NAA RIJE 1

LIST HRVATSKIH KATOLIKIH MIsiJA U AUSTRIJIGODINA VII. BROJ 20. Oujak 2008.

60 godina organiziranog duobrinitva

meu Hrvatima u Austriji

Salzburg

Impressum: ureuje i odgovara: Hrvatska katolika misija Be, (Kroatische katholische Mission Wien) Am Hof, 1010 Wien, Schulhof 1. Tel.(01) 533 81 36; 533 83 94; fax (01) 533 30 19,fra Ilija Vrdoljak, voditelj. Lektura: dr. Marko LukendaTehnika obrada i layout: akon mr. Rudolf Mijo - Birin, e-mail: hkm@hkm-wien.atwww.hkm-wien.atTisak: Offset Markulin, Lukavec - HR

Iz sadraja:

Razmiljanja uz Veliki etvrtak 3

Povijest Crkve u Hrvata 4

Upoznajmo Bibliju 6

Odbori u HKM-u Be 8

Odgoj nae djece 10

60 godina misija 12

Povijest HKM-a Be 14

Iz HKM-a u Austriji:

Statistiki podaci iz HKM-a Be 16

Graz 17

Linz 18

Salzburg 20

Be 21

Uz 20-ti broj Nae rijei 22

NAA RIJE 2 NAA RIJE 2.

Foto: birin-kupres

Salzburg

U V O D N I K

U rukama vam je 20. broj Nae rijei. Ne usuujemo ga se nazvati jubilarnim, jer bi se za to trailo jo neto vie. Pa, ipak, on nosi u sebi jedan kontinuitet i zajedniko nastojan-je i trud da ivi meu nama, da nas povezuje i podrava nau meumisijsku komunikaciju i da bude naom rijei o nama sa-mima. Premda u svojoj skromnosti i u samo 20 brojeva kroz ovih 7 godina Naa rije je od nas zahtijevala dodatni na-por i trud u naim prezaposlenostima i vezanostima za druga, gorua podruja naega pastoralno-socijalnoga rada. Kroz ovih 20 brojeva pokuali smo uspostaviti povezanost i nae bolje meusobno poznavanje. eljeli smo kroz kratku povijest HKM-a u Beu pokazati put kojim su prole i ostale nae Misije, od svojih nastanaka do dananjih dana. Nastojali smo pokazati to smo radili kroz ove godine, oko ega smo se trudili, koje smo brige imali i s ime smo se sueljavali. Iz ovih 20 brojeva moe se isitati jedna zaokruena slika o ivotu i radu u iseljenitvu, posebno o onomu to se dogaalo u i oko naih Misija. Vjeru-jem da smo uspjeli povezati poetke Misija s onim to se danas odvija u njima i spasiti od zaborava one koji su ovim Misijama postavili temelje na kojima mi danas ivimo i djelujemo. Dok govorimo o prijeenom putu i o malenomu jubileju ovaj broj Nae rijei nas jo jedanput vraa na sm poetak. Ove emo godine u Salzburgu zajedniki proslaviti pravi Jubilej, 60. godinjicu organiziranog pastoralnog djelovanja za hrvatske vjernike u Austriji. Tom je jubileju posveen i najvei dio ovoga broja. Vl. Juri Vrdoljaku povjerila je 1948. godine Salzburka nadbiskupija tu zadau i dodijelila slubu. Putovi pastoralne i so-cijalne brige za ogroman broj hrvatskih izbjeglica po austrijskim logorima zapoeo je u Salzburgu, gdje su 1950. godine udareni temelji najstarijoj naoj Misiji. Vjerujem da e nam ovo slavl-je progovoriti i tekim godinama naih stradavanja, patnje i o sveenicima koji su u toj patnji tjeili na narod i pomagali mu. Vjerujem da emo se mnogi od nas poetkom lipnja susresti na slavlju u Salzburgu. Ove godine nas je korizma rano zaskoila. Pred nama je ve svetkovina Uskrsa. Vrlo brzo e i prve priesti i krizme po naim Misijama. Kalendari zbivanja ve su prenatrpani datumi-ma vanih dogaanja i slavlja. Preivjeli smo i izbore u RH i sve ono komino i otuno to se oko i poslije njih dogaalo. Dijaspora i iseljenitvo nika-ko da nau svoje mjesto u svome narodu i dravi. Vjerujem da emo i kod slijedeih izbora biti nekakav niiji viak. I u crkvi imamo s tim problema. Nakon 60 godina pastoralnog djelovanja meu hrvatskim vjernicima (izbjeglicama iz 1945., gastarbeiterima i izbjeglicama 1990-tih) stojimo pred nekakvim udnim pitanjima: pitanjima o budunosti i nainu naega daljnjega rada. Jesmo li na jednoj novoj prekretnici? Stoji li neto novo pred nama to ne vidimo i ega nismo jo svjesni? Mislim da emo vrlo brzo morati traiti odgovore na ova pitanja. Vjerujem da ete ovaj broj dobiti prije Uskrsa i da e on kao naa uskrsna estitka ui u vae domove. elimo svima vama po naim Misijama, kao i svim itateljima Nae rijei blagoslovljene dane Uskrsa, a naoj slavljenikoj Misiji u Salz-burgu estitamo njihov Jubilej.

