Sponzor koncerta:

I MUSICALI AFFETTIKoncert

ZVUCI SERENISSIME

Glazbeni program uz izložbu

BAROKNI SJAJ VENECIJE

Tiepoloi suvremenici

Muzej za umjetnost i obrt zahvaljuje gdji Ines Olivari Venier i g. Robertu Venieru na potpori.

Muzej za umjetnost i obrt13. 6. 2017. u 21 sat

Kad bih morao pronaći riječ koja zamjenjuje riječ "glazba", mogao bih pomisliti samo na Veneciju.

baroka. U sonatama (skladbama namijenjenim sviranju, a ne pjevanju- i to na violinama ili kornetima ili čemu već) čut ćemo, osim proklamirano moderne sonate Castella, također i Marinijevo variranje pjesmice o Moniki koja ne bi u časne sestre („Monica non vuole farsi monaca“), a bogme i svjetovnoj pjesmici koja silom hoće u žanr crkvenih sonata, kao i skladbu na koju se može, a i ne mora plesati, zapravo instrumentalnu suitu La Cominciola konfuznog quodlibet podnaslova Balletto o (e) sinfonia.

Kad smo već kod sacra et profana, opus Giovannija Legrenzija ima težište u opernom (najbolje plaće-nom), i oratorijskom (najnaručivanijem) žanru. Donekle u to spada i velika količina njegove instru-mentalne glazbe, jer se radi o dramatičnim duhovnim koncertima i sonatama koje imaju, ili barem mogu imati alternirajuće mjesto u liturgijskim skladbama poput primjerice vespera. Posebnost njegove tematike su upečatljivi skokovi i pomaci kao i karakterne teme, pogotovo u tada inače neutralnim kontrapunktskim sklopovima - dakle radi se o značajnom koraku prema onakvim fugama, kakvima ih poznajemo kod majstora kasnog baroka.

Upravo su takvi Vivaldi i Albinoni, dobro nam znani preko svojih uvriježeno poznatih opusa, a na večerašnjem koncertu predstavljeni dvama srodnim žanrovima, naime trio-sonatama (skladbama za tri instrumenta) u podvrsti sonate da chiesa i sonate da camera. Radi se u osnovi o malo inte-lektualnijem i malo profanijem (!) pogledu na isti žanr, pa tako i čvrste razlike između navedena dva tipa sonata traju tek pedesetak godina, nakon čega se počinju učestalo pretapati jedan u drugog ili u srodne oblike (suite, partite i sl.). Sonata da camera ima stavke plesnih naziva (i metričkih oblika kao i karaktera), pa kako se na ples kao elementarno tjelesni izraz, u crkvi – osim afričkoj – gledalo prije kao i sada s negodovanjem, to njena ozbiljnija sestra, da chiesa prvenstveno bira mirnija tempa neutralnih oznaka i bez asocijacija na profane koreografi je. Uz to, kako bi se istaknula aktivnost duha naspram one stopala, česti su i ozbiljniji kontrapunktski zahvati koje valja znati napisati, ali i uhom popratiti. Pa tako, uz nagradnu igru „pogodi koja je sonata koja“, primjećujemo „podvalu“ - naime, u oba majstora je prvi stavak označen kao Grave, što samostalno svjedoči o navedenom preplitanju podvrsta. Sonata da chiesa ipak je preživjela, kao mutant doduše, u opusu J.S. Bacha, sa svim galanteri-jama stila i polifonom složenošću kojoj je samo on bio vičan, i to za jedan instrument i profi l glazbe-nika čiji je mozak sklon iskustvima genijalne rastresenosti – u trio-sonatama za orgulje.

I za kraj koncerta ludorija, to jest La folia (premda netko tvrdi da će to zapravo značiti „slojevita“, poput millefolie), a radi se o nazivu i o tipu skladbe već dobro poznatom u doba Vivaldija; krajnje popularnom, često skladanom i još češće improviziranom, s utjecajima uočljivim u folkloru, pop kulturi, pa i ozbiljnim skladbama kao što je jedan mali divertissement u drugom stavku Beethovenove Pete simfonije. Radi se o tipičnoj harmonijskoj progresiji s jednostavnom temom koja se varira dok ne dosegne stupanj virtuozne ekstaze i ubrzan puls, slično programiranju publike u klubovima s bučnom glazbom, samo za jednu nijansu uljuđenije – što će nam pokazati i Vivaldijeva „slojevita Munjara“, mlada i nakon dvjesto pedeset ljeta.

Tomislav Fačini

Friedrich Nietzsche

I Musicali Affetti

Grupa je nastala 1997. godine na inicijativu Fabia Missaggie koji je imao ideju okupljanja talijanskih i inozemnih glazbenika koji se bave proučavanjem i izvođenjem stare glazbe na izvornim instrumen-tima. Proučavanje starih izvora i stalno istraživanje kvalitete zvuka temelji su njihovog bavljenja starom glazbom, u svrhu postizanja što veće slobode izraza.

