12 Spektar Slobodna DalmacijaSubota, 15.11.2014.

Kameni svatovi Nominacija stećaka za mjesto na popisu svjetske

kulturne baštine prva je zajednička inicijativa četiriju balkanskih zemalja

Konavle i Cista na putu za UNESCO

PIŠE EDA VUJEVIĆ

U Hrvatskoj je ukupno 400 evidentiranih lokaliteta, od sveukupno 70 tisuća stećaka rasutih u sve četiri zemlje, no nekropola Velika i Mala Crljivica kod Ciste Velike i nekropola Dubravka-Sveta Barbara u Konavlima s ukupno 174 stećka jedine su ušle na kandidacijsku listu

OvOga ljeta, u gotovo turobnoj me-

dijskoj tišini, četiri su zemlje Balkana

- Bosna i Hercegovina, Hrvatska, Cr-

na Gora i Srbija - prvi put u čitavom ni-

zu desetljeća, a prvi put otkad samo-

stalno postoje bez okvira nekadašnje

državne zajednice, zajedno pokrenu-

le inicijativu da se dio kulturne bašti-

ne naroda koji ovdje žive uvrsti u listu

svjetske baštine UNESCO-a. Riječ je o

inicijativi, koja je u međuvremenu po-

stala službena kandidatura, da se steć-

ci proglase zaštićenom kulturnom ba-

štinom svijeta.

“Svojevrsni svečani vrhunac du-

gogodišnjeg rada brojnih stručnjaka

iz Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Sr-

bije i Hrvatske bila je potvrda vrijed-

nosti za koje se UNESCO zalaže, a to

je prevladavanje političkih granica i

bliska regionalna suradnja koja dovo-

di do multinacionalnih nominacija za

upis na prestižnu listu svjetske kultur-

ne baštine”, priopćilo je i Ministarstvo

kulture Republike Hrvatske te dodalo

da je prepoznavanje i adekvatno valo-

riziranje srednjovjekovnih kamenih

spomenika te ustrajavanje u oblikova-

nju nominacijskog dosjea izvanredan

primjer suradnje četiriju država teme-

ljene na zajedničkoj kulturnoj baštini,

a za čije očuvanje svi zajedno moramo

preuzeti odgovornost i obavezu. To je

moguće samo uz međusobnu podršku

i suradnju.

legenda o svatovimaTako je prema UNESCO-u otišla no-

minacija s lokacijama dvadeset nekro-

pola u Bosni i Hercegovni, tri u Crnoj

Gori, tri u Srbiji te dvije nekropole u Hr-

vatskoj. U Hrvatskoj je ukupno 400 evi-

Podatak vezan

za nekropolu

na Raškoj Gori

kod Mostara,

govori o danas

nezamislivo

mladoj dobi u

kojoj su ljudi

srednjovjekovnog

Balkana odlazili

u smrt. Prosječan

životni vijek

pokopanih na toj

nekropoli iznosi,

naime, svega - 41

godinu

Kamenih monolita ima različitih veličina, od

tankih kamenih ploča do gorostasnih blokova teških i

do 30 tonaPrema UNESCO-u je otišla nominacija s lokacijama dvadeset nekropola u Bosni i Hercegovni, tri u Crnoj Gori, tri u Srbiji te dvije nekropole u Hrvatskoj

dentiranih lokaliteta, od sveukupno 70

tisuća stećaka rasutih u sve četiri ze-

mlje, no nekropola Velika i Mala Crlji-

vica kod Ciste Velike i nekropola Du-

bravka-Sveta Barbara u Konavlima

s ukupno 174 stećka jedine su ušle

na kandidacijsku listu.

O stećcima se malo zna, a

nastajali su, recimo, u vrije-

me dok je nastajala katedra-

la Notre-Dame u Parizu, dok

su se na jadranskoj obali gradi-

le stilske crkve i katedrale te dje-

lovali briljantni umjetnici poput

Andrije Buvine, majstora Rado-

vana, Duknovića, Nikole Firen-

tinca ili, pak, Jurja Dalmatinca.

Na prostoru današnje Hrvatske,

Bosne i Hercegovine, zapadne Sr-

bije i dijela Crne Gore nastajali su,

gotovo u potpunoj tišini za zapadni

svijet, razasuti i po dostupnim i po ne-

dostupnim planinskim prostranstvi-

ma, pitomim dolinama, uz planinska

jezera i obale rijeka, uz putove, poruše-

ne crkve, na gradinama, posve drukči-

ji umjetnički produkti, čudni kameni

monoliti, različitih veličina, od tankih

kamenih ploča do gorostasnih blokova

teških i do 30 tona.