fra Ilija Vrdoljak

NAA RIJE 3

razmiljanja uz veliki etvrtak

NAA RIJE 3.

Foto: birin-kupres

vijek kad zamirie kruh, sjetim se Uskrsa i mamine pogae na naem stolu. Dan prije zamijesi-la bi je svojim vrijednim rukama. I prije nego bi je stavila u rernu,

noem bi na njoj urezala znak kria. A kad bi je izvadila, onako vruu, namazala bi je umanjcem od jaja. U subotnju veer zajed-no smo ili u crkvu slaviti Vazmeno bdjenje. Mama bi tada uzela pogau, umotala je u bijeli vezeni runik i ponijela u crkvu na Posveenje. Ujutro, na sm dan Us-krsa, kad smo ustali i sjeli za stol - za doruak, mama bi najprije sva-kome odreza-la komad od Posveenja, tj. od one posveene pogae. Taj bismo ko-mad onda jeli polako i u miru, razmiljajui i pazei da ni-jedna mrvica ne padne na pod. Kruh na naem obiteljskom stolu oduvijek je smatran osobitom branom, gotovo svetom. Okrugao i topao, go-vorio nam je o ivotu i o daru ivota; kazivao nam da nas Bog Otac uzdrava i voli kao svoju ljubljenu djecu. Zato nas je i pozvao u ivot. U tom trenutku, dok su rezale ili razlamale kruh, ruke moje mame inile su mi se posebno sve-te. Sline rukama naega Uitelja, koji nam je pred svoju muku zapovijedio da to inimo Nje-mu na spomen.

Euharistija

- sjeanje i enja istodobno; oboje otvorenih oiju. Sjeanje, jer ne elim zaboraviti Rije koja oslobaa, niti Ruku koja omoguuje uspravan hod. Gospodine, smiluj se!

enja za kruhom kojega i pretekne ako se po-dijeli s blinjim; za slobodom koja ostaje vjeno,

ako se uvijek iznova uvruje; za pravdom, veom od slova

Zakona. Kriste,smiluj se!

Otvorene oi za spoznaju da Rije esto biva ugnjetavana; Ruka i opet biva prikova-na za drvo; a kruh, sloboda i pravda sve

ee se odbacu-ju i zaboravljaju

jer dobit, mo i uspjeh ine se mnogo

vanijim. Gospodine, smiluj se!

Euharistija

- sjeanje i enja istodobno;

- poziv na ustanak;

- neugasiva vatra nade;

- predokus pravednijeg ivota ve ovdje na zemlji.

Glasnik Nade

U

NAA RIJE 4

POVIJEST CRKVE U HRVATA Upoznajmo svoju povijest

NAA RIJE 4 .

