Školski list klinČek, 3. izdanje, lipanj 2013. · novinarska skupina uredništvo ika hamaček,...

Novinarska skupina

Uredništvo Ika Hamaček, 5.a Tehnička podrška: Nika Vladić, 5.a Dragutin Kuhar, prof. Dora Guštek, 5.a Lidija Vinovrški, prof. Paola Šolčić, 5.a Tena Hasanović, 5.a Tea Kelava, 5.a Emma Guštek, 5.a Petra Kozlina, 5.b Sara Pankretić, 5.b Josipa Pučar, 5.b Matilda Razum, 5.b Stela Bobanac, 5.b Mirjam Valičević, 5. b Matea Rudar, 5.b Klara Guštek, 7.a Ema Krištić, 7.a Dijana Kolinger, 7.a Ana Botički, 7.a Ivan Anzulović, 7.a Nevenka Drlje, prof.

UVODNIK

Dragi čitatelji!

Novi broj Klinčeka je pred Vama. U njemu ćete pronaći naše tekstove o najvažnijim školskim događajima, projektima, istraživanjima, ali i brojne druge učeničke radove. Nadamo se da ćete i ovaj broj čitati s radošću i zanimanjem. Također Vas pozivamo na suradnju. Zahvaljujemo svima koji su sudjelovali ili na bilo koji drugi način doprinijeli izradi ovog lista.

Vaši novinari

SADRŽAJ

Uvodnik ..................................... 2 Eko škola .................................... 3 Istraživanje .................................. 5 Eko tema ..................................... 7 Moj zavičaj ............................... 10 Lidrano ...................................... 14 Tjedan čitanja ............................ 17 Valentinovo ............................... 19 Maskenbal ................................. 20 Majčin dan ................................ 21 Humanitarni projekt .................. 22 Ljudi i običaji ............................ 23 Zanimanja ................................. 24 Životinje .................................... 25 Putovanja .................................. 27 Sport .......................................... 33 Nagrade ..................................... 36 Zabavni kutak ........................... 37 Osmaši ...................................... 38

školski list KLINČEK os-klinca-sela.skole.hr

lipanj, 2013. -2- design by dkuhar

EKO ŠKOLA

OŠ „KLINČA SELA“

PROJEKTNI EKO DAN TEMA:

Izradili: učenici 8.b razreda Mentorica: Martina Šolčić

Istraživanje proveli: učenici 5., 6., 7. i 8. r. Mentorice: Ivana Marić Kožar,

Tanja Kralj Slovenec i Lidija Vinovrški

REZULTATI MJERENJA I ISTRAŽIVANJA PROVEDENOG U OŠ

„KLINČA SELA“ OD 1. DO 8. RAZREDA

Indeks tjelesne mase (ITM) je omjer tjelesne mase i tjelesne visine, računa se tako da se tjelesna masa podijeli s kvadratom tjelesne visine.

TABLICA STANDARDNOG ITM-a PO DOBI I SPOLU

Dob (godine) Dječaci Djevojčice

7 14,7 -16,6 14,5 – 16,7

8 14,8 – 17,1 14,7 – 17,3

9 15,1 – 17,6 15,1 – 18,0

10 15,5 – 18,2 15,5 – 18,7

11 16,0 – 19,0 16,0 – 19,5

12 16,5 – 19,7 16,5 – 20,2

13 17,0 – 20,5 17,1 – 21,0

14 17,6 – 21,2 17,6 – 21,7

15 18,3 – 22,0 18,2 – 22,3

Proveli smo istraživanje indeksa tjelesne mase u našoj školi i dobili rezultate koji pokazuju koliko je učenika ispod standardnog ITM-a, unutar vrijednosti standardnog ITM-a i iznad standardnog ITM-a.

ITM OD 1. DO 8. RAZREDA

ITM prikazuje procjenu (ne)uhranjenosti stanovništva – iako nije najbolji i najtočniji pokazatelj. Mjerenje provedeno u našoj školi pokazuje da ispod standardnog ITM-a ima više djevojčica, a iznad standardnog ITM-a više dječaka.

020406080

100120140160180200

Djevojčice Dječaci Ukupno

Ispod 68 45 113

Unutar 99 82 181

Iznad 67 93 160



REZULTATI ANKETE O PREHRAMBENIM NAVIKAMA I TJELESNOJ AKTIVNOSTI

Savjeti za zdrav život PREHRANA

ZDRAVA I URAVNOTEŽENA, RAZNOLIKA PREHRANA

Obavezno svaki dan doručkujte.

Ne unosite previše hrane u svoj organizam, već dnevni unos podijelite na barem 5 obroka.

Izbjegavajte masnu i slatku hranu.

Svaki dan jedite voće i povrće.

Pokušajte piti što više vode na dan.

KRETANJE Redovito vježbajte.

Dnevno budite tjelesno aktivni barem 30 minuta.

SPAVANJE Omogućite si kvalitetan san. Redovito spavajte 7-8 sati.

MENTALNO ZDRAVLJE Izbjegavajte stres, održavajte mozak aktivnim.

Tri i manje obroka dnevno31,1% m 43,3% ž

Niti jedan voćni

obrok u danu

23,4% m 21,3% ž

Nedovoljna tjelesna

aktivnost: 60% se ne

bavi sportom

Više od tri obroka

brze hrane tjedno32,9%

28,8% ž



ISTRAŽIVANJE

Anketa

U anketi koju smo proveli u našoj školi - predmetnoj nastavi, sudjelovalo je ukupno 244 učenika. Ovom smo anketom željeli provjeriti koliko se naših učenika bavi sportom u školi ili izvan nje. Rezultati pokazuju da se 39% učenika bavi redovito sportom, no mnogi učenici provode često ostale sportske aktivnosti kao što je prikazano na dijagramima. Istražili smo koliko kalorija učenik prosječne težine 41kg potroši u 60min baveći se nekom sportskom aktivnosti ili jednostavno pomažući roditeljima u kućanskim poslovima. Ugodno smo iznenađeni rezultatima koji nam govore da učenici rado pomažu roditeljima u kućanskim poslovima, ali nismo zadovoljni rezultatima

koji nam govore koja količina učenika provodi više od 2 sata dnevno pred računalom. (Ovo su rezultati učenika koji provode vrijeme isključivo pred računalom dok se je većina učenika izjasnila da provode puno više vremena na internetu pomoću mobitela što nam daje naslutiti da su rezultati mnogo „gori“ nego što su prikazani dijagramom.) U izradi ankete, pronalaženju informacija, obradi podataka i izradi plakata sudjelovali su učenici dodatne nastave matematike učiteljice Lidije Vinovrški i učenici dodatne nastave vjeronauka učiteljice Ane Muhvić. Anketu su među učenicima škole proveli razrednici.

REZULTATI ANKETE obavljanje kućnih poslova i sportske aktivnosti učenika

Kućanski posao, izgubljenih kalorijskih vrijednosti (41kg / 60 min)



Sport, izgubljenih kalorijskih vrijednosti (41kg / 60min)



EKO TEMA

Brončani status eko-škole

Veliko priznanje za uspješno i kontinuirano provođenje eko projekata svečano smo proslavili na Dan škole

Prošle školske godine naša škola je treći put obnovila status eko – škole. Podizanjem zelene zastave dobila je brončano priznanje za uspješno i kontinuirano provođenje brojnih eko projekata kojima je zaslužila svoje mjesto među brojnim eko - školama u Republici Hrvatskoj. Svečano smo podigli zelenu zastavu na Dan škole (3. svibnja 2012.) nakon priredbe, u prijateljskom okružju učenika, učitelja i gostiju iz lokalne zajednice i udruge Lijepa naša. Brončanom statusu prethodile su godine velikog truda i rada naših učenika, djelatnika škole u suradnji s roditeljima i lokalnom zajednicom. Projekt Međunarodna eko - škola provodimo od 2005. godine. Tijekom školske godine obrađuju se teme s ekološkim sadržajima u svim oblicima nastave. Prioritetne teme projekta su voda, energija, otpad, promet i zdrav život. U sklopu spomenutih tema organiziraju se brojna predavanja i radionice. Kontinuirano se radi na uređenju interijera i eksterijera škole, čišćenju i uređenju školskog vrta i dvorišta, štednji energije i vode, kompostiranju, reciklaži sekundarnih sirovina i zdravoj prehrani. Uspješno ostvarujemo svoju viziju uključenja svakog učenika i djelatnika u aktivan odnos prema prirodi i ekologiji. Naši učenici uče o gospodarenju otpadom, energijom vode, prometom i skrbe o zdravom životu. Ekologija nije samo briga o okolišu, zbrinjavanju otpada, briga o biljkama i životinjama, nego je briga i o vlastitom zdravlju, psihičkom i fizičkom, o odnosima među ljudima. Ekologija se provlači kroz sve pore našega života i rada i zato svatko tko u tom smislu učini barem nešto, poboljšava i naš eko – status.

KUD „ Seljačka sloga“ Kupinec Dramska družina



VODA – tema Projektnog eko dana

Voda kao inspiracija

Kap i more

Kada bih morala jednom riječju opisati naše društvo, rekla bih da je more. More ljudi, a svaki čovjek je zasebna kap koja čini cjelinu. I svaka kap je važna, ima svoju vrijednost. Iako smo svi drukčiji, nitko nije vrjedniji.