Ostvarili su brojne koncerte u okviru važnih festivala stare glazbe u Italiji i u inozemstvu: u Veneciji, Veroni, Rimu, Bologni, Modeni, Genovi, Pisi, Pescari, Viterbu, Avignonu, Nici, Utrechtu, Hyeresu.

I Musicali Affetti redovito nastupaju u iznimnom ambijentu Teatro Olimpico u Vicenzi u kojemu su ostvarili velike produkcije poput Bachovih „Brandenburških koncerata“, “Il Trionfo del Tempo e del Disinganno“ i Händelov „Alceste“ (prva talijanska izvedba) te ciklus velikih talijanskih Händelovih kantata „Apollo e Dafne“, „Clori, Tirsi e Fileno“ i „Acis, Galatea e Polifemo“ pod stalnim vodstvom Fabia Missaggie.

Brojne su njihove diskografske snimke i za radiofonske postaje. Među njima su Händelova „Apolo i Dafna“, Rameauov „Pigmalion“ za RAI, prva izvedba u novije vrijeme kantate „La Gloria, Roma e Valore“ G. L. Luliera za ORF 1, objavljena i u diskografskoj verziji. Godine 2015. objavljen je za TACTUS prvi DVD grupe s naslovom „Biagio Marini & Antonio Vivaldi u Vicenzi“ ostvaren u Galerijama palače Leoni Montanari, i za BRILLIANT Classics CD „Alle figlie del Coro“ s dotad neo-bjavljenim skladbama N.A. Porpore.

Festival „Spazio & Musica“, nastao kako bi se revaloriziralo iznimno umjetničko nasljeđe Vicenze, vidi u njima protagoniste od 1997. godine, uz bok dirigenata i solista kao što su M. Huggett, S. Kuijken, A. Bernardini, R. Alessandrini, i drugi.

Želja za otvaranjem prema svim glazbenim oblicima potaknula ih je i na suradnju sa suvremenim jazz glazbenicima i skladateljima. Od 2016. I Musicali Affetti surađuju s GREAM (Groupe de Recherches Expérimentales sur l’Acte Musical – Université de Strasbourg) u realizaciji prvih diskografskih sni-maka talijanskih autora iz XVII. stoljeća. Tako će uskoro biti obljavljen i CD s Opusom II Biagia Marinija.

„I musicali affetti - Glazbena čuvstva“, naslov je prve zbirke (Opera I) Biagia Marinija, jednog od najblistavijih glazbenika seicenta. On je, iako rodom iz Brescie, većinu svoje blistave karijere violinista, skladatelja i maestra di cappella ostvario na vrlo prestižnim položajima (Brescia, Parma, Bergamo, Milano, Bruxelles, Düesseldorf), da bi se na koncu života skrasio u Veneciji. Ondje je upravo i započeo njegov profesionalni život, gdje ga je kao mladog violinista u čuvenu Capellu di San Marco doveo veliki Claudio Monteverdi. Govoriti o opusu Marinija znači biti stalno na oprezu nisu li se pronašla neka njegova nova djela – Opus II, kojeg će I Musicali Affetti uskoro izdati, smatrao se do nedavno djelomično zagubljenim. Svakako se može reći da je njegovo djelovanje ostvarilo ključan utjecaj na stvaranje prepoznatljive talijanske škole violine, i općenito na uspon tog instrumenta k samom vrhu virtuoznog Parnasa.

Kao i nešto mlađi Dario Castello, Marini se okoristio činjenicom da je većinu kritika na račun „nove“ glazbe preko leđa uspješno pregrmio stariji kolega Monteverdi, pa su se tako obojica mogli izdašno predati i okoristiti svježinom modernizama, eksperimenata (uspjelih, budući da se radilo o praktiča-rima) i uzbudljivih obrata kojima su obilježene ranije faze talijanskog (i srednjoeuropskog) glazbenog

Biagio Marini(1594.–1663.)

Dario Castello(1621. – 1658.)

Biagio Marini

Giovanni Legrenzi(1626. – 1690.)

Tomaso Albinoni(1671. – 1751.)

Antonio Vivaldi(1678. – 1741.)

La Cominciola Simfonija i/ili balet (iz Madrigali e Symphonie op. II, Venecija, 1618. )

Sonata terza a due soprani (iz druge knjige Sonateconcertate in stil moderno, Venecija 1629.)

Sonata sopra La Monica (iz Sonate da Chiesa e da Camera A Due, Trè, & à quattro op. XXII, Venecija 1655.)

“La Zabarella” a tre, due violini e violone (iz Sonate a due e tre op. II, Venecija 1655.)

Sonata a tre op. I n° 1 (Venecija, 1694.) Grave – Allegro – Largo – Allegro

Sonata a tre op. I n° 1 (Venecija, 1705.) Preludio: Grave – Allemanda: Allegro – Adagio – Capriccio: Allegro – Gavotta: Allegro Sonata a tre op. 1 n. 12 “Folia”

I MUSICALI AFFETTI

Fabio Missaggia, koncertantna violina

Matteo Zanatto, violina

Alessandro Andriani, violončelo

Fabiano Merlante, arhilutnja, teorba i barokna gitara

Lorenzo Feder, čembalo

PROGRAM: