Konkurentnost radne snage u Hrvatskoj:

stanje i problemi

Predrag Bejakovi

1

1. to je konkurentnost i zato je bitna?

Prema najire prihvaenoj definiciji, konkurentnost je sposobnost postizanja uspjeha

na tritima koji omoguava visoko produktivno1 gospodarstvo i poboljanje ivotnog

standarda cjelokupnog stanovnitva. Konkurentnost je posljedica utjecaja brojnih imbenika

sastavnica ili odrednica konkurentnosti, koji meusobno utjeu jedni na druge, a neprisutnost

nekih moe sprijeiti (ograniiti) pozitivne utjecaje prisutnih na konkurentnost. Prihvaanje

koncepta konkurentnosti kljuno je pitanje daljnjeg razvoja Hrvatske jer su brojna istraivanja

pokazala snanu vezu pokazatelja konkurentnosti i dinamike gospodarskog rasta, a to

povratno utjee na privlaenje stranih ulaganja, ublaavanja siromatva i nejednakosti,

politike stabilnosti i drugo. U ostvarivanju konkurentnosti gospodarstva posebno se istie

vanost konkurentnost radne snage2. Najvaniji imbenici konkurentnosti radne snage su

obrazovna struktura, kompatibilnost (podudarnost) ponude i potranje za radom u pogledu

znanja, strunosti i sposobnosti te trokovi rada.

U lanku nakon uvodnih razmatranja u drugom dijelu dajemo teorijski okvir odrednica

konkurentnosti radne snage. U treem dijelu izlaemo bitna obiljeja stanja u Hrvatskoj:

obrazovnu strukturu, sustav obrazovanja i postojea znanja, institucionalno okruenje,

trokove radne snage, te pitanja konkurentnosti i prikljuivanja Hrvatske EU. Rad zavrava

zakljukom.

1 Produktivnost je gotovo sigurno i odrednica ali i posljedica konkurentnosti (omoguava uspjeh na tritima), u smislu da jaanje (drugih segmenata) konkurentnosti (koji neovisno o produktivnosti mogu poboljati uspjeh na tritima) ima pozitivno povratno djelovanje i na produktivnost. 2 Ovdje mislimo na radnu snagu u irem smislu kao na ljudski resurs, odnosno na zaposlene i nezaposlene te na neaktivne osobe koje se potencijalno mogu aktivirati i zaposliti.

2

2. Teorijski okvir

2.1 Odrednice konkurentnosti radne snage

Ekonomska teorija ve dugo vremena naglaava vanost istraivanja i razvoja,

strunosti i znanja zaposlenih te drutvenog kapitala3 kao vanih i neophodnih preduvjeta

konkurentnosti i gospodarskog rasta (Aghion i Howitt, 1998), iako je njihovo znaenje

razliito za razvijene dijelove svijeta - tehnoloke lidere - i manje razvijene zemlje. Glavni

imbenici koji obiljeavaju lidere su intenzivna koncentracija u djelatnosti istraivanja i

razvoja, te stabilnost u trendu stope rasta BDP-a. Ulaganje u istraivanje i razvoj (I&R) i

obrazovanje sigurno pomae (i nerazvijenoj) zemlji pomicanje na ljestvici razvijenosti i

prelazak s proizvodnje jednostavnijih proizvoda na one sloenije. Obrazovanija radna snaga

lake prihvaa tuu tehnologiju te bre razvija vlastitu. Empirijska istraivanja potvrdila su

ove navode. Barro i Sala-i-Martin (1995) su pokazali da su stupanj obrazovanosti radne snage

(mjeren godinama kolovanja), kao i izdvajanja javnoga sektora za obrazovanje, visoko

korelirani sa stopom rasta realnog dohotka po stanovniku. Benhabib i Spiegel (1994) utvrdili

su da stupanj obrazovanja djeluje na gospodarski rast ponajvie kroz tehnoloke inovacije i

brzinu prihvaanja i irenja novih tehnologija. Istina, vie je istraivanja pokazalo da je utjecaj

istraivanja i razvoja te obrazovanja na niskoj razini razvijenosti slab, te da su nakon to se

dosegne odreena razina razvijenosti prosjean broj godina obrazovanja koje imaju zaposleni

te ulaganja u te djelatnosti pozitivno povezani s gospodarskim razvojem (Meier i Rauch,

2000). Ujedno, ini se da bi uloga istraivanja i razvoja te obrazovanja radne snage mogla biti

razliita u velikim i malim zemljama. Dok u velikim zemljama vei rashodi za tu djelatnost, te

za istraivanje i razvoj mogu poveati stopu inovacija, u malim zemljama oni u prvom redu

slue za olakavanje transfera tehnologije iz inozemstva (Bassanini, Scarpetta i Visco, 2000).

Brojna empirijska istraivanja razmatrala su pitanje povrata od ulaganja u obrazovanje

te u istraivanje i razvoj na razini tvrtke ili pojedinih gospodarskih sektora. Openito,

provedena istraivanja navode da je drutvena korist povrata od ulaganja u obrazovanje i

istraivanje znatno iznad ostvarenih privatnih povrata. Stope povrata jasno pokazuju kako su

obrazovanje te I&R vani za sveukupan gospodarski rast to prua jedno od najvanijih

objanjenja za dravno poticanje i financiranje tih djelatnosti. Odluke pojedinca za

obrazovanje, te tvrtke za provoenje I&R temeljene su na ostvarenim ili oekivanim

3 Ukupnost znanja u drutvu koja je vea od prostog zbroja pojedinanih znanja, te skup kulturnih osobina, dominantnih drutvenih vrijednosti, zajednikih navika, vaeih normi i opeprihvaenih predodbi koje stvaraju i odravaju povjerenje i suradnju unutar drutvene zajednice.

