Misa proslave sv. Vida - nadbiskup Nikola Eterović:

Svećeničko ređenje Hrvoja Poljaka

Zahtjevno je vršiti Božju volju

Hagioterapija

Oprostite, molim vas, mogu dobiti malo mjesta?

Kateheza

Isus otkriva Boga Oca i “daje novu zapovijed”

Bakarska

RIJEKA . SRPANJ/KOLOVOZ 2012. . BROJ 6/453 . GOD. L . CIJENA 7 KN

Kršćansko svjedočenje vodi boljitku društva

Izdavač: RIJEČKA NADBISKUPIJA I GOSPIĆKO SENJSKA BISKUPIJA; Uređuje: Danijel Delonga; Uredništvo: Ivan Host, Katarina Isailović, Đuro Puškarić; Grafička priprema: Alen Čar - Slim; Tisak: TISKARA ŠULJIĆ; Uprava: Ul. Ivana Pavla II. br. 1, 51000 Rijeka; tel: 385 51 581 200; Uredništvo: tel: 385 51 581 220, fax: 581 221; e-mail: mjesecnik-zvona@ri.t-com.hr; Žiro račun: Nadbiskupija riječka mjesečnik Zvona, ERSTE BANKA,2402006-1100122753; Broj računa za uplate iz inozemstva: ERSTE & STEIERMAERKISCHE BANK IBAN: HR 4124020061100122753; Cijena: 7 kn; Godišnja pretplata: 100 kn; Naslovnica: Nadbiskup Nikola Eterović

Nadbiskup Nikola Eterović, glavni tajnik Biskupske sinode, predvodio je središnju misu proslave sv. Vida, zaštitnika Ri-ječke nadbiskupije i katedrale te grada Rijeke 15. lipnja u

večernjim satima na Trgu Riječke rezolucije u središtu grada. „Biti svjedok, to je Božji poziv upućen svim kršćanima“, rekao je nad-biskup Eterović u propovijedi potaknuvši vjernike da živeći vjeru vjerodostojno prenose Kristovu poruku suvremenom društvu. „Po-vijest Crkve povijest je kršćanskog svjedočanstva. Bogu hvala, ono je jače od svih nedosljednosti, slabosti, sablazni i grijeha članova Crkve. U pojedinim trenucima povijesti, svjedočanstvo kršćana po-staje izuzetno zahtjevno, sve do mučeničke smrti.“

Sv. Vid u Godini mladihU proslavi zaštitnika Rijeke i Riječke nadbiskupije, uz nadbi-

skupa Eterovića i domaćina, riječkog nadbiskupa Ivana Devčića,

sudjelovali su i biskupi Riječke metropolije gospićko-senjski Mile Bogović i krčki Valter Župan, porečko-pulski biskup u miru Ivan Milovan te pomoćni zagrebački biskup Mijo Gorski, brojni sveće-nici, redovnici i redovnice kao i predstavnici gradske uprave na čelu s gradonačelnikom Vojkom Obersnelom. Nadbiskup Devčić u uvodnim pozdravima istaknuo je kako sudjelovanje nadbiskupa Eterovića na proslavi sv. Vida još čvršće povezuje mjesnu Crkvu sa Svetim Ocem Benediktom XVI. te pozvao vjernike da molitve svecu zaštitniku upute za preporod i boljitak Crkve i domovine Hrvatske.

Brojni su vjernici proslavili svojega zaštitnika sudjelujući u pro-cesiji riječkim Korzom u kojoj su iz katedrale sv. Vida stigli do Trga Riječke rezolucije gdje su slavili euharistiju. Proslava sv. Vida, mla-dića mučenika, posebno je posvećena mladima te je ujedno to bio i vrhunac pastoralne Godine mladih koja uskoro završava u Riječ-koj nadbiskupiji. Brojni su mladi sudjelovali na euharistiji, a mnogi od njih mjesec dana ranije okupili su se i na nacionalnom susretu

Misa proslave sv. Vida

Kršćansko svjedočenje vodi boljitku društvaBrojni su vjernici proslavili svojega zaštitnika sudjelujući u procesiji riječkim Korzom u kojoj su iz katedrale sv. Vida stigli do Trga Riječke rezolucije gdje su slavili euharistiju. Proslava sv. Vida, mladića mučenika, posebno je posvećena mladima te je ujedno to bio i vrhunac pastoralne Godine mladih koja uskoro završava u Riječkoj nadbiskupiji.

3 B

roj 6

/453

201

2.

SV. VIDu Sisku za što su se tijekom cijele godine pri-premali. Nakon mise nastupili su na Vid Festu, festivalu duhovne glazbe. Katolički skauti već tradicionalno, na kraju mise svečano su u svo-je redove primili nove članove koji su položili zakletvu.

Nadbiskup Eterović objasnio je da kršćan-sko svjedočenje i življenje vodi boljitku društva. U Europi kršćanskih korijena kršćani su pasiv-na većina kojoj se nameću razne vrijednosti i zakoni često protivni kršćanskom svjetonazo-ru. „Kada bi svi kršćani živjeli po Deset Božjih zapovijedi, koliko bi problema nestalo iz naših obitelji, u međuljudskim odnosima, u društvu? Kada bi svi poštivali Božju zapo-vijed „Ne ubij!“, ne bismo trebali raspravljati o pobačaju, o eutana-ziji, ili o neprihvatljivim bioetičkim manipulacijama. Kada bi nastojali ostvariti zapovijed „Ne ukradi!“ nestala bi korupcija te bi bilo više pravednosti u društvu.“

Pozvavši vjernike na življenje evanđelja podsjetio je da je sva-ko razdoblje Crkve bilo obilježeno mučenicima, pa tako i posljednjih stotinu godina. „Dvadeseto sto-ljeće s pravom se može nazvati stoljeće svjedoka mučenika. Bez-božne ideologije fašizma, nacizma i komunizma prouzročile su broj-ne smrti, među kojima i mnoge kršćanske mučenike. Prema do-kumentiranim podacima, u 20. Stoljeću u Eu-ropi je mučeničkom smrću umrla 9781 osoba, među kojima 2 kardinala, od kojih je jedan bl. Alojzije Stepinac, 52 biskupa, 4580 svećenika, 3360 redovnika i redovnica, 1620 laika. Njima treba pridodati i druge nezabilježene mučeni-ke, posebno laike“, rekao je nadbiskup Etero-vić.

Nakon mise pozornicu su zauzeli mladi izvođači popularne duhovne glazbe. Na Vid Festu je nastupilo 14 izvođača, uglavnom sku-pina koje animiraju misna slavlja u župama, ali i nekih koji se intenzivnije bave glazbom koja duhovnost promiče u različitim glazbenim izri-čajima. Festival nije natjecateljski, a u sebi nosi karitativnu dimenziju. Ove su godine sakuplje-ni dobrovoljni prilozi otišli kao pomoć Socijal-noj samoposluzi u Rijeci.

Danijel Delonga

Medalje zahvalnosti sv. VidaGodišnje priznanje Riječke nadbiskupije primaju sedmorica vjer-

nika koji dolaze iz župa iz 7 dekanata Riječke nadbiskupije, jednog dobitnika imenuje Povjerenstvo za katoličke laičke udruge te još dvo-jicu nadbiskup. Ove godine Medalju su dobile Sestre Družbe Presve-tog Srca Isusova u Nadbiskupskom domu u Rijeci, te mr. Asja i dr. Aldo Valković po izboru Nadbiskupa, gosp. Siniša Pucić na prijedlog Povjerenstva za katoličke udruge, gđa Marica Korenić iz župe sv. Ni-kole b. u Rijeci na prijedlog prvostolnog dekanata, s. M. Agnes Česnik iz župe sv. Terezije od Djeteta Isusa u Rijeci na prijedlog trsatskog dekanata, gđa Kristina Banić iz župe sv. Franje Asiškog na Pehlinu na prijedlog kastavskog dekanata, gosp. Dinko Colnar iz župe Mučeniš-tva sv. Ivana Krstitelja u Kuželju na prijedlog delničkog dekanata, gđa Marijana Bezić iz župe sv. Jelene dj. i mč. u Dramlju na prijedlog cri-kveničkog dekanata, gđa Zorica Musić iz župe sv. Luke ev. u Rukavcu na prijedlog opatijskog dekanata i gđa Barica Sovar iz župe sv. Jurja mč. u Hreljinu na prijedlog bakarskog dekanata.

Pontifikalna misaMučenici i ljubav Srca Isusova

Riječki nadbiskup i metropolit Ivan Devčić pontifikalnu misu proslave sv. Vida 15. lipnja predvodio je u 11.00 sati. „Kršćansko mučeništvo nije ništa drugo nego odgovor ljubavi od strane ljudi koji su iskusili snagu Božje ljubavi prema njima. Pro-matrajući kako je Isus za njih umro, osjetili su u sebi neodoljiv poticaj ne živjeti više za sebe nego upravo za onoga koji ih je toliko ljubio da je za njih i umro. Zbog toga su izabrali odgovoriti mu tako što će za njega živjeti i radi njega, ako je potrebno i umrijeti“, rekao je nadbiskup. Na kraju mise, kao i svake godine, nadbiskup je uručio Medalje zahvalnosti sv. Vida desetorici vjernika. Priznanje je to Riječke nadbiskupije vjernicima laicima koji su svojim životom dali veliki doprinos mjesnoj Crkvi.

U propovijedi je objasnio kako je ove godine uobičajeni datum proslave sv. Vida 15. lipnja po katoličkom kalendaru liturgijski pomaknut na dan kasnije zbog svetko-

vine Presvetog Srca Isusova. No Riječka nadbiskupija ipak je proslavila svog zaštitnika slaveći Srce Isusovo i Isusova mučenika sv. Vida zajedno.. „Kad govorimo o Srcu Isuso-vu, mislimo na ljubav kojom nas je Isus ljubio i koja je svoj vrhunac dosegla u njegovu žrtvovanju vlastita života za nas. Kada govorimo o kršćan-skim mučenicima, mislimo na muškarce i žene koji su toliko ljubili Isusa da su bili spremni sve za njega žrtvovati, pa i ono najdragocjenije što svaki čo-vjek ima - vlastiti život. A ono što im je davalo snagu za to, bila je upravo ljubav Kristova

kojom su bili „obuzeti“, kako bi rekao sv. Pavao. Očito je, dakle, da postoji poveznica između ljubavi Srca Isusova prema nama i ljubavi mučenika prema Isusu. Mučenička je ljubav odgovor na Božju ljubav u Kristu. No jedna i druga imaju jedno zajedničko svojstvo, a to je bezrezervnost.“, rekao je nadbiskup.

Vjernike je pozvao da časte i utječu se mučenicima te se ugledaju u poruku njihove ljubavi i vjere. „Istim srcem i istom ljubavi koja je iz svakog mučenika izvirala, svaki je živio poput Isusa i u dragovoljno prihvaćenoj smrti težio biti njemu što sličniji. Stoga ih s pravom častimo jer u njima prepoznajemo one koji nas, kao za ruku, svim protivštinama života, vode Kristovim stopama do potpunog dioništva u onoj pobjedi koju je za sve izvojevao Isus, svjedok vjerni. Ugledajmo se, braćo i sestre, u njihov primjer i povjerimo se njihovu zagovoru“, zaključio je nadbiskup u propovijedi.

Mise trodnevne pripreme u katedrali sv. Vida predvodio je predstojnik Teologije u Rijeci dr. Božidar Mrakovčić. Posljednjeg dana trodnevnice nadbiskup je prije mise predvodio pjevanu večernju, a nakon mise mladi su ostali na molitvenom bdijenju. Grad Rijeka nizom se događanja također uključio u proslavu Dana grada. Na tradici-onalnoj svečanoj sjednici Gradskog vijeća u HNK Ivan pl. Zajc 13. Lipnja nagrade za životno djelo dobili dr. fra Emanuel Hoško i akademik Daniel Rukavina, a uručeno je i 9 Godišnjih nagrada te 6 Zlatnih plaketa „Grb Grada Rijeke“.

4 B

roj 6

/453

201

2.

Vlada Zorana Milanovića šestomjesečno vladanje iskoristila je za samoreklamira-nje. Nije dovoljno što se premijer i većina

njegovih reklamira po društvenim mrežama, što im je politički marketing važniji od konkret-nih djela i poteza. Narodu treba prodati priču da ova vlada radi, čast pojedincima, da je učini-la puno, da joj treba vjerovati, da su za sve krivi oni bivši i da će sigurno s njome sada biti bolje.

Zanimljivo, obični ljudi u to nikako da po-vjeruju. A Vlada kao da vlada u nekoj paralelnoj stvarnosti. Kako i ne bi kad su dobar dojam i lijepa faca bitniji od sposobnosti i rada, i rezul-tata. Badava Vladi sva tehnologija, jer narod se ne može prevariti, može ga se samo vući za nos, samo dokad? Jer dok premijer i njegovi uživaju u svojim foteljama, država je u sve većoj krizi.

Ivo Josipović trudi se pak biti neutralan, pa u svojoj poslanici poziva Vladu na hrabre i po-trebne poteze. I probleme traži u nekim prohu-jalim vremenima iako su najveći problemi pred nama, danas, ovdje. Jer dosta je bilo vraćanja u prošlost i traženja alibija u njoj za današnje promašaje, nesposobnost i nekompetentnost. Josipović bi kao predsjednik svih hrvatskih gra-đana trebao jasno upozoriti na probleme, bez podilaženja vladajućima u Banskim dvorima, koliko god oni izašli iz iste partije.

Najviše što se može zamjeriti SDP-u, kao i svima vladajućima, jest da u osam godina oporbe nisu napravili baš ništa, nisu se ni na koji način pripremili za preuzimanje vlasti. Ako već nisu svih osam, mogli su posljednje dvije, nakon pada Ive Sanadera, kad je bilo jasno da će HDZ izbore izgubiti. Ni tada im se nije upalila lampica, Milanović se tek polako budio. Dvije posljednje godine u oporbi mogli su već sasta-viti više-manje cijelu Vladu, pripremiti zakone, ne mogu se vaditi na neznanje, a ako i ima izne-nađenja, kostura iz ormara HDZ-a, njih se ukal-kulira kao mogućnost. I ponovljena je greška koja je vlasti stajala Ivicu Račana i zbog koje nije htio u opetovani pokušaj njezina osvajanja. Ovakva koalicija ne može vladati zemljom. Ra-čan nije htio ni čuti više za Čačića i njegov HNS, a Milanović se s njime opet sljubio. I doveo do toga da ne vlada on Vladom, nego njegov sa-moprozvani prvi potpredsjednik. I da taj dru-gi čovjek Vlade vedri i oblači, vrijeđa sve oko sebe, vrijeđa zdrav razum, bahati se i sve to koalicija podnosi, ili trpi, baš kao i Milanovićevu aroganciju.

No što je napravila ova vlada? Gospodarski program sveo se na haračenje, na oporezivanje i punjenje proračuna. Šest mjeseci bave se ka-droviranjem i političkim čistkama. Ipak, Vladi,

ali i Josipoviću, mora se priznati jedno. Svojim su ideološkim lutanjima ponovno otvorili bolne ideološke podjele među Hrvatima. Počelo je s Bleiburgom, a nastavilo se s Brezovicom. Josi-pović i Milanović pošto-poto komunističku re-voluciju žele izjednačiti s Domovinskim ratom. A to nikako ne ide.

Na stranu partizanski pokret i pravi antifaši-sti, ali antifašizam od 1945. više ne postoji, on je prekrižen crvenom revolucijom koja je zami-jenila crni teror. Niti smo dobili slobodu niti dr-žavu. A hrvatski branitelji u Domovinskom ratu borili su se i protiv onih koji su na kapama nosili istu tu crvenu zvijezdu. Dok to nekome ne po-stane jasno, dok se ne rasteretimo ideologija svih boja, nema među Hrvatima zajedništva i sloge toliko potrebnih kako bi iz ove krize izašli što jači. Umjesto toga, Milanović organizirane komunističke likvidacije čak ide relativizirati ta-dašnjim vremenom.

Inače, ovih dana puna su im usta bila Hr-vatske. No kako to da država ima novca za sva-kakve parade, da Josipović priređuje raskošna primanja, da se može ići i u Brezovicu i na Ja-dovno, a nema novca da se dostojno proslavi Dan državnosti u Vukovaru? Kakva se to poru-ka šalje hrvatskom narodu? Zato se ne treba čuditi da narod ne zna što je jučer trebao slaviti!

RAZMIŠLJANJA

Piše: Zvonimir Despot

Marketing vladeNarodu treba prodati priču da ova vlada radi, čast pojedincima, da je učinila puno, da joj treba vjerovati, da su za sve krivi oni bivši i da će sigurno s njome sada biti bolje.

Najviše što se može zamjeriti SDP-u, kao i svima vladajućima, jest da u osam godina oporbe nisu napravili baš ništa,

nisu se ni na koji način pripremili za preuzimanje vlasti. Ako već nisu svih

osam, mogli su posljednje dvije, nakon pada Ive Sanadera, kad je bilo jasno da

će HDZ izbore izgubiti.

Misa proslave sv. VidaKršćansko svjedočenje vodi boljitku društva ...... 2-3

Razmišljanja Marketing Vlade ................ 4

HagioterapijaOprostite, molim vas, mogu li dobiti malo mjesta ............ 5

KatehezaIsus otkriva Boga Oca i daje novu zapovijed ........ 6

Godina mladihReligiozno iskustvo mladih ................................. 7

DogađanjaPoruke Hrvatskih biskupa ............................ 8-9

Iustitia et paxPromicanje javnog interesa i zaštita javnih dobara ...............10-11

Iz povijesne rizniceDan domovinske zahvalnosti na blagdan Gospe Snježne ............12-13

Priroda oko nas Lastavice - ptice vezane uz čovjeka ............13

Svećeničko ređenjeZahtjevno je vršiti volju Božju ...................14-15

Medicinski kutakMeduze ..............................16

Crkvena glazbaDvostruka zadaća orguljaša ...........................17

Obiteljski predah ...........18-19

Gospićko-senjska biskupija ....................... 20-22

Događanja ......................... 23

Riječka nadbiskupija .... 24-26

Dječje ljeto ....................... 27

Mladi animatori ............... 28

S a d r ž a j:

5 B

roj 6

/453

201

2.

Zanimljiva je riječ oproštenje, oprost, od prost. Stara je to hrvat-ska riječ. U svom starijem značenju istoznačnica je riječi slobo-da. Dimitrija Dermeter, hrvatski pisac 19. st. u pjesmi, Pěsma

Ilirah , piše:Prosto zrakom ptica leti, Prosto gore zvěr prolazi, A ja da se lanci

speti Dam tudjincu da me gazi?Kao izvedenica pojma prost je riječ oprostiti, osloboditi koga gri-

jeha. Jezičari kažu da je značenje riječi prost nije zadržano u suvre-menom jeziku. Danas prost sve rjeđe ima značenje jednostavnog, običnog, slobodnog.

Ipak koristimo oprostite kad neko-me kažemo: “Oprostite, molim vas“… i gurate se, primjerice, bliže nekom svom cilju. Zapravo izražavate svoje pravo da budete dionikom nekog događaja iz blizine. I mic, po mic dolazite do cilja. Ako ste, možda, niski rastom, nema vam druge… odlučiti: Ja tu pripadam, ja vrijedim, ja želim vidjeti svojim oči-ma, dodirnuti … Oprostite, kažete, i time se borite za ravnopravnost pod suncem i istovremeno tražite oproštenje za svoju ustrajnost, ali i dajete oprost za moguće ne prihvaćanje od strane onih od koje tražite da vas puste u životni prostor. Dakle, cijeli jedan pomak se događa duši, dok krećem prema cilju tijelom. Oprostite stoji negdje na sredini puta, kad već ima dovoljno hrabrosti boriti se za sebe.

U hagioterapiji opraštanje je posljedica, ne uvjet terapije. Nemo-gućnost opraštanja je simptom duhovne bolesti, znak da je neki od duhovnih organa blokiran. Kako se događa blokada? Uvijek su to do-gađaji u kojima je bio ugrožen integritet osobe, razvoj, osobnost. Može biti utvrđena stalnim ili povremenim sjećanjem na bolne događaje u kojima smo doživjeli uvredu, nepravdu, omalovažavanje, neprihva-ćanje, bili fizički ugroženi, psihički maltretirani. Kod prisjećanja se u nama događaju procesi istovjetni onima koji su bili u samom doga-đaju. Ponekad sjećanje izaziva i žešće reakcije, strah od ponavljanja, osvješćivanje činjenica kojih do tada nismo bili svjesni. Popularno, ka-žemo pod velikim sam stresom. Manja količina stresa može u nama imati pozitivan učinak, poticati nas na djelovanje, buditi kreativnost, ali stalno stanje stresa dovodi do bolesti.

Razmislite, koliko vrtite u glavi razne filmove?… „Što bi bilo da je bilo?/On je meni rekao, pa sam ja njemu rekla… a mogla sam ovo reći, a ne ono./Kad je drugi put vidim ja ću njoj…/Bolje bi

bilo da nisam rekao ni riječi!/Da sam bar učinila korak u ovom, a ne u onom smjeru…“ Koliko puta se u danu ulovite da pravite razne scena-rije u svojoj glavi, prepričavate događaje koji su vama živi kao da su bili jučer, a prošle su godine od njih? Koliko puta ste rekli da ste oprostili, ali vam zadrhti glas kad pričate o toj osobi? Koliko puta kažemo: “Nije mene briga za tu i tu osobu.“ I otkrijemo da smo daleko od toga da smo oprostili.

Doktor Ante Vučković, profesor filozofije, kaže da „naneseno zlo zaustavlja vrijeme. Vrijeme u kojem se dogodilo zlo postaje odredni-com i mjerilom vremena. Uvijek iznova žrtva je prisiljena vraćati se u vrijeme dogođenog zla. Prisiljena je uvijek iznova premišljati i istraživati

dogođeno, promatrati sve kroz zlo koje joj je naneseno. Cijeli život i svi odnosi odjednom prolaze kroz mjerilo pretrpljenog zla. Nemogućnost zaborava dogođenog zla ne stoji ni u kakvoj vezi s našim mogućno-stima sjećanja i zaboravljanja. Ne moći zaboraviti ne znači ne imati dovoljno jaku volju, nego znači patiti, biti u rukama patnje koja ima vlast nad nama.“

I zaista, objašnjenja poput onoga da onaj koji te povrijedio nije znao što čini, da nije u duši loš, da će oproštenje donijeti mir i olak-

šanje ne znače povrijeđenom čovjeku ništa. Što više, iritiraju. Opraštanje je proces. Ponekad vremenski vrlo dug. U tom procesu nam je često potrebna pomoć osobe (hagioasistent!) koja će nam stalno pokazivati smjer prema naprijed, koja će nam otvarati oči za vlastitu vrijednost, koja će nas znati nježno zaogrnuti razumijevanjem i ljubavlju.