Teško je iz mora izdvojiti samo jednu kap. Neke su hrabre, izdvoje se i odmah u očima drugih postaju drukčije. Ostale kapi ih često ismijavaju i ne razumiju jer narušavaju cjelinu mora. More je cjelina, ali sačinjena od različitih kapi. Svaki čovjek je jedinstvena kap, posebna i vrijedna i kao takva čini snažno, ali i mirno more. Čovjek je društveno biće, ali mora živjeti za sebe, imati svoje ja, treba se istaknuti, poput kapi zasjati na suncu. Za svoj trenutak na suncu potrebno je mnogo hrabrosti i truda. Teško je odvojiti se od cjeline, od mora i biti kap za sebe. Odvojimo li se, možda zauvijek izgubimo more. Može li more bez jedne kapi? Rekli bismo da može. Što je jedna kap naspram cijelog mora?! Svatko od nas je kap u svojoj obitelji, školi i mjestu. Naše postojanje je jako važno. Da nas nema, narušila bi se obitelj, nedostajali bismo školi i mjestu. Ne možemo reći da je svejedno postojimo li ili ne. Moramo biti zasebni i samostalni, ali u isto vrijeme živjeti i surađivati s drugima, naučiti biti dio društva. Nekima je teško naći tu ravnotežu, odbijaju živjeti s drugima i otuđuju se ili nemaju svoje mišljenje te se samo prilagođavaju ostalima. Ni jedna ni druga takva kap ne može preživjeti u moru. Jednu će ismijavati i osuđivati, a drugu iskorištavati. More je olujno i mirno. Nije lako biti dio njega. Kapi su krhke i malene. Trebaju se podržavati,

trebaju snagu i ljubav. Samo će tako preživjeti. Kad jedna kap umre, druga se rodi. Na taj način more nikada ne presuši. Održava se ravnoteža.

Kad razmišljam o sebi kao o jednoj kapi, osjećam se veoma važnom u ovom moru ljudi. Želim da moja kap ostavi svoj trag, da je prvi povjetarac ne isuši ili razbije o stijene. Kakav će svijet biti, ovisi o svima nama. Potrudimo se učiniti ga ljepšim isretnijim mjestom. Ostavimo svoj trag, sjaj svoje kapi u moru.

Tihana Sakoman

Predstavnik Udruge „Lijepa naša“

“ Dovoljna je voda – pa da imaš svega. I sva je sreća što ona volje ima

kretati se stalno – teći ni iz čega, i sve dok putuje, lakše nam je svima.”

Enes Kišević



Učenici 2.b razreda s učiteljicom Željkom Ivošević napisali su knjigu Zdenački zdenci.

Istražili su kako su se gradili zdenci, za što su služili, kako su se ljudi koristili njima te za što nam danas služe.

Naši učenici su bili vrlo vrijedni te su zdence iz svoga zavičaja fotografirali i nacrtali. Njihovi radovi se također nalaze u spomenutoj knjizi.

Stari zdenac



MOJ ZAVIČAJ

Donja Zdenčina

Donja Zdenčina je kao lice nekog djeda. Sve šume su brkovi što mu krase lice. Ceste su kovrče na njegovoj glavi, a kuće su bore i pjege. Naša divna Botića je veliki osmijeh na njegovu licu. Kad pada snijeg, to djed brije, ali brkove svoje ne dira, samo one što su pobjegli iz šume jer nema mira. Kad je pak jako vruće, to djed se ljuti. Valjda zato jer ne može pronaći svoje naočale. Kad lišće pada, djed brkove svoje šiša jer su predugi, ali ih ne brije jer ih samo želi skratiti. Djed živi s bakom, a baka je Gornja Zdenčina i oni su uvijek zajedno. Djed je jako star, oko 451 g. A baka, nju nisam htjela pitati jer, znate, nepristojno je dame pitati za godine.

Valentina Šinković 5.a

Moj zavičaj

Brežuljci koji se protežu mojim krajem visoki su, šumom koja mijenja boje ograđeni su, oblaci koji ih dodiruju stvaraju im kule. A veliko srce u njima čine životinje koje ih čuvaju od sječe njihove šume. Šume na brežuljcima svakakve su boje. Od šarene u proljeće i zimu, do zelene u ljeto. Zimi su bijele kao oblaci koji joj šalju snijeg i kišu. Ovo je ukratko o mojem kraju u kojemu sada zeko traži svoju majku.

Staromodni mladić

Zelena desinečka šuma s ljutnjom gleda u mutni Bukovec.

Potok Bukovec ga razdvaja na dva

sela i to je priča cijela.

Šareni Desinec svoje običaje ima, crkva Sv. Ivana s veseljem. Vas prima. Na nogama

ponosno stoji naš i vaš staromodni mladić.

Filip Šiktar 5.b

CRKVA SV. MARIJE OKIĆKE



Život u mom selu

Živim u lijepom selu Goli Vrh. Obiluje brežuljcima, poljima, raznim cestama i putovima. Može se pohvaliti i bistrom Okićnicom, malim potočićem koji prolazi blizu moje kuće. U Golom Vrhu je mir i spokoj, ljudi su se pronašli u radu: vinogradu, voćnjaku, poljima. Kod mnogih baka još uvijek možeš kupiti domaći sir i vrhnje. U mom selu jako je mirno i lijepo, nema gradske užurbanosti ni gužve na cesti. S prozora svoje sobe imam predivan pogled na doline i polja. Svoj kraj ne bih mijenjala ni za što.

Mirjam Valičević 5.b Pogled na Okić

Okić

Okić, moj rodni kraj. Pripada Zagrebačkoj županiji. Nalazi se dvadesetak kilometara od Zagreba, na pola puta između Samoborske gore i Plešivice. Prvi put Okić se spominje prije 800 godina. Okićki bregi zasađeni su vinogradima i voćnjacima. Iznad tih vinograda i voćnjaka uzdiže se stari Okić grad koji je simbol moga kraja. O Okiću su zapisane mnoge pjesme od kojih je najpoznatija „ Oj, goro Okićka“. Volim svoj Okić.

Jan Drkulec 5.b

Okić u mojim očima

Koje osjećaje Okić pobuđuje u vama? Jeste li ga ikad posjetili? Ako niste, još uvijek stignete. Za mene Okić puno znači upravo zbog toga jer je tamo crkva Sv. Marije Okićke i to je kraj u kojem sam odrasla. Na

vrhu je stari Okić grad pogodan za turiste i planinare koji vole vrijeme provoditi na svježem zraku. Podno Okić grada nalazi se planinarski dom u kojem možete popiti čaj i pojesti neki kolač. Selo u kojem se nalazi crkva Sv. Marije zove se Novo Selo Okićko koje je prošle godine slavilo svoju stotu obljetnicu.

Dijana Kolinger 7.a



Okić

Kako je planinska vila spasila Okić – grad od

Turaka

Turci su došli pod Okić kako bi zauzeli kulu na pećini, u blizini Plješivice. Zauzeti Okić, za Turke je značilo nadgledati cijeli taj kraj. Ali okićki branitelji, vješti junaci, uspješno su odbijali turske napade. I tako, iz dana u dan, iz mjeseca u mjesec, nakon tri godine ponestalo okićkim braniteljima hrane, a pomoći nije bilo niotkuda. Ostali su na 25 mjerica žita, svjesni da im je bez hrane otpor uzaludan. I dok su oni tako vijećali što učiniti, pojavi se pred njima planinska vila s Plješivice pa im reče:

"Na stran suze, na stran gorkost jada.

Već vi šijte vreću za žito. U nju vrzte preostalo što je. I niz zide spustite to svito."

To reče vila i nestade. Branitelji Okića poslušaše

vilu i sašiju vreću koju napune preostalim žitom pa je spuste niz zidine grada. U isto to vrijeme i Turci su vijećali što učiniti jer im je bilo dosta neuspješnih juriša na Okić. Kad su vidjeli vreću koju su branitelji spustili niz zidine, ponadali su se da je u njoj pismo kojim junaci predaju Okić- grad. Kad su u pašinom šatoru otvorili vreću i ugledali žito, zaključili su kako branitelji imaju toliko hrane da je čak i njima spuštaju niz zidine. Stoga su odlučili napustiti opsadu i vratiti se kući. A neki je pjesnik opjevao taj događaj:

"Hvala Bogu, odanu Okiću,

na slobodi uteklom ko' ptiću.

Tako bilo, sad se spominjalo

Dijana Kolinger,7.a

Okićki vinogradi



Legenda o Zdenčini

Davno na području sela Zdenčine bio je zdenac na koji su po vodu dolazile obitelji iz svih sedam sela. To je bilo jedino vrelo vode koje se otkrilo u to doba. Ljudi su tamo dolazili sa stokom jer vode nigdje nije bilo.