Čvrsti i golemi, i dandanas kao i pri-

je 800 godina kad se smatra da su počeli

nastajati, o svome značaju ne daju pre-

više podataka. Stoljećima je neuk svi-

jet zazirao od njih i sa strahopoštova-

njem se odnosio prema tim zagonet-

nim čuvarima nepoznatih grobova,

ne dirajući ih i zbog vjerovanja da

su to groblja koja će svakom ono-

me tko ih oskvrne donijeti nesre-

ću. Uostalom, epitafi na mnogim

stećcima izričito - uglavnom na

bosančici - prijete prokletstvom

onome tko dirne u kam, odno-

sno bilig.

U nekim zabitim planinskim

krajevima Bosne seljaci su vje-

rovali da su stećci nastali ka-

da su divovi igrali kamena s

ramena, a legenda, koja se

prepričavala u selima oko

Kupresa, kazuje da su se ne-

kada davno svatovi smrznu-

li i da su monoliti zapravo ti

kameni svatovi, te se zbog

toga neka groblja sa stećci-

ma u narodu zovu svatov-

sko groblje.

Prošlo je dosta vreme-

na dok legende, mitovi i

narodna vjerovanja o po-

drijetlu i značenju steća-

ka nisu prestala biti jedi-

na objašnjenja i dok ih se

nije počelo znanstveno istraživati. No

misterij i dalje traje, koliko god mi šu-

tjeli o tome.

Još je uvijek otvoreno i pitanje kul-

turnog podrijetla stećaka. Bez obzira

na to što su se rasvjetljavanjem tog vr-

lo složenog problema bavili, i bave

se, svi oni znanastvenici kojima

su stećci bili ili jesu u središtu

zanimanja, ipak se do da-

nas znanstveni krugo-

vi nisu suglasili gle-

de jedinstvenog

tumačenja

njihove

ku l -

turne pripadnosti. Iako je u optjecaju

bilo nekoliko teorija, onih dnevnopoli-

tičke prirode, koji su stećke pripisivali

bilo Hrvatima, bilo Srbima ili Bošnjaci-

ma, ta tumačenja, u svjetlu mogućno-

sti da kameni spavači, kako ih je nazi-

vao pjesnik Mak Dizdar, postanu

dio svjetske baštine, nisu vi-

še toliko relevantna.

- Sabirući duhov-

no-umjetnič-

ka isku-

s t v a

Slobodna DalmacijaSubota, 15.11.2014. Spektar 13

Kamenih monolita ima različitih veličina, od

tankih kamenih ploča do gorostasnih blokova teških i

do 30 tona

Smatra se da su stećci počeli nastajati prije 800 godina

Pogled iznutra Gorčin Dizdar, znanstvenik

i unuk velikog pisca Maka Dizdara

Izvjesno je da su osim ‘krstjana’ stećke podizali i katolici i pravoslavci. Što se tiče simbolike stećaka i njihovih dekoracija, rađeno je vrlo malo sistematskih istraživanja. Razlog za to, po mojem mišljenju, jest politička nezainteresiranost za njihova značenja

Stećci prkose današnjojsveprisutnoj podjeli Bosne

“Stećak je za mene ono što nije za

druge, ono što na njemu i u njemu ni-

su drugi unijeli ni znali da vide. Jest

kamen, ali jeste i riječ, jest zemlja, ali

jeste i nebo, jest materija, ali jeste i duh,

jest krik, ali jeste i pjesma, jest smrt,

ali jeste i život, jest prošlost, ali jeste i

budućnost.”

Tako je o fenomenu stećaka pisao

Mak Dizdar, a njegovu misiju nastavio

je Gorčin Dizdar, njegov unuk, mladi

znanstvenik koji je nakon studiranja

na Oxfordu svoj znanstveni i društve-

ni angažman u domovini nastavio, iz-

među ostalog, i vodeći Fondaciju Mak

Dizdar. Gorčin Dizdar u Velikoj Brita-

niji je studirao filozofiju i njemački je-

zik i književnost, a u Kanadi, na sveu-

čilištu York završava doktorski studij,

financiran najvišom stipendijom ka-

nadske vlade (Vanier Canada Gradu-

ate Scholarship). Upravo zahvaljujući

doktorskom studiju ovaj mladi istraži-

vač (rođen u Sarajevu 1984.) fenome-

nom stećaka i njihove simbolike bavi

se iz nekoliko perspektiva: filozofske,

historijske, estetičke, antropološke i te-

ološke čime se bavi i njegova doktorska

disertacija.

Prijepori oko ‘bosanstva’» Nije li zanimljivo da se četiri države na Balkanu prvi put zajedno angažiraju na kulturnoj razini s međunarodnim ambicijama upravo u temi nadgrobnih spomenika, i to spomenika o kojima u ni jednoj državi nema dovoljno ni stručne ni javne percepcije njihove vrijednosti?

