputio se prema najbližim kućama. Srećomsu pali upravo pokraj partizanskog štaba u Močilima. Ha. Ha. Ha. Slučajno. Ha. Ha. Ha. Raspitivao seza najbližu, kako on reče, oružničku postaju. Uputiše ga na kuću Petra Trbojevića, sina Đure, izJelova Klanca. Odmah do našeg štaba.”

“Ne detaljiziraj.”

“Tamo ga iza tarabe sačeka upravo rečeni Petar Trbojević, sin Đure, iz Jelova Klanca.”

“Rekao sam ti, ne detaljiziraj.”“Mislim, druže Tito, zbog odlikovanja. A i da se zna. Treba narodu pomoći poslije pobjede. Selutreba dati penzije.”

“Govori.”

“Iza tarabe, čuvajući dobro svoja leđa, iskoči juna-čki Petar Trbojević, sin Đure, iz Jelova Klanca.Nanišani, pa iz svog starog nagorjelog karabina pogađa Juru Francetića posred ...”

“Ne ubi ga valjda? Treba nam živ. Iz propagandnih razloga.”

“Pogodi ga u spremnik naboja na mitraljezu.”

“Bit će strojnici? Je li ga ranio?”

“Na strojnici. Onesposobi ga za daljnju borbu.”

“Je li ga ranio?”

“Nije on, ali jeste Mile.”

“Koji Mile?”

“Mile Trbojević zvan Mileta. Sustigao ga je, znaš ti druže Tito kako je Mileta brz. Bio je najbrži odnas stotinjak. Sustigao ga je i – sjekirom mu razmrskao glavu.”

“Ubio ga? Pa, što sam ti rekao?”

“Nije ga ubio. Samo ga je teško ranio. Smjestili smo ga u štalu. Tu odmah kraj nas. Postavili smoduplu stražu, da ne umakne.”

“Slušaj dobro Mješina. Smjesta ga otpremi u Slunj. Smjestite ga u samostansku bolnicu u Slunju.Neka ga operiraju dr. Franc Kleinhappel i dr. Boško Božović.”“Želim ti još nešto reći, druže Tito!”

“Reci.”

43

“Javili su nam se drugovi iz okolice Kupresa. Tamo-šnji partizani, kad su čuli da je Francetićpoginuo,napravili su veliko slavlje. Kao krsnu slavu. Mnogo veću od one kad su zauzeli Livno.”

“Mješina, na zadatak. Sve znam i o svemu ja vodim računa. Za njegovo oslobođenje tražit ćemoveliki broj zarobljenih drugova. Samo da Francetić preživi.”

Noć s 27.na 28. prosinca 1942.

Polako dolazeći sebi Jure Francetić razabire obrise samostanske sobe u koju su ga smjestili nakonoperacije. Vraća mu se sjećanje. Pred njim se raspro-stro čitav njegov život.

Oživljuju zadnji događaji. Bolove osjeća u čitavom tijelu. Živ je, dakle.

Gdje je? Tko ga je tu smjestio? Gdje je Mijo?

Do njega dopiru glasovi. Sve jasniji i određeniji. Razabire rečenice.

“... za njega ćemo ...”

Znači, u partizanskim je rukama.

“... tražiti veliki broj naših drugova ...”

Ili u četničkim? Svejedno.

“... u zamjenu ...”

44

“Tako, dakle. Ništarije. Ušljivci. Za Hrvatsku! Za Poglavnika!”

Jedva mičući izlomljenu ruku kida zavoje.

“Bože, ne zamjeri mi. Primi dušu moju.”

Treći zoviz neke bosanske špilje

“Komandante, zove te Tito.”

Partizanski komandant iz Slunja zaputi se k tele-fonskom aparatu.

“Druže Tito ...”

“Što je s njim?”

“Umro je.”

“Ustaški gad! Rekao sam ...”

“Sve smo učinili druže Tito. Bilo je iznenada. Neočekivano. Mislili smo da je u nesvijesti.”

44









“Umro je.”



44









“Umro je.”



45

“U jamu s njim!”

Na rubu neke jameu okolici Slunja

“Počinje suđenje narodnim neprijateljima Juri Francetiću i Miji Abičiću. Tužitelj Stevo podnijet ćeoptužnicu. Izvoli druže Stevo.”

“Mogu li usmeno, druže sudija? Ukratko.”

“Može. Što kraće, to bolje.”“Ovdje optuženi Jure Francetić kriv je za smrt 100.000 Srba, Židova i Cigana, te nešto Hrvata. Odtoga ih je polovicu lično likvidirao. Što nožem, što davljenjem, što metkom u potiljak. Vrijeđao jenarodni ustanak. Psovao je druga Tita.”

“Skrati. Brže.”

“Ovdje optuženi Mijo Abičić kriv je za smrt 20.000 Srba, Židova i Cigana, te nešto Hrvata. Od togaih je polovicu lično likvidirao. Što nožem, što davljenjem, što metkom u potiljak. Vrijeđao je narodniustanak. Psovao je druga Tita.”

“Optuženi Jure Francetiću, osjećaš li se krivim?”

“Pa, zapovjednik je mrtav.”

“Tišina. Optuženici mogu govoriti samo kad ih se ne-što pita. Piši Milka. Optuženi Jure Francetićpriznaje krivicu, ali se kaje. Prekasno.”

“Optuženi Mijo Abičiću, osjećaš li se krivim?”

“Prvi put čujem. Nisam dobio optužnicu. Morao bih se ...”

“... pripremiti. Zaboravi na te buržoaske budalaštine. Piši Milka. Optuženi Mijo Abičić priznajekrivicu, ali se kaje. Prekasno.”

“Smatram ...”

“Neka sudu pristupi advokat optuženog Jure Francetića. Gdje ti je advokat Francetiću? Nemaga.”

“Pa, zapovjednik je mrtav.”“Tišina. Piši Milka. Optuženi Jure Francetić odbija imati advokata.”

“Neka sudu pristupi advokat optuženog Mije Abičića. Gdje ti je advokat Abičiću?”

“Tek prije nekoliko minuta ...”

“Nema ga. Piši Milka. Optuženi Mijo Abičić odbija imati advokata.”

46

Nakon kratke stanke.

“Optuženi Jure Francetiću, izvoli iznijeti završnu riječ. Šutiš. U redu. Piši Milka. Optuženi JureFrancetić odbio je iznijeti završnu riječ.”

Opet kratka stanka.

“Optuženi Mijo Abičiću, izvoli iznijeti završnu riječ.”

“Postoji Ženevska konvencija o humanom postupku sa zarobljenicima i ranjenicima.”

“Je li to ona koju primjenjuje i Hitler?”“Ta je. Nema druge.”

“Mi smo antifašisti. Za nas ne postoji. Suđenje je završeno. Narodni sud sad će se povući nasavjetovanje.”

Nakon deset minuta.

“Narodni sud u sastavu: drug Dušan, sudija predsjednik, te Živko i Spasoje, sudije porotnici,jednoglasno je za Narodnu vlast presudio: 1. Optuženici Jure Francetić i Mijo Abičić se proglašujukrivim, 2. Krivica je optuženicima u potpunosti dokazana, 3. Optuženici se osuđuju na kaznu smrtivješanjem. Blagošću druga Tita, koji se Narodnom sudu javio telefonski, kazne vješanjemzamjenjuju se kaznama odstranjenja optuženih u jamu uz rub koje se upravo nalazimo. Žalbeoptuženika se ne prihvaćaju, jer nisu na vrijeme podnesene. Optuženi Jure Francetiću imaš li nakraju nešto reći. Šutiš?”

“Pa, zapovjednik je mrtav.”

“Tišina. Opruženi Mijo Abičiću imaš li na kraju nešto reći?”

“Što ću u jami jesti, što ću piti?”

“Ne će ti više trebati ni jelo, ni piće.”

“Kako ću u jamu?”

“S nogama naprijed. Tu je drug Jovan.”

“Za Hrvatsku. Za Poglavnika.”

Kronike ukratko bilježe samo ovo:“Nakon smrti tijelo Jure Francetića otpremljeno je u nepoznatom smjeru. Ne zna se za mjestonjegova posmrtnog počivališta, niti gdje je sahranjen, ako je uopće sahranjen. Neki vjeruju da muje posljednje počivalište na ondašnjem groblju, drugi su uvjereni da su tijelo bacili u neku jamu kodMočila, dok partizanski izvori navode da je u kamionu prekrivenom sijenom Francetićevo tijelo izSlunja odvezeno u pravcu Bihaća. Točno mjesto sahrane, po tim navodima, nije poznato.”

Za tijelo Mije Abičića ne zna se ni toliko.

47

Crkva svetog Marka naTrgu Stjepana Radića u Zagrebu,početkom siječnja 1943.

Dva dana iza Nove godine objavljeno je da je Jure Francetić nestao. Upućeniji su znali za njegovusmrt.

Vlč. Stipe pl. Vučetić:

“Draga braćo i sestre. Svi već znate za tužnu vijest. Hrvatski političar, ustaški časnik i zapovjednikeli-tne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije, naš brat Jure Francetić, nedavno je tragičnopreminuo. … Hvala Bogu da se pravednici lako rastaju s dušom, jer ih čeka Kraljevstvo Nebesko.Pokoj vječni, daruj mu Gospodine. Svjetlost vječna svijetlila njemu. Počivao u miru Božjem.”

Zapis o zagovoru vlč. Stipe pl. Vučetića je zagubljen. Tek naknadno, iz razgovora s nazočnima, uspioga je rekonstruirati Ivo Balentović.

Legendene umiru

Hrvatske vlasti, nikako ne želeći uznemiriti hrvatski narod i hrvatsku vojsku, među kojima je JureFrancetić bio nadasve omiljen, dopustile su objaviti vijest o njegovoj smrti tek tri mjeseca kasnije, 30.ožujka 1943. Posmrtno je dobio naslov viteza i promaknut je u čin krilnika Ustaške vojnice. Sedmojpješačkoj puko-vniji, u njegovu čast, promijenjeno je 31. ožujka 1943. ime u Sedma domobranskapješačka pukovnija ustaškog pukovnika viteza Jure Francetića.

Za života o njemu pisale su se i pjevale pjesme. Objavljivane su po novinama. U Zagrebu je, uzostalo, tiskana knjižica pod naslovom "Narodna pjesma o vitezu Juri Francetiću".

Kako tada, tako i danas.

Čitam na nekom internetskom portalu:

47






Legendene umiru





47






Legendene umiru





48

Prošle godine u ljeto smo bili sa grupom iz Hannovera (Hrvatsko-Njemačko prijateljstvo) uLijepoj našoj na Cresu i na putu smo posjetili spomenik Hrvatskom velikanu Juri Francetiću iodali počast. Ponosim se što sam Hrvatica i mogu reći da su na nas gledali sa respektom iudivljenjem prema odanosti našoj stvari i Domovini.

Zna se otkud vjetar puše svih onih koji su protiv hrvatskih kulturnih spomenika i koji su zaporicanje Hrvatske povijesti.

Dragica

Trideset mu jegodina tek (2.)

Nekom je trideset godina prag za ulazak u život.

Nekom je do tridesete godine život posve ispunjen.

Velikim i neprolaznim djelima.Dakako, kad god o tome na taj način razmišljam, uvijek mislim na njega: na vječnog i neprolaznog,hrvatskog viteza i vojskovođu, na

Juru Francetića.OD OTOČCA DO SLUNJA

Rekoše za Juru Francetića prigodom njegove smrti: “Hrvatski političar, ustaški časnik i zapovjednikeli-tne jedinice Ustaške vojnice, Crne legije”. Točno, ali i više od toga. Mnogo više. Slobodno bi semoglo reći, čak i previše za njegovih tek navršenih trideset ljeta.

Život i smrt

Osnovno o Juri Francetiću je nedvojbeno. Životopi-sci se slažu.

Rođen je u Prozoru, u malom zaseoku Vivoze, kod Otočca, od majke Kate i oca Juraja, 2. srpnja1912. Umro je u Slunju 27. prosinca 1942.

Često se navodi kao dan njegova rođenja 3. srpnja 1912. što nije točno. Toga je dana, naime, kršten.

Pučku školu pohađao je i završio u Otočcu, a srednju u Senju. Maturu je položio u Križevcima, da bi1931. studij prava upisao u Zagrebu.

Pogiba odlazeći u Gospić 22. prosinca 1942. preuzeti zapovjedništvo nad ustaškim i domobranskimpo-strojbama u Lici. Zrakoplov, kojim je putovao 22. prosinca 1942., uz upravljanje domobranskogza-stavnika Mije Abičić, zbog kvara se prisilno spustio kraj sela Močila, nedaleko od Slunja. Nakonslijetanja partizani su ih napali i teško ranili. Od zadobivenih rana Jure Francetića preminuo je unoću s 27. na 28. prosinca 1942. Tijelo mu je bačeno u jamu zajedno sa živim Mijom Abičićem. Dvadana iza Nove godine u Zagrebu je objavljeno da je Jure Francetić nestao. Njegova pogibijaslužbeno je potvrđeno 30. ožujka 1943.

Vrela krv

49

Ubrzo nakon upisa na studij biva osuđen na kaznu zatvora zbog napadaja na vlast. Dobio je 3mjeseca strogog zatvora i progon iz Zagreba na 5 godina. U ožujku 1933. odlazi u emigraciju uAustriju, a zatim u Italiju. Nakon atentat na kralja Aleksandra interniran je na otok Giglio. Nakonproglašene amnestije krajem 1937. vraća se u Hrvatsku. Odmah nakon povratka uhićen je i sklonjenu rodno mjesto.

Ustaša

Ustaškom pokretu pristupa 1931. Ustašku prisegu polaže u logoru Borgotaro (Italija) 24. travnja1933. Polazi vojne tečajeve. Dobiva čin ustaškog dorojnika. Vjekoslav Servatzy preuzima 1934.vođenje logora Janka-Puszta u Mađarskoj. Pobočnik mu je Jure Francetić.

Srbski vojnik

U Zagreb, gdje kani nastaviti studij, dolazi 1938. Međutim, iste godine Jugoslavenska kraljevskavojska pozvala ga je na odsluženje vojnog roka u Niš. Nakon završetka vojne obveze vraća se uZagreb. U vojsci je položio ispit za pričuvnog dočasnika, te stekao čin podnarednika.

Jure Francetić (sjedi prvi slijeva) kao svjedokna šerijatskom vjenčanju

Nastavlja ustašku promičbu, raznosi letke i brošure. U Lici prima i organizira nove članove ustaškogpo-kreta. Zbog toga ga ponovno uhićuju i krajem 1940. osuđuju na zatvor i izgon iz Zagreba. Vraćajuga u Otočac, ali on 12. siječnja 1941. bježi u Njemačku kako bi izbjegao uhićenje zbogpromidžbenoga govora održanog na novogodišnjoj đačkoj priredbi u Otočcu.

Zov domovine

Proglašenje Nezavisne Države Hrvatske vraća ga u domovinu. Poglavnik Dr. Ante Pavelić imenuje ga,kao ustaškog nadporučnika, krajem travnja glavnim ustaškim povjerenikom za istočnu Hrvatsku. U

50

Sarajevu uspostavlja novu vlast i osniva prve postrojbe Usta-ške vojnice za borbu protivpobunjenika u istočnoj Bosni. Biva promaknut u čin satnika Poglavnikove tjelesne bojne.

Na Drinu

Rujan 1941. U četničkoj zasjedi kod Maglaja pogiba satnik Bećir Lokmić, zapovjednik Sarajevskeustaške pukovnije. Nasljeđuje ga Jure Francetić. Sarajevska ustaška pukovnija ubrzo postaje Crnalegija, a on njen legendarni zapovjednik.

Sada, već dopukovnik, Jure Francetić sa svojom Crnom Legijom vodi teške borbe protiv agresorskihčetničkih i partizanskih postrojbi na Romaniji i u čitavoj istočnoj Bosni, koju oslobađa, a hrvatskogvojnika postavlja na granicu na Drini.Posjet istočnom bojištu

U svojstvu predstavnika Ustaške vojnice bio je 25. rujna 1942. u pratnji Poglavnika Dr. AntePavelića tijekom njegova posjeta postrojbi hrvatske 369. pojačane pješačke pukovnije u Rusiji. Danprije toga bio je u izaslanstvu koje je u Vinici posjetilo Adolfa Hitlera.

Vitez i krilnik

Jure Francetić posmrtno dobiva naslov viteza i biva promaknut u čin krilnika Ustaške vojnice.

Pjesme o Juri Francetiću

“Nova Hrvatska” izdala je 1943. brošuru “Junačka djela viteza Jure Francetića u stihovima:1

Brošura ”Junačka djela viteza Jure Francetića”, što je nedavno izišla iz tiska u izdanju ”NoveHrvatske”, doživjela je vrlo veliki uspjeh i priznanje među svim krugovima čitatelja. Premda jeprošlo tek nekoliko mjeseci od njezinog izdanja, ona je već gotovo ra-zprodana, pa uprava ”NoveHrvatske” ima samo još nekoliko stotina primjeraka od prve naklade ove knjige stihova, što ih jeizpjevao narodni pjesnik Josip Križanac, bivši čarkar ”Crne legije”, koga je Poglavnik posmrtnopromaknuo u čin ustaškog za-stavnika, zbog njegovog junačkog života i njegovih zasluga.______________________________________1 “Hrvatska gruda”, Zagreb, br. 166, 23. listopada 1943.Kao što je poznato, u ovoj velikoj pjesmi opjevao je u zvonkim i gladko pisanim desetercima pokojniJosip Križanac junačka djela nepobjedive ”Crne legije”, koja je od jeseni 1941. pa do proljeća 1942.proniela slavu hrvatskog oružja kroz sve i najvrletnije klance i gudure naših iztočnih krajeva,tjerajući naše narodne neprijatelje preko Drine, tamo odakle su i došli k nama, da žare i pale.

Narodni pjesnik Josip Križanac i sam je sudjelovao u svim tim borbama, što ih je prikazao u ovimstihovima, pak su stoga ovi njegovi stihovi ujedno i zna-čajno dokazalo o čudesnim junačtvimapokojnog ustaškog krilnika i osnivača i vođe ”Crne legije”, viteza Jure Francetića.

Pošto ove knjižice ”Junačka djela viteza Jure Francetića u stihovima” ima na skladištu još vrloograničeni broj, to se preporuča svim onima, koji je još nisu čitali, da je što prije naruče na naslov:Uprava ”Nove Hrvatske”. Zagreb, Šufflayeva 28 A. Za knjižicu treba poslati unapried 24 Kune, a

tko knjigu kupuje neposredno u upravi ”Nove Hrvatske”, plaća samo 20 Kuna.

Posebno je u narodu popularna pjesma: Evo zore, evo dana, koja govori o njemu i njegovoj Crnojlegiji.

51

Promaknuća

Poglavnikovom odredbom od 20. lipnja 1941. Jure Francetić promaknut je u čin ustaškog satnikaPoglavnikove tjelesne bojne (Vjestnik ustaške vojnice br. 1 od 1. III. 1941. str. 24).

Poglavnikovom odredbom od 15. studenog 1941. Jure Francetić promaknut je u čin ustaškogbojnika Poglavnikove tjelesne bojne (Vjestnik ustaške vojnice br. 1 od 1. III. 1942. str. 44).

Poglavnikovom odredbom od 6. ožujka 1942. Jure Francetić promaknut je u čin ustaškogdopukovnika u Poglavnikovoj tjelesnoj bojni (Vjestnik ustaške bojnice br. 2 od 15. V. 1942. str. 69).

Poglavnikovom odredbom od 24. lipnja 1942. Jure Francetić promaknut je u čin ustaškogpukovnika Poglavnikove tjelesne bojne (Vjestnik ustaške vojnice br. 4 od 5. VII. 1942. str. 135).

Posmrtna promaknuća

U Vjestniku Ministarstva oružanih snaga br. 18 od 29. travnja 1943. str. 624 objavljena je sljedećaodredba Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske:

JAPOGLAVNIK

NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKEIMENUJEM POSMRTNO

na temelju Ustaškog ustava, točke 7. i 13.,a u savezu s 57. Zakonske odredbe o ustrojstvu,

novačenju i popuni stajaće Ustaške vojnice br. CCXVI-1882-Z-1942 od 3. kolovoza 1942.DJELATNIM USTAŠKIM KRILNIKOM

JURU FRANCETIĆA,

51

Promaknuća







JAPOGLAVNIK




JURU FRANCETIĆA,

51

Promaknuća







JAPOGLAVNIK




JURU FRANCETIĆA,

52

djelatnog ustaškog pukovnika u Ustaškoj vojnici

U. V. br. 861 od 8. travnja 1943.Postavljenja

Zapovjednik Bojne grupe Francetić - Crne Legije

Zapovjednik I. stajaćeg djelatnog sdruga

Temeljem Zakonske odredbe o Ustaškoj vojnici od 17. VII. 1942. br. CXCVI-1628-Z-1942 (Vjestnikustaške vojnice br. 8 od 1. IX. 1942. str. 220), Po-glavnik je Juru Francetića imenovaozapovjednikom stajaćih djelatnih sdrugova Ustaške vojnice.

Odličja

Poglavnikovom odredbom (Vjestnik ustaške vojnice br. 4 od 5. VII. 1942. str. 127) odlikovan je 6.ožujka 1942. Jure Francetić Vojničkim redom Željeznog trolista III. stupnja s grančicama

hrastovog lista (br. 8 – Ž.T. –1942, od 24. IV 1942), zato što je kao zapovjednik Sarajevskeustaške pukovnije Crna Legija, u danima stvaranja Nezavisne Države Hrvatske, osobnim zalaganjemvrlo uspješno organizirao ustaške postrojbe i time vidno pridonio razbijanju pobunjeničkih bandiu području Romanije planine, te u travnju 1941. svojim odličnim vodstvom i hrabrošćuoslobodio krajeve iztočne Bosne.

Posmrtna odličja


JAPOGLAVNIK

NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKE

PODJELJUJEM

svojom odredbom br. 666-Hr.-1943

ZLATNU KOLAJNUPoglavnika Dr. Ante Pavelića za hrabrost

s pravom na naslov Viteza

JURI FRANCETIĆUdjelatnom ustaškom pukovniku

što je 1941. i 1942. godine junačkim djelima svoje osobe, a na čelu “Crne Legije”, postigaonajuspje-šnije posljedke u borbama s odmetnicima i kona-čan svršetak djelovanja tih bandi uistočnoj Bosni. (tek. br. 9673-Hr)

ZA DOM SPREMNI!Dano u Zagrebu, dne 27. ožujka 1943.

53

Zamjenik zapovjednika U. V.Ustaški pukovnik

Oto Ćuš, v. r.POGLAVNIK

NEZAVISNE DRŽAVE HRVATSKEDr. ANTE PAVELIĆ, v. r.

U Vjestniku Ministarstva oružanih snaga br. 15 od 10. travnja 1943, “Osobni poslovi”, str. 518, obja-vljena je sljedeća odredba Poglavnika Nezavisne Države Hrvatske:

JAPOGLAVNIK


IMENUJEM

u znak priznanja i na uspomenu njegovih izvanrednih zasluga kod osnivanja Nezavisne DržaveHrvatske, njegove izvanredne hrabrosti, nepokolebljive vjernosti, zdušnosti i požrtvovnosti u borbiprotiv neprijatelja naše države u kojoj je dao svoj mladi život

ustaškog pukovnika viteza Juru Francetićavlastnikom 7. domobranske pješačke pukovnije na vječna vremena. Prema tome ima ova pukovnija

nositi naslov:

“7. DOMOBRANSKA PJEŠAČKA PUKOVNIJAUSTAŠKOG PUKOVNIKA VITEZA

JURE FRANCETIĆA”.


53





JAPOGLAVNIK


IMENUJEM



nositi naslov:




53





JAPOGLAVNIK


IMENUJEM



nositi naslov:




54

Ministar oružanih snaga u. z.Državni tajnik

Vitez Vilko Begić, v. r.POGLAVNIK


POGLAVNIČE, SRETAN SAM!

Nakon što je s Crnom legijom uspio uspješno urediti istočnu Bosnu od srpskih agresora svrstanih uboljševičke partizanske i jugo-komunističke, te četničke bande Jure Francetić promaknut je u činusta-škog dopukovnika. Dr. Anti Paveliću s obale Drine 10. travnja 1942. poslao je brzojavkusljedećeg sadržaja:

“Poglavniče, sretan sam da Vam mogu javiti da hrvatske ustaške puške i ustaški topovi od danasčuvaju našu povijesnu granicu. Potresni su prizori našeg ulaska u Srebrenicu, kada su se sinovi uustaškoj odori pokazali svojim majkama, donoseći im zaštitu hrvatskog oružja da mogu nastaviti sobavljanjem svojim poslova.”

Odlikujući Juru Framcetića, kako je već prethodno navedeno, 6. ožujka 1942. Vojničkim redomŽelje-znog trolista III. stupnja s grančicama hrastovog lista, Dr. Ante Pavelić posebno je naglasio,da je to učinio:

“zato što je kao zapovjednik Sarajevske ustaške pukovnije Crna Legija, u danima stvaranjaNezavisne Države Hrvatske, osobnim zalaganjem vrlo uspješno organizirao ustaške postrojbe i timevidno pridonio razbijanju pobunjeničkih bandi u području Romanije planine, te u travnju 1941. svojimodličnim vodstvom i hrabrostću oslobodio krajeve iztočne Bosne.”

Na isti način Poglavnik je posmrtno 27. ožujka 1943. odlikovao Juru Francetića zlatnom kolajnom spravom na naslov viteza, jer je:“1941. i 1942. godine junačkim djelima svoje osobe, a na čelu Crne Legije, postigao najuspješnijeposljedke u borbama s odmetnicima i konačan svršetak djelovanja tih bandi u istočnoj Bosni.”

Čime je sve to zaslužio Jure Francetić?

Ratnim projektom nazvanim “Trio” vlasti Trećeg Reicha, Italije i Nezavisne Države Hrvatskedogovorile su zajednički nastup u uređenju istočne Bosne od srpskih agresora s toga područja, kao ionih uvezenih iz Srbije. Pripreme za operaciju sporo su tekle, jer su svoje sudjelovanje u akcijiTalijani uvjetovali političkim ustupcima i suradnjom s četnicima, pa je u Zagrebu odlučeno da Hrvatisami trebaju riješiti taj problem. Zadaća je povjerena Juri Francetiću i njegovoj Crnoj legiji. Evokako je to završilo:2

“Sluteći Francetićeve namjere, njemački general Johann Forster, zapovjednik 718. divizijeWe-hrmachta, naređuje mu da se ne miče iz Sarajeva. Francetić tu zapovijed nosi Didi, a onje ra-spara i nagovori ga da iste večeri potajno iziđe s Crnom legijom iz Sarajeva i napadneustanike. U noći s 29. na 30. ožujka 1942. napušta Sarajevo i odlazi poluprohodnom cestomdo najistaknutijeg položaja u Han Pijesku.

55

______________________________________2 Tomislav Aralica i Višeslav Aralica: “Hrvatski ratnici kroz stoljeća”, 3. knjiga – Oružane snage Nezavisne Države Hrvat-ske i druge hrvatske postrojbe na osovinskoj strani 1941.-1945., Znanje, Zagreb, 2010. - str. 162

Iz Han Pijeska 31. ožujka 1942. kreće u napad u smjeru sjeveroistoka, prema Vlasenici.Neočekivanom lakoćom razbijaju 2. bataljon 1. proleterske brigade (tad najelitnije postrojbepartizanske vojske) i Vlasenički dobrovoljački odred (bivši četnički, tada djelomično kontroliranod komunisti-čkih struktura). Pod njegovim se udarom raspadaju i Srebrenički dobrovoljačkiodred te Kravički i Paprački bataljun.

Francetić izbija na Drinu u mjestu Drinjača (tamo se nalazio Dangićev stožer), a zatim okrećena jug i 9. travnja 1942. zauzima Bratunac i Sre-brenicu.

U daljnjem tijeku borba, u koje su se sad uključili i Nijemci, gotovo čitava istočna Bosna,sjeverno od njemačko-talijanske demarkacijske crte, biva očišćena od ustanika. Četničke susnage dijelom uništene, a dijelom pasivizirane – da bi nakon toga započelo njihovokolaboriranje s vlastima NDH i njemačkim okupacijskim trupama.

Dangića su Nijemci zarobili i odveli u zarobljenički logor u Njemačku. 1. i 2. proleterskabrigada, kao i druge manje partizanske skupine, bježe na jug, u talijansku okupacijsku zonu,te se okupljaju oko Foče.

Taj uspjeh Crne legije, ostvaren u borbi protiv brojnijeg protivnika, omogućio je povratakizbje-glih muslimana u vlastite domove i popravio dojam o vrijednosti OS NDH. Postrojba jepostala naširoko poznata, a Francetić najomiljeniji časnik Ustaške vojnice. Niti jedan časnikOS NDH, ni prije ni poslije, nije doživio toliki stupanj popularnosti među svojim vojnicima. Ali,ta ga je popularnost stajala glave.”

Nije zanemarljivo istaći, da su većinu pripadnika Crne Legije u to doba činile muslimanske izbjegliceiz istočne Bosne. Dapače, još i više, omogućio je po-vratak muslimanskog pučanstva vlastitimdomovima.

55








55








56

Dovoljno za časno i veliko, neprolazno, životno djelo mladog čovjeka.CRNA LEGIJA

Istinski tvorac Crne legije, elitne i legendarne po-strojbe Oružanih Snaga Nezavisne Države Hrvat-ske, bio je Eugen Dido Kvaternik, zapovjednik Ustaške Nadzorne Službe, sin vojskovođe SlavkaKvaternika.

Bio je idejni poticatelj njena nastanka, ali i njen više nego li uspješni logističar i pravodobnipodupiratelj. S Crnom legijom pod vodstvom Jure Francetića do kraja je, hametice, razbio,rasturio i porazio na Drini u proljeće 1942. sve ono što su, najbolje od najboljeg, tada imalipartizani.

Nikad mu to Josip Broz Tito i njegova šumska družina nisu oprostili.

Prilike su bile izrazito povoljne. Okolnosti također.

Samo ih je trebalo pametno složiti. Eugen Kvaternik i Jure Francetić za to su bili kao stvoreni.

* * *

Srbi, kako oni domaći, tako i oni iz Srbije, puni, prepuni, oružja Kraljevske vojske Jugoslavije, a nakonšto su se prethodno razbježali pred Nijemcima, krenuli su u obredno klanje Poturica, zapravo hrvatskihmuslimana.

Božićni pokolj krajem 1941. stavio im je pred noge, samo u okolici Foče, preko 5.000 muslimanskih glava.Istina, ne odviše, zna li se da se na pohodu našlo gotovo 10.000 hrabrih četničkih boraca, koji su klalisve živo, i goloruko, što im je palo u ruke, a nosilo je muslimansko i hrvatsko obilježje.Obližnje Sarajevo bilo je puno izbjeglica – mudžahera.

Nu, zla kob, srbska-osvetnička, osvetnička zbog Kosova, ali i zbog samog postojanja, pratila ih je idalje. Srbi-agresori, bilo oni u četničkoj odori sa šubarom i mrtvačkom znakovljem na glavi, bili onis crvenom zvijezdom na trorogoj partizanskoj kapi, opkolili su Sarajevo. Išli su u odlučni boj namuslimansku raju, s tri strane.

Očekivao se neizbježni napad na Sarajevo. Zavladala je panika. Strava i užas susretali su na svakomkoraku. Sve su oči bile uprte u Zagreb.

Čekala se pomoć braće po krvi.

Braća su stigla. Došla su braća Hrvati u Sarajevo već i prije početka stravičnih srbskih pokoljamuslimana Hrvata. Dva tjedna nakon proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, 24. travnja 1941. uSarajevu su se nalazili Mijo Babić, Ante Vokić, Jure Francetić, Rafael Boban i brojni drugiustaše.

Ustrojili su vlast nove države, Nezavisne Države Hrvatske, i započeli sveobuhvatne pripreme za,kao oluja nadolazeći, obračun s agresorskim četničkim i partizanskim napadačima. Najprije jeosnovana je-dna, a zatim i druga ustaška satnija. Pred jesen, 15. rujna 1941. one su spojene, te jeutemeljena Sarajevska ustaška pukovnija s oko 800 momaka, odreda hrvatskih muslimana.Zapovjednikom je postao do maći čovjek, satnik Bećir Lokmić, predratni ustaša iz Semizovca.

57

Na žalost, zapovjednik Bećir Lokmić uskoro pogiba.

Jure Francetić i Rafael BobanNa čelo Sarajevske ustaške pukovnije dolazi glavni ustaški povjerenik za istočnu Hrvatsku – JureFrancetić, zbog svojih madžarskih dana, znan i kao Laszlo. Tijekom druge polovice 1941.

sarajevske ustaše bore se u srednjoj i istočnoj Bosni, te u sjevernoj Hercegovini.

Međutim, neprijatelj ne napušta busiju pred njihovim kućnim pragom. Prijeti. Ugroza s istoka nalazise iza svakog zavoja na cesti, iza svake bukve. Debelo poduprta onim što četnici najviše vole,redenicima do grla. Uskoro, redaju se muslimanske glave na sr-pskom pladnju. Jedna za drugom,jedna nad drugom, jedna preko druge.

Više. Više. Sve više.

Brže. Brže. Sve brže.

Više i brže.

Glava do glave.

Lubanja do lubanje.

Silaze znakovi sa šubara. Uozbiljuju se.

Što činiti braćo Hrvati?

* * *

Ljudstvo je tu. Ljuto i ogorčeno. Volja je tu, po-strojbe su tu. Može se krenuti na srpskog agresura.Samo s čime?

Nova hrvatska država nema ratnog tvoriva, nema ratnih pričuva, nema proizvodnje oružja.57







Više i brže.

Glava do glave.

Lubanja do lubanje.



* * *


Nova hrvatska država nema ratnog tvoriva, nema ratnih pričuva, nema proizvodnje oružja.57







Više i brže.

Glava do glave.

Lubanja do lubanje.



* * *


Nova hrvatska država nema ratnog tvoriva, nema ratnih pričuva, nema proizvodnje oružja.

58

Oni koji to imaju, stežu. Daju, ako daju, na kapaljke.Nijemci su početkom 1942. obustavili sve isporuke oružja NDH.

* * *

Gladne osloboditeljske ruke čekaju.

* * *

Srpski četnički vođa, bivši žandarmerijski major Jezdimir Dangić nadgleda pripreme za napad naSarajevo. Na raspolaganju mu, kažu skromno izvori, 5.000 do 10.000 prekaljenih ratnika. Uglavnomsolunaša. Partizane, jedinstvene s četnicima u protuhrvatstvu, u protumuslimanstvu, uspio jepripojiti če-tnicima. Josip Broz Tito pobjegao je na zapad. Dolutao iz Srbije u istočnu Bosnu,krenuo je dalje na zapad.

Zna se tko je ovdje gazda.

Jezdimir Dangić hoda s četiri samokresa za pojasom. Oštro zapovijeda:

“Još oružja! Banda je to. Svaki ima po 10 noktiju. Samo na rukama.”

* * *

Razmišlja Jure Francetić. Razmišlja Rafael Boban, zvani Rankan. Što činiti?

Naziva Jure Didu:

“Ima li što rode?”

“Bit će!”* * *

Eugen Dido Kvaternik moli oca Slavka, vojskovođu.

“Brzoglasno me zvao Jure. Propast će. Nemaju se čime boriti. Gole ruke. Samo nokti na prstima.”

“Pokušaj u Austriji.”

“Prema njemačko-hrvatskom sporazumu ...”

“Ovo je zapovijed: Odmah idi u Austriju!”

Poluprivatnim svezama stigao je Eugen Dido Kvaternik u tvornicu Steyer. Kupio je 1.000 automataSL-100. Onih, koji više Nijemcima nisu valjali. Steyer ih ne proizvodi od 1940. Našlo se na zalihi. Ktome 50 milijuna metaka.

Razoružane su i dvije pričuvne domobranske bojne. Eto, još 1.000 pušaka za Sarajevsku ustaškupukovniju.

“Ne može Dido sve u Sarajevo.”

59

“Poglavniče. Zar sad …?”

“Poglavnikovoj Tjelesnoj Bojni ide 600 automata. Ustaškoj Nadzornoj Službi 100.”

* * *

“Jure, tu ti je 1.000 pušaka.”

“Automata nema?”

“Ima. Tu su, 300 komada.”

“Askerice?”

“Askerice!”

Na mostu preko Drine u Zvorniku, proljeće 1942.:Eugen Dido Kvaternik, Jure Francetić, Mladen Lorković

“Svakom četvrtom ustaši askerica!”

“Svakom četvrtom!”

“Odakle ti?”

“Bit će toga još. Od Steyera smo kupili alate za proizvodnju takvih automata. Izrađivat ćemo ih upogonu Lančara u Jasenovcu.”

“Omrazit će te radi toga partizani pred cijelim svijetom. Ubit će te!”

“Budu li mogli!”

59



* * *




“Askerice?”

“Askerice!”




“Odakle ti?”




59



* * *




“Askerice?”

“Askerice!”




“Odakle ti?”




60

“Evo zore,Evo dana,

Tu je Drina,Od Boga nam dana."

“Ne sumnjam Jure.”

“Goli smo Dido.”

“Sredio sam i to. Preko prijatelja Laleca Perške, bivšeg popularnog zagrebačkog nogometaša, itrgovca Prevendara.”

“Ima Zagreb sukna.”

“Nema. Morao je Prevendar do Zemuna. Tamo je našao sukno za mantije grko-iztočnih kaluđera.Imat ćete crne odore.”

“Bit ćemo Crna … Crna … Crna legija!”

“Crna legija Jure!”

“Bit ćemo 'crnci'!”

“'Crnci' Jure. Krojačke radione u Zagrebu i okolici već vam šiju odore.”

* * *

Onda dođe Drina.

* * *

Drina dođe. Drina prođe.

Onda dođe i 26. kolovoza 1941. Na treću obljetnicu hrvatsko-srbskog Sporazuma o rješavanjuhrvatskog pitanja.

Zavist većih, bolje opskrbljenih. Zavist na srce i junaštvo malih, tvorivom siromašnijih. Srčanošćujačih i nadmoćnijih.

Zavist? A izdaja?

Moguće, moguće. I to.

Onda dođe i odlazak Jure Francetića iz istočne Bosne.

* * *

Onda dođe i mjesec svibanj 1945.

* * *

61

Razmišljam o Juri Francetiću. Razmišljam o Anti Gotovini.

Tko je Bećir? Tko je Jure? Tko je Ante?

Oni tamo, to dobro znaju, ako smo mi to možda zaboravili.

Ako su i oni, možda, zaboravili na Bećira, Juru i Antu, podsjetit će ih na njih, sutra, prekosutra:

Sulejman i Šime.

Austrijski automat Steyer-Solothurn SL-100GONI BANDU

Na Ozren planini

U razdoblju od 2. do 10. prosinca 1941. uređivano je područje Ozren planine od agresorskihčetničkih i partizanskih postrojbi. Sjedište četničkog zapo-vjedništva, na čelu kojega se je nalaziogeneral Čerkez, bilo je u nekom selu kraj Usore, zvanom "Mala Jugoslavija".

Uz Crnu legiju u uređivanju su sudjelovale četiri ustaške bojne, te 8. (domobranska) djelatnapukovnija. U borbi se najviše istakla Crna legija.

Agresori su imali velike gubitke. Poginuo je i general Čerkez.

Između Visokog i Vareša

U razdoblju od 13. do 28. siječnja 1942. priječeno je probijanje partizana na zapad, u srednjuBo-snu. Sudjelovale su 342. i 718. njemačka pješačka divizija, talijanska divizija "Ravenna", te 4. i5. domobranska divizija. Partizani su otjerani u planine.

Crna legija zatvarala je prostor između Visokog i Vareša.

Nastavak posla na Ozrenu

U razdoblju od 28. do 30. siječnja 1942. nasta-vljen je posao na Ozrenu. Sudjelovale su iste po-strojbe, kao i krajem 1941. Partizani su istjerani iz svojih brloga, a i pretrpjeli su velike gubitke.Crna legija bila je udarna postrojba, a djelovala je u okolici Maglaja.

61





Sulejman i Šime.


Na Ozren planini









61





Sulejman i Šime.


Na Ozren planini









62

Pohod na Drinu

Tijekom razdoblja od veljače do travnja 1942. uređivan je prostor istočne Bosne od agresorskihčetničkih i partizanskih postrojbi. Uništeno je i ra-zbijeno leglo s 4.500 četnika. Drastično jesmanjen broj agresorskih crnogorskih i istočnobosanskih četnička i partizana, te je uspostavljennadzor upravnih vlasti Nezavisne Države Hrvatske nad njenom istočnom granicom. Slijedio jemasovan bijeg četnika u Srbiju.

Crna legija, nakon što je uredila Romaniju od četnika, zauzela je položaj kod Han Pijeska. Nakontoga zauzela je Vlasenicu, te Miliće, Kasabu, Drinjaču, Bratunac i Srebrenicu. Na Drinu je izbila 9.travnja 1942.

Sljedećeg dana, 10. travnja, na prvu obljetnicu proglašenja Nezavisne Države Hrvatske, JureFrancetić puni čuturicu s vodom iz Drine i šalje je Poglavniku Dr. Anti Paveliću.

Crna legija samostalno uređuje zaostale četničke skupine na Ozrenu; Nakon što jr osigurala granicuprema Srbiji uništila je manje izolirane džepove agresorskog otpora sjeverno od Foče.

Od Vlasenice i Srebrenice do Biokova i Kozare

U svibnju 1942. Crna legija na prostoru između Vlasenice i Srebrenice trijebi četničkeskupine

otpora. Iza toga njena 1. i 2. bojna protjeruju partizane s područja Biokova, pa se vraćaju uSarajevo. Iz Sarajeva kreću u borbe s partizanskim agresorima na Kozari. U Sarajevu je ostala 3.bojna, koja je poslije upućena prema Bugojnu i Kupresu.

Zahvat Zapadna Bosna

63

U razdoblju od lipnja do kolovoza 1942. 4. priču-vna bojna Crne legije djeluje na planinamazapadne Bosne u najvećem protu-partizanskom i protu-četničkom zahvatu tijekom 1942.

Partizanski i četnički agresori doživjeli su težak poraz.

Obrana Kupresa

U razdoblju od 28. srpnja do 19. kolovoza 1942. vođene su borbe protiv partizanske opsadeKupresa. Pod zapovjedništvom pukovnika Franje Šimića Ku-pres je branilo 600 pripadnika Crnelegije i nešto domaćih ustaških i domobranskih postrojbi.

Izbrojena su tri partizanska združena napada u noći između 11. i 12. kolovoza, te 14. i 19.kolovoza. Kupres je obranjen. Agresor je imao 1.000 mrtvih i ranjenih.

U brdima sjeverno od Vlasenice

U razdoblju od 17. do 25. kolovoza 1942. 1. i 2. bojna Crne legije, nakon uređivanja prostora odpartizana na Kozari, upućene su u brda sjeverno od Vlasenice. Trebale su onemogućiti u djelovanjujake partizanske snage.

Uplašeni partizani, jer su bili pred potpunim uništenjem, utekli su se svojim zagovornicima unjema-čkim redovima tražeći raspuštanje Crne legije. General Fortner to nije u cijelosti prihvatio,ali je naredio razoružanje i uhićenje pripadnika jedne satnije Crne legije, opet, zbog pokazanesamoinicija-tivnosti. Čak je i Jure Franetić uhićen 25. kolovoza. Zatražen je njegov ukor zbog"nekontroliranja svojih jedinica".

Poglavnik Dr. Ante Pavelić odbio je prihvatiti taj prijedlog, ali je 26. kolovoza 1942. unaprijedioJuru Francetića imenovavši ga zapovjednikom svih "stajaćih djelatnih sdrugova" Ustaške vojnice.Tako je Jure Franetić zauvijek napustio istočnu Bosnu i otišao u Zagreb.

Znamo što je bilo dalje.

Kamo je pak vodilo takvo ponašanje njemačkih zapovjednika dobro se vidjelo u svibnju 1945.VJEČNA SLAVA JURI FRANCETIĆU

Nikad partizanine će oprostiti Juri Francetiću

Han Pijesak i Rogaticu.Bacio je nesmiljeno

pod svoje nogenjihov slavni i nepobjedivi

2. bataljon 1. proleterske brigade.Raknuo je na njeg.

Iz dna svojih punih mladalačkih pluća.Stigao je zatim pobjedonosno

na zapadnu obalu Drine ibacio prijezirni pogled na Istok.Namignuo je veselo Srebrenici.

Zora je rudila.

(Ljubljana, Azilni dom,

64

19. studenog 2010.)

Ispunilo se vrijeme. Hrvatska je opet slobodna. Nezavisna. Narodni guslar sriče neprolaznestihove:

Dok Velebit rađa brze bure,dok se vile našim nebom žure,

orit će se kroz klisure surevječna slava Francetića Jure,

jer on pade, vitez divnog lika:Za Hrvatsku i za Poglavnika.

Sve to i tako.

Mladost koja je postala vječnost.

Hrvatska mladost Jure Francetića.Dovoljno.

Dovoljno za sva vremena.

Dovoljno za sve prostore, gdje Hrvati žive.

Dostojno.

Čak i života koji bi trajao cijelo stoljeće.

Dostojno.

Čak i za postignuća najvećih vojskovođa.

Dostojno.

Čak i onih na najvišim državničkim položajima.

Dostojno.

Čak i najvećih naroda svijeta.

Dostojno.

Čak i najvećih država svijeta.

Dovoljno,

za kršnog Ličanina, nepatvorenog Hrvata.

Neka mu je vječno laka hrvatska gruda!

65

* * *

Pripovijeda mr. sc. Dragan Hazler iz Basela u Švicarskoj.

"Slunjska domobranska satnija pod zapovjedništvom satnika Tomislava Peričića podigla je spomen-obilje-žje hrvatskom vitezu Juri Francetiću u Slunju, na njegov imendan, 23. travnja 1943. godine.Komunističko-partizanska brigada Hamdije Pozderca je u naletu zauzela jedan dio Slunja i bilaistjerana za tri dana. Za vrijeme svoga zločinačkog boravka, ponašanja i vandalizma uklonili suPozderci Francetićevo spomen-obilježje 8. lipnja 1943. godine, ali kameni blok nisu uspjeli razbiti.”3

Spomenik je obnovljen. Projekt je potakao i vodio mr. sc. Dragan Hazler.

SLAVA OVDJE UMRLOM

legendarnom borcu protiv četnika

hrvatskom vitezu

JURI FRANCETIĆU

Otočac, 2. VII. 1912. - Slunj, 28. XII. 1942.

i svima palim hrvatskim vojnicimana ovim prostorima.

Podigla Urv. HRVATSKI DOMOBRAN

Ogranak Slunj - 2000. godine

Spomenik Juri Francetiću, dakako, zasmetao je svima oni koji ne mogu podnijeti nezavisnu hrvatskudržavu. Imena im ne ću spominjati. Nisu zaslužili.

Smjesta su krenuli u njegovo rušenje.

______________________________________3 Dragan Hazler: Uz obljetnicu nasilne smrti Jure Francetića i Mije Abičića"Zanimljivo je da uklanjanje spomen ploče u Slunju nije tražila ni tadašnja koaliciona vladapremijera Ivice Račana."4

Tek, kad je na vlast došao dr. sc. Ivo Sanader, zvani “Svi smo mi Mirko Norac”, krenulo je naopako.Na zagovor Vesne Teršelič i kapetana Dragana Vasiljkovića uklonjen je spomenik vitezu JuriFrancetića. Poznato je da je tada desna ruka dr. sc. Ivi Sanaderu bio Ličanin Dr. Darko Milinović.

* * *

Razhrvaćena javna glasila u Republici Hrvatskoj dočela su to s neskrivenom zluradošću. Evo izvješća“Novog lista” s Rijeke:5

66

“Vlada je na izvanrednoj sjednici u četvrtak, na temelju članka 107. Ustava Republike Hrvatske,donijela Odluku o uklanjanju spomeničkog obilježja Mili Budaku u Svetom Roku i Juri Francetiću uSlunju, priopćeno je iz Vlade. Odluka je donesena jer je njihovo postavljanje suprotno izvorišnimosnovama Ustava Republike Hrvatske te šteti ugledu i interesima Republike Hrvatske koje jeVlada dužna štititi, stoji u priopćenju.

Jučer rano ujutro, u 6.30 sati otpočelo je rušenje spomenika i uklanjanje ploče Mili Budaku.

______________________________________4 Tanjug, 18. kolovoza 2008.5 Mladen Kukina i Damir Kundić: "Jučer prije zore pod snažnom pratnjom policije počela akcija demontiranja ustaškihspomenika u Slunju i Svetom Roku", Novi list, 28. kolovoza 2004.

Stotinjak specijalaca osiguravalo je demontiranje spomenika (ploča je skinuta, a pročeljesrušeno) koje je izvela jedan pulska građevinska tvrtka. Uklanjanje spomenika Mili Budaku potrajaloje skoro do 12.30 sati. Crkveni zid na kome se našla ploča s pročeljem ostao je čitav. Specijalciprimjere- no naoružani ogradili su trakom mjesto oko spome-nika.

Gotovo da i nije bilo onih koji bi vidnije reagirali protiv rušenja spomenika. Ipak bilo je nekolikostari-jih žena i muškaraca koji su ispod glasa razgovarali. Brojne novinske ekipe, uz specijalce bili sujedini promatrači rušenja spomenika. U Pivnici u Svetom Roku Marko Rukavina nam je rekao daBudak i nije tako loš kako se misli.

- Ne znam, o velikoj se politici radi, pa se u to nije baš pametno mišat, rođen sam 1943. godine pa otome mnogo ne znam, ipak mislim da to nije bio čovjek loš kako mu pripisuju.

U općinskoj zgradi čekao nas je načelnik Hrvoje Račić.

66








66








67

- Znam samo toliko da je spomenik srušen, o tome smo imali dojavu. O tome je očito Vlada donijelaodluku, mi o tome nismo obaviješteni, niti smo imali ikakvu ulogu u rušenju spomenika. Eto, očito sedržavna politika odredila da to učini, za nas to znači da dalje nastavljamo živjeti u smislugospodarstva i razvoja turizma, čvrsto vjerujem da će se sada sve smiriti i da će se cijela priča okospomenika zaboraviti.Njegovog mišljenja nisu bili i neki Svetoročani, najprije smo potražili Josipa Vidakovića Šošu, kojije za vrijeme akcije netragom nestao. Nakon nekoliko sati ipak smo ga pronašli. Bio je ljut i samonam je odbrusio:

- Ostavite me na miru!