Koji je prvi korak u opraštanju? Paradoksalno, ali prvi je korak u od-bijanju mogućnosti da oprostim, u hrvanju sa sumnjom da je to uopće

moguće, u analizi odnosa, u uvjerenju da je opraštanje odobravanje učinjenog zla. Već odbijanje mogućnosti opraštanja nosi u sebi klicu budućeg praštanja.

Mnogi ljudi poziv na opraštanje doživljavaju kao nepravdu. „Pa zar nema pravice? Vjeruje li mi itko? Ja nisam ništa učinio/la! Zašto se onda osjećam kriv/kriva?

Ponavljam, opraštanje je proces. Zahtjeva vrijeme, brižno povi-janje duhovnih rana, opravak cijelog čovjeka, dok on sam u sebi ne pronađe razloge opraštanju: „Pa ja ne želim biti okovan za tu osobu koja me je povrijedila, ja želim biti slobodan!“ Ili kako bi naši stari rekli: „Ja želim biti (o)prost, lagan, jednostavan, bez tereta prošlosti koji mi ne da naprijed.“

Spoznaja da si bezuvjetno ljubljen, da imaš svoje temelje, da sna-gu primaš od onoga koji ti želi samo dobro, malo po malo dovodi čovjeka do spoznaje što mu je činiti. Na duhovnoj razini, povrijeđenom čovjeku, treba vratiti povjerenje u život, otvoriti oči za budućnost.

Treći lijek u hagioterapiji je jedinstvo osobe i života. Profesor To-mislav Ivančić, u knjizi, Hagiotrapija u susretu s čovjekom, poučava da razdijeljenost osobe i života u čovjeku rezultira bolešću. Dobrota, isti-na, jedinstvo i ljubav su zdravlje čovjeka. Moći oprostiti vraća osobu u jednostavnost, u jedinstvo misli riječi i djela. Povratku sebi, u jednostav-nost, razumljivo samo po sebi, vodi Jedan, ako povjerujem u njegovu neizmjernu ljubav, ako dozvolimo da vida rane.

Eto, ovo ljeto otvorite širom oči svoje duše…upijajte ljepotu našeg mora, neba, zalazaka sunca, osluškujte zrikavce… udišite ljetni zrak… i ponavljajte sebi:

Kako li me Stvoritelj svijeta neizmjerno ljubi!Svaki val, jedan Njegov poljubac. Svaki povjetarac, jedno Njegovo milovanje.I radujte se. Njegovo je liječenje neprimjetno, tiho i bezbolno.Samo jednog jutra vidiš: O, ja sam opet slobodan!Hvala ti , Oče.

Piše: Vesna Drmić

HAGIOTERAPIJA

U hagioterapiji opraštanje je posljedica, ne uvjet terapije. Nemogućnost opraštanja je simptom duhovne bolesti, znak da je neki od duhovnih organa blokiran.

Oprostite, molim vas, mogu dobiti malo mjesta?Hagioterapija osobno

Opraštanje je proces koji donosi zdravlje, obnavlja stanice mozga, vraća mentalno i duhovno zdravlje.

6 B

roj 6

/453

201

2.KATEHEZA

“Abba – Oče!”. Isus Boga naziva Ocem, “moj Otac i vaš Otac”. U Poslanica Rimljanima stoji: “Primili ste Duha posinjenja kojim vičemo: Abba-Oče! Sam Duh svjedo-

či zajedno s našim duhom da smo djeca Božja” (Rim 8,26); zatim “Nisam primio duha ropstva da ponovo budem u strahu, već sam primio duha posinjenja kojim vičem: Abba-Oče! (Rim 8,15). Ako že-limo točno znati što je Isus mislio pod riječju Otac s obzirom na nas ljude, moramo se sjetiti priče o “rasipnom sinu”, gdje je Otac glavni lik. U toj usporedbi Isus opisuje Boga kao Oca za one koji

su pripravni da to shvate (Lk 15,11-32). Isus je čovjek koji ostvaruje sinovski dijalog s Bogom i svjedoči o tome pred ljudima. Istovreme-no Isus je Bog koji dolazi da u punom čovještvu živi svoju ljubav. U Isusovoj osobi vidimo čovjeka koji ljubi i biva ljubljen od Boga.

Predan i poslušan Ocu. Isus neprestano sluša Oca, pre-davši mu se od samog početka, živeći u molitvi i zahvaljivanju - pot-puno u skladu Božjom voljom. U odnosu na ljude, njegov je život sav predan, ne samo nekolicini prijatelja već svima; on prolazi či-neći dobro; odabire one koje hoće, najprezrenije i najnedostojnije, bez njihove zasluge čini ih svojim prijateljima. Ljubeći Isusa čovjek ljubi Oca. Napokon, ljubiti Isusa znači cjelovito držati njegovu riječ i slijediti ga odričući se svega.

Apsolutna ljubav. Živeći s Ocem u dijalogu apsolutne lju-bavi i otkrivajući tako da su Otac i on oduvijek “jedno” i da je i on sam Bog - jedinorođeni Sin koji je u krilu Očevu, omogućuje nam da spoznamo Boga kojega “nitko nikada nije vidio” Taj Bog - to su Isus i njegov Otac u jedinstvu Duha.

Darivanje. Misterij Boga - Presvetoga Trojstva najbolje ćemo nazrijeti riječju “ljubav”, jer Oni su vječno darivanje Oca, Sina i Duha Svetoga. A odgovor na pitanje što je i kakva je ljubav nalazi-

mo u Poslanici Korinćanima: “Ljubav je strpljiva, ljubav je dobrosti-va; ljubav ne zavidi, ne hvasta se, ne oholi se. Nije nepristojna, ne traži svoje, ne razdražuje se, zaboravlja i prašta zlo; ne raduje se nepravdi, raduje se istini. Sve ispričava, sve vjeruje, svemu se nada, sve podnosi. Ljubav nikad ne prestaje (1Kor 13,4-8).

Isusova “nova zapovijed - Govor na gori”. Isus je onaj u koga treba vjerovati da bi se pristupilo Bogu. Isusovi suvre-menici upoznaju Isusa u potpunosti kad se on stavlja u središte

odnosa između Boga i čovjeka. U Govoru na gori on otkriva Boga u cijelosti. U “osam blaženstava” daje povelju, zakon novoga religioznog života, tj. odnosa čovjeka prema Bogu i ljudi međusobno. Taj Govor na gori predstavlja novi tip pravednosti među ljudima, a istodobno daje i novu sliku o Bogu: On je Otac Kristov i Otac onima koji ga ljube.

On postavlja novi, i to neobično visok, ideal čo-vjeku: “Budite, dakle, savršeni, kao što je savršen Otac vaš nebeski!” U toj rečenici Isus naznačuje dvije stvari: ideal savršenosti nije neostvariv, jer Boga na-ziva “Ocem”, ne samo svojim nego Ocem svih ljudi; zbog te blizine prema Bogu čovjek je u stanju prihva-titi taj visoki ideal.

Isus ugledavši mnoštvo, uziđe na goru. I kad sje-de, pristupe mu učenici. On progovori i stane ih nau-čavati: “Blago siromasima duhom: njihovo je kraljev-stvo nebesko! Blago ožalošćenima: oni će se utješiti! Blago krotkima: oni će baštiniti zemlju! Blago glad-nima i žednima pravednosti: oni će se nasititi! Blago milosrdnima: oni će zadobiti milosrđe! Blago čistima srcem: oni će Boga gledati! Blago mirotvorcima: oni će se sinovima Božjim zvati! Blago progonjenima

zbog pravednosti: njihovo je kraljevstvo nebesko!” (Mt 5,1-11). Ovih osam blaženstava su u središtu Isusova propovijedanja. U njihovu su navještaju obećanja dana Izabranom narodu još od Abrahama. Ona su usavršena time što su usmjerena ne više prema pukom uži-vanju zemlje, nego prema Kraljevstvu nebeskom. Ona osvjetljavaju stavove kršćanskog života. To su paradoksalna obećanja koja u nevoljama podržavaju nadu, naviještaju blagoslove i nagrade koje učenici već tajanstveno unaprijed kušaju, a koja su najprije ostva-rena u životu Djevice Marije i svih svetaca.

Biblijsko značenje riječi siromasi u duhu treba razumjeti u okvi-ru uvriježene starozavjetne, osobito proročke i psalamske teologi-je. To su oni koji, tlačeni i prezreni od bogatih i bezbožnih, sve svoje pouzdanje stavljaju u Boga. Zato su otvoreniji da prime Isusovo evanđelje” (B. Duda, Biblija, str. 1232).

“Blaženstva odgovaraju čovjekovoj urođenoj čežnji za srećom. Ta čežnja je izvorno božanska: Bog ju je čovjeku usadio u srce da ga privuče k sebi jer samo On može čovjeka usrećiti. Blaženstva otkrivaju cilj čovjekova života, konačnu svrhu prema kojoj teže ljud-ski čini: Bog nas poziva na svoje blaženstvo. Taj je poziv upravljen svakome osobno, ali i sveukupnoj Crkvi, novom narodu onih koji su prihvatili obećanje i od njega žive u vjeri” (KKC 1716-1719).

Pripremila: Jelenka Vučkov

Isus je čovjek koji ostvaruje sinovski dijalog s Bogom i svjedoči o tome pred ljudima. Istovremeno Isus je Bog koji dolazi da u punom čovještvu živi svoju ljubav. U Isusovoj osobi vidimo čovjeka koji ljubi i biva ljubljen od Boga.

Isus otkriva Boga Oca i “daje novu zapovijed”

Govor na gori predstavlja novi tip pravednosti među ljudima, a istodobno daje i novu sliku o Bogu: On je Otac Kristov i Otac

onima koji ga ljube.

7 B

roj 6

/453

201

2.

GODINA MLADIH

Kada govorimo o religijskom iskustvu, mislimo na najdublji odnos pojedinca spram svetoga, te na doživljaj onog što je izvan nas - transcen-

dentnog. Pojedinac je zahvaćen u svojoj afektivnoj, kognitivnoj i djelatnoj dimenziji. Religiozno iskustvo u sebi isprepliće sve čine kojima se čovjek obraća Bogu - ono najdublje i najslojevitije u čovjekovoj nu-trini, ono što je najčešće nedohvatljivo i najprecizni-jim mjerilima. U kršćanskom smislu, riječ je o osob-nom odnosu s Bogom. Radi se o takvom religioznom iskustvu koje se temelji i živi u vjeri u Boga koji se objavio u Isusu Kristu. U njemu se isprepliće biblijsko iskustvo, iskustvo Crkve i osobno iskustvo.

U Hrvatskoj prema istraživanju među srednjoš-kolcima grada Zagreba iz 2008. godine, s Bogom komunicira svakog tjedna 56% građana, odnosno preko polovice pučanstva. Privilegirano mjesto reli-gioznog iskustva u životu adolescenata svakako je istinska kršćanska zajednica u kojoj vladaju zdravi međuljudski odnosi i solidarnost koja je sposobna ispuniti očekivanja svojih članova. Spomenuto istra-živanje pokazuje da više od dvije trećine srednjoško-laca grada Zagreba potvrđuje da im je vjera važna stvar u životu. Skoro jednoj desetini ispitanika je vje-ra najvažnija, dok više od polovine ispitanika pridaje vjeri veoma važno ili prilično važno mjesto. Gotovo petini ispitanika vjera nema neko posebno značenje, dok je za manji broj vjera nevažna stvar.

Više od polovice ispitanika u vjeri vidi odgovor na najdublje čo-vjekove težnje, jedan dio vidi u vjeri teret koji im je nametnut, oko jedne sedmine ispitanika smatra da vjera nije čovjeku po-

trebna i da bez nje čovjek ne osjeća nikakav problem. Nešto manje od polovice ispitanika o pitanju utjecaja religija na svjetska zbivanja nema određeno mišljenje, dok oko 40 % ispitanika smatra da kada ne bi bilo nijedne religije, povijest bi imala još negativniji predznak. Manji broj ispitanika misli da bi se, u slučaju da nema nijedne reli-gije u svijetu, događaji pozitivnije odvijali, dok drugi manji broj misli da to ne bi ništa mijenjalo na stvari.

S obzirom da je motivacija odlučujući čimbenik u razvoju zrele religiozne svijesti kod adolescenata, adolescenti u vjeri prepozna-ju prostor za traženje odgovora na njihova egzistencijalna pitanja, snagu za nadvladavanje životnih poteškoća, temeljne ljudske vri-jednosti, čimbenik za izgradnju osobnosti i socijalizacije u druš-tvo, kao i put k samoostvarenju. S druge pak strane, adolescenti doživljavaju vjeru kao svojevrstan filter koji kontrolira čovjekovo ponašanje i ne dopušta mu da se ponaša spontano - instinktivno.

Životne situacije u kojima adolescenti na intenzivniji način doživ-ljavaju Božju blizinu su pozitivna iskustva: trenuci sreće, radosti, uspjeha, mirna savjest, liturgijska slavlja, susreti s osobama koje zrače ljubav i vjernost i doživljaj ljubavi, dok tragove Božje ljubavi manje doživljavaju u situacijama koje su obilježene bolju, patnjom, bolešću i smrću.

Vrednovanje doživljenog religioznog iskustva kod adolescena-ta upućuje na njihov pozitivan i negativan stav naspram izgradnje identiteta i samoostvarenja. Dok se s jedne strane religiozno isku-stvo kvalificira kao pomoć na putu čovjekova samoostvarenja, s druge strane se kvalificira kao zapreka. Što se tiče religijskih pokre-ta u Hrvatskoj, kod mladih nailaze na određeno prihvaćanje. Među mladima, iako u malim postocima, posebno mjesto zauzimaju po-kreti koji nisu religiozni: Skin heads, Punkeri i Dark pokreti. Riječ je o nekoj vrsti kontra-kulture koju mladi izražavaju stilom oblačenja, specifičnim simbolima koje nose, tetoviranim znakovima na tijelu, glazbenim trendovima koje slušaju itd. Međutim ima, i religijskih pokreta. Najbliskiji adolescentima grada Zagreba su Djeca Božja i Crkva ujedinjenja.

Religiozno iskustvo adolescenata i mladih

Vrednovanje doživljenog religioznog iskustva kod adolescenata upućuje na njihov pozitivan i negativan stav naspram izgradnje identiteta i samoostvarenja. Dok se s jedne strane religiozno iskustvo kvalificira kao pomoć na putu čovjekova samoostvarenja, s druge strane se kvalificira kao zapreka.

Piše: Marijan Benković

Istraživanje pokazuje da više od dvije trećine srednjoškolaca grada Zagreba potvrđuje da im je vjera važna stvar u životu. Skoro jednoj desetini ispitanika je vjera najvažnija, dok više od polovine ispitanika pridaje vjeri veoma važno ili prilično važno mjesto. Gotovo petini ispitanika vjera nema neko posebno značenje, dok je za

manji broj vjera nevažna stvar.

S obzirom da je motivacija odlučujući čimbenik u razvoju zrele religiozne svijesti kod adolescenata, adolescenti u vjeri prepoznaju prostor za traženje odgovora na njihova egzistencijalna pitanja, snagu za nadvladavanje životnih

poteškoća, temeljne ljudske vrijednosti, čimbenik za izgradnju osobnosti i socijalizacije u društvo, kao i put k samoostvarenju.

8 B

roj 6

/453

201

2.DOGAĐANJA

Tradicionalnom druženju svećenika Ri-ječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije, koje se održava 22. lipnja,

ove su se godine pridružili i svećenici Za-darske nadbiskupije. Organiziranje ovo-godišnjega svećeničkog dana pripalo je Gospiću, pa je susret započeo okupljanjem u pastoralnom centru na Udbini odnosno molitvom Trećeg časa u Crkvi hrvatskih mu-čenika.

Nazočnih stotinjak svećenika, među ko-jima su bili također nadbiskup riječki mons. Ivan Devčić i nadbiskup zadarski mons. Želimir Puljić ter mons. Milan Simčić, dugo-godišnji djelatnik na odgovornim poslovima u Rimskoj kuriji, na početku je pozdravio domaći biskup mons. Mile Bogović. Potom je generalni vikar Gospićko-senjske bisku-pije mons. Tomislav Šporčić predstavio pro-gram Svećeničkog dana te nazočne upo-znao s prijedlogom proslave Godine vjere u Gospićko-senjskoj biskupiji. Nakon toga su prijedloge proslave Godine vjere u Riječkoj i Zadarskoj nadbiskupiji iznijeli mr. vlč. Mario Gerić, ravnatelj Metropolitanskog pastoral-nog instituta u Rijeci, ter vlč. Ivan Rončević, tajnik Prezbiterskog vijeća u Zadru. Sva tri prijedloga obuhvaćaju sadržaje što ih je ponudila Nota s pastoralnim smjernicama za Godinu vjere, koju je uz apostolsko pi-

smo “Porta fidei” pape Benedikta, izdala Kongregacija za nauk vjere. Predstavljači tih programa u svojim biskupijama istaknuli su neke posebne događaje na biskupijskoj, dekanatskoj i župnoj razini, pri čemu je na-glasak stavljen na svećeničke rekolekcije, kateheze za razne kategorije vjernika, redo-vite mjesečne tribine, pučke misije, hodoča-šća, razne stručne skupove i sl. s ciljem bo-ljeg upoznavanja vjernika s dokumentima Drugoga vatikanskog sabora i Katekizma Katoličke Crkve, a sve s temeljnim ciljem što zauzetijeg ispovijedanja, slavljenja i živ-ljenja vjere. Zapažen je također jednostavan i važan prijedlog Gospićko-senjske biskupi-je da se obnovi i oživi svakodnevna Ispovi-jest vjere Hrvata katolika, koja je proglašena kao Ninski zavjet već 1979. godine.

Otvarajući diskusiju, mons. Devčić je istaknuo potrebu temeljitih duhovnih vježbi za svećenike, u kojima će naj-

prije oni produbiti vlastitu vjeru kako bi u toj istoj važnoj zadaći mogli vjernicima pomoći u Godini vjere. Naglasio je također nužnost osmišljenja određenih programa za obitelj-ski pastoral u Godini vjere. Biskup Mile Bo-gović posvijestio je važnost svakodnevnog moljenja Anđeoskog pozdravljenja i učenja vjernika da se redovito i javno prikriže kad god čuju zvonjenje Angelusa. U razgovoru nakon toga među ostalim je istaknuto kako je, uza sve potrebne i važne teološke i raci-onalne napore, obnova vjere u povijesti Cr-kve redovito dolazila odnosno bila poticana od ljudi sveta života i karizmatika u suradnji s institucionalnom Crkvom.

U nastavku programa mons. Bogović svećenike je upoznao s osnovnom idejom projekta Crkve hrvatskih mučenika ter ih poveo u razgledavanje muzeja CHM i po-sjet ostatcima drevne krbavske katedrale na Udbini. Nakon toga svećenici su posje-tili pastoralni centar na Plitvicama, gdje su imali zajednički objed i upoznavanje Centra, a potom su imali mogućnost obilaska Naci-onalnog parka Plitvička jezera.

Anđelko Kaćunko

Udbina i Plitvice - Svećenički dan triju biskupija

Predstavljeni biskupijski programi za Godinu vjereFoto: www.gospicko-senjska-biskupija.hr

Bog trajno očituje svoju ljubav prema ljudima. Svjedočenje Božje ljubavi, koja svoj vrhunac ima u životu, smrti i uskr-snuću Isusa Krista, stalna je zadaća Crkve. Želeći ostati vjer-

ni Božjoj ljubavi, s dubokom se zahvalnošću spominjemo našeg 14-stoljetnoga zajedništva vjere s Bogom u njegovoj Crkvi. Na tom putu upućujemo vama, dragi roditelji, djeco i mladi, svoju bratsku i pastirsku riječ ohrabrenja o dvadesetoj godini katoličkoga vjero-nauka u školi.

Osobito želimo istaknuti našu želju da predstojeća Godina vje-re, koja počinje 11. listopada, pobudi u svima vama nadahnuće da vjeru ispovjedite u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom. Vjera raste kada se živi kao iskustvo primljene ljubavi i kada se prenosi kao iskustvo milosti i radosti. Takvo iskustvo vjere pozvani smo kao Crkva priopćavati i vjeronaukom u školi. A upravo se vjeronauk u našoj javnosti često predstavlja kao nepotreban. Ogorčeni smo činjenicom njegovoga stalnog dovođenja u pitanje kao redovitoga predmeta u okviru osnovnoga i srednjeg školstva. K tomu i činjenicom različitih oblika diskriminacije vjeronauka kao predmeta. To predstavlja izravno obezvrjeđivanje prava vas rodite-lja i vaše djece da odgajate u skladu s vašim uvjerenjem te prava na slobodu očitovanja kršćanske vjere odabirom i pohađanjem vje-ronauka u školi. Nažalost, sve to često rađa povlačenjem roditelja u “anonimnost šutljive većine”, dok se rijetki pojedinačni primjeri

ispisa iz vjeronauka predstavljaju kao redovita pojava te tumače da je taj predmet neprivlačan.

Dragi roditelji, djeco i mladi! U ljubavi vas podsjećamo da je put vjere svakoga od nas započeo sakramentom krsta. Na tom putu sazrijevanja spoznajemo da vjerovati znači odlučiti

se biti i živjeti s Gospodinom. Upravo nas on, Isus Krist, svojom ljubavlju sabire u svoju Crkvu, povjeravajući svima nama, navještaj evanđelja s nalogom koji ne zastarijeva. Za vas, dragi roditelji, is-puniti taj nalog znači najprije biti zauzetim navjestiteljima Radosne vijesti u svojoj obitelji. Istodobno to znači da ste pozvani omoguća-vati svojoj djeci upoznavanje otajstva kršćanske vjere i na vjerona-uku u školi. Stoga vas pred nadolazećom Godinom vjere pozivamo da i dalje bez straha upisujete svoju djecu na vjeronauk u školi te zahtijevate puno poštovanje vašeg roditeljskog prava.