Dolazili su gotovo svakog dana jer vrčevi koje su imali bili su premaleni, tako da bi cijela obitelj na magarcu prevozila više većih vrčeva. No jednog vrućeg ljetnog dana jedan se seljak zaputio na zdenac.Nakon nekog vremena hodanja po suncu zaključi: ”Džabe mi hodati po ovakvoj vrućini, ponestat će mi vode na pola puta, neću preživjeti do zdenca. Bolje da se vratim u selo."Tako je i napravio, rekao je seljanima da je prevruće hodati do zdenca. Jedan starješina toga sela onda dobije veliku ideju. Ode na jednu stijenu i reče: "Susjedi,seljani, ovo više nije izdrživo, hodamo kilometrima samo zbog vode, imam ideju kako da skratimo taj put. Pozovimo naših šest susjednih sela i napravimo jedno zajedničko selo.” Poslali su pisma u svih šest sela i pozvali ih na sastanak kod zdenca.

Zdenčina

Starješina stane kod bunara i zatraži tišinu. Kada se narod stišao, starješina krene govoriti. "Ljudi, tu smo vas pozvali da vam kažemo da bismo ovdje napravili selo za sve nas. Samo malo razmislite da svi mi mjesečno prođemo vise tisuća kilometara samo zbog vode." Pozove starješina poglavara svojeg sela. A poglavar od sveg glasa poviče: "Jeste li za?" A svi istodobno viknuše: "Jesmo!" Samo im je nešto nedostajalo. Tada se sjeti jedan seljak, nedostaje ime sela. Svi su dali po 1 prijedlog, a zapisnik je pisao svako ime.Tada su glasovali za najbolje ime i najviše glasova imalo je ime Zdenčina.

Selo je dobilo ime Zdenčina i ljudi u njemu žive i dan danas. Ja živim u Zdenčini i nikada se neću iseliti iz nje.

Ivan Jurković 5.b



LIDRANO

Veliki pobjednici

Osnovna škola „Klinča Sela“ bila je domaćin Međuopćinskog susreta Lidrano održanog 30. siječnja 2013. godine. Na smotri su sudjelovale Osnovna škola „Ljubo Babić“ iz Jastrebarskog, Osnovna škola „Kardinal Alojzije Stepinac“ iz Krašića i Osnovna škola „Vladimir Nazor“ iz Pisarovine. Lidrano je smotra literarnih, dramsko-scenskih i novinarskih radova. Od 8 mogućih radova koji idu na županijsku razinu natjecanja, naša škola je odabrana u tri kategorije s četiri rada. Dalje na županijsku razinu natjecanja idu:

1. Renata Godanj, učenica 8. razreda (literarni rad: „Sreća“, mentorica Ana Horvatić)2. Nenad Brlek, učenik 6. razreda (dramsko-scenski nastup: „Popevka za kaj“, mentorica

Ana Horvatić)3. Učenici 4. razreda iz Područne škole „Kupinec“ (dramsko-scenska igra: „Božić u

Kupincu“, mentorica Petra Juratović)4. Renata Godanj, učenica 8. razreda (novinarski rad: „Susret s pulskom ljepoticom“,

mentorica Ana Horvatić)

Božić u Kupincu

Jesen

Jesen je stigla u moj zavičaj. Bila je to dama u smeđoj haljini od lišća i s velikim kišobranom u ruci. Sa sobom je dovela svoje oblake i na selo pustila kišu. Sve je bilo mokro. Kad je kiša prestala, s krovova su počele padati kapljice. Bila je to divna harmonija. Tap, tap, tap! Kao da netko svira. Uz pjesmu jesen je počela bojiti lišće. Jedan po jedan list dok cijelo stablo

nije bilo gotovo. Prvo je drvo obojila u smeđe, drugo u crveno... Uskoro se cijeli park šarenio. Prevladavali su topli tonovi i sve se činilo nekako čarobno. A onda je puhnula i snažan je vjetar prodrmao sva stabla. Nekoliko listova je otpalo i ravnomjerno se rasporedilo po parku. Sve je još više sličilo na bajku. Onda je jesen poletjela u nebo i počela slagati oblake. Namiještala ih je da izgledaju mekano i debelo, baš kao vata. Zatim je uzela vrećicu iz torbe i po cijelom kraju prosula rosu. Jesensko voće je poslagala po drveću i zemlji. Kad je posao bio gotov, ponosno je pogledala cijelo selo. Poslala je blagi poljubac koji je zamaglio sve prozore. Pokupila je sav svoj pribor i dala znak suncu da može izaći. Odletjela je dalje. Pijetao je zakukurikao, svi su se probudili. Djeca su svoje male nosiće prislonila na prozorska stakla i gledala park pun lišća. Uskočila su u čizmice i kaputiće, istrčala van i počela skakati po lokvicama. Odrasli su pak sjedili uz kamin, pili čaj i prisjećali se svoga djetinjstva. Jesen je u moje selo donijela radost i ljepotu prirode. Tko bi rekao da jedna dama može toliko toga učiniti?

Valentina Šinković 5.a



Sreća

Ja sam sreća. Moja je kosa boje žita, moje su oči beskrajno plave, a ruke nježne i blage. Njima dodirujem ljude oko sebe i njihove živote činim ljepšim. Biti sreća znači mnogo: svakodnevno donosim osmijeh na lice, toplinu u srce, male stvari činim velikim, svijetu šaljem pozitivnu energiju…

Ja sam sreća. Moj je osmijeh topao i nježan, a moji koraci lagani. Dolazim do svakog čovjeka. Do nekih moram prevaliti dug i naporan put jer me oni ne prepoznaju pa čak ni onda kada snažno pokucam na njihova vrata. Ne prepoznaju me jer su zaokupljeni životima drugih, jer u svemu vide samo sivilo. Znam, s njima trebam biti strpljiva, trebam im pomoći da se izvuku iz tamne svakodnevnice, da vide rosu na cvijetu, sunčev

zalazak, brezu u jesenskom ruhu, da pronađu dijete u sebi…

Ja sam sreća. Moja je pjesma svilena kao krilo leptira. Najlakše dolazim do nevinih dječjih srca i oni me najbrže prepoznaju. Poznajem i odrasle ljude sa srcem djeteta koji u svemu vide ljepotu i dobrotu. Njihova sam dobra prijateljica.

Ja sam sreća. Nikoga ne zaboravljam. Jednog sunčanog dana doći ću i do tebe. Kad pokucam, otvori vrata svoga srca i budi spreman prigrliti me.

Renata Godanj 8.a

Moj susret s pulskom ljepoticom

Arena je bila moja prva asocijacija na grad Pulu. Ta je znamenita građevina, koju sam do sada imala priliku vidjeti samo na raznim fotografijama i TV-u, često bila u mojim mislima. Nestrpljivo sam čekala dan kad ću i ja, kao i tisuće drugih turista, moći je posjetiti.

Dogodilo se to početkom ovoga lipnja, za vrijeme moga maturalnog putovanja. Došavši pred same zidine Arene, ostala sam bez daha. Bila je veličanstvena u svoj svojoj ljepoti, veličini i snazi…Stoljećima je odolijevala raznim naletima ljudi i vremenskih nepogoda, ali ipak je ostala prava ljepotica. Dan je bio sunčan, a njezine su se zidine dizale visoko u nebo. Činilo mi se kao da razgovaraju s bijelim oblacima koji bezbrižno plove nebeskim prostranstvom. Čekajući vodiča, koji će nas provesti kroz Arenu, moje je srce ludo poskakivalo. Malo je reći da sam bila uzbuđena. Konačno smo ušli unutar zidina. Zapanjeno je gledam. U svome životu još nisam vidjela ništa tako graciozno … Razmišljam o stoljećima, o događajima, o ljudima, o svemu što je prošlo pokraj nje, pulske ljepotice. Slušam vodiča i legendu koja kaže da su je izgradile

vile koje su nekada i nastanjivale Istru. Noću bi plesale po livadama i šumskim proplancima. Mogle su graditi samo noću dok se ne bi začuo prvi pijetao.

Arena u svoj svojoj veličini

Donosile bi kamen po kamen s Učke, ali zbog ljudi bi često prekidale posao pa je Arena ostala



bez krova. Pulska Arena je u narodu poznata i kao Divić-grad. Tako kaže jedna legenda. Druga, vjerojatnija, kaže da ju je car Vespazijan tijekom 1. stoljeća dao sagraditi u čast svojoj ljubavnici Antoniji Ceneidi. Mora da ju je beskrajno volio kad joj je poklonio tako veličanstvenu građevinu... U stvarnosti Arena u Puli je najveći i najsačuvaniji spomenik antičkog graditeljstva u Hrvatskoj. Ima eliptičan izgled s velikim polukružnim otvorima. Visoka je 32 m, može primiti oko 23 000 gledatelja. Sve do 5. stoljeća u njoj su se organizirale gladijatorske borbe. Nakon pada Zapadnog Rimskog Carstva amfiteatar je služio za ispašu stoke, lokalne sajmove i viteške turnire koje su organizirali Malteški vitezovi. Danas Arena ima važnu ulogu u kulturnom životu Pule. U njoj se održavaju razni koncerti i druge manifestacije, meni najpoznatija je Pulski filmski festival. Po povratku u školu u razgovoru s našom knjižničarkom Marijanom, koja je rodom iz Pule, saznala sam da je njezin otac Marijan Rotar začetnik Filmskog festivala u Puli. Eto kako je svijet mali. Arena je bila i u Guinessovoj knjizi rekorda. Naime, 2003. g. oko Arene je omotana kravata duga 808 m i teška 800 kg, najduža kravata na svijetu.