Kasnije nas je Vidaković nazvao telefonom i rekao:

- Ovo je kriminal što su spomenik rušili na lopovski način, nisu me izvijestili, nisu mi dali nalog oddržave kojim bi dokazali da oni to imaju pravo raditi, ja sam ipak potrošio 17,5 tisuća dolara zato. To je isto kada su za vrijeme rata ubijali ljude, kao Milu što su ubili, a nisu dali razlog zaštoga ubijaju, završio je telefonski monolog Josip Vidaković.

Spomen-ploča Mili Budaku nije razbijena, nego je uredno skinuta s pročelja spomenika, odvezena jes onima koji su je i skinuli. Kada smo opet navratili kod spomenika rušenje je bilo skoro gotovo. Ugostionici u centru Svetog Roka Ika Japunčić bila je vrlo razgovorljiva i ljuta.

- Ovo sad rušenje spomenika Mili Budaku krnji ugled našeme Svetom Roku, kada je bilo stati zaotvaranje cijele Hrvatske, za cijelu Liku, mi smo Svetoročani tu pod lipom prvi organizirali HDZ,okolni pravoslavci su nam rekli da smo opet geno-cidni narod. A vide što od nas sada rade.Račić je reka da on nije zna kad se spomenik pravija, kako nije zna kad smo svi znali i nije ganikako ustavlja, ljuta je Ika.Kad smo se opet vratili kod spomenika prva susjeda Marija Vrkljan bila je tužna

– Ža mi je zato što naš čojek ne postoji tu, jesmo li 'Rvati, Svetoročani, da li je moga tu biti, idrugo ništa, ko ruši, nemam pojma, opet čujem da sa Vrha, a mi ovdje – nije niko za to, samo Vrh,kaže gorko Marija Vrkljan.

Oko 12.30 sati povukla se Specijalna policija i radnici. U Svetom Roku i u Općini Lovinac nije bilookupljanja građana.

Još ranije nego u Svetom Roku, uklonjen je spomenik zapovjedniku ustaške Crne legije JuriFrancetiću u Slunju.

- Što mislim o ovome ujutro? Zašto smo krvlju branili ovu našu Hrvatsku da bi nam je sad opetotimali. Al' šta sad, važnije mi je mislit di ću zara-dit' komad kruva, nego o Francetiću, rekao namje jučer prijepodne nevoljko Slunjanin Joso Cindrić.

Na Trgu Zrinskih i Frankopana u čijem je središtu proteklih četiri godine 'stanovala' ploča simenom Jure Francetića nije bilo vidljivijeg komešanja. Rijetki vozači su nakratko zastali i upalilisvijeću na drvenom sandučiću, kojeg su na mjestu nekada-šnjeg kamenog stećka postavili stanariokolnih kuća.”

* * *

68

Spomenik Juri Francetiću uklonjen je, iako za to ne postoji objektivna zakonska utemeljenosti, nitije takvo što civilizacijski prihvatljivo.

Dragan HazlerIz ministarstava Republike Hrvatske:

“Gradnja spomenika podliježe Zakonu o prostornom uređenju i Zakonu o gradnji, a za gradnju jepotre-bna lokacijska dozvola, te građevna dozvola za veće spomenike. Doznajemo od DavoraMrduljaša, pomo-ćnika ministra za upravno pravne poslove u ministarstvu zaštite okoliša iprostornog uređenja.

Manji spomenici podliježu samo Zakonu o prostornom uređenju, a veći podliježu i Zakonu o gradnjispomenika«, tvrdi Đurković (Vlatka Đurković, na-čelnica uprave za prostorno uređenje u istom mini-starstvu), i dodaje da za slunjski spomenik Juri Francetiću, u Ministarstvu nije tražena nikakva do-zvola. No, nastavlja, dozvola nije ni trebala biti tražena, jer se u Ministarstvu dobiva dozvola samoza objekte od državne važnosti.

Kad nije riječ o prostoru koji je zaštićen, ispada da možete graditi što hoćete, kaže Ana Ivković,na-čelnica uprave za zaštitu spomenika kulture pri Ministarstvu kulture. Ona dodaje da seMinistarstvo kulture ne mora konzultirati u slučajevima kada nije riječ o spomeniku kulture, ili kadase spomenik želi graditi na parceli koja nije zaštićena kao ambijent.”6

Mr. sc. Dragan Hazler:7

68







68







69

“Sve europske države visoke civilizacije i kulture održavaju spomen na mrtve bez obzira, kojoj suza- ______________________________________6 Anuška Fjorovič i Anita Poljak: “Spomenik Juri Francetiću - Iako je bespravno sagrađen, nema zakonske osnove zanjegovo rušenje?”, www.monitor.hr, 29. lipnja 2000.7 Dragan Hazler: Isto.raćenoj strani pripadali. Ovdje ću samo primjerice spomenuti: U Španjolskoj, u Escariolu blizuMadrida je zajednička spomen kosturnica palim fašistima i komunistima, U Francuskoj se održavajugroblja poginulih njemačkih vojnika i časnika iz obadva svjet-ska rata. U Poljskoj, koja je najvišestradala od Hi-tlerovog nacifašizma postoje uređena groblja palim njemačkim vojnicima. UVolgogradu, bivšem Staljingradu stoji spomen obilježje poginulim njemačkim ratnicima.

U Njemačkoj, u svakom selu, mjestu i gradu postoje spomenici raznih oblika i veličina, na kojima se,u većini slučajeva navode ne samo imena mrtvih njemačkih vojnika i častnika, nego i mjesta, gdje supoginuli, u zemljama, koje su Nijemci tada agresi-vnim ratom okupirali. U Njemačkoj postoji čakspomenik pobunjenim Hitlerovim oficirima i spomenik Erwinu Rommelu, Hitlerovom feldmaršalu,zvanom "Pustinjska lisica", generalu pancer-trupa u Francu-skoj i kasnije vrhovnom zapovjednikunjemačkih operacija protiv Engleza, koje je predvodio protiv Montgomerya u Africi i drugim visokimzapovjednicima iz II. svjetskog rata. U glavnom parku u Hamburgu postoji spomenik njemačkimratnicima iz II. svjetskog rata, sa svim pobližim oznakama, a veći je nego ijedan antifašističkispomenik u Hrvatskoj i to nikoga ne smeta.

Slunjani su bili vjerni Jelačiću i činili su zajedno s Otočanima Tjelesnu gardu hrvatskog bana JosipaJelačića, pobjednika nad pojavom komunizma u Mađarskoj, vjernog hrvatskom narodu, ali i Bečkomdvoru. Međutim, bilo je Slunjana, koji su bili protiv Bečkog dvora Franje Josipa II. Bez obzira nato, tko je bio protiv koga i kako su se kasnije odvijali austrijsko-hrvatski odnosi pa i odnosi u samojAu-striji postoji sačuvan i održavan spomenik - obelisk za natporučnika 4. slunjske bojne, IvanaKalinića i nalazi se između današnjeg mosta Rotunde (Rotun-denbrücke) i ulice RustenschachenAllee.”

Tako je to u civiliziranom svijetu, od kojeg Titove partizane i njegove agresivne sljedbenike dijelesvjetlosne godine.

SPOZNAJA I NADAFrancetić, legendarni junak nove Hrvatske

Ivo Balentović

Pao je Jure Francetić.

Mrtvo je njegovo tijelo. Duh Jure Francetića ne može umrijeti, jer je veličanstven!

U primjeru ovoga narodnog junaka, gledamo utjelo-vljenje hrabrosti i požrtvovnosti. U dušihrvatskih pokoljenja, sjat će veličina ove nezaboravne žrtve kao sjajna zvijezda. Jure Francetić jeprimjer uztrajnoga hrvatskoga čovjeka, koji je u životu gledao samo cilj, a da ga ostvari,zaprijeka nije mogla postojati. On je čovjek željezne volje i neobičnog značaja, kakvih se malonalazi. Njegov život pokazuje mladim naraštajima kako se u borbi za domovinu djeluje neumorno,kako se pregara, kako se postižu uspjesi...

U nizu sličica koje prikazuju njegov rad u posljednje dvije godine, jasno se razabire veličina dušejunaka Francetića. Ni u jednom trenutku svoga života on nije posumnjao u uspjeh svog

70

poduhvata. Za njega nikada i nigdje nije bilo opasnosti. On je prkosio najvećim zaprekama hrlećinaprijed u radu i borbi, dajući svima oko sebe svijetli primjer bezprimjerne požrtvovnosti.

Po svom dolazku u iztočnu Bosnu, Jure je uočio opasnost u kojoj se tada nalazio ovaj lijepi kraj.Odmetnici su nadirali sa svih strana. Sela i gradići nalažahu se u plamenu. Hrvatska se imovina iživoti ra-sipahu svakodnevno u krvi i bezbrojnim nasiljima. Francetić je tada udario prve temeljesvojoj juna-čkoj legiji. Svojim osobnim autoritetom i snagom svoga neustrašivoga duha, on jeulijevao etičke zasade u duše svojih mladih suboraca. Nije im mnogo govorio. Njegovi su govori bilikratki i odsječeni. On je s malo riječi postizao mnogo. Nije volio parade i kičenje. Jednostavnostbijaše njegov najljepši ures. Ljudi seljaci, radnici, namještenici, sveučilištarci, svi su pohrlili unjegovu junačku legiju, da spašavaju djedovsku ugroženu grudu.

I borba je počela. Ljuta, krvava borba, naši junaci stopu po stopu, napredovahu oni korak po korak,zadavahu oni udarce neprijatelju iz dana u dan, dok i barjak slobode nije zaviorio na visokimvrhovima bosanskih romantičnih bregova vijući se na ponos, diku i radost tolikih hrvatskih srdaca.Tada su već Jurini čarkari po planinskim sklopovima izpjevali poznatu pjesmu koju pjevahu polazećiu borbu i vraćajući se iz nje:

Evo zore, evo danaEvo Jure i Bobana.

Eno zore, evo tića,Evo Jure Francetića..

Jure Francetić je danas legendarna ličnost i o njemu postoje izpjevane narodne pjesme. Da je Jure tajglas i tu slavu zaslužio, može se finijim dokazima utvrditi. Pored svojih ličnih vojničkih sposobnosti,svoje proni-cljivosti i neuztrašivosti, Jure je imao mnogo ljubavi za

izpaćeni seljački narod koji je stradao na obje strane. Hrvatski je živalj bio paljen i ubijan odpartizana, a među partizanima se nalazilo mnoštvo zavedenih koji su se nakon dodira sa Francetićem

70








70








71

vraćali svojim kućama. Poznat je slučaj koji se odigrao u Starome Brodu, u razdobljunajživahnijeg Francetićevog čišćenja iztočne Bosne, kada je on sa svojim "crncima" obkolio oko6 tisuća partizana i ostalih odmetnika i smiono, bez straha sišao među njih, pa im, popevši sena jednu uzvisinu održao govor, u kojem im je, kao u najsrdačnijem razgovoru, tumačio njihovuzavedenost, i bezuspješnost borbe koju vode. Ljudi izpaćeni i izmučeni borbom s ustašama,izpunjeni strahom i groznicama predsmrtnih muka, gledahu u lik Jure Francetića kao u nekoiznenadno spasenje, te se nakon njegovog govora počeše vraćati svojim kućama, predavati oružje, aneki su, što više, pristupili u redove Crne Legije.

Nastup Francetićev ostavljao je najdublji dojam. Sa zarobljenicima je Jure postupao pravedno iviteški. Nemoćne i slabe je zaštićivao kao rođenu braću, bez obzira na vjeru i pripadnost. Unjegovom držanju je bilo blagosti, sjedinjivala se hrabrost i dobrota.

Stoga baš, radi tih svojih velikih vrlina u smislu moralnom i etičkom, Francetić i danas i budućnostimože služiti kao putokaz rada i stvaranja za narod i svoju državu. Nesebičan, uztrajan, neslomivduh viteza Francetića nije poznavao odmaranja i lago-dnosti. On je često puta znao svojoj okolininaglasiti, kako za njeg nema odmora dok država ne bude podpuno oslobođena i smirena.Okolina Jure Francetića osjećaše kako iz njega struji dah osvajajući, kako osoba Jurina izpunjavasvakoga onoga tko joj se približi veseljem, uzdanjem u viši smisao života, i nepokolebivomodlučnošću za rad i stvaranje.

U svakoj borbenoj djelatnosti, Jure Francetić je bio prvi.

On je u redovima svojih nesavladivih drugova imao sve od reda mlade ljude, među kojima je bilonajviše takvih mladića, koji su prešli jedva 17 godina. S mnogo ljubavi je pristupao njihovom odgoju.I oni su ga silno zavoljeli. Kao rođenoga otca susretahu ovi momci Juru. On ih je odgajao blagošću inikada se nije dogodilo da bi na kojega podigao ruku. No njegova riječ bijaše za svakog pojedincasvetinja. Jure je svojom odlučnošću znao postići vrlo mnogo, pa se često puta dešavalo da je i samalim brojem svojih ljudi izvodio velika junačka djela. Bio je neobično domišljat i spretan. Uvijek jebio spreman na šalu. I u borbi, kao i izvan borbe. Vrlo se je rado služio ra-znim trikovima. Čestoputa je tako zavaravao partizane slanjem lažnih obavijesti o svome kretanju da ih ondanapadne iznenada i razprši i uništi.

Ime Jure Francetića i danas se u krajevima gdje god je vodio borbu sa svojim momcima, izgovara sasvetim šapatom. To je za narod, za malog čovjeka, za Hrvata i za nehrvata veliko ime, ime kojeizaziva strahopoštovanje. U tom imenu su neprijatelji gledali uzrok svoje propasti, a Hrvatispasitelja i izbavioca iz zla najveće nesreće.Zanimljivo je, da Jure ni u jednom trenutku nije izkazivao kakve taštine i oholosti. Skromnostiznad svega, dobrota iznad svega, pravednost i poštenje iznad svega, ljubav prema Hrvatskojiznad svega, to su značajke Jurinog karaktera.

I protivnici Jure Francetića svladani i uništeni, znali su izraziti divljenje njegovom junaštvu.

Poznat je slučaj njegove borbe sa odmetnikom Ećimovićem, koji je postao pripadnik Crne Legije.Zadivljen Jurinom velikodušnošću mnogi je odmetnik odustao od daljne borbe i vratio se na svojenjive plugu i motici. To sve svjedoči, to sve jasno pokazuje, da je Jure vodio svaku svoju borbu smnogo vojničkoga znanja, s mnogo uma, ali i sa puno dobrote i srdca! U tome zapravo i jestveličina Jure Francetića. Sto je on bio priprost i opet velik u svojoj jednostavnosti. Stoga mu nijebilo drago da se o njemu mnogo piše. A kad se je pisalo, on je sam govorio da mu je neugodno, a

72

jedino se s time pomiruje na taj način, što zna da je to pisanje namienjeno zapravo njegovimmomcima.

U svome radu i borbi, Jure je bio uzorno marljiv i stoga nije mogao da se posveti odmoru niti nakonnajtežih svojih borba. Ustajao je rano jutrom, pa je nad vojni-čkim kartama razmišljao o raznimvojničkim potrebama i podhvatima. Vodeći svoju legiju, on je osjećao veliku odgovornost za život svakogsvog čovjeka.

Stoga je i išao sam izpred svih, stoga se je borio uvijek u prvim redovima, dolazeći po stotine puta usmrtne opasnosti. Oko njegove su glave često puta zujala tanad, on je mnogo puta trebao bitiizgubljen, ali se je uvijek kao čudom spasio i izišao pobjednik u toliko teških i presudnih bojeva.Jure Francetić je zasjenjivao tolike, koji se uresiše vrlinama na crti rada s papirnatimkvalifikacijama. On je svojim djelom posvjedočio svoje velike sposobnosti.

Iz njegovog lika je strujalo nešto što je svakoga osvajalo.

Njegovo je lice bilo i blago i ozbiljno u isti mah. Lice velikog askete i revolucionara. Crte licapokazuju preživjelu patnju - uboge Hrvatske.

Premda je bio mlad (rodjen g. 1912.), Jure je pun duboke ozbiljnosti starca, a u borbi u njemu jeopet ključao zanos nesavladive mladosti. Čudesna svojstva u jednome čovjeku! Suh i koščat,dostojanstvenoga držanja, nakon najvećih uspjeha, Jure se je samo smješio, blago i milo, kao dobrodijete. Stoga je bio brzo obljubljen od svih ljudi koji su ga osobno poznavali. Pa i oni koji su izpričanja drugih za njega čuli, bili su ubrzo njegovi pristaše.

Smrt ovog velikog borca ima nesumnjivo svoj sudbinski slijed, jer - Jure je opasnosti upravoizazivao. Hrvatska je u njemu izgubila mnogo! Vrlo mnogo.

Ličnost Francetićeva će rasti i bujati i njegov legendarni život istom sada počinje. U liku JureFrancetića, nesumnjivo će pokoljenja koja dolaze gledati svoj uzor i putokaz. U hrabrosti,plemenitosti i osobnom poštenju. Jer, to su oznake Jure Francetića, to su njegove vrlinem, predkojim se mora diviti svaki čovjek.

Narodne

73

GUSLE GUDE SVETI PONOS BUDE

Sastale se na sastanak vilei guslara svoga zagrlilete u kolo junačko ga vode,da im pjeva pjesmu od slobode,da im pjeva pjesmu od junaka,što pred nikim ne spusti barjaka.

Pjeva guslar što mu duša kažei u pjesmu slavu našu slaže,pjesma mu je i gorka i mila,oko sebe množtvo sakupilai sve množtvo od ponosa gori:pjevaj, pjevaj, sve složno mu zbori,a guslar se sabere i skupii sjedeći pod hrastom na klupipoče pjesmom iz srdašca plaha,množtvo stoji i sluša bez daha:

Klisure su nepomične misli,

74

bolovi su stoljetni ih stisli,iz njih plamen u nebo se vije,s njih se nebo dolinama smije.

Iz njih snaga i polet se pušii pod sobom sve zapreke ruši.

Oj, klisure, vi hrvatske majke,vaš život se ne niže iz bajke,u vama je prošlost sačuvana,naša prošlost od pradavnih dana.

Junaci su nikli vam iz gniezda,što svoj pogled digoše vrh zviezdai jurnuše kao brze vilene bojeći se nikakove sile.

Iz klisura rođeni su bili,čemer gorki u djetinjstvu pili,družili se s vukom i handžarom,divili se tek vitežtvu staromi slobodi junački služili,te dom mili zaviek zadužili.

Postali su ko litice sure,postali su same žive bure,rod klisura i klisura snaga,štit djedovskog ognjišta i praga,rodio ih kamen ovaj goli,sunce koje blista se u poli.

Bieda ih je kroz život pratila,vjernost domu s njima se zbratila.

Hrvat svaki s njima se ponosii u srdcu harnost živu nosi,jer oni su baklje razžežene,što s Hrvatske razagnaše sjenei kad dušman na nju se dizao,udes ga je dostizao zao,klisure su na njeg se rušile,od krvi su doli se pušile,

rod junaka i rod sokolovaod svog srdca mač najljući skovai diže ga suncu da se zlati,a kada ga u korice vrati,jest krvava i jest zemlja pusta,ali vitez hrvatski ne susta,razpršiše magla robstva gusta,

75

a junaka sva puna su usta.

Hrvat štuje klisurine sure,koje biju ponajljuće bure,a kad vihor sudbe ih pokosi,on u srdcu spomen svet im nosi.

Svet je spomen na Svačića mladakoji hrabro za domaju pada,hrabro pada junak od Sigeta,al dok bude Hrvatske i svieta,živjet će mu neumrlo ime,jer je hrabrost i vjernost nad svime.

Tako sjat će i željezna mu kruna,divna kruna, sva biserja puna,što okiti glavu mučenika,našeg Gubca, našeg svietlog lika.

O moj rode to je tebi znano,al i novi plamen nam je plan'oodciepi se iz surih klisura,jak ko kremen, brz ko brza bura,

srdce smjerno, domovini vjerno,ljubilo je silno, neizmjerno,to je vitez Francetiću Jure,rodile ga klisurine sure,njihale ga s Velebita bure,za njim crne olujine jure,a on trči na vitežka djela,jer u njemu duša gori vrela,i učini, rode moj, čudesa,nek ti vila o njima pretresa,jer je vila, posestrima mila,Francetića viteza pratila.

MLADI DANI JURE FRANCETIĆA

U Otočcu rodila ga majka,nije slušo zlatne priče bajka,već mu mati kazivala: "Sine,nitko nema takve domovine,kao što je ta naša domaja,naše nebo blista se od sjaja,naše šume modrinom se kite,u vience mirisne savite,nepregledne plave su nam ravni,a more je naš ponos pradavni,šume, ravni i sunčano more,i još k tome ove naše gore,

76

ove gore, majčice junaka,svog junaka ima gora svaka.

I ta naša gora Velebita,orlovska su gniezda u njoj svita,orlovi su u njem se rađali,pod nebom su lepršajuć sjali,a tada su razširili krila,kud dopire Hrvatska nam mila,i branili rod naš dragi cieli,uviek vjerni, hrabri, uviek smjeli.

Nad našim je vihor hujo domom,udarao olujom i gromom,htio srušit hrastove i jele,i domove porušit nam biele,al se nije domovina dala,vitezove hrabre je rađala,

Zarobljeni partizan

iz litica što nad nama strše,rađala ih, da dušmana kršei da živi narod ovaj stari,koji nebo vrlinama dari,ponajviše junačtvom i častii ponosom za domaju pasti."

76




Zarobljeni partizan


76




Zarobljeni partizan


77

Tako majka kazivala sinu,te sin silno ljubi domovinuon sluša poviest od davnine,pred njim prošlost naša sjajna sine,sve od prvih banova nam dičnih,svakoj muci za Hrvatsku vičnih,poviest naša za naših kraljeva,i o njima majka sinu pjeva,a u sinu srdašce se širi,u srdašcu već plamičak piri,a misao brža mu od vjetra:"Osvetit ću Svačića ja Petra."

Tako sluša poviestnicu milučedo malo majčici u krilu,što se niže sve do naših dana,koji puni najtežih su rana.

Malom Juri sva poviest je znana,prva vatra već je zapretanai on raste, vatra u njem buja:stat na glavu otrovnica guja,koje dom su zarobile vrli,

tako miso u visine hrli,Jure živi s jelama sestrama,na brdima gdje ne slazi tama,Jure živi s tvrdim liticama,gdjeno sjaji sjaj sunčanog plama,Jure spava gdjeno šume dišu,tiho dišu ko da prošlost pišu,tiho dišu ko da teret nose,tiho dišu ko da pomoć prose:

"O, po krvi i po Bogu, brate,nek se ruke tvoje mača late,obrani nam slobodu i domak,div-otaca budi div-potomak".

Jure ovo sve pomljivo sluša,u njem gori i srdce i dušai on mlađan već dobrano sluti,da krvavi čekaju ga puti.

A kad snaga mladića ojača,da bi mogla poigrat se mača,on svom srdcu s odlučnošću kaže:sad do smrti na rub mrtve straže!

Onda vila uputi ga mila

78

tamo gdje je razširila krilai junaka vrlog zakrilila,k Poglavniku uputi ga vila.

Tad Francetić od sreće poskoči,kao sunce blistaju mu oči:

"Poglavniče, na sve sam ti spreman,da se sruši ta dušmanska neman,Poglavniče, zapoviedaj meni,ja sam spreman, kudgod hoćeš, kreni".

Tad Poglavnik hrabri zapovieda,a Francetić mig oka mu gleda.U njem gori jad naših vrleti,njegov zanos kroz Hrvatsku letii on više ne želi živjeti,ako dušman ne sruši se kleti.Kroz rad, borbu, vrieme brzo leti,tako travanj osvane deseti.

Poglavnik je hrvatskome rodupoklonio željenu slobodu,Hrvatska se staroj slavi vrati,žarko sunce na nebu se zlati,svako srdce zaigra od sreće,zemljom našom procvjetalo cvieće.Pjesma miloj slobodi se vije,Francetiću živo srdce bije.

79

Zarobljeni partizanPOŽAR LIŽE, CRN OBLAK SE DIŽE

Jošte kušnje ne minuše dani:raste oblak na istočnoj strani,do neba se crn i golem diže,crven plamen nad obzorjem liže.

Mili Bože, što Hrvatsku tišti?

Plač i jauk dolinama vrišti,dušmaninu srdce se je steglo,te on pušta ljutih guja leglo,strašan otrov iz svog srdca bljuje,olujine nad Hrvatskom hujei gdje glasi slobode nam bruje,tu se jauk našeg roda čuje.

Francetiću od tog srdce zebe,što pljačkaši Hrvatsku mu triebe,stog se junak u boj sprema ljutii kune se: "Ne ću uzmaknuti,dok dušmana posljednjega bude,koji muti mir hrvatske grude".

Tad je junak čudan san usnio:na brdu je sunčanomu bio,pod njim leže draga sela biela,a nad sela, crna avet sjela.

Iz doli se bezbroj ruku diže,do njeg jauk i plač gorki stiže:

"Oj, junače na plavim vrhuncu,

79









79









80

što se kriliš u naručje suncu,u doline naše biedne slaži,i zaredaj po krvavoj straži,gledaj pusta ognja i plamena,ne će od njeg ostat ni kamena,gle, zidine kako strše crne,zadnji tračak života se trne,oj junače i hrvatski sine,gle, sve naše postrada i gine,starci ,žene i dojenčad mala,sva je Bosna gorko zaplakala".

Junak mladi u sanku se strese,taj žalostni prizor ga potresei on diže ruku na zakletvu,ne diže je na mržnju i kletvu,već se Bogu velikome kune:

"Bože dobri, grudi su mi pune,ovih strašnih, neviđenih jada,rod moj mili zar da doviek strada?

O, ja toga dopustit ne mogu,već se kunem tebi, živom Bogu,sakupit ću sokolove sive,što u ovim vrletima žive,zaredat ću od sela do sela,do zadnjega na granici sela,progonit ću krvnike svog roda,

da mu zasja sunce i slobodai da svjetlo radosti mu sine,ne ću stati sve do hladne Drine".

U snu se je junak okrenuoi od silne sreće se prenuo,ugledo je trobojku na Drini,u sunčanoj sjaji se modrini,a on junak čvrsto drži koplje,oko njega povaljeno snoplje,od dušmana koje je svladao,na Drini je mladi junak stao.

Francetića zanio je sanak,te on jedva onaj čeka danak,u kojem će k Drini vodi stićii zastavu prema suncu dići.

Selom, gradom, šapat se pronosi:Tko u sebi hrabro srdce nosi,

81

nek se kupi oko Francetića,to je soko Ante Pavelića,on se diže za dom, što nam gori,s krvnicima hoće da se bori,da bi Bosni odlanulo malo,da bi breme sa srdca joj palo.

Zarobljeni partizanU BOJ LETE FRANCETIĆA ČETE

Mladi junak hrabru družbu kupii brzo je oko sebe skupi,u boj ljuti svi srnuti traže,a Francetić družbi hrabroj kaže:

Oj, junaci, dom nam sveti gori,strašni jauk po svuda se ori,u krvi se Bosna naša kupa,jer sloboda mila je, al skupa,zato sam vas okupio mlade,da svom rodu ublažimo jade.

Srnut ćemo kao hrabri lavi,gdjegod kleti odmetnik se javi,smrti ćemo pogledat u lice,mi moramo svladat ubojice,i tko spreman za boj je najljući,jedan sam se sa stotinom tući,i ne sustat do posljednjeg časa,

81






81






82

sve dok sunce slobode i spasai nad zadnjim selom ne zasije,taj je samo član moje legije".

Svi junaci u vis ruke dižu,Francetiću na vjernost prisižu,i svrstav se u zanosne čete,u boj za dom kao munje lete.

Pred svima je kao plamen živinaš Francetić, naš sokole sivi.

Gdje on ljuta dušmanina zgleda,odahnut mu, ni pribrat se neda,već ga bije kao s neba striela,odahnuše naša sela biela.

Stoji vila povrh Sarajeva,sjajna lica glasno vila pjeva:

"Oj, Hrvati, slušajte čudesa,sred užasa, krvi, urnebesa,sred divljanja rulje odmetnikastoji junak vitežkoga lika,kud on srće, tud sloboda stiže,pobjeda se za pobjedom niže,ja ga pratim od zore do mraka,iz njeg sjaji vienac žarkih zraka,u oku mu zlatan plamen gori,a kad zbori, ko da jeka ori,i ta jeka razlieže se jakau srdcima mlađanih junaka,svaki junak za deset ih vriedi,Francetića svuda vjerno sliedi.

Tako vila svog junaka prati,svud ga prati ko ljuba i mati,da vitežka zabilježi djela,i da kaže što je sve vidjela.

Vidjela je Francetića viladivna djela, kojim se čudila,

ona živi kroz mnoga stoljećai junaka hrvatskih se sjeća.

Kad se bitka na Gvozdu je bila,tu je vila Hrvatica bilai Svačića hrabrog je pratila,šireć nad njim prebiela krila,

83

al je sila dušmana bezbrojna,zato sreća okrenu se bojna,junak pade, duh svoj nebu dade,a Hrvatska pod tuđinca pade,onda pade, a sada ustade,pretrpjevši mnoge težke jade.

Stog se kunu mlađahni ustašečuvat zviezdu, koja davno sjaše,ta je zviezda potamnila bila,al uzkrsnu domovina mila,uzkrsla je iz krvi junaka,opet mlada, opet čila jaka.

Nju nam brane vitezovi smjeli,jedan bojak sa stotinom dieli,a Francetić sred junaka svojih,Romaniji na vrhuncu stoji,te iz grla junačkoga pjeva,a oko mu kao sunce sieva.

Pod njim leže osunčane doli,u njima se sve hrvatsko moli,

da Bog čuva našega junaka,da ga ruka ne izdade laka,da sačuva čast našeg barjaka,da ga digne do sunčanih zraka.

To Francetić osjeća i znadei on zove sokolove mlade:

"Napried, moji sokolovi sivi,sve žrtvovati, da Hrvatska živi..."

Sunce žarko divnu borbu prati:oj, junaci, radostna vam mati,tako boj se za domaju bijeprotiv našeg ljutog krvopije.

Bjesni borba od zore do mrakai od mraka do sunčanih zraka.

Kao vile naši borci letegoneć posvud razbojnike klete,a Francetić pred svima je prvi,odmetnike tjera, ruši mrvi,svud dostiže Francetića puška,a desnica vjerna mu je mužka,vjerno mu je sokolovo oko,

84

junak pogled uzdiže visokoi ugleda zastavu na Drini,te u oganj pretvori se živi,razleti se kao soko sivi,

za njim lete bombe odmetnika,gledaj, brate, kakva strašna slika.

Podigo se dušman iz busije,hoće posvud smrt crnu sije,a Francetić prema njemu leti:kuda srćeš, razbojniče kleti?

Francetić se razmahao jače,na dušmana kao oro skače,rukom bije, a očima sieče,svladan dušman hoće da uteče,al ga jadna poslužila sreća,već na drugom on svietu se sjećasvih zlodjela, što ih je vršio,sad je djelo kleto dovršio,a Francetić sam se čudom se čudi,gleda svoje užarene grudi,oko njeg su pucnji fijukaliodmetnici do njega su stali,al ga ruka nevidljiva vodi,te ni jedan viteza ne zgodi.

Mladi borac kao stožer stojioko hrabrih vitezova svojih,u njima se požar razgorio,svaki od njih jasno je vidio,da Francetić ne štedi životai ne bježi od silnih strahota,niti žali svoje vrele krvi,već svud srće kao lave prvi.

A i to ih začudilo bilo:svako ga je zrno promašilo,jedno mu je kapu okrznulo,u junaku srdce se trznulo,ali Juri ništa nije bilo,ko da samo čudo se je zbilo.

Oko njega zrno ljuto zuji,te već misliš krv svježa se ruji,prvi junak sada će vrisnuti,jer je dušman zgodio ga ljuti,al se ne boj, junak hrabar stoji,

85

i iz grudi dovikuje svojih:

"Jao tebi, razbojnički sine!"

Jure vikne, dušman pade, zine,opet klikne, a drugovi jure,sliedeć primjer svoga dragog Jure.

Tad jednoga nenadana danastigne vrla družba izabranado riznice čohe skupocjenei Francetić drugove odjene,sve u crno štono sudbu javljadušmaninu, što se suprotstavlja.

Sad legija Francetića srne,odjevena u odore crne,preko brda i kroz šume juri,

pred svima je mladi soko suri,on je primjer, putokaz i majka,na njeg bjesni odmetnička hajka,al Francetić sve dalje ih tjera:

"Odmetnici, moja vam je vjera,ne će od vas ostati ni traga,iztjerat ću iz Hrvatske vraga,tjerat ću ga preko vode Drine,za slobodu mile domovine".Dan za danom u borbi se niže,Francetić je svojem cilju bliže,svud zastava hrvatska se vije,sjajno sunce sad i Bosnu grije.

Sjajno sunce, ti pokazuj pute,Francetiću sred te borbe ljute.Vilo moja, junaka svog prati,da mir domu izpaćenom vrati.

86

Zarobljeni partizanFRANCETIĆA I ODMETNIK GRLI

Mili Bože, al je junak dičan,al je borbi, al je patnji vičan,al je vitez, kog Hrvatska daje,da dokrajči djece uzdisaje.

Francetiću, hvali ti se vila,da je vila mlada zavirilau srdašce, gdjeno tajne stojei da srdce zlaćano je tvoje.

Vila pjeva, planina je sluša,oj, kakva je Francetića duša,on Hrvatsku ljubi neizmjerno,Francetić je srdce hrabro, vjerno,ali u njem i samilost živi,plemenit je moj sokole sivi.

O tom pjeva odmetnička majka,istina je, vjeruj, nije bajka,razkajanu mladi junak prašta,kad se kaje, time grieh izpašta,a kad svoga dušmana zarobi,on u njemu srdašce ne zdrobiveć ga svojom osvaja dobrotom,nek odmetnik sam ti priča o tom.

Odmetnik je Ećimović bio,i još vođa, on to nije krio,al takva ga namjerila sreća,divna sreća, doviek se sjeća,

86







86







87

na junaka, baš na Francetića,kojeg mrzi snagom svega bića.

Na viteza Ećimović puca,a srdce mu uzbuđeno kuca,pusta od njeg i golema jada,zalud puca, zalud puca,Francetić ne pada,već on kosi odmetnike klete,iz ruku mu bombe plamne lete.

Snieg je, šuma, odjekuje pola,a odmetnik jauče od bola.

Sivo nebo gleda ovaj časak,za praskom se silni ori prasak,a Francetić sam na snigu stoji,hrabro stoji, junak se ne boji.

Kao striele vitez puške pali,svi su dušmani redom popadali,uzdrhtala stabla ponosita,mlada jela seku šaptom pita:

Francetiću zar ne škodi ništa,on je slika hrvatskog ognjišta,koje stoji sred oluja, groma,ali nikad ne doživje sloma.

Tako jela svojoj seki veli,sva se šuma ganuta veseli,hvali Bogu, što Hrvatsku brani,i što dušman ne može da raniovog mladog od oka junaka,koji lebdi kao ptica laka,dok oko njeg živ plamen se puši,i odmetnik sa kletvom se ruši.

Miljenka je svud tjerala sila,ali ga je i sreća pratila,te živ pade u junačke rukeočekujuć najstrašnije muke,al Francetić k sebi ga pozove,u nj upire oči sokolove:

"Ako hoćeš, tu možeš ostati,ako ne ćeš, k svojima se vrati!"

Ećimović na ovo se gane,plamen živi u lice mu plane,

88

a poklik mu poleti iz grudi:"Zar Francetić ovako mi sudi?"

A jest, junak baš ovako sudi,odmetniče, tomu se ne čudi,jer Francetić krvopija nije,on za sreću svog doma se bije,a što junak u njemu se javi,Hrvatska se viek junačtvom slavi.

Odmetnik se sav u duši mienja,motri Juru ko čudna znamenjai viteza hoće da zagrli:

"Za tobom ću, junačino vrli!"Sluša šuma, sluša zvier iz luga,a Francetić novog gleda druga,svi junaci desnicu mu daju,a oči im od zanosa sjaju.

Ori pjesma niz vrleti sure:kakva divna duša je u Jure!

ORE GORE OD RADOSTNA KLIKA

Naš Francetić dalje žuri k Drini,sanjajući sveđ o domovini.

A glas leti od sela do sela,puna ga je već Hrvatska ciela,o junaku, našeg debla grani,koji zemlju od pljačkaša brani,koji ima vitežku mišicui sunašce sjaji mu na licu,a brz kao jelenče je mlado,svud se nađe, gdje je Hrvat strado,dušmaninu silne zada jade,on sokoli vitezove mlade,te ko munja svaki od njih letii ne žali za Hrvatsku mrieti.

Gorom, dolom vitez Jure srne,za njim družba od legije crne,kuda srne, odmetniku jao,zadnji mrak mu na oči je pao,a hrvatsko sve što srdce imaraduje se divnim junacima,dočekujuć branitelje mile,sve se ruke prema njima krile,dječica im u naručje lete,

89

sve im sprema ljubezne susrete,ponajviše Francetiću Juri,što je prvi u najljućoj buri.

Starcu oko od zanosa sieva,kolo dieva skladno mu popieva:

"Francetiću nek ti sreća cvate,ti nam braniš bosanske Hrvate,tebe šalje dični Poglavniče,kojem vjernost sva Hrvatska kliče.

Francetiću, u kolo nam dođi,izpod sela s drugovima prođi,Francetiću, zastava se vije,ti je stavi na vrh Romanije,Francetiću majko, tebi hvala,što si nama svog viteza dala,nek mu stope blagoslovom cvatu,nek mu lica sjaje se u zlatu.

Nek pobjeda ovjenča mu glavusvud, gdje nosi crven bielu plavu,Francetiću, brzi mali ptiću,nosi pozdrav Anti Paveliću.

Pjesma ori i grom i ravni,te grobovi zakliktaše davni,u njima se hladni mrazi topeosjećajuć Francetića stope.

Razigra se grob Tvrtka Stjepana,nad njim cvate osunčana grana.

Tomašević u grobu se prene,brišu suze kraljevske mu zjene,kraljevstvo mu opet drago živii brani ga sokoliću sivi.

Kralj iz groba blagoslov mu šalje,a Francetić napreduje dalje,ne može ga zaustavit sila,pa da silna ne znam kako bila.

Umori se pratilica vila,iako su u nje laka krila,njezin junak preko graba skače,

90

svuda skače, gdjeno srdce plače,s puškom vode on prepliva hladnei za leđa odmetniku padne,s njim u koštac junački se hvatasilnom snagom viteza Hrvata,i sve lomi jednog po jednoga,takve snage nema ni u koga,Jure leti u dušmanske jarkei daruje olovne im darke,na njeg dušman umirući puca,al u Juri zdravo srdce kuca,takva majka radostna ga rodi,te olovo ne će da ga zgodi.

Suton pada, noć je crna, težka,u njoj djela vrše se vitežka,dok je srdca, olova i praha,

naš Francetić ne osjeća straha,ljubav za dom i desnica jakane boje se ni noći ni mraka.

Sav Francetić kao plamen gori,s dana u dan sve žešće se borii dušmana o zid gnječi, stiska,ječe gore od dušmanskog vriska,ore gore od radostna klika:kliče Jure: "Sve za Poglavnika!"

SUNCE SINE VRH HLAĐANE DRINE

Tako slavu pronoseći rodu,svakom selu vračajuć slobodu,žarko sunce u radosti sine,krik iz grudi mlađanih se vine,i mrak mine iznad domovine:Jure pane vrh hlađane Drine.

Za njim stoji Bosna ponosita,gorkog jada i čemera sita,blagosivlje Francetića pute,sve mu ljubi korake i skute,oči starca žare se ganute,djeca radost svojih milih slutei sve pjeva o hrabrom junaku,što pobjede nosi na barjakui kojeg je porodila vila,ta je vila Hrvatica bila.

A Francetić hrabru družbu gleda,pozdravlja je, divna mu besjeda,

91

okom kruži i desno i lievoi zapjeva: "Vilo, biela djevo,hvaleć Bogu za taj darak sveti,moja miso k Poglavniku leti".

Jure sjede, zlatno piše slovo:"Poglavniče, moj darak ti ovo:pozdravljam te s hladne vode Drine,uviek spreman za spas domovine."

Plavo nebo divan prizor prati,na Drini su mlađani Hrvati,zavjet čine borci uznositi:Poglavniče, spremni ćemo bitiza granicu ovu izginuti,tek na Drini naši staju puti.

A Francetić pogled k nebu svrne,pa ga spusti vrh legije crne,tad zakruži po granici Drini,sve se smiri u sjajnoj tišini,tek slobodne sunčane vodepoju pjesmu slave i slobode.

HRABRO PADE VITEZ DIVNOG LIKA

Svuda sudba svog junaka prati,za pobjedu sve mu sprema dati,Francetiću pobjedu je dala,a tad mladu na put mu je stala.

Sva Hrvatska stog je uzdrhtala,po nebu je crna sjena pala.

Francetić je stigao na Drinu,sva u suncu plava Drina sinu,odmetnička skršila se sila,sve to gleda Hrvatica vila.

Al Francetić ne preda se slavi,niti šeta s viencima na glavi,već i dalje neumorno radi,dom hrvatski s Poglavnikom gradi,a vila ga žalostno pogleda,taman oblak nad Velebit sjeda,sve se nebo gustom maglom ovi,lepršaju žalostno orlovi.

Sva je zemlja utihnula niema,

92

mili Bože, koje zlo se sprema?Zar junaku spriečeni su puti?Zlo mu vila u srdašcu sluti.

Tamnom jekom nebo odjekuje,ko da jauk crne zemlje čuje.

Vilo moja, pobjedniku kliči,s njim Hrvatska do vieka se diči,ime će mu kroz vjekove sjati,vilo moja sa srećom ga brati!Ali vila gorku čašu uze,u nju roni od pelina suze.

Nebo gleda kroz jutarnje sjene,mlad se junak iz svog sanka prene,čudan sanak, ružan bješe sanak,zlokoban mu navješćuje danak,ali Jure vjeruje u snagu,za Hrvatsku vazda spreman dragu.

Kao soko prema nebu leti,al u zraku udes čeka kleti.Žarko sunce za oblakom cvili:vrati mi se, moj junače mili,proplakat će sva Hrvatska mila,zacvilit će tvoja biela vila.

Junak leti nebom punim strave,pozdravljaju planine ga plave,kroz njih zvone jeke divne slave,što junaku odsjeva sa glave,ali vila sudbu crnu sluti,junaku je udes poginuti.

Drhtne vila, zgrozi se u duši,crni udes hrabrog borca sruši.

A kad sazna mila domovina,gorko plače svoga vrlog sina.Moj junače, ne stiže te puška,niti svlada desnica te mužka,već te sudba crnom času preda,a sudbini izbjeći se ne da.

Za Dom mili ti žrtva si bio,zato si se, junače, rodio,

93

a udesu, što zgrabi te zao,ti, viteže, nisi se predao,već junačtvom do smrti si sjao,s puškom za dom djedovski si pao.

Tvoj lik ozgo nad Hrvatskom sije,tvoje srdce još i sada bije,jer se svaki srdca tvoga dios duhom ciele Hrvatske sljubio.

Duh tvoj njoj se kao plamen javi,ti si dragulj njenoj vječnoj slavi.

Dok Velebit rađa brze bure,dok se vile našim nebom žure,orit će se kroz klisure surevječna slava Francetića Jure,jer on pade, vitez divnog lika:Za Hrvatsku i za Poglavnika.

Ljutiboj na Drini

USTAŠKA STRAŽA NA DRINI

Ustaška vojska osvojila je stopu po stopu bosanske zemlje, oslobodila je tu zemlju i vratila jezauvijek Hrvatskoj

Ministar vanjskih poslova Dr Mladen Lorković prikazuje veličanstveno djelo oslobođenja, smirenja itvrdog zaposjedanja istočno-bosanskog prostora po Hrvatskim oružanim snagama

94

“Hrvatski narod”, Zagreb, 24. travnja 1942.

Zagreb, 23. travnja.

Danas u 1 1/2 sati poslije podne govorio je ministar vanjskih poslova dr. Mladen Lorković na Državnojkrugovalnoj postaji o svom putovanju i prilikama u istočnoj Bosni. Njegov govor glasi:

U jučerašnjem saobćenju Glavnog stana pri Poglavniku saobćena je hrvatskom narodu povjestnačinjenica, da je prostor Istočne Bosne sve do državne granice na Drini oslobođen od četničko-komunističkih banda i oružanim snagama za uvijek uključen u smireno područje Nezavisne DržaveHrvatske.

Ove nedjelje i ponedjeljka dne 19. i 20. o. mj. na putu, koji sam sa državnim tajnikom EugenomKvaternikom i ustaškim podpukovnikom Jurom Francetićem poduzeo najprije željeznicom odZagreba preko Broda do Sarajeva, tada u otvorenim samovozima od Sarajeva na Drinu te uzdužDrine do njenog utoka u Savu uvjerio sam se svojim očima o veličanstvenom djelu oslobođenja,smirenja i tvrdog zapo-sjedanja istočno bosanskog prostora po hrvatskim oružanim snagama.Duboki i neprolazni dojmovi s toga puta takove su naravi, da ih želim iznieti pred hrvatskomjavnošću i čitavim hrvatskim narodom.

U subotu na večer krenusmo zemunskim vlakom do Broda. S nama su putovali tom prugom doSarajeva i njemački general u Zagrebu Nj. preuzv. Glaise von Horstenau i naš general Prpić. Kodnoćnog prelaza u Brodu na uskotračnu bosansku željeznicu snašlo me živo sjećanje na putovanje,koje sam 1. ožujka prošle godine u družtvu današnjeg Poglavnog pobočnika Ivana Oršanića,ustaškog pukovnika Juce Rukavine, ravnatelja nove zakladne bolnice na Rebru Šime Cvitanovića idrugih ustaških boraca u okovima prošao na istoj pruzi. Tada su nas u Brodu dva po dva skupaokovane uz psovke i prietnje sa bajunetama prekrcavali iz jednog vlaka u drugi tjerajući nas izLepoglave u konc. logor u Krušicu, a sada u isto to noćno doba prođoSmo kolodvorom, koji je savstajao u znaku rada, stvaranja i borbe ustaške Hrvatske. Kad je svanula zora ukazala se pred namadivna dolina Bo-sne. Samo u području Doboja i Maglaja vide se tragovi borbe sa komunističkim ičetničkim odmetnicima. Sav ostali kraj uz željezničku prugu pruža sliku podpuno smirene i urednezemlje. Već iz željeznice vidljiva je temeljita razlika prema prilikama uz istu prugu prije godinudana. Željezničke postaje, koje stoje pod ravnateljstvom ravnatelja državnih željeznica u Sarajevuprokušanog ustaškog organizatora iz vremena borbe i oporbe Ante Vokića, čiste su i uredne,domobranske i oružničke straže pred njima pružaju dobru sliku. Nema više onog balkanskog gada iprljavštine, one slike podpunog nemara i nereda, koju smo vidjeli pogotovo u ovim krajevima u dobabivše Jugoslavije.

Ti dojmovi postaju još jasnijim u samom Sarajevu. Mislio sam, da ću vanjsku sliku Sarajeva naćiodređenu nevoljom muhadžira, izbjeglica, koji su se u Sarajevo i u ostale bosanske gradove sklonulipred divljaštvom odmetničkih rulja. Međutim slika Sarajeva nije određena tom prolaznom pojavomnevolje, već golemim i snažnim zamahom reda i čistoće, korjenite europeizacije i podpunogpohrvaćenja ovoga poslije Zagreba najvećeg i najvažnijeg hrvatskog grada. A prije svega izgledSarajeva obilježen je velikim brojem ustaških i domobranskih odora, koje jamče za sigurnost ihrvatstvo, kao i pojavom save-zničke njemačke vojske, kojoj Sarajevo i istočna Bosna naročitomnogo duguju. Šetajući Sarajevom nemoguće je oteti se postavljenju jedne temeljne povijesneusporedbe. Tursko doba dalo je Sarajevu Huseir-begovu džamiju i sve ostalo bogatstvo istočneuljudbe. Austrijsko razdoblje dalo je željeznice, ceste i monumentalne državne zgrade, u kojima

95

se i danas na doličan način odvijaju sve grane državnog života. Srpsko doba, osim spomen-ploče naPrincipovo umorstvo, taj po svojim posljedicama najteži zločin svjetske povijesti, nije ostavilodrugih tragova izim nazadka i nereda. Hrvatsko doba, već u ovom kratkom razdoblju, diže novespomenike reda i stvaranja dajući tako hrvatskom narodu i državi u tome prostoru, izim svetognarodnog i povijesnog prava, i poslanstvo, koje pripada činbeniku više uljudbe i reda.

Posjetismo iznenada i nenajavljeni ustašku vojarnu u Koševu povrh Sarajeva, nasuprot opjevanomTrebeviću. Iz te vojarne krenuo je dobar dio onih ustaša legije podpukovnika Francetića, koji su ukrvavim i napornim borbama, stopu za stopu oslobodili istočnu Bosnu. Tu se školuju i vježbajuustaški novaci. Jedva dorasli mladići, momci u najboljim godinama, zreli muževi, koji su prošli još isvjetski rat, pa čak i oni, kojih su godine previsoke, hrle u redove ustaške vojnice, te mnogi, sasuzama u očima moraju čuti odgovor, da zbog ovog ili onog tjelesnog nedo-statka ne mogu bitiprimljeni u vojnicu. Po pola mu-slimani, a po pola katolici, svi su jednako prodahnuti upravo svetimrodoljubljem i jednom sviješću, koja, jer dolazi iz srca priprostog seljaka i radnika, može hrvatskeintelektualce upravo po-sramiti. Ti novaci ustaške vojnice gore od jedne jedine želje: da što prijeoružjem u ruci i uz cijenu svoje krvi magu po-služiti obrani i osiguranju ove teško stečene slobode.Razlika između tih časnih i plemenitih ustaša, seljaka i radnika te one različite čaršijske gospodepo hrvatskim kavanama od Za-greba do Dubrovnika, koja ne samo, što ne mogu shvatiti veličinedana-šnjeg vojisenog zbivanja, već su spremni, da za tanjur juhe i bedro purana prodadu iNezavisnu Državu i Hrvatsku i sam opstanak hrvatskog naroda,

tolika je, da se riječima uopće ne da opisati. No taj će soj ljudi kasnije temeljito osjetiti, da ćepriznanje države i naroda biti uz one seljake i radnike, koji se u ustaškoj i domobranskoj odoričesto i gladni i žedni i nedostatno odjeveni bore za hrvatsku državu, a da će ta država nemilosrdnopregaziti nametnike, parazite, koji se svjesno ili nesavjesno stavljaju u službu neprijatelja.