Vama, draga djeco i mladi, od srca poručujemo: otkrivajte sva-kodnevno radost vjere iz koje možete crpiti trajnu ljubav i snagu za svoj život. Pohađanjem vjeronauka u školi već svjedočite da ste prosvijetljeni u umu i srcu Gospodinovom riječju te da ste izabrali život koji nema kraja.

Dragi roditelji, s novom radošću u srcu uživajte Božju riječ! Dra-ga djeco i mladi, vjeronauk u školi učinite mjestom vašeg istinitog i trajnog obraćenja Gospodinu, jedinom Spasitelju svijeta!

Zagreb, 27. lipnja 2012.Vaši biskupi

“S novom radošću u srcu uživati Božju riječ” Poruka biskupa HBK roditeljima, djeci i mladima o dvadesetoj obljetnici vjeronauka u školi, ususret Godini vjere

Osobito želimo istaknuti našu želju da predstojeća Godina vjere, koja počinje 11. listopada, pobudi u svima vama nadahnuće da vjeru ispovjedite u punini i s obnovljenim uvjerenjem, s pouzdanjem i nadom.

9 B

roj 6

/453

201

2.

DOGAĐANJA

Naša je javnost preko medija obaviještena da je Konačni prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji sa sjednice Vlade RH upućen u daljnju saborsku proceduru

s namjerom da ga se još ovoga tjedna usvoji prije ljetne stan-ke Hrvatskoga sabora. Po svom sadržaju i važnosti problema-tika koju obrađuje takav prijedlog zahtijeva široku demokratsku raspravu u kojoj bi se otvoreno sučelili suprotstavljeni stavovi i argumenti kako bi građani mogli dobiti uvid u vjerodostojne informacije i činjenice.

Predlagatelji takvoga zakona neprestano ističu da su tije-kom predizborne promidžbe obećali građanima donošenje ta-kvog zakona smatrajući da ih obećanje uvjetuje, a pobjeda na izborima daje opravdanje za njegovo donošenje. Međutim, ni obećanje, ni pobjeda na izborima ne daje pobjednicima neogra-ničenu vlast nad životom i smrću niti im daje otvorene ruke za urušavanje temeljnih vrijednosti poput braka i obitelji.

Stoga ističemo da konačni prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji:

lne štiti ljudska prava i nije u skladu s duhom Ustava RH jer za-četim ljudskim bićima ne jamči pravo na život, već ih u najve-ćem broju slučajeva osuđuje na smrt;

lnije human jer zbog selektivnog pristupa ima eugenički karak-ter što je vidljivo iz članka 3. stavak 2. gdje se kao cilj, za razliku od važećeg zakona, navodi postizanje začeća, trudnoće i rođe-nje zdravoga djeteta, što je vezano uz neograničenu primjenu preimplantacijske genetske dijagnostike (članak 9. stavak 1. točka 9);

lnije u korist zdravlja žene i muškaraca. Naime postupci medi-cinski pomognute oplodnje u svojoj biti nisu liječenje jer ne do-vode do ozdravljenja uzroka neplodnosti kao složenog zdrav-stvenog stanja;

lnije u interesu djece ni prije ni nakon rođenja jer, osim što oni-ma začetima uskraćuje pravo na život, nekima od rođenih na-mjerno oduzima očinsku ljubav i skrb, što je u suprotnosti s Konvencijom o pravima djeteta (članak 7. i članak 18);

lnije usmjeren rješavanju problema već njihovom umnožavanju, kako u medicinskom, tako i u pravnom a napose u moralno-etičkom smislu. To se osobito odnosi na nepoznat broj zamr-znutih ljudskih bića – zametaka – čija je sudbina potpuno nepo-znata i nedefinirana;

lnije na dobrobit liječnika i liječničke struke jer narušava dosto-janstvo liječnika koji bi zbog provođenja takvoga zakona kršili Hipokratovu zakletvu kao i Kodeks medicinske etike i deontolo-gije Hrvatskoga liječničkog zbora (članak 1. i članak 3);

lnije u korist braka i obitelji jer se proširenjem kruga korisnika MPO-a (članak 10) ugrožavaju te dvije stožerne institucije druš-tva u pokušaju da ih se izjednači s ostalim oblicima zajedničkog života koje ih nikako ne mogu nadomjestiti;

O konačnom prijedlogu Zakona o medicinski pomognutoj oplodnji

Izjava Stalnoga vijeća HBK

Konačni prijedlog zakona o medicinski pomognutoj oplodnji po svom je sadržaju i naravi duboko nemoralan i nehuman, a njegovo bi provođenje dovelo do nepredvidljivih posljedica za hrvatsko društvo.

lnije u interesu budućnosti hrvatskih građana i njihova zdravlja, već pogoduje financijskim i drugim interesima farmaceutskih tvrtka, zdravstvenih ustanova i uključenih zdravstvenih djelatni-ka;

lnije odrješit u sprečavanju zloporaba i kršenja zakona (članak 56—57) jer ne predviđa strože kazne za ponavljanje djela, za djela koja izvrši organizirana skupina, ne predviđa kaznu odu-zimanja licence za rad zdravstvenom i nezdravstvenom djelat-niku koji prekrši odredbe zakona. On predviđa samo novčane kazne, no ne i kazne zatvora, kao što je to slučaj u zakono-davstvima drugih europskih zemalja koje su već regulirale to područje. Primjerice, u Francuskoj se reproduktivno kloniranje kažnjava s 30 godina strogog zatvora i novčanom kaznom od 7,5 milijuna eura.

Iz svega toga je očito da je Konačni prijedlog zakona o me-dicinski pomognutoj oplodnji po svome sadržaju i naravi duboko nemoralan i nehuman, a njegovo bi provođenje dovelo do nepred-vidljivih posljedica za hrvatsko društvo.

Zbog toga članovi Stalnoga vijeća HBK-a bezrezervno podu-piru one građane koji su dosada potpisali Deklaraciju o početku i zaštiti ljudskog života u njihovim protivljenjima i traženjima glede donošenja Zakona u medicinski pomognutoj oplodnji.

Isto tako Stalno vijeće HBK-a apelira na saborske zastupnice i zastupnike, a posebno na one koji se deklariraju kao katolici, da ne opterećuju svoju savjest donošenjem zakona koji je uperen protiv života te dostojanstva braka i obitelji.

Naposljetku, u ovom ozbiljnom trenutku pozivamo sve vjerni-ke na molitvu, post i pokoru kako bi na taj način, kao i na druge raspoložive načine, izrazili svoje opredjeljenje za kulturu života te vrednote braka i obitelji.

Zagreb, 9. srpnja 2012.Stalno vijeće HBK-a

10 B

roj 6

/453

201

2.DOGAĐANJA

U ovo krizno doba, Komisija HBK Iusti-tia et pax 6. lipnja izrazila je zabrinutost za stanje u hrvatskom društvu te ukazala na

pravo građana na suvremenu javnu upravu i na djelotvorni javni sektor gospodarstva. Komisija nastoji na taj način dati svoj skroman doprinos raspravi o zaštiti javnog interesa i općeg dobra, sa željom da državna i javna uprava budu na uslu-zi građanima te da potiču razvoj gospodarstva i zapošljavanje. Jer vrsno obrazovana i nezavisna javna uprava u stanju je postati stabilan i lojalan čimbenik demokratske države te pridonijeti da jav-ni sektor izraste u kompetitivni dio gospodarstva i da tako postanu, svi zajedno, jamstvo složnijeg društva i pravednije države.

Nemile scene s otoka Brača i drugih krajeva gdje radnici ostaju bez posla potiču nas, laike i klerike ove Komisije, da se oglasimo o teškoća-ma o kojima smo se često suzdržavali govoriti. Skanjivali smo se, premda smo osjećali da su kod propadanja tvrtki i otpuštanja radnika u pita-nju i pravda i mir. Jer nije se uvijek radilo o lošem upravljanju, nego i o volji da se obogati otpuštajući ljude i prodajući imetak tvrtki. Kad smo pak na-stojali razumjeti radi li se o jednostranoj nepravdi, sudarali smo se s mukom institucija ili se gubili u halabuci medija. U isto vrijeme znali smo za isku-stva drugih koji radničkim zadrugarstvom i socijal-nim poduzetništvom spašavaju tvrtke i tako djelo-tvorno promiču dar i besplatnost kao mogući dio “stvarne” ekonomije (v. Caritas in Veritate, 34-39).

Stanje naše Domovine danas nije dobro. Propadanje čitavih djelatnosti i stoljetnog znanja (tekstilne industrije, brodogradnje…) i sve veća nezaposlenost, posebice mladih i obrazovanih, velika javna i privatna zaduženost, korupcija i trgovanje utjecajem i jav-nim pravima, neprilagođenost obrazovnog sustava potrebama vremena i tržišnoj utakmici, sve to pridonosi zdvojnosti koju nismo poznavali ni u najtežim vremenima borbe za obranu i oslobađanje Domovine. Tako je pravo na rad u velikoj mjeri ostalo mrtvo slo-vo na papiru, kao uostalom i obrazovanje za poduzetništvo. Ovoj sumornoj stvarnosti pridonosi, nakon svakih izbora, promjena više stotina kadrova državne uprave i javnih poduzeća, što uvelike pa-ralizira zemlju tijekom više mjeseci prije i poslije izbora. Država kao da zastaje, a s njom trpe i prava građana i gospodarska djelatnost.

Takvo stanje nije nemoguće promijeniti. Naša ze-mlja ima brojne prednosti i rijetka bogatstva, od kreativnih i vrijednih ljudi do jedinstvenih prirodnih dobara i dobre infra-

strukturne opremljenosti, koji - i jedni i drugi i treći - predstavljaju usporedne i natjecateljske prednosti demokratske Hrvatske u Eu-ropi i u svijetu.

Stoga držimo da više ne smijemo šutjeti kad su u pitanju, kon-kretni ljudi i njihove obitelji, njihov trud i muka, ali i prirodna bo-

Izjava Komisije Hrvatske biskupske konferencije Iustitia et Pax

Promicanje javnog interesa i zaštita javnih dobara

Želimo da državna i javna uprava budu na usluzi građanima te da potiču razvoj gospodarstva i zapošljavanje

U zaključku, pozivamo hrvatske javne institucije, od Sabora i Vlade do znanstvenih ustanova i sveučilišta, građanskih i vjerskih udruga te sindikata i stranaka da o pitanjima javne odgovornosti omoguće

javnu raspravu i - kad god je opravdano - izjašnjavanje građana referendumom. Radi se, naime, o očuvanju osnovnih funkcija

demokratske države i njezine kohezijske društvovne uloge. Radi se isto tako o trajnim dobrima koje ovaj naraštaj nema pravo rastočiti,

uništiti ili rasprodati.

gatstva naše zemlje, ukratko najveće vrijednosti našeg prostora i vremena. Ne možemo šutjeti posebice o dvama pitanjima koja tište hrvatsko društvo i uvjetuju mir danas, u našoj domovini, ali i pra-vednost sutra, za buduće naraštaje. Radi se naime, s jedne strane o javnom interesu - javnoj upravi i javnim poduzećima, s druge o hrvatskim javnim dobrima i prirodnim bogatstvima, obnovljivim i neobnovljivim.

Javni interes i opće dobro. Pluralna i demokratska Hrvat-ska naslijedila je od komunističkog režima velik i često neučin-kovit javni sektor gospodarstva. Njegova privatizacija događa-

la se nažalost u vrijeme kad su jedni branili i oslobađali Domovinu, a pojedini drugi prodavali i uništavali nekad “društvene”, ustvari javne tvrtke, zadruge, banke ... Sve se to odvijalo u površnom uvjerenju da su privatizacija i “nevidljiva ruka tržišta” jedini kriteriji, a da je dr-žava a priori loš gospodarstvenik. Zaboravljalo se da u demokraciji država, lokalne zajednice i javne ustanove moraju štititi javni interes i promicati opće dobro, dok je gospodarska sfera u najvećoj mjeri zbir privatnih interesa. Popuštalo se naime neoliberalnom zahtjevu da osnovna uloga države postane - služenje gospodarstvu. Zabo-ravljalo se da država mora osiguravati i javni interes i osnovnu pra-

11 B

roj 6

/453

201

2.

DOGAĐANJA

vednost, tj. solidarnost i jednakost građana - posebice na području obrazovanja i zdravstva - ali i arbitrirati između privatnih interesa.

Zanemarivalo se isto tako dužnost države da osigura vrsnu javnu upravu, posebice državnu, i njezinu neovisnost od izvršne vlasti, tj. Vlade i od političkih promjena. Ukratko, umjesto da se dr-žavi priskrbe najbolji, obrazovani kadrovi i tako ostvari načelo me-ritokracije - vodstva sposobnih, nastavilo se stopama prethodnog režima i partitokracije, tj. stranački podobnih službenika. Nije se razumijevalo da su samo vrsni i obrazovani voditelji javne uprave u stanju dobro upravljati - na korist građana - i reformirati javni sektor, ali isto tako zamijeniti brojne manje obrazovane te ostvariti značaj-ne uštede za javne proračune i poduzeća. Nije se vodilo računa ni o potrebi jedinstva državne uprave, već se dopustilo rastakanje mi-nistarstava pod firmom “nezavisnih regulatornih agencija” (kojih je danas u Hrvatskoj više od 60!), a što je sakatilo državu, ali i množilo “fotelje”. Zanemarivalo se isto tako dužnost demokratske države da osigura osobnu odgovornost ministara: jer pomoćnici ministara, s jedne strane, tek uče ono što moraju raditi, a s druge politiziraju državnu upravu koja treba biti politički nepristrana.

S druge strane, kod nas nažalost nije dovoljno poznato da u mnogim europskim demokracijama postoji javni sektor na područ-jima ne samo uslužnih, nego i proizvodnih djelatnosti, a koji se uspješno nosi s konkurencijom privatnog sektora, dok istovreme-no osigurava javne, vitalne interese nacije te tako snaži društvenu međuovisnost i koheziju.

Javni sektor je prisutan ne samo na području transporta i zbri-njavanju otpada, energetike i komunikacija, nego i vodoopskrbe i odvodnje, ali posebice tzv. “prirodnih monopola”, tj. mrežnih su-stava od nacionalne važnosti i protežnosti. Ovamo spadaju ceste i autoceste, naftovodi i plinovodi, željeznice i prijenosna električna mreža… koji su vitalni za svako gospodarstvo, za sva nova ulaga-nja, ali i za smanjivanje socijalnih nejednakosti. Što bi od ovoga svega moralo, a što ne ostati u javnom sektoru u Hrvatskoj, o tome bi trebalo odlučiti po načelu supsidijarnosti, koje je danas vladaju-će u podjeli nadležnosti između Europske unije i država članica, a koje je niklo u krilu Katoličke crkve i njezinog socijalnog nauka prije više od 80 godina (enciklika Quadragesimo anno, 186).

Sva bi ova pitanja i kod nas trebala biti predmetom javnih ra-sprava. Naša se Komisija kani ovom prilikom osvrnuti na vođenje javnog sektora, državne uprave i javnih poduzeća. Političari naime imaju pravo kad ističu da zbog lošeg upravljanja trpe i građani i ta poduzeća, odnosno njihova društvovna i gospodarska funkcija. Postoje međutim iskustva drugih i sve ukazuje da je javni menad-žment poseban zanat, dapače poziv te da se za nj, kao i za svaki drugi, treba unaprijed obrazovati. On je poseban posao s jedne strane zbog raznovrsnosti područja tj. materije javne uprave, jer se radi o velikom broju područja, koja nisu samo pravna, ili samo ekonomska, ili samo financijska… nego i socijalna i “okolišna” i međunarodna i urbana i ruralna i industrijska i uslužna… a, s druge strane, radi cilja, koji je poseban, jer se radi o služenju javnom inte-resu po načelima općeg dobra. A javni interes nije tek zbir privatnih interesa, nego više od toga i kvantitativno i kvalitativno. Privatni je pak interes usmjeren prvenstveno na profit, danas sve razuzdaniji i bezobzirniji profit. Zato znanje i metode upravljanja privatnim po-slovima nisu ni primjereni, a ni primjenjivi u javnim poslovima.

Građani međutim imaju pravo na izvrsne, štoviše najbolje upravljače javnom upravom i javnim poduzećima, jer ti upravljači imaju utjecaja na slobode građana, njihova prava i imetak… A da bi se dobilo takve, izvrsne “kapetane” javnog sektora, potrebno

je najprije odabrati ih kroz stroge i zahtjevne natječaje, a potom ih višestrano obrazovati - pravno i ekonomski, financijski i socijal-no, “europski” i “okolišno”… za svu raznovrsnost javnih djelatnosti. Tako obrazovanima, karijernim javnim menadžerima moguće je prepustiti vođenje upravnih jedinica i javnih poduzeća, pa i uprav-nih sudova i tako zaštititi javno upravljanje od stranačkih interesa izvršne vlasti. Jer takvi, politički neutralni - a svakoj legitimnoj izvrš-noj vlasti lojalni - profesionalni javni službenici mogu biti jamstvo za zakonitost i stalnost rada, te za pravedno i učinkovito služenja javne uprave građanima, Vladi i državi.

Hrvatska prirodna dobra danas su ugrožena, kako zbog nemara vlasti, tako i zbog neoliberalnih pritisaka u pravcu njihova trošenja, uništavanja i prisvajanja. Ona su,

uz “prirodne monopole”, javna poduzeća i javne medije nažalost ono jedino što još ostaje u javnom vlasništvu i što je kakvo-takvo jamstvo za održivi razvoj Hrvatske, jer prostor i šume, vode i more, zemlja i hrana, blagoslov su ove zemlje i njezina jedina snaga pred izazovima budućnosti.

Sva su ta, još preostala prirodna dobra i infrastrukture, nakon propadanja najvećeg dijela proizvodnih djelatnosti, hrvatska us-poredna i natjecateljska prednost, važnosti koje treba biti svjestan svaki saziv Sabora i svaka legitimna Vlada. Jer, čime će sutra hrvat-ske Vlade vladati na korist građana, a javna uprava upravljati, ako se nastavi s rasprodajom tih dobara kad je već i telekomunikacij-ski i financijski i energetski sektor u najvećoj mjeri izručen kapitalu bez korijena i domovine? Ova rijetka preostala dobra su hrvatska prednost, ali prednost koje su svjesniji drugi, nego mi sami, drugi koji danas u svijetu unajmljuju ili kupuju milijune hektara zemlje i ogromne količine vode, infrastrukture i mrežne sustave, ali i otoke i obale mora, jer sve više ljudi želi živjeti u ugodnijim podnebljima.

Zato od Hrvatskog sabora i Vlade građani imaju pravo očeki-vati da prestanu nuditi na prodaju, ili u koncesije ona dobra i “pri-rodne monopole”, pa i tvrtke, kojima Hrvati mogu sami upravljati - bolje nego danas, dapače izvrsno, ako se to hoće - i od kojih može imati koristi Hrvatska današnjeg i budućih pokoljenja. Zato je isto tako razborito očekivati da se Hrvatska, država potpisnica ugovora s Europskom unijom, što prije uključi u promicanje eu-ropskih vrijednosti dostojanstva osobe i ljudskog rada kao osnove tog dostojanstva; u povratak primata politike kao “mjesta” i načina prakticiranja demokracije i građanskih sloboda; u obuzdavanje fi-nancijskog kapitala - oporezivanjem financijskih transakcija i vra-ćanjem financija u ulogu servisa gospodarstva i javnih zajednica; u borbu protiv klimatskih promjena; u održivu energetsku politiku EU; u izbor migracijske politike EU kao osnove ne asimilacije, nego građanske i kulturne integracije; te, navlastito, u zaštitu obitelji kao osnove društva i dostojanstva života od njegova nastanka zače-ćem do njegova prirodnog završetka.

U zaključku, pozivamo hrvatske javne institucije, od Sabora i Vlade do znanstvenih ustanova i sveučilišta, građanskih i vjerskih udruga te sindikata i stranaka da o pitanjima javne odgovornosti omoguće javnu raspravu i - kad god je opravdano - izjašnjavanje građana referendumom. Radi se, naime, o očuvanju osnovnih funk-cija demokratske države i njezine kohezijske društvovne uloge. Radi se isto tako o trajnim dobrima koje ovaj naraštaj nema pravo rastočiti, uništiti ili rasprodati.

Mons. dr. Vlado Košićpredsjednik Komisije HBK “Iustitia et pax”

Zato je isto tako razborito očekivati da se Hrvatska, država potpisnica ugovora s Europskom unijom, što prije uključi u promicanje europskih vrijednosti dostojanstva osobe i ljudskog rada kao osnove tog dostojanstva; u povratak primata politike kao “mjesta” i načina prakticiranja demokracije i građanskih

sloboda; u obuzdavanje financijskog kapitala - oporezivanjem financijskih transakcija i vraćanjem financija u ulogu servisa gospodarstva i javnih zajednica; u borbu protiv klimatskih promjena; u održivu energetsku

politiku EU; u izbor migracijske politike EU kao osnove ne asimilacije, nego građanske i kulturne integracije; te, navlastito, u zaštitu obitelji kao osnove društva i dostojanstva života od njegova nastanka

začećem do njegova prirodnog završetka.

12 B

roj 6

/453

201

2.

Piše: Goran Moravček

IZ POVIJESNE RIZNICE

GOSPA SNJEŽNA U BELGRADUPrisjetimo se, blagdan Gospe Snježne ili Gospe od Snijega,

povezan je s predajom prema kojoj je usred ljeta, na 5. kolovoza 352 godine u Rimu pao snijeg. Majka Božja se ukazala u snu tadaš-njem papi Liberiju i rekla mu da u Vječnome Gradu izgradi crkvu na mjestu koje će prekriti snijeg. Crkva sv. Marije Velike (Santa Maria Maggiore) proglašena je po papi Liberijanskom bazilikom. U ba-zilici je grob sv. Jeronima (Stridon, oko 347. - Betlehem, 30. rujna 420.), uz kojeg se veže i predaja da je iz naših krajeva te da je stvo-rio glagoljsko pismo, kojim je zapisana dijelom i povijest gradnje crkve Gospe Snježne u Belgradu kod Grižana.