Kravata omotana oko Arene

Bližio se rastanak od pulske ljepotice. Ne, nisam bila tužna. Bila sam sretna jer mi se pružila prilika posjetiti nešto tako znamenito, jer me okrznuo dašak daleke povijesti, a znam da će pulska ljepotica naći mjesta i u mojoj budućnosti. Čim budem mogla, posjetit ću je opet jer u se u njezinoj ljepoti može uživati više puta.

Renata Godanj 8.a



TJEDAN ČITANJA

U potrazi za Ivanom

► Na poduljem projektu simboličnognaziva Tjedan čitanja, projektu poticanja čitanja u nastavi, bavili smo se Ivanom Brlić - Mažuranić. Budući da se ove godine slavi stota obljetnica nastanka njezinog dječjeg romana Čudnovate zgode šegrta Hlapića, bavili smo se upravo samim Hlapićem. Ponešto iz samog projekta izveli smo na Projektnom eko danu. Bili smo kreativni, dramatizirali Ivanine tekstove, izrađivali scenske lutke i izvodili igrokaze. ► Učenike nižih razreda posjetio je lutakOčko Čitačirko koji obožava knjigu i čitanje, pisanje, crtanje i druženje s djecom. ► Putovanje bez putovnice odvelo nas jeuz pomoć profesorice Zlate Merlin u Kinu i na njezinu radionicu tradicionalnog kineskog slikanja tušem. ► Učenici najčitači predstavili su namsvoje radove. To su Klara Komarec, Ana i Ivana Brajković. Za njih su osigurane knjige kao nagrade.

Ivana Brlić - Mažuranić

Ivana Brlić-Mažuranić rodila se u Ogulinu 18.travnja 1874., a umrla je u Zagrebu 21.rujna 1938. Počela je pisati poeziju, eseje i romane dok je još bila jako mlada, ali su joj prvi radovi objavljeni tek početkom dvadesetog stoljeća.

Ivana Brlić - Mažuranić

Potječe iz vrlo poznate obitelji. Njezin otac, Vladimir Mažuranić, bio je povjeničar i pisac, a njezin djed, Ivan Mažuranić, bio je pjesnik i hrvatski ban. Ivana Brlić-Mažuranić se seli u Slavonski Brod nakon udaje za Vatroslava Brlića. Bila je majka osmero djece pa se upoznala s naivnošću njihovog svijeta. Biskup Josip Strossmayer dodijelio joj je zlatnu medalju za protumađaronska nastojanja. Njezino prvi objavljeno djelo bilo je „Valjani i nevaljani“ 1902. godine. Nakon godinu dana izdala je knjigu „Škola i praznici“. Pozornost na nju skreće njezino djelo „Čudnovate zgode šegrta Hlapića“. Kritičari smatraju da je njezino krunsko djelo bilo „Priče iz davnina“, 1916. godine. Akademija ju je dva puta predlagala za Nobelovu nagradu (1931.,1938.), primivši je 1937. kao svoga dopisnog člana. Često su je nazivali hrvatskim Andersenom. Postoji i književna nagrada „Ivana Brlić-Mažuranić“ koju je Školska knjiga osnovala 1971. godine. Njezine knjige prevedene su na sve svjetski poznate jezike.

Klara Guštek, 7.a



O HLAPIĆU

Upoznala sam Hlapića onog dana kad su mu nestale čizmice. I meni su nestale srebrne naušnice pa smo zajedno tražili.

Lucija

„ Bilo je jutro, šetala sam plažom i tražila izgubljenu narukvicu. Odjednom se on pojavio iza grmlja, malen kao lakat, a veseo kao ptica. Pronašao je moju narukvicu. Još i danas sam mu zahvalna. „

Lana

Srela sam Hlapića na sajmu. Vrtili smo se na vrtuljku, a onda je došla Gita i rekla da odmah moraju krenuti kući s plavom zvijezdom. Bila sam jako tužna kad smo otišli.

Antonia

Jednom sam šetao ulicom i sreo Hlapića. Rekao mi je da nema dom. Pozvao sam ga k sebi i upoznao sa svojom obitelji. Svi su ga zavoljeli, a ja sam ga naučio igrati nogomet. Kod kuće smo gledali televiziju, slušali glazbu i kartali.

Robert

Hlapić i Gita su se vjenčali, a ja sam bio kum.

Patrik

Šetao sam šumom i on je iskočio pred mene, preplašio me. Bio je sa svojim psom Bundašem. Rekao mi je da ide kod svog prijatelja Marka jer ima važnu poruku za njega. Pitao me želim li ići s njim.

Čudnovate zgode šegrta Hlapića iz pera 3.b razreda.



VALENTINOVO

MOJA SIMPATIJA

Ne ide u moj razred, ni u školu i grad. On je u Istri, po ljetu posjećujem ga tad.

U Poreču on živi, gdje ljetujem ja. On mali, crne kose, moja je simpatija.

Ime mu počinje s M, ali dalje neću reći. Ah, taj M s točkicama na nosu kao točka na i u mojoj sreći.

Valentina Šinković, 5.a

Zaljubljenost

Zaljubljenost ima dvije strane; dobru i lošu, loša je veliki sram, a dobra je kao sunčani dan.

Taj osjećaj učenika ne štedi, sav je izvan sebe da škola mu niš ne vrijedi.

Na obrazu ti vlada crvena boja kada dođe simpatija tvoja.

Sram se prevladati može kada je ona tu.

Filip Šiktar 5.b

Moja simpatija Na temu ljubavi napisane su mnoge pjesme,

knjige, snimljeni su filmovi, serije, ali što je ustvari ljubav?

Taj osjećaj osjetimo još kao mali, osjetimo da nas netko voli, ali i mi osjetimo ljubav prema drugima. Najčešće su to roditelji, sestre ili braća. Kasnije, u vrtiću ili u školi pojavljuju se prve simpatije, lude i bezglave zaljubljenosti, a s njima i loše ocjene, glavobolje i slično. Ipak, ljubav ima i svoje dobre strane. Lijepo je kada znamo da nas netko voli, da je uz nas i da nas podržava u svemu. Ljubav je kao nježni cvijet, zato trebamo biti pažljiviji i čuvati je od svih neprilika koje joj mogu naštetiti. Prava ljubav treba biti iskrena i uzajamna jer kada jedna osoba voli, a druga joj ne uzvraća, to nije ljubav. Čovjek kojega nitko ne voli i koji ne gaji ljubav prema drugima, tužan je, sramotan i usamljen.

U svojoj obitelji osjećam ljubav i želim da tako ostane zauvijek jer ljubav je dragocjena.

Mirjam Valičević 5.b

Ljubav

Ljubav je šareni cvijet, ljubav je crvena ruža. Ljubav je pogled lijep kad netko ti ga pruža.

Voljeti možemo uvijek, tatu, mamu, brata i seku, a kad nas netko voli, najsretniji smo na svijetu.

Ljubav je nešto u srcu, nešto što ne možeš izreći, ali ni zaobići. Ljubav je snažna, ali i krhka. Ona je kao ruža. Treba veliku pažnju da bi cvjetala, ali ako dođe snažan vjetar, njezine latice se razbježe naokolo.

Maja Grubeša 5.b



MASKENBAL

Ples pod maskama

I ove se godine u našoj školi održao maskenbal. Bio je to vrlo lijep događaj, a naša stara dvorana je dobila potpuno nov, lijep i veseo izgled. Kada su sva ta maskirana lica ušla u dvoranu, počeo je ples i zabava. Bilo je ondje mnogo maštovitih maski, naravno bilo je i natjecanje za najmaštovitiju, najaktualniju, najstvarniju i najsmješniju masku. Nagrade su dobili : Silvio Šoški (najsmješnija maska), Mihaela Domin i Marija Dragosavljević (namaštovitije maske), Nika Vladić (najaktualnija maska) i Benjamin Godan (najstvarnija maska). Ostale maske su se također natjecale, ali u različitim aktivnostima. Natjecatelje su pratili ni manje ni više nego štrumpfovi! Naravno ne pravi, to su bili naši dobro maskirani učitelji! Tog lijepog dana škola je bila puna zanimljivih i intrigantnih maski, a maskirani su bili svi od učenika, učitelja pa do ravnateljice.

Nika Vladić 5.a

Vesele maske

Maskenbal

Najveseliji dani u godini su za vrijeme maškara. Ljudi stavljaju na lice različite maske. Svi su raspjevani, veseli i rasplesani. Svake godine u to vrijeme odlazim u Samobor. To je maleni gradić koji priređuje razne predstave, povorke i zabave za maskirane posjetitelje. Na gradskom trgu je sve prepuno vještica, klaunova, dobrih vila, gusara, princeza i raznih drugih likova. Svi se smiju, pjevaju i vesele. Posvuda se širi miris krafni. Dani maškara su kao u bajkama, svatko može postati neka druga osoba.