3

privatnim povratima od ulaganja. Vie autora4 vjeruju da je taj povrat znatno nii od ukupnog

drutvenog povrata, pa stoga (bez djelovanja drave) dolazi do nedovoljnog ulaganja u

obrazovanje i I&R. U elji da se ostvari optimalna razina ulaganja u I&R, politika

obrazovanja i znanstveno-istraivakog razvoja mora razluiti privatne povrate od ulaganja s

drutvenim koristima. Potrebno je stoga pokuati usporediti privatne i drutvene povrate od

ulaganja u obrazovanje i I&R.

Prilino je teko izdvojiti samo znaenje obrazovanja te I&R u poveanju proizvodnje,

konkurentnosti i gospodarskog rasta, a obino se to radi procjenjivanjem elastinosti

proizvodnje s obzirom na raspoloiva kapitalna dobra. Usprkos (mnogim) tekoama

mjerenja, postoji znatan broj utemeljenih studija koje nedvosmisleno pokazuju da su

drutvene stope povrata od ulaganja u obrazovanje i I&R znatno vie od privatnih stopa. Hall

(1996) procjenjuje da privatne stope povrata od tih ulaganja najee iznose 1015% (iako

mogu porasti i do 30% u pojedinim djelatnostima ili tvrtkama), dok su drutvene stope barem

za etvrtinu ili treinu vee.

Jedan od najvanijih razloga zato je drutvena korist povrata od ulaganja u

obrazovanje i znanstveno-istraivaki razvoj znatno iznad privatnih povrata upravo je uinak

prelijevanja znanja (knowledge spillover) iz jedne tvrtke i ulagaa u drugu. Kad je neto

naueno ili izmiljeno, to lako mogu iskoristiti (imitirati) drugi proizvoai ili ponuditelji

usluga. Vjeruje se da su znanje i inovacije odreene vrste javnog dobra ija se potronja ne

ograniava na samo jednog potroaa, a gotovo je nemogue ili vrlo teko pojedinca i/ili

tvrtku iskljuiti iz potronje tog dobra (Cullis i Jones, 1998). U ostvarivanju konkurentnosti

radne snage uloga drave ne smije se ograniiti samo na financiranje obrazovanja i I&R, ve i

na ostvarivanje dostupnost informacija o mogunostima, koristima i potrebi za obrazovanjem

te o znanstvenim dostignuima kako bi se (barem djelomino) ublaila postojea

asimetrinost informacija5, opasnosti od moralnog hazarda6 i nepovoljnog izbora7 to sve

mogu imati nepovoljne utjecaje na konkurentnost radne snage i gospodarstva u cjelini.

Obrazovne institucije i razina obrazovanja stanovnitva ne utjeu samo na stvaranje

ljudskog kapitala, nego i na jaanje drutveno korisnih i slabljenje disfunkcionalnih oblika

4 Pogotovo Griliches (1984); Griffith (2000) i Hall (2002). 5 Neki sudionici imaju bolje informacije od drugih, a pojedincima ili skupinama one mogu biti posve nedos-tupne. 6 Ponaanje pojedinca (ili tvrtke) svjesnog da e netko drugi snositi posljedice njegovih nepromiljenih ili krivih odluka. 7 Situacija koja nastaje kada neke oblike osiguranja kupuju upravo pojedinci (ili tvrtke) koji e najvjerojatnije i ostvariti koristi od tog osiguranja.

4

drutvenog kapitala. Obrazovanje bez sumnje prua popratne netrine uinke (na primjer

laki pristup informacijama, veu brigu o vlastitom zdravlju, aktivnije sudjelovanje u

drutvenom ivotu ime se potie odgovorno demokratsko ponaanje graana, izbor

demokratske vlasti i ostvarivanje vladavine prava). Barro (1998) ekonometrijskim metodama

provjerava ispravnost Lipsetovog vienja po kojem su via obrazovna razina stanovnitva i

poveanje srednjeg sloja kljuni imbenici za prihvaanje demokratski tolerantnog politikog

ponaanja, to omoguava politiku stabilnost, bitan preduvjet cjelokupnog drutveno-

ekonomskog razvoja i konkurentnosti. Takvo ponaanje mora nastati na odreenoj vioj

ekonomskoj razini drutva, jer u uvjetima gospodarske nerazvijenosti novoprihvaena

demokracija koju ponekad namee biva kolonijalna vlast ili meunarodne organizacije

nee biti dugog vijeka.

U cjelini, vie istraivanja (World Economic Forum, 1997; Porter, 1990) navodi da na

konkurentnost gospodarstva i porast BDP-a:

pozitivno utjee poveanje udjela osoba starijih od 25 godina koji su zavrili srednje,

vie i visoko obrazovanje,

negativno utjee poveanje rashoda drave: vei obujam neproizvodnih dravnih

rashoda - i time vei porezi - znae nepovoljnu odrednicu rasta,

pozitivno utjee indeks vladavine zakona (kvaliteta dravne uprave, politika

korupcija, vjerojatnost da drava nee potivati ugovore, rizik dravne eksproprijacije

i openito potivanje vladavine zakona).

Boljom obrazovnom strukturom stanovnitva i zaposlenih, te manjim rashodima