Belgradska je crkva nakon razornog potresa 1750. godine, koji je pogodio Vinodol i Rijeku, prezidana. Dograđeno je svetište s glavnim oltarom posvećenim Majci Božjoj Utješiteljici (Mariji Trošt). Područje drevnog Vinodola pogodila su dva snažna potresa i ra-nije, 1321. i 1323. godine. Nakon toga po-pisane su zemlje grižanske, belgradske i kotorske op

ine u Sopaljskom polju. Iz glagoljskih natpisa, koje je objavio Branko Fučić, sa-znajemo da je u Belgradu 1611. godine bio pop Mikula Mužević, a ondje 1640. godine nalazimo plovana i kaštalda istog imena za čiji je račun Boštijan Brnikar zidao ka-pelu (svetište) u čast Marije Trošt. Nakon potresa 1750. godine počinje temeljita ob-nova crkve u doba plovana Stipana Liva-ka. Tada je ulaz usmjeren prema jugu, na-kon što je bilo dozidano na sjevernoj strani novo svetište Majke Božje Utješiteljice. Drveni oltar Marije Trošt podigao je 1752. “tišljar” Jakopo Konti. Ista je ruka načinila i oltar u goranskoj kapeli Marije Trošt nado-mak Delnica. Na žalost, ostalo je od toga oltara sačuvano tek nekoliko fragmenata.

VRIJEDNE BELGRADSKE ORGULJE Drevna župa Belgrad ukinuta je i sjedinjena s grižanskom 10.

veljače 1790. godine pod belgradskim župnikom i kanonikom Iva-nom Krstiteljem Melehom, u doba senjsko-modruškog biskupa Ivana Krstitelja Ježića. U belgradskoj crkvi sačuvan je veći broj ka-menih glagoljskih natpisa i fragmenata, ali i orgulje iz 18. stoljeća, koje su, na žalost, oštećene. Ogulje su iznimne kulturno-povijesne vrijednosti, a izrađene su u Mletcima za benediktinsku crkvu sv. Roka u Rijeci.

Vrlo zanimljive konstrukcije, orgulje s jednim manualom i peda-lom, kako ih je opisala Jagoda Medar, koja je u svoju monografiju o značajnim hrvatskim orguljama s područja Primorsko-goranske županije uvrstila osim belgradskih samo još one u Mošćenicama, stigle su iz Rijeke u Belgrad 1903. godine zaslugom kanonika Mati-je Balasa, rođenog Grižanca.

Kapela sv. Roka i samostan benediktinki, podignuti uz zbornu crkvu Uznesenja Mariji-na, bili su početkom 19. stoljeća pred samo-urušavanjem, pa su se časne sestre odlučile preseliti na Podmurvice, jer su tamo imale imanje s kućom. Dobrotvorno društvo »Ma-rija«, kojim je upravljao rektor crkve sv. Jero-nima u Starome gradu, riječki kanonik mons. Matija Balas, čija je obitelj dala čak petoricu svećenika, poticao je preseljenje benediktin-ki. Kako bi osigurao dovoljno novca za grad-nju crkve i samostana u podopćini Plase na zemljištu Poglayen, Balas je, među ostalim, ustupio za stotinu tadašnjih kruna belgrad-skoj crkvi Majke Božje Snježne orgulje i na taj ih način tada sačuvao od uništenja, a sestra-ma benediktinkama istovremeno osigurao nešto novca za preseljenje. Kažimo i to da su sredinom 1914. godine časne sestre napu-stile stari samostan i crkvu sv. Roka, koji su

U našoj domovini 5. kolovoza obilježavamo kao Dan domovinske zahvalnosti. To je ujedno i Dan pobjede te Dan hrvatskih branitelja. Prisjećamo se tada 1995. godine kad je Hrvatska vojska oslobodila drevni biskupski grad Knin u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja. U katoličkom kalendaru taj se dan obilježava u čast Gospe Snježne. Na području Riječke nadbiskupije Gospi Snježnoj posvećene su kapele u Belgradu, Liču, na hreljinskoj Gradini te u Lividragi na području gerovske župe. Prvotno je i proštenišna crkva Majke Božje Karmelske u Moravičkim selima u brodomoravičkoj župi bila posvećena Gospi Snježnoj.

Dan domovinske zahvalnosti na blagdan Gospe Snježne

13 B

roj 6

/453

201

2.

Među sitne ptice pjevice koje su do te mjere povezane s ljudima da izvan ljud-skih naselja gotovo i ne žive, spadaju svima nam poznate lastavice. Po svojoj rasprostranjenosti pravi su kozmopoliti: ne gnijezde jedino u okviru Arktičkog

kruga. Živeći u jatima, kao izvanredno dobri letači hrane se u letu, držeći svoja usta tako otvorenima da nam izgledaju kao da im je glava rascijepljena sve do očiju. Kljun zatvore tek kad usta napune kukcima. Kolike li koristi za poljoprivrednike i šumare! Njihova ovisnost o kukcima iz zraka učinila ih je izrazitim pticama selicama. Gnijezdeći u umjerenim područjima, nastupom hladnijih dana, a s tim u vezi i sma-njivanjem „mušica“ u zraku kao plijena, prisiljene su upuštati se na putovanja golemih razdaljina između svojih zimovališta i gnjezdilišta.

Zahvaljujući razvijenim i šiljastim krilima la-stavice su u stanju u jednom trenutku obrušiti se, poput mlaznog aviona, tako nisko da goto-vo dotaknu tlo ili glave ljudi da bi u sljedećem uzletjele „nebu pod oblake“. Noge, točnije pi-skovi nogu, su im vrlo kratke, što im kretanje čini otežanim, a prstenovačima pak čini teškoće pri stavljanje prstena. Noge im, međutim, dobro služe za odmaranje na električnim/telefonskim vodovima, na kojima se u velikom broju skupljaju pred odlazak na zimovanje. Što se gniježđenja tiče, u stanovitom smislu možemo ih ubrojiti u poludupljašice, jer ako se o strop staje pričvrste daščice kao konzole i ukoliko mogu slobodno izlijetati, smjesta grade gnijezda. Dobro se sjećam prodavaonice suvenira u starom gradu Osoru na otoku Cresu, gdje sam jednog ljeta na petnaestak kvadrata stropa izbrojio devet gnijezda naše najpoznatije lastavice pokućarke.

Lastavica pokućarka ili danas znana samo pod imenom lastavica (Hirundo rustica) najčešća je od svih lasta u regiji. U duljinu mjeri 17-19 cm, raspon krila 32-34 cm. Odozgo je plavocrna s riđim grlom i čelom, a odozdo pretežito kestenjastomrke boje perja. Gnijezdo joj je oblika polukugle. U pologu najčešće ima 4-5 crvenkastopjegavih bijelih jaja. Glasa se cvrkutavo „tsvit,tsvit,tsvit“. Pred selidbu, dobro opskrbljena rezer-vnom hranom, kreće put Afrike, južno od Sahare, trpeći velike gubitke. Prema istraživa-njima ornitologa utvrđeno je da se vraćaju samo dva postotka prstenovanih mladih, a da ukupna godišnja smrtnost iznosi oko 73%. Unatoč tomu jedna lastavica prstenovana prstenom zagrebačke centrale oznake A-139256 kao ptić u gnijezdu u Crnom Lugu (lokalitet Leska) 22.VI.1950. nađena je mrtva na istom lokalitetu 20.V. 1959., što će reći da je prsten nosila punih 8 godina, 10 mjeseci i 28 dana, odnosno da je osam puta prevaljivala tu ne malu udaljenost dva puta godišnje. Dok neke druge vrste lastavica imaju godišnje dva do tri pologa, 50% lastavica pokućarki samo jednom godišnje polaže jaja i podiže mladunce. Spolovi su slični.

Srodnik lastavice je piljak, ranije poznatiji kao piljak kosirić (Delichon urbica).Od lastavice ga razlikujemo po upadljivo bijeloj trtici i donjim posve bijelim perjem. Gnijezdi se po naseljima, vrlo često na zidu ispod krova. Njegovo je gnijezdo oblika kugle priljubljeno uza zid, s ulazom kroz mali otvor na vrhu. Leti polaganije od laste.

Valja spomenuti i bregunicu, ranije bregunicu čađavicu (Riparia riparia). Dok je lastavica pokućarka posve napustila svoja negdanja prirodna staništa, stijene i pećine, a piljak samo još tu i tamo na tim lokalitetima gnijezdi, bregunica isključivo gnijezdi u rupama strmih odronjenih obala rijeka i šljunčara. U Hrvatskoj su joj najbrojnije kolonije na odronjenim obalama rijeke Drave. Manja je i od piljka pa se smatra najmanjom europ-skom lastavicom. Odozgo je tamnosmeđa s karakterističnom smeđom prsnom trakom. Na plitko rašljastom repu nema bijeloga.

PRIRODA OKO NAS

Piše: Alojzije Frković

Po svojoj rasprostranjenosti pravi su kozmopoliti: ne gnijezde jedino u okviru Arktičkog kruga.

Lastavice - ptice vezane uz čovjeka

Ako se o strop staje pričvrste daščice kao konzole i ukoliko mogu slobodno izlijetati, lastavice smjesta

grade gnijezda. Dobro se sjećam pro-davaonice suvenira u starom gradu

Osoru na otoku Cresu, gdje sam jednog ljeta na petnaestak kvadrata

stropa izbrojio devet gnijezda naše najpoznatije lastavice pokućarke.

uskoro i srušeni, a taj je povijesni sklop u riječkome Starom gradu (p)ostao gradsko ruglo, nad kojim bi navodno trebala niknuti nova gradska knjižnica.

Na Podmurvicama je podignut novi samostan, a potom je na prijelazu iz dvadesetih u tridesete go-dine prošlog stoljeća dovršena i crkva sv. Josipa. Svoj doprinos za gradnju dali su i siromašni župljani sela Belgrada kupivši orgulje od benediktinki. Stare belgradske orgulje bile su popravljane 1907. i 1926. godine, ali ih sada, kao i sve ostalo u kapeli Gospe Snježne, mrvi razorna snaga (ne)vremena, podsje-ćajući rijetke posjetitelje na prolaznost svega što je stvorila ljudska ruka.

KAPELE POSVEĆENE GOSPI SNJEŽNOJ

Drvena kapela Majke Božje Snježne u Ličkom polju, sagrađena na prijelazu 16. i 17. stoljeća, ob-novljena je 1910. godine. Veća zavjetna crkvica po-dignuta je na istome mjestu 1922. te ju je blagoslo-vio 1930. godine budući senjski i modruški biskup Ivan Starčević (1932.-1934.), rodom Mrkopaljac. Cr-kva je razorena u ratu 22. prosinca 1943. godine. Te godine ubijen je i lički župnik Josip Pretner, rođen 1886. u Čabru. Za svećenika je bio zaređen 1912. godine. Bio je kapelan u Mrkoplju, Brodu na Kupi i Grižanama, te upravitelj župa Sv. Jakov Šiljevica (Jadranovo), Hrib, Turke, Kuželj i Prezid. Župnikom u Liču imenovan je 14. kolovoza 1939. Ubili su ga partizani u Liču 1943. godine.

Na blagdan Gospe Snježne, 5. kolovoza 2001. godine, riječki nadbiskup Ivan Devčić blagoslovio je temelje prošteništne crkve u Liču, koja je prema projektu arhitekta Antuna Juretića sagrađena 2002. godine. Postavljen je i natpis povodom 270 godiš-njice prvog spominjanja kapele (1733. – 2003.) što je povezano s vizitacijskim izvješćem biskupa Ivana Antuna Benzonija. Riječki nadbiskup dr. Ivan Dev-čić blagoslovio je crkvu u Liču na blagdan Majke Božje Snježne, 5. kolovoza 2003. godine.

Kapela Majke Božje Snježne na hreljinskoj Gra-dini podignuta je 1699. godine uz staru župnu crkvu sv. Jurja. Nakon što je izgrađena Karolinska cesta tridesetih godina 18. stoljeća napušteno je naselje na Gradini. Stanovništvo se počelo naseljavati uz novu prometnicu, a na Piketu je podignuta i nova hreljinska župna crkva.

U Lividragi je drvena kapelica posvećena Gos-pi Snježnoj. Izgrađena je na mjestu stare kapele početkom devedesetih godina prošlog stoljeća za-slugom Marijana Filipovića iz Čabra. Kapelu je bla-goslovio riječko-senjski nadbiskup Antun Tamarut 6. kolovoza 1994. godine.

14 B

roj 6

/453

201

2.

Riječki nadbiskup Ivan Devčić 16. lipnja zaredio je Hrvoja Poljaka za svećenika Riječke nadbiskupije. U

katedrali sv. Vida okupili su se brojni dije-cezanski svećenici te vjernici i rodbina kako bi molitvama ispratili ređenika na početku njegova svećeničkog služenja. Hrvoje je ro-đen 26. veljače 1979. godine u Rijeci. Nakon srednje škole profesionalno se bavio glaz-bom no ubrzo se odazvao Božjem pozivu te upisao teologiju. Dvije godine teologije za-vršio je u Rijeci, a ostale tri u Rimu. Zaređen je za đakona 16. listopada prošle godine u Voloskom, a mladu misu slavio je 1. srpnja u župnoj crkvi sv Romualda i Svih Svetih na Kozali u Rijeci.

„Dragi Hrvoje, nadam se da svetom svećeničkom redu pristupaš upravo sa si-gurnošću da te Gospodin neće nikada na-pustiti, štoviše, da će iz mnogih nedaća koje će pratiti tvoj svećenički život uvijek znati izvući neko veće dobro, bilo za tebe, bilo za one koji će ti kao svećeniku biti povjereni. Svi koji smo danas ovdje oko tebe okupljeni želimo i molimo da upravo po tom pouzda-nju u Boga, koje je temeljno za svećenički život i djelovanje, budeš sličan sv. Paoli čije si geslo izabrao i tolikim drugim svecima i Božjim ugodnicima“, rekao je u propovijedi riječki nadbiskup Ivan Devčić podsjećajući na mladomisničko geslo ređenika koje glasi „Voljo Božja, ti si moje nebo!“.

„Zacijelo te ne trebam podsjećati na to koliko je zahtjevno geslo koje si izabrao za svoj svećenički život. Prije svega, nije lako otkriti Božju volju. Uvjeren sam da si danas posebno zahvalan ne samo Gospodinu jer te je pozvao nego i svima koji su ti pomagali

otkriti i prihvatiti Božji poziv, te u njemu rasti i sazrijevati sve do današnjeg dana. Mnogi su znaci po kojima nam Gospodin govori, a da bismo ih razumjeli, potrebno je biti pozo-ran, neprestano učiti i slušati, dati se savje-tovati i voditi od duhovnika i ispovjednika, kao i od drugih dobronamjernih ljudi.“

Nadbiskup je istaknuo kako je u konač-nici Božju volju puno teže izvršiti nego otkriti i spoznati. „Spoznati nešto, pa makar to bilo istinito i dobro, još ne znači i živjeti ili djelo-vati u skladu s time. Već se stari poganski pisac žalio da slijedi ono što je loše, premda je spoznao ono što je dobro. Ako smo spo-znali volju Božju, to još ne znači da smo je prihvatili i da smo spremni izvršiti je. Za to je potreban dodatni i ne mali napor.“ Zbog vjernosti Božjoj volji svećenik je pozvan i na žrtve i trpljenja, no te žrtve donose bla-goslov i spasenja onima kojima je poslan. „Mnogi u tom smislu s pravom ističu kako naša Crkva još i danas živi od plodova koje su joj svojim trpljenjem i mučeničkim svje-dočenjem vjere u vrijeme komunističkog režima zaslužili mnogi proganjani vjernici, svećenici i biskupi predvođeni blaženim kardinalom Alojzijem Stepincem.“

Nadbiskup je naveo i drugi razlog zbog kojeg izvršavanje volje Božje zahtije-va od svećenika žrtvu i trpljenje. „To

su grijesi onih kojima je poslan privesti ih k Bogu. U onoj mjeri u kojoj se oni protive i opiru volji Božjoj, njezino izvršavanje posta-je za svećenika, kao što je bilo i za Krista, uzrokom velikog trpljenja. Upravo zbog pro-tivljenja ljudi Božjoj spasiteljskoj volji Isus je morao i svoj život žrtvovati kako bi je izvršio i njima, tj. nama otvorio put spasenja. Na to

treba biti spreman i svaki Kristov svećenik. To proizlazi iz samog dioništva u njegovu svećeništvu. Pridružujući ga svome sveće-ništvu, Krist od svećenika traži da mu se pri-druži i u žrtvi svoga života te tako bude, kao i on, svećenik i žrtva. Sve to pokazuje, dragi ređeniče, kako je zahtijevano geslo koje si za svoj svećenički život izabrao“ poručio je nadbiskup Devčić mladomisniku te mu za-želio plodonosno svećeničko služenje u vr-šenju volje Božje i pozvao vjernike da mole za njega.

Danijel Delonga

Svećeničko ređenje Hrvoja Poljaka

Zahtjevno je vršiti Božju volju

„Dragi Hrvoje, nadam se da svetom svećeničkom redu pristupaš upravo sa sigurnošću da te Gospodin neće nikada napustiti, štoviše, da će iz mnogih nedaća koje će pratiti tvoj svećenički život uvijek znati izvući neko veće dobro, bilo za tebe, bilo za one koji će ti kao svećeniku biti povjereni“, rekao je u propovijedi riječki nadbiskup Ivan Devčić podsjećajući na mladomisničko geslo ređenika koje glasi „Voljo Božja, ti si moje nebo!“.

Zbog vjernosti Božjoj volji svećenik je pozvan i na žrtve i trpljenja, no te žrtve donose blagoslov i spasenja onima kojima je poslan.

Hrvoje Poljak Rođen 26. veljače 1979. u Rijeci, kao sin pok. Tvrtka i Zdenke, r. Ujević. Zaređen je za đakona 16. listopada 2011. u Voloskom. Zaređen za svećenika Riječke nadbiskupije 16. lipnja 2012. u riječkoj katedrali sv. Vida od nadbiskupa Ivana Devčića.

15 B

roj 6

/453

201

2.

Hrvoje Poljak, novi svećenik Riječke nadbiskupije

Hrvoje Poljak zaređen je za svećenika Riječke nadbiskupije 16. lipnja u katedrali sv. Vida. Ovdje vam donosimo njegova razmišljanja uoči đakonskog ređenja 16. li-stopada 2011. u Voloskom.

„Odabrao sam ovaj put posvećenoga života jer vjerujem da me sam Bog pozvao da budem njegov svećenik. Od svog ulaska u bogoslovno sjemenište pa sve do danas u srcu nosim istu želju, da se usprkos svojoj slabosti svakodnevno odazivam na Božji poziv. Bog je puno toga učinio u mome životu, ali vjerujem da će još puno toga učiniti. Mnoge stvari ovise o meni samome, zato molim Boga za vjernost, ali se preporučam i u vaše molitve kako bi moj korak postao čvršći u Gospodinu“, poruču-je nam ređenik objašnjavajući zašto želi postati svećenik.

„Rođen sam 26. veljače 1979. u Rijeci, kao sin pok. Tvrtka i Zdenke, r. Ujević. Odrastao sam u obitelji u kojoj se nije prakticirala vjera. Kao osnovnoškolac odlazio sam na misu, što se nastavilo i u srednjoj školi. S dvanaest godina primio sam kršte-nje u župnoj crkvi sv. Josipa.

Poslije srednje škole odslužio sam vojsku (1998.), te na povratku u Rijeku počeo se profesionalno baviti glazbom. U tom razdoblju moga života udaljio sam se od Crkve i živio jednim ‘slobodnijim’ načinom života.

U svojoj dvadesettrećoj godini učinio sam po velikoj Božjoj milosti životnu svetu ispovijed. Ovo je bio trenutak moga povratka Bogu i Crkvi. počeo sam intenzivnije moliti, češće se ispovijedati, ići na misu i pohoditi Presveti Oltarski Sakramenat.

2003. godine upisao sam fakultet «Sigurnost na radu» i završio jednu školsku godinu. U međuvremenu su se u meni javljala dublja pitanja za moj budući život. Molio sam se Bogu da mi On pokaže put kojim ću krenuti. Odlučio sam krenuti za svećenika i 2005. započeo studirati teologiju u Rijeci. Zadnje tri godine svoga studija proveo sam u Rimu gdje sam diplomirao teologiju.

Na mome bogoslovskom putu bio bih već odavno pokleknuo da mi Bog nije po-slao one koji će me podupirati svojom molitvom i žrtvom. Zato svoj pripravnički hod do moga đakonata pripisujem Božjoj milosti i ljudima koji su po Božjem izabranju bili uz mene, na poseban način žrtvom, molitvom i svojim životnim primjerom. Bez njih nikada nebi došao do ove točke moga puta. U tom smislu također sam Bogu zahva-lan što mi je po svojoj providnosti dao mogućnost da postanem član «Euharistijske zajednice svećenika Srca Isusova i Marijina» koju je 2005. započeo svećenik don Josip Radić. Mogu reći kako je moj poziv za svećenika rastao i sazrijevao upravo kroz ovu zajednicu i među njenim članovima.

Sve vas nosim u svojim molitvama pred Gospodina, i one koje Bog odabire i po-ziva na put posvećenoga života, da se hrabro odazovu,“ piše Hrvoje Poljak navodeći zašto je odlučio krenuti putem svećeničkog poziva.

Pastoralne promijene

Pastoralni razlozi i potrebe i ove su godine razlog promjenama u služ-bama Riječke nadbiskupije. Je-

danaest župa dobit će nove župnike ili upravitelje, a njih 4 nove župne vikare. Nove će službe preuzeti ukupno 16 sve-ćenika, a promjene će stupiti na snagu krajem srpnja i početkom kolovoza.

Do promjena će doći i u Bogoslov-nom sjemeništu Ivan Pavao II. Novi rek-tor bit će Sanjin Francetić, dosadašnji župnik Jelenja. Za vicerektora je ime-novan o. Marko Stipetić koji je ujedno razriješen službe župnika u Dramlju i Jadranovom. Novi duhovnik bogoslova bit će mr. Vjekoslav Đapić, razriješen službe u župama Svete Obitelji i sv. Ro-mualda.