Može biti što god poželi, lik iz crtića, princ ili gusar. Ove godine odlučila sam se maskirati u gusaricu. Jako se veselim maskenbalu koji će se održati u našoj školi. Svi se družimo i zabavljamo. Škola je prepuna nasmijanih lica. Volim dane ispunjene smijehom i veseljem, a takav je dan u našoj školi kad je maskenbal.

Paola Šolčić 5.a

Štrumpfovi

Učenički rad: Gabrijela Bašić, 7.a



Svako jutro promatram svoju majku dok sva pospana ispija jutarnju kavu. Iako je pospana, začas se razveseli i brzim korakom krene na svoj posao u kancelariji. Svakog se dana bori s brojkama i slovima, no uvijek napravi sve što treba. I uvijek odvoji malo vremena za brata i mene, pa tako često s nama igra rukomet, nogomet, svira, pjeva i pleše. Moja mama je svestrana i uvijek spremna udovoljiti svemu što ja tražim od nje. Eto, zato ja mislim da je moja majka najbolja na svijetu i ja je jako volim, a nadam se da i ona voli mene.

Lukas Budišćak, 5.b

MAJČIN DAN

Majčindan

Bog ne može biti svugdje, zato je stvorio majke, tako kaže stara židovska poslovica. Majke u 47 zemalja svijeta slave svoj dan druge nedjelje u svibnju. Majčin dan američki je proizvod, nastao 1877. godine, a proglašen službenim tridesetak godina kasnije. Utemeljila ga je Anna Jarvis iz Philadelphije koja je okupila američke majke i izborila se da svake godine, drugu nedjelju u svibnju odaju počast svim majkama na Zemlji. No, davno prije američkih aktivistkinja, majkama su slavlja priređivali Grci i Rimljani.

Engleske su majke imale slobodnu neradnu nedjelju u svibnju. “Majčino srce je bezdan u čijim ćeš dubinama uvijek jedno pronaći - spremnost na oprost”, rekao je jednom slavni francuski književnik Honoré de Balzac. Na Majčin dan majkama trebamo pokloniti malo pažnje, nježnosti, ljubavi i poštovanja, barem mrvicu onoga što nam ona svakodnevno nesebično daruje. Majčin dan ove godine obilježava se 12. svibnja, a ujedno je uvod u obilježavanje Međunarodnog dana obitelji koji se obilježava 15. svibnja.

Učenički rad: Mišel Tomić, 6.c

Proslava Majčinog dana i Dana obitelji

Učenici prvih razreda pokazali su nam sjajnu priredbu, sigurnost u nastupu i radost što nastupaju pred svojim

MAJKA

Majka. Osoba u koju imaš najviše povjerenja, osoba koja će ti pomoći kad ti je potrebno. Kad si tužan, ona je tu za tebe i na sve načine pokušat će te razveseliti jer ako ti nisi sretan, nije ni ona, a vidjeti smijeh na majčinu licu je nešto što svatko želi svakog dana. Nigdje nisi tako siguran kao što si u majčinu zagrljaju. Kada te strah, riječi tvoje majke umirit će te odmah. Od malih nogu ona za tebe svakog dana se brine. Majka, ona najviše na svijetu te voli, zauvijek voljet će te. Majka, imenica za koju nema zamjenice.

Petra Kozlina, 5.b



HUMANITARNI PROJEKT

Dan humanosti i tolerancije

Osnovna škola Klinča Sela nastavlja dugogodišnji uspješni humanitarni rad i organizira otvoreni humanitarni dan - Dan humanosti i tolerancije. Sudjeluju svi učenici od prvog do osmog razreda i prikupljenim novcem pomažu bolesnima, nemoćnima i potrebitima.

U ljubavi prema ljudima i prirodi rado nam se pridružuju roditelji naših učenika i mještani, brojne organizacije, udruge i klubovi. Ove godine su nas podržali: Udruga Zdenčina 1562, Mažoret klub Klinča Sela, Konjički klub AS, Hrvački klub Klinča Sela, Tenis klub Gorup, Katare klub Fortis, Body art – pilates, Crveni križ Jastrebarsko, Caritas Klinča Sela, Zajednica mladih Osmijeh, Hit Jaska, Poduzeće Poljonim i Univerzalna sportska škola. Zajedno promičemo životne vrijednosti suživota s ljudima i životnim prostorom, učiti i djelovati pozitivnim primjerima. Svi razredni odjeli organizirali su prodajne izložbe 30. travnja 2013. od 16.30 do 19.15 na školskom igralištu. Na izložbi su bili pretežno proizvodi i predmeti vezani za zdrav život.

Također promičemo prodaju i razmjenu nekorištenih i rabljenih premeta iz naših domaćinstava. U znak zahvalnosti svim dobrim ljudima pripremili smo poučne i zabavne sadržaje za vrijeme trajanja „sajma“. Svake godine smo sve uspješniji. Ove školske godine smo u našu školsku Knjigu dobrote upisali iznos od 9.657,00 kn. Prikupljena sredstva donirat ćemo jednoj siromašnoj obitelji.

Bogata ponuda sajma Zeleni štand

Zdrava hrana Domaći kolači od jabuka



LJUDI I OBIČAJI

Božićno putovanje oko svijeta

Kada pomislimo na Božić, odmah se prisjetimo debeljuškastog djedice u crvenom odijelu s velikom bradom, purice s mlincima i darova. Za Božić svaka obitelj ima običaje koji se razlikuju diljem svijeta. Znate li kako Božić slave Kinezi, Francuzi, Amerikanci i Britanci? ► Božić u Kini - Kinezi nisu kršćani pa Božićne slavi svaka obitelj. Većina obitelji Božić slave na drukčiji način. Bor kite papirnatim lančanim ukrasima, a domove ukrašavaju velikim svjetlećim lampionima. Djeca objese velike čarape i čekaju posjet Djeda Božićnjaka kojeg nazivaju Dun Che Lao Ren, što u prijevodu znači "Stari Čovjek Božić". ► Blagdani na francuski način - DjedaBožićnjaka zovu "Père Noël". Jako je zaposlen jer djeci u posjet dolazi 6. prosinca kada donosi male darove i na Badnju večer. U Francuskoj gozba, počinje nakon polnoćke, a često potraje sve do zore. Zvijezde blagdanskog stola su guska i purica, ali Francuzi, poznati zaljubljenici u hranu, rado uživaju i u jastogu te guščjoj jetri. ► Božić kod Amerikanaca - Djeci u Americidarove donosi Santa Claus koji ima isto značenje kao Djed Mraz. Dolaze u isto vrijeme i donose jednako vrijedne darove. Amerikanci za Božić jedu puno raznolike hrane, ali jedna od poznatijih namirnica je purica.

► Britanski Božić – u Britaniji Santa Claus imajoš jedan naziv Father Christmas, ali su jednaki po značenju. Obojica donese darove u isto vrijeme kao i Djed Mraz. U Velikoj Britaniji obavezno su za Božić na stolu prisutne purica i guska uz krumpir i bijeli krem umak od kruha. Britanci obavezno moraju za Božić imati okićeno drvce, a poželjne su i nogometne utakmice na programu.

Djed Mraz

► Napokon je stigao red da Hrvatska kaženešto o svojem obilježavanju Božića. Hrvati se za Božić pripremaju 4 tjedna, a to vrijeme se naziva Advent. U vrijeme Adventa Hrvati idu češće u crkvu i više se druže s prijateljima i rodbinom. Oni kao i gotovo svi ljudi kite bor, prave kolače i druže se sa svojim obiteljima. Djeci u Hrvatskoj darove donosi Djed Mraz. Na Badnji dan Hrvati obično pripremaju riječne i morske specijalitete, najčešće bakalar. Na Badnjak se kiti bor s kuglicama i obavezno se ispod bora stavljaju jaslice i pšenica.

Stela Bobanac 5.b

Uskrs u mojoj obitelji

Uskrs je jedan od mojih najdražih blagdana. Dan prije Uskrsa moja obitelj i ja ukrašavamo kuću i bojimo jaja, to je ujedno i moj najdraži dio. Predvečer odlazimo na blagoslov hrane koju jedemo za večeru. Na Uskrs je cijela obitelj

na okupu, zajedno doručkujemo, razgovaramo i igramo društvenu igru. Nakon igre slijedi bogat ručak; rotkvica, kuhana jaja, mladi luk, domaći kruh... Tucanje jajima je također neizostavni dio Uskrsa. Tome se svi posebno radujemo. Ove godine je teta pobijedila.

Ika Hamaček 5.a



ZANIMANJA

Our future jobs... I would like to be a history teacher, an archeologist or a slavist. I know all of that won't be possible but it's so hard to decide. I will have to pick just one of these jobs.

I want a job that is the fulfillment of my dreams: to have enough time for my family and friends, to be good at my job and to get to travel around the world... so, it won't be easy to find everything I'm dreaming of in the jobs that I want.

I'd love to be a history teacher because I love the subject and I'm good at it. I would also like to be an archeologist because I could travel around the world and discover some things that might be important. But, that job isn't good for someone who wants to have a family. I don't want to be famous. I just want people to remember me as a

responsible, committed and ready to face problems. In all these professions I should sacrifice a lot so I still don't know what I will finally choose.