95




95




96

Dne 20. o. mj. u ponedjeljak u jutro krenusmo sa četiri samovoza iz Sarajeva prema Drini kroz po-dručja, koja su djelomično još do 1. travnja stajala pod terorom četničkih banda. Prekrasniproljetni dan omogućio je, da smo iz otvorenog samovoza mo-gli pregledati čitav kraj, omjeritiposljedice borba i četničko-komunističkog pustošenja i osjetiti svu ve-ličinu i značenje konačnogoslobođenja ovoga područja. Čitav taj kraj tako je temeljito očišćen i smiren, da smo smjesta izaSarajeva ostavili za sobom satniju ustaške željezničarske vojnice, koja je zajedno s nama krenulana jedno odredište, te smo gotovo čitav put u podpunom miru i zatišju prošli sa četiri samozova bezsvakog inog osiguranja.

Kojih 15 km iza Sarajeva naalazi se na prve tragove borba sa pobunjenicima. Kod sela Mokro, kojeje danas naseljeno muhadžirima, našli smo još nizove bodljikavih žica, kojima su židovske vođepartizana kušali utvrditi gorski sklop Romanije planine. Mokro je ljuto poharačeno, ali su muslimanimuhadžiri priveli to selo i dobar dio mokranjskog polja novom životu. Pučanstvo se vraća svojimdomovima sretno i presretno, što je oslobođeno paleža i ubistava, kojima je kroz mjesece biloizvrgnuto po partizanima i četnicima. U mjesecu siečnju posred najljuće zime u sniegu dubokunegdje do pasa, a negdje do vrata, probile su se njemačke i hrvatske čete kroz podru-čje Romanije,razbivši partizane i smaknuvši njihove židovske vođe. Nema rieči kojima bi narod Bosne mogaozahvaliti njemačkim četama na požrtvovnoj zaštiti pruženoj mu u najtežim vremenima, zahvalnosti,koju s narodom dieli hrvatska vlada. Poslije siječanjskog podhvata, hrvatske postrojbe to supodručje temeljito pročistile i prekjučer nas je na vrhu Romanije pozdravila domobranska posada.Kako smo dolazili nenajavljeni i neočekivano, zatekosmo domobrane baš kod ručka i uvjerismo se daje bio dobar. Spustivši se preko vrha Romanije prođosmo Glasinačko polje i dođosmo u Sokolac.

I tu su ostali upisami tragovi borbe sa Dangićevim bandama, koje su pravoslavnom pučanstvu svojomdjelatnošću naniele veću štetu. Domobranska posada, koja je na tom mjestu junački izdržala kroznekoliko mjeseci, radosno nas je pozdravila. Od podnožja Romanije podpukovnik Francetić od poljado polja, od visa do visa, od sela do sela, tumačio nam je pokrete svoje ustaške legije, koja jeu sniegu i ledu boreći se stopu po stopu razbijala četničke bande ubačene u ist. Bosnu iz inozemstvau namjeri, da tu na granici smrtno pogode mladu hrvatsku državu. Ta su polja, sela i visovi danasčvrsto i konačno zaposjednuti. Domobranske i ustaške posade po selima, na visovima i brdskimprelazima jamci su smirenja te teško iskušane zemlje. Obhodnje krstare po cestama, podržavajućivezu među pojedinim jedinicama oružane snage. Strojopuščana gnijezda čekaju na onoga, tko biponovno drznuo dirnuti u tu zemlju. Ceste su oslobođene zapreka, mostovi na brzu ruku popravljemi.Doskora stižemo u selo Žljebove, gdje je prije mjesec dana sama "crna legija" Jure Francetićabila odlučni boj sa četverostruko premoćnim Dangićevim bandama. Oko dvije i pol tisuće četnikaupravo sve četničke bande u istočnoj Bosni navalile su u tom selu na "crnu ustašku legiju", da nakonvišesatne bitke, pokrivši polje mrtvima i ranjenima, u paničnom bijegu pobjegnu preko Drine odaklese nikada vratiti ne će. U toj bitci Jure Francetić se sa svojom legendarnom “crnom legijom” slomioje četničko nasilje u istočnoj Bosni. Taj kraj je sada podpuno miran, samo postradala ognjištagovore o ljutom sukobu i o slomu podmuklog pokušaja, da se istočna Bosna istrgne iz krila NezavisneDržave Hrvatske. Po onoj staroj ustaškoj budnici:

Ustaška se vojska diže,za slobodu vodi rat,

dok ne stigne sve do Drine,nit će klonut nit će stat.

97

Francetić je poslije bitke kod Žljebova nastavio progonjenje poraženog Dangića, koji je tri danasvoje razbijene bande sa ranjenicima prekrcavao preko Drine.

Idući tragom tog Francetićevog prodora stižemo u Han Pijesak. U bivšem dvorcu Aleksandrovom,koji je imao zasvjedočiti podložnost hrvatske Bosne Srbiji,

danas stoluje jedan jak odred ustaške vojnice, koji bdije nad mirom te krajine. I gospodskasvratišta u tome krasnom kraju, u kome su prije godinu i više gospoda beogradske čaršije provodilamondeni život, a do prije nekoliko tjedana pašovali Dangićevi četnici, sada su boravište ustaških injemačkih odreda. Odatle započinje uspon prema Pločama, gdje su če-tnici još jednom, ali sa slabimsnagama kušali povrh Vlasenice suzbiti juriš Francetićevih ustaša prema Drini. Na vrhu Ploča stojeustaški odredi. Kao i sva-gdje u istočno-bosanskom prostoru ti su odredi već po svome vanjskomizgledu uzor stege i urednosti. Dobro i čisto obučeni usprkos stalnih i velikih napora, sjajnooboružani i prodahnuti onim ustaškim duhom, koji je ustaški pokret kroz godine progona doveo dokonačne pobjede. Iznenađeni našim dolazkom oduševljeno nas pozdravljaju. Užitak je razgovarati stim borcima. motriti sjaj njihovih očiju, u kojim se odrazuju ljute bitke prošlih dana i tjedana,gledati njihovu samosvijest, koja proističe iz činjenice. da ustaška legija podpukovnika Francetićau svim ovim mjesecima nikada u ni jednoj borbi nije ni koraka uzmaknula, da je u svim tim mjesecimaimala doduše znatan broj mrtvih i ranjenih, ali ni jednog zarobljenika, te da neprijatelj danas bježiglavom bez obzira čim samo čuje, da su u nastupu Francetićevi ustaše.

97




97




98

Sa vrha Ploča počinje silaz prema Vlasenici. U čitavom tom po Bogu i prirodi svakom ljepotom preo-bilnom kraju taj je dio kruna prirodnih ljepota. Strmoglav pogled sa Ploča na Vlasenicu i vlaseničkopolje jedna je od najljepših panorama u našoj, priro-dnim ljepotama doista prebogatoj domovini. 1.tra-vnja o. g. vrhom gorskih kosa spustili su se Francetićevi ustaše sa Ploča i bez odpora ušli uVlasenicu, gdje je kroz nekoliko mjeseci bilo središte Dangićevih banda. U predvečerje 10.travnja ušli su zatim u Srebrenicu zahvativši luk na Drini. U čitav taj kraj vraća se sada redovanživot. Muslimansko pučanstvo naseljuje opet svoje domove, iz kojih je bilo prognano po četnicima.Sa golemim oduševljenjem pozdravljaju nas, jer smo u ustaškim odorama. Muško, žensko, staro imlado nadkriljuje se upravo u pozdravu dizanjem ruke i poklikom ”Spre-mni”. Takovog oduševljenjaza ustaški pokret nisam još nigdje u Hrvatskoj susreo kao što je na obroncima Drine. UVlasenici pregledasmo kotarsko predstojništvo, u kome je novi kotarski predstojnik već počeo saradom. Skupio se velik broj ljudstva, dok smo bili u kotaru. Sa svih lica sjaji se sreća i ne zna se tkoje radosniji; da li ustaška posada ili oslobođeno pučanstvo. Preslušasmo nekolicinu zarobljenihčetnika ubačenih u Bosnu iz inozemstva, čiji su izkazi kao i izkazi svih ostalih zarobljenikasvjedočanstvo o tome, kako je sva nesreća, koju je istočna Bosna pretrpjela zbog smutnja četnika ikomunista, začeta i spremljena u inozemstvu i odatle ubačena u Hrvatsku.

Iz Vlasenice krećemo prema Drini. Za malo evo nas na Drinjači, gdje se do nedavno odvijao živčetnički promet, a danas stoji čvrsta ustaška straža na braniku istočne granice NezavisneDržave Hrvat-ske. Evo nas na obali Drine. Zaustavismo samovoze i spustismo se na sam prud Drine,stisnuvši od srca desnicu starome vojniku Poglavnika. mladom ustaškom podpukovnikuFrancetiću, narodnom junaku Istočne Bosne, koji je sa svojim ustašama čitav taj prostor smirio iza uvijek uključio u hrvatski državni poredak. Od Drinjače put nas vodi stalno uz obalu Drine. I tuse vraća normalan život, a pučanstvo nas posvuda presretno pozdravlja, jer smo u ustaškimodorama.

Ubrzo stigosmo u Zvoraaik, gdje se život također normalno odvija. Pozdraviše nas narodnizastupnici i kotarski predstojnik, koji saznaše da smo u mjestu, te muslimanski sviet, koji se od srcaobradovao. Obilazimo most na Zvorniku preko Drine, jer Drina je čitava područje suverenitetaNezavisne Države Hrvatske, te otoci na njoj svi pripadaju Hrvatskoj, a granica teče ne sredinomrieke, već njenom isto-čnom obalom. Na kućama Zvornika uz obalu Drine po svuda se još vide rupeod metaka, koji su na hrvat-sku obalu od pobunjenika bili ispaljeni. Nakon srda-čnog razgovora sapredstavnicima vlasti i okupljenim pučanstvam nastavismo put uzduž Drine na sjever prema Savi.Ostavljamo brdsko područje istočne Bosne i ulazimo u Posavinu, u kojoj se pravoslavno pučanstvonije dalo zavest od huškača iz inozemstva, već je ostalo mirno i odano Nezavisnoj Državi

Hrvatskoj i njenim zakonitim organima, te je tako ostalo pošteđeno od svih nemilih posljedica,koje je pobuna doniela za one, koji su se po njoj dali zavesti. Prolazimo kroz pravoslavno seloBranjevo, gdje nas pozdiravlja domobranska posada. kao i samo pučanstvo. Iza toga evo nas umusliimanskoj Janji. Sviet se okupio na razgovor, pa zađosmo među ljude, koji nas od srcapozdraviše i ne znajući tko smo. A kad su čuili tko smo, veselju nije bilo kraja, pozdravljajući nas izZagreba, no ne manje svog junaka Francetića. Evo ubrzo i sijedoga hodže, koji je sav izvan sebeod veselja. Nastavljamo putem prema Rači. Desno uz nas brza je Drina, na lievo u maglici diže seoba-sjana večernjim sunčanim tracima Majevica, gdje su domobrani i ustaški odredi TadžiEfendića obračunali sa pokušajima pobune. Kao dobar znak i simbol na jednom se na Drini utravanjskom suncu pojavila sedmerostruka duga. U noći stigosmo u Šid, a odatle brzim vlakomsliedećeg jutra bez zakašnjenja u Zagreb.

U Zagrebu ima gospode, koja po kavanama nariču, da hrvatska državna vlast seže od jednemitnice zagrebačke do druge. Ta bi gospoda trebala vidjeti istočnu Bosnu, sjajno djelo smirenja i

99

oružanog osiguranja toga područja po domobranstvu i ustašama. Ovi krajevi istočne Bosne po svojojorganizaciji, po svojoj svijesti i ljubavi, po svojoj požrtvovnosti i spremnosti na svaku žrtvu danasdoista nisu manje hrvatski od samoga Zagreba, a bez uvrede rekao bih da su i hrvatskiji.

Ima i takovih zlobnika, koji se usuđuju staviti u pitanje hrvatstvo naših muslimana. Ti bi trebaliotići u istočnu Bosnu, proći uz Drinu, pogledati oduševljenje i sviest onoga naroda, ti bi trebaliprebrojiti muslimane ustaše, koji su u Bosni svoje živote dali za Hrvatsku i pregledati rane onihdrugih zadobivene u borbama — rane, koje još nisu zacielile. Kao što kavane u gornjoj Hrvatskoj nemogu zamrljati častan obraz Hrvata-katolika, tako i nekoje bosanske kavane ne mogu zasjeniti sveone velike zasluge islamskih Hrvata, koji su u borbi za hrvatstvo Bosne u krvi i imetku dali najvećidoprinos. Oni koji misle, da mogu među Hrvatima mutiti sa vjerskim razlikama nisu si još svjesnitoga, koliko ih je vrieme već pregazilo, Nije neprijatelj kroz ovo nekoliko mjeseci svoje strahovladeu istočnoj Bosni pitao tko je mu-sliman a tko katolik, već je jedne i druge vrgnuo pod nož i zapalioim krov nad glavom ako je mogao, Jednako tako narod onoga kraja ne pita za vjerske razlike, većgleda u ustašku odoru kao u svetinju i pita samo tko je Hrvat i tko je ustaša, a ne tko je musliman atko krćanin.

Napadajući na istočnu Bosnu neprijatelj je dobro znao da napada u jedno od najdragocjenijihpodručja Nezavisne Države Hrvatske. Neprijatelj je to možda i bolje znao od mnogih Hrvata, kojisu na Bosnu gledali još ponešto sporazumaškim očalama. Po svome doista plemenitom hrvatskomseljačkom, narodu, po svome ogromnom rudnom blagu, po svojim bogatim i drevnim šumama, posvojim prekrasnim, visoko-planinskim pašama i po svome stočarskom bogatstvu, te konačno posvjetsko-povjesnoj rieci Drini istočna Bosna dragulj je među hrvatskim zemljama. Neprijatelj kušaoje u istčnoj Bosni smrtno zgoditi hrvatsku dražvu u jednome času, kad državna vlast i oružanesnage još nisu mole biti dovoljno organizirane. Neprijatelj je htio dokazati, da Hrvati nisu u stanju,da

“Nova Hrvatska”, Zagreb, 3.listopada 1943.svoju državu osiguraju i u njoj zavedu red i mir, ne bi li tako Hrvatskoj oduzeo slobodu, koju je onsam svojom lakomošću i pohotom proigrao. Znali su oni, da ne mogu dobiti Bosne, ali su htjeli da je

99





99





100

barem nema ni Hrvatska. Hrvatsko oružje i ustaška vjera, državnička sigurnost Poglavnika ivjernost naših velikih saveznika te su paklene osnove neprijatelja za uvijek osujetili. Ustaška vojskaosvojila je stopu po stopu bosanske zemlje, oslobodila je tu zemlju i vratila je za uviek Hrvatskoj tenikada više ustaška straža ne će odstupiti od Drine.

UNIŠTENE SUKOMUNO-ČETNIČKE BANDE

Na iztočnom predjelu države uzduž rijeke Drine

Obaviest iz Glavnog Stana Poglavnika br. 3“Hrvatski narod”, Zagreb, 23. travnja 1942.

Nakon sloma bivše jugoslavenske vojske odbacile su u bijegu i rasapu pojedine vojne jedinice oružja,koje su odmah uzpostavljene oblasti Nezavisne Države Hrvatske, savezničke vojske i ustaškeorganizacije te postrojbe bivše seljačke i građanske zaštite pobirale i na određena mjestapohranjivale. Nu u nekim su krajevima pojedini dielovi bivše jugoslavenske vojske svoje oružjepredavali po unapred stvorenom planu i primljenom nalogu t. zv. ”četničkim udruženjima”, koja su tooružje bila posakrivala.

Nakon što je buknuo rat sa Sovjetskom Rusijom, u nekim su krajevima t. zv. četnici počeliupotrebljavati to oružje, da s njima prave nerede, te se odmetali u šume, da odonud uznemirujupučanstvo i smetaju normalan tok života.

Ta je pojava izbila napose u iztočnom predjelu države, uzduž rijeke Drine u iztočnoj Bosni.

Nu sudjelovatelja u tim neredima između domaćega pučanstva nije bilo toliko, da bi takovadjelatnost bila mogla poprimiti ozbiljan značaj.

Uglavnom su u tome sudjelovali bivši oružnici, lugari, učitelji i ini bivši državni namještenici, koji suse za bivših vladavina osobito izticali u proganjanju Hrvata, u zlodjelima, korupciji i pljački, a radičega se nisu bili niti prijavili u novoj državi na svoja mjesta, bojeći se kazni radi svojih zločinaizvršenih prije nad pučanstvom.

Vidjevši, da podhvati tih ljudi ne mogu škoditi niti ugroziti ozbiljno poredka, London i Moskvapoduzeli su sve, da se u iztočnu Bosnu infiltrira čim više komunističkog i razbojničkog elementa izinozemstva, te su na taj način u tom predjelu države bili nastali četnički i komunistički partizanskiodredi. Glavni kontigenat tih komuno-četnika pridošao je iz Srbije i Crne gore, a popunjavao senapose sa t. zv. Dangićevim četnicima predvođenim častnicima bivše vojske.

Između takovih četnika i komunističkih partizana bio je sačinjen i pismeni ugovor, po kome suzajednički vodili te akcije.

S vremenom prevlast u vođenju toga četnikovanja preuzeli su podpuno u svoje ruke komunisti ižidovi, te t. zv. pučki komesari, koji su svojedobno u Španjolskoj među crvenima vršilikomesarsku zadaću. Tako su čitavim tim poduzećem upravljali židovi Lazar Eisler, Ilija Steiner,Gumhalter (preimenovan u Vojnović) i prekršteni židov iz Sarajevo Marko Princip.

Te bande haračile su po istočnoj Bosni te postupale podpuno po boljševičkim direktivama i stvaraleboljševičke sovjete u predjelu između Zvornika, Više-grada, Han Pijeska, Sokolca i Rogatice.

101

Upute i naloge dobivali su iz Londona i Moskve, a od tuda su dobivali i novčana sredstva. Takosu se na Romaniji planini spustila iz zraka četiri padobra-nca, koji su došli zrakoplovima izAleksandrije u Egiptu i to dva Engleza (jedan častnik i jedan doča-stnik), te dva pripadnika bivšejugoslavenske vojske, od kojih je jedan poznati funkcionar kominterne (Komunističkeinternacionale). Jedan od Engleza bio je obavještajni činovnik bivšeg zagrebačkog engle-skogkonzulata. Ti padobranci uhvaćeni su od hrvatskih domobrana, zajedno sa svim materijalom kojegasu bili donieli. a u kome su se osim novca, krugovalnika, naputaka, letaka i ostalog promičbenogtvoriva nalazili i popisi svih onih, koji su sa promičbenim mjestima kominterne i zagrebačkogengleskog konzulata stajali u vezi, te na koje su se ti padobranci imali obratiti.

Komunističko-četnički banditi vršili su najužasnija nasilja i zvjerstva na pučanstvu, a napose namuslimanima, te su uništavali njihovu imovinu, palili kuće, odvažali stoku, a klali su i žene i djecu.Napose su se sramotno odlikovali u rezanju dojki muslimanskim ženama i djevojkama.

Uslied svega toga bilo je potrebno povesti najenergičniju akciju, da se tomu haračenju izvjerstvima učini kraj. U zadnjih nekoliko mjeseci vršena je ta akcija, u kojoj je došlo do lakihsukoba i oštre borbe u predjelima kod Han Pijeska, Sokolovca, Prače, zapadno od Rogatice, na sedluPloča, kod Vlasenice, Milića i Srebrenice.

Njemačke oružane snage skupa sa našim oružanim snagama vršile su ovu akciju s najvećim uspjehom.

U posljednjim tjednima izvršena je energična akcija, u kojoj su naše oružane snage poduprtenjemačkim oružanim snagama podpuno uništile sve te komuno-četničke bande, te očistile čitavprostor. Tako je sada u predjelu Sokolca, Han Pijeska, Vlasenice, Prnjavora, Bratunca i Milićapodpuno u našim rukama, u svim tim mjestima vrše sada svoju redovitu djela-tnost naše oblasti, austaške bojne pod zapovje-dničtvom ustaškog pukovnika Jure Francetića stoje čvrsto na obaliDrine od Zvornika pa cielim lukom Drine do Višegrada.

U cielom tom predjelu i u svim tim mjestima uključivo Rogatici odvija se sada redoviti život i rad, anarod čuvaju i štite Ustaše i domobrani, te savezničke snage, pružajući jamstvo, da se teror inasilje neprijatelja, koji je u svojoj razularenosti zlostavljao i ubijao ne samo muslimane, nego i onopravoslavno pučanstvo, koje je bilo mirno. i koje se nije htjelo njegovim akcijama priključivati, ne ćeviše povratiti.

Potrebno je iztaći osobitu hrabrost i vjernost državi muslimanskog pučanstva onih krajeva, koje jeu te-škim zimskim mjesecima izdržalo nadčovječne napore i stradanja u borbi proti moskovskim ilondonskim agentima, a napose iztaći junačtvo muslimana seljaka u Kladnju i Olovu u borbi te njihovuvjernost svojoj rođenoj grudi i Nezavisnoj Državi Hrvatskoj.

U posebnoj knjizi biti će objelodanjene izprave i slike i o nečuvenim zvjerstvima komuno-četnika i ostradanjima i junačkim djelima i pučanstva i pripa-dnika oružane snage. Biti će objelodanjeno svešto je kod komuno-četnika pronađeno i zaplijenjeno.

Pučanstvo u tom očišćenom predjelu bez razlike na vjeru, vjerno domaćem ognjištu, zemlji i državibiti će predmetom osobite pažnje, zaštite u pomoći od strane države.

U Zagrebu, dne 22. travnja 1942.

102

SVEČANI POVRATAK USTAŠKE“CRNE LEGIJE” U SARAJEVO

Pobjedonosne borbe rame uz rame s njemačkom vojskom – Priznanje njemačkog generala iusta-škog stožera

“Nova Hrvatska”, Zagreb,13. svibnja 1942.

Sarajevo, 12. svibnja.

Nakon višemjesečnih ljutih borbi po planinama, putevima, poljima i mjestima istočne Bosne sazlogla-snim četničko-komunističkim hordama, u Sarajevo se danas povratila, svečano dočekana,jedna od legendarnih Francetićevih ”crnih legija”. Cijelim putem od Drine, pa do Sarajeva, kud jeova legija prolazila, zahvalno hrvatsko pučanstvo priređivalo je vidljive iskaze pune zahvalnosti.

Sarajevo je ”crnoj legiji” priredilo osobit doček.

Rodoljubivo građanstvo grada Sarajeva na vijest da dolazi ”crna legija”, pohrlilo je da dočeka ipozdravi ove divotne naše junake. Nakon prolaska kroz grad u vojarnu ”Jajce”, zapovjednik ustaškepukovnije, podpukovnik Jure Francetić, obavio je smotru prve bojne svoje ”crne legije”. Tu senalazio veći broj ustaških dušnostnika.

Tom prigodom podpukovnik Francetić zahvalio se hrabrim Ustašama na njihovom junačkom držanju,poručivši im pozdrave i zahvalnost Poglavnika i hrvatskog naroda. Ti su Ustaše muški ispunili svojzavjet uništivši podlog neprijatelja i stvorivši svuda u istočnoj Bosni podpun red i mir. Podpuk.Francetić rekao je među ostalim:

102









102









103

”Dobio sam nalog od njemačkog zapovjednika generala Fortnera, da vam se u njegovo ime zahvalimna suradnji i hrabrom držanju u borbama koje smo izdržali, dok smo se borili rame uz rame sjunačkom i nepobjedivom njemačkom vojskom.

Braćo Ustaše!

Vi znate najbolje za hrabrost njemačke vojske. U tome smo se uvjerili u zadnjim borbama, koje smovodili zajedno s njemačkim vojnicima, a sada ćemo vam pročitati pismo koje smo upravo primili odnjemačkog zapovjednika generala Johanna Fortnera.”

Nakon toga je podpuk. Francetić pročitao pismo u kojem se general Fortner zahvaljuje hrabrimUstašama, izražavajući puno svoje priznanje, kao i pri-znanje njemačkih vojnika na hrabrosti, kojusu Ustaše pokazali. Čitanje pisma Ustaše su pozdravili gromkim poklikom Füreru, njemačkoj vojscii hra-brom njemačkom narodu.

“Ovo priznanje predstavlja za nas veliko odlikovanje i sve ono, što su za nas njemački vojnici učinili iza krv, koju su prolili za oslobođenu Hrvatsku, u borbi protiv zlikovaca i odmetnika. Mi sezahvaljujemo i obećajemo da ćemo s njima u borbi sudjelovati do podpunog uništenja neprijatelja i ustvaranju novog boljeg i pravednijeg poredka u Europi.”

Nakon toga je podpukovnik Francetić pročitao pi-smo, koje je dobio od Ustaškog stožera grada Za-greba, u kojem se među ostalim kaže:

”Junače naše Istočne granice!

Stoj i nadalje čvrsto s hrabrim i nepobjedivim svojim junacima na obrani naše Nove Hrvatske, apovodom uspjeha primite našu duboku zahvalnost. Vaše žrtve, napori i uspjesi bit će upisani i nastranicama povijesti Ustaškog stožera grada Zagreba zlatnim slovima i grad Zagreb sa svojimUstašama i građanima nikada ne će zaboraviti junačke branitelje isto-čne granice Nezavisne DržaveHrvatske, te vam je duboko zahvalan.

Jure naš!

Izražavajući naše divljenje i zahvalnost ostajte uvijek

za Dom — spremni.”

104

“Hrvatski list”, Osijek, 3. kolovoza 1944.“KRV JE PROGOVORILA”

Izdanje Državnog izvještajnog i promičbenog ureda, podružnice Sarajevo

I(vo) B(ogdan),“Hrvatski narod”, Zagreb,

22. travnja 1942.

Nedavno je izišla zbirka rasprava i članaka o podrijetlu i životu Hrvata islamske vjere u izdanjuDrža-vnog izvještajnog i promičbenog ureda, podružnice Sarajevo. Knjiga nosi kao moto riječi OcaDomovine dra Ante Starčevića:

”Kakvi Turci vlastelini u Bosni?! Ono je hrvatsko najstarije i najčistije plemstvo sablje u čitavojEuropi. Eto, gospodine, pasmine muslimana u Bosni: to je pokoljenje onih lavova, koji od; dvorovaosvojiše desnodunavsku Hrvatsku!”

A odmah ispod prvoga drugi, moto Poglavnika dra Ante Pavelića:

”Muslimani nisu samo dio hrvatskoga naroda; oni su jedinstvena sastavna srčika hrvatskog naroda.Bosna nije pripojena Hrvatskoj, nego je Bosna Hrvatska, središte i težište hrvatskoga naroda iNezavisne Države Hrvatske!”

Rasprave i članci izneseni u ovoj zbirci većinom su napisani i objelodanjeni prije uspostaveNezavisne Države Hrvatske, te govore, o onoj krvavoj, žilavoj i neprekidnoj borbi, koju je hrvatskinarod, napose hrvatski muslimanski svijet vodio protiv onih, koji pokušaše izbrisati hrvatsko ime.Hrvati islamske vjere nisu nikada zanijekali svoje hrvatske osjećaje, svoju ljubav i čežnju zanezavisnom državom, već su naprotiv toliko put dokazali riječju i tvorom, što ih sve veže za tuizmučenu grudicu hrvatske zemlje. Bosanski su pisci neprestano, gdje je bilo moguće, ukazivali nato, podsticali ljubav i borili se za sreću cjelokupnog hrvatskoga naroda.

Kao uvod u zbirku ima poslužiti pjesma otisnuta u ”Hrvatskoj Sviesti” još 1913. g. od Kandemira, podnaslovom ”Bratska pjesma” u kojoj pjesnik iznosi pomirenje istokrvne braće, kojih je vjerastoljećima dijelila.

104




22. travnja 1942.







104




22. travnja 1942.







105

Nadalje je prenesen iz ”Hrvatske Smotre” 1934. g. članak dra Ćire Truhelke ”O podrijetlubosanskih muslimana” u kojemu stručno, na temelju dokaza, iznosi ne samo da su muslimani u BosniHrvati, nego nije uopće prijetila nikakova mogućnost sa strane Osmanlija, da se pomiješa krv. Ovinisu ni pokušali dirnuti hrvatski jezik, okrnjiti stare porezne i slične običaje; Hrvati islamske vjeredolazili su do najvećih časti u Osmanlijskoj carevini, a muslimani u Bosni čuvali su vjerno carstvo, tenije bilo nikakove potrebe da se u ove krajeve nasele turska plemena. Nadalje pisac dokazuje potjelesnim osobinama da nema nikakove razlike između muslimana i katolika u Bosni, dok postojirazlika između ovih s jedne i grko-istočnih s druge strane.

Zatim dolazi članak Munira Šahinović - Ekremova ”Muslimani u prošlosti i budućnosti hrvatstva”prenesen iz ”Sbornika hrvatske omladine Herceg-Bosne” 1938., u kojemu ističe činjenicu, da su mu-slimani, kad su se već upustili u politiziranje bili samo hrvatski orijentirani.

Ovaj članak upotpunjuje članak Martina Tomičića ”Narodnost bosanskih muslimana” kalendar”Orač” iz 1940. i ”Odakle su i što su bosansko-hercego-vački muslimani?” (”Hrvatska Sviest”1913.) u kojemu bezimeni pisac na temelju povijesnih dokaza opravdava riječi Oca Domovine, kojije rekao da su bosansko-hercegovački muslimani najčišća hrvatska krv.

Veoma zanimljiv i sažeto pisan članak od S. B. ”O hrvatskom podrietlu muslimana” prenesen izknjige ”Hrvatstvo starih Dubrovčana i bosansko-hercego-vačkih muslimana” 1927. U njemu se pisacpoziva na mnogobrojne primjere iz povijesti, gdje se bosansko-hercegovački muslimani ponosehrvatskim imenom i svojom hrvatskom kulturom. Navodi mnogo primjera iz turske književnosti ukojima sami turski pisci ističu njihovo hrvatstvo i čistoću hrvatskoga jezika.

Osobitu našu pažnju privlači članak poznatoga pisca, kulturnog i narodnog radnika dra Safvet begaBašagića ”Prielaz bogumila na Islam” prenesen iz knjige ”Bošnjaci i Hercegovci u islamskoj

književno-sti” 1912., u kojemu razlaže, kako su bogumili objeručke prihvatili Islam, ali sačuvašesvoje hrvatske osobine i jasnoću hrvatskoga jezika.

Zatim dolazi članak M. S. Ekremova prenesen iz knjige ”Turska danas i sjutra” 1939. podnaslovom ”Hrvati u Turskoj — odsiečena grana hrvatskoga naroda”, u kojemu ističe činjenicu, dadanas u Turskoj živi oko 220.000 Hrvata muslimana.

Članak ”Bosna u Hrvatskoj” od Jurja Jurjevića može poslužiti kao kratak i jezgrovit uvod u ovećičlanak Hazima Šabanovića ”Starčević i muslimani” (”Novi Behar” 1941.). U ovome članku pisaciznosi u oštrim potezima misli Oca Domovine razasute po mnogobrojnim časopisima i knjigama obosanskoj Hrvatskoj, koja je po njegovu shvaćanju imala postati središtem i težištem hrvatskoganarodnoga je-dinstva.

Kerubin Šegvić u članku ”Neka Bosna ostane netaknuta...” (”Hrvatska Gruda” 1939.) ističe da seBosna ni pod kakovim uvjetima ne smije ne samo podijeliti, nego ni okrnjiti, jer je od vijeka bilaHrvatska. Ovaj članak upotpunjuje članak Ive Bogdana ”Pravo lice Bosne ponosne” (”Polet” 1941.) izavršni članak nepoznatoga pisca ”Ne damo Bosnu dieliti!”, u kojemu se ističe da je Bosna bila, jesti ostat će srčikom hrvatskoga narodnoga i njegova političkoga života.

Knjiga je veoma ukusno opremljena, popunjena s mnoštvom svjetlopisa i crteža iz života bosansko-hercegovačkih muslimana, njihove kulture, običaja, nošnje, obreda. Slike su otisnute na finompapiru i upotpunjuju sadržaj same knjige. Probrani i lijepo uređeni sadržaj učinit će knjigu, uza savnjezin znanstveni značaj, veoma omiljenom u narodu.

106

KORIŠTENA LITERATURA

Tomislav Aralica i Višeslav Aralica: “Hrvatski ratnici kroz stoljeća”, 3. knjiga - “Oružane snage NezavisneDržave Hrvatske i druge hrvatske postrojbe na osovinskoj strani 1941.-1945., Znanje, Zagreb, 2010.

“Tko je tko u NDH – Hrvatska 1941.-1945.”, uredili Zdravko Dizdar, Marko Grčić, Slaven Ravlić i DarkoStuparić, “Minerva”, Zagreb, 1997.

Anuška Fjorovič i Anita Poljak: “Spomenik Juri Francetiću - Iako je bespravno sagrađen, nema zakonskeosnove za njegovo rušenje?”, www.monitor.hr, 29. lipnja 2000.

mr. sc. Dragan Hazler: Jure Francetić, internetska objava

mr. sc. Dragan Hazler: Uz obljetnicu nasilne smrti Jure Francetića i Mije Abičića, internetska objava

Mladen Kukina i Damir Kundić: "Jučer prije zore pod snažnom pratnjom policije počela akcija demontiranjaustaških spomenika u Slunju i Svetom Roku", Novi list, 28. kolovoza 2004.

Internetski portali:

crnalegija.blogger.baenemec.mojblog.hrwww.forum.hrhr.wikipedia.orgustasadogroba.blog.hrzepcebogihrvati.blogger.ba

107107107

108

Poštaru

108

Poštaru

108

Poštaru

109

1.000 kunaU

Liftu

110110110

111

Život i djelo

111

Život i djelo

111

Život i djelo

112

NA DJEDOVU PLACU

Gradilištena zagrebačkoj Trešnjevci

Zagrebački "Nacional" objavio je 1. travnja 2005. dva, moglo bi se reći, programska članka o IviciTo-doriću i njegovom poslovnom carstvu. Povod se na-šao u ponovnom izboru Ivice Todorića zapoduzetni-ka godine. Mislav Šimatović je u članku "Ivica Todo-rić - od trgovca cvijećem donajmoćnijeg hrvatskog biznismena" osvijetlio njegov poslovni put, a u inter-viewu pod naslovom"Ivica Todorić najbolji drugi put za redom", kojeg je uradio s Vladimirom Huzjakom, iznio jenjegova osobna stajališta u svezi s tim.

Na novinarovo pitanje:

"Kako ste se počeli baviti biznisom?"

Ivica Todorić je odgovorio sljedeće:

"Djed je imao gradilište na zagrebačkoj Trešnjevci i nakon diplome razmišljao sam što ću s njimučiniti. Prvo sam izgradio kuću koju sam kasnije prodao, za-tim sam uzeo mali kredit i posudio neštonovaca od prijatelja. Od tih novaca pokrenuo sam posao uzgoja cvijeća. Vlastitim poslovanjem uokvirima bivše Jugo-slavije postali smo najveći proizvođači i prodavači cvijeća. Rat u Hrvatskojdočekali smo s 1.000 zapo-slenih radnika."

Novinar se je zadovoljio s odgovorom, a pitani nije osjetio potrebu biti potanji u objašnjenju idokazi-vanju.Tridesetmu je godina bilo

Iz navedenog odgovora, kao i iz iznesene kronologije zbivanja, nedvojbeno je da mu je u vrijemepokreta-nja poduzetništva s cvijećem bilo 25 godina (1951.-1976.). Osamdesetih godina poslovanjese širi na uvoz i izvoz žitarica, uljarica, voća i povrća.

Proizlazi, da je navršenih 30 godina Ivica Todorić dočekao kao cvjećar, i to ne – rekao bih - posebnopoznat i značajan. Istina, u njegovom – jedino dostu-pnom – životopisu stoji:

"Nakon nekoliko godina obitelj Todorić proizvodi 40 % cvijeća u socijalističkoj Jugoslaviji i jedan jeod najvećih proizvođača cvijeća u srednjoj Europi."

Međutim, da bi se u to povjerovalo, potrebno bi bilo dokumentiranije i opširnije, nego što je jednarečenica, odgovoriti na sljedeća pitanja:

1.Čime se dokazuje da je obitelj Ante Todorića zaista proizvodila "40 % cvijeća socijalističkeJugoslavije", a osobito da je bila "jedan od najvećih proizvođača cvijeća u "srednjoj Europi"?

113

Nema statističkih podataka o tome. Nema komparativnih analiza. Nema izvješća službenih tije la.Nema novinskih članaka. Nema, konačno, ni posebnih na-grada za takav uspjeh, a što se uobičajenosmatra poslovnim standardom.

2.Odakle obitelji Ante Todorića kapital za toliku proizvodnju?

Govoreći za zagrebački "Večernji list" (www.tportal.hr – 5. studenog 2010.) Ivica Todorić je rekao:

"Za uspješan hrvatski izvozni proizvod, kao što je Jana, potrebno je uložiti milijarde eura ivrijeme".

Istodobno, Ivica Todorić očekuje da mu se vjeruje kako je za nekoliko godina ostvario 40 %proizvo-dnje, u tradicijskoj i razvijenoj gospodarskoj grani kao što je cvjećarstvo, i to u državi petputa većoj od Republike Hrvatske. Također, da je postao i od najvećih proizvođača cvijeća usrednjoj Europi. Sve to prodajom (kroz izgrađenu kuću) jednog gradilišta (nepoznate površine) nazagrebačkoj Trešnjevci, dakle na periferiji grada, te uzimanjem tek "malog kredita i posudbomnešto novaca od prijatelja".

3.Kako je obitelj Ante Todorića uspjela nasamariti ko-munističke jugo-kontrolore?

Ta nije li nije li Ivica Todorić bio sin, a njegova obitelj, obitelj pravomoćno osuđenog socijalističkogkriminalca. Uz to i privatnik!

Dobro su mi poznata ta vremena. Bio sam, kao i mnogi drugi hrvatski nacionalisti, zbog "nebudnostiprema pojavi nacionalizma" krvnički proganjan. Sretan kad bih dobio, kakvo takvo, radno mjesto.Nije mi ni na kraj pameti bilo, a kome jeste od mojih drugova i prijatelja, osim obitelji AnteTodorića, da bi se u to vrijeme moglo postati nekakvim vele-proizvođačem bilo čega. Ako, je ipak –

113









113









114

kako kaže sadašnji njen po-glavar - obitelj Ante Todorića u tome zaista uspjela, onda se namećuneka nova pitanja, koja je u ovoj knjizi bolje zaobići.

Dakle, ponovio bih, Ivica Todorić svojih 30 godina života zaokružio je kao cvjećar. Ne posebno velik,ne posebno značajan.

LiberalizacijaAnte Markovića

Sljedećih 10 godina, zapravo osam, ne čine se također naročito ružičastim. Spominje se, i ovdje,novi poslovni prodor: "širenje poslovanja na uvoz i izvoz žitarica, uljarica, voća i povrća". Nu, i opet,bez ikakvih konkretnih brojki i pokazatelja.

Istom, kad je došla "era liberalizacije Ante Markovića", zasjala je zora kući (zadruzi) Ante i IviceTodorića.

* * *

Godine 1989. Ivica Todorić registrira dioničko društvo Agrokor, kojega je 100%-tni vlasnik.

Iste te godine kupuje 77 % zadarske Sojare.

Domovinutreba braniti i životom

Onda je Todorićima posve krenulo.

Hrvatska se osamostalila. Glave pod kapom s crve-nom zvijezdom nastojale su to na sve mogućenačine spriječiti. Prvenstveno ubijanjem i razaranjem.

Domovinu je trebalo braniti. Ginuti.

Ginulo se.

Ali, za taj biznis Todorići nisu imali vremena. Njih su morile neke sasvim druge brige:

"Todorića istrage nisu omele pa te iste 1992. godine kupuje tvrtke Jamnica i Agroprerada, te osnivaLovno gospodarstvo Moslavina."

Biti na konjus hvataljkama

Ivica Todorić je "na konju".

* * *Petnaestakgodina kasnije

Ivica Todorić je dvostruki slavodobitnik: proglašen je najuspješnijim poduzetnikom RepublikeHrvatske.

115

“Ivica Todorić se potvrdio kao najveći hrvatski poduzetnik i kao jedan od rijetkih tajkuna koji sejoš jednom dokazao i u promijenjenim političkim okolnostima. U 2004. njegov Agrokor preuzeo je uMađarskoj tvornicu sladoleda Baldauf i punionicu mineralne vode Fonyódi. U BiH je, pak, ojačaosvoju poziciju otvaranjem najvećeg veleprodajnog centra u Sarajevu, u što je uložio 15 milijunaeura. Uz to, potkraj godine ipak se pojavio na natječajima za kupnju PIK Vrbovca i Belja kao jedinikupac.” (Darko Markušić, Vjesnik)

“Tko god što mislio, riječ je ipak o najvećem poduzetniku u državi. Njegov Agrokor, posebice nakonvjerojatnih akvizicija vrbovečkog PIK-a i Belja, postaje najveći koncern u državi sa 17 tisućazaposlenika. U sklopu koncerna Todorić ima i proizvodnju, što u ovoj zemlji, nažalost, postajeraritet, a tu je i Konzum, svakako zlatna Agrokorova koka, i gotovo jedini nacionalni trgovački lanacsposoban za utakmicu s inozemnim trgovačkim lancima.” (Ratko Peter, Radio 101)

“Agrokor koncern i u ovoj je godini nastavio sa snažnim rastom. Kompanija je kupnjom dviju tvornicau Mađarskoj napravila prve vrednije iskorake izvan tržišta bivše Jugoslavije, čime se počelapozicionirati kao važan regionalni igrač. Na domaćem tržištu uspješno je završila procesnadmetanja za kupnju PIK-ova Vrbovec i Belje, čime je dodatno potvrdila naslov najveće hrvatskeprehrambene industrije, a Konzum je nastavio sa širenjem svoje maloprodajne mreže čuvajućilidersku poziciju. Sve je to potvrda da Ivica Todorić nije samo uspješan poduzetnik s jasnomvizijom već i vrhunski menadžer.” (Robert Tomljenović, RTL Televizija)

“Polako gradeći svoju dosad najjaču poziciju, uz prijeko potreban dogovor sa sindikatima, uspješnokormilari sada već golemim brodom s nekoliko paluba, ploveći mirno i izvan granica. Uvjerljivo prvi,pri čemu ima i nezahvalniju ulogu jer je istodobno i vlasnik i prvi čovjek, što je rijedak slučaj kodtako velikih koncerna.” (Davor Buković, Hina)

“Ivica Todorić najuspješniji je regionalni igrač s jasnom vizijom.” (Ante Gavranović, Privrednivjesnik)

116

“Ivica Todorić definitivno se potvrdio kao jedna od najsnažnijih poduzetničkih i menadžerskihosobnosti u suvremenoj Hrvatskoj. Sustavnom i promišljenom strategijom rasta svog koncernapokazuje da se po-slovni uspjeh može stvoriti menadžerskim umijećem, bez mutnih poslova ipoštujući prava zaposlenika. Širenjem Agrokora na tržište regije i njegovim daljnjim jačanjem uHrvatskoj novim akvizicijama, i u protekloj se godini potvrdio kao vrstan poslovni strateg.” (MiomirŠtrbac, Slobodna Dalmacija)

“Ivica Todorić bez zastoja nastavlja Agrokorov uspon prema vodećoj prehrambenoj kompaniji uregiji. Politika gotovo više i ne može utjecati na Agrokor, a sada se vidi da je sretna da Todorićhoće kupiti posrnule tvrtke (PIK Vrbovec, Belje) s kojima država nije u stanju upravljati.” (SnježanaMlinarević, Večernji list)

“Agrokor je ove godine kupio dvije tvornice u Mađarskoj – tvornicu mineralne vode Fonyódi itvornicu sladoleda Baldauf. Na burzovnoj javnoj dražbi Agrokor je kupio i 58,1 posto Agrolagune, ajavnom je ponudom stekao naknadno još 10 posto dionica. I napokon, Agrokor je jedini dao ozbiljneponude za kupnju Belja i PIK Vrbovca." (Frenki Laušić, Slobo-dna Dalmacija)

“Postao je najveći bez prevelikih mrlja na savjesti. Riječ je o opasnoj koncentraciji moći koja bi,bude li to smatrao potrebnim, mogla ugroziti bilo koju vladajuću garnituru u državi”. (ViktorVresnik, Dnevnik)

“Konzum, jedini kandidat za kupnju Belja i PIK Vrbovca, potvrdio je dominaciju u maloprodaji, aZvijezda “potukla” Floriol na tržištu ulja." (Siniša Malus, Večernji list)

* * *

Dvadesetakgodina kasnije

Nekim Vukovarcima još se traže kosti. Unatoč po-moći dvaju predsjednika: Prof. dr. sc. IveJosipovića i Borisa Tadića.

Yugopoker

Ne izdržati, pritom, a ne prisjetiti se onog Jugovića-pokeraša. Zaigrao čovjek poker u Londonu.Čudio se kako si tamošnji igrači ne pokazuju karte, nego završavaju partiju vjerujući jedan drugom.

Tad je i njemu krenulo.ZELENI PLAN*

Kikašina crveno

Matan:S čim ćemo?

Kikaš:

117

Imamo.

Matan:Što imamo?

Kikaš:Sve.

Matan:Nova su vremena. Sad će novci biti važniji od komiteta.

Kikaš:Računao sam s tim.

Matan:Kada?

Kikaš:Zadnjih godina.

Matan:Ja govorim o novcu.

_______________________________________* Svaka podudarnost literarnih osoba iz ovog poglavlja sa stvarnim osobama je slučajna i nehotična.Kikaš:I ja.

Matan:Kažeš, razmišljao si zadnjih godina.

Kikaš:Razmišljao sam o novcu. I brinuo. Cijelo vrijeme.

Matan:Nisam primijetio.

Kikaš:Nisi primijetio? Pa, gdje sam zadnjih godina bio?

Matan:Kod kuće, osim …

Kikaš:Što “osim ...”? Što te buni?

Matan:Osim, kad su te zatvorili i …

Kikaš:

118

Tako je. Zatvorili su me. Zašto?

Matan:Napakirali su ti.

Kikaš:Istina. Živa istina. Ne baš da nisam ništa radio, ali … Radili su to i drugi. Njima ništa.

Matan:Nešto si ipak radio, ako te dobro razumijem? Nešto, što su i drugi radili, a samo je tebe zakačilo?

Kikaš:Ne razumiješ?

Matan:Ne. Nikad o tome nisi govorio sa mnom.

Kikaš:Govorio sam. Kako nisam govorio? Govorio sam. Samo ti nisi slušao. Ili nisi razumio.

Matan:Tata, uvijek te slušam i poštujem.

Kikaš:Čega se onda sjećaš?

Matan:Pa sjećam se … Sjećam se … “U državnom poduzeću ..., u kojem si bio generalni direktor, pojavio semanjak od šest milijuna njemačkih maraka, golem novac za ono vrijeme. U naporu jedne partijskefrakcije da drugoj natovari što strašnije grijehe, u optužnici protiv tebe stajalo je kako jepronevjereni iznos završio kod 'proljećara', u Pčelici za – kupnju oružja i financiranje njihovihterorističkih planova protiv tadašnjega ustavnoga poretka SFRJ”.

Kikaš:Dobro si upamtio. Samo nisi razumio. Gdje je završilo, što misliš, gdje je završilo onih šest milijunanjemačkih maraka?

Matan:Rekao si kod Pčelice za kupnju oružja … Trebalo je rušiti Jugoslaviju.

Kikaš:Matane, Matane. S čim mi financiramo proizvodnju krastavaca?

Matan:Imamo poduzeće u Šic-mici. Groko AG.

Kikaš:Dobro. Otkud tom poduzeću u Šic-mici novac?

Matan:

119

?!?

Kikaš:Reci.

Matan:Od … Ne mogu vjerovati. To su oni novci koje si trebao dati Pčelici za kupnju oružja?

Kikaš:Matane. Matane. Nikad od tebe Kikaš!

Matan:Ja ni nisam Kikaš! Ja sam svoj. Ne želim biti Kikaš!

Kikaš:Jesi. Svi smo mi Kikaši.

Matan:Kikaši stalno govore domovina Hrvatska, tisućljetna državnost, granica na Drini, hrvatski jezik,pjevaju “Ustani bane Jelačiću” …

Kikaš:Govorimo to i mi. Samo, dok oni, crni Kikaši, to stvarno misle, nama je to samo siguran put i sre-dstvo za ostvarenje uspjeha. Naš put do novca i položaja. S novcem i položajem sve se dade postićiu životu. To je naša svetinja. Zašto se ne poslužiti prilikom koja bode u oči. Mi smo također Kikaši,ali crveni Kikaši. Mi smo Kikaši na crveno.

Matan:Hvala oče! Tvoj te Matan ne će iznevjeriti. Ne će te razočarati. Nikada, pa treba li biti i CrveniKikaš, bit ću!

Na putu u Graz -Tragom tajne Jugoslavije

Kikaš:Požuri.

Matan:Čemu tolika žurba? Nikad nismo u ovo doba kretali na put. Mogao si mi sinoć reći. Ovako, ... buditime u gluho doba noći.

Kikaš:Hitno je.

Matan:Sinoć nisi znao?

Kikaš:Nisam. Noćas me je telefonski nazvao Ante.

120

Matan:Ante Marković?

Kikaš:Da. On me je nazvao. Zamolio me je da što prije dođem do njega.

Matan:Idemo u Beograd?

Kikaš:Ne. Idemo u Austriju. U Graz.

Matan:Nismo se mogli naći negdje u Jugoslaviji?

Kikaš:Nikako. Sastanak je tajan. Jugoslavija je pred ra-spadom.

Matan:Marković se vraća u Hrvatsku? Hrvatska će se osamostaliti? Razgovarat ćemo, ako te dobroshvaćam, o rasporedu kadrova nakon osamostaljenja Hrvat-ske? Za tebe se predviđa neki važanpoložaj?

Kikaš:Svakako. Razgovarat ćemo o tome, ali ne samo o tome.

Matan:Nije valjda riječ o spašavanju Jugoslavije?

Kikaš:Dobro pogađaš, iako ne posve. Osnovna stvar o kojoj ćemo mi, ali i još nekoliko važnih drugova,razgovarati sada u Grazu, je, ne spašavanje Jugoslavije, nego spašavanje jugoslavenskog duha.

Matan:Nije li to isto?