Novi je i ravnatelj Caritasa, službu preuzima mons. Nikola Uravić, dosa-dašnji rektor Bogoslovnog sjemeništa, a preuzet će i službu ravnatelja Sveće-ničkog doma te ekonoma Teologije i Bogoslovnog sjemeništa. Službi vice-rektora u Bogoslovnom sjemeništu te ravnatelja Caritasa razriješeni su dr. Bo-židar Mrakovčić i dr. Milan Špehar.

Upraviteljem župe Jelenje ime-novan je Ivan Milardović te ra-zriješen službe župnog vikara u

Viškovu. Vjekoslav Kovač razriješen je službe župnog vikara na Kozali te ime-novan upraviteljem župe Svete Obitelji, a Tomislav Miletić razriješen je službe župnog vikara župe sv. Terezije i ime-novan upraviteljem župe sv. Romualda. Ivo Mićić razriješen službe župnika u Matuljima te imenovan župnikom župe Drivenik, a na njegovo mjesto u Matulje dolazi Kristijan Malnar, dosadašnji žu-pni vikara župe Svetog Križa na Srdo-čima. Zlatko Čibarić razriješen službe u župama Zlobin, Lič i Fužine te imenovan župnikom župa Dramalj i Jadranovo. Marko Kopić sa službe župnog vikara u Jelenju, preuzet će upravljanje župa-ma Fužine, Lič i Zlobin. Upravitelj župe Vrbovsko o. Ivan Androić ove je godine imenovan župnikom iste župe. Fra An-selmo Stulić razriješen službe u župi sv. Nikole Tavelića koju preuzima fra Boži-dar Šustić. Dragutin Prlog razriješen je službe župnika u Driveniku. Josip Bla-žotić razriješen je službe župnog vikara župe BDM Karmelske i kao župni vikar odlazi na Viškovo, a mladomisnik Hrvo-je Poljak imenovan je župnim vikarom župe Svetog Križa.

U župama koje vode salezijanci ta-kođer je došlo do promjena. Službe žu-pnih vikara zamijenili su Don Josip Lju-bić i don Vjekoslav Kanić u župama sv. Antuna Padovanskog na Kantridi i župi Marije Pomoćnice.

16 B

roj 6

/453

201

2.

Priredio: dr. Ivan Host

MEDICINSKI KUTAK

Dodir meduze može lijep i sunčan dan na plaži pretvoriti u neugodno isku-stvo. Meduze su jedinstvena bića kojima se možemo diviti, naravno samo ako ih promatramo s udaljenosti. Zemlju obitavaju već oko 650 milijuna

godina. Njihov životni vijek iznosi od tri do šest mjeseci. Pri samostalnom kretanju dostižu brzinu od devet kilometara na sat. Meduze su skoro prozirne i čak oko 99 posto njihove mase čini voda. Nemaju kostura niti neku naročito čvrstu tvar u svom organizmu. Moraju biti u vodi jer im ona podupire cijeli organizam i pomaže u kretanju.

Samo ime “meduza” porijeklo vuče iz grčke mitologije. Meduza je bilo ime jedne od tri sestre Gorgone. Bila je jako lijepa, no nažalost se zamjerila božici Ateni (o tome postoji više verzija), koja je njenu prelijepu kosu pretvorila u strašne zmije otrovnice. Od onda bi se svatko koga bi pogledala pretvorio u kamen.

Meduze osvajaju oceane Ovi drevni želatinozni stanovnici oceana se u posljednje vrijeme nezaustav-

ljivo šire oceanima i prijete ekologiji morskih sustava. Čini se da im klimatske promjene i globalno zatopljenje jako pogoduju. Posljednjih godina zabilježene su eksplozije “cvjetanja” meduza u nekim europskim morima, među kojima i na Jadranu. Tako da se nekih godina od njih na nekim mjestima nemože niti ući u more. Kod Fažane je prije nekoliko godina jedan ribar izvukao neuobičajeno veliku meduzu, tešku osam kilograma i promjera klobuka oko 80 cm. Neki se ribari žale da sve češće nemogu loviti jer im se mreže za kratko vrijeme napune stotinama velikih meduza.

Meduze se kreću nošene morskim strujama, ali i kontrakcijom mišića. One zapravo uzmu nešto vode i onda je kroz otvor izbace van, pa ih taj pritisak pomi-če. Kreću se nakoso prema gore, a klobuk je okrenut u smjeru kretanja. Meduze nemaju mozak, srce, organe za disanje niti krvi. Osjetila su im primitivna, tek raza-znaju razliku između dana i noći, a pomoću osjetilnih senzora prepoznaju plijen.

Žarne niti kao minijaturni harpuniMeduze imaju jedan otvor koji im služi i za uzimanje hrane i za izbaci-

vanje otpadnih tvari. Taj je otvor smješten s donje strane klobuka. Oko meduzinog otvora se nalaze duge lovke, a na njima su žarne stanice koje luče otrov. Na kraju žarnih stanica nalaze se žarne čahure sa žarnim niti-ma koje imaju završetke u obliku harpuna. Njih žarne stanice izbace u tre-nutku kad se meduza brani ili lovi hranu. Na taj način paraliziraju žrtvu i pro-gutaju je. Meduze mogu pojesti plijen koji je veći od njih samih. Najčešće jedu planktonske račiće, no u stanju su pojesti i ribu ili druge meduze.Kako su meduze praktički prozirne teško su vidljive. Zato se meduza prilikom pli-vanja može dotaknuti bilo kojim dijelom tijela, a da je uopće niste vidjeli. Otrov se nalazi u žarnicama i sastoji od otrovnih proteina. Kod dodira trenutačno se osjeti jaka bol. Na mjestu dodira se opažaju opekline, a mogu se pojaviti i mjehurići. Najgore su posljedice kontakta sluznica s meduzom. Ako je zahvaćena velika po-vršina tijela dodirom s većim brojem meduza, mogu se pojaviti znakovi kao što su mučnina, povraćanje, glavobolja, nemir, lokalna krvarenja i mjehurići na koži ve-like površine tijela. Na sreću, otrov meduza uobičajenih za naše vode uglavnom nije snažan. Na Jadranu je najopasnija tzv. morska mjesečina, Pelagia noctiluca.

MeduzeKako su meduze praktički prozirne teško su vidljive. Zato se meduza prilikom plivanja može dotaknuti bilo kojim dijelom tijela, a da je uopće niste vidjeli.

Prva pomoćAko krenete plivati na moru i odjednom

osjetite jaki osjećaj kao da vas je nešto opeklo, najvjerojatnije ste došli u dodir sa meduzom. Evo kako izlječiti opeklinu od meduze:

uNakon susreta s meduzom, treba po moguć-nosti sačuvati mir i pažljivo otresti životinju te što prije izaći iz vode. Ljudi koji pomažu pogođenom trebaju ga smiriti da se izbje-gne nepotrebno kretanje, a time i dodatno utrljavanje žarnog otrova u tijelo. Važno je brzo reagirati i čim prije sanirati opečeno mjesto

uMjesto koje je bilo u dodiru s meduzom tre-ba politi slanom vodom, kako bi se lovke isprale. Ne smije ih se nikako pokušati od-straniti golim prstima. Osim toga, kožu se ne smije trljati, jer bi se time izazvalo daljnje pu-canje žarnih stanica i pogoršalo stanje. Na-kon toga polijete ocat po opeklini i ostavite ga djelovati (naravno ako ga imate pri ruci). Može pomoći i limunov sok. Nesmije se ko-ristiti obična pitka slatka voda ili alkohol, jer bi se nakon njihove primjene mogle aktivirati zaostale žarnice.

uS obzirom da meduza u koži ostavlja svoje lovke (žarnice) dobro ih je ukloniti. Ukoliko nemate pri ruci ocat, možete upotrijebiti kre-mu za brijanje, sapun ili slično te ih stavite na opečeno mjesto. Nakon toga opečeno mjesto morate “lagano ostrugati” odnosno “obrijati” britvicom ili nožem. Ukoliko ih nemate pri ruci dobro će pomoći i osobna iskaznica. Tako ćete ukloniti lovke koji su u koži. Nakon toga ponovno polijte po opeklini ocat (ako ga imate pri ruci).

uTerapija nakon odstranjenja žarnica uključu-je lokalnu primjenu masti koje imaju protuu-palno i protualergijsko djelovanje, a dobro je i ako sadrže lokalni anestetik (lidokain) kako bi se umanjila bol. Stručna medicinska pomoć je svakako potrebna ako su tegobe vrlo izražene, ako je opečena veća površina tijela (npr. više od polovice ekstremiteta) ili ako ste opečeni po sluznicama ili na glavi i vratu.

17 B

roj 6

/453

201

2.

CRKVENA GLAZBA

Piše: Andrejka Srdoč

Orguljaš mora voditi računa o dvostrukoj zadaći kojeg pred njega stavlja pjevanje: Instrumentalno praćenje pjesme i „uokvirivanje“ iste u instrumentalne stavke predigre, međuigre i završetka.

1. Instrumentalno praćenje pjesamaPrvi zadatak orguljaša u liturgiji je pratiti pjevanje. Praćenje

pjevanja je umjetnost koja pretpostavlja vještinu sviranja, a za-htjeva poznavanje liturgije, jer na primjer praćenje psalma ne može imati isti karakter kao praćenje poklika Aleluja: za dobro ispunjenje ovoga zadatka svakako treba vladati osnovnim po-znavanjem instrumenta, njegovih mogućnosti i registracije. Ne prati se na isti način pjevanje puka, zbora ili soliste. Praćenje psalma ima meditativni karakter znači uputna je upotreba tiših registara, dok za poklik aleluja možemo uvesti pjesmu s „ripie-no“ i dati svečaniji karakter.

Nadalje, ne prati se na isti način pjesma koju zajednica po-znaje i ona koju tek uči. U prvom slučaju jasno je da će orguljaš moći dati solidnu harmonijsku podlogu, dok u drugom slučaju treba će više nastojati oko jasnoće melodije pjesme. U našim krajevima rado se pjeva u pučkom višeglasju. Ako se ovo pjeva-nje prati tada će orguljaš trebati voditi računa o pravilima puč-kog pjevanja učeći ih od raspjevane zajednice, a odustajući od neprilagođenih, premda bogatijih harmonizacija koje ometaju spomenuto višeglasje. Onaj koji prati treba uvijek biti pažljiv na ono što se događa: on je često prvi čuvar kvalitete pjesme kako s ritmičkog tako i s melodijskog stajališta.

Praćenje pjevanja se ne improvizira, pogotovo ako se ne poznaju osnovni zakoni harmonije na manualu. Dobro je zato pobrinuti se za pratnju pjesama, kako za partituru tako i za vjež-banje iste. Treba spomenuti kako je često potrebno pjesmu po-staviti u tonalitet koji odgovara zajednici, što za sobom povlači pitanje vještine transponiranja.

Nakon što je svladan i usvojen tekst neke pjesme, samo praćenje pjevanja se uči na licu mjesta i to prije svega slušanjem onih koji su tu vještinu već svladali, a kad se nađe za instrumen-tom slušanjem onih koji pjevaju.

Od jeseni započinju novi upisi u Nadbiskupijsku školu za cr-kvenu glazbu. Pozivamo sve zainteresirane osobe, a pogotovo sve župnike koji nemaju svirača da pošalju na školovanje nada-rene kandidate. Obrazac za upis možete dobiti u Nadbiskupiji ili u svojim župama, te ga dostaviti tajništvu škole do 8. listopada 2012.

Za više informacija možete se obratiti na: Tajništvo Riječke nadbiskupijske škole za crkvenu glazbu,ul. Ivana Pavla II., br. 1, 51000 Rijeka.Tel.: 051/581-242; Fax.: 051/561-223; Mob.: 091/9752909E-mail: crkvena.glazba@ri-nadbiskupija.hrInternetske stranice: www. rijeka-nadbiskupija.hr

UPISI U NADBISKUPIJSKU ŠKOLU ZA CRKVENU GLAZBU

2. Uokvirivanje pjesme u instrumentalne stavke predigre, međuigre i završetke

Osim praćenja pjesme, orguljaš treba i uvesti u pjesmu glazbe-nim uvodom, predigrom. Ne treba smetnuti s uma da orgulje ne služe samo za davanje intonacije, nego imaju znatno većih mogućnosti koje će vješti orguljaš znati pokazati. Ovaj kratki stavak koji najavljuje pje-smu odlučujući je za kvalitetu pjesme. Predigra postavlja već od prvih taktova ritam pjesme, tonalitet, te ugođaj u kojem će se pjesma izvo-diti. I u ovom slučaju treba voditi računa o kakvoj pjesmi se radi: da li je to himan, litanija ili kakav drugi glazbeni oblik kojega susrećemo u liturgiji, a svaki od njih ima svoje interpretativne karakteristike.

Pjesma može završiti s postludijem. Ovo instrumentalno produ-ljenje također je način koji omogućuje prijelaz pjesme k liturgijskom činu koji zatim slijedi. Ovaj kratki stavak omogućuje da još jednom u mislima liturgijske zajednice odjeknu riječi koje su upravo pjevali, a na koje ih navodi melodija koju slušaju, ili daje prigodu orguljašu da razvije slobodnu melodiju čije značenje ide preko značenja riječi, poput gregorijanskog jubilusa. Ovdje je svakako važno voditi računa da se instrumentalni interventi uklope u razvoj i tijek slavlja, a ne da ga blokiraju.

Treći instrumentalni trenutak je međuigra. Ovaj glazbeni stavak omogućuje vrijeme odaha unutar pjesme koja ima više kitica, a koje su opravdane duljinom obreda kojega prate kakav je npr. obred priče-sti. U strofnim pjesmama i himnima bit će uvijek prikladno posegnuti u određenom trenutku za kratkom međuigrom: ovaj „zahvat“ uklanja osjećaj umora i dosade koji se rađa iz višekratnog ponavljanja jedne te iste melodije.

Da li se ovi stavci improviziraju? U najviše slučajeva „Da“. Pomni-jom analizom melodije pjesme uvijek će se naći neku glazbenu temu za improvizaciju, a već i sam izbor registara može biti prikladan za ostvarenje istih. Uz rečeno može se uputiti i na naše kantuale koji uz mnoge popijevke donose već priređene uvode ili međuigre.

Dvostruka zadaća orguljaša

18 B

roj 6

/453

201

2.

Iz prošlosti Rijeke

Župna vela crikvaCrkvu u središtu grada zovu i „kod Kosog tornja“, a ona

je crkva Uznesenja Blaženje Djevice Marije. Ova zborna-žu-pna crkve ima mnogogodišnju povijest. Izgrađena je 1442. godine, a bila je poznata po kosom šiljatom tornju, pirami-dalnog oblika. Zvonik je preuređen za mojih gimnazijskih dana 1928. godine po nalogu direktora Giganteo. Riječani su bili ogorčeni i protestirali.

Zvonik je danas nagnut oko četrdeset centimetara, a nitko ne prati stanje ili možebitno spuštanje terena. Crkva ima tri lađe, unutrašnjost je prilično tamna i hladna. Tijekom povijesti vršene su razne preinake, a i danas njezina obno-va dugo traje.

Ulaz je zadržao velike i lijepe dorske stupove, a iznad je skulptura anđela. Pročelje ima divnu veliku rozetu. U sa-moj crkvi i dvorištu nalaze se grobovi članova bratovština i gradskih uglednika. Riječani crkvu zovu „Duomo“.

Oko crkve su donedavno bili bedemi grada, a danas je to sve demolirano i uništeno uslijed gradnje modernih zdanja, podzemne garaže i buduće gradske knjižnice. Na-suprot se nalazi, nekoliko puta srušena u ratu, Pedagoška akademija.

Maks Peč

OBITELJSKI PREDAH

Roman “Kalista” Johna Henryja NewmanaU prostorijama nakladne kuće Verbum u utorak, 5. lipnja na konferenciji za medije predstavljena je

knjiga “Kalista. Roman o prvim kršćanima” Johna Henryja Newmana. Knjigu je predstavio mr. sc. Petar Balta, glavni urednik nakladne kuće Verbum.

John Henry Newman (1801.-1890.), obraćenik, kardinal i pisac, jedan od najvećih kršćanskih velika-na, u ovome briljantnu romanu živopisno i poticajno opisuje život prvih kršćana u Rimskome Carstvu.

Radnja se romana odvija sredinom 3. stoljeća u sjevernoafričkoj rimskoj provinciji, u gradu Siki, gdje su kršćani trpjeli velike progone. Neizvjesna sudbina kršćanske zajednice te ljubav lijepe grčke poganke Kaliste i kršćanskoga mladića Agelija isplele su prekrasnu i uzbudljivu pripovijest o važnosti osobnoga svjedočenja i dramatičnosti životnih izbora.

Newman tako kroz svoje likove progovara o sumnjama i preispitivanjima o životu, Bogu i ljudima, istodobno naglašavajući snagu obraćenja koje čovjeka mijenja iz temelja i koje osmišljava njegov život.

IZDANJA VERBUM

DODIJAVANJA STAROG PROFESORA

Trs i loze“Ja sam istinski trs, a Otac moj - vinogradar. Svaku

lozu na meni koja ne donosi roda on siječe, a svaku koja rod donosi čisti da više roda donese.” (Iv 15,1-2)

Slika vinograda česta je u biblijskoj tradiciji. Vino-gradar u svoj vinograd ulaže puno truda, brige i rada. Na vrijeme ga treba okopati, pročistiti, obrazati, vezivati, braniti od štetočina, trajno njegovati. U Svetom se pi-smu Izrael često uspoređuje s Božjim vinogradom. Ta se slika pretače u govor o Crkvi u ovoj prispodobi. U sedamnaest redaka Ivanova evanđelja, Isus osam puta spominje “donošenje ploda”, a čak šesnaest puta “osta-nak” loze na trsu.

Između trsa i loze struji isti životni sok, duboko za-jedništvo, isti neizrecivi život.

Neka nam u srcu trajno odzvanjaju Isusove riječi: “Kao što loza ne može donijeti roda sama od sebe, ako ne ostane na trsu, tako ni vi, ako ne ostanete u meni.” (Iv 15,4) “Ovime se proslavlja Otac moj: da donosite mnogo roda.” (Iv 15,8)

Gospodine! Ti znaš da smo poput mladica koje lako usahnu pred nedaćama života. Prati nas uvijek svojim Duhom i ukrijepi našu ucijepljenost u Tebe!

Priredio: Dario Miletić

19 B

roj 6

/453

201

2.

OBITELJSKI PREDAH

Sveti Romuald, kojeg slavimo 19. lipnja, monah je koji je oko 1000. godine pokrenuo struju unutar već aktivnog pokreta za obnovu redovništva, točnije monaštva. Kamaldoljanska kongre-gacija danas je dio reformiranog ogranka bene-diktinske zajednice. Samostan u Camaldoliju ove godine obilježava tisućugodišnjicu od svoje uspostave davne 1012. u toskanskom mjestu Camaldoli. Obilježavanju visoke obljetnice pri-družio se i papa Benedikt XVI. posjetivši u ožuj-ku ove godine samostan San Gregorio al Celio u Rimu kojega danas drže upravo kamaldoljani. Tijekom povijesti Crkve kamaldoljani su dali veći broj zaslužnih imena; spomenimo samo svetoga Petra Damianija ili Gracijana autora Decretuma, poznate pravne kompilacije.

Sv. Romuald rođen je u Ravenni između 951. i 953., živio je 75 godina (umro između 1023. i 1027.). Potječe iz aristokratske obitelji, da bi već u dobi od 20 godina napustio imutak i postao monah u poznatom ravenskom samo-stanu Sant’Apollinare in Classe. Jedna riječka župa, na Kozali, posvećena je svetom Romualdu i Svima Svetima. Titula svetog Romualda nije kao što to inače biva, izrasla iz pobožnosti mje-snih vjernika prema tome svecu, već iz okolnosti koji su omogućili podizanje velebne crkve. Naime od svoga nastanka 1923. kozal-ska je župa bila posvećena Svima Svetima, no prvi riječki biskup Isidoro Sain u znak zahvalnosti prema talijanskom darivatelju poduzetniku Senatoreu Borlettiju koji je izdašnom svotom novca pomogao izgradnju, i na spomen njegovoga oca Romualda, 21. siječnja 1930. dekretom je odredio proširenje patrona kozalske župe. Od tada je župa na Kozali posvećena svetom Romualdu i Svima Svetima.

Velik broj benediktinskih samostana na području Hrvatske iz-građeni su u 12. i 13. stoljeću od jadranske obale sve do Slavonije i Srijema (samostani svetog Ivana u Medulinu 1115., svetog Miho-

vila nad Pazinom prije 1178., svete Marije na Košljunu 1186., sve-tog Jurja i svetog Križa u Senju). Možemo slobodno govoriti o pre-porodu benediktinaca u tome razdoblju u nas, preporod nastao

na temelju radikalne obnove redovništva kojem su poticaj dali pokreti iz francuskog Clunyja i s apeninskog Camaldolija. Ti su samostani orga-nizirani u novom duhu koji struji iz opatija Cluny i Camaldoli i pod njihovim su vodstvom mnogi samostani oslobođeni feudalnih zaštitnika od-nosno njihovih presizanja pred kojima se brane sklapajući saveze benediktinaca (kongregacije) na temelju pravila svetog Benedikta. Kamaldo-ljani svetog Romualda (1050.) u sebi ujedinjuju iskustva pustinjačkog i samostanskog života, promiču skromnost i siromaštvo u službi Evan-đelja. Kamaldoljani su u nas ostavili dubljega traga no clunyjevci. Snažne figure biskupa no-sitelja grgurovske reforme dolazile su iz te re-dovničke zajednice. Splitski nadbiskup Lovro 1059.-1099. i trogirski biskup sveti Ivan Ursini

1062.-1111., neki su od njih. Spomenuti nadbiskup Lovro smatra se duhovnim ocem kralja Zvonimira i njegovom desnom rukom u obnoviteljskim nastojanjima Crkve, a na mjesto splitskog nadbi-skupa došao je iz Osora gdje je bio biskup.