MONIKA FADIGA, class 8a

A designer's job is to design new clothes. That's what I want to do because I love fashion. My favourite colour is purple. I'd love to design some purple shirts. To be a designer is fun, all you need is inspiration... and talent, of course. I would like to be an architect, too. I

love big buildings. I love everything about art. To be a designer or an architect means making something new, with your own ideas. I hope I'll have a chance to do that.

PAULA HORAČEK. class 8a

In the future I would like to be a designer so that I could make creations that would be special, just for me- I could work for fashion shows and people would know who I am. I wouldn't sell any of my creations at an expensive price. I would make them available to everyone, not just rich people.

I'd like to open a little boutique where I would sell my creations, maybe even some clothes for pregnant women and kids.

KLARA KELEČIĆ, class 8a



ŽIVOTINJE

Higijena moga kućnog ljubimca

Ne kaže se bez razloga „pas je najbolji čovjekov prijatelj“. U to ni sama nisam vjerovala dok zaista nisam na vlastitoj koži to osjetila.

Dingi

Prije dvije godine odlučila sam nabaviti psa, točnije maltezera. Prvo sam se morala suočiti s mnogim pitanjima o odgoju, navikama, zdravstvenom stanju pasa pa tako i o njezi i higijeni pasa. Nisam željela „zaraditi“ buhe, krpelje i ostale nametnike koji lako mogu „skočiti“ s psa na čovjeka jer sam i sama bila svjesna da će pas biti dio moje obitelji pa tako i moga životnog prostora. Kako je moj pas (po imenu Dingi) dobio privilegiju da živi u stanu bez vrta (gdje ga svi mazimo i pazimo), morala sam mu osigurati dovoljno kretanja što je podrazumijevalo istrčavanja po livadama, puteljcima, šumama i ostalim divljim dijelovima Zagreba kao i redovite šetnje bez obzira na vremenske uvjete. Imam (ne)sreću pa Dingi ne voli nikakva veća kretanja za vrijeme kiše, ali zato obožava sve druge aktivnosti nakon kiše. Nakon šetnje naši rituali su sljedeći: lagano pranje nogu, njuške i intimnih dijelova tijela vlažnim maramicama, u slučaju većeg zaprljanja slijedi kupanje u kadi šamponom (i regeneratorom) namijenjenim

dugoj, bijeloj dlaci maltezera, sušenje fenom uz raščešljavanje dlake posebnom četkom i češljem. Prilikom kupanja posebno treba pripaziti da mu šampon i regenerator ne uđu u oči i da mu voda ne uđe u uši. Jednom mjesečno uz kupanje slijedi i „čupanje“ dlaka iz ušne školjke (pse to ne boli, već ih škaklja, to znam po tome što je Dingi miran dok mu se to čupa) iz razloga što mu te dlake s vremenom smetaju i škakljaju ga. Uz sve to potrebno mu je skratiti nokte posebnim škarama jer ih pas koji živi u stanu nema gdje „brusiti“. Psi koji žive u kućama s vrtom i okućnicom „bruse“ svoje nokte svakodnevno na betonu, asfaltu. Osim noktiju skraćuje mu se i dlaka koja mu raste između jastučića na šapama. Ukoliko se ostavi duga dlaka, zna se dogoditi da mu se blato, prljavština, čičak, grančica i sl. zapetlja u dlaku što ga boli i iritira. Tu radnju obavljamo kod veterinara jer jednostavno ne voli da mu mi diramo šape. Veterinar te radnje obavi bez problema jer se Dingi kod veterinara „ukipi“. Najvažnije od svega je zaštiti psa od krpelja i buha koje su u današnje vrijeme prisutni tijekom cijele godine (bez obzira na temperaturu zraka). Dingiju se stavlja ampula protiv krpelje i buha jednom mjesečno. Dva dana prije i poslije stavljanja ampule psa se ne smije kupati inače će učinkovitost ampule biti smanjena. Također je potrebno 3-4 puta godišnje odraslom psu dati tabletu protiv glista.



Budući da Dingi živi i boravi u stanu 24h na dan, razumljivo je da se o njegovoj higijeni brinem puno više nego bih možda trebala. Kupa se kvalitetnim šamponima, jednom mjesečno, ovisno o njegovoj zaprljanosti. Budući da nema poddlaku, po stanu nemamo otpalih dlaka. Uz svakodnevno češljanje skidamo odumrle dlake iz njegovog krzna. Dlaka mu raste brzo i nakon određene dužine mu se počne petljati. Kako ga ne vodimo na izložbe, držimo njegovu dlaku relativno kratkom, stoga je osuđen ići na „frizuru“ u salon za šišanje i uljepšavanje pasa tri puta godišnje. O psima treba adekvatno i odgovorno brinuti jer oni potpuno ovise o svome vlasniku – o vama. Ono što njima treba su – toplo mjesto za

spavanje, hrana, svakodnevne aktivnosti, šetnje i svjež zrak, redovni odlasci veterinaru i naravno vi kao prijatelj koji će paziti na njih, Upravo zbog toga pas nije za svakoga jer pravilna briga i njega o njima zahtijeva vremena, strpljenja, novaca iprije svega jako puno ljubavi.

Lidija Vinovrški

Učenički rad: Sara Pankretić, 5.b

Učenički rad: Matteo Lež, 7.a

Azra i ostali

U svijetu ima puno kućnih ljubimca. Najviše ima pasa, mačaka i papiga. Psi su dobro društvo djeci jer su nježni i djeca ih vole. Mačke ponekad znaju biti oštre kada ih netko naljuti, ali i znaju biti nježne prema djeci. Mačke i psi su jako zaigrani kao mali pa ih djeca jako vole jer imaju prijatelja s kojim se mogu igrati. Papige vole oponašati ljude. Najčešći kućni ljubimci koji žive u kućama i ne ispuštaju dlaku su: njemački bishon i perzijska mačka. Domaće životinje kao što su svinje, krave i neke pernate životinje ne žive u kućama i one ne spadaju u kućne ljubimce. Zečići su jako nježne životinje, brzo trče i skaču po šumi. I mi imamo kućne ljubimce, pse i mačke. Psi se zovu Dafi i Azra. Mačkice su jako slatke, a zovu se Riki i Miki. Dafi i Azra su različite vrste. Dafi je pekinezer, a Azra zlatni retriver. Oboje imaju kratku dalku i bijele su boje, samo što Dafi ima malo smeđih mrlja. Uz svoje kućne ljubimce se dobro osjećamo, uljepšavaju nam svakodnevni život, s njima provodimo vrijeme, igramo se, ali i brinemo o njima.

Emma Guštek i Tea Kelava 5.a



Dora i Štefek

Azra



PUTUJUĆI UČIMO

Na samoborskim obroncima

Svi učenici naše škole 30.10.2012. išli su na izvanučioničku nastavu. Mi sedmaši smo išli u Samobor. Bilo nam je odlično. Šetali smo pored rijeke Gradne, uživali u prirodi i svježem zraku. Otišli smo do zidina na Anindolu. Bilo nam je naporno hodati do gore, ali kada smo stigli, nismo požalili jer smo vidjeli velik dio Samobora. Prošetali smo i do bazena i mjesta gdje se jašu konji.Vodila nas je profesorica iz tehničke kulture Marijana Dugač-Sekelj. Pričala je o gradu i bilo je jako zanimljivo. Malo smo se umorili, ali umor se nije primjećivao jer smo svratili na samoborske kremšnite. Nekima je to bio najbolji dio izleta. Slasno smo pojeli i otišli do autobusa koji nas je vozio do Klinča Sela. Ja sam bila malo tužna jer mi je ovaj izlet baš godio, vrijeme sam provela u prirodi sa svojim prijateljima. Bilo je jako poučno i lijepo. Željela bih ovo ponoviti i još jednom otići u Samobor.

Klara Guštek, 7.a

Pod Nehajem

Samobor

Izlet u Senj i Novi Vinodolski

Svi se uvijek veselimo izletima i očekujemo da će nam biti nezaboravni. Takav je bio izlet u Senj i Novi Vinodolski. U Novom Vinodolskom šetali smo gradom i išli na ručak u restoran „Lavanda“. Zatim smo posjetili grad Senj koji je po svačemu poznat. Prvo su posjetili Senjski muzej koji svjedoči o bogatoj povijesti grada Senja i senjskim bitkama. Na vrhu Senja nalazi se kula Nehaj koju je dao izgraditi kapetan Ivan Lenković, stoji kao ponos grada Senja. Senj je još poznat po tome što su tamo premješteni uskoci s Klisa. A kao šećer na kraju bilo je kupanje na senjskoj plaži. Kupali su se samo najhrabriji, a cure su bile najhrabrije kao i uvijek. Poslije svega osvježili smo se sladoledom i krenuli kući. U autobusu je bilo zabavno, svi smo bili veseli i raspjevani, razmjenjivali smo svoje dojmove. I ovaj izlet ispunio je naša očekivanja. S nestrpljenjem čekamo novi izlet.