Kikaš:Nije. Čovječanstvo napreduje. Države više ne čine zemljopisna područja, nego ljudi. Jugoslavijamože, zapravo mora, nestati, da bi ojačala.

Matan:Nama, mislim, našoj obiteljskoj zadruzi, Jugoslavija ne smeta?

Kikaš:Nimalo. Štoviše odgovara nam.

Matan:Misliš ne smeta našem poslu. Nije isto prodavati krastavce u Hrvatskoj ili u šest republika. Većipromet, veća zarada. Zbog zarade i radimo.

121

Kikaš:Upravo tako. Međutim, nije u pitanju sam posao, nego i način njegova izvršavanja.

Matan:Zar se ne radi o istim kupcima, bilo da je Jugoslavija jedna država, bilo da se ona raspadne na višedržava?

Kikaš:Nije isto. Veći broj država omogućuje složenije kombinacije. Naši preci najslađe su zarađivaliprelazeći granice. Sjeti se "Prosjaka i sinova".

Matan:Znači ne borimo se, zapravo ne nastojimo ostvariti samostalnu Hrvatsku iz nacionalnih razloga.Nego, ...

Kikaš:Daj Matane, ne budi naivan. Hvala Bogu imaš dosta godina. Mogao bi već jednom svijet i zbivanja unjemu gledati na pravi način. Danas, sutra, naslijedit ćeš naše krastavčarstvo.

Matan:Samo sam se sjetio "Hrvatskog proljeća". Tebe u njemu.

Kikaš:Zaboravi "Hrvatsko proljeće". Neka počiva u miru. Onda su bila jedna, sad su druga vremena.

Matan:Govorio si i onda da su neka druga vremena.

Kikaš:Uvijek se govori ono, ... ono, što nam nosi korist. Možda se opet promijene vremena, pa će moždaopet biti isplativo ...

Matan:To mi je jasno. Ali ... zašto jugoslavenski duh, ako već nema potrebe za jedinstvenom Jugoslavijom.Puna je Europa, pun je svijet, država. Poslovi s granicama mogući su isto tako s Njemačkom,Italijom, Austrijom, ...

Kikaš:Nešto je stvarno moguće. No, pravi poslovi mogući su jedino sa starim drugovima, jugoslavenskimdrugovima. S njima smo rasli i odrasli. Na isti način mislimo, na isti način djelujemo, na isti načinživimo. U osnovi smo isto, jedno.

Matan:Mi i Srbi. Mi Hrvati i oni Srbi.

Kikaš:

122

Da. Ne boj se ne ćemo mi izdati svoje hrvatstvo. Jadran, Slavonija, Vrlika, ... Isplati se biti Hrvat,ali na naš crveni način.

Matan:Oče, divno zboriš. Zapad baš i nije za nas.

Kikaš:Možemo se i bez lustracije.

* * *

Matan:Vraćamo li se odmah danas?

Kikaš:Ne ćemo danas. Savjetovanje će trajati tri dana. Danas će govoriti Marković, sutra sam ja na redu,a prekosutra ćemo slušati Artukovićevo izlaganje.

Matan:Zacijelo nije pokojni Andrija uskrsnuo.

Kikaš:Milan Artuković, dugogodišnji direktor Francka. Naš čovjek. Samoupravljač. Izvrstan organizator.Prvi dan u Grazu -Latentno vlasništvo i bankarska štednja

Kikaš:Dobar dan drugovi. Malo kasnimo. Iznenadio nas je poziv.

Matan:Zdravo.

Ante Marković:Tebe Kikašu nikada ništa ne može iznenaditi.

Kikaš:Pa i ne može. Morao sam nešto reći za ispriku.

Ante Marković:Svi smo tu. Možemo početi.

Franjo Gregurić:Svakako.

Ante Marković:Ovo naše savjetovanje sazvao sam nakon što je po-stignut politički dogovor. Nešto o tome će vamreći Joža.

Josip Manolić:

123

Ono najnužnije, iako sve već znate.

Ante Marković:Predvidio sam tri dana tokom kojih ćemo se družiti i razgovarati. Zapisnik ne ćemo voditi. Formalnihza-ključaka ne će biti. Sobe su osigurane. Ovdje ćemo spavati, pa ne ćemo gubiti vrijeme.

Milan Artuković:Pretpostavljam da si predvidio uvodno izlaganje.Ante Marković:Svaki dan će biti podneseno uvodno izlaganje. Danas sam ja na redu. Sutra je na redu drug Kikaš.Prekosutra ćeš Milane ti govoriti.

Milan Artuković:Računao sam s tim.

Ante Marković:Današnja tema se odnosi na pretvaranje društvenog vlasništva u radničko dioničarstvo. Propisi upogledu toga su precizni i jasni. Međutim, zakon je jedno, a praksa je drugo. Propisi su okvir. Uokviru su ljudi. Tu se javljaju mogući problemi. Ljudi, naime, mogu biti ovi i oni.

Kikaš:Kako to misliš?

Ante Marković:Jednostavno. Jednostavnije da ne može biti. Ne smije nam se dogoditi zloupotreba slobode. Nesmiju narodni neprijatelji, a svi mi dobro znamo tko su oni, dakle ne smiju narodni neprijatelji, štokriti, naši neprijatelji, iskoristiti trenutak privredne liberalizacije za preuzimanje vlasti. Čemu ondanarodno-oslobodilačka borba, čemu radnički pokret, čemu socijalistička izgradnja.

Dr. Dušan Bilandžić:Možda ne bi trebalo tako otvoreno?

Ante Marković:Svoji smo. Pazio sam koga pozivam. Ali, i da nismo. Revolucija ne smije biti dovedena u pitanje.Nikada. Svjetske prilike, takve su, kakve jesu. Ne smiju dovesti u pitanje naše osnovnoopredjeljenje. Ono što oduvijek jesmo. Bit ćemo strpljivi, dok se prilike ne promijene.

Dr. Dušan Bilandžić:Mislio sam na Zapad. Oni nisu baš skloni ...

Ante Marković:Ne brini. Imamo mi i na Zapadu prijatelja.

Josip Manolić:Dobrih prijatelja.

Ante Marković:Tri su pitanja na koja danas moramo dati odgovor. Prvo, kako prenijeti vlasništvo s društvenog naprivatno, a da sve ostane po starom? Drugo, kako financirati taj prijenos vlasništva, jer javnomoramo govoriti o prodaji, koje, dakako, ne će, niti smije biti? Treće, što odgovoriti na

124

konstataciju, da će neki od nas drugovi na svoje ime imati upisanu imovina, a koje ne ćemo bitivlasnici?

Kikaš:Na treće je pitanje najlakši odgovor. Nije u pitanju pravo vlasništvo, nego se samo radi oupravljanju imovinom. Imovina treba upravitelja, koji se može zvati i vlasnik, ali je on uvijek sluganaroda. Nije važno tko upravlja imovinom.

Ante Marković:Važno je. I te kako je važno, ali ćemo tako govoriti, kao da nije važno. Uostalom, otkud narodnimneprijateljima iskustvo u upravljanju s imovinom.Josip Manolić:Kad bi i imali iskustvo, mogli bismo ih ...

Ante Marković:Nema potrebe Joža. Znamo mi dobro što treba raditi. Kao i dosad. Mislim da se može prihvatitiprije-dlog druga Kikaša.

Dr. Dušan Bilandžić:Dao bih drugovi prijedlog odgovora na prvo pitanje. Imovinom trebaju upravljati isti oni koji su snjom upravljali i dosad. U tom smislu treba biti inovativan, a po tome smo poznati. Uvest ćemopojam latentnog vlasništva. Latentni vlasnici bit će radnici dioničari. Oni će se vlasnički udružiti snašim kadrovima, koji će u ime njih upravljati, kao i dosad, određenom imovinom, koja je dosad bilanarodna imovina. Ta naro-dna imovina, koja više nije narodna imovina, nego je imovina radnika-dioničara lako može prijeći u formalno vlasništvo naših kadrova. Radnici-dioničari s vremenom ćeshvatiti da je za njih svejedno tko upravlja tom imovinom, pa i na čije je ime formalno u zemljišnimi dioničkim knjigama vlasnički uvedena. Važno je da društvo ide naprijed. Konačno, tim ra-dnicima-dioničarima se može nešto i platiti za taj prijenos, odnosno za prepuštanje prava upravljanjaimovinom, formalno zvanog vlasništvo. U pogledu financija i nisam baš neki stručnjak. Neka Franjokaže što misli.

Ante Marković:Sviđa mi se tvoj prijedlog Dušane. Sve ostaje po starom, a opet se Zapadu može reći: "Dođite.Izvolite pogledati. Tržišno smo se prilagodili. Tu su vlasnici. Tu su kapitalisti. Tu su poduzetnici.Nikome ne piše na čelu ..."

Franjo Gregurić:Mislio sam sutra govoriti, ali kad me je već Dušan prozvao ...

Ante Marković:Govorit ćeš ti i sutra. Svaka tvoja je na mjestu. Nisi ti samo tako često u Moskvi. Ha. Ha. Ha. Šalimse. Znam ja da ti uvijek nosiš punu torbu dobrih rješenja. Za našu stvar.

Franjo Gregurić:Rješenje problema naknade radnicima-dioničarima za ustupljeni prijenos dionica leži u štednji. Ratje na vidiku. U ratu sve propada, pa i štednja. Uostalom, građani niti ne znaju što je štednja, može liona propasti ili ne. Reći ćemo, dakle, bez ikakva dvoumljenja da je štednja propala. Nema višesocijalističkih banaka, pa nema više niti socijalističke štednje.

125

Matan:Oprosti druže Franjo, ako mi dopuštaš upitati?

Ante Marković:Samo izvoli Matane.

Matan:Građani imaju štednje knjižice. Tražit će svoje novce.

Franjo Gregurić:Reći ćemo im da su to prava. Socijalistička prava. Nema više socijalizma, pa nema ni socijalističkihprava. Ali, kako je sad ovo njihova država, samo-stalna hrvatska država, ako do toga dođe, ona jemilostiva, ona će im otkupiti ta prava, kojih ionako više nema.

Matan:Za pola njihove nominalne vrijednosti.

Franjo Gregurić:Nije potrebno. Bit će dovoljno 5 do 10%. Rat je.

Kikaš:Ne zamjerite drugovi mom Matanu. Mlad je.

Matan:Tata, nisam više mlad.

Kikaš:Jesi. Mlad si sve dok ne pređeš četrdesetu.

Matan:Za vrijeme Narodno-oslobodilačke borbe ...

Kikaš:Ono su bila druga vremena. Ne može se s tridesetak godina baš mnogo postići.

Ante Marković:Hvala drugovi. Franjin prijedlog je također na mje-stu. Poslije podne ćemo ga, kao i ostaleprijedloge, razraditi za praktičnu primjenu. Sad idemo na ručak. Danas ja častim.

Drugi dan u Grazu -Na krilima zelenog plana


Franjo Gregurić:Svakako. Tu smo.

Ante Marković:

126

Ovo naše savjetovanje sazvao sam nakon što je po-stignut politički dogovor. Nešto o tome će vamreći Joža.

Josip Manolić:Ono najnužnije, iako sve već znate.

Ante Marković:Predviđena su tri dana tokom kojih ćemo se družiti i razgovarati. Zapisnik, kao što sam već rekao,ne ćemo voditi. Formalnih zaključaka ne će biti. Jeste li zadovoljni sa sobama, koje sam vamosigurao. Ovdje se dobro spava, pa ne ćemo gubiti vrijeme.

Milan Artuković:Pretpostavljam da je i za danas predviđeno uvodno izlaganje.

Ante Marković:Svaki dan će biti podneseno uvodno izlaganje. Danas nisam ja na redu. Na redu je drug Kikaš. Jučersam ja izlagao. Sutra ćeš Milane ti govoriti.

Milan Artuković:Računao sam s tim.Ante Marković:Današnja tema se odnosi na sljedeću etapu u našem odnosu prema našem selu. Propisi će u tompogledu i dalje biti precizni i jasni. Međutim, zakon je jedno, a praksa je nešto drugo. Propisi susamo jedan principijelan okvir. U okviru su ljudi. Naši ljudi. Iako su to sve naši ljudi, jer smo sreakcijom raščistili odmah nakon oslobođenja, ipak su mogući tekući problemi. Ljudi, naime, ujednom trenutku mogu biti ovakvi i onakvi. Posebno na selu. Morali smo, na traženje Zapada,dopustiti rad gostionica, a u njima se svašta priča.


Ante Marković:Jednostavno. Jednostavnije da ne može biti. Ne smije nam se dogoditi zloupotreba slobode. Nesmiju narodni neprijatelji, a svi mi dobro znamo tko su oni, dakle ne smiju narodni neprijatelji, štokriti, naši neprijatelji, iskoristiti trenutak privredne liberalizacije za preuzimanje vlasti. Čemu ondanarodno-oslobodilačka borba, čemu radnički pokret, čemu socijalistička izgradnja.

Dr. Dušan Bilandžić:Možda ne bi trebalo tako otvoreno?

Ante Marković:Svoji smo. Pazio sam koga pozivam. Ali, i da nismo. Revolucija ne smije biti dovedena u pitanje.Nikada. Svjetske prilike, takve su, kakve jesu. Ne smiju dovesti u pitanje naše osnovnoopredjeljenje. Ono što oduvijek jesmo. Bit ćemo strpljivi, dok se prilike ne promijene.


Ante Marković:

127

Ne brini. Imamo mi i na Zapadu prijatelja.

Josip Manolić:Dobrih prijatelja.

Ante Marković:Tri su pitanja na koja danas moramo dati odgovor. Prvo, kako vlasništvo nad zemljom prenijeti sdru-štvenog na privatno, a da sve ostane po starom? Drugo, kako financirati naše aktivnosti vezaneuz selo, uz zemlju, a da i dalje možemo slijediti svoju liniju bratstva ... pardon ... htio sam rećizajedništva i jedinstva ... pardon ... htio sam reći suradnje na opće dobro. Da, zajedništvo i čvrstasuradnja. Na svim nivoima. Treće, što odgovoriti na konstataciju, osobito iz neprijateljskih redova,da će neki od nas drugovi biti na vrhu organizacione piramide, pa samim tim biti i – formalno-pravnooznačeni kao vlasnici, iako je to samo formalno-pravno, a mi znamo da je to sve naše? Društveno.

Ivan Jarnjak:Dobar dan drugovi. Upravo dolazim od Franje. Po-zdravlja vas Josip. Nije mogao doći zbog važnihpo-slova, ali će nam se on priključiti u konkretnom radu na terenu. On je uvijek bio terenski čovjek.Brda i doline. Šume i rupače.Ante Marković:Na redu je drug Kikaš. Izvoli.

Kikaš:Rješenje naše poljoprivrede i prehrambene industrije leži u zelenom planu. Zeleni plan jučer, zeleniplan danas, zeleni plan sutra. Uz zeleni plan sve se lakše shvaća i prihvaća. Kad nas upitaju drugovisa sela: kakve će boje biti lišće, lako ćemo im i istinito odgovoriti, bez ikakva uvijanja, bez ikakvihmotanja, amo-tamo, otvoreno i jasno: zelene boje drugovi. Ne bojte se. Mi slušamo volju naroda.Neprekidno. Mogli bismo drugovi prijeći i na crvenu boju. Bilo bi to u redu. Mi to možemo, mi smo tou stanju i provesti, ali za nas tradicija, ali za nas volja naroda, drugovi kako sam već rekao, a inavike naroda su svetinja, stoje, i trebaju stajati iznad svega. Drugovi: pred nama je zeleni plan.Revolucionaran i tradicionalan zeleni plan. Nije važno tko njime upravlja. Zelenim planom. Važni surezultati. Rezultati, nego što. U ovoj fazi razvitka zelenog plana mi ćemo se žrtvovati, do krajažrtvovati, pa ćemo ga, na vaš opći za-htjev, drugovi seljaci, mi ćemo ga odavde provoditi u život.

Ante Marković:Nadovezao bih se na druga Kikaša. Važno je. I te kako je važno, ali ćemo tako govoriti, kao da nijevažno. Uostalom, otkud narodnim neprijateljima pravo na sredstva iz zelenog plana. Jesu li oni četirigodine jeli bukovu koru? Kao mi.

Josip Manolić:Kad bi i imali pravo na sredstva iz zelenog plana, kad bismo im dali to pravo, mogli bi s njim obrisati... Kao i dosad. Što je previše, previše je, makar i od njih dolazilo.

Ante Marković:Smiri se Joža. Znaš ti dobro kako mi radimo. Čemu sad odjednom strah i sumnja?

Josip Manolić:Znam. Zna se.

Ante Marković:

128

Nema potrebe Joža. Znamo mi dobro što treba raditi. Kao i dosad. Mislim da možemo nastaviti.Izvoli druže Kikaš.

Dr. Dušan Bilandžić:Mogu li ja nekoliko riječi. Na cijelu stvar moramo gledati dijalektički. Moramo naše oči, kako bihrekao ... kako bih ono rekao, zašto ne i sada, kako bi rekao drug Tito. Naše oči trebaju vidjeti onošto od njih traži revolucija, naša revolucionarna teorija i praksa. Ne ono što mi mislimo da naše očivide, nego ono što naše oči trebaju vidjeti, a to je ono pravo, životno, teoretski i praktično realnopostavljeno, ono što vuče naprijed. Moramo drugovi ići među narod, narodu na licu mjesta objasnitišto je na stvari. Uzmimo samu suštinu zelenog plana. Gledajmo na njegov početak, gledajmo našenamjere u njemu, gledajmo naše zadatke koji iz toga i odatle proizlaze. Ne treba se plašiti novihnapora. Rođeni smo za nove i stare napore. Osnovno je da smo na dobrom putu. Odabrali smo dobar ipravi put. Drugovi, Ostvarenja nikako ne mogu izostati, ne smiju izostati. Dodao bih još ...Ante Marković:Sviđa mi se tvoj prijedlog Dušane. Konkretno u sridu kako kažu naši Dalmatinci. Sve ostaje postarom, a opet se svakom može otvoreno reći, posebno onima na Zapadu, osobito u Americi,slobodno im se može reći: "Dođite. Izvolite pogledati. Tržišno smo se prilagodili. Tu su vlasnici. Tusu kapitalisti. Tu su poduzetnici. Nikome ne piše na čelu ..."

Franjo Gregurić:Mislio sam sutra govoriti, ali kad me je već Dušan prozvao ...

Ante Marković:Govorit ćeš ti i sutra. Svaka tvoja je na mjestu. Nisi ti samo tako često u Moskvi. Ha. Ha. Ha. Šalimse. Znam ja da ti uvijek nosiš punu torbu dobrih rješenja. Za našu stvar.

Franjo Gregorić:Htio sam reći ... Moramo požuriti ... Moramo zauzeti svoja mjesta ... ne smiju nas prepoznati ...Skrbnički ...

Ante Marković:Sutra ćeš Franjo. Izvoli druže Kikaš.

Kikaš:Gdje sam ono stao? Aha. Dakle, zeleni plan ne dira u ostvarena društvena dostignuća i raspodjeluprema radu. Tu moramo biti na čisti. Doslovno – čisti. Neumoljivi. Pa ni naše navike, pa ni našepostupke, ne smijemo zaobići. Ta, zar mi oduvijek nismo imali zeleni plan, pravi zeleni plan, zar mioduvijek nismo provodili zeleni plan? Nego šta. Mi znamo svoj posao, sviđalo se to kome ili ne.

Ante Marković:Operacionaliziraj druže Kikaš. Vrijeme je ručku.

Kikaš:Dakle, drugovi. Govorim iz iskustva. Iz svoga i dru-štvenog iskustva. Društvenog i ličnog. Svestranogiskustva. Ništa to nama nije novost. Mi svoj revolucionarni put dobro poznajemo.

Matan:Oprosti tata, kako to misliš? Opet će ti ...

129

Kikaš:Najprije zemlja. Ona je tu. Ne može nestati. Mi znamo sa zemljom. Imamo zemlju onakvu kakvuimamo. S tim moramo biti zadovoljni. Bolje nema. Ali ćemo ju oplemeniti.

Matan:Oprosti tata, kako to misliš? Ako se seljacima, ako se bivšim vlasnicima vrati njihova bivša zemlja.Onda ...

Kikaš:Opet će biti naša, jer ...

Franjo Gregurić:... ćemo ju otkupiti od tih ... što oni znaju o zemlji, o zelenom planu ... Nema oduzimanja. Nemakolektivizacije. Otkup. S pravim novcima. Zvečećim.

Matan:Oprosti druže Franjo, kako to mislite? Odakle nam ti novci?Kikaš:Nema brige što se tiče novca. To je ujedno drugi dio zelenog plana. Država će dati novce. Ako ihprivremeno nema, naš će ministar financija izdati obveznice. Država će ponuditi novac za otkupzemlje od novo-starih vlasnika svima onima koji imaju razrađene prave razvojne programe. Ekološkeprije svega.

Matan:Oprosti tata. Razumijem što misliš. To su oni elaborati i projekti što smo ih ovamo donijeli, da ihdrugovi Ante i Franjo pogledaju?

Kikaš:Što drugo? To su pravi programi. Ovi naši programi. Državi ne trebaju nikakvi drugi programi. Dakle,čim država ponudi sredstva, mi ćemo državi podnijeti zahtjeve za financiranje naših programa.

Ante Marković:Država već danas nudi sredstva za tu svrhu. Država podržava zeleni plan. Tko je god zainteresiranmože danas do na večer podnijeti drugu Franji svoj za-htjev.

Matan:Oprosti druže Ante. Kako to misliš? Ljudi nisu ovdje. Ne znaju za tu mogućnost. Kako će ondapodnijeti zahtjeve?

Ante Marković:Treba biti stalno u toku zbivanja. Informirati se. Pratiti. Nitko nikome nije kriv ako je u tomealjkav.

Dr. Dušan Bilandžić:Stvari treba dijalektički promatrati. Sagledavati. Doslovno. Pritom se ne smije zanemarivatidugoročni aspekt.

Franjo Gregurić:Na osnovu programa, koje je prihvatila država, naše banke odobrit će svakome tko to zatraži,dakako, ako ima prethodnu suglasnost države, odobrit će potrebna sredstva ...

130

Kikaš:... za kupovinu zemlje. Tako će zemlja opet biti u društvenim, tj. našim društvenim rukama.

Matan:Oprosti tata, kako to misliš? Jasno mi je: pravi programi (koje smo donijeli) – državno prihvaćanjeprograma – bankarski krediti – kupnja zemlje ... Kredite treba vraćati.

Franjo Gregurić:Krediti će se vraćati iz posebnih sredstava koja će država odobravati vlasnicima zemlje za pravepro-grame. U fazi smo razrade kriterija i karakteristika tih sredstava. S gledišta njihovakorištenja.

Ivan Jarnjak:Na komisiji, odnosno na povjerenstvu kako se to po novom kaže, nazvali smo ta sredstva –poticajima. Mislimo tako poticati poduzetništvo na selu. U okviru zelenog plana.

Kikaš:Vidiš Matane. Nema stajanja. Mi već sada možemo koristiti te poticaje. Ono naše poduzeće iz Šic-mice.

Franjo Gregurić:Odmah. Odmah. Čim prije.

Josip Manolić:Govoreći iz svoga iskustva, iz svoga revolucionarnog iskustva ... Toga imam dosta. I previše. Bit ćeuvijek onih koji ne shvaćaju na pravi način društvena kretanja.

Kikaš:Taj ćemo problem riješiti trećim segmentom zelenog plana. Gdje će oni stavljati svoj kukuruz ipšenicu? U svoja skladišta, reći će netko. Ne će. Tko će im izdati dozvolu za gradnju tih skladišta?Nitko.

Ante Marković:Tako je. Čut ćete sutra na tu temu druga Vladimira Šeksa.

Kikaš:Moraju koristiti naše silose. Naše mlinove. Naše prodajne centre. Na to se nadovezuju odgode upreuzimanju i produženi rokovi plaćanja. Sve prethodno prilagođeno. Dogovorne tržišne cijene.

Milan Artuković:Elaboraciju sam pripremio za sutra.

Ante Marković:Hvala drugovi. Kikaševi prijedlozi su opravdani i na mjestu. Poslije podne ćemo ih, kao i ostaledopune, razraditi za praktičnu primjenu. Sad idemo na ručak. Danas časti drug Kikaš.

Treći dan u Grazu -Društveni skrbnici

131


Franjo Gregurić:Svakako. Tu smo. Nema izostanaka.

Ante Marković:Posebno pozdravljam druga Vladimira Šeksa, koji nam se jutros pridružio. Njegova je uloga u ovomnašem savjetovanju, koje sam sazvao nakon što je postignut politički dogovor, predložiti načineosiguranja pravca našeg društveno-političkog razvoja. Vidim da klimaš glavom Joža. Želiš li nešto reći?

Josip Manolić:U partizanima smo to zvali – "držati psa na lancu". Ono što je najvažnije i najnužnije, ionako već sviznate.

Vladimir Šeks:Pozdravljam sve prisutne. Pozdrav od Franje. Franjo je živ čovjek.

Ante Marković:Predviđena su tri dana tokom kojih ćemo se družiti i razgovarati. Zapisnik, kao što sam već rekao, nećemo voditi. Formalnih zaključaka ne će biti. Jeste li i dalje zadovoljni sa sobama, koje sam vamosigurao. Ovdje se izvanredno dobro spava, pa ne ćemo gubiti vrijeme.

Milan Artuković:Pripremio sam elaborat za danas predviđeno moje uvodno izlaganje.Ante Marković:Svaki dan podnosimo uvodno izlaganje. Danas si Milane ti na redu, kao što si i sam rekao. Jučer jena redu bio drug Kikaš, a prekjučer sam ja izlagao.

Milan Artuković:Računao sam s tim. Ništa nas ne smije iznenaditi. Ha. ha. Ha. Šalim se.

Ante Marković:Današnja tema dalje razrađuje platformu za nasta-vnu etapu naših novih društveno-političkihodnosa. Propisi su takvi, kakvi već moraju biti: precizni i ja-sni. Samo, zakon je jedno, a praksa jenešto drugo. Propisi su samo jedno zadano okruženje. U okviru se kreću ljudi. Naši ljudi, ali i onidrugi, za neke isto ljudi.

Vladimir Šeks:Sve mora biti strukturno povezano. Mora se znati što i koliko se smije, tko to i na koji načinprovodi, a tko sve skupa kontrolira. A, ako treba, sudi i presuđuje.

Ante Marković:Iako su to, potencijalno, sve donekle kao što rekoh naši ljudi, nisu nemogući ni prateći tekućiproblemi. Ljudi, ponekad, u nekom trenutku, znaju biti i onakvi, kakve ne trebamo. Posebno, kada sedogađaju ovakve promjene, kakve su upravo sada na djelu. Ulica ne može voditi riječ, kamo li imatiglavnu riječ.

Vladimir Šeks:

132

Moramo razbiti svako destruktivno ponašanje.


Ante Marković:Ja ću ti odgovoriti umjesto Vlade. Jednostavno govoreći, ne smije se dozvoliti zloupotrebu slobode.Ne smiju oni koji rade protiv naše države, protiv revolucije, imati ikakvu riječ. Valjda znate na kogamislim.

Ivan Jarnjak:Pratimo ih. Stalno ih pratimo. Neprekidno ih pratimo.

Ante Marković:Oni mogu iskoristiti trenutak naše privredne slabo-sti, koja nužno prati proces liberalizacije, da bipokušali preuzeti vlasti. Čemu onda narodnooslobodilačka borba, čemu radnički pokret, čemusocijali-stička izgradnja.

Dr. Dušan Bilandžić:Možda bi trebalo govoriti malo diskretnije?

Ante Marković:Svoji smo. Pazio sam koga pozivam. Ali, i da nismo. Revoluciju ne smijemo dovesti u pitanje. Nikada.Svjetske prilike, takve su, kakve jesu. Ne smiju dovesti u pitanje naše osnovno opredjeljenje. Onošto oduvijek jesmo. Bit ćemo strpljivi, dok se prilike ne promijene.


Ante Marković:Ne brini. Imamo mi i na Zapadu prijatelja.Josip Manolić:Dobrih prijatelja.

Ante Marković:Tri su pitanja na koja danas moramo dati odgovor. Prvo, što ćemo s bankama, privatizirati ih, ali daipak ostanu ono što su i dosad bile? Drugo, kako financirati naše poslovne aktivnosti, koje nisuvezane uz selu, osobito kod realizacije projekta radničkog dioničarstva, o čemu sam opširno iargumentirano govorio prvi dan. Treće, što treba odgovoriti svim burgijantima i burgijašima nanjihova svakodnevna zlobna olajavanja i destrukciju naše vlasničko-pretvorbene reforme, koju oniuopće ne shvaćaju, nemaju pojma što ona znači, kakva je društvena korist i nužda u pitanju u ovojfazi društveno-političkog razvoja, kada je netko, na primjer, od nas drugovi formalno-pravnooznačen kao vlasnik, samo formalno-pravno, ne i suštinski, jer upravo mi znamo da je sve to naše,zajedničko. Društveno.

Ivan Jarnjak:Dobar dan drugovi. Upravo me zvao Josip. Pozdravlja sve. Nije mogao doći zbog važnih poslova, aliće nam se on priključiti u konkretnom radu na terenu. On je uvijek bio terenski čovjek. Njegova suspecijalnost brda i doline, šume i rupače.

133

Ante Marković:Na redu je drug Milan. Izvoli Milane.Milan Artuković: Što su to drugovi banke? Čemu služe drugovi banke? Ima li potrebe drugovi zabankama? Konačno drugovi, što se nalazi u bankama? Reći ćete da se u bankama nalaze novci. Točno.Nema što. Točno je isto tako, da novci i nisu u bankama. Bili su, ali ih više nema. Gdje su onda novci?Reći ćete drugovi da se novci nalaze kod stanovništva. Točno. Nema što. Točno je također i to danovci više nisu u bankama, nego da se nalaze kod stanovništva. Odakle novci u bankama. Reći ćete daga je uplatio narod. Točno. Nema što. Točno je, nego točno je i to da ga je uplatio onaj tko ga jeimao.

Ante Marković:Izvrsno druže Milane. Samo nastavi.

Milan Artuković:Pitat ćete drugovi odakle novci stanovništvu? Reći ćete, da im ga je netko dao. Točno. Nema što.Točno je, ali i to, da postoje razlozi zašto im ga je netko dao. Ti razlozi često su prilika za protu-društveno djelovanje. Neke snage, neki pojedinci, stalno pitaju, otkud im novci, a nama drugovitreba mnogo novca. Može nam novce dati i država. Zar ovo nije naša država? Problem je u tome štoneki to ne razumiju. Da bismo riješili taj problem najlakše bi bilo da naša država te novce pošalje uinozemstvo, tamo ćemo ih mi drugovi preuzeti, donijeti onda u naše banke, a banke će nakon toga snjima raspolagati kako im je god volja. Odobravaju kredite kojima se financira zeleni plan, kupujudionice, investira u prometnice, grade stanovi, održava mreža suradnika. I tako nadalje.

Ante Marković:Nadovezao bih se odmah na tebe druže Milane. Treba paziti na izlaz donesenog novca iz banakameđu narod. Treba voditi računa o tome kome idu svi ti silni novci.

Josip Manolić:Neprijatelj ne miruje. Nikada. Još više bi to bilo kad bi ga naše banke financirale.

Vladimir Šeks:Tko ne razumije, naučit ćemo ga pameti.

Milan Artuković:Banke će davati kredite samo za razvojne svrhe. Reći ćete, da će to onda davati kredite onima kojisu zaduženi za brigu o našem društveno-političkom ra-zvoju. Točno. Nema što. Niste pogriješili, Najednak način je točno, međutim, i da smo to mi. Ali, pritom, postoji i stanoviti problemi, kako da tobudemo mi drugovi, ti kojima će banke davati kredite, a da to istodobno ne budemo mi, nego svigrađani. Reći ćete, da se nas, zbog toga, treba onda označiti na neki nevidljiv način, ali na način kojiće ipak biti vidljiv iz banaka, i razumljiv, može se reći, i s prozora banaka. Točno. Nema što.Razumije se, to je realno moguće ostvariti, ali na odgovarajući način. Reći ćete, taj način mora bitiisključivo govorne prirode. Točno. Tko su poduzetnici? To su ljudi koji se bave poduzetništvom.Točno. Čime se bave poduzetnici u privrednom-tržišnom sistemu? Upravljaju tržištem. Oni se zato,kaže se, bave menadžerstvom. Oni, a to smo mi drugovi, oni su, to jest mi, menadžeri. Reći ćete:točno, i u pravu ste. Menadžerima, to jest nama, odobravaju se menadžerski krediti. Tako će seriješiti problem preuzimanja državnog novca za cijeli proces pretvorbe i privatizacije društvenihpoduzeća, a da nam nitko ne može reći da smo nešto loše učinili, da smo može biti iskoristili položaj.Točno, reći ćete. Nema što. Bit ćete u pravu.

134

Dr. Dušan Bilandžić:Dopunio bih malo druga Milana. Novci u svom dinamičkom kretanju odlaze s jedne lokacije, jednedruštvene pozicije, i dolazi na neku drugu i tako dalje. Dolaze s jedne. Odlaze na drugu. Obratno,također, razumije se. Novci uvijek ostaju isti. Pa i kad dolaze nekome, u prvom redu nama drugovi,ako nam ga država daje, a daje nam ga, bez prisile, ništa nije pri-svojeno, uzeto, osobito neprotuzakonito. Zadržavaju li se kod nas ti novci? Ne! Pouzdano to mogu reći. Ne, drugovi. Mi s timnovcima samo radimo.

Milan Artuković:Novci samo kolaju u društvenoj reprodukciji.

Dr. Dušan Bilandžić:U krajnjoj liniji svi ti novci, poštujući do kraja sve društvene ciljeve, odnosno njihovo pozicioniranjei realizaciju u sklopu većih privrednih cjelina, svi ti novci imaju svoj tok, koji u krajnjoj linijizavršava na tržištu. Što to znači? Što podrazumijevamo pod tim? Koji je krajnji doseg te novčanecirkulacije? Sve je očito zna li se, a zna se dobro, da sav taj novac ne ostaje kod nas drugovi, negozavršava ... Gdje? Gdje završava? Završava u rukama radnika, završava u rukama seljaka na zelenojtržnici, završava – u krajnjoj liniji - na državnim računima. Tamo, odakle je došao. Mi smo čisti. Čistračun, duga ljubav, kako je rekao drug Karl Marx. Ukratko ...Ante Marković:Krasno Dušane. Neka nastavi Milan. Javili su mi da je gotov ručak. Svečani. Danas se razilazimo.Idemo u nova dostignuća, drugovi. Možeš Milane.

Milan Artuković:No, postoje drugovi i divlji novci. Novci, koji su izbjegli, i stalno izbjegavaju, našoj kontroli. To suoni novci, kojima raspolaže onaj dio stanovništva, znate na koga mislim. To su oni novci, koje imajuoni, koji ne priznaju našu vodeću ulogu, niti vodeću ulogu naše partije. One bivše naše partije, ali ione buduće, pod novim imenom. Nisu to novci, koje je im je dala naša država, znali bismo to, da jetako. Reći ćemo, da su to nevaljali novci, loši novci. Točno. S pravom. Nema što. Nisu to dobri novci,jer tim novcima mi drugovi samo naslućujemo porijeklo. To su loši novci sami po sebi, s mnogofalsifikata, što je točno, ali i zato što mi s njima ne upravljamo. Nimalo. Uopće ne kontroliramonjihovo kolanje.

Vladimir Šeks:Tko ne razumije, da su ti novci, novci iz torbe, rđavi novci, naučit ćemo ga mi pameti. Nama netrebaju nikakve torbe, nikakvi novci iz torbe, nikakvi torbari.

Ante Marković:Nastavi Milane. Kako vidiš rješavanje problema evidentiranja onoga što se kupi s novcima dobivenimiz državne blagajne, mislim prvenstveno na dionice. To kad zauvijek uklonimo torbe i torbare.

Milan Artuković:Tu se javljaju dva pitanja, koja ...Franjo Gregurić:Ja ću. Vlasnike kupljenih dionica treba evidentirati na tajnim računima banaka. Međutim, te riječi"tajni računi" nisu najbolje rješenje. Mogu izazvati podo-zrivost nekih elemenata u društvu.Stanovništvo bi onda, na njihov podgovor, moglo pomisliti da se tu zaista radi o nečem prikrivenom,što se pred narodom taji. Naravno, u krajnjoj liniji, to su budalaštine, jer uvijek postoji mogućnostza uvid, a uvijek će drugovi i postojati, dok je nas i našeg revolucionarnog nasljeđa, u stanja na tim

135

tobože tajnim računima i narod uvijek, zaista uvijek, ima - preko svojih predstavnika – ima pravo imogućnost pregleda cjelokupne situacije. Ipak. Da ne bi bilo nepotrebnih, nepovoljnih dilema, nećemo te bankarske račune više zvati tajnim, nego jednostavno skrbničkim računima, jer je uvijekriječ samo o skrbi. Dakako, našoj drugovi, narodnoj skrbi. Tako smo mi već ...

Matan:Oprosti druže Franjo, zar se već može ...

Ante Marković:Može. Može. Postoji pravni okvir za to. Učinili smo to već u Tvornici duhana Rovinj.

Vladimir Šeks:Tko ne razumije naš pravni sistem, poučit ćemo ga. Dovest ćemo ga pameti.

Matan:Oprosti druže Ante, ali u bankama svatko, tko je u njihovoj strukturi, ima mogućnost dostupapodacima. Banke su na neki način narodne institucije. Jugoslavenska narodna banka, na primjer.Ante Marković:Ne će moći više. Banke će se privatizirati. Sada su one u vlasništvu privrednih poduzeća i SIZ-va.Prenijet ćemo potraživanja prema bankama na nas drugovi, pa će banke na taj način ostati u našimrukama. Pod našom kontrolom. Pardon, u društvenim rukama, Mi ćemo u njima, i o njima, samo voditibrigu.

Kikaš:Pravi način kretanja državnog novac, koji će stizati u naše, društvene privatne banke. Ne bi trebalozaboraviti na potraživanja banaka od privrednih organizacija. Posebno od jadranskih hotela.

Ante Marković:Ne ćemo druže Kikaš. Sve ostaje po starom, a opet se svakom može reći, posebno na Zapadu,osobito u Europskoj Uniji, slobodno se može reći: "Dođite. Izvolite pogledati. Tržišno smo seprilagodili. Tu su vlasnici. Tu su kapitalisti. Tu su poduzetnici. Nikome ne piše na čelu ..."

Dr. Dušan Bilandžić:Stvari treba dijalektički promatrati.

Ivan Jarnjak:Na komisiji smo ...

Josip Manolić:Govoreći iz svoga revolucionarnog iskustva ...

Ante Marković:Hvala drugovi. Milanovim prijedlozima nema se što prigovoriti. Naći ćemo se na novom sastanku uvezi s praktičnom razradom konkretnih modela. Sad idemo na ručak. Danas časti drug Vlado.Vladimir Šeks:Što, nema narudžbenice, nema reprezentacije

Ante Marković:Nema. Tržišna privreda. Privatizacija druže Vlado. Ne brini. Samo sam se šalio. Počastit će nas drugFranjo. Čuli ste, ima razloga za to:

136

Primite pozdrav iz Rovinja.

Od Grazapa sve do "Plitvica"

Matan:Ništa ne razumijem.

Kikaš:Moraš se prilagoditi. Tko se ne prilagodi, taj umire.

Matan:Rekao si ništa se ne mijenja. Treba sačuvati jugoslavenski duh. U Grazu se je drukčije govorilo. Tu itamo, spomenulo bi se ...

Kikaš:Nisi dobro pratio. Nemaš iskustva.

Matan:Rekoh da ništa nisam razumio.

Kikaš:Drugove još ne poznaješ. Kad upoznaš njihov govor, čim zinu sve će ti biti jasno.

Matan:Gdje je tu ono "sve po starom"Kikaš:Pa, mi.

Matan:Kako to mi?

Kikaš:Snađi se druže!

Matan:Gdje je tu jugoslavenski duh?

Kikaš:Snađi se druže – od Triglava do Đevđelije.

Matan:Postignut je politički dogovor?

Kikaš:Postignut i institucionaliziran. Osnovan je Tajni politbiro, koji sve drži u svojim rukama. Na čelu muje čovjek partizan, komunist, najmlađi ...

137

Matan:Ti znaš te ljude?

Kikaš:Jako dobro. Sve. Upoznat ćeš ih i ti.

Matan:Vjerojatno ću tada sve bolje shvatiti.

Kikaš:Postoji i organizacija koja se brine o privrednim pitanjima.

Matan:Nisu bili u Grazu?Kikaš:Skreni na "Plitvice". Popio bih kavu.

* * *

Kikaš:Kavu i kolu.

Konobar:Izvolite.

* * *

Konobar:Od gospodina u kutu. Časti Vas.

Kikaš:Pa to je Ljubo!

Matan:Koji Ljubo?

Kikaš:Ljubo Ćesić Rojs. Naš susjed iz Posušja.

* * *

Matan:Zanimljiv čovjek.

Kikaš:Ugodan. Vrlo ugodan.

Matan:Iz partizanske obitelji?

138

Kikaš:Nije. Budući general.Matan:Ne reče li ...?

Kikaš:Hrvatsko pomirenje. Tajni politbiro preuzima sve u svoje ruke. Ništa nas i nikada ne smijeiznenaditi.

Matan:Mi?

Kikaš:Ti. Ti Matane. Ne ja, ne mi. Moje je uglavnom prošlo. Dao sam što sam mogao dati. Sva su ti vrataotvorena. Koja nisu, ja ću tih ih otvoriti. Drugovi od tebe mnogo očekuju. Glavne privredneaktivnosti ići će preko tebe i preko onog našeg poduzeća iz Šic-mice.

Matan:Imam dobru volju.

Kikaš:Imaš dobru volju i veliko znanje. Veliku pamet. Nemaš jedino odgovarajuće iskustvo. Zapravo, tko gai može imati u novoj državi? Hrvatska će tek uskoro biti samostalna.

OD CVJEĆARA DO KRALJAHRVATSKE PREHRAMBENE INDUSTRIJE

www.moljac.hr

Točnost podataka i činjenica

138



Matan:Mi?





www.moljac.hr


138



Matan:Mi?





www.moljac.hr


139

Nije moguće provjeriti podatke i činjenice iz životopisa Ivice Todorića. To stoga, jer na internetu jemoguće doći samo do onog, kojeg nudi www.moljac.hr. Nešto je o ovome pisao "Nacional". Drugi izvoriuopće nisu do-stupni.

Rođenje i naobrazba

Ivica Todorić rodio se 1951. godine u Zagrebu, a djetinjstvo je proveo na farmi u Božjakovini gdje ga jeposjećivao i mladi Branko Mikša.

Kao pučkoškolac nije se isticao, a u Zagreb dolazi tek nakon upisa u srednju ekonomsku školu nakonzavršetka koje odlazi na Ekonomski fakultet. Nikica Valentić bio mu je kolega u srednjoj ekonomskojškoli, u kojoj je Ivica Todorić bio najlošiji đak.

Obiteljske navike

Otac Ante tada je bio direktor tvrtke Agrokombinat i uvaženi poslovni čovjek. Godine 1971. AnteTodorić optužen je za pljačku šest milijuna njemačkih maraka koje je dao Matici Hrvatskoj za kupovinuoružja. Zbog toga je u zatvoru u Staroj Gradiški proboravio četiri i pol godine.

Ovome treba dodati i određene manjkavosti pri melioriranju Crnac-polja, krajem 60-tih godina prošlogstoljeća.Staro yugo-društvo

Nakon povratka iz zatvora otac sina nagovara na gradnju kuće u Zagrebu, a sin oca na pokretanjecvjećarske proizvodnje i trgovine cvijećem. Privre-dna banka odobrila je kredit i posao je krenuo.

Osamdesetih godina poslovanje se širi na uvoz i izvoz žitarica, uljarica, voća i povrća.

Bilo je to 1976., kaže sam Ivica Todorić.

Nakon nekoliko godina obitelj Todorić proizvodi 40 % cvijeća u socijalističkoj Jugoslaviji i jedan jeod najvećih proizvođača cvijeća u srednjoj Europi. Pored toga obitelj se bavi trgovinom voćem ipovrćem.

U doba Ante Markovića

Godine 1989. Ivica Todorić registrira dioničko društvo Agrokor, kojega je 100%-tni vlasnik. Istegodine kupuje 77 % zadarske Sojare. Ove nove po-slovne poteze obitelji Todorić kreditiraZagrebačka banka.

Kukuruz i pšenica za državne pričuve

Tri godine kasnije u javnosti izbija skandal - Zagrebačka banka je isplatila šest milijuna njemačkihmaraka Agrokoru kako bi od poljoprivrednih kombinata u Osijeku i Kutjevu ova tvrtka otkupilakukuruz i pšenicu za potrebe državnih rezervi. Međutim Todorić je navodno žitarice izvezao, devizeprodao Ini, a državne je rezerve naknadno djelomično napunio pšenicom kupljenom u Vojvodini.Kaznene prijave

Narodna banka Hrvatske zbog cijelog slučaja podnosi kaznenu prijavu protiv Zagrebačke banke ukojoj piše kako je Todorić kupio samo 30 % pšenice od količine na koju se obavezao podižući kredit.No, Todorića istrage nisu omele pa te iste 1992. godine kupuje tvrtke Jamnica i Agroprerada, te

140

osniva Lo-vno gospodarstvo Moslavina. Jedan od osnivača i prvi predsjednik Hrvatske udrugeposlodavaca (1993.).

Poduzetnički zamah

Godinu dana kasnije kupuje tvrtke Zvijezda (1993.) i DIP Turopolje te gradi poslovni objekt uVukovarskoj ulici u Zagrebu.

Todorić je 1994. u, do tada, najvećem poduzetničkom zamahu - kupuje tvrtke Ledo, Unikonzum,Bobis, Silos Mlinove Vinkovci, Solanu Pag, te osniva Kreditnu banku Zagreb.

Agrokor 1995. službeno postaje koncern.

Jaska vino d.d. Kupuje 1998. te počinje proizvoditi pod robnim znakom Podrum Mladina. Sarajevskikiseljak preuzima 2000. Srbijanski Frikom 2003. postaje vlasništvo Agrokora. Tvornicu sladoledaBaldauf i punionicu mineralne vode Fonyodi u Mađarskoj, te Agrolagunu kupuje 2004.

Nenamjensko korištenje kredita

Iste te godine daleko od javnosti Financijska policija piše izvještaj u kojem se tvrdi da je Agrokorpotkraj 1991. godine nenamjenski trošio potrošačke kredite Zagrebačke banke, da je Zagrebačkabanka Agrokoru doznačavala novac prije nego što je to Kreditni odbor odobrio. Te da je iz staredevizne štednje (koju je država banki priznala kao javni dug) kupio najmanje tri poduzeća.

Zaboravljivo Državno odvjetništvo

Banka je Todoriću odobrila kratkoročni kredit od 80 milijuna njemačkih maraka za otkup i zalihekukuruza iz primarne emisije Narodne banke Hrvatske. Financijska je policija otkrila da 48.900.000njemačkih maraka od ukupne svote Todorić nije potrošio na kupnju kukuruza nego za nešto zašto mu banka ipak ne bi mogla odobriti kredit. Sam Todorić je priznao da je dio kreditanenamjenski potrošen i da je, dakle, napravio prekršaj za koji nije odgovarao. Nadležne su službenjegovo obrazloženje prihvatile i cijela stvar je zaboravljena. Za Todorića nije sporna ni činjenicada su krediti dobiveni iz ja-vnog duga, jer se, kako misli, na taj način taj isti dug smanjuje.

Mario Iveković

Mario Iveković je te, 1994. bio povjerenik sindikata u Unikonzumu i tvrdi da je i u prodaji togtrgovačkog lanca bilo zakonskih prekršaja. Primjerice, radnici su tad imali gotovo 25 % dionicaUnikonzuma ali im nikad nije omogućeno pravo prvootkupa. Sindikat je tada podnio tužbuTrgovačkom sudu ali ročište nije nikada zakazano. Todorić je najavio sindikatima da želi kupitiUnikonzum i jedini se javio na natječaj. Ponudio je 70 % vrijednosti dionica, a Iveković je smatraokako je 57 milijuna njemačkih maraka, koliko je Todorić platio za trgovine i skladišta znatno ispodstvarne vrijednosti.

Zajednički jezik sa sindikatima

Ubrzo nakon te kupnje Todorić je našao zajednički jezik sa sindikatom. Uz neke manje izmjeneprihvaćen je Todorićev prijedlog kolektivnog ugovora, a onaj sindikalni potpuno je zaboravljen.Isprva je obećao da će sindikalni predstavnik sjediti u Nadzornom odboru, ali do toga nije nikada

141

došlo. Todorić je svojim mekšim pristupom i redovitom isplatom plaća uspio pridobiti sindikat, anikada nije zabilježeno da se u ijednom Todorićevom poduzeću dogodio prosvjed radnika.

Poslovni car i kralj

Ivica Todorić danas se može smatrati kraljem hrvatske prehrambene industrije. Njegovo poslovnocarstvo čine: Sojara Zadar, Jamnica, Agroprerada, Lovno gospodarstvo Moslavina, Zvijezda, Ledo,Silos Mlinovi, Solana Pag, Kreditna banka Zagreb, Hotel Opera (bivši Inter-Continental), tvornicasladoleda Berpah Čapljina, tvornica sladoleda Frikom Beograd, tvornica mineralne vode Kiseljak, PIKVrbovec, Belje te najveći hrvatski maloprodajni trgovački lanac Konzum koji posluje i izvan granicaRepublike Hrvatske. Također ima udio u vlasništvu mobilnog operatera Tele2.

NA KAPTOLU*

Radio Krka -Jutarnji program

Matan:Dugo si me čekao?

Kikaš:Slušao sam muziku. Radio "Krka".

Matan:Slovensku radio-stanicu?

Kikaš:Sve je to naše.

Matan:Idemo u Graz?

Kikaš:Ne. Ostajemo u Zagrebu. Idemo na Kaptol.

Matan:Što ćemo na Kaptolu? Pa ti se baš i ne moliš često Bogu.

Kikaš:Onda kad treba.

Matan:Što može biti zanimljivo na Kaptolu?

_______________________________________* Svaka podudarnost literarnih osoba iz ovog poglavlja sa stvarnim osobama je slučajna i nehotična.Kikaš:Skuti uzoritog. Ili barem njegova nasljednika. Uvijek pomažu.

Matan:

142

Obići ćemo ga?