- U principu, ja podržavam taj zajed-

nički angažman. Iako se oko 90 posto

stećaka nalazi u Bosni i Hercegovini,

činjenica je da se i na teritorijama Hr-

vatske, Srbije i Crne Gore može naći

značajan broj ovih nadgrobnih spo-

menika. Osim toga, zamršeno pitanje

vjerske pripadnosti stećaka, kao i kom-

pleksna historija religije na ovim pro-

storima, trebali bi, po mom mišljenju,

činiti bitan dio sve četiri ovdašnje na-

cionalne historiografije. Stećci bi mo-

gli postati značajan faktor prevazilaže-

nja simplificiranog i na kraju krajeva

opasnog izjednačavanja vjere, etnije i

nacije koja nam je donijela toliko zla.

S druge strane, istina je da ni u jednoj

državi ne postoji dovoljno stručne ili

javne percepcije njihove vrijednosti. S

obzirom na takvu situaciju, vrijedilo

bi se zapitati o istinskim motivacijama

za zajedničku nominacija stećaka za

status UNESCO svjetskog naslijeđa.

Međutim, kako nisam upoznat s cjelo-

kupnim procesom razvoja i nastanka

ovog zajedničkog angažmana, ne bih

se upuštao u neke spekulacije. Bez ob-

zira na istinske motivacije, ja u ovom

projektu vidim prije svega priliku za

produktivnu saradnju ove četiri ze-

mlje na polju kulture i historiograf-

ske edukacije.

» Četverostruka nominacija UNESCO-a je, čini se, gotovo porekla temeljno bosanski fenomen stećaka. Kako to tumačite?

- Ne bih se složio da je zajednička no-

minacija porekla temeljno bosanski fe-

nomen stećaka. Puno veći problem jest

neslaganje oko značenja, pa i praktič-

no nepostojanje pojma “bosanstva”.

Nažalost, za veliki dio stanovništva

današnje Bosne i Hercegovine i regio-

na “bosanstvo” predstavlja prijetnju,

ili u najbolju ruku nepoznanicu. Kada

bi postojale institucije koje bi sistemat-

ski radile na izučavanju, definiranju i

kritičkoj razradi pojma “bosanstva”,

zajednička nominacija mogla bi biti

značaj argument za njegovu utemelj-

nost. Sasvim je jasno da pojam “bosan-

stva” ne može biti klasično etno-nacio-

nalna obilježje, već jedino kompleksna

i fluidna kategorija identiteta, tako da

se, na primjer, pojmovi “bosanstva” i

“hrvatstva” ili “srpstva” ne moraju i

ne smiju međusobno isključivati. Sto-

ga bosanstvo i ne mora biti ograničeno

na teritorij suvremene Bosne i Her-

cegovine, pa tako i zajednička no-

minacija stećaka ne predstavlja

njihovu negaciju.

» O stećcima i bogumilskom aspektu njihove naravi, ali ni o njihovoj općoj, umjetničkoj i

piše eDa VUJeVIć

‘Uvrštavanje na UNESCO-ovu listu može biti ogroman poticaj za razvoj kulturnog turizma u ovoj regiji’

duhovnoj naravi, i dandanas se znade jako malo. Što vi mislite - zašto je to tako? Boje li se ljudi stećaka?

- Osnovni razlog je vrlo jednosta-

van - stećci potječu iz jednog prosto-

ra i vremena o kojem imamo vrlo ma-

lo pouzdanih informacija, koje se da-

ju interpretirati na različite načine. U

naučnim krugovima danas general-

no prevladava skeptičnost prema ta-

kozvanoj bogumilskoj teoriji porije-

kla stećaka. S jedne strane, otvoreno

je pitanje vjerskog učenja Bosanske cr-

kve - je li ona uistina bila bogumilska,

ili preciznije patarenska, tj. heretička,

ili tek shizmatička crkva? Nadalje, iz-

vjesno je da su osim ‘krstjana’, tj. pri-

padnika Crkve bosan-

ske, stećke,

barem u

pojedinim slučajevima, podizali i ka-

tolici i pravoslavci. Što se tiče same sim-

bolike stećaka i njihovih dekoracija, ra-

đeno je vrlo malo sistematskih istraži-

vanja, a i ona su se mahom zadržala na

povlačenju paralela s analognim feno-

menima u drugim kulturama. Razlog

za to, po mom mišljenju, nije strah ko-

liko politička nezainteresiranost za nji-

hova značenja. Jednostavno, stećci se

ne uklapaju u danas sveprisutnu podje-

lu Bosne i Hercegovine po vjersko-na-

cionalnoj osnovi.

Francuski poučak» Ipak, vi ste tekst koji prati nominaciju označili kao ‘prvorazredan skandal’. Biste li nam taj stav pojasnili?