UREENJE CRKVE NAKON RATOVA

Godine 1698. isusovci su se nasta-nili u Poegi i osnovali najprije gimnaziju a zatim akademiju. im je osloboena Slavonija i Srijem, osnovane su u njima biskupije. Kako su bile malene, papa Klement XIV. ih je ujedinio (1773.). Zapadni dio Slavonije ostao je u zagrebakoj biskupiji. U Slavoniji se osnivaju nove upe u veim sreditima. One su pomalo od franjevaca prelazile dijecezanskim sveenicima.Meu okcima i Bunjevcima dje-lovali su franjevci od kojih su neki i pisali pobone knjige, kao fra Mi-hovil Radni i Lovro Brauljevi.

OSNIVANJE AKADEMIJE U ZAGREBU

Isusovci su nastojali osno-vati kolu u Zagrebu. To se konano dogodilo zahvaljujui novanoj pomoi zagrebakoga kanonika Nikole Dijaneevia (1662.). Iako su se isusovci, zbog pripomoi, oslanjali na dvor, njihovi aci su bili oduevljeni Zrinskim, a protiv centralizma. Stoga su nastajali ne-miri studeneta koje je godine 1670. smirivao gradski dudac. Uplitanje gradskog suca nisu eljeli isusovci. Stoga su zatraili od cara Leopol-da da im podijeli privilegije koje je imala i Akademija u Beu. On

im je to dao 23. rujna 1669. To je poetak hrvatskog sveuilita. Akademija je time dobila pravo podjeljivanja akademskih titula (bakalauerata, doktorata), a bila je izuzeta od gradskog suca. Nastavnik je vodio ake kroz stu-dij. Uenik je morao uiti napamet uiteljeve teze i dokaze. Na kraju kolovanja drale su se dispute ili javne obrane teze. U toj prigodi ti-skali bi se pozivi, plakati a i same teze. Siromaniji aci morali su traiti pomo od kakvog bogatog mecene. Studenti su vie puta preko godine prireivali predstave koje su graani rado posjeivali. Osim ivota svetaca i muenika bilo je i drama s nacionalnim sadrajem kao Sisaka pobjeda, za krane sretna za Turke kobna (1717.) ili na ast Ivana Drakovia, brania Ilirika (1732.). Kasnije je kajkavske komedije pisao pavlin i upnik Tito Brezoaki.Iz Akademije su izili mno-gi pisci i kulturni radnici kao M. P. Katani, P. Vitezovi, B. Kreli i drugi.

U DUHU BAROKA

Crkva se i u Hrvatskoj na-kon Tridenta i osloboenja od turskih pritisaka, osjeala pobjedonosno; odraavala je svoju jakost baro-

knim graevinama, bogatim cere-monijama, dugim i punim ukrasa propovijedima, sveanim pjevan-jem, esto uz pratnju orgulja ili gudakih instrumenata i brojnim pobonostima. ivot se Crkve vidi takoer iz zakljuaka sinod to ih je drao zagrebaki biskup Borkovi sedam-desetih godina XVII. stoljea. Na njima je odreeno da se nitko ne smije rediti dok ne zavri fi lozofi -ju i moralku. Preporueno je da se posebno propovijeda o postu jer ga mukarci nisu drali, protiv psovan-ja, o tovanju imena Bojega. Zab-ranjene su prevelike zabave i trgo-vanja na hodoasnikim mjestima i protenjima. Poelo se i s pukim misijama koje su isusovci drali po selima i gradovima. Isusovci su, a i drugi redov-nici, irili tada nove pobonosti koje su katkada bile na tetu liturgijskih obreda. Osobito jaa pobonost pres-vetom Sakramentu osnivanjem po-sebne bratovtine, slavljenjem prvih nedjela u mjesecu te eim pristu-panjem svetoj priesti kao i 40-to satnim klanjanjem u pokladne dane. Godine 1687. Hrvatski je sabor na Borkovievu molbu progla-sio sv. Josipa zatitnikom hrvats-koga kraljevstva. Franjevci su irili Put kria. Po gradovima se postavl-

Belec

Lepoglava

NAA RIJE 5 NAA RIJE 5.

jaju kipovi sv. Florijana, zatitnika od poara, i sv. Roka, zatitnika od kuge, koja je esto harala. Hrvatski sabor je godine 1739. odluio podii kape-lu na ast Presvete Krvi Kristove u Ludbregu kao zavjet ako se kuga ne proiri na uu Hrvatsku.Posebno se irila marijanska pobonost.