Kikaš:Ne. Ovo je nastavak tvoje izobrazbe. Okrugli stol o pretvorbi i privatizaciji u Hrvatskoj.

Matan:Baš na Kaptolu!

Kikaš:Tamo smo najsigurniji. Tko će i pomisliti da smo se i na Kaptol uvukli.

Matan:Jesmo li?

Kikaš:Jesmo. Imamo tamo monsinjora Vladimira.

Matan:Iznijet ćeš tamo stavove sa savjetovanja u Grazu?

Kikaš:Ne ću. Gospoda koja će danas sudjelovati u radu Okruglog stola nemaju pojma o sastanku održanomu Grazu. Nitko, osim Zlatka. Mi ćemo samo slušati i promatrati.

Matan:Zlatko Mateša?

Kikaš:On. Zet Franje Gregurića.Matan:Gospoda?

Kikaš:Zapravo gospoda-drugovi. Partizansko srce u buržoaskom mantilu.

Na ručkuu restoranu "Murter" na Kaptolu

Zlatko Mateša:Koncepcija ti je Milane jednostavna, ali djeluje moćno.

Milan Artuković:Na ovoj koncepciji radim već osam godina. Čim sam dobio dojavu od tvoga tasta, bilo je to negdje –koliko se sjećam – 1983., da nam se drma sistem i da se u Istočnoj Njemačkoj već razrađujurješenja za prilagođivanje novoj stvarnosti, počeo sam razrađivati ovu ideju.

Zlatko Mateša:Vidim, koncepcija je cjelovito razrađena.

143

Milan Artuković:Svakako. Radnicima se dopušta udruživanje u ortakluk, s tim da nakon tog udruživanja napuštaju dioničkekontakte sa svima, koji nisu u ortakluku. Vođi ortakluka, u pravilu to bi trebao biti direktor, oni dajupunomoći za raspolaganje dionicama. Vođa ortakluka, po punomoći, prodaje te dionice sebi kao privatnomlicu uz odloženo plaćanje. Vođa ortakluka kao privatno lice zalaže te, tako kupljene, dionice u banci. Vođaortakluka kao privatno lice dobiva menadžerski kredit od banke kod koje je založio te dionice i isplaćujeradnike-dioničare. Te dionice nakon toga postaju vlasništvo vođe ortakluka, kao privatnog lica. Dakle,naše.

Zlatko Mateša:Ako sam te dobro shvatio Milane, bit je u zatvorenom ortakluku i menadžerskim kreditima.

Radimir Čačić:Tome treba pridodati način procjene vrijednosti poduzeća u pretvorbi.

Zlatko Mateša:Bit ćeš Milane jači od "Genexa"!

Milan Artuković:Lično me zanima samo "Franck". Pomoći ću, svakako, prijatelju Novoseliću u "Samoborskommagazinu" i tvom tastu Franji Greguriću kad krene na Tvornicu duhana Zagreb.

Zlatko Mateša:Htio si nešto reći Radimire.

Radimir Čačić:Suština Milanova modela leži u procjeni vrijednosti poduzeća u pretvorbi. Imovina privrednihpoduzeća za vrijeme inflacije, koja je dugo vremena bila prisutna u Jugoslaviji, nije revalorizirana,tako da se uvelike razlikuje knjigovodstvena i tržišna vrijednost njihove aktive. U prosjeku vrijediomjer 1 : 3. Kažem u prosjeku, ali pojedinačno gledano taj se omjer kreće i do 1 : 10, pa i više.

Zlatko Mateša:Misliš kod uspješnijih poduzeća.

Radimir Čačić:Svakako kod uspješnijih poduzeća, ali i kod poduzeća vrijednijeg poslovnog programa. Uostalom, nijeisto 10 m2 WCa i 10 m2 neke zlatare.

Zlatko Mateša:Što nam je onda činiti?

Radimir Čačić:Zakon kaže da se poduzeća u pretvorbi procjenjuju po tržišnoj metodi. Tržište je u našim uvjetimarelativan pojam. Dakle, tržišna se metoda u procjeni može zamijeniti uputstvima državnog vrha.Primijenit će se dinamizirana statična metoda: knjigovodstvena vrijednost umnožit će se s tri – igotovo. Za sve. Običan svijet to ionako ne razumije.

Zlatko Mateša:Vidim tu ipak jedan ozbiljan problem. Svatko će ostati tamo gdje je bio. Kako ćemo na prava mjestadovesti perspektivne kadrove, naše ljude?

144

Radimir Čačić:Nije to više nikakav problem. Riješio ga je moj po-slovni ortak.

Zlatko Mateša:Misliš li na svoga ortaka iz poduzeća GCG?

Radimir Čačić:U poduzeću GCG imam dva ortaka: Marka Marčinka i Miroslava Kutlu. Mislio sam upravo naMiroslava Kutlu, koji se je posebno bavio ovim pitanjem.Miroslav Kutle:Ja sam taj.

Zlatko Mateša:Vi ste riješili problem o kojem sam malo prije govorio?

Miroslav Kutle:Riješio sam ga kroz zamjenu dionica. U zamjenu dionice idu po nominalnoj vrijednosti, bez obzira nanjihovu tržišnu vrijednost, rekao bih čak stvarnu vrijednost. No, nitko lud ne će dati dobre dioniceza loše dionice. Zato je nužno uvesti odgovarajuću državnu ..., odgovarajuće državne organe koji ćeto po sili zakona, po sili ovlasti, po svom položaju činiti. Sve mora biti pod kontrolom.

Zlatko Mateša:Što će reći ljudi?

Miroslav Kutle:Mislio sam i na to. U proces treba uvesti branitelje i prognanike. Podijeliti im kupone. Na osnovukupona dati im nekvalitetne dionice. Od branitelja i prognanika jeftino otkupiti te nekvalitetnedionice. Onda ih zamijeniti za kvalitetne dionice, koje se prije toga moraju naći u državnomvlasništvu. Nitko nas ne će prepoznati, a sam proces može se nazvati: "Kuponska privatizacija zahrvatske branitelje i prognanike."

Zlatko Mateša:Prekrasno. Morat ću s time upoznati Predsjednika Franju.

Miroslav Kutle:Nema potrebe. Sve sam ja to već savjetovao Predsjedniku Franji. Odavno se mi znamo. Pio je stalnona moj račun kavu u UTP Globusu, sve dok nije došlo do ovih društvenih promjena.

Zlatko Mateša:Sve smo ovo dobro apsolvirali. Međutim, ponekad će biti, stjecajem okolnosti, uopće spriječenulazak u neko poduzeće. Naime, može se desiti da radnici otkupe sve dionice i ne htjednu ih prodati.Što onda?

Emilija Rajić:Ima i za to lijeka.

Zlatko Mateša:Nismo mi bolesni da nam treba lijek Emilija. Ha. Ha. Ha. Nama treba konkretno rješenje. Šalim se.Slušam te.

145

Emilija Rajić:Rješenje je u ulaganju. U dokapitalizaciji.

Zlatko Mateša:Kako će ulagati onaj koji nema ništa. Samo ima golu rit, kako bi rekli naši Zagorci.

Emilija Rajić:Ne će to biti obično ulaganje, nego ulaganje radnika-dioničara, kako sam imala prilike na Bleduslušati bivšeg Predsjednika Antu Markovića. Bit će to unutarnje ulaganje, interna dokapitalizacija.

Zlatko Mateša:Imaš li algoritam za takvo ulaganje?

Emilija Rajić:Imam. Razradio mi ga je prijatelj Ante Iličić. Naime, ja sam pravnica.Zlatko Mateša:Slušamo te.

Emilija Rajić:Redoslijed operativnih skokova: Prvo. Definiranje cilja: Poduzeće vrijedi 5,000.000 DM. Poduzećeima 100 radnika. Svakom radniku pripadaju dionice, koje nominalno vrijede 50.000 DM. Od jednogradnika otkupljujemo dionice ...

Zlatko Mateša:To je 1 % kapitala. Nije nam to valjda cilj?

Emilija Rajić:Nije. Cilj nam je daleko veći. Želimo imati preko 50% kapitala. Moramo dokapitalizirati 5,000.000DM. Tad ćemo imati 5,050.000 DM u odnosu na ukupan kapital, koji iznosi 10,000.000 DM.

Zlatko Mateša:Ulaganje je nekako preveliko. Teško će to ići.

Emilija Rajić:Polako druže ... Oprostite, gospodine Mateša. Drugo. Ulaganje treba valorizirati državnim popustom.Računice pokazuju da faktor valorizacije može ići do 150 %. Tako se 5,000.000 DM ulaganja možepostići s 2,000.000 DEM ulaganja.

Zlatko Mateša:Radnici će odmah na to reagirati.

Emilija Rajić:Ne će. Stoka sitnog zuba, kako kaže naš Predsjednik Franjo. Radnicima-dioničarima nitko ne ćeuzeti ni-šta. Razliku od 3,000.000 DM dat će država, a ne radnici.Zlatko Mateša:Odakle toliko ulaganje državi, kad nije ništa uložila?

Ivica Mudrinić:

146

Mogu li ja pomoći. Ja, koji sam vlasnik patenta, koji će preporoditi Hrvatsku, patenta zbog kojegame je Predsjednik Franjo pozvao iz dijaspore i postavio za ministra.

Zlatko Mateša:Baš me zanima. Sve više i više.

Ivica Mudrinić:Emilija nije matematičar. Malo se zaigrala s brojkama. Moji proračuni govore da je u ovom slučajudovoljno dokapitalizirati nešto malo više od 1,200.000 DM, a ne 5,000.000 DEM, da bi se u rukamaimalo preko 50 % kapitala. Ali, najprije ... Treće. Radnicima-dioničarima se smije podijeliti samo polakapitala, odnosno pola dionica. Drugu polovicu mora zadržati kod sebe država. Ne za sebe. Iz njenepolovice će se podmirivati popust pri internoj dokapitalizaciji, koji po modelu može iznositi do 150%.

Zlatko Mateša:Popust od 150 %. Jesam li dobro čuo? Ako naranče koštaju 2 DM, kupcu se daje popust od 3 DM.Kilo-gram naranči kupac dobije besplatno i još pola kilo-grama pride.

Ivica Mudrinić:Nije to nikakav popust. Tako će se govoriti zbog stoke sitnog zuba, kako dobro reče PredsjednikFranjo. Kapital poduzeća, dakle, podijelit će se između radnika i države po pola, svakoj strani po2,500.000 DM. Ukupan kapital poduzeća iznosit će nakon interne dokapitalizacije 6,200.000 DM(po-stojeća vrijednost: 5,000.000 DM, interna dokapitalizacija: 1,200.000 DM). Radnik-dioničar,koji će za naš račun ulagati imat će 3,025.000 DM kapitala (lično kupljene dionice: 25.000 DM,interna dokapitalizacija: 1,200.000 DM, državni popust: 1,800.000 DM). Potrebno je kupiti dioniceod još tri radnika ili još nešto uložiti, pa da se prijeđe 50 % vrijednosti dokapitaliziranog poduzeća.

Zlatko Mateša:Nisam ni ja matematičar, pa zato toliko pitam. Nisu mi još uvijek posve sjele dvije stvari. Odakle150 % državnog popusta i odakle onih 1,200.000 DM za internu dokapitalizaciji. Da, i još nešto.Zašto interna dokapitalizacija? Zar ne bi moglo jednostavno biti dokapitalizacija? Razumiješ li me?Moramo se držati zakona. Nastupila su nova vremena.

Ivica Mudrinić:Na prvo ću pitanje odgovoriti ja. Za druga dva mjerodavnija je Emilija.

Zlatko Mateša:Može. Može.

Ivica Mudrinić:Radi se čisto o računskoj kombinaciji, gdje pri pro-stoj transformaciji matematičkog postupkamanje postaje veće. Svi znamo što znači 50%. To je 50 kao dio od cjeline koja je 100. Tako govorematematičari. Samo koliko je matematičara među nama? Dobrih matematičara. Slabijimmatematičkim znalcima može se podvaliti tako da im se kaže da se postotak računa kao omjerdijelova. Dvije polovice, 50 prema 50 je 100%. Dademo li svim radnicima-dioničarima pravo na 20%-tni državni popust i još po 1% drža-vnog popusta za svaku godinu radnog staža, dobit ćemo dadržavni popust radnika-dioničara s manje od jedne godine radnog staža iznosi samo 20% (20% +0%), a radnika s 40 godina radnog staža 60% (20% + 40%). Je li tako? Šipak! Nije. Transformiramo

147

li izračunavanje, pa postotak ne izračunavamo prema cjelini, nego prema ostatku djela cjeline, imatćemo: 60 prema 40 je 150 %.

Zlatko Mateša:Tko li to smisli? Kralj Salamon?

Ivica Mudrinić:Magistar Filip Brekalo.

Emilija Rajić:Hvala Ivici na pomoći. Bit ću kratka. Odakle novci za internu dokapitalizaciju? Radnik-dioničar kaoulagatelj daje izjavu da će interno dokapitalizirati poduzeće. Na osnovu izjave dobije dionice. Nadionice dobije dividendu. Dividendu onda ulaže.

Zlatko Mateša:Znači li to da isplata dividende prethodi ulaganju, internoj dokapitalizaciji?Emilija Rajić:Upravo to, ali može se također uskočiti i s menadžerskim kreditom. Što se tiče naziva internadokapitalizacija, tu je odlučujuće spriječiti ulazak nepozvanih lica u poduzeće. Radnici-dioničari,osobito stariji radnici-dioničari, odabrani od strane direktora kao najodgovornije osobe u poduzeću,dovoljna su brana za moguće takvo neukusno i društveno štetno ponašanje.

Zlatko Mateša:Gospodo hvala. Vrijeme je za ručak.

Stjepan Mesić:Samo trenutak gospodo. Ne treba zaboraviti na zemljišta, osobito na ona u primorju. Prijepretvorbe – poljoprivredno zemljište, koje se ne procjenjuje, nakon pretvorbe – građevinskozemljište. Prenamjena prostora. Razumijete me.

Željko Žužić:Predlažem za provedbu Općinski sud u Velikoj Gorici. Tamo ...

Zlatko Mateša:Hvala. Hvala. Drugi put.

Željko Žužić:Također stečajevi. Moj prijatelj Marinko Paić ...

Zlatko Mateša:Bilo je dosta za danas. Idemo na ručak.

Kikaš:Gospodo ne zaboravite na sindikat. Tamo su naši pravi drugovi. Slušajte mene, koji imam, kaoMeštar, mnogo utakmica u nogama.

Restoran "Murter"na Kaptolu – predvorje WCa

148

Matan:Sve je to lijepo, ali dođu li ... kao po tebe ...

Kikaš:Ne brini. Sve u svojim rukama drži Predsjednik Franjo. Naš stari prijatelj. Tajni politbiro. GrupaHennessy.

Matan:Znam. Vidio sam i čuo sve. Ali, rekoh ... ako dođu ... kao po tebe ...

Kikaš:Ne brini. Ima Predsjednik Franjo i čovjeka za to. Vladimir Šeks. Upoznao si ga u Grazu. Do detaljarazrađen je Šeks-šablon za potpunu kontrolu pravosuđa i policije. Za nas dovoljno. Koga svrbi, nekase češe. Idemo mi sutra na sjednicu Tajnog politbiroa i na sastanak Grupe Hennessy.

SJEĆANJA

Tragoviotvoreni kao prozor

Nije poznato jesu li Kikaš i Matan, nakon Okruglog stola održanog na Kaptolu, bili na sjedniciTajnog politbiroa i na sastanku Skupine Hennessy. Postoje o tome tri bitna izvješća, ali niti ujednom se ne spominje njihova nazočnost.

Nu, zapisnici se često znaju pisati i unaprijed.

Može se, ipak, i bez onoga čega nema.

Tuđmana vozao Milošević,a Sanadera vara Europa

(Dražen Ciglenečki,intervju s dr. sc. Šimom Đodanom, ulomci,

"Novi list", Rijeka, 17. lipnja 2007.)

Novinar:Koja je to bila grupa?

Đodan:U tajnom politbirou bili su Tuđman, Manolić, Boljkovac, Bilandžić i Račan. Oni su se stalnosastajali bez našeg znanja i odlučivali. Tuđman i Račan imali su pakt, a mi u HDZ-u smo samodeklarativno donosili odluke.

Novinar:Politička karijera završila vam je 1996. godine.Đodan:Tuđman je 1995. godine u Predsjedničkim dvorima preda mnom grozno napao i izvrijeđao GojkaŠuška. Svašta mu je izgovorio. Bilo mi je neugodno to slušati. Skoro mi je bilo žao Šuška.

149

Novinar:Oko čega su se posvađali?

Đodan:Valjda oko novca, a i Šušak je navodno negdje rekao da je Tuđman privremeno rješenje. I ondame je poslije te svađe Tuđman zamolio da nakon parlamentarnih izbora koji su bili krajem 1995.godine preuzmem dužnost predsjednika vlade. Htio je da mu pomognem raščistiti sHercegovcima. Odgovorio sam mu: "Znaš Franjo, to su tvoji Hercegovci i skidaj ih sam." Nisam bioviše zainteresiran za mjesto premijera, jer je to naporna dužnost i pogotovo zato što bi miTuđman odredio ministre. U vodstvu HDZ-a ostao sam još godinu dana i otišao u mirovinu.

Novinar:Koja vam je ključna zamjerka na Tuđmanovu politiku u tom prvom razdoblju HDZ-a?

Đodan:Najviše mu zamjeram sastanke s Miloševićem. Oko toga smo se žestoko posvađali i više se nikadni-smo izmirili do kraja. Kad je Tuđman otišao kod Miloševića u Karađorđevo nalazio sam se u NewYorku. Američki Hrvati su planuli protiv Tuđmana. Milošević je vozao Tuđmana, igrao je dvostrukuigru, a Tuđman jednostruku, što je bilo pogrešno. Tuđman je bio umišljen čovjek, narcisoidan. Natrenutke bio je hrabar i u redu, ali što je dulje bio na vlasti postajao je sve uži, umjesto širi.Tuđman je vjerovao da će odlaskom Miloševiću dobiti granice Banovine Hrvatske.

Novinar:Kako vam je Tuđman objasnio sastanak u Karađorđevu?

Đodan:Tvrdio je da su Srbi jači, fetišizirao je JNA. Ali, Tuđman nikada, zapravo, iako je bio u JNA,nije upoznao tu vojsku. Svi izvještaji što ih je dobivao dok je služio u JNA bili su poluistiniti. Jasam bio 12 godina u JNA, od čega sam polovicu proveo na akademijama, a polovicu u trupi i puno sambolje po-znavao tu vojsku i Srbe. Jasno mi je bilo da se Srbijanci ne će htjeti boriti izvanSrbije i da će se JNA raspasti, jer je bila višenacionalna. Ta je vojska bila tigar od papira, aTuđman je se ipak bojao. Podržavao sam Špegelja, jer sam vidio da radi korisne stvari. Nijefantazirao.

Novinar:Još između dva izborna kruga vi ste održali onaj poznati govor o hrvatskom barjaku na Romaniji kojije uziman kao dokaz ekspanzionističkih namjera HDZ-a prema BiH.

Đodan:Čujte, BiH je koncipirana kao država Hrvata, Srba i Muslimana. Kako su Muslimani bili svjesnisvojeg hrvatskog podrijetla išli su s nama i vezane su zajedno hrvatska i njihova zelena zastava.Parola je bila - nema Bosne bez Hrvatske i Hrvatske bez Bo-sne. Što sam ja kao Hrvat mogaonego podržati muslimane i katolike u Bosni? Romanija je i hrvatska, jer smo najstariji konstitutivannarod u BiH. Znate li da se 30 tisuća muslimana zdušno borilo u HV-u? Vidio sam Bosnu u unijis Hrvatskom, ali su me naši mizerabili napali. Pogotovo orjunaši oko Savke Dabčević Kučar.Tuđman je htio da Savku i Tripala u startu priključe našem pokretu i već smo bili raspodijelilifunkcije. Tuđman, predsjednik Republike, Tripalo, predsjednik Sabora i Savka, predsjednica Vladeili ako hoće ministrica vanjskih poslova, a onda bih ja bio premijer. Ali, oni su to odbili.

150

Novinar:U rekordno kratkom roku smijenjeni ste s mjesta ministra obrane.

Đodan:Donio sam dekret o pretvaranju civilne zaštite u oružane snage Hrvatske. Bilo je to 107tisuća ljudi, samo u Zagrebu 50 tisuća i svi su bili naoružani. Tako sam odbio Srbe odZagreba, jer su zaključili da bi to bio novi Staljingrad. Ali, jugo-slavenski ministar unutarnjihposlova Gračanin tražio je da me se uhiti. Boljkovac me upozorio da se sklonim iz stana, jer me KOSželi kidnapirati. Tu-đman je znao da mi se to sprema, no nije me upozorio. Bio je takavkarakter. Međutim, podržao sam ga iz nužde, jer nam je trebao gromobran. Podržao sam Tuđmanai kad je dva puta ostao u manjini.Novinar:U svezi s čim?

Đodan:Padala su hrvatska mjesta jedno za drugim i ljudi su počeli napadati Tuđmana. Ostao je u manjini naSredišnjem odboru HDZ-a, ali znao sam da će on, ako ga maknemo pozvati Kadijevića. Ta jemogućnost bila u igri i rekao sam Manoliću da ne smijemo smijeniti Tuđmana. Drugi je put u manjinibio na Vrhovnom državnom vijeću kad je ispričao kako je dan ranije s Kadijevićem ručao uBenkovcu, a večerao u Zemuniku i da mu je on rekao: "Dragi moj Franjo, oni bi ubili i mene itebe." "Tko oni?", upitao sam. Tada je Tuđman bio u fazi "mi partizani", a kasnije je došao ufazu "mi Hrvati", jer su mu trebali Hercegovci.

Novinar:Zašto vas je na koncu Tuđman razriješio ministarske dužnosti?

Đodan:Žalio mu se engleski ambasador da izazivam Srbe, a u Hrvatskoj je rat već plamtio. Mesić menapadao s tezom - u ministarstvu obrane SFRJ osudili su te na smrt, a bilo bi nezgodno da teubiju kao ministra obrane Hrvatske. Manolić mi je rekao da bi najbolje bilo da podnesem ostavku.Tuđman mi je kazao da mogu još ostati ako hoću, ali sam odlučio otići, jer sam ionako bioprivremeno rješenje.

Obnovljenrad Skupine Hennessy

(Marijan Majstorović,"Fokus", Zagreb, 5. prosinca 2003.)

Predsjednik Uprave Plive Željko Čović izjavio je kako će uskoro veliki poduzetnici rušiti svakuhrvatsku vladu koja će im se suprostaviti.

Prije toga trebalo je "obaviti" posao u samome HUP-u. I taj je "posao" obavljen u vrijeme poslijeizborne euforije ili tuge, smjenjivanjem direktora HUP-a Željka Ivančevića. Istog onog Ivančevićakoji je prije deset godina osnovao tu poduzetničku udrugu.

Tim činom Čović, i njegovi istomišljenici, smatraju kako su im sada sva vrata otvorena. Ostajepitanje je li tome baš tako?!

151

Stoga ćemo dati kratki povijesni pregled stvaranje te Skupine i svakako ambiciozne poduzetničkeje-zgre te predstaviti njene članove.

U kafiću Hennessy u Gundulićevoj ulici još od 1990. godine počela se okupljati skupina hrvatskihgospodarstvenika na čelu s Mladenom Vedrišem, već tada u cilju ovladavanja Hrvatskom tzv.tehnomenadžerskih struktura.

Uz Vedriša članovi te neformalne skupine u početku su još bili: Franjo Gregurić (pokrovitelj), AnteTodorić, Marko Škreb, Frano Luković, Ante Čičin Šain, Miroslav Kutle i dr.

U to je vrijeme Gregurić bio na čelu Astra trgovine. Nekoliko godina poslije pridružili su im seDavor Štern, Željko Čović, Ivica Mudrinić... U cijeloj toj igri svakako je bio i Nikica Valentić.

Zlatko Mateša nikada nije bio "njihov", ali je u skupinu Hennessy došao preko tasta Gregurića.

Još dok je Mladen Vedriš bio na čelu Gradskog po-glavarstva, Željko Čović bio je njegov savjetnik.Odatle je Vedriš otišao u HGK-a, a Čović u Plivu.

Uz njih je veoma visoko kotirao i Frano Luković, što znači da su se i te kako dobro rasporedili. Namjesto savjetnika u Uredu predsjednika Republike Vedriša je predložio pokojni prof. dr. MarijanHanžeković.Sve njihove odnose u sklopu skupine Hennesy vrlo je podrobno opisala Ljerka Ercegović u romanuJagma autorice Ane Bešenić, koja je nekoliko godina prije bila tajnica u dva ministarstva.

Vedriš, Čović i Luković posebno su vezani, a najviše ih povezuje novac.

Ako je vjerovati onome što je napisano u Jagmi, oni su se preko noći obogatili u otkupu staredevizne štednje. Kako je i Kutle bio jedan od njih, najviše kredita dobivao je upravo od njih.

Nadalje, dok je Vedriš bio potpredsjednik Vlade, jedan od dvojice savjetnika opet je bio Čović.Nakon Čovića na mjesto savjetnika potpredsjednika Vlade dolazi Mira Lenardić, koja je poslijezavršila na Ekonomskom institutu, odakle se vratila u Čačićevo Ministarstvo obnove i graditeljstva.Mira Lenardić bila je tajnica i u Ministarstvu gospodarstva.

Nakon toga Vedriš i Čović postavili su je na mjesto tajnice Nacionalnog vijeća za konkurentnost(NVK), koje financiraju Amerikanci preko USAID-a. Mira Lenardić je i danas zaposlenicaMinistarstva gospodarstva, iako sjedi u NVK koje ima sjedište u HUP-u, u Hatzovoj 12.

Nedavno se iznenada povukla i pritajila kada su je napali u jednom hrvatskom tjedniku, a novinarupitao je li istina da želi zamijeniti Željka Ivančevića. Njezin najveći problem je što iz nekihrazloga nije omiljena u Amerikanaca.

Činjenica je da mediji iz straha ne žele ništa pisati o Plivi i Zagrebačkoj banci. Cijeli posao cenzurepokriva skupina koju zastupaju istraživačke agencije Digitel i Premisa.

Digitel je zadužen za marketing, a Premisa za odnose s javnošću. Digitel je sada najveći partnerHRT-a, Europapress holdinga ... Zato nitko ne želi sjeći granu na kojoj sjedi. I zato su svi ovi ljudinedodirljivi.

152

Digitel, čiji je direktor Velimir Smolec, ima jaki ugovor s HT-om. Posebno su povezani sa SDP-om izbog toga je Ivica Račan sačuvao bivšeg hadezeovca Ivicu Mudrinića. Svekolika veza na relacijiMudrinić-Račan upravo se odvija preko Smolca.

Smolec ne zastupa samo Digitel nego i Premisu, koja pak zastupa Plivu, ZABA-u, TDR itd.

Dakle, najveće!

Iako ima strani naziv, Digitel je hrvatska tvrtka. Tek odnedavno su se ubacili u grupu LOEWE.Onoga trenutka kada su dobili posao u HT-u, bio je to njihov prvi veliki i ujedno najveći posao. UHrvatskoj ima najmanje deset agencija, koje su prije bile mnogo jače od Digitela, koje su moglemnogo bolje i jeftinije raditi sve ove poslove, a danas su mnogo slabije.

Jedan od najvećih sukoba i sporova između Željka Ivančevića, s jedne strane, i Lukovića, Čovića,Mu-drinića i dr., s druge strane, nastupio je onoga trenutka kada im se Ivančević suprostavio daDigitel i Premisa rade poslove iz svoga djelokruga za HUP. Dakle, rušenje Ivančevića je biloneizbježno.

Krupni i umreženi kapital toliko je ojačao da mu sada samo preostaje preuzimanje vlasti izvansustava.

Fenomeniprivatizacije u Hrvatskoj

(S.B. - www.hrvatskauljudba.hr,2.-12. prosinca 2006.)

1. Početci i uzroci tajkunizacije u Hrvatskoj

Tajkunizacija Hrvatske započela je već potkraj osamdesetih godina prošlog stoljeća, u trenutkukad se Savez komunista Hrvatske (pod Račanovim vodstvom) počeo ozbiljno pripremati za smjenuvlasti i predstojeće demokratske promjene.

Nekadašnji komunistički direktori i funkcionari imali su najbolji pregled vrijednosti poduzeća,njihovih gospodarskih mogućnosti, tehnološke opremljenosti i stvarne vrijednosti, kadrovskespremnosti za tržišnu konkurenciju.

Jednostavno rečeno:

Jedino su bivši komunistički direktori bili spremni pripremiti i provesti privatizaciju i njome seokoristiti.

Rat im je išao na ruku, a demokratske promjene po-služile su im kako bi ljude iz svojih interesnihkrugova vješto "raspršili" po svim strankama i tako sebi lukavo osigurali političku moć bez obzirakoja politička opcija pobijedila. A bili su i nakon toga spremni na političke "transfere" iz stranke ustranku, zavi-sno o tome tko im je više platio.

Tako su mnogi od njih, poput Nikice Valentića, Zla-tka Mateše, Martina Katičića, Mladena Vedriša,Davora Šterna i Branka Mikše čekali i do 1992. godine (i kasnije) da bi se ponudili tadašnjojvladajućoj stranci HDZ-u. Njihov motiv nije bio domoljublje u jeku Domovinskog rata, nego prije

153

zacrtani plan stjecanja ekonomske premoći i uvjetovanja budućih gospodarskih procesa uHrvatskoj, što se moglo po-stići samo kroz strukture vlasti.

Zato su se oni morali ugurati u vlast, predstavljajući se pokojnom predsjedniku Tuđmanu kao iskrenidomoljubi. Predsjednik Tuđman im je povjerovao, a tu pogrješku je u jednom razgovoru i priznao(bar za neke od njih).

Međutim, bilo je kasno za poduzimanje akcija protiv skupine hrvatskih "tajkunizatora". Oni su pouzoru na nekadašnje partijske ćelije, isprepleli "novu" hrvatsku vlast svojim ljudima,"povjerenicima", koji su za njih pomalo odrađivali poslove.

2. Osnovni projektni dokumenti, način realizacije i akteri pljačke Hrvatske

Privatizacijskim procesima u Hrvatskoj prethodila je pretvorba nekadašnjega društvenog vlasništvau vlasništvo dioničkih, trgovačkih društava, čije su dionice pripadale državi.

Međutim, u isto vrijeme država niti u jednom trenutku nije znala čime raspolaže, koliko vrijediimovina koju se pretvorbom treba pripremiti za privatizaciju. Stvarni inženjeri pretvorbe jediniznaju za koliko je milijarda kuna opljačkana Hrvatska.

Jer upravo su oni nadzirali izradu pretvorbenih elaborata, koje su izrađivali provjereni kadrovi podnadzorom i projektnim vodstvom kadrova iz Eko-nomskog instituta u Zagrebu.

Osnovni projektni dokument za pljačku Hrvatske izrađen je u jeku ratnih zbivanja upravo u tominstitutu, kojega tradicionalno nadziru bivši članovi Saveza komunista i hrvatski novovjercirazličitih boja.

Dokument pod nazivom "Koncepcija i strategija go-spodarskog razvoja Republike Hrvatske",dovršen u Zagrebu 17. travnja 1992. godine, predstavlja izvorni dokument hrvatskog gospodarskogsamouništenja i političke platforme bogaćenja uske skupine eko-nomsko-političkih moćnika.

Shematski prikaz ključnih institucija i pojedinaca privatizacije u Hrvatskoj (1)

154

Na poslovima vezanim uz privatizaciju zapošljavani su isključivo ljudi iz mreže kojom je, potpunozatajeno, rukovodio jedan drugi, bivši, pouzdani komunist, Franjo Gregurić. Gotovo sva premijerskamje-sta u suvremenoj Hrvatskoj pripadala su toj skupini, koja se međusobno "pokrivala" i štitila:

Stipe Mesić, Josip Manolić, Franjo Gregurić, Nikica Valentić i Zlatko Mateša.

Nitko ne može reći kako je slučajnost da su baš svi ovi ljudi pouzdani partijski kadrovi, koji suupravljali i osmišljavali sve gospodarske procese tijekom stvaranja i osamostaljivanja Hrvatske.

Račanov krug ekonomskih stručnjaka znao je za sve te poslove i projekte, u mnogima su i samisudjelovali (Mato Crkvenac, Slavko Linić i drugi), jer su se, za-pravo, samo ostvarivali zaključci sposljednjih komitetskih sjednica SKH. Gospodarska reforma Hrvatske išla je na ruku komunističkimtajkunima Hrvatske, a ne novim hrvatskim tajkunima.

Jedan od najuspješnijih tajkuna Ivica Todorić i nije drugo nego proizvod svoga oca, koji je biojedan od komunističkih direktora u bivšoj Jugoslaviji. Zar je slučajnost da je Ivica Todorić (sasvojim Agrokorom) kupovao baš onu mrežu poduzeća kojima je nekad bio direktor njegov otac?

Nema slučajnosti. Za tu je skupinu sve išlo po planu.

Zanimljiv je detalj i način na koji se odlučivalo o modelu privatizacije.

Naime, postojao je alternativni model privatizacije, koji je, među ostalima zastupao Stjepan Soldo,viši savjetnik u kući za ekonomsko savjetovanje TEB iz Zagreba. Njegov model bio je predstavljenpredsjedniku Tuđmanu, ali je ugrožavao planove partijskih ekonomskih lobija, te su ga oni sabotiralikod predsjednika, nagovorivši ga na provođenje modela čije su posljedice itekako vidljive.

Zar nije sumnjivo da se nikog od imenovanih danas ne proziva za gospodarski kriminal?

O Valentiću i Mateši ne čujemo ništa loše.

Kako to?

155

Upravo zato što su oni cijelo vrijeme u dosluhu s Račanovim kadrovima i po zacrtanim projektimaprivatizacije, koji su izrađeni u SKH-ovim radnim skupinama krajem osamdesetih godina prošlogstoljeća. Za njih iznenađenja nije bilo, jer su laboratorijski osmislili vlastito stjecanje financijskedobiti i ekonomsko jačanje svog lobija.

Za to vrijeme Hrvatska je ratovala i domoljubi su razmišljali kako obraniti državu.

Iako neinformirani "stručnjaci" danas tvrde kako je privatizacija bila HDZ-ov stranački projekt,dokazi i dokumenti pobijaju u potpunosti takve tvrdnje. Naime, tadašnja hrvatska Vlada, vođenaljudima iz partijskog ekonomskog lobija, povjerila je izradu strateškog projekta pretvorbe iprivatizacije 1991. godine upravo Ekonomskom institutu u Zagrebu, a dokument iz 1992. godinenajbolje svjedoči o tome:


"Slijed događaja krajem 1991. godine nametnuo je potrebu, unutar istoga projekta, i izradu studijepod naslovom 'Osnove gospodarske politike na prijelazu iz 1991. u 1992. godinu s programom mjera',koja je dovršena 16. prosinca 1991."

Nije slučajnost da su u izradi toga dokumenta su-djelovali, među ostalima, Željko Rohatinski (danasguverner Hrvatske narodne banke), Sanja Crnković - Pozaić (danas direktorica Zavoda zazapošljavanje), Dražen Kalodjera (danas "neovisni ekonomist"), Stjepan Zdunić (savjetnik StipeMesića za gospodarska pitanja), Marijan Živković (jedan od ključnih ljudi Poštanske banke).

155







155







156

Taj strateški komadić papira stajao je Hrvatsku, po procjenama citiranih stručnjaka, gubitaka kojibi mogli prelaziti 25 milijarda američkih dolara (pa i više), a svaki je korak bio pomno planiran i odstrane radne skupine koja ga je izradila.

Projekt pretvorbe i privatizacije bio je laborato-rijski simuliran.

Posljedice nisu bile slučajne, već očekivane i proje-ktirane:

"Sposobnost predviđanja od naročitog je značenja u razdobljima velikih promjena, gospodarskih ipoliti-čkih, unutar zemlje i izvan nje".

Koalicijska vlast nije promijenila Zakon o privatizaciji, nego je zadržala HDZ-ov zakon. Znači to jeod početka bio njihov zakon. Naravno, jer Slavko Linić je među prvima stao protiv promjena Zakonao privatizaciji, a on je sastavni dio tog lobija.Damir Vrhovnik, jedan od SDP-ovih tajkuna stekao je bogatstvo tijekom HDZ-ove privatizacije.

Partijski su kadrovi Hrvatsku oštetili do danas, po nekim procjenama, za više od 40 milijardi eura,uzme li se u obzir i posredna šteta, koja je nastala zbog ekonomskih projekata, koje su provodili.Treba uzeti u obzir i činjenicu da je među njima i aktualni predsjednik Hrvatskog sabora (u vrijemepisanja članka, op. ur.) Zlatko Tomčić, koji je još u HDZ-ovoj Vladi bio ministar graditeljstva, dokje prije bio komuni-stički direktor.

HSS je danas (u vrijeme pisanja članka, op. ur.), uz SDP, glavni projektant privatizacijskihprojekata i teško da se može otkloniti osobnu odgovornost najviših HSS-ovaca u privatizacijskomkriminalu u protekle tri godine (u vrijeme pisanja članka, op. ur.).

Uostalom i nesocijalno ponašanje Račanovih socijaldemokrata najbolje svjedoči u prilograzmišljanjima iz ovoga teksta.

Privatizaciju i tajkunizaciju u Hrvatskoj treba gledati upravo kao na fenomen restrukturiranjajedne političke nomenklature, koja je na vrijeme shvatila kako će ubuduće prednost imatiekonomska, a ne politička moć. Naime, SKH je rado prepustio HDZ-u političku vlast, ali mu jepodmetnuo kukavičje jaje ekonomskih reformi, koje su osnažile upravo par-tijske kadrove.

Hrvatskoj se, zapravo još nisu dogodile promjene.

Dogodila se samo zamjena poluga političke i eko-nomske moći. U tom procesu je "isplivala" napovršinu mreža ljudi, kojoj Hrvatska nimalo nije važna. Ti ljudi imaju imena, koja je potrebnoizgovarati na glas, a na izborima bojkotirati stranke u kojima se takvi tipovi nalaze.

U projektu pretvorbe i kasnije privatizacije bila je procjena stanja u bankarskom sustavu, koji jefi-nancijski pratio te procese:

"U petom poglavlju razmatraju se problemi razvoja bankarskog i financijskog sustava...Identificiraju se područja koja zahtijevaju hitno djelovanje, kao što su: procjena imovinskepozicije banaka nakon rata, iznalaženje rješenja za sanaciju i eventualnu likvidaciju nekih banaka,iznalaženje rješenja vlasničkih odnosa".

157

Upravo ovaj dio dokumenta dokazuje kako su posljedice dodjele "menadžerskih kredita" autorimaovog dokumenta bile unaprijed poznate. Naime, oni su planirali "pokriti" prodaju državne imovine,vlasni-čkih udjela u poduzećima davanjem kredita svojim odabranicima za stjecanje vlasništva nadpoduzećima.

U isto vrijeme planirali su mjere koje će poduzeti kako bi se "zameo trag" tim njihovimtransakcijama, za koje su slučajeve predvidjeli likvidacije i sanacije banaka, u kojima su se petgodina nakon donošenja ovog dokumenta "izgubili" mnogi menadžerski krediti i dugovanja novihvlasnika Hrvatske.

Opravdanje za takve dodjele kredita autori ovog projekta vidjeli su u "nedovoljnoj kupovnoj moći zaprivatizaciju državne imovine", čime je unaprijed onemogućen dolazak novog "živog" kapitala u(tada) stasajuće hrvatsko gospodarstvo.

Taj posao najbolje je odrađivao Martin Katičić u Privrednoj banci Zagreb i njegovi kolege uZagrebačkoj banci.

U sanaciji Privredne banke Zagreb "nestala" su dugovanja mnogih novih vlasnika, kao primjericebivšeg premijera Nikice Valentića. Naime, o tome je odluku donosio jedan jedini čovjek: sanacijskiupravitelj Ivan Tešija (predstavnik Hrvatske narodne banke).

Bitno je što citirani dokument ranije, unaprijed, projektira takve poslove.

Takva koncepcija gospodarskog razvitka Hrvatske uspostavila je neovisne centre ekonomske moćikoji su potpuno neovisno o državnoj politici (Hrvatskom saboru i predsjedniku Tuđmanu) preuzeligospodarsko upravljanje državom:

"Takva koncepcija dobiva novo značenje u tržišnim uvjetima u kojima postoje mnogobrojna središta,koja donose gospodarski relevantne odluke".

Prema autorima toga svojevrsnog memoranduma hrvatskog bankrota, pretvorba i privatizacija bilisu ključni procesi u uspostavljanu poluga ekonomske moći i nadzora za nove vlasnike, koji ćeuvjetovati cjelokupne procese u Hrvatskoj, kojima će biti podređena čak i zakonodavna vlast kakobi im pogodovala:

"Jedan od ciljeva privatizacije jest dosezanje vla-sničke strukture u gospodarstvu, koja ćeproizvesti stabilne motive i poticaje ekonomskih subjekata, što će voditi efikasnoj kontroliupravljanju ekonomskim resursima. Odatle slijedi i krajnji cilj privatizacije - izgradnja efikasne ikompetitivne gospodarske strukture".

Međutim, kako bi ostvarili svoje ciljeve, u tišini, dok rat još traje, kako građani ne bi previše pitali ipo-stavljali "neugodna pitanja", autori ovog projekta predvidjeli su kako "brza privatizacija morabiti hrvatski strateški izbor, a kako bi taj izbor vodio željenom cilju uloga države mora se tomepodrediti".

3. Izrada pretvorbenih elaborata po mjeri kupaca

Radna skupina, opravdavajući takvo svoje stajalište u ratnoj, okupiranoj Hrvatskoj, Tuđmanu jepodvalila kako će se privatizacijom namaknuti sredstva za obranu zemlje:

158

"zbog ratom suženih politički prihvatljivih mogu-ćnosti izbora metode privatizacije, okvirnastrategija brze privatizacije nema alternative".

Naravno, to je bila njihova ratno-profiterska laž predsjedniku koji se (nažalost) osobno nije bašnajbolje snalazio u ekonomskoj politici.

Platforma za pljačku time je dovršena.

Nastavak je uslijedio izradom "fiktivnih" pretvorbenih elaborata, kojima je vrijednost pojedinihpoduzeća prilagođavana željama njihovih kupaca, koji su autorima ovakvih projekata bili poznati.Takve elaborate izrađivali su ekonomski projektanti po ovla-štenju Hrvatskog fonda zaprivatizaciju, a vrije-dnosti poduzeća u potpunosti su prilagođavane za kupnju biranih vlasnika.

Nakon toga, direktori banaka morali su osigurati prikladne menadžerske kredite odabranicima zakupnju tih poduzeća. Često su se ti poslovi rješavali telefonski i neformalno, što je također bilopredviđeno navedenim dokumentom, kojim se predviđalo "neformalna pravila igre, rutinske tipoveponašanja, koji pojačavaju ili nadopunjuju formalnu pravnu regulaciju". (str. 14 Strategije iz 1992.godine)

4. Rezultati državne revizije

Nalazi državne revizije aktualizirali su staru dvojbu, jesu li najveći krivci privatizacijski maheri tipago-spode Kutle i Gucića, ili su to oni, koji su im omogućili sve moguće makinacije. Revizija, naime,nije pokazala da je u privatizaciji bilo kriminala i zlouporaba, već da je skoro čitava privatizacijakriminal i zlouporaba.

Pojedini slučajevi, mogli bi se prepustiti pravosuđu.

Ali kad je čitava privatizacija slučaj, njom bi se morala pozabaviti politika. To, međutim, vladajućakoalicija izbjegava na sve moguće načine, iako je dobila izbore upravo zbog revolta javnosti protivprivatizacije kakva je provedena za vrijeme vlade HDZ-a.

Čim je koalicijska Vlada ušla u Banske dvore, pokazalo se da je ona spremna samo na nježnu iobzirnu reviziju, iako je privatizacija bila pljačkaška i okru-tna. Smatralo se, da bi se oštrijarevizija mogla pretvoriti u lov na vještice, koji bi omeo normalno poslovanje gospodarstva i poplašiopriželjkivane strane investitore. Zato je, nakon dugog oklijevanja, donesen Zakon, koji nije zadiraou HDZ-ov model privatizacije.

Revizori su samo trebali, na temelju prijava, utvrditi gdje su se kršili zakoni, bez obzira kakvi onibili. "Revizija će zahvatiti samo stršeće slučajeve", izjavio je tadašnji potpredsjednik Vlade dr.Goran Granić. Skoro dvije godine nakon što se koalicijska Vlada uselila u Banske dvore, revizori sukonačno ušli u poduzeća. Njihova prva dva izvještaja, od kojih je drugi stigao početkom 2003.godine u Sabor, do-slovno su porazna.

Prvi je pokazao da su od 99 kontroliranih poduzeća u čak njih osamdeset izigrani i kršeni zakoni.Tom je masovnom kriminalu kumovala država, čiji se Fond za privatizaciju ponašao kao da za njegazakoni ne vrijede. Prodavalo se, a često i poklanjalo, kome se htjelo i pošto se htjelo, muljalo se sdokapitalizacijom i vlasničkim udjelima, omogućavala se pljačka malih dioničara i pretakanje novcaiz poduzeća u vlastite džepove, itd.

159

Tada se, ipak, još moglo tvrditi, da se izvještaj bavi malim brojem poduzeća. Ali, nakon drugogizvještaja, više nema sumnje da je bila riječ o općoj praksi. Od 143 tvrtke, o kojima se sadaizvještava, samo u njih 8 sve je bilo po zakonu. I metode pljačke i uništavanja, kao da su prepisaneiz prvog izvještaja.

5. Sažetak

Pretvorbom društvenog vlasništva u Hrvatskoj, hrvatski su građani posredno oštećeni za više od 25milijardi američkih dolara. U tome je, prema načelu tihog konsenzusa ekonomsko-političkenomenklature, sudjelovala sadašnja vlast. Domoljubni kadrovi HDZ-a bili su angažirani u ratu, dok supartijski kadrovi odrađivali nacionalnu pljačku. Hrvatske ruševine za-sjenile su pogled na hrvatskupljačku. Danas još uvijek nismo sigurni što se dogodilo, ali postoje dokumenti na kojima pišu imena,prezimena i planovi.

Predsjednik Tuđman vidio je samo cilj samostalne i neovisne države Hrvatske, dok je ova skupinaiskoristila njegovu usredotočenost na zadaći hrvatske slobode kako bi ekonomski "oslobodili"Hrvatsku. Treba biti potpuno načistu da to nije bila politika jedne stranke, HDZ-a, niti FranjeTuđmana, nego skupine, lobija bivših komunističkih moćnika, koji su čekali i dočekali priliku zavlastito bogaćenje. Njihova premreženost po strankama i državnim institucijama jamčila im jeuspjeh. Mreža tih ljudi i danas je na vladajućim pozicijama, samo s većom učinkovito-šću negoranije.

Hrvatska nije pravna država, bez obzira na to koliko se aktualna vlast zaklinjala u to načelo. U njojcaruje samovolja pojedinaca i neodgovornih klika, koje dominiraju u hrvatskom javnom životu.Odatle ova duboka moralna i politička kriza, koja potresa Hrvatsku. I dok se god radikalno,temeljito ne obračuna s tim neodgovornim klikama, Hrvatska ne će izaći iz krize.

MAJMUN NA PALMI

160

Zanimljivo je uvijek vratiti se u prošlost.

A.D. 1976. Trešnjevka, neugledne prizemnice zagrebačke periferije. Ne bih se izgubio. Ta, naTrešnje-vci sam stanovao početkom svoga studija. Dobro je poznajem.

Naletio bih zacijelo na mlada čovjeka, koji sav u znoju na djedovu "placu" gradi skromnu kuću. Radobi to on učinio za sebe, treba mu krov nad glavom, ali prilike ga sile prodati ju. Izgradio ju je uznešto malo novca, koji treba vratiti, uz prijateljsku mobu, koju je trebalo počastiti. Htio bi u posao,iako je to samo proizvodnja cvijeća za vijence i groblja, ali nema s čime. Za vratom mu je usto teškahipoteka oca političkog kažnjenika u komunističkom društvu, koje nikome i nikada ništa ne oprašta.

Mladi čovjek je Ivica Todorić na početku svoje po-slovne karijere.

Nije se tada, na toj trešnjevačkoj "baušteli" dalo prepoznati čovjeka o kojem će ugledna hrvatskajavna glasila za kojih 35 godina pisati sljedeće (Vi-ktor Vresnik: "Todorić je bogatiji od trinajimućnija Slovenca zajedno", Jutarnji list, 4. studenog 2010.):

"Mirko Tuš i ove je godine najbogatiji građanin Slovenije, iako mu je kriza od prošle godine pojelagotovo polovicu bogatstva.

Prema ljestvici ljubljanskoga magazina Manager, najbogatiji Slovenac danas raspolaže tek s neštoviše od trećine vrijednosti kojom raspolaže najbogatiji Hrvat Ivica Todorić. Jezikom novca ibrojki, Mirko Tuš sa 1,4 milijarde kuna vrijednim udjelom u Tuš holdingu za 2,5 milijardi kuna lakšije od Todorića koji je vrijedan 3,92 milijarde kuna.

Kralja slovenske maloprodaje Tuša na ljestvici slijedi 190 milijuna kuna siromašniji Igor Lah koji jeboga-tstvo stekao znalačkim upravljanjem slovenskim privatizacijskim certifikatima.

Za razliku od Hrvatske gdje je Ivica Todorić četiri puta teži od drugoplasiranog Emila Tedeschija(ku-pnja Droge Kolinske nije ga znatno približila vodećem Todoriću), Lah za Tušem zaostaje samo 15po-sto procijenjene vrijednosti bogatstva."

Ne, nije zabuna. Početkom 2010. takav rasplet je bio sasvim normalno očekivan ("Forbes: Todorićnajbogatiji Hrvat, a sestra Emila Tedeschija najbogatija Hrvatica", www.index.hr, 27. ožujka2010.):

"Na Forbesovoj ljestvici najbogatijih Hrvata, na broju jedan našao se milijarder Ivica Todorić čijeje bogatstvo procijenjeno na 3,9 milijardi kuna. Todorićevo bogatstvo mjereno je Agrokorom uosam tvrtki, koje je ponderirano sa 70 posto, vlasničkim udjelom koji se odnosi na Todorićevosnovni račun. Ukupna vrijednost Agrokora na temelju udjela tih osam tvrtki prelazi 5,5 milijardikuna."