Dijana Kolinger



LJETNI PRAZNICI

Ove godine kao i svake ljetovala sam u Vodicama. Putovali smo autobusom i činilo mi se da nećemo nikada stići do odredišta. Što je vrijeme više odmicalo, tako mi se činilo da je to more sve dalje i dalje od mene, a onda odjednom veliko plavetnilo. More se stopilo s nebom i znala sam da smo stigli. Tri tjedna kupanja, sunčanja i zabave je preda mnom. Tata je obećao ispunjavati moje i sestrine želje, a naš popis je bio podugačak. Jedan dan kupanje u centru Vodica uz lagane voćne koktele, drugi dan Tribunj uz vožnju magarca, a treći Sovje uz prežderavanje sladoledom dok ti ne pozli. Tri tjedna proletjela su mi u sekundi i evo već sjedim u autobusu za Zagreb.

Ika Hamaček, 5a

Planetarij

Učenici petih razreda su 30.10.2012. išli u Tehnički muzej u Planetarij. Tamo su vidjeli puno planeta i zvijezda. Prvo je bilo svjetlo, a zatim je bio potpuni mrak da bi se zvijezde bolje vidjele. Vodič je u muzeju objašnjavao i laserom pokazivao nabo, a učenici su postavljali pitanja i slušali. U Planetariju su bili oko 45 minuta. On je izvana okrugao i svijetlo plave je boje. Izgleda poput nekog planeta.

Dora Guštek, 5.a

Stara crkvica

Ispričat ću vam jednu priču. To je priča o jednoj staroj crkvici pa započnimo. Jednom davno, davno, u vrijeme kraljeva, grofova i careva u Hrvatskoj je bio jedan dvorac u mjestu sada zvanom Ravna Gora, a dvorac se zvao Stara Sušica. U tom dvorcu su stanovali grofovi Frankopani. Oni su ondje prebivali 1600-tih i 1700-tih godina, no nasuprot dvorcu na malenom brežuljku stajala je crkvica. Malena crkvica bila je žute boje s malenim križem na vrhu.

Svima u Ravnoj Gori, Staroj Sušici i okolici ta je crkvica bila poznata i svi seljaci i grofovi su je voljeli. No baš tih sretnih godina Turci su odlučili napasti Hrvatsku pa tako i Ravnu Goru. Grofovi Frankopani i Zrinski su se oduprijeli napadu i obranili dvorac, ali turske čete su uspjele provaliti u crkvicu. Otjerali su svećenika u šumu, a on se zakleo da će se osvetiti i dok je trčao prema šumi, Turci su opljačkali i spalili crkvicu. Pala je noć, a stari je svećenik bio u šumi. Počelo je zavijanje vukova i nažalost svećenika su pojeli gladni vukovi. A stara uništena crkvica je obnovljena 1800-tih godina. Sada je dvorac Stara Sušica dječje odmaralište, a stara crkvica još uvjek stoji nasuprot dvorcu razbijenih prozora, zatrpana snijegom, sablasna i stara. A govori se da duh starog svećenika još luta šumom i crkvicom, a noću sjedi na najvišem prozoru crkvice željan osvete.

Nika Vladić 5.a

Vukovar

Bože, samo se pitam zašto je taj grad toliko patio. Tolike žrtve i njihove obitelji bile su tako nesretne, patile su, a neki pate još i danas zato jer nikad nisu saznali gdje su njihovi najmiliji. Zašto je Vukovar toliko stradao? Ja se još tada nisam rodila, ali roditelji su mi sve ispričali kako je bilo. Neke rane nikad neće zacijeliti, ali trebamo se truditi da nam taj ružan događaj ne bude stalno pred očima. Mene pjesme Miroslava Škore jako podsjećaju na Vukovar.



Najviše pjesma Sude mi i Heroji ne plaču. Često ih slušam jer me jako podsjećaju na ratne dane o kojima sam slušala i učila. Također stihovi i priče Siniše Glavaševića me jako podsjećaju.Trebamo biti jaki i Vukovar iznijeti iz mraka. Bože, pomozi nam u tome.

Učenički rad: Anđela Jelavić, 5.c

Razglednica iz SplitaNaš najveći grad na Jadranu ... FESTIVAL NK Hajduk – ponos grada Dioklecijanova palača

Hrvatski pjesnik i pripovjedač MARKO MARULIĆ rođen je u Splitu. Sveti Duje- zaštitnik grada Blanka Vlašić Split – grad sportaša



SJEĆANJE NA BIOGRAD

Prošle školske godine išli smo na izlet u Biograd. Na putu do tamo smo pjevali i stali u kafić Macola. Tamo smo vidjeli preparirane medvjede i pojeli sendviče i tko je već što imao, ali nismo mogli dugo ostati jer je put dug, pa smo krenuli. Na putu do odredišta stali smo u solani Nin i pogledali kako se radi sol i kako su to ljudi prije radili. Vidjeli smo puno stvari i vrsta soli za koje prije nismo znali. U Ninu smo stali još i do najmanje katedrale Sv.Križ i pogledali kip slavnog biskupa Grgura Ninskog, vodič nam je govorio o njemu. Onda smo krenuli do hotela Adria u Biogradu. Kada smo konačno stigli, odsjeli smo u svoje sobe i raspakirali se. Prije večere smo išli na bazene. Onda smo večerali i otišli u svoje sobe gdje smo se spremili jer smo išli u disko. Bilo nam je jako lijepo i dobro smo se proveli. Nakon diska otišli smo u svoje sobe, ali smo se zabavljali i bili budni do jutra. Ujutro smo doručkovali i išli u šetnju Biogradom tijekom koje smo čuli priču o hrvatskim kraljevima. Vratili smo se do hotela na ručak. Poslije smo se autobusom vozili do broda, a zatim brodom do otoka Krapanj. Na otoku smo čuli kako se vade i obrađivaju spužve. Poslije smo išli u uljaru gdje smo čuli priču o starim načinima prerade maslina i dobivanje maslinovog ulja. Otišli smo posjetiti samostan Sv. Križa, malo smo bili u crkvi, a zatim smo bili u knjižnicu i vidjeli crkvene predmete i zbirku podmorske arheologije. Prije povratka u Biograd zaustavili smo se u Dubravi kod Šibenika, otišli smo u obilazak sokolarskog centra.U sokolarskom centru smo se upoznali s

načinom života sokolova i sova. Otišli smo u Biograd na večeru, malo se odmorili u svojim sobama i navečer otišli u Zadar pogledati Pozdrav suncu i poslušati Morske orgulje. Na povratku do hotela smo pjevali i zabavljali se. Navečer smo se okupili svi u jednoj sobi na pidžama partiju. Tamo smo se lijepo zabavili i družili. Zadnji dan smo doručkovali i otišli se prošetati po plaži i umočiti malo noge zadnji put. Onda smo se vratili na ručak i otišli malo okupati se na bazen. Onda smo se pripremali za povratak i krenuli do Lozovca do NP Krka. Na Krki smo vidjeli puno slapova, mlin i kako su ljudi prije prali odjeću. Puno smo naučili i lijepo se zabavili, ali ta je zabava kratko trajala i slijedio je pvratak u Klinča Sela. Vratili smo se autoputom i došli pred školu u večernjim satima. U Biogradu mi je bilo jako lijepo i dobro sam se provela. Naša druženja nikada neću zaboraviti, uvijek će ostati u mojem sjećanju.

Emma Guštek 5.a

Biograd

Čarolija slapova Prvo što moram napomenuti jest da je ovo jedan od mojih najdražih izleta. Toga dana ( 29.05. ) u osam sati započeli smo jednodnevni izlet. Kako je vrijeme prolazilo, ubrzo smo se našli kod Karlovca. Tada nam je gospođa Aleksandra ispričala kako su brojevi 6 i 4 brojevi Karlovca, zbog šesterokrake tvrđave i 4 zbog toga što je Karlovac grad koji leži na četiri rijeke.

Na Rastokama smo se našli za otprilike pola sata, tamo smo prije razgledavanja imali stanku te smo nakon stanke započeli razgledavanje Rastoka. Na Rastokama je bilo jako lijepo, vidjeli smo mnogo slapova, razgledali smo stari mlin, vidjeli smo livadu i stup kod kojeg se snimala scena Winetoou – a, vidjeli smo pastrve... Na kraju razgledavanja imali smo kratku stanku te smo mogli kupiti sladoled.