Često se spominjao boravak svetog Romualda u Istri. Nedav-no je tome podatku dana vjerodostojna potvrda iz crkvenopovi-jesnih istraživanja pa se boravak toga sveca na našem najvećem poluotoku od sada treba smatrati sigurnim i u arhivskim vrelima utemeljenim podatkom. Znanstvenik i profesor u sjemeništu u Ravenni Ruggero Benericetti zadnjih je godina objavio nekoliko zapaženih djela na temelju arhivskog istraživanja crkvenih i svje-tovnih arhiva na području Ravenne i okolice. Sveti Romuald u Istri je boravio između 1002. i 1004. Osim toga spomenuti autor spo-minje i mogućnost drugog Romualdovog boravka u Istri tijekom 1014. i početka 1015. godine.

O svetom Romualdu na temelju novih spoznaja

Svaki dan možemo nekoga usrećiti, a to ne činimo! Marko Medved

U subotu, 9. lipnja riječki restoran „Gar-dens“ do posljednjega mjesta bio je ispu-njen ženama koje su došle na druženje pod nazivom „Doručak za žene“ gdje je preda-vanje na temu: „Kako tvoj život može posta-ti uzbudljiv“ održala s. Tereza Zukić. Sestru Terezu milijuni Nijemaca poznaju kroz tele-vizijske nastupe, mjuzikle, mise, predavanja i knjige gdje je tražena govornica koja već godinama izaziva senzaciju kao trenerica menadžera.

Nekadašnja prvakinja u atletskim spor-tovima, koja je svoju sportsku karijeru za-mijenila duhovnim pozivom, oduševila je Riječanke koje su se okupile na Doručku za žene kojega je organizirala istoimena Udru-ga. Na vrlo humorističan, ali i vrlo suptilan način s. Tereza je pričala o potrebi da svo-ju ljubav dijelimo s bližnjima, da se Bibliju ne treba čitati nego postati Biblija, ali i da smo dužni Boga slaviti. „Svaki dan možemo nekoga usrećiti, a to ne činimo!“, upozori-

la je s. Tereza dodajući kako su ljudi gladni ljubavi, gladuju za pažnjom i kad drugome pokažemo da ga volimo, njegov dan posta-je drugačiji.

Osvrćući se na odabir mjesta na koje-mu je održala predavanje, ova redovnica je istaknula kako danas treba izaći iz crkve i današnja evangelizacija zahtjeva da se do čovjeka dopre na različite načine. Posvje-dočila je o svojoj sportskoj karijeri kada nije poznavala Boga i kako joj se život preko noći okrenuo, kako je Bog ušao u njezin ži-vot kada je prvi puta uzela Bibliju u ruke i poručila da za razliku od života bez Boga, život s Njim je simfonija. „Imamo samo je-dan dan i trebamo ga iskoristiti. Moramo se voljeti i biti prijatelj s Isusom i svjedočiti ga i na neobičnim mjestima jer ni Isus nije išao u sinagogu, nego se družio s ljudima i pričao o svom Ocu.“ „Doručak za žene“ krenuo je 1983. godine u Švicarskoj s ciljem da se ženama pruži mjesto gdje će u neko-

liko sati uživati u zanimljivim predavanjima i moći razmijeniti mišljenja. Ubrzo se proši-rio na ostalo Europu, a u Hrvatskoj je prvi puta održan upravo u Rijeci u devedesetim godinama, rekla je koordinatorica riječke podružnice Udruge „Doručak za žene“, Kor-nelija Mikulić Krvavica, a njena kolegica iz Zagreba, Angelika Basch dodala kako se ovakva događanja održavaju u cijeloj Euro-pi, najviše u Austriji, Njemačkoj i Švicarskoj.

Helena Anušić

20 B

roj 6

/453

201

2.

Gospić

Svećeničko ređenje Ivice Tolle

U subotu 30. srpnja gospićko-senjski biskup Mile Bogović predvodio je u gospićkoj katedrali Navještenja BDM obrede svećeničkog ređenja đakona Ivice Tolle. Uz brojne svećenike, župnika iz rodne župe ređenika, Otoka kod Vinkovaca Antuna Kneževića, bogoslove te hodočasnike iz Otoka, gospićku katedralu su ispunili i profesori zagrebačke 4. gimnazije na čelu s ravnateljem, škole u kojoj je ređenik Ivica Tolla više od 10 godina predavao vjeronauk. Svečanost liturgiji dao je kate-dralni zbor pod vodstvom s. Velimire Marinović i uz orguljsku pratnju bogoslova Josipa Šimatovića.

Biskup Bogović poručio je ređeniku Tolli da se oboje nalaze pred oltarom koji predstavlja Isusa, odnosno smrt i uskrsnuće. Krist je stijena koja za svakog stvara vječnost. I tebe zove Crkva, biskupija i njen prezbiterij da gradiš na toj čvrstoj stijeni, a ne na pijesku što simbolizira laž, novac i nasilje. Laž da su Kristovo tijelo odnijeli apostoli, novcem je plaćeno za širenje te laži, a nasiljem su kao mučenici završili većina prvih učenika. Kroz povijest se većina kuća na pijesku iz komunizma, fašizma, nacionalsocijalizma rušila. Ivica je to u obitelji i župi Otok ranio otkrio, a nakon više godina djelovanja kao vjeroučitelj je imao hrabrosti odazvati se pozivu za svećenika.

Pozdravne riječi mladomisniku Ivici uputili su djelatnici osnovne škole dr. Franje Tuđmana iz Ličkog Osika gdje je radio, a na kraju se svima zahvalio i sam ređenik.

Zvonko Ranogajec

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Ogulin

Proslavljen zaštitnik gorskih spašavatelja

sv. BernardTreću godinu za redom u Ogulinu se na držav-

noj razini održala središnja proslava sv. Bernarda, zaštitnika Hrvatske gorske službe spašavanja, vri-jedne i humane organizacije koja pomaže ljudima u nevolji. Svečanost hrvatskih gorskih spašavate-lja započela je ophodom sa zastavama središtem grada od njihovih prostorija do župne crkve sv. Križa. Misu je za preko pedeset članova HGSS-a iz većine hrvatskih stanica predslavio župnik i de-kan ogulinski mr. Tomislav Rogić. Misi su nazo-čili pročelnik Hrvatske Gorske službe spašavanja Vinko Prizmić, izaslanik predsjednika RH general Dražen Šćuri, izaslanik ministra obrane RH pu-kovnik Perica Turalija, izaslanik ministra unutarnjih poslova Ivica Porubić, izaslanik ravnatelja DUZS, pročelnik područnog ureda za zaštitu i spašavanje Karlovac Martin Barić, pročelnik ogulinske stanice HGSS-a Hrvoje Jerak, karlovački župan Ivan Vučić i gradonačelnik Ogulina Nikola Magdić.

Mon. Rogić je istaknuo da slaveći sv. Bernar-da kao i sv. Vida slavimo ljude u čijim životima se ostvarila snaga Božje milosti u pomaganju ljudima i veličanstvenoj žrtvi za druge. Da ta pomoć bude konkretnija sva milostinja će se namijeniti za po-moć stradalima u potresu u Italiji, jer treba reći da je talijanski Caritas za vrijeme Domovinskog rata među prvima pomagao Hrvatskoj odnosno Pia-cenza Ogulinu pomažući 30 obitelji „kumstvom na daljinu“. Propovjednik je istaknuo da nam je Isus u euharistiji ostavio svoje probodeno srce, a danas nas najviše razjedinjuje rastočeno srce. Bog nas uvijek uči ljubiti, jer je Bog u sebi vječna ljubav, se-bedarje, velikodušnost. To je životom pokazao i sv. Bernard svetac iz 11. stoljeća iz Aoste u Italiji. Zbog izuzetne pobožnosti kojom se kao mladi svećenik odlikovao, biskup ga je imenovao arhiđakonom - svojim prvim pomoćnikom. Ta dužnost obvezala ga je na stalne propovijedi unutar cijele regije, te na brigu za siromašne. Kako se Aosta nalazi u Alpama, sv. Bernard je znao dočekivati izmorene putnike koji bi u grad stizali nakon teškog prijela-za obližnjeg Monte Giovea. Na Monte Gioveu je dao sagraditi dva planinarska utočišta, gostinjce za iznemogle putnike, gorštake i sve one koji se iz bilo kakvog razloga nađu u planinama. Ta utočišta danas nose njegovo ime Grande San Bernardo i Piccolo San Benardo na talijansko-francusko-švi-carskoj granici. Njegove moći danas se čuvaju u katedrali u Novari, a njegovo štovanje prošireno je po cijelom svijetu među planinarima među čemu je posebno pridonio papa Pio XI. i sam planinar. Bernarda ne častimo zato što je živio u planini, niti što je osvojio najveće vrhunce Alpa, častimo ga zato što je svoj život, po Kristovim riječima, osmi-slio pomažući drugima. Tako je i sam postao slika Srca Isusova, onaj koji pomaže razumjeti i daje vi-djeti koliko Bog ljubi čovjeka.

Nakon mise svi sudionici proslave obišli su jedinu u Hrvatskoj alpinističku zbirku a gledali su i vrlo atraktivnu vježbu ogulinske stanice HGSS-a izvlačenja unesrećenog iz kanjona koja je održana iznad 40 metara duboka Đulina ponora u središtu grada.

Z. Ranogajec

Desmerice

Blagoslov nove kapele sv. Ivana Krstitelja u Desmericama

U subotu 23. lipnja u župi sv. Jurja u Zagorju Ogulinskom u naselju Desmericama ostvarena je višegodišnja težnja vjernika ovog dijela župe da dobiju svoj sakralni prostor. Novu kapelu sv. Ivana Krstitelja blagoslovio je izaslanik gospićko-senjskog biskupa ogulinski dekan mons. mr. Tomislav Rogić. Svečanosti blagoslova nazočili su brojni vjernici, hodočasnici iz susjednih župa Ogulinskog dekanata na čelu s gradonačelnikom Ogulina Nikolom Magdićem i njegovim zamjenikom Tonom Radočajem. Svečanost su uzveličali članovi više Dobrotvornih podupirajućih društava ogulinskog kraja kao i članovi Frankopanske garde. Na misi su koncelebrirali mjesni župnik dr. Željko Blagus, župnik Oštarija i Cerovnika pop Antun Luketić i župni vikar iz Ogulina Dino Rupčić.

Nakon što su veličanstvenom procesijom došli do kapele, blagoslov je predvodio mons. Tomi-slav Rogić, a pozdravne riječi uputio je župnik dr. Željko Blagus. Mons. Rogić je u propovijedi go-voreći o crkvi istaknuo da je to kuća Božja i vrata nebeska. Crkva je mjesto božjeg prebivališta na zemlji i znak Božje prisutnosti. Svaka nas crkva podsjeća da nismo sami, da je Bog s nama. Zato su ljudi podizali crkve, kapelice, velebne katedrale i male križeve na raskršćima, uvijek Bogu na čast jer su htjeli vidljivi Božji znak u svojoj sredini. Crkva, kuća Božja ujedno su i vrata nebeska! U crkvi se učimo biti Bogu blizu. A u Božjoj blizini nestaje s nas prašina i blato grijeha. Bog nas opro-štenjem čisti i čini dostojnim stajanja pred njim. On krijepi naše snage, oporavlja nas za životne borbe, usavršava našu ljubav i dobrotu, daruje nam mir srca, čini nas uvijek više svojom djecom. Propovjednik je zatim progovorio o Ivanu Krstitelju i njegovu rođenju. On nam snažno poručuje da znamo prihvatiti Božju volju. Samo tada znat ćemo se nositi i sa životom. Ova crkva će svoj plan i ulogu ispuniti ukoliko bude znak Božje prisutnosti za vas, ukoliko vas bude okupljala u istinskoj vjeri, ukoliko bude čimbenik vašeg zajedništva i rasta u vjeri i međusobnoj ljubavi. Neka vam bude uvijek kuća Božja i vrata nebeska, zaključio je propovjednik.

U večernjim satima održano je tradicionalno vjerničko okupljanje i paljenje Ivanjskog krijesa.Z. Ranogajec

21 B

roj 6

/453

201

2.

Korenica

Nadbiskup Eterović blagoslovio kip bl. Katarine Kotromanić

U subotu 16. lipnja u župi sv. Jurja u Korenici bilo je izuzetno svečano. Glavni tajnik Sinode biskupa iz Vatikana nadbiskup Nikola Eterović predslavio je misno slavlje kao i blagoslov kipa bl. Katarine Kotromanić, posljednje bosanske kraljice i blaženice iz franjevačkog svjetovnog reda. Uz nadbiskupa Eterovića suslavio je i mjesni biskup Mile Bogović, mjesni župnik Stipe

Zeba, slunjski dekan mons. Mile Pecić kao i brojni sveće-nici iz biskupije. Korenička cr-kva bila je prepuna vjernika u narodnim nošnjama iz mjesne Like ali i iz domovine blaženice Bosne, od Kraljeve Sutjeske pa do Plehana. Dostojanstvo liturgiji dao je župni zbor uz žu-pni tamburaški orkestar.

Nadbiskup Eterović je progovorio o tragičnom živo-tu ove velike žene koju mnogi nazivaju posljednjom bosan-skom kraljicom Umrla je u svo-

joj 54. godini, točnije 1478. Pokopana je u Rimu u crkvi Aracoeli. Sudbina ove svete žene slična je mnogim majkama u Bosni. Može se reći da su istu ili sličnu sudbinu imali mnogi današnji vjernici u Korenici koji su spašavajući živote u Bosni povlačili se pred agresijom te našli utočište u Korenici. Nakon mise nadbiskup Eterović je blagoslovio kip kraljice Katarine Kotromanić, rad umjetnika Josipa Cvrtile.

Z. R.

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

Trošmarija - 219. bdijenje u svetištu Gospe od Utjehe

Patnju treba osmisliti

Gospićko-senjski biskup Mile Bogović pred-slavio je u subotu 30. lipnja tradicionalno bdijenje u svetištu Gospe od Utjehe koje se održalo po 219. put od davne 1793. godine kada je tadašnji papa Pio VI. svetištu dao bulu kojom se hodočasnicima izriče oprost grijeha. Proštenje s križnim putom i mi-som bdijenja služeno je za oko tisuću hodočasnika iz Ogulinskog kraja, Slunja, susjedne Slovenije ali i Hrvata pristiglih iz Australije. Suslavili su upravitelj svetišta don Željko Kuten, župnik i dekan ogulinski mons. mr. Tomislav Rogić kao i više svećenika ogu-linskog dekanata među kojima tradicionalno i don Giovanni Trussina iz Trsta.

Razmišljajući o Blaženoj Djevici Mariji kao tješiteljici biskup Bogović se zapitao ljudskim razmi-šljanjem kako je ona tješiteljica kada je i sama bila neutješena nakon onakvog završetka svog sina. To je ljudsko razmišljanje jer je ona više nego i Veroni-ka, i Šimun Cirenac i jeruzalemske žene bila svjesna veličine smrti i uskrsnuća svog sina te da sudjeluje u gradnji svijeta na stijeni, a ne pijesku. Divila se sinu koji je ljubio mučitelje, a lice mu je bilo bez srdžbe i gnjeva. U njemu je vidjela spasonosnu sna-gu za sve ljude. Zbog toga je ona kroz cijelu povijest Tješiteljica i Majka utjehe.

I naš narod je kroz povijest imao brojnih križnih putova iz kojih se dizao u molitvi i praštanju, a Maj-ka utjehe mu je bila vodilja. Danas je naše društvo bolesno jer ne zna osmisliti boli i učiniti ih sposob-nostima.To bi nas diglo na višu razinu i gradili bi svi-jet na čvrstoj stijeni, a ne na pijesku koji se bazira na arsenalu zloće, laži, novcu i nasilju. Izašli smo iz takvog društva i svaki vjernik treba svjedočiti u takvom svijetu, zaključio je biskup Bogović.

Zvonko Ranogajec

Oštarije

Biskupijski susret ministranata U ponedjeljak 18. lipnja u svetištu Gospe od Čudesa održan je biskupijski susret ministranata

Gospićko-senjske biskupije. Okupilo se preko 250 ministranata iz svih pet dekanata i većine župa biskupije s oko 30 svećenika.

Susret jer započeo svečanom procesijom do svetišta gdje je održano pokorničko bogosluž-je koje je predslavio ogulinski dekan mons. mr. Tomislav Rogić. U slijedio je pozdrav domaćina, čuvara svetišta popa Antuna Luketića ministrantima i svećenicima nakon čega je uslijedilo misno slavlje koje je predslavio izaslanik gospićko-senjskog biskupa, Generalni vikar mons. mr. Tomislav Šporčić. Suslavili su brojni svećenici biskupije.

Život svakog čovjeka vodi čežnja za srećom, a ako je ta želja pogrešna, onda je i sam život u pitanju, istaknuo je na početku mons. Šporčić. A čežnjama prema željama su posebno usmjereni mladi. Koja je želja ispravna? Da bi to spoznali obraćamo se Bogu i Dugu svetomu da nas rasvijetli. Ovdje u Oštarijama poseban uzor dosljednosti vjere je Gospa od Čudesa. Mariju gledamo kao najvrjedniju i najmudriju ženu koja je živjela na licu zemlje, što je propovjednik potkri-jepio razmišljanjima o Mariji od strane J. P. Sartrea, sv. Augustina i M. Gandhija.

U popodnevnom dijelu susreta održana su za ljubitelje sportskih aktivnosti natjecanja u nogo-metu. Ostali ministranti su u pratnji popa Luketića pohodili drevni biskupijski centar Modruš gdje ih je dočekao domaći župnik dr. Željko Blagus.

Z. R.

Sjednica Senjskog kaptola

Godišnji susret članova Senjskog kaptola odr-žan je u četvrtak 5. srpnja u Senju pod predsjeda-njem gospićko-senjskog biskupa Mile Bogovića i prepošta Senjskog kaptola mons. Mile Čančara. Nakon pozdravnih riječi biskupa Bogovića kanonik Mile Pecić pročitao je zapisnik s protekle sjednice, a potom je prepozit mons. Čančar izvijestio o sudjelo-vanju kanonika na slavljima. Kanonici su sudjelovali u slavljima Dana hrvatskih mučenika, kao i sv. Jako-va na Udbini, proslavi Blagovijesti u Gospiću i Veli-koj Gospi na Krasnu. Posebno je njihova nazočnost tradicionalno prisutna za proslave Gospe Karmel-ske u Senju gdje su posebno uočljivi jer sudjeluju u procesiji i misi u svečanim ornatima. To je znak pa-žnje prema Senju i mjesnom vjerničkom puku koji je znao sačuvati svoju vjeru u povijesnim neprilikama kao i priznanje dugoj i značajnoj crkvenoj povije-sti Senja. Kanonik mons. Tomislav Šporčić iznio je plan slavlja u Godini vjere u kojoj će se održati susreti brojnih kategorija vjernika, od ministranata, prvopričesnika, krizmanika do susreta supružnika, mladih i bolesnika. Završetak Godine vjere bio bi u znaku hodočašća cijele biskupije u Mariju Bistricu u listopadu 2013.

(IKA)

22 B

roj 6

/453

201

2.

Redovita mjesečna tribina “Mladi petak”, koju organiziraju župa Presvetoga Trojstva u Otočcu i Grad Otočac, posljednja u proljetnom ciklusu, održana je 15. lipnja u velikoj dvora-ni župnog pastoralnog centra. O temi “Uloga katoličkoga u hrvatskom identitetu” govorio je dominikanac Frano Prcela, ugledni hrvatski teolog koji živi i radi u Mainzu i Berlinu. Mode-rator tribine don Anđelko Kaćunko na početku je pozdravio gosta i gotovo pedeset slušatelja, među kojima su bili otočki župnik i generalni vikar mons. Tomislav Šporčić, župnik Ličkog Lešća vlč. Ivica Miškulin, ter duhovnik slijepih i slabovidnih vlč. Jure Ladišić, kao i dio polazni-ka zaručničkog tečaja.

Uvodeći u temu don Kaćunko je najprije podsjetio na često uobičajeno poistovjećiva-nje pojmova i stvarnosti “Hrvat-katolik” i “Sr-bin-pravoslavac” i sl., te istaknuo znakovite riječi pape Ivana Pavla II. koje je hrvatskom narodu uputio u propovijedi na splitskom Žnjanu 1998.: “Odluka vaših otaca da prihva-te katoličku vjeru… odigrala je glavnu ulogu u vjerskoj i građanskoj povijesti vaše nacije.” Navodeći kako je taj veliki Papa i veliki prijatelj Hrvatske, na temelju iskustva iz vlastite domo-vine, Poljske, o važnosti i prožetosti katoličkog i nacionalnog pisao i u svojoj knjizi “Sjećanje i identitet”, voditelj tribine istaknuo je također Papino posvješćivanje našemu narodu kako je katolička vjera “baština koja obvezuje” te da onakvi kakvi smo bili od slavne godine 879., takvi uvijek ostanemo, pa i danas “u novome društvenom i političkom ozračju, koje je stvo-reno u vašoj Domovini”.

Pater Frano je uvod u svoje izlaganje za-počeo napomenom slušateljima neka ih ne iznenadi neuobičajena metoda “dekonstrukci-je” odnosno pojednostavljeno rečeno rušenja predrasuda kako bismo mogli graditi trajnije zdanje, jer ne želi “igrati ulogu narodnog tri-buna”. Navevši potom četiri stupa identiteta

– logos, epos, topos i ethos - istaknuo je zna-čenje jezika, “sjećanja”, teritorija i kulturnog nasljeđa za narod, postavivši također pitanje zašto je danas ne samo Crkva oblaćena u me-dijima nego i zašto su stupovi identiteta javno stavljeni u pitanje. Umjesto odgovora, izrekav-ši i kritičku opasku kako smo mi Hrvati većin-ski katolici, ali nismo dovoljno evangelizirani, predavač je posvijestio slušateljima potrebu angažirane zainteresiranosti za ono što svatko od nas može učiniti da se ti “naši stupovi učvr-ste, jer oni nisu ukras nego nosivi element, kao temelj”.