Eh, da se 1976. to moglo i samo naslutiti, mnogi bi prolaznik s radošću stegao ruku mladom čovjeku,vjerujući da će i sam, kad dođe vrijeme, sjesti za bogatu trpezu sa susedom Ivicom. Čestitao bi muunaprijed na ostvarenom životnom djelu.

Čestitka bi, međutim, na žalost, bila promašena. Nije to ono što je Ivica Todorić želio postići, a neradi se ni o bogzna kakvom bogatstvu, kako se to obično misli ("Todorić: Ma kakvo bogatstvo, do

161

prije šest godina živio sam u stanu s roditeljima i jednom kupaonicom!", www.poslovnipuls.com – 5.studenog 2010.):

“Kažu, Todorić je bogat! Ja gotovine nemam, jedino što imam su dionice Agrokora, koji ima dioniceKonzuma, Leda itd. Nisam uzeo dividendu iz Agrokora, sve što sam uzeo investirao sam da bih

gradio pogone u Hrvatskoj. Kad sam dobio kredit na temelju svojih dionica, uzeo sam dividendu dabih mogao vraćati kredit. Nema me ni u jednoj aferi. Zašto se nikad ne zapitaju: stalno se neštodogađa, a Todorića nema nigdje?!”

Svega nekakvih pišljivih 5,5 milijardi – u kunama.

Nešto drugo je u pitanju, kako nastavno sam Ivica Todorić kaže:

"Nisam smatrao da trebam nešto graditi sebi sve dok u državi ljudi nemaju što raditi. Kad samvidio da svi nešto grade, i ja sam htio nešto napraviti. Slučajno se pružila prilika da kupimzemljište s ruševinom i obnovim kulturni spomenik. Da bih ga sagradio, morao sam podići kredit jernisam imao novca, nisam toliko bogat, kaže Todorić."

Potreban je čovjeku krov nad glavom, ali u njemu prevladava kulturni osjećaj, umjetnički dojam(Nina Ožegović: "Kulmerov dvorac za obitelj Todorić - Novi život dvorca iz 16. stoljeća",www.nacional.hr, 17. veljače 2004.):

"Zagrebački arhitekt Branko Kincl projektirao je repliku Kulmerova dvorca u Šestinama podnoSljemena, koji je izgorio 1945., a sadržavat će dvorane za prijeme i treninge te veliku vinoteku.

Dvorac predaka slikara Ferdinanda Kulmera iz temelja podiže tvrtka 'Agrokor', koja trenutačnoima još sedam gradilišta u Hrvatskoj i u inozemstvu.

Na mjestu nekadašnjeg Kulmerova dvorca u Šestinama, zapadno od restorana 'Šestinski lagvič', poprojektu poznatog zagrebačkog arhitekta Branka Kincla niče replika originalnog zdanja, koje jerazoreno potkraj Drugog svjetskog rata u podmetnutom požaru. Dvorac predaka slikara FerdinandaKulmera iz temelja podiže tvrtka 'Agrokor', koja trenutačno ima još sedam gradilišta u Hrvatskoj iu inozemstvu. Dvokatni dvorac već se vidi iz Šestina, a upravo se radi krovna konstrukcija. Od nekoćprekrasnog dvorca s renesansnim pročeljem ostale su samo ruševine, koje su desetljećima služile zaodlaganje otpada. Budžet za obnovu je 2,7 milijuna eura, građevinski radovi počeli su početkomprošle jeseni a pretpostavlja se da će se projekt završiti za godinu dana.

Kako je rekla Anja Linić, glasnogovornica 'Agroko-ra', prije Kulmerova dvorca 'Agrokor' je većobnovio jednu građevinu u Lovranu i lovačku kuću u Garjevici. Također, objavljivanjem atraktivnogkalendara s fo-tografijama dubrovačkih ljetnikovaca te davanjem pomoći pri objavljivanju knjigeNade Gruić, profesorice povijesti umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu i fotografaDamira Fabijanića, dali su svoj doprinos u projektu obnove dubrovačkih ljetnikovaca. Tonči Kriste,inženjer građevinarstva i voditelj projekta obnove Kulmerova dvorca, kaže da 'Agro-kor' svjesno iplanski ulaže u kulturne investicije, jer želi dati doprinos očuvanju kulture.

U projektu obnove Kulmerova dvorca sudjeluje mnogo različitih stručnjaka, a od početka jeuključen i Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode. Njihovi eksperti, na čelu skonzervatorom Silvijem Novakom, zamjenikom pročelnice, budno paze na sve detalje

162

rekonstrukcije. Taj je dvorac, čija je-zgra potječe iz 16. stoljeća, nekoć bio važan spomenikkulture. Posjed je bio poznat po vrsnim vino-gradima. Bilo je to i Zagrebu najbliže feudalno imanje.

Taj ogromni dvorac na dvije tisuće četvornih metara dugačak je 450 metara i ima dva kata.Kako kažu u 'Agrokoru', služit će u reprezentativne svrhe za službene goste 'Agrokora', a manji diopretvorit će se u stambenu zonu. 'Ideja je da dvorac reprezentira Agrokor i Hrvatsku, daposlovnim partnerima i gostima pokaže povijesne i kulturne vrijednosti naše zemlje', kaže JadrankaHranilović, šefica kabineta 'Agrokora'.

Zbog toga će u dvorcu biti dvorane za prijeme i treninge, a uredit će se i Kulmerovi podrumi unekadašnjem stilu. Velika će se pažnja posvetiti obnovi nadaleko poznate vinoteke, koja je bilakarakteristi-čna po bačvastim svodovima. U okolici dvorca obnovit će se park s čuvenimvinogradima i voćnjacima. Zapravo, obnova obuhvaća cijeli posjed koji se proteže na 70 tisućačetvornih metara. Jedna od ideja odnosi se na gradnju vodoskoka u središnjem dijelu parka.

Također, zdanje će imati terase, odmorišta i vidikovce s kojih puca divan pogled na Šestine, a udaljini se nazire cijeli Zagreb. Unutrašnjost dvorca pretrpjet će minimalne izmjene, samo one kojesu nu-žne za suvremeno funkcioniranje kuhinje i sanitarnog čvora. U podzemnoj etaži bit će bazen,saune i slični sadržaji za rekreaciju i očuvanje zdravlja, te garaže.

Arhitekt i profesor na Arhitektonskom fakultetu Branko Kincl rekao je da sve rade u skladu sa strogopropisanim pravilima obnove zaštićenih spomenika kulture. 'Te smo sadržaje smjestili u podrum zato štoništa ne smije remetiti sliku originalne građevine', na-glasio je Kincl, dodavši da je obnova dvoraca jedanod najvećih i najatraktivnijih zahvata u njegovoj struci. Iako je obnova dvoraca rijetkost u Hrvatskoj –sve je počelo prije 20 godina obnovom Miljane, a nastavilo se sa Štakorovcem, Belom i Taborom. Kaže dapostoje standardizirane norme, koje se moraju poštovati: 'Iako se dvorac ne obnavlja u starimgrađevinskim tehnikama nego na suvremen način, primjerice, gradi se višeslojna konstrukcija krova,poštuje se originalna debljina zida kakva je bila nekoć.'

Na imanju Kulmer najprije su provedena arheološka istraživanja. Optimistično se pretpostavljalo daće tu pronaći prapovijesna naselja ili kakve druge arheološke nalaze. Te su se prognoze pokazalepogre-šnima, ali su otkriveni originalni gabariti dvorca iz 16. stoljeća.

162







162







163

'Dvorac neće biti lako obnoviti jer su ga razni vla-snici u četiri stoljeća nekoliko puta pregrađivali, aosim toga ne postoji puno podataka o arhitekturi dvorca. No nastojat ćemo napravitivjerodostojnu repliku originalnog zdanja', objasnio je konzervator Silvije Novak, zamjenikpročelnice Gradskog zavoda za zaštitu spomenika kulture i prirode.

Dvorac se obnavlja, kako kaže Novak, prema najstarijem grafičkom prikazu dvorca Kulmer, kojipotječe iz prve polovice 19. stoljeća i pokazuje kuriju prije neorenesansne pregradnje. Zatim seoslanjaju na iz-vještaj te 20-ak dragocjenih skica i fotografija, ko-je je prikupila i napisalakonzervatorica Anđela Horvat 1946. a osam godina poslije nadopunila Štefica Habunek. Tefotografije i izvještaji jedini su izvor za izučavanje nekadašnjeg vanjskog izgleda, interijera iprošlosti dvorca. Kulmerov dvorac u Šestinama uništen je u podmetnutom požaru u veljači 1945.,potkraj II. svjetskog rata. 'Požar i eksplozija municije izazvali su velika oštećenja, što je dovelo dorušenja zidova potkraj 50-ih, istodobno kad se srušio posljednji zid branič kule Medvedgrada',rekao je Novak. Devastacija je tolika da je 1954. tadašnji Konzervatorski zavod Zagreba oduzeoostacima Kulmerova dvorca status spomenika kulture.Dvorac nije nastao odjednom. Renesansna jezgra po-tječe iz 16. stoljeća kad se u njega nakonvelikog potresa preselio vlastelin Stjepko Gregorijanec, vla-snik Medvedgrada. Zatim je u 17.stoljeću tadašnji vlasnik kurije grof Petar Zrinski dogradio dvorac u kasnorenesansnom stilu, očemu svjedoči spomen-ploča iz 1667., koja je poslije bila uzidana u novi zid stubišta. To se vidi pokonstrukciji svoda, upotrije-bljenoj građi i načinu zidanja u podrumskom dijelu dvorca, koji jedanas jedini sačuvani dio zdanja. Novak je otkrio da je najmlađi dio dvorca zapadni trakt,nadsvođen baldahinskim svodovima, koji je vjerojatno bio prigrađen u 18. ili čak početkom 19.stoljeća. Pretpostavlja se da je to bio gospodarski dio s kuhinjom i spiralnim stubištem, koje jepovezivalo prizemlje i prvi kat. Konačni neorenesansni izgled s fasadom i zabatima dobio je nakonvelikog potresa 1881. Jedini arhitektonski nacrt potječe iz 1907. a prikazuje glavno stubište uzsjeverno pročelje i kapelicu. Autor je bio arhitekt Martin Pilar.

Za obnovu su iznimno važne fotografije koje je prikupio i objavio Mladen Obad-Šćitaroci. Na njimasu vidljive bijele klasicističke peći i namještaj staronjemačke renesanse za koji se pretpostavlja daje nabavljen u obnovi zadnjih desetljeća 19. stoljeća. 'Na žalost, ne postoji nikakva dokumentacija okapeli iz koje je čudom spašena Bogorodica s djetetom', rekao je Novak. Ni jedna fotografija neprikazuje strop pa se ne zna jesu li bili ukrašeni štukaturama. Anđela Horvat u svom izvještaju iz1946. spominje freske iz 18. stoljeća u glavnoj dvorani na katu, koje su prikazivale tropskuvegetaciju i Indijance. Štefica Habunek opisala je zidne slike u prozorskim nišama na kojima subile prikazane tropske biljke i noj. 'Na jednoj od fotografija razabire se prikaz majmuna napalmi, motiv poznat iz Vrhovčeve masonske lože u Vlaškoj ulici, koja je bila oslikana potkraj 18.stoljeća', rekao je Novak.

'Veličina obnove Kulmerova dvorca je u tome što će se tako jedan povijesno-zaštićeni kompleksvratiti u registar kulturnih dobara, ali i u memoriju Zagre-ba', zaključio je arhitekt Branko Kincl,dodavši da je njegov projekt nastojao maksimalno uvažiti sve detalje dvorca koje su uspjeli pronaćiu pisanim izvje-štajima i na fotografijama. 'Obnovom dvorca Kulmer grad će se obogatiti novimsadržajem, koji može postati jedan od važnih simbola Zagreba. Naime, dvorac može reprezentiratiživot u toj sredini te način gradnje i oblikovanja u određenom povijesnom razdoblju.'

Vlasnici dvorca u Šestinama. Dvorac je često mijenjao vlasnike. Povijesni izvori kažu da se vlastelinStjepko Gregorijanec, tadašnji vlasnik Medvedgrada, nakon razornog potresa koji je razorioplemićki grad na obroncima Medvednice, 1590. preselio u novoizgrađenu kuriju u Šestinama. Kako

164

kaže konzervator Silvije Novak, obitelj Zrinski stanovala je u dvorcu od 1657. a obitelji Turovicz,Mikulić i Čikulin uselile su se potkraj 17. stoljeća. Plemići Sermage postaju vlasnici dvorca sredinom18. stoljeća. Ivan Emil Kulmer (1736.-1807.) postao je vlasnikom dvorca i imanja preko svoje ženeJudite grofice Sermage. Obitelj Kulmer po kojoj se dvorac zove važna je u hrvatskoj povijesti.Političar i ilirac Franjo barun Kulmer (1806.-1853.), unuk Ivana Emila Kulmera, najviše se pamti potome što je kralju predložio svog prijatelja Josipa Jelačića za hrvatskog bana. Njegovu bratuMiroslavu Kulmeru dodijeljena je grofovska titula 1862. On je bio prvi zapovjednik hrvatskogdomobranstva koji je u njega uveo hrvatsku zastavu i jezik.

Spor oko vlasništva. Barbara Kulmer, kći pokojnog slikara Ferdinanda Kulmera, izgubila je spor sGradom Zagrebom za povrat plemićkog dobra. U 'Agro-koru' tvrde da su njihovi papiri apsolutnočisti. No ona je ipak pokrenula upravni spor na Upravnom sudu RH za povratom imovine."

Usputna zavist umjetnicima nikada nije smetala ("Todorić sada legalno u zaštićenom zelenompojasu", www.zagrebancija.com):

"U Zagrebu se posljednjih deset godina intenzivno i bez skrupula radi na dugoročnom planu obmanei otimačine, a slučaj Todorić primjer je pomno isplanirane i ciljano smišljene manipulacije javnostikako bi se pogodovalo moćniku - rekao je Teodor Celako-ski komentirajući prenamjenu hotelaKulmerov dvorac u rezidenciju Ivice Todorića.

Građevina veličine 15 tisuća metara kvadratnih, koju je u ruševnom stanju prije pet godinaTodorić pristao renovirati i pretvoriti u hotel, od Gradskog je ureda za izgradnju dobila lokacijskudozvolu za rekonstrukciju. Iako Todorić koji s obitelji već godinama živi u tom objektu javnenamjene, od sada više neće biti ilegalac u vlastitom domu. Celakoski tvrdi kako je poduzeta čitavaizmjena GUP-a kako bi se prikrilo izravno pogodovanje Todoriću.

Radi se o zaštićenom pojasu u podsljemenskoj zoni. Da bi netko tamo gradio objekt, on morasadržavati javnu namjenu. U tom smislu je Todorić dobio do-zvolu za gradnju hotela, što je bioprvo korak ove pomno smišljene obmane. Drugi korak su povukli kada su stvorili sve pretpostavke zaizdavanje lokacijske dozvole, i na koncu su je i izdali. To je bio plan koji je postojao od samogpočetka - rekao je Celakoski i dodao kako su izmjene GUP-a napravljene tako da postoje iznimkekoje nitko osim Todorića ne zadovoljava.

Mi ćemo tražiti izmjene GUP-a od Gradske skupštine. Imamo velike šanse da u tome uspijemo, alikako izmjena ne djeluje retroaktivno, neće se odnositi na Todorića. Proučavamo i mogućnostipodnošenja žalbe na odluku o lokacijskoj dozvoli - kaže Celakoski koji je, kao voditelj inicijativePravo na grad, zajedno sa Zelenom akcijom prošle godine organizirao prosvjed ispred Kulmerovihdvora."

Nu, to što će dalje biti, nije predmet ove knjige.

TODORIĆEV PUT DO USPJEHA

S početkadobronamjerno

1. Zajednički

165

Ne kažem, niti mislim, ovo je put Ivice Todorića do uspjeha, iako to tako zbilja jeste. Nego, znam,to je zajednički uspjeh oca Ante i sina Ivice. Ruka pod ruku, osmijeh od uha do uha, pogled na sv.Juru i obazir s vrha Biokova. Na sve strane.

Antini su temelji i putokazi. Ivicin je uspon.

Zapanjuje i zadivljuje Antina diskretnost i samozatajnost.

Otac.

Bravo Ante!

Nauranku

2. Ante Todorić

Njegova je zamisao. Njegov je početni kapital. Njegove su sveze.

Nisam jedini koji u Agrokoru prepoznaje Agro-kombinat Zagreb. Područje: sjeverozapadna Hrvat-ska. Gospodarska grana: poljoprirada i hranidbeni veleobrt. Ne, nikako industrija, nego upravo onakokako sam rekao: obrt, zadrugarstvo, ali na veliko. Što veće, to bolje.

On zna započeti. Uvijek zna naći ono što je potrebno za početak. Novac, ali i pozicije, manje položaje.Prije Proljeća, ali i nakon Proljeća. Jednako u doba drugog Uskrsnuća Države Hrvatske 1991. kao što bito bilo, ne dvojim, da je živio i bio u muževnoj dobi 1941.

Stari se drugovi ne zaobilaze. Zna to dobro Ante. Bili oni zaista pravi drugovi ili gospoda. Prava ilipriučena. Bili oni nacionalisti ili ne. Izvorni Hrvati ili Hrvati doučeni hrvatstvu, učeći i hrvatski jezikkod Marijana.

Da. Nezaobilazno je pritom bilo, u Todorićevom putu do uspjeha, Antino prijateljstvo s Dr. Franjom.

Promišljeno, ali ne i namješteno. Obostrano. S dostojanstvenim zadovoljstvom. Da. Kako rekoh:obostranim.

3. Matičin novac

Bio je. Uzet je.

Nikada nisam vjerovao udbaškim pogledima na svezu krivnje i dokaza krivnje. Za njih je uvijekkrivnja na prvom mjestu, a dokazi su nešto što se samo po sebi razumije. Nađu se, naprave se, akoveć ne postoje.

Nikada, isto tako, nisam sumnjao u udbašku zlu nakanu. Glede dobrih i poštenih ljudi. Svrbila ihuvijek pravda, istina i poštenje. Rad, pravila i mogućnost da netko drugi dođe do cilja prije njih.Bilo je tako i bit će.

Naoružanje Matice Hrvatske. Zašto ne? Ne baš MH, ali ipak. Tako se govorilo. Moralo se takogovoriti.

166

Nešto za Maticu Hrvatsku, nešto za onu "drugu logistiku".

Bio je novac. Bio i ostao.

4. Biti na pravom mjestu

Ne niječem nacionalizam Ante i Ivice Todorića. Potvrđujem ga. Svjedočim za njih. Onaj pravi,hrvat-ski, onaj što postoji od pamtivijeka. Ali, ga i poznajem.

Kao Imoćanin.

Svi moji s očeve strane bili su ustaše. Izvorno i trajno. Više u pogledima, nego djelatno. Majčini subili, uglavnom, partizani.

Partizani? Mogao bih reći i praktični Hrvati.

Kad se pruži prilika. Nezavisna Država Hrvatska je trebala kremenčiće za "fajercag", RepublikaHrvatska treba argentinsku govedinu. Bolje mi, nego netko drugi!

Nikad nisam susreo ni Antu ni Ivicu. Kamo li da bih s njima razgovarao. Ali sam znao za njih. Dobro.

Proljeće je donijelo i "Hrvatski gospodarski glasnik". Nešto sam u njem i ja objavio. Financirao ga jeAnte Todorić. Navratio sam jednom u uredništvo do Ante Glibote. Teško da se on toga sjeća. Krajtolikih ...Izlazak prvog broja (su)proslavili smo na Cmroku u "Šumskom dvoru". Mi "Borovci": Filip Šusto,Franjo Zadro ... Prvi broj, s naslovnicom punom hrvatskih grbića ("bez krune") donio je prof. dr. sc.Marko Veselica. Kasnije, nakon 21. sjednice, na udbaškom saslušanju, jedva sam uspio opravdati tajsastanak. Srećom, sjetio sam se kolegice Nade. Stanovala je u blizini. Rekoh, bio sam s njom, iakonisam bio. Čudno, nisu provjeravali. Zna i Udba imati svoje crne minute.

Šteta. Marko nije bio pravi partizan. Nije bio pra-ktični Hrvat.

Za razliku od Todorića.

5. Pružena prilika

Bilo je u nas u svako doba praktičnih Hrvata. Bilo ih je, ali to ne znači i da su uspjeli.

Za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske zvali su ih nastašama. Ustaše i nastaše.

Nestala država, nestale nastaše.

Isto i 1971. Sve do Karađorđeva.

Također i 1991. Sve do ...

Ne, ne. Država je tu. Opstala je.

Puške pucaju. Topovi riču. Na srbskoj fronti grmi kao da su gromovi.

167

Zašto ići ako se ne mora?

Ionako, nije li isto 40 % jugoslavenskog tržišta ili 2/5 tržišta jugosfere?Ivica Todorić se odlučio.

Tko prvi do djevojke, njegova djevojka. Bliži je Za-greb sebi od Vukovara.

Ispravna odluka.

Uspješna.

6. Nenamjensko ponašanje

Vozim se s prijateljem iz Bokanjca u Zadar. S desna neki kućerak. Bunker. Ili nešto tomu slično.

"Bivša carinarnica."

"Što je sada?"

"Ništa. Propada. Ruglo."

Susrećem poznanika.

"Jesi li za čašu vina?"

"Jesam. U blizini je gostionica."

"Ne treba. Vino je ovdje. U karnisteru."

"Nije destilirana voda?"

"Nije. Vino je."

Promijenio i karnister namjenu.

Vikend je. Odoh do zeta. Malo ću se odmoriti.

"Sjednite. Sad će čaj."

"Ne ću. Ne ću ponovno u Ljubljanu."

"Zašto u Ljubljanu?"

"Nisu li ovo autobusna sjedala?"

"Da. To su sjedala iz autobusa, ali nisu više autobu-sna sjedala. Držim ih u vrtu, kad mi gosti dođu.Na svježi zrak."

Mijenjanju, s vremena na vrijeme, namjenu i autobusna sjedala.

168

Ako već namjenu mijenja jedna carinarnica, jedan karnister, jedno autobusno sjedalo, zašto ne bi ičovjek. Pametniji je čovjek od njih.

Osobito, kad je iz kraja gdje je kontrabanda časno zanimanje.

Dobio Ivica Todorić kredit za kupnju pšenice, za kupnju kukuruza. Ah, nije li bolje najprije kreditiskoristiti za kupnju ... za kupnju bilo čega na čemu se može dobro i odmah zaraditi. Onda vratitikredit. Pošteno i na vrijeme. Doći će na red i pšenica i kukuruz.

Ostavi namjenu u kraj. Nisi se s njom oženio.

Bravo Ivice!

Od trnjado zvijezda

7. Sojara i Jamnica

U Zagreb smo stigli 20. studenog 1991. Dva dana nakon pada Vukovara. Kći Biserka je poginula 8.studenog. Besmisleno je bilo i dalje ostati u Vinkovcima.Kći Lovorka studirala je u Zagrebu. Uz studij, radila je i sa mnom. Za mjesečnu plaću. 50 DM. Nimnogo, ali ni malo. Skromni zahtjevi, skromne potrebe pa i niske cijene. Ni drugima ništa nije bilobolje.

Rat je. Ginulo se. Rušili su. Jedini cilj je bio preži-vjeti i obraniti se.

Istodobno.

Nakon Sojare došla je na red Jamnica. Pa Agroprerada. Jedno za drugim.

Ni tvornice u to doba nisu bile skupe.

Ipak, trebalo je znatno više novaca, nego li za salatu.

Nije novca imao Ivica Todorić, ali ga je imao Franjo Luković u Zagrebačkoj banci. Dovoljno.Povoljno.

"Mogu li i ja Ivice do Franje?"

"Ne. Ti ne!"

"Zašto ne?"

"Zato, jer ne!"

8. For One Kuna

PK Belje u financijskim poteškoćama. PIK Vrbovec u financijskim poteškoćama. Tisak u financijskimpoteškoćama.

169

"Želite li kupiti neko od tih društava?"

"Zašto ne? Koliko vrijede? Pošto su?"

Auditor: "Vrijednost nekog trgovačkog društva je-dnaka je razlici vrijednosti njegove aktive ivisine njegovih obveza.""U konkretnom slučaju?"

Auditor: "To Vam mogu reći tek nakon procjene."

"Kolika je cijena?"

Auditor: "Rekao sam, to Vam mogu reći tek nakon procjene."

"Hvala. Sačekat ću."

Dr. sc. Ivo Sanader: "Dobro došao Ivice. Hoćeš li kupiti PK Belje, PIK Vrbovec, Tisak ..."

"Pošto su?"

Auditor: "Rekao sam, to Vam mogu reći tek nakon procjene."

Dr. sc. Ivo Sanader: "Gospodine revizore, ovo je Ivica Todorić. Za njega ne vrijedi ono ... Ivice,svako od društava za Jednu Kunu. For One Kuna."

"Mogu li i ja Ivice na taj način?"

"Ne. Ti ne!"

"Zašto ne?"

"Zato, jer ne!"

9. Preuzete obveze

"Dobar dan!"

Jadranka Kosor: "Dobar dan! Kojim poslom?"

"Vupik je u financijskim poteškoćama. Dospjele su obveze prema državi."

Auditor: "Kupili ste zajedno aktivu i obveze Vupika. Zato je cijena i bila takva kakva je bila."Jadranka Kosor: "Gospodine revizore, ovo je Ivica Todorić. Za njega ne vrijedi ono ... Ivice, državaće otpisati svoje tražbine prema Vupiku."

"Mogu li i ja Ivice koristiti tu mogućnost?"

"Ne. Ti ne!"

"Zašto ne?"

170

"Zato, jer ne!"

10. Poticaji

Auditor: "G. Todoriću, dospjele su Vaše obveze za porez na dobit."

"Kompenzirat ćemo."

Auditor: "Vi nemate nikakvih tražbina od države."

"Imam. Imat ću ih. Niste vodili računa o poticajima."Auditor: "Je li na zemlju PK Belja koje ste inače kupili za jednu kunu?"

Petar Čobanković i Ivan Šuker u jedan glas: "Gospodine revizore, ovo je Ivica Todorić. Za njega nevrijedi ono ... Ivice, država će Vam dati poticaje na zemlju koju ste ... za poljodjelsku proizvodnjukoju ste na korektan poslovni način stekli."

"Mogu li i ja Ivice koristiti na taj način?"

"Ne. Ti ne!"

"Zašto ne?"

"Zato jer ne!"

11. Konzum plaća

Konzum plaća kad plaća i ne plaća kad ne plaća. Kako kad.

Za 90 dana. Za 120 dana. Za 180 dana.

Plaća i robom. Roba za robu.

Pa što?

Ništa. Samo onako.

Konzum ... oprostite ... Agrokor plaća i bonovima. Kuna dobiva brata blizanca.

Hrvatski Sabor šuti. Predsjednik RH šuti. Vlada RH šuti.

Šuti bome i Tomislav Karamarko.

Mladen Bajić nije ništa glasniji.

"Mogu li i ja Ivice tako?"

"Ne. Ti ne!"

"Zašto ne?"

171

"Zato, jer ne!"

Uz krajopet dobronamjerno

12. Zajednički, nikako drugčije

Ante je znao zašto radi.

Imao je sina Ivicu. Trebat će mu.

Ivica zna zašto radi.Ima sina Antu. Trebat će mu.

Ante će imati sina ...

Zar Vam toliko treba, dragi moji Todorići?KORIŠTENA LITERATURA

Ana Benačić: TODORIĆ: TAJKUN BEZ STRAHA I PROBLEMA, www.danas.net.hr

S.B. - www.hrvatskauljudba.hr, 2.-12. prosinca 2006.

Dražen Ciglenečki, INTERVJU S dr. sc. ŠIMOM ĐODANOM, "Novi list", Rijeka, 17. lipnja 2007.

FORBES: TODORIĆ NAJBOGATIJI HRVAT, A SESTRA EMILA TEDESCHIJA NAJBOGATNIJAHRVATICA, www.index.hr, 27. ožujka 2010.

Z. Korda: KONZUM ISCRPLJUJE DOBAVLJAČE I POVEĆAVA DOBIT, www.tportal.hr

Marijan Matković: OBNOVLJEN RAD SKUPINE HENNESSY, "Fokus", Zagreb, 5. prosinca 2003.

Nina Ožegović: KULMEROV DVORAC ZA OBITELJ TODORIĆ – NOVI ŽIVOT DVORCA IZ 16. STOLJEĆA,www.nacional.hr, 17. veljače 2004.

Mislav Šimatović: IVICA TODORIĆ – OD TRGOVCA CVIJEĆEM DO NAJMOĆNIJEG HRVATSKOGBIZNISMENA, "Nacional", Zagreb, 1. travnja 2005.

Mislav Šimatović i Vladimir Huzjak: IVICA TODORIĆ NAJBOLJI DRUGI PUT ZA REDOM, "Nacional",Zagreb, 1. travnja 2005.

TODORIĆ: MA KAKVO BOGATSTVO, DO PRIJE ŠEST GODINA ŽIVIO SAM U STANU S RODITELJIMA IJEDNOM KUPAONICOM, www.poslovnipuls.com – 5. studenog 2010.

TODORIĆ SADA LEGALNO U ZAŠTIĆENOM ZELENOM POJASU, www.zagrebancija.com

VIKTOR VRESNIK: TODORIĆ JE BOGATIJI OD TRI NAJIMUĆNIJA SLOVENCA ZAJEDNO, Jutarnjilist, 4. studenog 2010.

www.moljac.hr

172

www.tportal.hr

Narodne

173173173

174174174

175175175

176176176

177177177

178

PISMO ANANDA DŽAFIĆAJ.C.,

www.index.hr22. studenog 2010.

Beograđanin Anando Džafić bivši je zaposlenik trgovačkog lanca Idea, srpske inačice Konzuma, uvlasništvu Ivice Todorića. Za vrijeme svog relativno kra-tkog radnog vijeka u Idei Džafić se susreos frapantnim kršenjem prava radnika i nepoštivanjem mušterija. Svoje radno iskustvo u Todorićevojtvrtki Džafić je detaljno opisao u pismu koje nikog ne može ostaviti ravnodušnim.

Pismo Ananda Džafića u njegovom izvornom obliku prenosimo s nezavisnog portala Lupiga.com. Nanavode svog bivšeg zaposlenika Idea do danas nije reagirala.

"Poštovani,

nadam se da će Vas zanimati da pročitate ovo pi-smo. Zaposlen sam u "Idei" od 26.03.2010. na ra-dnom mestu prodavac - kasir u prodavnici (400 m2) u Zemun polju, ul. Dušana Mađarčića 7. Inačerođen sam 24.10.1974. u Beogradu gde i stanujem na adresi Omladinskih brigada 28/16 11070 NoviBeograd.

Prvih dana na poslu radio sam na voću i povrću i tu se dogodio sledeći slučaj: poslovođa Jelica Vajićme je uputila da donesem zelenu salatu u toalet da bi je "osvežila". Salatu u gajbicama sam zatimdoneo po-slovođi Vajić gde je ona zatim tu salatu izručila u kantu od džogera (koji služi za ribanjepodova) u koju je prethodno sipala vodu i koja uobičajeno stoji u WC-u. Zatim me je uputila da tukantu iz WC-a odnesem u komoru za voće i povrće, što sam ja i učinio. Kad je zamenik poslovođeMarko Šoškić došao u svoju (II) smenu i video tu kantu u VIP komori upitao me je šta je to.Odgovorio sam mu i zatim ga upitao zar nikad pre nije video taj postupak. Odgovorio je da nije, azatim mi rekao "Ajde sad skloni to. Ne daj bože da neko naiđe." Zatim sam koliko toliko"osveženu" salatu vratio u gajbice u kojima je posle bila izložena na police u radnji.

Nakon tri dana rada na VIP odeljenju prebačen sam na kasu, što mi je odgovaralo. Rad na kasi u"Idei", uprkos svemu, bilo je moje najlepše radno iskustvo do tada. Imao sam odličnu komunikacijusa mušterijama, pošto sam inače dovoljno obrazovan i jednako uspešno komuniciram sazemljoradnikom kao i sa ljudima višeg stepena stručnosti. Sa mušterijama sam umeo da neobaveznorazmenim neko mišljenje ili utisak kao i da se zajedno nasmejemo nekoj šali. Moj rad je biodisciplinovan i strog. Pazio sam na robu koja je stajala oko kase znajući da ja za nju odgovaram i daod poštovanja pravila zavisi kako moj uspeh tako i uspeh radnje. Nekoliko puta sam došao u situacijuda sprečim krađu u radnji. Je-dnom sam fizi-čki savladao mladića koji je nakon što je uhvaćen ukrađi hteo da umakne zameniku poslovođe Marku Šoškiću i pripadniku obezbeđenja Dariju Vujku.Drugi put sam jurio po ulici lopova koji je bežao sa flašom votke "Smirnoff" i nije hteo da stanekada je reagovao alarm na vratima radnje. Nisam ga, nažalost, stigao ali je da bi uspešno pobegaomorao da spusti na travu votku koju je nosio ispod jakne, koju sam zatim vratio u radnju.

Treći put sam intervenisao kad je poslovođa Jelica ukazala da neki čovek sa decom odnosi našakolica. Stigao sam dotičnog gospodina koji je već bio odmakao 200 metara i po kiši vratio kolica uradnju, na šta me poslovođa častila pićem. Ne treba posebno pominjati da sam odlično sarađivao sakolegama i bio od njih cenjen kao dobar radnik i čovek, a od koleginica i kao džentlmen.

179

Međutim, kako je vreme odmicalo primećivao sam da poslovođa Jelica prema meni ima sve hladnijiodnos. Zbog toga sam, koliko je to moguće, pokušavao da to ispravim. Jelica i ja smo umeli zajedno

da se našalimo i nasmejemo, ona mi je nekoliko puta u različitim slučajevima pomogla, kao što sam ija njoj. Video sam da me ne mrzi. Uostalom, nas dvoje smo približno istih godina tako da smo bili nati, kao doduše i svi međusobno u radnji. Nažalost, kad bih dolazio na posao teško mi je padalo štoposlovođa kad joj se javim skoro nikad me ne pogleda u oči, nego mi uvek otpozdravi sagnute glave.To utiče psihološki na radnika, jer se pita šta je zgrešio. To je trajalo mesecima. Dok jednog danakad sam u toku radnog vremena ušao kao i obično u njenu kancelariju (u koju svi radnici dolaze dasednu, da užinaju pošto u radnji nemamo svoju kuhinju, da popričaju) nisam bio na ulasku izbačen sarečima da tamo nemam šta da tražim, da se zna gde je mesto za doručak (magacin) itd.Tog istog dana Jelica je osetila za potrebno da naštampa pravilnik o ulasku u njenu kancelariju i daga istakne na vidno mesto, očigledno pod utiskom onoga što se desilo tog dana. Od tog trenutkaznao sam da su mi dani u "Idei" odbrojani. Shodno tome priznajem da sam postao neštonervozniji u odnosima sa poslovođom. U nekim situacijama kad sam znao da sam u pravu nisamdozvoljavao sebi da se izvinjavam, što bih možda ranije ponekad i učinio. Iako nisam nevešt kada suu pitanju ljudi i međuljudski odnosi, kao što sam već pomenuo, ne mogu sa sigurnošću da tvrdimšta je osnovni razlog otkaza koji sam mesec i po ili dva meseca kasnije od mog poslovođe JeliceVajić dobio. Mogu samo da nagađam. Možda je velika razlika u ličnostima bila nepremostiv problem.Naime Jelica je sa sela, iz Belegiša u Sremu, relativno blizu Zemun polja. Ja sam sa Novog Beograda- klasične urbane sredine, koja je izgrađena na isušenoj mo-čvari i nikad nije bila selo. Možda sasvim ima veze i incident koji sam opisao na početku pisma koji je na ovu razliku dolivao ulje.

Saopšteno mi je da sam dobio otkaz, tj. da mi neće produžiti jednomesečni ugovor, 20.08.2010.telefonom. U "Idei" sam radio 5 meseci.

Iako sam otkaz očekivao teško me je pogodio. Radi ilustracije navešću Vam jedan primer kako samradio svoj posao. Na kasu je kod mene došla jedna gospođa i tražila neke cigarete. Kod mene u box-u ih nije bilo, a u tom trenutku bio sam siguran da ih nema i u druga dva. Par sekundi nakon što jegospođa izašla iz radnje bez tih cigareta ugledao sam da ih ipak ima na drugoj kasi. Pošto mi na kasistojimo dok radimo nije mi bilo teško da istrčim na vrata i pozovem go-spođu da se vrati i kupicigarete.

To je bio moj odnos prema radu i lojalnosti prema firmi. Meni je rečeno da sam dobio otkaz jer jemoj šef Jelica Vajić svoje pretpostavljene izvestila da nije zadovoljna mojim radom. Nisam mogaos tim da se složim.

Istovremeno sam znao da ne mogu tek tako da do-zvolim da mi gori radnici od mene nanosenepravdu samo zato što im se može ili što im nisam simpatičan. Naime, pre posla u "Idei" radio samu kiosku. Kolega mi je bio čovek koji je pored kioska prodavao sladoled koji se kucao na istoj kasi.

Supruga tog dobrog čoveka je pet dana ležala u bolnici jer je na obližnjoj pijačici u bloku kupilasalatu kojom se otrovala. I sad da šef takvog nivoa kompetencije kakav je Jelica Vajić mene -kasira kojem su mušterije koje porodično kupuju u "Idei" izjavljivale da samo zbog mene dolaze u"Ideu" Zemun polje, tj. da imaju toliko poverenje i da im toliko znači moja ljubaznost (s čim jeJelica upoznata, naime ja sam joj to preneo) - dakle da me ocenjuje kao lošeg ra-dnika i da meshodno tome izbacuje iz firme.

Pa, Jelice draga, pomislio sam - neće moći tako lako.

180

Posle otkaza otišao sam u kadrovsku službu "Idee" i tamošnjoj službenici Azri rekao da želim dara-zgovaram sa nekim od direktora o kršenju pravila u radnji koje teško može da ugrozi našemušterije. Isto tako sam joj rekao da ću u slučaju da budem ponižen i u slučaju da niko u "Idei" neželi da razgovara sa radnikom koji je za firmu radio 5 meseci po 6 dana u nedelji, se obratiti nekomdrugom, a to može biti i širi auditorijum. Azra je bila uznemirena i rekla je da će preneti nadležnimamoju želju. Nara-vno niko mi se nije javio. Drugi put sam došao kod Azre. Ovoga puta bila je jošviše uznemirena. Rekla mi je da je razgovarala sa jednim direktorom i da je on rekao da će mi sejaviti u toku iduće nedelje. Naravno niko se nije javio. Međutim dobra volja me još nije bilanapustila, tako da sam ponovo otišao u Viline vode. Azra je bila na bolovanju. Tu je bila go-spođaLjilja Brajdić jedna dobra žena koja nije pla-šljiva i koja je želela da mi izađe u susret.

Nakon mnogo muka, da ne ulazim u detalje, područni direktor Vladimir Denona mi se konačno javio isa-slušao me. Rekao je da će ispitati moj slučaj i da će mi se javiti. Nije se javio. Zvao sam ja njegaposle need-lju dana. Rekao mi je da je bio na putu i da će taj dan (to je bio prošli četvrtak) imatisastanak i da će mi se javiti da mi kaže šta je odlučeno. Nije se javio. Danas (ponedeljak 20.09.) otišaosam ja kod njega u sedište "Idee" u ul. Milutina Milankovića koje se nalazi jednu autobusku stanicu odmene. Posle desetak minuta priprema u kancelariji nakon što je video da sam došao i da čekam, direktormi se obratio. Rekao mi je da je Jelica Vajić mene ocenila kao lošeg radnika i da on tu ništa ne može dauradi jer je moj šef savršeno i jedini kompetentan da me vrednuje, a što se tiče njenog lošeg radakoji sam mu još ranije predočio - izjavio je da će ona zbog toga biti sankcionisana.

Što je za svaku pohvalu.Između ostalog, želim da vam ovom prilikom ujedno i ukažem na teška kršenja prava idostojanstva ra-dnika u "Idei" o kojima su, verujem, propustili da vas izveste vaši podređeni. Nadan kada sam stupio u radni odnos rečeno mi je da izvadim sanitarnu knjižicu i da je platim sam.

Taj novac mi, iako sam uspešno završio probni rad, nikad nije refundiran. Takođe, prilikom stupanjau radni odnos rečeno mi je da tekući račun na koji će mi biti uplaćivana zarada moram da otvorim uAlpha banci, tj. ovlašćeni službenik me je uslovio, iako po zakonu nisam dužan da svoju zaraduprimam preko bilo koje banke, da budem klijent određene banke i to one koja mu iz nekog razlogaodgovara.

Međutim to nije kraj. Nedugo pošto sam počeo da radim primetio sam da se naše radno vreme nepo-klapa sa onim što piše u mom ugovoru i Zakonu o radu.

Radno vreme prodavnice "Idea" Zemun polje je ra-dnim danom i subotom: od 07:00 do 21:30,nedeljom od 08:00 do 15:00. To piše i na ulaznim vratima. Prva smena započinje rad u 07:00 i radido 14:30. Druga smena započinje rad u 14:00, a završava ga u 21:30. Od 14:00 do 14:30 radnici prvei druge smene, kao što se vidi, rade zajedno u radnji. Upoznavanje i saradnja radnika prve i drugesmene u tom periodu je, pretpostavljam, samo jedna od prednosti takve organizacije posla. Ne bihsad da ulazim u to da se u zavisnosti od potrebe ostaje na poslu i duže, što se u evidenciji nevodi kao prekovremeni rad.

Dakle, zvanično radno vreme je 45 ili 44,5 sati nedeljno (u zavisnosti od toga da li se te sedmiceradi i nedeljom - svakoj smeni je svaka druga nedelja ra-dna) što mesečno iznosi preko 20 satineplaćenog rada. Naime, po "Ideinom" ugovoru o radu i po Zakonu o radu radna nedelja ima 40 satii toliko je ra-dnicima i plaćeno. Iako radnici zvanično rade, kao što sam naveo - duže, ti sati se nevode kao preko-vremeni rad i shodno tome nisu plaćeni. Ostavljam vama da procenite koja je tovrsta rada neplaćeni rad i da ga onda nazovete kako vi smatrate da je celishodno.

181

Iz ovoga bi se moglo zaključiti da je odnos firme prema pravilima, satnici i prema radnom vremenuprilično opušten i fleksibilan. Međutim, to je daleko od istine.

Svoj probni rad, odnosno obuku završio sam u supermarketu "Idea" u Immocentru u bloku 64 naNovom Beogradu. Za vreme rada u Immocentru upoznao sam se sa vrlo preciznim pravilima, npr.kada je u pitanju korišćenje pauze koja u toku radnog vremena po zakonu traje 30 min. Naime,radnici koji su me obučavali objasnili su mi da se u kuhinji, koja se nalazi na spratu, u koju radnicidolaze da doru-čkuju ili užinaju mogu zadržati samo 20 minuta. Preostalih 10 minuta otpada navreme potrebno za kupovinu doručka i penjanje na sprat kao i na vreme koje je potrebno posledoručka utrošiti na silaženje u supermarket i zauzimanje svog radnog mesta.

Pretpostavljam da je taj detalj obuke bio deo šire lekcije kojoj je cilj da radnicima na adekvatannačin stavi do znanja da je vreme - novac. Intere-santno je, takođe, da je radnicima iznos koji im jeuplaćen na ime julske markice za prevoz smanjen za 20%. Razlog nam nije naveden - verovatno jefirmi zafalilo sredstava. Da li je ova praksa dalje nastavljena ne znam, pošto sam u međuvremenudobio otkaz. Na stranu to što ovaj potez predsta-vlja kršenje zakona jer cenu gradskog prevoza neodređuje "Idea", on pokazuje kako firma vidi svoje radnike.

Dana 08.08., u jednom restoranu u Zemunu, upriličena je proslava prve godišnjice rada prodavnice"Idea" Zemun polje. Proslavi je prisustvovao i visoki gost - direktor sektora maloprodaje zaBeograd Dejan Radulović.

Troškove proslave platili su prisutni radnici "Idea" Zemun polje. Inače, plata običnog radnika iliradnice prodavca - kasira, magacionera u "Idei" je 17.000 dinara (170 eura, op. pr.).

Dan pre nego što sam obavešten da moj jednomesečni ugovor neće biti produžen, uručeno mi jerešenje o korišćenju godišnjeg odmora u trajanju od pet dana. Iako je po zakonu takvo rešenjemoguće uručiti najkasnije pet dana pre datuma koji je određen kao početak godišnjeg odmora,rešenje sam dobio 19.08. sa napomenom da mi odmor počinje sutra - 20.08. Isto tako kao radnikkoji u firmi ima staž od 5 meseci imao sam, po zakonu (za svaki mesec rada dvanaestina punoggodišnjeg odmora koji iznosi 20 radnih dana), pravo na punih 8 dana odmora. Po svemu sudeći stav"Idee" je da se ne treba držati zakona kao pijan plota.Jednom prilikom vi ste, direktore, dali izjavu za medije, koja je ostala zabeležena, i u kojoj stenaveli da vam je zadovoljstvo što kupcima možete da ponudite robu po povoljnim cenama. Naglasiliste da je to moguće na taj način što "Idea" deo troškova preuzima na sebe.

O detaljima tehnike tog preuzimanja troškova "na sebe" može se zaključiti i iz onoga što sam ovdeveć naveo o organizaciji poslovanja u radnji.

Međutim, to nije sve. Provereni način da se smanje troškovi poslovanja i tako oslobodi prostor zasmanjenje cene robe koja će privući kupce i ostvariti prednost na tržištu je i svođenje brojaradnika u objektu na minimum. Kao posledica toga javljaju se problemi u funkcionisanju prodavnicejer je broj radnika nedovoljan da bi se obavili svi potrebni po-slovi. Odatle nastaje nezadovoljstvokupaca u radnji (neuredne cene, dugi redovi) i još gore - radnice u radnji primorane su daobavljaju te-ške, zapravo muške magacinske poslove, usled čega se događa (bio sam svedok) daim se od napora naruši zdravstveno stanje.

No, da se nakon ovog osvrta na svet radništva i organizacije lanca maloprodaje koji nosi ime jednogdrevnog pojma evropske kulture, vratimo na slučaj iz radnje u Zemun polju.

182

Vladimir Denona, područni direktor "Idee" – nepo-sredni pretpostavljeni Jelici Vajić, u našemprvom razgovoru koji je kako sam naveo bio telefonski i korektan imao je jedan gaf. Kad sam muobjasnio kako se "osvežavala" salata u njegovoj radnji u Zemun polju on je rekao da to nije ništastrašno i da je Jelica to tako učinila jer verovatno tog dana nije imala prskalicu. Dok je gospođaLjilja Brajdić iz kadrovskog "Idee" imala drugačije mišljenje: kad sam joj ispričao za slučaj njenkomentar je bio: "Nije mi jasno kako je to mogla da uradi, pa ona ima dvoje dece."

Gospodinu Denoni sam, kad smo se danas videli i nakon što mi je rekao da mi ne može pomoći,predočio da imam zajedničke fotografije poslovođe Jelice Vajić i njenog pretpostavljenogpodručnog dire-ktora u vreme kada se inkriminisani slučaj dogodio - Jelene Mladenović, koja je umeđuvremenu unapređena na položaj direktora sektora za označavanje, u ugodnom društvu nas - nedece s kolo-dvora ZOO već radnika "Idea" Zemun polje - na splavu "Boem", gde smo jedne lepevečeri slavili unapređenje naše direktorke Jelene. Pozvao sam ga da još jednom razmisli da li bivoleo da uskoro te fotografije zajedno sa pratećim tekstom osvanu u medijima. Zamolio bih Vas darazmotrite ove navode.

Anando Džafić"

Žestokokršaj

za Cibonin toranj

PŠENIČNA AFERABoris Rašeta, Aim, Zagreb,

www.aimpress.ch,17. srpnja 2000.

183

Na zadnjoj sjednici vlade, premijer Ivica Račan na-stupio je u stilu kakav hrvatska javnost baš i nepamti: premijer je, naime, ustvrdio da je njegova vlada na tragu velike kriminalne afere, čije surazmjere šokantne. Najavio je i temeljitu istragu. Odmah potom, pokazalo se da Račan doista nijegovorio napamet. Vlada je otkrila, da iz skladišta državnih robnih rezervi nedostaje čak 110 000tona pšenice, čija ukupna vrijednost iznosi više od 119 milijuna kuna, odnosno, oko 30 milijunanjemačkih maraka protuvrijednosti! To, nažalost, nije bilo sve.

Odmah potom, ministar gospodarstva Goranko Fižulić otkrio je da iz državnih rezervi nedostaje nesamo pšenica, nego i brašno, kukuruz, meso, te još neki proizvodi. Ukupne štete, koje će semoći izračunati kada se nakon inventure nestale pšenice vrijednost ovih namirnica doda brojci od30 milijuna maraka, bit će poznate vjerojatno na narednoj sjednici vlade. Zasad je sigurno samo toda su, pred vrhunac turističke sezone, državne robne rezerve opelješene i oštećene za golem iznos.Iako glavni krivci još uvijek nisu poznati, Račan je ostale važne detalje obećao obznaniti javnostiveć u četvrtak, kada se vlada ponovo sastaje. Manje više jasne su gotovo sve konture ove mega-krađe, izuzev točnog popisa imena.Kako je izvedena pljačka državnih robnih rezervi?

Državne robne rezerve funkcioniraju u Hrvatskoj na taj način da država određuje obaveznegabarite skladištenja strateških robnih zaliha, koje moraju pohraniti, u svojim skladištima, velikiproizvođači hrane. Pšenica se, tako, po logici stvari nalazila u velikim silosima koji su početkomdevedesetih bili u državnom vlasništvu, ali su brojni među njima u toku minulog desetljećaprivatizirani. No, obzirom na važnost pšenice, oni su - bez obzira na karakter vlasništva - zadržaliobavezu skladištenja hrane za drža-vne potrebe. Tu su činjenicu, dakako za osobne po-trebe,iskoristili oni kojima je pšenica bila povjerena na čuvanje. Premda istraga još nije okončana,uglavnom je jasno što se dogodilo. Mnogi su se vla-snici ili direktori silosa dosjetili da im jepametnije da pšenicu prodaju, utržak uzmu u svoj džep, a račun ionako - mislili su - neće doći nanaplatu. Direktori su u osnovi bili povezani s dosad vladajućim stru-kturama, pa je očito da su,za izvođenje spomenute operacije imali partijski blagoslov, ako već ne i naredbu. Jer, krađa jeprevelikih dimenzija da bi se moglo povjerovati kako je izvedena slučajno.