Sljedeće odredište bile su Plitvice, no prije Plitvica gospođa Aleksandra nam je ispričala legendu o Crnoj kraljici koja je prema istoj spasila mještane od velike suše. Kada smo stigli na Plitvice, malo smo pričekali prije ulaza te kada smo ušli, na jednoj velikoj karti vidjeli smo što ćemo sve obići i čuli smo pravila ponašanja. Ubrzo smo se našli kod Velikog slapa, tamo smo se slikali s razredom. Tijekom razgledavanja smo vidjeli sedru, mnoštvo prekrasnih slapova, biljaka...Nakon podužeg pješačenja i nakon što smo se upoznali s mnogim ljepotama Plitvica, stigli smo do livade kraj jezera Kozjak. Tamo smo imali dosta vremena za igru i jelo. Nakon sat vremena smo krenuli u vožnju brodom po jezeru Kozjak, bilo je jako lijepo. Tijekom vožnje smo prošli pored otoka Stefanije. Kada smo stigli na obalu, nastavili smo razgledavanje te smo prošli kraj Velikog i Malog prštavca. Dok smo čekali brod, vidjeli smo

Šetnja jezerima

patkice. Kad smo prešli drugu stranu jezera, uslijedila je kratka stanka. Pri povratku jedan smo se dio vozili električnim vlakom, a jedan dio pješačili. Kada smo se vratili na početak, malo

smo pričekali autobus te se sretno vratili kući. Ovaj će mi izlet uvijek ostati u sjećanju i u potpunosti se slažem s akademikom Ivanom Pevalekom i onime što je rekao : „Vode, jezera, slapova i šuma ima i drugdje, ali Plitvička jezera

Vožnja brodom

su samo jedna. Morate ih vidjeti!”

Druženje na Rastokama

Ika Hamaček 5.a



SPORT

Naši sportski uspjesi

Velikim trudom do odličnih rezultata

Učenici naše škole svake godine sudjeluju u raznim sportskim natjecanjima te postižu odlične rezultate. Njihov uspjeh rezultat je cjelogodišnjeg rada i treniranja na školskim i izvanškolskim sportskim aktivnostima. Škola nudi niz sportskih aktivnosti u kojima učenici rado sudjeluju. To su stolni tenis, rukomet, odbojka, nogomet, gimnastika i šah. Ove godine smo sudjelovali na međuopćinskom i županijskom natjecanju iz stolnog tenisa, odbojke, nogometa i šaha. Za natjecanja su nas pripremili naši profesori; Ivo Karača, Vladimir Vujčec i Irena Čaplar.

Ivan Anzulović 7.a

Međuopćinsko natjecanje u nogometu – 1. mjesto

Županijsko natjecanje u odbojci – 2. mjesto

Međuopćinsko natjecanje – stolni tenis

3. mjesto na međuopćinskom natjecanju – stolni tenis



Šahovska natjecanja

Ekipa u sastavu Mihael Matulin, Andrija Knezović, Filip Puhalo, Nenad Brlek i Luka Mikuša sudjelovali su na međuopćinskom i županijskom natjecanju u šahu. Na međuopćinskom natjecanju bili smo bolji od ekipe iz Pisarovine dok se šahisti iz Jastrebarskog i Krašića nisu pojavili na natjecanju. Županijsko natjecanje održano je 18. XII. 2012. godine u Vukovini. Od sedam prijavljenih ekipa uspjeli smo pobijediti domaćina, dječake iz OŠ Vukovina i tako smo zauzeli predzadnje, šesto mjesto. Godinu dana ranije bili smo zadnji na županijskom natjecanju tako da je to napredak uzevši u obzir da našu osnovnu ekipu čine učenici šestih razreda. Očekujemo njihov napredak i bolje uspjehe narednih godina na županijskim natjecanjima.

Ivan Anzulović 7.a

“ Olimpijada starih sportova”

Često se pitamo kako su se naši preci bavili sportom i koje vrste sportova su uopće postojale. Pitao sam starije susjede o tome. Rekli su mi da su imali puno obveza i poslova oko kuće i zemlje te nisu imali vremena baviti se sportom. Također nisu postojali sportovi kao ovi današnji jer nije bilo uvjeta za to, ali ni suvremenih sportskih rekvizita. Ljudi nisu doživljavali sport u današnjem smislu, za njih sport nije

predstavljao način života nego povremeno druženje u slobodno vrijeme. Sportove i natjecanja su sami smišljali, za sportske rekvizite su se koristili predmeti iz svakodnevnog života i okruženja. Npr., kamen, daska, vreće, uža i sl. Neki od drevnih, starih sportova su bacanje potkove, skakanje u vrećama, potezanje užeta i sl.

Šahovska ekipa



Prošlog lipnja održala se Olimpijada starih sportova na obiteljskom imanju Šimanović na kojoj su sudjelovali i učenici naše škole. Predstavljanje starih sportova, kao i natjecanje organizirala je Udruga Zdenčina u suradnji s općinom Brođanci.

Učenici su puno naučili o starim sportovima te se okušali u nekim igrama. Najuspješniji su dobili priznanja.

Ivan Anzulović 7.a

Bacanje potkove Skakanje u vrećama

Dodjela nagrada

Učenički rad: Monika Horvatić, 8.c Učenički rad: Diana Relić, 7.b

Kotrljanje obruča



IZ ŠKOLSKOG ALBUMA

Nagrađeni učenici i učitelji:

Sara Pavlović, 5.bKristian Kunšt, 5.b Sigurno u prometuDario Širanović, 5.bKlara Komarec, 6.bMarijana Dugač – Sekelj, učiteljica

Patrik Stunja, 8.b Leonardo Botički, 8.b Josip Babun, 8.b Danijel Ivanković, 8.b Petar Premužić, 8.c Odbojka Dario Ljubanović, 8.c Lovro Herceg, 8.cJosip Miković, 8.c Vladimir Vujčec, učitelj

Lidrano

Renata Godanj, 8.aNenad Brlek, 6.bAna Horvatić, učiteljica Marko Hmelina, 4.r, Kupinec Lorena Maretić, 4. r, Kupinec Marta Pavlešić, 4. r Kupinec Lucija Prpić, 4. r Kupinec Luka Grdašić, 4.r Kupinec Petra Juratović, učiteljica

Geografija Robert Hlopec, 8.b Milka Major, učiteljica

Kros

Ana Marija Kelečić, 8.a Marija Puškarić, 8.b Viktorija Ložnjak, 8.b Paula Fumić, 7.a

► Hrvatski olimpijski dan kao mala olimpijada održan je i ove školske godine naveselje učenika razredne nastave. Viši razredi su taj dan obilježili raznim sportskim turnirima.

► Dječji tjedan obilježili smo u razrednoj nastavi. U predvorju škole bila je izloženajedna od aktivnosti Osobna karta moje najdraže igračke.

► Dan neovisnosti obilježen je akademijom u školskoj sportskoj dvorani udomoljubnom ozračju.

► Sveti Nikola nas je pohodio i ove godine. Novčana donacija općine za tu svrhuiskorištena je osim za kupnju slatkiša i za nabavku nekih lektirnih naslova i društvenih igara za područne škole.

► Svečana proslava godišnjice škole u Kupincu



MLADI TALENTI

MOJA PRVA KNJIGA

Na državnom natjecanju osnovnih škola u pisanju i ilustriranju vlastite priče „Moja prva knjiga“ prijavljeno je 649 knjiga iz cijele Hrvatske. Sudjelovale smo učiteljica Ana Horvatić i ja s knjigom „Riki u gradu“. Završna svečanost održana je 04.10. 2012. u karlovačkom Gradskom kazalištu Zorin dom. Dodijeljene su pohvalnice, nagrade i priznanja autorima uz bogat kulturni program (dječja predstava „Priča zbrčkalica“) i književnike Sanju Pilić i Tita Bilopalovića. Iako sam ove godine dobila samo pohvalnicu za svoj rad, ne odustajem. Bilo je to divno iskustvo i motivacija za pisanje druge knjige. Na toj svečanosti dobila sam hrpu ideja koje ću uz sav trud, maštovitost, kreativnost i stručnu pomoć učiteljice Horvatić pretvoriti u knjigu.

Martina Filipović, 6.b

ZABAVNI KUTAK

VICEVI I MOZGALICE

Čovjek na plaži bijesno se obrati jednoj gospođi: -Je li vaš onaj zločesti malac koji mi je stavio pijesak u kapu? -Nije gospodine! Moj je onaj koji vam upravo stavlja ježeve u cipele!

Sjedi učenik na satu i piše status na Facebooku: -Svi uče, samo ja na fejsu. Nakon nekoliko minuta stiže profesorov komentar: -Hoćeš ustati da vidiš jedinicu u imeniku ili da te tagiram?

Zakasni Chuck Norris u školu, a profesor će njemu: -Oprosti što smo došli ranije!

Otac: -Perice, posljedni put te pitam, kad ćeš ispraviti ocjene? Perica:-Baš mi je drago, tata, da me to pitaš posljednji put.

PITALICE, ZAGONETKE

Ti si moj sin, ali ja nisam tvoj otac. Tko je to rekao? MAJKA

Na pecanje idu dva sina i dva oca, ali ipak ih je samo troje. Kako to? TROJE: DJED,OTAC I SIN

Pun sam rupa, ali ipak držim vodu. Tko sam ja? SPUŽVA

Neki mjeseci imaju 30 dana, a neki 31 dan. Koliko ih ima 28 dana? SVI IMAJU 28 DANA ANEKI I VIŠE

Još jedan biser!

Pita učiteljica: Što je usmena književnost? Učenik odgovara: To je kad učiteljica usmeno ispituje književnost.

Uredila: Klara Guštek, 7.a



OSMAŠI – 2012./2013. GODINA

8. a 8. b

8.cRazrednice

Skupna fotografija osmaša 2012./2013.



Školski list klinČek, 3. izdanje, lipanj 2013. · novinarska skupina uredništvo ika hamaček,...

Documents