- Razlog za takvu karakterizaciju

jest gotovo potpuno zanemarivanje

srednjovjekovne Bosne i Bosanske

crkve kao primarnih interpretativ-

nih konteksta za tumačenje fenome-

na i simbolike stećaka. Dok je u pret-

hodnoj generaciji vladalo nekritičko

prihvaćanje bogumilske teze kao je-

dinog objašnjenja fenomena stećaka,

neki znanstvenici novije generacije

ovu teoriju su odbili i proglasili “mi-

tom” ili “bošnjačkom ideologijom”. Ia-

ko je u znanosti prihvatljivo, pa i poželj-

no zastupanje čvrstih i kontroverznih

stavova, smatram da nominacija steća-

ka za status UNESCO svjetskog nasli-

jeđa mora predstavljati jednu uravno-

teženu sliku različitih mišljenja o temi

kojoj je posvećena. Stoga marginaliza-

ciju ovog aspekta umjetnosti stećaka

smatram neprihvatljivom.

» Hoće li, po vašem mišljenju, nominacija UNESCO-u i eventualan pozitivan ishod te nominacije biti od koristi društvima u zemljama koje su nominaciju poduzele?

- To zavisi od načina na koji će na-

še države iskoristiti ovu nominaciju i

njen, nadajmo se, pozitivan ishod. Sta-

tus UNESCO-ova svjetskog naslijeđa

može biti ogroman poticaj za razvoj

kulturnog turizma u ovoj regiji, pa

prema tome i poticaj za njen širi eko-

nomski razvoj. Međutim, potrebno je

još mnogo ulaganja da bi se od steća-

ka napravilo ono što struka naziva

“turističkim proizvodom”. Pozitivan

primjer u tom smislu jest regija jugo-

zapadne Francuske, koja je i *brendi-

rana *kao “zemlja katara” - katari su

bili vjerski pokret povezan s bogumi-

stvom - iako tamo postoji mnogo manje

autentičnog kulturnog naslijeđa iz tog

razdoblja nego kod nas.

od ilirsko-politeističkih, magijsko-

mitoloških vjerovanja do suvremenih

bizantsko-romansko-gotičkih kršćan-

skih obrazaca, stećci vjerno zrcale mu-

kotrpnu duhovnu evoluciju bosansko-

humskoga podneblja milenijskog ras-

pona.

Autentičnije i vjerodostojnije od bi-

lo koje druge umjetničke grane oni u

slikovno-jezičnoj igri na kamenu, tom

srednjovjekovnom “filmskom platnu”,

reprezentiraju duhovnu dramu jedno-

ga formalno kršćanskoga društva još

uvijek raspetoga između pagansko-mi-

toloških i kristoloških tema.

Čovjek koji duboko zaokupljen

mišlju o smrti podiže nadgrobni

spomenik osoba je kršćansko-

ga mentalnoga sklopa, ali je to

istovremeno podvojena ličnost

u kojoj još uvijek žive pretpovi-

jesni relikti tzv. prirodne reli-

gije. To se, možda ponajbolje,

zrcali iz nepreglednog niza or-

namentalnih motiva predan-

tičkog i antičkog podrijetla či-

ja pojava na stećcima nedvoj-

beno govori o žilavosti davno

ukorijenjenih, praktično ne-

izbrisivih modela kolektivne

psihologije izvana tek ogrnu-

tih plaštom kršćanstva.

Religijsko i magijskoOvdje do riječi dolazi jedan

drevni religijski obrazac, dva

prividno slična izraza religij-

skog i magijskog kulta - mono-

teistički model i sklonost štova-

nja prirodnih sila - koji se među-

sobno prepleću - kaže o stećcima

prof. dr. Dubravko Lovrenović,

autor više knjiga i član bosansko-

hercegovačke Komisije za očuva-

nje nacionalnih spomenika kul-

ture. Tko su pokojnici čije poči-

valište čuvaju stećci? Dakako,

oni stoje na grobovima pripadni-

ka raznih staleža, ali podatak ve-

zan za nekropolu na Raškoj Gori

kod Mostara govori o danas neza-

mislivo mladoj dobi u kojoj su lju-

di srednjovjekovnog Balkana od-

lazili u smrt. Prosječan životni

vijek pokopanih na toj nekropoli

iznosi, naime, svega - 41 godinu. Že-

ne su u prosjeku živjele oko 34, muš-

karci oko 43 godine. Kod oba spola

najviše se umiralo između 31. i 40.

godine, što se kod žena tumači

slabim medicinskim uvjeti-

ma prilikom porođaja, a kod

muškaraca ratovima, pogi-

bijama i bolestima.

U nečemu se Balkan

nije promijenio - žene

više, istina, ne umiru

u porodu, ali i muš-

karci i žene preče-

sto pogibaju u

ratovima. To

i misterij ste-

ćaka je, čini

se, rijetko po-

stojana kon-

stanta ovog

prostora.