Pogled na strukturu poduzeća u kojima su ustanovljeni golemi manjkovi pšenice dovoljno govori otome da sve nije izvedeno slučajno. Primjera radi, iz Slavonije d.d. u Županji nestalo je pšenice uvrijednosti od čak 52 milijuna kuna (13 milijuna njemačkih maraka); iz poduzeća Božji dar sunca izČazme, nestalo je više od četiri milijuna, iz Siltoma Garešnica, preko tri milijuna maraka... takvih jepoduzeća, s tek nešto manjim manjkovima, u Hrvatskoj ukupno 13. Previše, da bi bilo slučajno.

Ravnatelji silosa zatečeni s "rukama u pšenici" dali su, odmah nakon prvih vijesti, uglavnom štura inedovoljno uvjerljiva objašnjenja. Milan Daraboš, dire-ktor tvrtke Božji dar sunca iz Čazme, u kojojje pronađen drugi po veličini manjak pšenice, konstatirao je u razgovoru za Večernji list, da je riječna-prosto o poslovnom promašaju. "Zbog loše kvalitete pšenice potrošili smo više nego što ugovoromimamo pravo, ali smo se pismom Ministarstvu gospodarstva petog svibnja ove godine obvezali daćemo u toku ovogodišnje žetve to namiriti. Prema obvezama iz ugovora, do 16. kolovoza ove godineobavijestit ćemo Ministarstvo gospodarstva o obnovljenim zalihama. U međuvremenu smo robnimzalihama platili 1,458.888 kuna za dio pšenice koju smo potrošili. Svoje ćemo obaveze iz ugovorapotpuno ispuniti." Direktor Siltoma, trećeg skladišta po veličini nestanka zaliha pšenice - koje jeusto privatno poduzeće - rekao je samo da su vlasnici tvrtke u robnim zalihama, gdje se ustanovljujetočan iznos manjka.

184

Direktor i vlasnik tvrtke Slavonija iz Županje, iz koje je nestala najveća količina pšenice, IvanMilas, odmah je pak uhapšen. Do njegove izjave novinari nisu uspjeli ni doći, jer je Milas poslan nasigurno mjesto. On, međutim, ne bi ni mogao ponuditi neko uvjerljivo kvazitržišno objašnjenje, jerje policija otkrila kako je opljačkana 76 milijuna kuna vrijedna pšenica, predana na čuvanje Milasovupoduzeću. On je, jednostavno, pšenicu prodao a 76 milijuna kuna dobivenog novca preusmjerio naračune svojih dviju tvrtki. Prema neslužbenim informacijama, Milas je bio blizak bivšimstrukturama vlasti - čitaj, HDZ-u - koje su mu i omogućile da privatizira Slavoniju d.d. koja jeprije toga bila u sastavu županjskog poljoprivrednog kombinata.

Državno ravnateljstvo robnih rezervi već je prije odobrilo Milasu da nelegalno stečeni novac vrati,no on to nije učinio. I baš tu, kod Ivana Milasa, moći će se po svemu sudeći pokazati i dokazati daje, kad je riječ o pljački državnih robnih rezervi, bila riječ o sustavnom, i to dugogodišnjemprotuzakonitom stjecanju imovinske koristi na račun države.

Ivan Milas već je jednom, prije ravno tri godine, bio akter slične "pšenične afere" kada su, masovnokao i danas, "skladištari" pšenice golemu količinu drža-vne pšenice izvezli na zapad - gdje jepšenica tada imala veću cijenu - ostavivši pred samu turističku sezonu državu bez kruha, pribavivšis druge strane, sebi veliku financijsku korist. Sabor je tada formirao čak i posebno istražnopovjerenstvo (komisiju) koja je imala za cilj raskrinkati aktere ove afere. Komisiju je vodioVladimir Šeks, i ona je, nakon višemjesečnog rada, podnijela osam krivičnih prijava za više od 30krivičnih djela protiv 50 osoba.

Jedna od tih osoba bio je i Ivan Milas, isti ovaj koji je akter nove - još veće pljačke državnihrezervi - pa se sada čine prilično mogućim bar tri zaključka.

Prvi, da je netko sa pokrićem HDZ-a cijelo vrijeme sustavno pljačkao državne rezerve; drugi, da jeŠeksovo istražno povjerenstvo osnovano s ciljem da sakrije a ne razotkrije stvarne dimenzijeafere, i treće, da bi se ovaj puta, prava istina o pljački doista mogla saznati.

Njeni bi tragovi, očito, mogli ići vrlo visoko, prema samom vrhu Hrvatske demokratske zajednice,bez čije suglasnosti u Hrvatskoj nije rađen nijedan krupniji posao zadnjih deset godina. Ivan Milasznat će dosta reći o toj temi, bude li na to primoran.

Hrvatski tisak već je 1997. zaključio da Vladimir Šeks, zapravo, nije otkrio niti jedno velikoime, vezano uz aferu pšenica. On je, uglavnom, prikupio ono što su pisale novine, objavio je indicijekoje su već bile publicirane, i nakon njegove akcije nekoliko je odgovornih ljudi dalo ostavke.Najveća "zvjerka" tada je bio Krešimir Beno, ravnatelj državnih robnih zaliha. Činjenica da se istiposao, malo modificiran, nastavio i nakon njegova odlaska, pokazuje međutim više nego jasno daBeno nije bio pravi krivac tadašnje pljačke.

U igri je vjerojatno bio i sam državni vrh, budući je jedan od izvoznika državne pšenice bio iAgrokor, najveće privatno poduzeće u Hrvatskoj, čiji je vlasnik Ivica Todorić, čovjek dovoljnoblizak stranci da bi dobivao velike poslove, ali dovoljno dalek da bi se tom vezom previšekompromitirao.

Još je veću zbunjenost izazvala, u redovima vlade, činjenica da su u robnim zalihama pronađenegoleme zalihe posve nepotrebnog vina, čak milijun litara! Prema prvim objašnjenjima, vino se tamonašlo kao jamstvo za pomoć koju su državne zalihe izdavale poduzećima koja su se nalazila uteškoćama, pa bi im za zalihe davale kredite.

185

Vlada će morati objasniti gdje je nestala pšenica, tko je omogućio tako veliku pljačku, kada će -ako to uopće bude moguće - biti vraćen novac, i, na kraju ali ne i najmanje važno, tko je sve toomogućio.

Jer, to da u 13 poduzeća poslovnim strukturama pada na pamet, istovremeno, pljačkanjeraspoloživih državnih zaliha pšenice, teorijski je gotovo nemoguće, osim ako ta ideja nije došla izjednog centra ili ju je netko opravdavao kao državnu politiku. Otkrije li sve ove elemente, Račanovaće vlada, kojoj popularnost pada, steći bar jedan poen u hrvatskoj javnosti, koja snažnije podupirepredsjednika Mesića, kojega u javnosti prepoznaju kao istaknutog zagovornika borbe protivkriminala.

Račanova odluka u tom smislu sigurno je i znak da premijer počinje pokazivati zube kriminalcima izbivšeg sustava, čiji su mu preveliki apetiti i pomogli da dođe na vlast. Vrijedi i obrnuto: ne otkrije liglavne aktere afere, i ne kaže li popu pop a bobu bob, Račan će dodatno sniziti svoj rejting.

POTICAJI AGROKORUSTROGO ČUVANA TAJNA

www.ezadar.hr13. kolovoza 2008

I dok Agrokor nema obvezu reći koliko poticaja dobiva, ostaje nejasno zašto Vlada ne želipodijeliti informaciju koliko je od 2,5 milijarde kuna poticaja u prošloj godini dobio Agrokor

Doći do odgovora na pitanje koliko poljoprivrednih poticaja dobivaju tvrtke iz koncerna AgrokorIvice Todorića, za Novi list se pokazalo kao nemoguća misija.

Iz lista su, naime, desetak dana pokušavali doznati službene podatke o tome koliko poticajadobivaju PIK Vrbovec, PIK Vinkovci, Belje, Agrolaguna, Agroprerada, Zvijezda, podrumiMladina te je li i koliko poticaja Agrokor ili neka njegova tvrtka dobio za uzgoj mandarina.

Iz Agrokora su, piše list, poručili "da su ponosni na poticaje jer se daju za proizvodnju robe izasijane hektare te između ostaloga za smanjenje uvoza hrane", pojasnivši kako je to jedini odgovorkoji će dati na to pitanje.

Iz Ministarstva poljoprivrede nije pak bilo nikakvog odgovora pa je sve ostalo na obećanju "da seradi na odgovoru". Novinari su izgubili strpljenje kada im iz ministarstva nisu znali reći ni kada moguračunati na odgovor koliko novca iz državnog proračuna dobivaju pojedine tvrtke iz sastavaAgrokora.I dok Agrokor nema obvezu reći koliko poticaja dobiva, ostaje nejasno zašto Vlada ne želi podijelitiinformaciju koliko je od 2,5 milijarde kuna poticaja u prošloj godini dobio Agrokor i koliko mupripada od ovogodišnje tri milijarde kuna, zaključuju u listu.

Listu sto tvrtki koje su tijekom 2005. i 2006. godine dobile najviše novca od Ministarstvapoljoprivrede uspio je svojedobno dobiti Business.hr. I tada je lista dobitnika poticaja uMinistarstvu poljoprivrede bila tajna, ali je ipak procurila i pokazalo se da su među najvećimkorisnicima 2005. i 2006. godine bile i najmanje četiri Agrokorove tvrtke, koje su dobile oko 150milijuna kuna. 2005. i 2006. najviše su dobile Agrokorove firme Belje, Vupik, PP Orahovica,Kutjevo, Agromeđimurje i IPK Mliječna farma Holstein. Agrokor je samo preko Belja tijekom2005. i 2006. dobio gotovo 110 milijuna kuna.

186

Dobiti spomenute podatke od resornog ministarstva i tada se pokazalo nemogućom misijom, noBusiness.hr ih je dobio preko neslužbenih kanala. Tada se pokazalo kako su najveći korisnicipoticaja velike tvrtke, što je HSS tada želio promijeniti i postavio je to kao uvijet formiranja novevlade.

HSS-ovci su tražili da se ukinu ograničenja prema kojima seljaci bez tri zasijana hektara zemlje nemogu dobiti poticaja, jer će u suprotnom većina novca odlaziti velikim tvrtkama. Posebno su tadaisticali Todorićev Agrokor.

Vlada je doista nabavila uvjete za dobivanjem poticaja malim gospodarstvima, a HSS-ovci sada nežele govoriti o tome koliko poticaja Agrokor dobiva, piše Novi list. Tek neslužbeno su im, navode,neki od njih kazali kako "Pankretić ne smije skrivati taj podatak jer javnost mora znati kuda idenjezin novac".

Business.hr je pri svom istraživanju dobio obrazloženje od tadašnjeg pomoćnika ministrapoljoprivrede Srećka Selanca kako su podaci o tvrtkama i poticajima koje su primile od ministarstvatajni, "jer se radi o privatnim firmama".

DOSSIER:IVICA – GROF OD ŠPECERAJA

www.inmediasres.com.hr9. lipnja 2010.

Već godinama dobar dio svojih dugovanja koncern Ivice Todorića ne plaća u regularnoj valuti,kunom, simbolom hrvatske ekonomske samostalnosti. Plaća bonovima, kako je opće poznato. Zabonove, dokazano, znaju u HNB-u, u Vladi Republike Hrvatske, na Ekonomskom institutu, uHrvatskoj udruzi poslodavaca i u Ministarstvu financija – ukratko cijela nacionalna ekonomskapamet. No, bon se toliko ukorijenio da svako pitanje o njemu izaziva zapanjenost.

- A zašto vi mene pitate o bonu? – odgovara pitanjem uznemireni stručnjak HNB-a, zadužen zakontrolu platežnoga sredstva, na specijalnom papiru, sa specijalnim žigom i potpisom vlastitogaguvernera.

U HNB-u ne znaju plaća li Todorić porez na emitirane bonove, čime garantira izdane bonove, kolikoih plasira u tvrtke kao kompenzaciju za odrađene po-slove, jesu li bonovi novac ili nisu, kako reguliraizdavanje bonova prema javnim poduzećima, te slična, sasvim jednostavna pitanja običnog čovjeka.Tek ekonomisti se slažu kako je veleposjednik razvio svoj paramonetarni sustav, iskoristivši vakuumsvoje "države u državi", koji nitko ne može kontrolirati. Koliko ubire od plasiranih bonova, nitko nezna.

Čuveni Todorićev bon načinjen je, naprotiv, od klasičnoga papira, s logotipom Konzuma i otisnutimbrojkama 500 ili 1.000 kuna.

U opticaj se, uz ostalo, pušta u sezoni euforične potrošnje, kao "božićnica" namijenjena, izmeđuostalih, i novinarima najvećih medijskih kuća, koji papirnati komadić potom mogu zamijeniti zaprimjerenu količinu špeceraja isključivo u Todorićevu dućanu i isključivo jednokratno, s tim damora prijeći cifru, bar za kunu, koja je naštampana na njemu. Papirom plati oglašavanje i zakupmedijskoga prostora, uz "omertu" s krupnim izdavačima da će na svim ostalim stranicama publiciratisame laude o Todorićevoj neophodnosti.

187

Prebijanje dugova

Tako jedan značajni sektor kupljenih usluga, protu-pravno Todorić pretvara u zajamčenimarketinški i trgovački prinos, bez ikakve konkurencije. U osnovi, riječ je o međusobnom prebijanjunevidljivih usluga među tobože krupnim kapitalistima, kompleks zapa-dno europskoga ekonomskogastila uz tragični manjak smisla za ekonomsku slobodu. Zato su nužni politički pokrovitelji, kojiotpuštaju poreze, žmire na bonove, dijele dotacije i subvencije, održavajući šuplji kapitalističkiprivid.

Todorić je, trajni korisnik tzv. državnih poticaja.

S obzirom na to da je Todorić jedino stvarni vlasnik silnih hektara suverenoga teritorija, brda,dolina, šuma, divljači i voda, sam po sebi, bonski postupak generira situaciju iz prvih godinaizgradnje nakon Drugoga svjetskoga rata. Za one koji ne pamte to razdoblje: trgovine uvlasništvu države, za iden-

tične bonove izdavale su radničkoj klasi ograničenu količinu hrane da bi se obnovila njihova radnaenergija. Bonska ograničenja, naime, bila su nužna u uvjetima mizerne robne ponude i zabranjenogauvoza.

187

Prebijanje dugova





187

Prebijanje dugova





188

Samostalna Hrvatska

U Todorićevim dućanima ponuda je također striktno ograničena, premda tako na prvi pogled neizgleda. Tkogod nije spreman prihvatiti njegove uvjete po-slovanja i rokove plaćanja od 200 do 300dana, toga nema na Konzumovim policama. Prodaje takoreći isključivo ono što smatra svojim bilou duhovnom, bilo u materijalnom pogledu. Zato je bilo nužno da Todorić postane najbliži ortak sEPH, kako bi EPH-ove novine dobile istaknuto mjesto uz Konzumove blagajne.

Artikli Dukata izokrenuti su slučaj. Čim je Luka Rajić svoju korporaciju prodao francuskomLaktalisu, iz Todorićevoga Konzuma počišćeni su Dukatovi proizvodi. Računao je kako Francuzi inemaju baš smisla za odugovlačenje plaćanja, kao ostatak dobavljača, koji mu svojom robom punepolice.

Dok je samostalna Hrvatska, tobože, značajno uznapredovala od povijesno zaostale fazestaljinističkoga socijalizma, između države i Todorića obavljena je prešutna podjela na moderniprivid i neizmijenjenu tradiciju. Državna blagajna producira najnovije inozemne dugove, dok jepred-industrijski način poslovanja, prepustila svome omiljenom priva-tniku. Model je jako star,uvijek isti, vodi u poznatu kroničnu nelikvidnost. Gotovina postaje toliko rije-tka i dragocjena da ćeje stanovništvo skupljati u svojoj škrabici kao tajno blago, samo za najnužnije. Dok Todorićevsustav diktira pravila nacionalne ekonomije, Hrvatskoj nema pomoći. Nikakva se nova vrijednosttu ne može stvoriti.

HR biznismen

Samo dan prije primjene nove porezne osnovice, poznatije kao harač, Todorić bilježi uštedu od 100milijuna kuna, žurnom isplatom dividende. Da je sve napravio dan poslije, u kolovozu prošle godine,državna bi blagajna bila bogatija za četiri milijuna kuna. No Konzum je dioničarima podijelio 80milijuna kuna dva dana prije harača, Ledo svojih 20 milijuna samo dan prije početka oporezivanjaisplata većih od 3 i 6 tisuća kuna.

Agrokor, vlasnik oko 4/5 obiju tvrtki, od poreza je spasio oko 4 milijuna kuna dobiti u proračunu,nemajući za Vladu niti domoljublja niti sentimenta. S više od trideset tisuća zaposlenih i blizu trimilijarde eura godišnjeg prometa, želi pod svaku cijenu uvećati svoju moć u hrvatskoj privredi tepokušati stabilizirati imperij.

Uzalud vrtoglave brojke i njegova poslovna sposo-bnost, danas, kao uostalom cijelo vrijeme svogvelebnog uspona, ovisi o državnim poticajima, domaćim i stranim kreditima. Hoće li Todorićaudariti usta-vna odredba o ratnom profiterstvu? Agrokor d. d. Ivica Todorić registriran 1989.,već iste godine kupio je 77% zadarske Sojare. Novac je dala Zagrebačka banka, kao regularnikredit.

Tri godine kasnije, u ratnom kaosu, Zagrebačka banka isplatila je još šest milijuna njemačkihmaraka Agrokoru kako bi od poljoprivrednih kombinata u Osijeku i Kutjevu ova tvrtka otkupilakukuruz i pšenicu za potrebe državnih rezervi. Zašto ih država nije otkupila sama?

Priznanje

189

Todorić žitarice izvozi, devize prodaje Ini, a drža-vne rezerve djelomično puni pšenicom izVojvodine. Hrvatska narodna banka, 1992. godine, podnosi kaznenu prijavu protiv Zagrebačkebanke u kojoj stoji kako je Todorić kupio samo 30% od količine na koju se obvezao podižućikredit. Manipulirajući pšenicom iz državnih robnih rezervi, poduzima seriju transakcija koje surezultirale milijunima maraka privatnog profita.

Gdje je završilo preostalih 70 posto?

Pitanja su otvorena službenim izvješćem tadašnje financijske policije, u kojemu stoji također: izstare devizne štednje (priznate od države banci kao javni dug) Todorić je kupio najmanje tripoduzeća. Banka je, naime, Todoriću odobrila kratkoročni kredit od 80 milijuna njemačkih marakaza otkup i zalihe kukuruza iz primarne emisije Hrvatske narodne banke. U izvješću stoji i da jeZagrebačka banka Agrokoru doznačavala novac i prije nego što je to njen Kreditni odborodobrio.

Ali više od polovice iznosa – 48,900.000 DEM – Todorić nije potrošio kako je bio obavezan, nakupnju kukuruza. Čak je i osobno priznao da je dio namjenskog kredita potrošio "nenamjenski".Blago rečeno za činjenicu da se ne zna gdje je novac završio.

Jugopupoljci

Osamdesetih godina Todorići se, osim cvijećem, počinju baviti proizvodnjom i trgovinom voća ipovrća, a u osvit višestranačja rađa se i Agrokor s milijunima maraka čistog godišnjeg profita i sispostavom u Švicarskoj, tvrtke Agrokor AG, preko koje se odvijaju inozemne trgovačke iuvozne operacije.

Nabujalo bogatstvo privlači Komisiju za utvrđivanje podrijetla imovine, no ona nikada ne nalaziništa sporno u poslovanju. Obitelj tada stvara dobre temelje za uzlet u samostalnoj Hrvatskoj isilovit uspon Agrokora nakon rata.

189





Jugopupoljci



189





Jugopupoljci



190

Retuširana biografija dobrog poznanika Franje Tuđmana, Ante Todorića, njegove odlične veze uZagrebačkoj banci, čiji je direktor i suvlasnik Franjo Luković, davat će devedesetih godinakredite kapom i šakom, tj. kad god i za što god Todorići požele.

Ivica Todorić i Franjo Luković, lojalni "ocu nacije" i HDZ-u, mudro su inkasirali svoju lojalnost.Ivica Todorić znao je da se ne smije zamjeriti "ocu nacije". Iz sjene je, s Franjom Lukovićem,gradio dojam odmaka od politike. Danas njegova tvrtka djeluje kao tvrtka od posebne državne(sa)milosti.Unikonzum

Ipak, Todorićevi privatizacijski zahvati jasno pokazuju: Agrokor kupuje Jamnicu i Agropreradu teosniva Lovno gospodarstvo Moslavina.

Samo godinu dana kasnije, kupuje još tvrtke Zvije-zda i DIP Turopolje, gradeći poslovni objekt uVukovarskoj ulici u Zagrebu.

Zatim slijedi 1994. i kupnja Silos Mlinova Vinkovci, Bobisa, Leda, Solane Pag i Unikonzuma.

U konačnici osniva i Kreditnu banku Zagreb.

No, od tada nadalje financijska policija ne prati njegov ekonomski rast uz pomoć fluidnih kreditadomaćih banaka.

U Agrokoru i njegovim filijalama već se, naime, zapošljavaju žene, rođaci, kćeri i ljubavniceznačajnih SIS-ovaca, MUP-ovaca, vojnih policajaca, točno kako je Tuđman, obožavatelj plemstva ifeudalizma, zamislio domaći kapitalizam nakon propasti komunizma.

Bilo kako bilo, Mario Iveković, šef sindikata u Unikonzumu, iste 1994. tvrdit će kako radnicima, kojisu imali gotovo 25% dionica, nikada nije omogućen prvootkup. Sindikat podnosi tužbu Trgovačkomsudu. Premda je sudstvo već jako ponosno na svoju neovi-snost, ročište o toj temi nikada nijezakazano. Kako je svima u Hrvatskoj već sve bilo jasno, Todorić se jedini javio na natječaj zakupnju Unikonzuma, ponudivši 70 posto vrijednosti te tvrtke. Sindikatu je dano obećanje kako ćesindikalni povjerenik sjediti u Nadzornom odboru, no do toga nikada nije došlo. Hrvatske tvrtkeproizvedu hrane u vrijednosti od 5 milijardi kuna koliko i hrvatski seljak, a ukupni nam je uvoz narazini od 15 milijardi.

Tvrtke Ivice Todorića u prvih šest mjeseci prošle godine uvezle su u Hrvatsku poljoprivrednihproizvoda u vrijednosti 66,69 milijuna američkih dolara. Pik Vrbovec, 5. je uvoznikpoljoprivrednih proizvoda, Ledo je na 8. mjestu, a Zvijezda na 12. Zajedno su upumpali u Hrvatsku120 milijuna dolara poljoprivrednih proizvoda, što je oko trećine ukupnog uvoza ostalih na ljestvici.Podaci za prošlu godinu kazuju da je Todorić po uvozu sa svojih pet tvrtki bio na top sedam ljestviciuvoznika. Samo lani je uvezao za više od 330 milijuna dolara poljoprivrednih proizvoda ili 1,6milijardi kuna.

Kada je Ante Todorić, otac današnjega kapitalisti-čkoga magnata Ivice, bio u punoj snazi, velikupozornost javnosti izazvala je TV serija "Prosjaci i sinovi". Publika je vjerovala kako je riječ omarginalnoj, humorističkoj strani Imotske krajine iz koje su u Za-greb stizali ponajbolji ljevičarskiumovi. Bilo je po-trebno da se Hrvatska proglasi samostalnom i kapitalističkom zemljom kako bi seshvatilo da nije riječ o marginalnom imotskom miljeu, već načinu preži-vljavanja između dva

191

svjetska rata. Svaštarilo se, trgovalo, prosilo, varalo, glumatalo – sve da se izvuče nešto novcaza tajnu kućnu riznicu. Od tada se govori o "kikaškom" mentalitetu. Naziv potječe od nadimkaglavnoga junaka, najvještijeg u svome zanatu. Danas se jasno vidi da hrvatska ekonomija stoji

pred istom alternativom: ili će "kikaški" dar prepustiti samostalnom razvoju, ili će trenutačna"kikaška" razina cijelu Hrvatsku pretvoriti u Imo-tsku krajinu.

Kratka historija imotskoga grofa

Ante Todorić, od kojega sve počinje, rođen je 1927. u Zmijavcima kod Imotskog. Napredovao jezahvaljujući činjenici da je Imotska krajina, uz primjereni broj ustaša, dala primjereni brojpartizana i komunista. Uz takvu zavičajnu genealogiju i manjak obrazovanih »narodnih« kadrovanakon Drugoga svjet-skog rata, Ante Todorić je u razdoblju od 1955. do 1971. postao neizbježnoime u državno-poljoprivre-dnom sektoru tadašnje SR Hrvatske. Naime, bio je jedan od prvih mlado-komunista s fakultetskom di-plomom jednako mlade komunističke republike. Kao agroinženjeraodmah ga je zapala direktorska pozicija na poljoprivrednom dobru Božjakovina kod Dugoga Sela.Istodobno ponio je još mnoge počasne dužnosti: predsjednik Odbora Poljoprivredne bankeJugoslavije, član Odbora Zagrebačke banke, član Vijeća Agronomskog fakulteta i konačnodirektora Agrokombinata, po opsegu i poslovnim tehnikama sličnog današnjem Agrokoru. Ipak,uskoro se pokazalo da Agrokombinat nije toliko državno poduzeće, kako je iskazivao njegov javninaziv, kao što ni današnji Agrokor nije toliko privatna stvar, kako se želi javno predstaviti. Zabistroga direktora državno-partijski koncern ukazao se samo kao dobra "kika-ška" šansa. Udržavnom poduzeću tako se pojavio manjak od šest milijuna njemačkih maraka, golem novac za onovrijeme. U naporu jedne partijske frakcije da drugoj natovari što strašnije grijehe, u optužniciprotiv Todorića stajalo je kako je prone-vjereni iznos završio kod "proljećara", u Matici hrvatskojza – kupnju oružja i financiranje njihovih terorističkih planova protiv tadašnjega ustavnoga poretkaSFRJ.

191





191





192

Osuđeni Todorić

Todorić je osuđen na četiri i pol godine zatvora. Todorićeva presuda trebala je poslužiti zadaljnju kriminalizaciju Mike Tripala i Savke Dapčević Kučar, lidera "hrvatskoga proljeća".

Onda je Josip Broz Tito izlanuo čuvenu, često citiranu opomenu "Miki i Savki – ne pakovati", pa jepravosudna akcija na tome zastala. Novac je doista nestao, premda ni jedna marka, pouzdano,nije završila u Matici Hrvatskoj, ponajmanje za kupnju oružja zbog rušenja tadašnje države.

Tek nakon raspada Jugoslavije, priča je poslužila za razgradnju stare Todorićeve biografije iizgradnju nove, politički podobnije novom nacionalnom trenu-tku. Na Božjakovini, u vrhuncu moći ivažnosti Ante Todorića, 1951. rođen je Ivica, njegov nasljednik kojega današnja Hrvatska poznajekao najkrupnijega domaćeg trgovca. Uzrastao je, kako kažu, u povuče-noga mladića, opterećenogaočevim zatvorskim godinama i stidljivo priljubljena za skute svoje majke Ivanke, skromne učiteljiceiz Kloštar Ivanića. Dok je otac čamio u zatvoru, sin je završio Ekonomski fakultet, opravdanostrahujući da se Partija i država neće pobrinuti za sina jednoga privrednoga kriminalca. KakoTodorić stariji više nije mogao računati na državne funkcije i plaće, nakon odslužene zatvorskekazne, udareni su temelji samostalnoga obi-teljskoga biznisa.

Priliku je pružio tzv. zeleni plan, jeftino kreditiranje poljoprivrednoga sektora, koji je odtadašnjih vremena ostao nerješivi problem. Pokazalo se da je Ante Todorić, kao nekadašnjimoćnik, politički važnim ljudima, udijelio dovoljno brojne usluge da mu uzvrate istom mjerom.Ništa neobično što je dobio kredit, faktički, bespovratan. Poslužio je ocu i sinu za gradnjustaklenika, u kojem su uzgajali cvijeće za vjenčanja i pogrebe. Kako danas nije podobno spominjati"zeleni plan" iz socijalističkoga razdoblja, priča o uspjehu malo je retuširana. Zato vlasnik Agrokoratvrdi da njegovo bogatstvo potječe od tradicijske djedovine.

Retuš biznisa

Djed je imao gradilište na Trešnjevci. Izgradio je kuću, pa je prodao. Ostalo smo posudili odprijatelja. Od tih novaca pokrenuo sam posao uzgoja cvijeća. Vlastitim poslovanjem u okvirimabivše Jugoslavije postali smo najveći proizvođači i prodavači vijeća. Rat u Hrvatskoj dočekali smo s1.000 zaposlenih radnika", tako Ivica Todorić danas ispreda legendu po prastarom guslarskomreceptu.

Agrokor je osnovan 1989. u eri liberalizacije Ante Markovića, kakvu Hrvatska neće skoro doži-

193

vjeti. Todorići su izrasli u najveće jugoproizvođače pupoljaka. Tadašnje statistike su tvrdile da naTodoriće otpada 40 posto sveukupne tadašnje produkcije jugopupoljaka i da su najvećiproizvođači cvijeća u srednjoj Europi. Pokazalo se, prvi i posljednji put, da u Todorićima drijemaveliki poduzetnički i kapitalistički potencijal, koji samo treba ostaviti da se razvija u što većojsamostalnosti i slobodi.

Onda je Franjo Tuđman, s raspadom Jugoslavije, odlučio kreirati kapitalizam nacionalno-političkoga tipa, u bratskoj sprezi s državom. Oglasio je naciji da je izabrao 200 budućihkapitalista, kojima je namijenjen najveći komad zatečenih socijalističkih poduzeća i osobitonekretnina i poslovnih prostora.

Među njima se našlo ime Ivice Todorića.

Iako se uskoro pokazalo da domaće nacionalno bogatstvo nije osobito konkurentno i vrijedno,Todorić je posegnuo za starom formulom koja je rastočila prethodni režim: brže-bolje izrasti unešto kru-pno, zaposliti što veći broj ljudi, pa tako svoje kredite i dugovanja pretvoriti u sveopćusocijalnu i financijsku prijetnju. Zato se u ovom trenutku doista ne zna što je veći problem domaćeekonomije, postojanje Agrokora, koji operira crnim financijskim instrumentima u obliku bonovaili njegova propastZadruga

Ipak, iskonski Ivica Todorić, bistar i nesiguran dječarac s Božjakovine, nije nastao samo zato što jemedijsko-marketinška mašinerija na njega navalila modernu zapadnjačku pozlatu. Najiskrenija stvaru brojkama od milijuna eura jest činjenica da svi Todorići, čak četiri generacije, žive u istomdomaćinstvu i pod istim krovom, ništa drukčije od za-družne čeljadi po Slavoniji, Turopolju, udalmatinskome zaleđu 19. st.

U to vrijeme, porez se plaćao po ognjištu.

Družina Todorić, međutim, skupila se na hrpu u 21. st., čini se, štedeći na stambenom prostoru, kojije također jedan od povijesnih hrvatskih problema. Na početku su živjeli na Božjakovini. Potkrajšezdesetih, kada se pojavljuju prvi, neuspjeli pokušaji liberalizacije na hrvatskom tlu, Todorići suosvojili lokaciju na Pantovčaku, u stanu od 165 kvadrata, o čemu je prosječni i većinski hrvatskistanovnik iz nisko položenih donjogradskih predgrađa, sela i zaseoka, mogao samo fantazirati.

193








193








194

Svi koji za Hrvate nešto vrijede, oduvijek su stanovali na uzvisinama, kako pokazuje srednjovjekovniMedvedgrad, prvo što je iz temelja restaurirano u Tuđmanovo doba. Zato ista nadmorska visina po-najbolje oslikava logiku prijateljstva obitelji Todorić s prvim hrvatskim predsjednikom.

Agrointelektualac

Naime, kako je Ante Todorić postao jedan od prvih agrointelektualaca SR Hrvatske, tako jeFranjo Tuđman, dječačić iz Velikoga Trgovišća, postao jedan od prvih socijalističkih historika.Jedan s drugim, činili su naprednu inteligenciju, nasuprot naro-dnim masama, osuđenima na srp ičekić, ustajanje u šest ujutro i bonove u narodnom magazinu, kasnije NAMI.

Dok su bili uredni članovi Partije, koja ih je promovirala u svoju intelektualnu elitu, ni jednome nijepadalo na pamet da su možda nacionalisti, kako Damiru Polančecu nikada nije moglo pasti napamet da će kao sljedbenik Ive Sanadera završiti u funkciji politički podobnoga žrtvenoga jarca.

Istoj generaciji titoista, pripadali su Vlado i Marko Veselica, Danijel Ivin, Josip Boljkovac, IvicaGaži.

U tom trenutku, nakon frakcijske devastacije hrvatskoga proljeća, činilo se da su zauvijek otpisanizajedno s Franjom Tuđmanom i Antom Todorićem. Naravno, službeni politički analitičari, udvoricewishfull thinkinga, grdno su se prevarili.

Vratili su se izbrisani i otpisani 1991., da bi na-kratko odigrali svoje političke uloge žrtavakomunizma. Tijekom devedesetih svi će oni opet zaroniti u anonimnost, osim Ante Todorića inasljednika, kao najžilavijih. Sadašnja privatna rezidencija Todorićevih, na teritoriju službenozaštićenoga Parka prirode Medvednica, instalirana je na još višu zemljopisnu kotu. Nadaleko nema nijednoga susjeda.

Registrirana je kao ugostiteljski objekt, reprezentativni hotel ili javno svratište, prenoćište, kakobi se prevarile gradske vlasti. Riječ je, naime, o pravom dvorcu nekadašnjega grofa Kulmera, koji suTodorići 2006. obnovili u svoju zadružnu "glavnu hižu". Budući da zakon zabranjuje instaliranjeprivatnih kuća u Parku prirode – grofovski izuzeci kao privilegije još javno ustanovljeni – privatnarezi-dencija uknjižena je kao hotel.

Aktivisti nevladinih udruga krenuli su dokazati da je pravna klasifikacija toga objekta laž i prevara,pa su odlučili prenoćiti u nekretnini nazvanoj "hotel". Odbijeni su, dakako, uz obrazloženje da –hotel još nije pušten u funkciju jer se čeka njegova kategorizacija. Premda su svi nadležni političariznali za prevaru, izbio je medijski skandal. Budući da Hrvatska nastoji sačuvati privid građanskezemlje, za potrebe Todorićeva grofovskoga zbrinjavanja promijenjen je GUP.

Jednostavnom administrativnom odlukom, uvedena je nova kategorizacija složenih rezidencijalnihgrađevina, koje će se ubuduće smjeti graditi na svim zaštićenim zelenim površinama upodsljemenskom području, pod uvjetom da su veće od 15 tisuća kvadrata. Todorićeva parcelaobuhvaća 15 tisuća i samo 100 metara viška.

Po kategorizaciji hotela, ne postoji kategorija "re-prezentativnog" hotela, kao što se javnosti pred-stavljalo, što izvodi zaključak da se ne može niti takva građevinska dozvola izdati, niti je pravnovaljani dokument. No to, što god da je, vlasništvo je Agrokora, i nitko ne zna plaća li Agrokor porez

195

na ime dohotka u naravi. Uvjeti, definirani kao opći, u potpunosti se poklapaju s dimenzijamaTodorićeve zadružne rezidencije.

Marina Matulović Dropulić rušila je kućerke po obali.I sama skromna po prirodi, nije vidjela ogromnu građevinu, koja je "kupila" vrijeme od skandala dopromjene GUP-a da se registrira kao privatna rezidencija. Primjereno grofovskom standardu,Todorići su veliki donatori Crkve i posjetitelji vjerskih obreda u šestinskoj župi. Samo jednomvlasnik Agrokora usprotivio se vjerskom autoritetu.

"Ukidanje rada nedjeljom u Hrvatskoj bi bio velik udar za naš Konzum. Nije isto ako nekoj tvrtkiza-tvorite 10 ili 15 odnosno 200 trgovina. No mi smo u Agrokoru svjesni pozicije radnika, socijalnosmo osviješteni i znamo da bi usvajanje te inicijative za zaposlenike bio velik doprinos pa stogapotiho podržavamo tu inicijativu. No, činjenica je da je kapitalizam okrutan i trenutno nam višeodgovara rad nedjeljom", izjavio je Todorić, kada je Crkva opet navalila da se ukine rad nedjeljom.

Ivica Todorić tiskane medije ne kontrolira samo korupcijom kroz zakup oglasnoga prostora, većkao suvlasnik distribucijskoga lanca Tisak, koji u Hrvatskoj raspolaže s oko 1.200 prodajnihmjesta, uz godišnji promet od petstotinjak milijuna eura. Agrokor je ušao u Tiskovu vlasničkustrukturu kad je Europapress Holding (EPH) morao prodati svoj udio, zbog preuzimanja SlobodneDalmacije.

Ninoslav Pavić, suvlasnik EPH, i Ivica Todorić, vlasnik Agrokora, do tada su se držali podalje jedanod drugoga.

Ali sklapanje tog kupoprodajnog ugovora izgradilo je njihovu poslovnu srdačnost i učinilo dvamuškarca jednim od najskladnijih poslovnih parova u Hrvatskoj. Potrebe jednog za drugim postalesu trajne, duboke i neraskidive. Pavić osigurava pomno cenzuriranu medijsku sliku o Todorićevojposlovnoj ekspanziji, pa Todorić za uzvrat svojim oglasima pomaže Paviću da se, u drastičnom padunovinskih naklada, što dulje održi kao krupni novinski izdavač.

To je razlog što novine sve češće nalikuju na katalošku ponudu ljudi i dizajna iz Todorićevihprodajnih lanaca. Naklade su zbog toga sve manje, Todorićevi oglasi sve potrebniji. Nastao jezačarani krug sve tanjega tržišnoga privida koji samo što nije puknuo.

196196196

197197197

198198198

199199199

200200200

201201201

202202202

203203203

204204204

205205205

206206206

207207207

208208208

209209209

210210210

211

Naša konačnost

PI BROJ

211

Naša konačnost

PI BROJ

211

Naša konačnost

PI BROJ

212

Matematička konstanta

"PI je matematička konstanta, danas široko primjenjivana u matematici i fizici." (hr.wikipedia.org)

PI se definira kao odnošaj opsega i promjera kruga.

Numerička vrijednost PI broja iznosi:

PI = 3,14159 26535 89793 23846 ...

Beskonačan i konačan broj

PI ima beskonačno mnogo znamenki. U praktične svrhe koriste se njegovi konačni oblici, zaokruženina određeni broj decimala.

Vrijednost broja PI izračunava se kao:

PI = O : 2r

ili kao:

PI = A : r2

gdje je:

O – opseg krugaA – površina krugar – polumjerr2 – kvadrat polumjera

Ideologijski pristup

PI se izračunava uvijek na isti način, bez obzira na razlike u ideologijskim pogledima matematičara.

Metode izračuna

Jednostavnu metodu izračuna broja PI iznašli su Gottfried Leibnitz i James Gregory. Ona jeodređena sljedećim nizom:

PI = (4:1) – (4:3) + (4:5) – (4:7) + (4:9) – (4:11) + ...

Približnosti (aproksimacije)

Oko 1.900 godina prije Krista uspjelo je ljudima približno, razlomcima, odrediti vrijednost broja PI.

Babilon: 25/8. Egipat: 256/81.

Odstupanje od točne vrijednosti bilo je manje od 1 %.

213

Indijski text Shatapatha Brahmana: 339/108.

Točna vrijednost

Arhimed sa Sirakuze (287.-212. pr. Kr.) prvi je to-čno procijenio vrijednost broja PI.

Dokazao je upisivanjem pravilnih mnogokuta unutar kruga da je:

223/71 manje nego PI manji nego 22/7

Algoritam izračuna

Kineski matematičar Liu Hui (265.) otkrio je jedno-stavan i točan algoritam za izračun broja PI dobilo koje razine točnosti.

Slijedom toga, također kineski matematičar, Zu Chongzhi (480.) utvrdio je da je:

3,1415926 manje nego PI manji nego 3,1415927

Digitalni izračuni

U 1949. izračunana je vrijednost broja PI na 2.037 znamenki.

U 1973. utvrđena je milijuntna znamenka broja PI.

Braća Chudnovsky su 1989. izračunali broj PI na 1.011,196.691 znamenku.

Realno spoznajan broj

Broj PI je beskonačan broj. Ima beskonačan broj znamenki.

Unatoč tomu, svaka(!) od njegovih znamenki precizno je i nepromjenjivo određena.

213


Točna vrijednost




Algoritam izračuna




Digitalni izračuni







213


Točna vrijednost




Algoritam izračuna




Digitalni izračuni







214

Broj PI je, dakle, unatoč svoje beskonačnosti realno spoznajan broj.

Potreban je samo odgovarajući doseg svijesti i pameti.

Netko može spoznati broj PI do 3,14 ..., netko do 3,14159 ..., netko pak ... sve do beskonačnosti.

Konačnosti

Konačna bića, ljudi, u stanju su spoznati samo konačan broj znamenki broja PI: bilo tri, bilo šest,bilo milijun, bilo milijardu, bilo ... Svejedno koliko bilo, nikada beskonačno.

Tu smo, gdje smo.

Svaka pak konačna vrijednost broja PI, odsječena (i zaokružena) na određenom broju decimala,različita je od neke druge konačne vrijednosti broja PI, odsječene (zaokružene) na nekom drugombroju decimala. Uvijek. Zauvijek.

Ništa se tu ne može promijeniti. Ništa se tu ne da učiniti.

Prava konačna vrijednosti

Svaka konačna vrijednost broja PI, da je čovjek, a i čovjek je neki konačni oblik nekogbeskonačnog brojčanog oblika, dakle svaka konačna vrijednost broja PI, da je čovjek mislila bi daje ona jedina prava i točna. S pravom, ali samo sa stajališta svog broja znamenki, u svakom slučajubroja PI.

Kad bi ...

Kad bi konačne vrijednosti broja PI bile ljudi, bile bi, dakako i dalje, posve određene, ali idefinirane konkretnim odlikama. Voljom, željom i izborom.

Netko je takav, jednostavno takav je, kakav već je-ste.

Dobar, s obzirom na broj znamenki svoje konačnosti, ali i loš s obzirom na broj znamenki tuđekonačnosti.

Svakom svoje. Na svoj način.

Ono što mu odgovara i što mu paše. Doliči.

Jure Francetić i Ivica Todorić dva su svijeta, dvije konačnosti, dva različita svijeta, dvije različitekonačnosti, na konkretan način dva svijeta određena u svojoj vlastitoj konačnosti.

Niti Jure Francetić ikada može postati (i da je živ) Ivica Todorić, niti Ivica Todorić može biti netkokao Jure Francetić.

Niti to treba.

215

Na nama je pak, koji s njima i uz njih živimo, odabrati ono što nam odgovara. Što nam priliči. U svezitim ide i ocjena onoga što oni, a i mi uz njih, u zbilji jesu i kakvi jesu.

Naš izbor je naša snaga i naš život. Naša snaga je naš izbor.

Naš svijet.Ili šutnja do nekih drugih vremena, za nas boljih, kad bi i naša nemoć mogla postati moć.

Na naš način i uz naša uvjerenja.

Prispodobiva našoj konačnosti.

216216216

217217217

218218218

219219219

220220220

221221221

222222222

223223223

224224224

225225225

226226226

227227227

228228228

229229229

230

Slavenka Drakulić:

230

Slavenka Drakulić:

230

Slavenka Drakulić:

231

Ustaše drmaju Hrvatskom

PROSLOVLasa Šukilo,

Glasnik, Zagreb,br. 25, 2008.

231




231




232

Oglasilo se opet, onako kako to ono već zna, jugoofi-cirsko dijete, Slavenka Drakulić, zapomažući uengleskom Guardianu: „U tijeku je rehabilitacija faši-stičke ideologije u Hrvatskoj“.

Ide to ovako (izvor: www.seebiz.eu/hr):

„Drakulić navodi primjere Dinka Šakića, bivšeg zapovjednika u Jasenovcu koji je pokopan u ustaškojuniformi i na čijem je pogrebu svećenik savjetovao Hrvate da se pokojniku dive. Književnica navodi iZvonka Bušića kojeg su na zagrebačkom aerodromu poslije 32 godine provedene u američkomzatvoru, dočekale ustaške pristalice od kojih su ga čak neki, navodi Drakulić, pozdravilitradicionalnim fašističkim salutiranjem. Kao da ova dvojica nisu već sami dovoljni, piše SlavenkaDrakulić.

Hrvatska je podijeljena i po pitanju nastupa pjevača Marka Perkovića Thompsona na čijimkoncertima publika čak poziva na ubijanje Srba. Zajednički nazivnik za ova tri primjera, zaključujeSlavenka Drakulić u tekstu za Guardian, nije samo rehabilitacija fašističke ideologije, nego inepostojanje volje kod institucija kakve su policija i tužilaštvo da na to reagiraju. A i kako bi je bilo,dodaje Drakulić, kada čak i neki ministri idu na Thompsonove koncerte.

To je jednostavno povijest koju je Hrvatskoj u na-slijeđe ostavio Franjo Tuđman, a slični sesentimenti nastavljaju. Hrvati i dalje generalno misle da borci za 'nacionalnu stvar' ne mogu bitizločinci.

Međutim, hrvatski političari, a naročito premijer Ivo Sanader, glasno se zalažu za europskevrijednosti i pokazuju njihovu privrženost ulasku u EU. Je li Europskoj uniji potrebna ovakvaHrvatska, zemlja koja svijetu pokazuje samo svoje lijepo, ljetno lice, dok svoje dublje usađenevrijednosti čuva skrivene - pita se Slavenka Drakulić u autorskom tekstu za Guardian.“

Žestoke i opasne tvrdnje. S nesagledivim posljedicama. Zamislite, fašizam je svenazočan uHrvatskoj. Fašisti su na svakom koraku. Ukratko:

Ustaše drmaju Hrvatskom!

Odlučila sam sve to istražiti, saznati i spoznati tko zapravo vlada Hrvatskom? Jesu li to, zaista,ustaše ili se netko njima samo služi, a da bi prikrio svoje prave nakane.

I djelovanje.

Rezultat, dakako, nije teško predvidjeti, ali ću se praviti kao da mi uopće ne dolazi na pamet.Istražit ću, a onda zaključiti o čemu se zapravo radi, što se to zbiva s Hrvatskom.

Vodilja će mi biti nedavno izišli članak:

„20 GRUPA I KONCERNA KOJI VLADAJU HRVATSKOM EKONOMIJOM“(„Lider“, Zagreb, 5. rujna 2008. – str. 24).

233

Autor članka Hrvoje Mateljić uvodno je izričit, pa bez ikakvog uvijanja kaže:

„Dvadeset najvećih poslovnih grupacija lani je imalo prihode od 126 milijardi kuna, što je oko 45posto hrvatskog BDP-a. Takav omjer snaga pokazuje koliki je utjecaj velikih tvrtki i njihovihholdinških su-stava na hrvatsko gospodarstvo, ali i koliki su uspjeh postigle tvrtke koje suagresivno išle u akvizicije.“

Tko su oni?

Tko su te agresivne ustaše, kojima nitko i ništa nije u stanju stati na put, koje ne poznajuprepreka?

Stručna savjetnica nam je, pritom dakako, nitko drugi do li Slavenka Drakulić.

Slijedimo ju.USTAŠA BROJ JEDAN –

JE LI TO TOMISLAV DRAGIČEVIĆ?

Lasa Šukilo,Glasnik, Zagreb,

br. 26, 2008.

Ako je točno ono što Slavenka Drakulić kaže, onda je Tomislav Dragičević, generalni direktorINAe d.d., ustaša br. 1. Jer on je na čelu najveće skupine hrvatskih financijskih vladara. Onihkoji zaista drmaju Hrvatskom.

„Lider“ navodi:

233



Tko su oni?






br. 26, 2008.


„Lider“ navodi:

233



Tko su oni?






br. 26, 2008.


„Lider“ navodi:

234

INA GRUPAdr. sc. Tomislav DragičevićPrihod: 27,9 milijardi kuna

Broj članica: 44Najveća tvrtka:

INA Industrija nafte (83%)Tomislav Dragičević, zvani Šteker, - kako govori njegov službeni životopis - na mjesto čelnogčovjeka INA-e došao je s mjesta direktora Inina sektora strateškog razvoja i istraživanja.

Rođen je 1952. u Strizivojni kraj Đakova. Doktorirao je tehničke znanosti na zagrebačkomFakultetu kemijskog inženjerstva i tehnologije. Osnovna podru-čja njegova rada su koordinacija ivođenje složenih istraživačkih projekata, izrada strateških programa velikih sustava pomeđunarodnim standardima, konci-piranje i razrada reinženjeringa procesne industrije, izrada ievaluacija investicijskih studija. Karijeru u INAi započeo je u INA-Petrokemiji Kutina 1977., nakončega 1982. dolazi u Inin razvoj istraživanja, gdje je bio i direktor. Od 1995. bio je pomoćnikgeneralnog direktora za strategijski razvitak, istraživanje i koordinaciju investicija, 1997. dolazi zaizvršnog direktora za preradu nafte, a od 1998. je direktor Sektora strateškog razvoja iistraživanja. Objavio je 50-ak stručnih i znanstvenih radova u domaćim i međunarodnim časopisima.

Postoje, međutim, i neki drugi podatci. Izdvajam neke.

Zet je Savke Dabčević-Kučar,

nekadašnje šefice Komunističke partije Hrvatske (u to vrijeme zvane Savez Komunista Hrvatske),koja se tobože pobunila protiv Titove strahovlade, a onda na pladnju izručila hrvatske domoljube.Bilo je to 1971. godine tijekom Hrvatskog proljeća. Osnovala je Hrvatsku Narodnu Stranku iprenijela ju u nasljeđe Radimiru Čačiću i Vesni Pusić.

Dragičević daruje obitelj Čačić

Sestri Radimira Čačića Radmili Ramušćak 2000. godine darovao je milijun kuna. Poklonio joj jedionice koje su protupravno kupila dva direktora iz INAe, oba članovi HNS-a. U cijelu aferu jenečasno upe-tljano još nekoliko visokopozicioniranih HNS-ovaca, uključujući i uglednog zagrebačkogodvjetnika Marijana Hanžekovića.

234










234










235

Zagrebačka policija je 31. studenoga 2004. godine podnijela kaznenu prijavu protiv tadašnjegglavnog direktora INAe BiH Ive Jurišića i financijskog direktora Line Klaića zbog sumnje da sutemeljem prethodnog dogovora i bez znanja i odluke vlasnika i osnivača društva, 25. prosinca 1996.prenijeli financijska sredstva s računa INA-e d.d. na račun zagrebačkog osiguravajućeg društvaAurum.