Predavač je temu podijelio u tri cjeline: Meta-pripovijesti ili “velike priče”, Katoličko i hrvatski identitet, Izazovi za Katoličku crkvu. Drugi dio izlaganja, Katoličko i hrvatski iden-titet, imao je tri dijela. Predavač je najprije opisao vrijednost pologa koji je hrvatski narod baštinio, zatim koje su dimenzije činjenice što su Hrvati (većinski) katolici, ter odnos identi-teta i domoljublja. U trećem dijelu pater Frano je kratko naveo izazove za Katoličku crkvu, pri čemu posebnu pozornost valja usmjeriti na odnos prema tradiciji i na prihvaćanje plu-ralizma ter respektirati “novi autoritet” Crkve i odnose nacije i vjere. U zaključku je predavač naglasio da identitet nije za muzej, nego ga treba živjeti. “Ne smijemo podleći napasti da samo nabrajamo zasluge Crkve pa da to sve jednom lijepo prinesemo u muzej. Izraz ‘Hrvat katolik’ ne smije postati parola, fraza”, rekao je p. Prcela, naglasivši da nam valja iznova otkriti i reinterpretirati temelje našega identiteta, jer nacija i vjera su nam dane na dar pa ih u ovim novim okolnostima trebamo spoznati i ople-meniti. Ako želimo imati budućnost, zaključio je predavač, ne smije biti izbora između naslje-đa ili nasljedovanja vjere i nacije, jer nasljeđe lako završi u muzeju, a nasljedovanje tih vrijed-nosti mora se pretočiti u život.

Anđelko Kaćunko

Otočac

Uloga katoličkoga u hrvatskom identitetuObjasnivši najprije pojam “velike priče”, predavač

je upozorio da je ovdje riječ o kolokvijalnim interpretacijama nekih fenomena hrvatske društvene

i crkvene stvarnosti. Potom je naveo i obrazložio šest hrvatskih unutarnjih meta-pripovijesti koje su nam svima veoma drage, a koje ne samo crkveni propovjednici nego još češće politički govornici

(o)lako (zlo)upotrebljavaju u nekritičkom isticanju i opisivanju nacionalnih vrlina: katolički narod,

marijanski narod, “predziđe kršćanstva”, Crkva u Hrvata, najkatoličkija zemlja, Stepinčeva crkva. Pritom je predavač, apostrofirajući posebno (u ovom nizu peti po redu) “kompliment” koji nam

je dao bivši nuncij Lozano, istaknuo opasnost kolektivnog “bijega u pozitivne predrasude o sebi, koje stvaraju negativne predrasude o nama”, jer s

takvim predrasudama danas ne možemo u javnost. Slično je i s nekoć važnom i omiljenom sintagmom

“Mi Hrvati”. Beskonačnim ponavljanjem i u novim okolnostima svi su se na nju toliko naviknuli da se “potrošila” i izgubila nekadašnji sadržaj. Ni

ona, kao ni neke druge naše nacionalne “titule” i povijesne činjenice, naglasio je p. Prcela, “ne

mogu nam više biti argument u današnjim javnim prijeporima jer današnji svijet ne razumije naš

govor, pa se prema svim tim pojmovima moramo odgovornije odnositi ter tražiti nove slike i nove

izričaje za opis njihova sadržaja”. U svemu tome dodatni teret su nam razne tzv. vanjske meta-

pripovijesti. Među njima su domaće “velike priče” - klerofašisti, državni neprijatelji, kleronacionalisti,

strani (vatikanski) špijuni…, kao i one koje su nastale u inozemstvu - hrvatski nacionalisti, podupiratelji

ekstremnih emigracijskih skupina, nositelji stvaranja separatističke hrvatske države, državna Crkva,

katolička država… A posljedica suodnosa tih “velikih priča” je nova izgradnja “rovova” između hrvatske katoličke većine i manjine koja je, kako se obično kaže, na vlasti “a mi smo i dalje u rovu”. Međutim,

samo osuda svega toga nimalo nam ne koristi, zaključio je p. Frano prvu točku izlaganja.

U nedjelju 24. lipnja župa Tounj u Ogulin-skom dekanatu svečano je proslavila blagdan nebeskog zaštitnika župe kao i Dan općine Tounj. Misno slavlje predslavio je čuvar svetišta Gospe od čudesa u Oštarijama u suslavlju mjesnog žu-pnika fra Slavena Mijatovića, ogulinskog župnika i dekana mons. mr. Tomislava Rogića i župnika Lipe na Dobri popa Mate Pavlića. Uz doma-će vjernike na čelu s načelnikom općine Ivicom Sopekom misi su nazočili i brojni Tounjci koji na blagdan sv. Ivana Krstitelja dođu u svoje mjesto iz svih dijelova Hrvatske.

Propovjednik pop Ante Luketić vjernicima je ukazao na značaj ovog sveca kome se jedino uz Isusa i Mariju u Crkvi posebno slavi rođendan, a ukazao je i na značaj njegova imena koje znači „Bog je milostiv“.

Prije mise općina Tounj je uručila na sve-čanoj sjednici općinskog vijeća više zahvalnica zaslužnim pojedincima i ustanovama povodom 80 godina postojanja ove općine. Jedan od do-bitnika najvišeg priznanja ove općine je i župnik Tounja fra Slaven Mijatović.

Uručivši priznanje fra Slavenu Mijatoviću, predsjednik općinskog vijeća Nikola Katić je ista-knuo da se zahvala dodjeljuje zbog posebnog do-prinosa u kulturnom, vjerskom i duhovnom obra-zovanju na prostoru općine Tounj. Zahvalivši se na priznanju fra Slaven je istaknuo da i male sredi-ne kao Tounj imaju veliku ulogu u razvoju države, baš kao što je i Isus krenuo iz malenog Nazareta a stigao je u veliki Jeruzalem. Isto je tako zamjerio današnjim političarima na svim razinama što 95 posto vremena troše na dijagnozu a samo 5 posto na terapiju. Pred skori ulazak u zajednicu europ-

skih naroda fra Slaven je istaknuo veliki hendikep Hrvatske što je pola stoljeća bila u komunizmu za razliku od većine ostalih članica EU, te iako smo ljestvice postavili možda previsoko, mi smo u sta-nju postići zacrtane ciljeve.

Slijedilo je zatim ispred općinske zgrade sve-čanost otvaranja nove ekološke i energetski učin-kovite rasvjete kao i otkrivanja spomen ploče o 80 godina postojanja općine Tounj. Rasvjetu i ploču blagoslovio je župnik Tounja fra Slaven Mijatović. Nakon mise održano je pučko veselje uz nastup KUD-a Tounjčice na prostoru ispred crkve.

Z. R

Tounj Sv. Ivan Krstitelj u znaku blagoslova nove rasvjete i spomen ploče

GOSPIĆKO-SENJSKA BISKUPIJA

23 B

roj 6

/453

201

2.

3. Festival vjerskog filma na Trsatu

Pobjednik dokumentarac o MeđugorjuDokumentarni film „Međugorje - evo ti majke“ redateljice Ljiljane Bunjevac-Filipović u produkciji

HRT-a pobjednik je ovogodišnjeg trećega po redu Festivala hrvatskih vjerskih filmova Trsat. Festivalski žiri kojim je predsjedao Srđan Segarić dodijelu Grand prixa 9. lipnja prokomentirao je mišljenjem kako je ovdje riječ o pravom dokumentarcu vjerske tematike u kojemu se paralelno miješaju povijesne činjenice vezane za fenomen ukazanja i samog Međugorja s dojmljivim iskazima aktera čudesnih i dramatičnih događanja.

„Dubrovački prorok - Josip Ruđer Bošković“ ovjenčan je strukovnim nagradama za najbolju režiju Nani Šojlev i najbo-lju glazbu Mari Marketu. Ovaj vrsni i u duhu svjet-ski produciranih i režira-nih televizijskih dokumen-tarca matematički točno i precizno prati životni put Ruđera Boškovića. U svim segmentima filma vidi se duboka promišlje-nost i istančani estetizam u režiji kojim su povijesne zanimljivosti prezentirane na vrlo zanimljiv i barokno raskošan način. Originalna glazba ilustrira Boškovićevu fascinantnu životnu priču u svim njenim dimenzi-jama: od raskošnih baroknih zvukova plemenitoga Dubrovnika, Pariza, Beča ili Britanskoga dvora, preko uzvišene glazbe liturgijske atmosfere Rima, do istočnjačkog melosa Istambula...

Originalna i zanimljiva ideja filma „Nije moja duša prazna“ koja na posve nov i zanimljiv način te-matizira problem hrvatskih branitelja oboljelih od PTSP-a i karizmu velečasnog Zlatka Sudca donijela je Jakovu Sedlaru nagradu za najbolji scenarij. Sedlarov scenaristički koncept je naoko jednostavan, ali je istovremeno vrlo dubok i zadire u najintimnije zakutke ljudske psihe. Po prvi puta se u hrvatskoj doku-mentaristici progovara o važnosti vjere u prevladavanju osobnih trauma pojedinca.

Već drugu godinu za redom nagrađen je za svoj snimateljski posao Branko Cahun. Ovaj istaknuti hrvatski snimatelj osobito je doprinio visokoj estetiziranosti i dojmljivosti filma „Mrtva noć“ Branka Ištvan-čića.

Blago kontroverzna priča kratkoga igranoga filma „Uskršnja jaja“ Slobodana Karajlovića o proslavi Uskrsa u obitelji jednoga oficira JNA nagrađena je za najbolju montažu. Istančan osjećaj za ritam i tempo montažera Sanjina Stanića uvelike je pridonio dinamičnom i uzbudljivom izlaganju priče kojima stalno drži pozornost gledatelja.

Hodočašće Marijine legije na Trsat

Ove godine Regija Zagreb Marijine legije, međunarodne katoličke laičke or-ganizacije, odabrala je za svoje redovito godišnje hodočašće marijansko svetište Trsat u Rijeci. Hodočašće je bilo održano 2. lipnja. Tom prigodom okupilo se legij-sko aktivno i pomoćno - molitveno član-stvo kao i prijatelji i podupiratelji ove laič-ke organizacije iz svih krajeva Hrvatske. Vjernici su se odazvali u velikom broju. Hodočasnike su uz okrjepu te riječi do-brodošlice dočekali legionari s područja Riječke nadbiskupije. Na Trsat je, uz pred-stavnicu kurije Sarajevo Marijine legije iz BiH, pristiglo oko devetsto hodočasnika u dvadesetak autobusa s područja Vu-kovara, Osijeka, Petrinje, Siska, Zagreba, Zadra, Splita i mnogih drugih krajeva do-movine.

Euharistijsko slavlje u Bazilici Maj-ke Božje Trsatske predvodio je duhovnik Regije Zagreb preč. dr. Stanislav Vitković, uz koncelebraciju pet svećenika među kojima su bili mons. Šime Perić, duhovnik komicija Zadarske nadbiskupije, o. Ignac Čižmešija DI, duhovnik komicija Osječke nadbiskupije, o. Božidar Ipša DI, dugo-godišnji duhovnik prezidija u Zagrebu, vlč. Mato Martinković, duhovnik prezidija u Vukovaru, te gost p. Ildefons Fux OSB, jedan od duhovnika Marijine legije u Au-striji.

U svojoj homiliji dr. Vitković pozvao je okupljene hodočasnike da se, ne samo svojim molitvama nego i svojim razmišlja-njima o hrvatskoj katoličkoj obitelji, pri-druže velikom skupu na susretu obitelji cijeloga svijeta u zajedništvu sa Svetim Ocem Benediktom XVI. koji se upravo tih dana održavao u Milanu. Upozorio je dr. Vitković na dvije velike bolne rane, ne samo u Hrvatskoj nego i širom svije-ta, na razvod braka i ubijanje nerođene djece. «Mi kao Marijini legionari imamo za poseban zadatak pohode obiteljima, pa i takovim obiteljima, vratiti i dovesti ih na pravi put», rekao je dr. Vitković. Pod-sjetio je također legionare na promica-nje vrijednosti obitelji, ne bilo kakve i ne istospolne zajednice, nego obitelji koja se u sakramentu ženidbe pred oltarom sve-zala nerazrješivim vezom. Takva obitelj je istinska obitelj u kojoj Gospodin prebiva i djeluje. Jednako tako se treba boriti i za svaki nerođeni život. To je borba u kojoj legionari moraju govoriti, nastupati i mo-liti. Na kraju homilije zazvao je blagoslov Nazaretske obitelji za legijski rad, kao i za osobni život, za naše obitelji te blagoslov za Svetog Oca Benedikta XVI.

Na kraju euharistijskog slavlja na-zočne je pozdravio predsjednik Regije Zagreb Marko Oroz. Hodočašće je zavr-šilo klanjanjem pred Presvetim Oltarskim Sakramentom.

Marijana Oroz

Nova Vrhovna uprava Družbe sestara Presvetog Srca Isusova

Na XVIII. redovitom generalnom kapitulu Družbe sestara Presvetog Srca Isusova koji se od 26. lipnja odr-žavao u generalnoj kući „Nazaret“ na Drenovi u Rijeci, 27. lipnja izabrana je nova Vrhovna uprava Družbe za slje-deće šestogodište.

U izbornom dijelu Generalnog kapitula za vrhovnu glavaricu izabra-na je s. Nives Stubičar, za zamjenicu vrhovne glavarice i savjetnicu izabra-na je s. Dobroslava Mlakić, za drugu savjetnicu s. Felicita Špehar, za treću savjetnicu i tajnicu s. Marijana Moho-rić, za četvrtu savjetnicu s. Kristina Tunić, a za vrhovnu ekonomu s. Ber-nardina Maslać. Tema kapitula bila je

redovnički identitet sestara Presvetog Srca Isusova, kako bi razmišljajući o temeljima svoje Družbe dobile poticaje za vršenje svojeg poslanja. Sestre vode dva dječja vrtića, jaslice i ženski učenički dom. U ovoj školskoj godini u ulici Pomerio u središtu grada otvorile su dječji vrtić „Mima“ koji prima dvadesetak djece, a jaslice su već 14 godina na iznimno dobrom glasu u Rijeci.

s.Marijana Mohorić

DOGAĐANJA

24 B

roj 6

/453

201

2.RIJEČKA NADBISKUPIJA

Nova vrata na župnoj crkvi u Delnicama

Na župnoj crkvi sv. Ivana Krstitelja u Delnicama 24. lipnja riječki nadbiskup Ivan Devčić blagoslovio je nova ulazna vrata. Troja vrata, na glavnom ulazu i na dva boč-na, izradio je u hrastovom drvu stolar Branko Rizvić, a njegova supruga Marija umjetnički je izrezbarila orna-mente. Zahvaljujući majstorima, župnik mons. Stanislav Kovačić istaknuo je kako su sredstva za izradu novih vrata prikupljena nesebičnim prilozima župljana koji su željeli da se župna crkva ponosi ulaznim vratima. Vrata su ta koja štite, ali i otvaraju ulaz u bogoštovni prostor, sveto mjesto molitve i susreta s Bogom. Radovi još nisu u potpunosti završeni jer je potrebno dodati okapnice te izraditi i unutarnja vrata.

Na dan blagoslova novih vrata u Delnicama je bilo posebno svečano i zbog krizme koju je primilo 33 mla-dih. Nadbiskup Devčić krizmanike je potaknuo da se, u nastojanjima da vjeru doista žive, ugledaju u svog žu-pnog zaštitnika sv. Ivana Krstitelja. Njegova skromnost i poniznost očituju se u tome što je svoj život potpuno po-dredio navještaju mesije koji dolazi, Isusa Krista. „Neka isti Duh koji je vodio njega, nakon primanja sakramenta potvrde i vas vodi kroz život“, poručio je nadbiskup.

600 godina spominjanja imena Crikvenice

Otvorenje izložbe Život i umjetnost Vinodola u doba pavlina

U okviru proslave 600 godina spominjanja imena Crikvenice, u Muzeju Grada Crikvenice 6. srpnja otvorena je izložba Czirquenicza 1412, život i umjetnost Vinodola u doba pavlina. Izložba je nastala u suradnji s Primorskim i pomorskim muzejem Hrvatskog primorja u Rijeci, Riječkom nadbiskupijom i Filozofskim fakultetom Sveučilišta u Rijeci, a otvorio ju je gradona-čelnik Damir Rukavina.

Pozdravne govore koje su uputili predstavnici Grada Crikvenice i institucija koje su sura-đivale u postavljanju izložbe otvorio je riječki nadbiskup Ivan Devčić podsjetivši na nemjerljiv značaj pavlina za kulturu Vinodolskog kraja. Pustinjački red nastao u Mađarskoj poznat je

po bijelom habitu pa su ih nazivali i bijelim fratrima. Uz Crikvenicu se vežu od 1412. kada je knez Nikola Frankopan obno-vio crkvu Majke Božje na ušću rječice Vinodolčice i sagradio samostan koji je predao pavlinima. Taj je samostan postao jez-gra današnje Crikvenice, koja je po samostanskoj crkvi dobila i ime. Nešto kasnije knez Martin Fran-kopan sagradio je pavlin-ski samostan uz crkvu sv. Marije na Ospi u Novom Vinodolskom. Pavlinski

samostani postojali su i u Senju i podno Modruša, po kojemu je i Kapela dobila ime. U Senjsko-modruškoj biskupiji pavlini su prihvatili glagoljicu.

„Crikvenički pavlinski samostan bio je rasadiše kulture i školstva”, podsjetio je nadbiskup Devčić. „Bavili su se slikarstvom, glazbom, liječničkim i ljekarničkim umijećem. Razvijali su poljoprivredu, šumarstvo, maslinarstvo, voćarstvo, vinogradarstvo (odnjegovali su nekoliko novih i plemenitih sorti vina koja su izvozili). Uz svoje samostane gradili su hospicije i gostinj-ce. Po svojoj djelatnosti oni se nisu mnogo razlikovali od drugih velikih katoličkih redova, čiji su samostani također bili rasadišta kulture počevši od pismenosti i glazbe do agrikulture, graditeljstva, šumarstva, obrta itd.“ Nadbiskup je istaknuo kako je svo društveno i kulturno djelovanje redovnika u konačnici uvijek nadahnuto traženjem Boga, što je objasnio i papa Benedikt XVI. u svom govoru u samostanu bernardinaca u Parizu, 12. rujna 2008.

Župa Fužine, točnije njezin zaseok Vrata, 7. srpnja proslavila je velik jubilej, osamdeset godi-na otkako je izgrađena i blagoslovljena crkvica Gospe Lurdske. Misno je slavlje predvodio riječki nadbiskup Ivan Devčić, a suslavili mons. Stanko Kovačić, dekan Delničkog dekanata, mons. Juraj Petrović, te župnik Fužina Zlatko Čibarić. U pro-cesiji su uz vjernike sudjelovala vatrogasna druš-tva iz Liča, Fužina i Vrata, te Tamburaška sekcija „Zrinski“ iz Liča.

Nadbiskup Devčić u propovijedi je podsjetio da je inicijativu i zemljište za gradnju crkvice dao domaći sin, mons. Anton Golik. Želja da izgrade kapelu Gospe Lurdske u svom mjestu tinjala je dugo u srcima Vrataraca. Nakon što je mons. Go-lik darovao roditeljsko imanje, gradnja je započe-ta blagoslovom temeljnog kamena 1. srpnja 1929. godine, da bi u studenom 1930. bio nabavljen kip Gospe Lurdske blagoslovljen u Lurdu, a sama ka-pela je završena i blagoslovljena po mons. Ivanu Starčeviću, senjsko-modruškom biskupu, rođe-nom Mrkopaljcu 3. srpnja 1932. On je najprije bla-goslovio zvono, zatim je iz Golikove kuće u proce-siji donesen kip i stavljen na predviđeno mjesto iza oltara, poslije toga počela je posveta oltara i

blagoslov crkve te pontifikalna sv. misa na kojoj su pjevale domaće djevojke Vratarke. Svečanost blagoslova završena je večernjom i igrokazom „Rasipni sin“, što ga je izvelo Križarsko bratstvo.

Uz crkvicu sagrađen je Svećenički dom te otvoreno Dječje obdanište u rodnoj kući mons. Golika. Nažalost, dolaskom komunističkog reži-ma, Svećenički dom je oduzet za potrebe ondaš-nje Tvornice Vrata, a rodna kuća mons. Golika iz obdaništa pretvorena u gostionicu. Nakon pada komunističkog režima, crkvicu je temeljito u više navrata obnovila Općina Fužine, a Ministarstvo kulture ju je 2006. proglasilo kulturnim dobrom zbog specifičnog gotskog stila i prekrasnog glav-nog žrtvenika Gospe Lurdske.

„Izgradnjom ove crkvice u čast Gospe Lurd-ske Vrata i Vratarci svrstali su se u niz mnogih većih i manjih mjesta širom katoličkog svijeta koja su željela imati u svojoj sredini crkvu ili špilju posvećenu čudesnim Marijinim ukazanjima u Lur-du“, rekao je nadbiskup te protumačio kako Lurd-ska ukazanja Bernardici gledati kroz simboliku vode i u svijetlu vjere. „Marija poziva Bernardicu da se napije iz izvora. Možemo reći da Bernardica tu predstavlja sve one koji, ne opažajući pokraj

sebe pravi izvor, gase svoju žeđ vodom mutne rijeke. Marija nas po Bernardici ujedno poučava kako je Kristov izvor žive vode posve blizu nas, upravo pred nama, ali prekriven raznim naslaga-ma pogrešnih shvaćanja, predrasuda, neauten-tičnošću onih koji tvrde da su ga našli i da iz njega piju, i tome slično.“ Vjernike je pozvao da čuvaju vjeru predaka o kojoj svjedoči crkvica. „Tu svetu predaju možemo izvršiti samo ako smo sami ljudi žive vjere u Krista, vjere koja nije samo tradicija nego osobni životni izbor i stav svakog od nas. Na takvu vjeru želi nas pozvati Godina vjere, koju će Sveti otac Benedikt XVI. 11. listopada ove godine proglasiti za cijelu Crkvu“, zaključio je nadbiskup.

Jubilej crkvice u Vratima

25 B

roj 6

/453

201

2.

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Misa zadušnica za nadbiskupa Tamaruta

Život prožet ljubavlju i trpljenjemMisu zadušnicu na 12. godišnjicu smrti po-

sljednjeg riječko-senjskog nadbiskupa Antona Tamaruta 28. lipnja u katedrali sv. Vida u Rijeci predvodio je riječki nadbiskup Ivan Devčić. Govo-reći o svom prethodniku na čelu mjesne Crkve sa sjedištem u Rijeci, nadbiskup Devčić je podsjetio na njegov životni i svećenički put istaknuvši kako je bio obilježen ljubavlju i trpljenjem.

U predvečerje svetkovine apostolskih prvaka sv. Petra i Pavla, nadbiskup Devčić je objasnio da je ljubav prema Gospodinu temeljni uvjet kojega je Petar, a time i svaki njegov nasljednik, morao ispu-niti da mu Isus povjeri pastirsko poslanje. „Brojni kasniji biskupi, nasljednici apostola, potvrdili su tu ljubav čak i mučeničkom smrću. Danas se spomi-njemo jednog od njih koji je 10 i pol godina kao riječko-senjski nadbiskup i metropolit predvodio našu mjesnu Crkvu. U svom je služenju u mnogo čemu bio sličan Petru. Ljubio je Krista i Crkvu, a to je bila ljubav koja služi. Njegov je život bio prožet i trpljenjem, kako zbog teške situacije Božjeg naroda u ratnim vremenima, tako i zbog bolesti s kojom se borio. Na taj se način suobličavao s Kristom i uvijek ga svjedočio kao spasitelja ljudi“, rekao je nadbiskup Devčić.

Nadbiskup Tamarut predvodio je Crkvu u Rijeci na kraju dvadesetoga stoljeća, stolje-ća u kojem je Rijeka najprije postala biskupijskim, potom nadbiskupijskim i metropolijskim središtem. Započevši svećenički put u Krčkoj biskupiji bio je, kao pravnik i liturgičar, pro-fesor Visoke bogoslovske škole i rektor sjemeništa u Rijeci, 1986. imenovan je šibenskim biskupom, a 1990. postaje riječko-senjski nadbiskup i metropolita. Njegovo upravljanje riječkom Crkvom obilježeno je prijelazom iz komunizma u demokraciju, Domovinskim ra-tom, okupacijom i stradanjem velikoga dijela tadašnje Riječko-senjske nadbiskupije, te konačno podjelom nadbiskupije i pripremama za stvaranje Gospićko-senjske biskupije. Rodom iz Novalje, kao nadbiskup je upravljao područjem današnje Riječke nadbiskupije i Gospićko-senjske biskupije, a svojim je djelovanjem ujedinjavao Riječku metropoliju. Na kraju mise, svećenici i vjernici predvođeni nadbiskupom Devčićem okupili su se u molitvi za pokojnika nad njegovim grobom u katedrali.

Koncert u čast utemeljiteljice

U Glazbenom atelieru Pavlinić u Rakitju pokraj Sa-mobora održan je 6. lipnja koncert u čast Majke Marije Krucifkse Kozulić (1852.-1922.), utemeljiteljice Družbe se-stara Presvetog Srca Isusova, na njezinu restauriranom glasoviru. Glasovir Majke Marije Krucifkse uspješno su restaurirali graditelji i restauratori glazbenih instrumenata Marko Pavlinić i Ibrahim Konjhođić, pod vodstvom resta-uratora Zlatka Pavlinića.

Za Majku Mariju Krucifksu pokrenut je postupak za proglašenje blaženom i svetom, a svi predmeti koje su sveci doticali svojim rukama za nas relikvije drugoga reda. Stoga je Družba glasovir svoje Utemeljiteljice dala na restauraciju, koja je trajala 123 dana, da bi ga se saču-valo od daljnjeg raspadanja. Radi se o povijesnom, sta-rom, ali vrlo dragocjenom glazbenom instrumentu Majke

Krucifikse. Procjena godina izrade glasovira računa se između 1865. i 1875., a graditelj po klasifikaciji tipa instru-menta zove se F. Weber (opus br. 2286) iz Berlina. Tipke klavijature obložene su slonovom kosti.

Majka Marija Krucifiksa bila je učiteljica glazbe, a glazbeno je obrazovanje započela u ranom djetinjstvu kod privatnih učiteljica, riječkih sestara benediktinki. Najprije je posjedovala vlastiti spinet, a glasovir joj je kao svojoj najljubljenijoj kćerki, nabavio njezin otac Ivan Matej Kozulić. Kad je Marija 1866., u četrnaestoj godini polagala završni ispit šestog razreda osnovne glazbene škole, njezin joj je otac, koji je bio kapetan broda i plovio po dalekim morima, pisao iz Carigrada neka odsvira ariju „Casta Diva“ (od V. Bellinija) kao molitvu koja će taknuti srca svih slušatelja.

S obzirom da se radilo o povijesnom instrumentu i program je koncerta bio složen kao mali presjek povi-jesti glazbe pisane za glasovir. Izvođačice programa na resaturiranom glasoviru bile su tri bivše učenice Ženskog učeničkog doma Marije Krucifikse Kozulić iz Rijeke, a sada studentice Muzičke akademije u Zagrebu: Maria i Anamaria Bilandžić i Chiara Jurić, te studentica Ivona Konjetić iz Siska.

Na koncertu su, uz sestre Presvetog Srca Isuso-va, bili nazočni brojni posjetitelji iz Hrvatske i Slovenije, profesori Muzičke akademije iz Zagreba, među kojima i vrhunski pijanist i profesor Đuro Tikvica, ravnatelji mu-zičkih škola, pijanisti, profesori klavira, ljudi iz kulturne i glazbene djelatnosti te korisnici usluga obrta glazbe-nih instrumenata „Pavlinić“. Na predstavljanju glasovira glavni je restaurator Zlatko Pavlinić govorio o povijesti glazbenog instrumenta i moderirao cijeli program. Na kraju je s. Dobroslava Mlakić, postulatorica kauze Maj-ke Marije Krucifkse, pozdravila sve nazočne i zahvalila u ime Družbe restauratorima i izvođačicama koje su na pianinu izvele cijeli program, te ukazala na svetost Ute-meljiteljice, naglasivši kako će se njezin pianino čuvati kao posebna relikvija, jer je ona na njemu svirala. Za promotivni je koncert atelier „Pavlinić“ tiskao je knjižicu u kojoj je prikazana povijest glasovira, donesen je kratki životopis naše Majke Utemeljiteljice, te osnovni podatci o izvođačicama programa.

s. Dobroslava Mlakić

Program Nacionalnog zahvalnog hodočašća u Rim

Program Nacionalnog zahvalnog hodočašća u Rim za hodočasnike iz Riječke nad-biskupije predstavljen je na konferenciji za novinare 19. lipnja u Nadbiskupskom domu u Rijeci. Predstavnici Riječke nadbiskupije i stalnog partnera Autotransa, biskupski vikar za pastoral Matija Matičić te direktorica produkcije Autotransa Tamara Černeka i Danijel Ra-

došević javnosti u iznijeli program hodoča-šća koje će se održati od 5. do 9. studenog.

Biskupski vikar istaknuo je kako će se uobičajeno zahvalno hodočašće nakon sva-kog Papinog posjeta ove godine održati na početku Godine vjere koja će obilježiti cijelu Katoličku crkvu. Hrvatski biskupi željeli su da na taj način hodočašće zahvalnosti Papi za posjet Hrvatskoj istodobno bude i hodo-čašće Petrovoj Stolici u Godini vjere kako

bi vjernici na „apostolskim pragovima“, grobovima sv. Petra i Pavla ispovjedili i učvrstili vjeru.

Središnji događaj bit će susret sa Svetim Ocem Benediktom XVI. na Općoj audijenci-ji 7. studenog te zajednička misa svih hodočasnika iz Hrvatske u bazilici sv. Petra 8. stude-nog koju će predvoditi kardinal Josip Bozanić u zajedništvu sa svim hrvatskim biskupima. Hodočasnički program za ostale dane razlikovat će se od biskupije do biskupije, a za Riječane je specifičan posjet Pisi gdje je službovao i preminuo posljednji talijanski biskup koji je upravljao Riječkom biskupijom od 1938. do 1947. godine. Na svom će hodoča-sničkom putu posjetiti i Arezzo, Subiaco i Sienu te dakako, znamenitosti Rima i Vatikana.

Ispred Autotransa, Černeka i Radošević istaknuli su kako je Autotrans u jubilarnoj 65. godini poslovanja kupio i 7 novih komfornih autobusa koji će se koristiti i na ovom hodo-čašću. „Udobnost i sigurnost putnika na prvom su mjestu“, rekla je Černeka. Radošević je istaknuo kako je putovanje osmišljeno kako bi hodočasnicima ponudilo što više duhov-nih, ali i kulturnih znamenitosti. Cijena hodočašća iz Rijeke u Rim je 2690 kuna, a predviđa se oko 400 osoba. Autotrans nudi i mogućnost otplate u ratama. Prijave se primaju do 16. srpnja u svim župama i poslovnicama Autotransa.

26 B

roj 6

/453

201

2.

Trodnevna priprema uoči sv. Vida

Podizanjem zastave sv. Vida, uz zvuke Gradske glazbe Trsat, 12. lipnja započela je trodnevna priprema za proslavu sv. Vida, zaštitnika katedrale, grada Rijeke i Riječke nadbiskupije. Svečanost podizanja zastave na trgu ispred katedrale ove je godine bila opterećena pro-mjenjivim kišnim vremenom zbog kojega su u tijeku dana otkazani brojni programi u organizaciji Grada. Svečani početak trodnevnice kiša ipak nije omela, a misu je u 18.00 sati predvodio predstojnik Te-ologije u Rijeci dr. Božidar Mrakovčić, koji će predvoditi i sljedeće dvije. Nakon mise održan je koncert riječkog HNK Ivan pl. Zajc.

Posljednjeg dana trodnevnice 14. lipnja liturgija će započeti pje-vanom večernjom koju će predvoditi nadbiskup Ivan Devčić. Nakon mise uslijedit će bdijenje mladih, kojima će proslava sv. Vida biti za-vršni susret u pastoralnoj godini koja je u Riječkoj nadbiskupiji bila posvećena upravo njima. Nakon bdijenja na orguljama će nastupiti prof. Giulio Mercati

Središnje misno slavlje 15. lipnja predvodit će nadbiskup mons. Nikola Eterović, glavni tajnik Sinode biskupa, na Trgu riječke rezo-lucije do kojega će vjernici stići u svečanoj procesiji koja kreće iz katedrale sv. Vida u 18.00 sati.

Dan državnosti

Molimo za pravednu, odgovornu i slobodnu Hrvatsku

„Naše je da molimo i sve činimo sa svoje strane da bi naša država po-stala državom koja će brinuti o svakom svom građaninu tako da svaki u njoj može imati potrebnu sigurnost, pomoć i zaštitu. Da bi takvom mogla postati, neophodna joj je trajna naša pomoć koju joj možemo, između ostaloga, pružati donošenjem pravednih zakona, poštivanjem i promicanjem istinskih vrijedno-sti i odgovornim korištenjem i življenjem slobode. Neka naše čestitke za Dan državnosti budu popraćene upravo takvim željama za našu državu i sve nas“, rekao je riječki nadbiskup Ivan Devčić u katedrali sv. Vida predvodeći misu na Dan državnosti 25. lipnja.

Ove su se godine u katedrali okupili predstavnici 18 braniteljskih udruga te Grada Rijeke i Primorsko-goranske županije, u organizaciji Udruge hrvat-skih dragovoljaca ‘91., Zajednice branitelja PGŽ i Mreže katolika grada Rijeke.

Branitelji i njihove obitelji proslavu Dana državno-sti započeli su u Vuko-varskoj ulici ispred mu-rala sjećanja na Vukovar te u mimohodu, pjevajući domoljubne pjesme, pje-šačili središtem Rijeke do Mosta hrvatskih bra-nitelja gdje su pred spo-menikom braniteljima položili vijence i upalili svijeće. Proslava Dana državnosti nastavljena je misom u katedrali koju je predvodio nadbiskup Devčić.

U propovijedi je nadbiskup istaknuo kako je nakon obrambenog rata Hrvatsku i dalje po-trebno jednakim žarom izgrađivati, u demokrat-skom duhu koji podrazu-mijeva slobodu, ali zahti-

jeva i odgovornost koje često manjka. „Željeli smo slobodnu i demokratsku državu. Jedna i druga riječ imaju nešto privlačno i očaravajuće u sebi. No to ne znači da je lako ostvariti ono što one znače. Nema slobode bez odgovornosti, kao što nema prava bez dužnosti. Mi smo, međutim, u protekla dva desetljeća naše samostalne države pokazivali stanovitu jednostranost u shvaćanju slobo-de i prava, jer nismo dovoljno ni mislili ni uvažavali sve ono što ti pojmovi uklju-čuju i znače. Isto smo tako isticali demokraciju i zaklinjali se u nju, ali se nismo u istoj mjeri zauzimali za izgradnju i usvajanje demokratske kulture i ponašanja.“ Podsjetio je da kvaliteta demokracije ovisi o zrelosti građana. „To znači da na-šoj mladoj državi u njezinu odrastanju i sazrijevanju možemo samo tako pomo-ći što ćemo sami postajati odgovornijima s obzirom na našu slobodu, prava, dužnosti i zajedničko dobro, kao i time što ćemo postajati sve svjesnijima kako doista o našem glasu na izborima i o našim svakodnevnim životnim izborima ovisi kakva će nam država i zajednički život biti.“

Usporedio je stvaranje države s roditeljskom brigom za dijete ukazavši da je potrebno još puno strpljivosti i puno ulaganja u još uvijek mladu državu, a posebno raspoloženja koje je vladalo za vrijeme Domovinskog rata kada nitko nije pitao kolike će žrtve i odricanja trebati podnijeti za obranu i ostvarenje tisućljetnog sna o samostalnoj državi. „Na početku, kad smo uspjeli ostvariti vjekovni san hrvatskog naroda, radost i ponos bili su toliki da smo na neki način i mi, poput roditelja novorođenog djeteta, potisnuli u drugi plan misao na žrtve i trpljenja što smo ih radi postizanja tog cilja morali podnijeti.“ Podsjetio je na poruku vjere upućenu putem biblijskih čitanja koja govori o nužnosti poštivanja Božjih zakona. „Mojsije, jedan od najstarijih i najpoznatijih zakonodavaca što ih je ljudski rod imao, prenosi Božju riječ narodu kazujući kako naši ljudski zakoni i uredbe, koji određuju karakter države i odnose u njoj, kao i norme na-šeg osobnog ponašanja i djelovanja, trebaju, prema njemu, odražavati Božje zakone usađene u ljudsku narav, u srce svakog čovjeka. To je preduvjet mira, sreće i opstojnosti pojedinaca, naroda i država.“

Svečana sjednica Gradskog vijeća

Grad Rijeka prosla-vio je Dan Grada i svog zaštitnika sv. Vida tra-dicionalnom svečanom sjednicom Gradskog vijeća u HNK Ivan pl. Zajc 13. lipnja. Tom su prigodom Nagrade za ži-votno djelo dobili dr. fra Emanuel Hoško i akade-mik Daniel Rukavina, a uručeno je i 9 Godišnjih nagrada te 6 Zlatnih pla-keta „Grb Grada Rijeke“.

Obraćajući se do-bitnicima Nagrada i uzvanicima Predsjedni-ca Gradskog vijeća Do-rotea Pešić Bukovac se osvrnula na sve značaj-nije odluke koje je Gradsko vijeće usvojilo u proteklih godinu dana kojima se nastojalo ublažiti posljedice recesije i olakšati građanima život. Gradonačelnik Vojko Obersnel također se osvrnuo na kriznu godinu iskoristivši metaforu streličarstva. „Luk pokazuje svoju snagu tek kad se savine. Ta metafora oslikava trenutnu gospodarsku krizu, koja nas je natjerala da se savinemo i protegnemo, ali ne i pognemo te prisilila da razmišljamo o novim i drugačijim idejama, da otkrijemo snagu i izdržljivost koju možda nismo mislili da imamo, i da pogleda-mo oko sebe s još više razumijevanja, solidarnosti i topline za druge. I zato, uz sve one teške posljedice koje kriza donosi, moram reći da vjerujem da je kriza ipak i šansa i prilika da izvučemo najbolje od sebe i učinimo najbolje što možemo za svoj grad“, poručio je Obersnel.

Okupljenima se prigodnim govorom obratio i nadbiskup Ivan Devčić istaknuvši kako je proslava Dana grada i njegova zaštitnika prigoda za prisjećanje na sve što građane povezuje. „Sigurno je za-štitnik grada jedna od poveznica koja njegove stanovnike povezuje s prijašnjim generacijama, ali i međusobno, makar ga svi ne štovali na isti način. Karakteristika je ljudi koji cijene slobodu mišljenja i vjerova-nja da i razlike umiju pretvoriti u prednosti, tj. u nešto što spaja, a ne razdvaja. Upravo to želim našem gradu i svim njegovim stanovnicima u ovoj svečanoj prigodi“, rekao je nadbiskup.

RIJEČKA NADBISKUPIJA

Salezijanska zajednica u Rijeci od 16. do 21. lipnja pripremila je za djecu osnovnih škola Dječje ljeto, program druženja, igre i kreativnih radionica kojima nastoje okupiti školarce i u

tjednu nakon što nastava završi. Ove godine u programu sudjelu-je stotinjak djece iz salezijanske župe Marije Pomoćnice i okolnih župa, a o njima brine 15 animatora. „To su animatori koji su unutar salezijanske zajednice prošli posebnu edukaciju za rad s mladima“, objasnio je David Leskovar, voditelj projekta i salezijanski svećenič-ki kandidat.

Svaki dan počinje misom u 9.00 sati, a druženje i igra, pjesma, ples i kreativni rad, nastavljaju se do 16. No, nije sve samo u zabavi jer se mladima na razne načine progovara o duhovnim vrijednosti-ma. „Sve to činimo po uzoru na Don Bosca koji je doslovno s ulice sakupljao mlade i nudio im drugačije životne sadržaje. Mlade u na-šoj zajednici okupljamo tijekom cijele godine, a vrhunac je Dječje ljeto. Oni dolaze ne samo iz naše župe nego i okolnih i očito se i oni i roditelji slažu da je to kvalitetan način za započeti ljetne praznike“, zaključuje Leskovar.

Program praćenja mladih parova Ureda za obitelj Riječke nad-biskupije zaključen je završnim susretom obitelji 4. lipnja u Nadbiskupskom domu. Time je završen ovogodišnji ciklus

susreta i radionica na kojima je tema bila „Partnerstvo i kako ga ostvariti“. Ove je godine program polazilo 36 parova, a susretali su

se u prostorima dječjih vrtića Zvjezdica, Nazaret i Zvončica. Na za-vršnom susretu obiteljima se obratio predstojnik Ureda Ivan Niklić podsjetivši i na druge programe koje Ured nudi, prije svega godiš-nje Obiteljske i Roditeljske škole te duhovne obnove.

Željka Frković podsjetila je i na desetogodišnji jubilej rada Ure-da istaknuvši da njihove programe godišnje koristi oko 2000 ljudi. Na evaluacijskim listićima korisnici su uglavnom vrlo zadovoljni po-nuđenim, a programi se redovito osvježuju i uvode se novine.

Jedna od njih je ovogodišnja „Duhovna potpora obiteljskom za-jedništvu“, prošireni program osmišljen za parove koji su prošli redovni trogodišnji program Praćenja mladih bračnih parova,

a željeli su nastaviti susrete, ponajprije u smislu duhovne potpore. Susrete je vodio fra Krunoslav Kolarić, brat laik i odgajatelj novaka u franjevačkom samostanu na Trsatu, teolog i psihoterapeut. S 33 bračna para susretao se jednom mjesečno, a teme susreta predla-gali su sami sudionici tražeći duhovnost i nadahnuće u biblijskim tekstovima.

Od jeseni će započeti novi ciklus od ukupno 9 tematskih, edu-kativno-iskustvenih radionica, godišnja tema je „Roditeljstvo, zanat koji se ne uči nego radi“. U taj su ciklus pozvani i novi roditelji koji su za jesen upisali djecu u neki od vrtića gdje se program provodi.

Dječje ljeto kod salezijanaca

Završni susret obitelji

Završen projekt mladih animatora

„Vi ste jedan od najvrjednijih plodova Godine mladih koja u Ri-ječkoj nadbiskupiji uskoro završava“, rekao je nadbiskup Ivan Devčić 9. lipnja u Nadbiskupskom domu djevojkama i mladićima

koji su završili šestomjesečni tečaj za animatora. Njih 17 dvaput mjesečno dolazilo je na susrete u prostore župe Uznesenja Marijina, ili drugih riječ-kih župa, gdje ih se osposobljavalo da postanu animatori za mlade u svojim župnim ili drugim zajednicama.

„Ustrajnost će vas spasiti“, poručio im je nadbiskup objasnivši kako posao za njih zapravo tek počinje jer bi trebali naučeno pokušati i ostva-rivati. „Vi bolje od mene znate kakva je situacija s mladima danas, kakvi problemi ih muče, koliko su nesigurni i puni nedoumica i po pitanju vjere i po pitanju života. Ali i vi ste mladi, jedni od njih i sigurno ćete tako doprijeti do njih. Božja je volja da mladim ljudima pomognemo da se susretnu s Kri-stom, da otkriju zajedništvo vjernika, značaj Crkve i ljepotu Kristove ljuba-

vi.“ Nadbiskup se osvrnuo i na nedavni nacionalni susret katoličke mladeži u Sisku gdje su mladi dali snažno svjedočanstvo vjere.

Okupljenima se obratio i jedan od inicijatora projekta „Mladi anima-tori za mlade“, dr. Nikola Vranješ. Istaknuo je kako Crkva stalno nastoji osposobiti vjernike laike da mogu kvalitetno djelovati na pojedinim po-dručjima pastorala te tako biti suradnici svećenika i redovničkih zajednica.

Pozdravila ih je i voditeljica njihovih edukativnih susreta, vjeroučitelji-ca Ines Turković, koja ih je podsjetila da za njih tek sada počinje iza-zov. „Bilo mi je zadovoljstvo raditi sa 17 izuzetno kvalitetnih mladih

ljudi koji su pokazali da su spremni i malo se žrtvovati. Naime, naši susreti dvaput mjesečno trajali su i po tri sata, ali oni su bili redoviti i sve to izdr-žali.“ Nadbiskup Devčić i voditelj Ureda za mlade Matija Matičić na kraju susreta podijelili su polaznicima priznanja o završenom programu eduka-cije te im poželjeli uspjeh u daljnjem radu.

Njih 17 dvaput mjesečno dolazilo je na susrete u prostore župe Uznesenja Marijina, ili drugih riječkih župa, gdje ih se osposobljavalo da postanu animatori za mlade u svojim župnim ili drugim zajednicama.

Ur.