Protiv Ive Jurišića je INA u BiH podnijela kaznenu prijavu još u proljeće 2001. godine, te je onsmijenjen s položaja direktora INA BiH. Iste godine on je postavljen od strane Vesne Pusić iRadimira Čačića za predsjednika HNS-a Dubrovačko-neretvanske županije, a od tada je Jurišićstalni domaćin Vesni Pusić, Radimiru Čačiću, Savki Dabčević-Kučar i Tomislavu Dragičeviću, akazneni postupak protiv njega čeka zastaru.

Staro jugo-partizansko društvo stalno je na okupu, iako ne uvijek na Brijunima.Suprug zagađuje, a supruga sve sprema u ladicu

Dragičević je kao predsjednik Uprave INAe u sukobu interesa, budući da se njegova supruga SavkaKučar Dragičević nalazi na čelu Agencije za zaštitu okoliša.

"INA je pod Mesićevom zaštitom, a Dragičević je njegovo mezimče. To dokazuje i afera sbenzinom Eurosuper 95, kada je Dragičević trebao biti smijenjen, što je Sanader i namjeravaoučiniti, no džokera je povukao Mesić, koji je stavio veto na Dragičevića, pa su tada stradaleperiferne osobe."

Priznajem, Prevarila sam se. Jeste, dr. sc. Tomislav Dragičević preko INAe drma Hrvatskom, alinije ustaša. Mnogo će još Savom proteći vode dok na čelo INAe ne dođe pravi ustaša.

Možda se to nikada i ne dogodi.

Naime, jugo-partizani isuviše vole lovu.

Čuvaju je kao oči u glavi.USTAŠA BROJ DVA –

JE LI TO IVICA TODORIĆ?


br. 27, 2008.

Ako je točno ono što Slavenka Drakulić kaže, onda je Ivica Todorić, vlasnik koncerna AGROKOR.,ustaša br. 2. Jer on je pri samom vrhu skupine hrvatskih financijskih vladara. Onih koji zaistadrmaju Hrvatskom.

„Lider“ navodi:

236

Koncern AGROKORIvica Todorić

Prihod: 21,03 milijarda kunaBroj članica: 41Najveća tvrtka:Konzum (51 %)

Jugo-pljačka 6 milijuna njemačkih maraka

Ovako govori www.moljac.hr/biografije/todoric.htm:

„Ivica Todorić rodio se 1951. godine u Zagrebu, a djetinjstvo je proveo na farmi u Božjakovini gdjega je posjećivao i mladi Branko Mikša. Kao pučkoškolac nije se isticao, a u Zagreb dolazi tek nakonupisa u srednju ekonomsku školu nakon završetka koje odlazi na Ekonomski fakultet. Otac Antetada je bio direktor tvrtke Agrokombinat i uvaženi poslovni čo-vjek. Godine 1971. Ante Todorićoptužen je za pljačku šest milijuna njemačkih maraka koje je dao Matici Hrvatskoj za kupovinuoružja. Zbog toga je u zatvoru u Staroj Gradiški proboravio četiri i pol godine.

Pšenica iz Vojvodine

Godine 1989. Ivica Todorić registrira dioničko dru-štvo Agrokor i već iste godine kupuje 77 %zadarske Sojare. Ove nove poslovne poteze obitelji Todorić kreditira Zagrebačka banka. Tri godinekasnije u javnosti izbija skandal - Zagrebačka banka je isplatila šest milijuna njemačkihmaraka Agrokoru kako bi od poljoprivrednih kombinata u Osijeku i Kutjevu ova tvrtka otkupilakukuruz i pšenicu za po-trebe državnih rezervi. Međutim Todorić je navodno žitarice izvezao,devize prodao Ini, a državne je rezerve naknadno djelomično napunio pšenicom kupljenom uVojvodini. Narodna banka Hrvatske zbog cijelog slučaja podnosi kaznenu prijavu protiv Zagrebačkebanke u kojoj piše kako je Todorić kupio samo 30 % pšenice od količine na koju se obavezaopodižući kredit. No, Todorića istrage nisu omele pa te iste 1992. godine kupuje tvrtke Jamnica iAgroprerada, te osniva Lovno gospodarstvo Moslavina.

Iste te godine daleko od javnosti Financijska policija piše izvještaj u kojem se tvrdi da je Agrokorpotkraj 1991. godine nenamjenski trošio potrošačke kredite Zagrebačke banke, da je

Zagrebačka banka Agrokoru doznačavala novac prije nego što je to Kreditni odbor odobrio. Teda je iz stare devizne štednje (koju je država banki priznala kao javni dug) kupio najmanje tripoduzeća. Banka je Todoriću odobrila kratkoročni kredit od 80 milijuna njemačkih maraka za otkupi zalihe kukuruza iz primarne emisije Narodne banke Hrvatske. Financijska je policija otkrila da48,900.000 njemačkih maraka od ukupne svote Todorić nije potrošio na ku-pnju kukuruza nego

236










236










237

za nešto za što mu banka ipak ne bi mogla odobriti kredit. Sam Todorić je priznao da je diokredita nenamjenski potrošen i da je, dakle, napravio prekršaj za koji nije odgovarao. Nadležne suslužbe njegovo obrazloženje prihvatile i cijela stvar je zaboravljena.“

Udruga s Ninoslavom Pavićem zvanim „Polet“

Onda se udružio s Ninoslavom Pavićem, urednikom „Poleta“, gdje ga je postavio Josip Broz Titonakon Hrvatskog proljeća (Ivica Đikić, www.vreme.com):

„Posljednje mezimče iz Todorićeva vlasničkog legla zove se Tisak. To je firma koja u Hrvatskojraspolaže s oko 1.200 prodajnih mjesta, uglavnom trafika, i ostvaruje godišnji promet odpetstotinjak milijuna eura.

Agrokor je ušao u Tiskovu vlasničku strukturu kad je Europapress Holding (EPH), najjači novinskiizdavač u ovoj zemlji što je u vlasništvu Ninoslava Pavića i njemačkog koncerna WAZ, zbogpreuzimanja split-ske "Slobodne Dalmacije" morao prodati udio u najvećem ovdašnjemdistribucijskom lancu: Todorić i Pavić godinama su se držali na distanci, s povremenim izletima ublago neprijateljstvo, ali ih je sklapanje spomenutog kupoprodajnog posla učinilo jednim odnajskladnijih poslovnih tandema u Hrvatskoj. Sad ulažu u zajedničke poslove, koordiniraju akcije,osvajaju nove i nove izvore novca, a njihov ujedinjeni političko-poslovni utjecaj narastao je do

impresivnih dimenzija i pritom ne pokazuje simptome stagniranja. Todoriću je Pavić potrebanzbog utjecaja na javnost i zbog uklanjanja eventualnih me-dijsko-konkurentskih prepreka unezaustavljivom pohodu prema ovladavanju čitavom zemljom. Osim rečenih osvajačkih pothvata,Paviću Todorić treba i poradi zadržavanja dominacije u novinskom i oglasnom biznisu (Tisak,recimo, lako može zagorčati život svakom izdavaču, ali i duhanskom proizvođaču itelekomunikacijskim kompanijama koje na kio-scima liferuju prepaid-bonove) i treba mu zbogpodrške u realizaciji otvorene ambicije da polje osno-vnog poduzetničkog interesa proširi vrloozbiljnim bavljenjem nekretninama i turizmom.“Priznajem, Prevarila sam se. Jeste, Ivica Todorić preko AGROKORa drma Hrvatskom, ali nijeustaša. Mnogo će još Savom proteći vode dok na čelo INAe ne dođe pravi ustaša.



Čuvaju je kao oči u glavi.USTAŠA BROJ TRI –

JE LI TO IVAN MRAVAK?


br. 28, 2009.

Ako je točno ono što Slavenka Drakulić kaže, onda je Ivan Mravak, predsjednik uprave HEPa,ustaša br. 3. Jer on je pri samom vrhu skupine hrvatskih financijskih vladara. Onih koji zaistadrmaju Hrvatskom.

„Lider“ navodi:

238

HEP GRUPAIvan Mravak

Prihod: 10,81 milijarda kunaBroj članica: 15Najveća tvrtka:

HEP (95 %)Životopis

Mr. sc. Ivan Mravak, rođen je 1954. godine, a od ožujka 2008. godine predsjednik je UpraveHEPa.

Inženjer na održavanju u šećerani „Jugozapadna Bačka“ u Baču (1980.–1982.), odgovornielektroprojektant u Radnoj jedinici Inženjering SOUR-a Borovo (1982.– 1985.), tehnički direktorRadne organizacije Energetika SOUR-a Borovo (1985. - 1988.), rukovoditelj tehničkih poslovaPogona Vukovar DP Elektra Vinkovci, tijekom Domovinskog rata, od rujna do studenog 1991. godineorganizirao autonomni sustav opskrbe električnom energijom Vukovara, koji nije bio povezan selektroenergetskim sustavom (1988. - 1992.), koordinator za izgradnju u Direkciji za distribucijuHEP-a; član Stručnog tima Projekta „35 kV jadranski otoci“ (1992. - 1995.), koordinator obnove uratu oštećenih elektrodistribucijskih objekata (1995. - 1997.), voditelj reintegracijeelektroenergetskog sustava Hrvatskog podunavlja u sustav HEP-a (1997.), direktor Sektora zatehničke poslove u HEP Distribuciji d.o.o. (1997. - 2004.), predsje-dnik Uprave HEP-a d.d. (2004. –2008.). Diplomirani inženjer elektrotehnike, Fakultet tehničkih nauka, Sveučilišta u Novom Sadu(1979.), magistar znano-sti, Fakultet elektrotehnike i računalstva, Sveučilišta u Zagrebu (1994.).

Sindikat od Vlade traži istragu o navodnom kriminalu u HEP-uHina, 12. srpnja 2007.

Hrvatski elektrogospodarski sindikat (HES) na jučerašnjoj je konferenciji za novinare u povodume-dijskih napisa o kriminalu u HEP-u zatražio od Vlade raspravu o stanju u toj tvrtki te ulazakMUP-a i Državnog odvjetništva u HEP kako bi se pokrenula istraga i skinula "ljaga" s većine radnikate tvrtke. Od Vlade, skupštine i Nadzornog odbora HEP-a za-htijevamo smjenu člana Uprave HEP-aVelimira Lo-vrića jer je ostvario protupravnu imovinsku korist veću od 66.000 kuna za "uspješanposlovni rezultat u 2005." s obzirom na to da tada uopće nije bio zaposlenik HEP-a, već je bio naplatnoj listi Ivice Todorića, rekao je predsjednik sindikata Dubravko Čorak. Sindikalci su takođerzatražili suspenziju i utvrđivanje odgovornosti člana Uprave HEP-a Ante Despota zbog, kako surekli, medijskih napisa o reketarenju. Zabrinjava to što se priče o nečistim radnjama pojedinaca izUprave HEP-a povlače već više od godinu dana, no na njih nitko ne reagira, rekao je Čorak.

238








238








239

Stati na kraj elektroenergetskoj mafiji u Hrvat-skojDobroslav Paraga, www.hsp1861.hr

Najučestaliji su slučajevi kriminala i korupcije u HEP-u sklapanje štetnih ugovora na teretpoduzeća u vlasništvu države... Direktori HEP-a dodjeljivali su sami sebi i sklapali međusobnotakozvane menadžerske ugovore putem kojih su njihova mjesečna primanja prelazila i od pet doosam puta plaću Predsjednika Republike Hrvatske, dakako, sve uz stalna povišenja cijeneelektrične energije i na štetu hrvatskih potrošača. Umjesto da se potrudi smanjiti HEP-ove gubitkeu dovođenju električne energije do potrošača koji su trostruko veći nego u zemljama članicama EU,elektroenergetski lobi u Hrvatskoj razmišlja kako podvaliti hrvatskim potrošačima rog pod svijeću,povećati postotak svojih enormnih zarada i provizija i povećati cijenu struje na štetu po-trošača.

Direktor HEP-a optužen za reketPlamenko Cvitić,

www.nacional.hr, 2. srpnja 2007.

Antu Despota, člana uprave HEP-a, djelatnici te kompanije optužuju za uzimanje mita prilikomsklapanja poslova s kooperantima.

Promijenio je dvije stranke (Hrvatska Narodna Stranka i Demokratski Centar) prije, nego je postaočlan HDZ-a.

Mladen Barišić, ravnatelj Carinske uprave RH, tast je Ante Despota.

Priznajem, Prevarila sam se. Jeste, Ivan Mravak preko HEPa drma Hrvatskom, ali nije ustaša.Mnogo će još Savom proteći vode dok na čelo INAe ne dođe pravi ustaša.



Čuvaju je kao oči u glavi.NEDOLIČNA SLOVA

Lasa Šukilo,Glasnik, Zagreb,br. 27 (?), 2009.

Iznenadiše nas Crnogorci. Braća Crnogorci. Poslije dugog premišljanja odlučiše se za svojcrnogorski jezik. Sada i za svoju abecedu s 33 slova. Što će biti s njihovom azbukom, zasad se nezna.

Nu, nisu nas preduhitrili.

Za potrebe U(Y)niverzijade u Zagrebu, tamo sada već daleke 1987. godine, odlučili smo uvesti,uvesti i sačuvati, obogatiti svoju latinicu, koja je izgleda postojala i prije Denisa Latina, s jednim

novim slovom. Pored ustaškog slova U dobismo i partizansko slovo Y. Ništa loše, reći ćete s pravom,samo da nije onih prokletih ustaških crnih kapa i njihovih spomenika. Nepismena čeljad, ona koja još

uvijek nisu naučila partizansko slovo Y, zna i dalje, nepotrebno i nepoželjno, kad treba i kad ne

240

treba, koristiti isključivo ono ustaško slovo U. Ne samo pisati, nego ga i izgovarati. Srećom,postoje istančana udbaška uha koja to odmah i na vrijeme razaznaju.

Zaboravljaju se takvi upitati, gdje je tu Tuđmanova pomirba? A ZNA SE jako dobro, da bi ona

trebala počivati na pravoj partizanskoj tradiciji. Počevši od Ustava, pa sve do svakodnevnog životau obitelji i društvu, posebno u politici.

Ako već Thompsonova svirka ne ide bez crnih kapa, onda neka na njima barem bude pravo slovo Y,dakako ono partizansko. Dosta je bilo fašizma i služenja stranim interesima! Uostalom, nismo li

uvijek bili za Ystanak protiv one „tzv. hrvatske državne tvorevine, koja nije bila niti hrvatska, nitidržavotvorna“, kako je to u pravo vrijeme rekao drug Jakov Blažević oslanjajući se na trajnu misaoDruga Tita. I po-slije Tita, Tito.

Tako kažu. Nu, znamo i mi svoje.

Ukinut ćemo slovo K. Dosta je nama Komunizma. I Karađorđeva, i Kosovskog boja, i … To slovo

treba u korijenu sasjeći. Ipak kao da ne će ići. Nismo li i mi imali Križare? Pa i ona muška stvar zove

se K…, a ne H…, isto tako kao što je Kirurg, a ne Hirurg. Iako je uvijek lijepo i nezamjenjivo to

naše H.

Neka, neka. Ukinut ćemo onda slovo P. Samim tim nestat će i partizana. A i jesu se nakotili. Svugdje

su se uvukli. Nikad im dosta. Ništa se ne može započeti, ako nema toga prokletog slova P. Te

Privredna banka Zagreb, te školski Praznici, te nogometno Prvenstvo, … Užas! Međutim, čini mi

se, zapet ćemo i ovdje. Mogli bismo na taj način ostati bez Dr. Ante Pavelića, a i bez Pape. Ni

Plave boje neba ne bi bilo više. Čemu nam onda sav taj trud?

241

Partizani u Tuškancu!

Dobro. Ukinut ćemo slovo C. Jednim potezom ubit ćemo dvije muhe. Ne će više biti CCCC, ni

srbskog grba, ali ni demokratskog Centralizma. O, ho, ho! Našli smo pravo rješenje! Da, ali i opet

nezgoda. Što će onda biti s Lijepom našom, s Croatijom? VIVAT CROATIA, mora ostati.Do kraja svijeta.

„Čekaj malo, imam nešto važno da ti kažem.“

Bit će to neka Partizanska Prijevara, sPletka, Podvala. Zar su oni ikad bili iskreni? I pošteni?Žele nas samo navući na tanak led.

Ukinut ćemo slovo po slovo i tako ostati bez abecede, bez naše latinice. Kako ćemo onda pisati?Ćirilicom!

U tom grmu leži zec.

E ne ćete! Zdravodrugovi. Imamo mi za Vas Pravi potez. Uzet ćemo bijele kape i poći naThompsonov koncert. Mogu biti i troroge. Sve po antifašističkom Ustavu Republike Hrvatske. A na

njih ćemo onda napisati „Ustajte, vi sužnji koje mori glad.“

Partizani će misliti da pronosimo Internacionalu, a mi ćemo znati da je zapravo riječ o nama,ustašama. Ta, koga to više, nego li nas, mori glad za istinom, pravdom i poštenjem?

Dečki i cure, pamet u glavu!

242242242

243243243

244244244

245245245

246246246

247247247

248248248

249249249

250250250

251251251

252252252

253253253

254254254

255255255

256256256

257

Bajićeva torba

"Večernji list", Zagreb, 21. ožujka 2003.

258258258

259

22. ožujka 2003.dr. sc. Mato Crkvenac

Juro BajićIvica TodorićIvica RačanVinko Marić

Zagreb, 22. rujna 2003.

ŽUPANIJSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVOU ZAGREBUSavska c. 41

10000 ZAGREB

Predmet:259





10000 ZAGREB

Predmet:259





10000 ZAGREB

Predmet:

260

Kaznena prijava usvezi s protuzakonitim

djelovanjem osoba:

dr. sc. Mato Crkvenac, ministar, MINISTARSTVO FINANCIJA RH, Zagreb, Katančićeva 5,Juro Bajić, pomoćnik ministra i predsjednik Državne komisije za naplatu potraživanja, Zagreb,Katančićeva 5,Ivica Todorić, predsjednik koncerna "Agrokor", Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3,Ivica Račan, predsjednik Vlade RH, Zagreb, Trg Sv. Marka 2 iVinko Marić, gradonačelnik Grada Knina, Knin, Tu-đmanova 2,

koje su udruženo (kao Organizacija) počinile ka-znena djela

iz čl. 282. Kaznenog zakona, dotično u obliku zlouporabe stečaja, te

iz čl. 337. Kaznenog zakona, dotično u obliku zlouporabe položaja i ovlasti,

i to kako slijedi:1 .

Trgovačko društvo AGROPRERADA d.d. Knin na kraju 2001. godine dugovalo je MINISTARSTVUFINANCIJA RH, dakle REPUBLICI HRVATSKOJ, 10,131.598,89 kuna. Potraživanje REPUBLIKEHRVATSKE u cijelosti je pokriveno hipotekom. - Prilog br. 1.

REPUBLIKA HRVATSKA svoje dotično potraživanje naplatit će ipak u iznosu od svega1,506.000,00 kuna. - Prilog br. 2.

Na taj način REPUBLIKA HRVATSKA oštećena je za 8,625.598,89 kuna, a za to su krivcipredmetni okrivljenici (dotično Organizacija).

Naime,

2.

Zakonom o naplati dospjelih, a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava (Nar. nov.br. 117/2001 od 24. prosinca 2001. godine propisano je sljedeće (čl. 1. Zakona) – Prilog br. 3.:

"Ovim se Zakonom uređuju uvjeti i način naplate, odnosno plaćanja dospjelih a nenaplaćenih,odnosno neplaćenih poreza, carina, doprinosa (za mirovinsko i zdravstvo osiguranje, zazapošljavanje) i državnih jamstava izdanih pravnim osobama u većinskom državnom vlasništvunastalih do 31. prosinca 2000. (u daljnjem tekstu: potraživanja).

Potraživanja iz stavka 1. ovog članka sastoje se od glavnice i kamata."

Posebno je, pri tomu, zakonodavac vodio brigu da trgovačka društva koja su dužna REPUBLICIHRVATSKOJ ne smiju zbog toga otići u stečaj, što je čak i posebno regulirano Uputama oprovođenju Zakona o naplati dospjelih, a nenaplaćenih poreza, carina doprinosa i državnih jamstava

261

MINISTARSTVA FINANCIJA RH (br. 513-01/02 od 15. siječnja 2002. godine). - Prilozi br. 4 i5.

3.

AGROPRERADA d.d. MINISTARSTVU FINANCIJA RH podnijela je 4. siječnja 2002. godine,kako je propisano, prijedlog o namirenju obveza s osnove državnih jamstava i dr. - Prilozi br. 6.,7., 8. i 9.

Unatoč jasnoći propisa okrivljenici, u prvom redu dr. sc. Mato Crkvenac i Juro Bajić, odbili su isteprimijeniti, te je preko TRGOVAČKOG SUDA U SPLITU 11. siječnja 2002. godine isforsiranootvaranje stečajnog postupka nad društvom AGROPRERADA d.d. - Prilog br. 10.

4 .

Okrivljenici su postupili na opisani način:

a. kako bi spriječili naplatu potraživanja društva AGROPRERADA d.d. Knin od društva IN CUBOd.o.o. iz Osijeka, odnosnob. kako bi omogućili Ivici Todoriću, osobi dobro po-znatoj iz pšeničnih afera - Prilog br. 11. - da ubescijenje "kupi" nekretnine društva AGROPRERADA d.d. Knin.

5 .

AGROPRERADA d.d. Knin, kao kupac, i IN-CUBO d.o.o. Osijek, kao prodavatelj, zaključili su 11.kolovoza 1997. godine ugovor o kupoprodaji 5.000 tona merkantilne pšenice roda '97. - Prilog br.12. Ku-pnju pšenice AGROPRERADA d.d. Knin financirala je kratkoročnim kreditom SPLITSKEBANKE d.d., a uz garanciju HBOR-a. - Prilozi br . 13. i 14.

Kupljena i plaćena pšenica uglavnom nije isporučena, pa je AGROPRERADA d.d. Knin pokrenulaodgovarajući sudski spor. TRGOVAČKI SUD U OSIJEKU presudio je 28. studenog 2000. godine(presuda br. XIV P-524/00-47) u korist društva AGROPRERADA d.d. Knin, a što je VISOKITRGOVAČKI SUD REPUBLIKE HRVATSKE potvrdio svojom presudom od 12. lipnja 2001. godine(XII Pž-767/01-2) . - Prilog br. 15.

Ovrha je započela, ali je otvaranjem stečajnog postupka zaustavljena.

6.

Držeći se načela: "Političkih je miljenika bilo i prije, a ima ih i sada.”, Juro Bajić izbjegao jeprovesti zakonom propisanu nagodbu. - Prilog br. 6.U tome je imao podršku, ostvarivao suradnju i dobivao pomoć od Ivice Račana, dr. sc. MateCrkvenca, Vinka Marića i, naravno, Ivice Todorića. Zapravo, svi su oni djelovali zajednički i udruženo(Organizacija!). Privatizirano društvo, dotično društvo AGROPRERADA d.d., proglašavali su i držalidržavnim, sve u svrhu ostvarenja prethodno navedene njihove krajnje namjere. - Prilozi br. 17. do21.

262

7 .

Okrivljenici su, dakle, djelujući udruženo svojim protuzakonitim djelovanjem nanijeli štetuREPUBLICI HRVATSKOJ u iznosu od 8,625.598,89 kuna,

pa molim Vaše provođenje zakonima propisane istrage i podizanje odgovarajuće optužnice.

Podnositeljkaznene prijave:


Prilozi:1. Trgovački sud u Splitu, Zapisnik br. XIV St-118/01, 4. travnja 2002. godine2. Agroprerada d.d., Knin, oglas, "Slobodna Dalmacija", Split, 19.9.2003.3. Zakon o naplati dospjelih, a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa i državnih jamstava, Narodnenovine, br. 117., 24. 12. 2001.4. dr. Mato Crkvenac, Nagodba o naplati dospjelih, a nenaplaćenih poreza, carina, doprinosa idržavnih jamstava, RRiF, br. 2, veljača 2002.5. Stečajni zakon, članak 70.6. Agroprerada d.d., Knin, Prijedlog o namirenju obveza prema Ministarstvu financija, 4. 1. 2002.7. Agroprerada d.d., Knin, Prijedlog o namirenju obveza prema Hrvatskom zavodu za mirovinskoosiguranje, 4. 1. 2002.8. Agroprerada d.d., Knin, Prijedlog o namirenju obveza prema Hrvatskom zavodu za zdravstvenoosiguranje, 4. 1. 2002.9. Agroprerada d.d., Knin, Prijedlog o namirenju obveza prema Hrvatskom zavodu za zapošljavanje,4. 1. 2002.10. Trgovački sud u Splitu, Rješenje br. XIV St-118/01, 11. siječnja 2002. godine11. "Kronologija afera", "Večernji list", Zagreb, 21. 3. 2003.12. Agroprerada d.d., Knin, i In-Cubo d.o.o., Osijek, Ugovor o kupoprodaji merkantilne pšenice, 11. 8.1997.13. Splitska banka d.d., Split i Agroprerada d.d., Knin, Ugovor o kratkoročnom kreditu,14. HBOR, Zagreb i Agroprerada d.d., Knin, Ugovor o izdavanju garancije br. GP 27/97, 23. 6. 1998.15. Visoki trgovački sud RH, Zagreb, Presuda br. XII Pz-767/01-2, 12. lipnja 2001.16. Jure Bajić, "Političkih je miljenika bilo i prije, a ima ih i sada", "Večernji list", Zagreb, 14. i 15.8. 2002.17. Vlada Republike Hrvatske, Zaključak ur. br. 5030107-01-3, 29. ožujka 2001.18. Vinko Marić, "Od svih dvanaest većih kninskih tvrtki u vlasništvu države - danas ne radi nitijedna", "Vjesnik",Zagreb, 22. 2. 2003.19. "Agropreradin mlin opet melje pšenicu", "Slobodna Dalmacija", Split, 2. 11. 2001.20. "Agroprerada traži kupca", "Slobodna Dalmacija", Split, 21. 11. 2002.21. ”U Agropreradi natječaj, u Tviku - vlasnik!?", "Slobodna Dalmacija", Split, 8. 2. 2003.22. "Bez posla ostala 43 radnika koja 16 mjeseci nisu primala plaću", "Jutarnji list", Zagreb, 9. 10.2002.23. ”Agroprerada duguje 16 milijuna kuna”, "Poslovni tjednik", Zagreb, 23. 4. 2002.24. "Agroprerada traži spas i kupca", "Slobodna Dalmacija", Split, 12. 4. 2002.25. "Pomoć TVIK-u, Kninjanki ...”, "Slobodna Dalmacija", Split, 21. 9. 2001.

263

18. travnja 2005.dr. sc. Ivo Sanader

prof. dr. sc. Andrija HebrangIvica Todorić

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET

264

Pete Poljanice 710000 ZAGREB

Zagreb, 18. travnja 2005.

OPĆINSKO DRŽAVNO ODVJETNIŠTVOU ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 8410000 ZAGREB

Predmet:Kaznena prijavau svezi s nezakonitim

djelovanjem osoba:

Dr. Ivo Sanader, predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Zagreb, Trg Sv. Marka 2Andrija Hebrang, zastupnik u Hrvatskom saboru, Zagreb, Trg Sv. Marka 6Ivica Todorić, vlasnik koncerna AGROKOR d.o.o., Zagreb, Trg Dražena Petrovića 3i dr.

koje su UDRUŽENO počinile kazneno djelo

iz čl. 280. st. 1. i 2. Kaznenog zakona, povreda ravnopravnosti u obavljanju gospodarske djelatnosti,te

iz čl. 337. st. 1., 2., 3. i 4. Kaznenog zakona, zlorabe položaja i ovlasti

i to kako slijedi:1.

OSNOV ZA KAZNENU PRIJAVU

HRVATSKI ULJUDBENI POKRET, nevladina i neprofitna udruga za pravnu zaštitu građana,registrirana je 18. veljače 2003. godine u Gradskom uredu za opću upravu Grada Zagreba (rješenjebr. 251-02-02/2-03-02).

Osnovni sadržaj djelatnosti Udruge, prema čl. 7. Statuta) je promoviranje ostvarenja prava svihgrađana na odgovarajuću pravnu zaštitu kroz institucije pravne države, informiranje javnosti osadržaju, kvaliteti i perspektivama primjene civilizacijskih dostignuća čovječanstva, te posebnohrvatskog naroda, razvoj civilnog društva.

2.

KRATAK ČINJENIČNI OPIS KAZNENOG DJELA KOJE SE OKRIVLJENICIMA STAVLJA NATERET

Koncern AGROKOR kupio je od HRVATSKOG FONDA ZA PRIVATIZACIJU 52,21 % dionica BELJAi 99,76 % dionica PIK-a VRBOVEC, i to na način:

265

"... da je u trenutku preuzimanja Belja zatečeno 250 milijuna (kuna) obveza koje je Agrokorpreuzeo, teda je isto toliko dugova na sebe uzela država.” - (DRAGAN MARČINKO NOVI PREDSJEDNIKUPRAVE BELJA, Snježana Čanić Divić, "Vjesnik", Za-greb, 21. ožujka 2005.),dok je kod PIK-a VRBOVEC utvrđeno " … iskupljenje svih potraživanja državnih vjerovnika u iznosuod 40 milijuna kuna.” - (PIKOVI BELJE I VRBOVEC OD DANAS SLUŽBENO U AGROKORU,www.vlada.hr - ožujak 2005.).

Na taj način okrivljenici Dr. Ivo Sanader i Prof. dr. sc. Andrija Hebrang - koristeći svoj službenipoložaj -, stavili su koncern AGROKOR u neravnopravan položaj prema drugim poduzećima iorganizacijama što se tiče uvjeta za rad, te tako pogodovali okrivljeniku Ivici Todoriću, kaoudjeličaru koncerna AGROKOR, koje je postalo dioničar dotičnih trgovačkih društava (BELJE i PIKVRBOVEC) u protupravnom pribavljanju neimovinske koristi u iznosu većem od 250 milijuna kuna, ana štetu Republike Hrvatske, kojoj je tako prouzročena znatna šteta.

3.

ZAKONSKI NAZIV KAZNENOG DJELA S NAVOĐENJEM ODREDBI KAZNENOG ZAKONA KOJESE IMAJU PRIMIJENITI

Povreda u ravnopravnosti u obavljanju gospodarske djelatnosti

"Tko zlouporabom svojega službenog položaja ili ovlasti ograniči slobodno kretanje kapitala, rada isredstava reprodukcije na određenom području, uskrati ili ograniči pravo poduzeća da se naodređenom području bavi prometom robe i usluga, stavi poduzeće u neravnopravan položaj premadrugim poduzećima ili organizacijama što se tiče uvjeta za rad ili za obavljanje prometa robe iusluga, ili ograniči slobodnu razmjenu robe i usluga, kaznit će se kaznom zatvora od šest mjeseci dopet godina."

Čl. 280. st. 1. Kaznenog zakona

"Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se tko iskoristi svoj društveni položaj ili utjecaj da bise počinilo kazneno djelo iz toga stavka. "


Zlouporaba položaja i ovlasti

"Službena ili odgovorna osoba koja s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu neimovinsku korist ilida drugome prouzroči kakvu štetu iskoristi svoj položaj ili ovlast, prekorači granice svoje ovlasti iline obavi dužnost, kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine."


"Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka prouzročena znatna šteta ili je došlo do težepovrede prava drugoga, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od tri mjeseca do pet godina."


"Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena imovinska korist, počinitelj će sekazniti kaznom zatvora od šest mjeseci do pet godina."


266

"Ako je kaznenim djelom iz stavka 1. ovoga članka pribavljena znatna imovinska korist, a počiniteljje postupao s ciljem pribavljanja takve koristi, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora od jedne dodeset godina."


4.

PRIJEDLOG DOKAZA KOJE TREBA IZVESTI TIJEKOM ISTRAŽNOG DIJELA KAZNENOG PO-STUPKA

Uvid u novinske članke:

a. VLADA, UBRZANOM PRIVATIZACIJOM, ŽELI PIK VRBOVEC ISPORUČITI TAJKUNIMA,TVRDI IVEKOVIĆ, M. Petković, www.hsp1861.hr, "Vje-snik", 21. veljače 2001. godineb. AGROKORU ODOBRENA KUPOVINA PIK-a VRBOVEC, www.vrbovec.hr, 14. siječnja 2005.godinec. TAKE THE MONEY AND RUN, hrnews.blog.hr, 14. siječnja 2005. godined. BELJE I VRBOVEC AGROKORU, Nives Matijević, "Vjesnik", 15. siječnja 2005. godinee. PIKOVI BELJE I VRBOVEC OD DANAS SLUŽBENO U AGROKORU, www.vlada.hr, 18. ožujka2005. godinef. DRAGAN MARČINKO NOVI PREDSJEDNIK UPRAVE BELJA, Snježana Čanić Divić,www.vjesnik.com, 21. ožujka 2005. godineg. AGROKOR SLUŽBENO PREUZEO PIK VRBOVEC, Franjo Simić, www.vrbovec.hr, 23. ožujka 2005.godine

Uvid u Ustav Republike Hrvatske

5.

OBRAZLOŽENJE KAZNENE PRIJAVE S OPISOM STANJA STVAR1 I NAZNAKOM DOKAZA SKOJIMA PODNOSITELJ PRIJAVE RASPOLAŽE

Okrivljenici Dr. Ivo Sanader i prof. dr. sc. Andrija Hebrang iskoristili su svoj službeni položajpredsjednika i potpredsjednika Vlade Republike Hrvatske,da bi trgovačko društvo AGROKOR d.o.o. doveli u privilegiran gospodarski položaj, dotično kako bina taj način diskriminirali druga trgovačka društva u Republici Hrvatskoj, kojima se ne pruža takvaprilika, odnosno

da bi okrivljeniku Ivici Todoriću, kao udjeličaru koncerna AGROKOR pogodovali u protupravnompribavljanju neimovinske koristi u iznosu od preko 250 milijuna kuna, a na štetu Republike Hrvatske,čime joj je tako prouzročena znatna šteta.

Kronologija:

15. siječnja 2005. godine - najavljena je prodaja BELJA i PIK VRBOVEC koncernu AGROKOR uzsljedeće uvjete (Prilog "d"):

267

"Od 544 milijuna kuna obveza, Agrokor bi podmirio oko 40 milijuna (kuna) dugova državnimvjerovnicima te obveze prema radnicima, predlažući da se ostatak otpiše. Izdao bi i zamjenskajamstva za obveze PIK-a pokrivene državnim jamstvima. Belje, koje, kazao je Hebrang, svakimjesec stvori novih 10 milijuna kuna gubitka, prodavalo se za jednu kunu, koliko je Agrokor iponudio, a u sljedeće dvije godine tvrtku bi dokapitalizirao s 270 milijuna kuna.

Agrokor prihvaća podmiriti obveze Belja prema državnim vjerovnicima uz diskont od 99,9 %.Inače ukupne obveze Belja popele su se na 620 milijuna kuna.”

Pučanstvo je zapanjeno (Prilozi "a" i “c"):

"No, zabrinjava da se pod krinkom ubrzane privatizacije, bez odštete za opranih 13 milijuna kuna,što je utvrđeno revizijskim nalazom, PIK Vrbovec za-pravo želi dati nekom od domaćih tajkuna,..."

"Usprkos nejasnim ponudama zbog kojih je Agrokor u prvom pokušaju kupovine dobio odbijenicu, ondanas slavodobitno postaje vlasnik. Transfer je pokušao opravdati i Hebrang kao predsjednikHFP-a, velikim dugovima, koje su ova poduzeća akumulirala u zadnjih godinu dana te upozorio kakobi druga varijanta bio stečaj. No ipak ostaje nevjerojatno kako to da Ivica Todorić uvijekodnosi sve pred sobom. Možda bi bilo bolje da su u HFP-u odmah rekli kako su to Agrokorovapoduzeća pa da se ljudi više ne umaraju oko cijele papirologije. No odgovora nema, atransparentnosti traga također nema što nas ponovo uvjerava kako je Todorić broj 1 uHrvatskoj za sve gospodarske transfere i za njega nikada neće vrijediti ona pravila kao za svenas, obične smrtnike. Ivica Todorić svoj imperij i dalje gradi na vezama u politici tegospodarskim ucjenama."

Okrivljenici su, ipak, svoje namjere proveli u djelo.

Prilog "b":

"Upravni odbor Hrvatskog fonda za privatizaciju prihvatio je danas ponude jedinog ponuđača,dionica Belja i PIK Vrbovca.

Agrokor je trebao otkupiti 52,21 posto dionica Belja i 99,76 posto dionica PIK-a Vrbovec, akonačnu odluku o tome donijet će hrvatska vlada."

Prilog "e":

"Pikovi Belje i Vrbovec od danas su i službeno u vla-sništvu Agrokora. Vlada je, naime, na sjednici uVukovaru verificirala ugovore o njihovoj prodaji.

Kod Belja prodan je udio od 52 posto za cijenu uz jednu kunu, te diskont od 99 posto na svapotraživanja državnih vjerovnika.

Agrokoru je 92 posto dionica PIK-a Vrbovec prodano po cijeni od milijun kuna i iskupljenje svihpotraživanja državnih vjerovnika u iznosu od 40 milijuna kuna.”

Prilog "f":

268

"Belje od ponedjeljka, 21. ožujka započinje s temeljnim rekonstruiranjem, odnosno potpuno novomorganizacijom i upravljanja i tehnologije tvrtke, a u budućnosti će biti usmjereno na prehrambenuindu-striju i poljoprivredu. Najavio je to predsjednik Agrokora Ivica Todorić, čija je tvrtka upetak i službeno postala većinskim vlasnikom Belja i PIK-a Vrbovec.

Naglasio je da je u trenutku preuzimanja Belja zatečeno 250 milijuna (kuna) obveza koje jeAgrokor preuzeo, te da je isto toliko dugova na sebe uzela država."

Prilog "g":

"U utorak je Agrokor Ivice Todorića i službeno preuzeo PIK Vrbovec, nakon što je odluku HFP-a oprodaji vrbovečke mesne industrije nedavno potvrdila i Vlada RH."

dr. sc. Tomislav Dragunpredsjednik

269269269

270270270

271

Pisac

Tomislav Dragun (lijevo) i Nikola Delaš u proljeće 1958.Podrijetlo

Rođen 5. listopada 1938. godine u selu Lokvičići kod Imotskog.

Prebivalište

Od rođenja do 1941. – živio u rodnom mjestu.Od 1941. do svibnja 1945. – živio u Zagrebu.Od svibnja 1945. do kraja kolovoza 1949. – živio u rodnom mjestuOd početka rujna 1949. do 20. studenog 1991. – živio u VinkovcimaOd 21. studenog 1991. do danas – živi u Zagrebu

Škola

272

Prva četiri razreda osnovne škole završio u Lokvičićima, škola u Dolića Dragi. Od 5. do 7. razreda osnovneškole išao u Sedmogodišnju školu (sada: 1. osnovna škola) u Vinkovcima. Od 4. do 8. gimnazije pohađaoGimnaziju u Vinkovcima.Gimnaziju završio 1957. godine, Ekonomski fakultet u Zagrebu 9. srpnja 1961. godine, poslijediplomski studijmonetarno-kreditnih problema na Ekonomskom fakultetu u Skopju 1. rujna 1972. godine, doktorirao 4.studenog 1980. godine na Ekonomskom fakultetu u Zagrebu.Mentori: za magisterij – prof. dr. sc. Ivo Perišin, predsjednik Izvršnog vijeća SR Hrvatske, za doktorat –prof. dr. Marijan Hanžeković, prvi hrvatski ministar financija Republike Hrvatske.

Bračno stanje

Oženjen Marijom rođ. Takšić u Vinkovcima, 4. rujna 1965. godine.Djeca: Biserka, 11. siječnja 1967. godine – 8. studenog 1991. godine, Lovorka, 12. travnja 1970. godine iZrinka, 6. lipnja 1971. godine.Biserka je, kao dragovoljac Domovinskog rata, poginula u Vinkovcima na gradskoj tržnici 8. studenog 1991.godine.

Zaposlenja

Prvo zaposlenje: Kotarski narodni odbor Vinkovci, 1. rujna 1961. Odlazak u mirovinu: Financijska revizijaDragun, 31. prosinca 2001.Institut za migraciju u Zagrebu, istraživač, Financijska revizija Dragun d.o.o. Zagreb, revizor, „Borovo“,direktor transporta, Zavod za unapređenje privrede Vinkovci, ekonomski projektant, Zavod za socijalnoosiguranje Vinkovci, šef odjela za financije, Ekonomsko-upravni školski centar Vinkovci, profesor zamatematiku, knjigovodstvo i privredni sistem, Iskra Vinkovci, šef računovodstva, Polet Vinkovci, savjetnik zarazvitak, itd.Vodio izgradnju tiskare „Iskra“ u Vinkovcima i autobusnog kolodvora u Vinkovcima.

Društveni život

Sudionik zbivanja na Bleiburgu u svibnju 1945. Pod stalnom prismotrom SUP-a i DS-a. Sudionik „Hrvatskogproljeća“ 1971. Smijenjen s funkcije direktora trans-porta kombinata „Borovo“ 13. siječnja 1972. godine.Sada: predsjednik Udruge hrvatskih revizora „Benedikt Kotruljević“ iz Zagreba, Udruge za zaštitu pravagrađana „Hrvatski uljudbeni pokret“ iz Zagreba i Udruge za su-stavna gospodarska pitanja „Razvitak krozpravednost i ljubav“ iz Zagreba.

Vanjski suradnik

Viša ekonomska škola u Vukovaru, predavač, bankarstvoEkonomski fakultet u Brčkom, predavač, bankarstvoMedicinski centar Vinkovci, pomoćnik ravnateljaEkonomski fakultet u Zagrebu, demonstrator, španjolski jezik

Stručna zvanja

Znanstveni suradnik – Ekonomski institut Zagreb, 1982.Ovlašteni revizor – Udruga hrvatskih revizora „Benedikt Kotruljević“ Zagreb, 1993.

Šport

273

Obični šah: prvokategornikDopisni šah: majstorski kandidatSudac: regionalni šahovski sudacNajbolji rezultat: Pobjednik Šahovskog turnira invalidnih osoba općine Vinkovci, koji je održan od 5. ožujka do5. travnja 1979. godine

Radovi

Objavio preko 150 stručnih i znanstvenih radova.

Posebni prilozi u časopisima i novinama

„Raspodjela u školama – Kako da se utvrdi polazna osnova u raspodjeli – raspodjela dohotka i ličnih dohodaka ufinancijskom planu“, „Informator“ Zagreb, br. 1252 od 9. ožujka 1966.„Raspodjela dohotka i ličnih dohodaka u školama – Primjer pravilnika o raspodjeli dohotka i pravilnika oraspodjeli ličnih dohodaka“, „Informator“ Zagreb, br. 1277 od 4. lipnja 1966.„Novi poslovni stil u industriji obuće“, „Vinkovačke novo-sti“ Vinkovci, br. 50 od 17. prosinca 1982., br. 51-52od 30. prosinca 1982., br. 1 od 7. siječnja 1983. i br. 2 od 14. siječnja 1983.„Podaci o proizvodnim i drugim mogućnostima, tržišnom položaju i bonitetu poduzeća u pretvorbi“,„Informator“ Zagreb, br. 3931 od 9. i 13. studenog 1991.

Zbornici

„Transportni troškovi i rentabilnost poslovanja u poljo-privrednoj proizvodnji“, „VII. Savjetovanje mehani-zatora Slavonije i Baranje“, Vinkovci, 14. i 15. rujna 1983.„Posebnosti pokazatelja poslovne uspješnosti u gradskom prijevozu roba“, „Savjetovanje: Distribucijamaterijala u urbanim sredinama“, Zagreb, 15. i 16. prosinca 1984.„Utjecaj luka kanala Sava-Dunav na gospodarski razvitak Bosutske nizine“, „Savjetovanje: Uloga i značenjeluka u gospodarskom razvitku zemlje“, Split, 23. i 24. svibnja 1985.Radovi iz područja privremenog rada u inozemstvu, pretvorbe i privatizacije, zdravstva, prometa, poslovanjapo-slovnih ustroja, poljodjelstva.Izradio je više razvojnih projekata, te razvojnih programa i analiza.Dao je niz intervjua. Gostovao je na radiju i televiziji.Vodi internetski portal www.hrvatskauljudba.hr

Knjige

„Financijski uvjeti i mogućnosti za razvitak Bosutske nizine“, doktorska dizertacija, SIZ kulture OpćineVinkovci, Komisija za izdavačku djelatnost, 301 stranica, Vinkovci, 1980.30 GODINA ORGANIZACIJE SLIJEPIH U VINKOVCIMA, suator Dane Palijan, Općinska organizacijaSaveza slijepih Hrvatske, 1984.„Početnica za rad s mikroračunalom Orao“, „Privlačica“ Privlaka, stranica 47, Privlaka, 1985.„Pete kamatne tablice“, koautori: Marko Josipović i dr., „Privlačica“ Privlaka, 1985.„Kamatne tablice stambenih i potrošačkih kredita“, koautor: Marija Dragun, „Privlačica“ Privlaka, 72 stranice,Privlaka, 1986.„Konformni obračun mjeničnih kamata“, „Inova“ Vinkovci, 128 stranica, Vinkovci 1988.TRST I OKOLICA, Poslovni adresar, suautori Lovorka Dragun i Zrinka Dragun, „Ljudevit“, Vinkovci, 1990.

Knjige objavljene nakon 20. rujna 2006.

274

„Branitelji trebaju biti nositelji hrvatskog gospodar-stva“, „Poslovna savjetovanja Dragun“ Udbina, 253stranice, Zagreb, 2007.

„Zbiljnosti u osnivanju i djelovanju 66. pukovnije za izgradnju cesta“, „Poslovna savjetovanja Dragun“Udbina, 281 stranica, Zagreb, 2007.

„Nezakonitosti zamjene dionica u kuponskoj privatiza-ciji“, „Poslovna savjetovanja Dragun“ Udbina, 547stranica, Zagreb, 2007.

„Carla del Ponte: Bijeg od istine“, „Poslovna savjetovanja Dragun“ Udbina, 641 stranica, Zagreb, 2007.

„Dušan Vujić i ortaci u pljački državnih robnih zaliha“, „Poslovna savjetovanja Dragun“ Udbina, 739 stranica,Zagreb, 2007.

„Pete kamatne tablice 1-120%“, koautori mr. sc. Antun Rak i Marko Josipović, dipl. oec., „Poslovnasavjetovanja Dragun“ Udbina, 169 stranica, Zagreb, 2007.

„Revizija kriterija vrednovanja aktive banaka u stečaju – Primjer Dubrovačke banke d.d., „Poslovnasavjetovanja Dragun“ Udbina, 299 stranica, Zagreb, 2007.„Lucifer, Carla del Ponte i Haag“, „Poslovna savjetovanja Dragun“ Udbina, 271 stranica, Zagreb, 2007.„Carla del Ponte – Escape from the Truth“, „Poslovna savjetovanja Dragun“ Udbina, 274 stranica, Zagreb,2007. (engleski jezik)

„Zorislav Kaleb, sudac, ovako kroji pravdu“, Prva knjiga, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 373 stranice,Zagreb, 2010.

„Ratko Šćekić, sudac, ovako kroji pravdu“, Prva knjiga, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 375 stranice,Zagreb, 2010.

„Živjeti Nezavisnu Državu Hrvatsku“, Knjiga prva, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 383 stranice, Zagreb,2010.

„Vesna Vrbetić, sudac, ovako kroji pravdu“, Prva knjiga, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 605 stranica,Zagreb, 2010.

„Ustaški hitrozov“, Prva knjiga, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 327 stranica, Zagreb, 2010.

„Ustaški hitrozov“, Druga knjiga, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 327 stranica, Zagreb, 2010.

„Živjeti Nezavisnu Državu Hrvatsku“, Knjiga druga, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 477 stranica,Zagreb, 2010.

„Vesna Vrbetić, sudac, ovako kroji pravdu“, Druga knjiga, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 432 stranice,Zagreb, 2010.

„Živjeti Nezavisnu Državu Hrvatsku“, Knjiga treća, Ognjište, Nakladna zadruga, Zagreb, 498 stranica,Zagreb, 2010.

275275275

276276276

277

Sadržaj

U načelu 9Pomirba Hrvata 23Sedam odlikaprema kojima ih prepoznajem 31

JURE FRANCETIĆŽivot i djelo 39Narodne 113Ljuti boj na Drini 153

IVICA TODORIĆŽivot i djelo 191Narodne 313Žestok okršaj za Cibonin toranj 335

Naša konačnost 369

Slavenka Drakulić:Ustaše drmaju Hrvatskom 379

Bajićeva torba 405

Pisac 431


278

dr. sc. Tomislav Dragun:JosipBroz Tito

za-četnik Hypo bankarstva za-četnik krkana i kuneza-četnik Šeks-šablona

prva knjiga druga knjiga treća knjiga

Knjižnica Trnovačka Ruža

Rudolf Habeduš Katedralis:Laudonova ljubav

Historijski roman iz slavnih vremena Hrvatske vojne krajine,meki uvez, 265 str.

75,00 kuna

Gyp:Biserka

Roman jedne mile djevojketvrdi uvez, 311 str.

100,00kuna

Zagreb, Pete poljanice 7, 01/2923756, 091/3388433

278







75,00 kuna

Gyp:Biserka


100,00kuna


278







75,00 kuna

Gyp:Biserka


100,00kuna


279

Hrvatska knjižaraknjizara.hrvatskauljudba.hr

Zagreb, Pete poljanice 7, 01/2923756, 091/3388433e-mail: [email protected],www.knjizara.hrvatskauljudba.hr

Hrvatska knjižara je internetska knjižara i antikvarijat.

U ponudi knjižare nalaze se knjige u izdanjima nakladnika:

Ognjište nakladna zadrugaiz Zagreba,

280

Poslovna savjetovanja d.o.o. Udbina – Zagreb,

U ponudi antikvarijata ima preko

7.000 antikvarnih knjiga

raznih nakladnika.

Hrvatska knjižara djeluje prekoweb-dućana:


Udruga za zaštitu ljudskih prava -registrirana 18. veljače 2003.

Zagreb, Pete poljanice 7, 01/2923756, 091/3388433e-mail: [email protected]

kojim putom?safaric-safaric.si/hup_knjige/hup_2019-04_dr.sc... · travnja 1941.), može se proči...

Documents