miljevaČki list boŽiĆ 2009.pdf - franjevci-split.hr · bor i koje slavi dan svog oslobo-đenja,...

Sretan Božić Sretan BožićGod. XXXIV BOŽIĆ 2009. Br. II (40)

Svete mise za božićne blagdane i blagoslov obitelji25.12.

Božić – Badnja noć- sv. misa u 24 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

26.12. Sv. Stjepan

- sv. misa u 11 h: Širitovci-iza mise blagoslov

obitelji u Bogatićima

27.12. sv. obitelji i sv. Ivan, ap

- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11h: Drinovci

- iza mise blagoslovobitelji u Brištanima Donjim

28.12. Ponedjeljak

- blagoslov obitelji:od 9 h u Karalićima;

Širitovcima;Grabići, Bubale

29.12. Utorak

- blagoslov obitelji:od 9 h u Širitovcima:

Vranjkovići, Seperi, Vukačići, Bašići

30.12. Srijeda

- blagoslov obitelji:od 9 h: Stojaci, Vlaići, Kaočine,

Ivići, Kulušići

1.1.2010. Marija Bogorodica

- sv. misa u 11 h: Drinovci

2.1. Subota

- blagoslov obitelji:od 9 h u Ključu

3.1. Nedjelja

- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. misa u 11 h: Širitovci

4.1. Ponedjeljak

- blagoslov obitelji:od 9 h u Brištanima G.

5.1. Utorak

- blagoslov obitelji

od 9 h u Bačićima, Drinovcima

6.1. Bogojavljenje – Tri kralja- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

10.1. I. ned. kroz god. – Krštenje Isusovo


14.1. Presv. Ime Isusovo

- procesija i sv. misa u 11 h-sv. misa u 16 h:

Drinovci

17.1. II. nedjelja kroz godinu- sv misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

24.1. III. nedjelja kroz godinu- sv. misa u 9.30 h: Drinovci

- sv. misa u 11 h: Širitovci

31.1. IV. nedjelja kroz godinu- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

7.2. V. nedjelja kroz godinu


14.2. VI. nedjelja kroz godinu- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

21.2. I. Korizmena nedjelja


28.2. II. Korizmena nedjelja

- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

7.3. III. Korizmena nedjelja

- sv. misa u 9.30 h: Drinovci- sv. m isa u 11 h: Širitovci

14.3. IV. Korizmena nedjelja

- sv. misa u 9.30 h: Širitovci- sv. misa u 11 h: Drinovci

21.3. V. Korizmena nedjelja


28.3. Cvjetnica

- sv misa u 11 h: Drinovciprije mise blagoslovmaslinovih grančica

GOD. XXXIV. BOŽIĆ 2009. br.II (40)

Želim biti s vama i za vas!

Župnikova uvodna riječ

lIst Župe mIljeVcI

Utemeljitelj franjevačkog reda sv. Franjo Asiški rekao je svojoj duhovnoj

braći da su „putnici i pridošlice“ na ovome svijetu bez stabilnoga ovozemnog boravka, podložni promjenama mjesta i službi. U našoj provinciji Presvetog Ot-kupitelja ove je godine održan provincijski Kapitul i izvršen je premještaj osoblja. Među mno-gima koji su premješteni našao sam se i ja - fra Ivan Maletić, od sada vaš župnik.

Rođen sam u susjednoj Pro-mini 1972. Poslije završene sre-dnje škole odlučio sam postati fratrom. Studije sam redovito završio, a zatim sam zaređen za svećenika 1999. godine. Mladu misu sam slavio u svome rodno-me mjestu - Oklaju 1999. godine. Bio sam osobnim provincijalo-vim tajnikom, a zatim župnikom u župi sv. Jeronima na Meteri-zama (Šibenik), a potom u župi Gospe van Grada u Šibeniku.

Miljevci su, dakle moja treća župa koja mi nije nepoznata. Poznajem neke ljude i neke pro-bleme kao i miljevački ponos i poštenje koji su se duboko uko-rijenili u miljevačke gene. Mi-ljevci su mjesto koje je sa svojih sedam sela Stjepan Radić nazvao „Republikom“, mjesto koje je Hrvatskoj dalo kralja i kardinala, mnogo hrabrih duhovnih i česti-tih ljudi, mjesto koje ima svoj Sa-bor i koje slavi Dan svog oslobo-đenja, mjesto koje s posebnom ljubavlju časti Gospu Visovačku.

Sve navedeno i još mnogo toga obavezuje me da se u svojoj žu-pničkoj službi odgovorno posta-vim i da s puno ljubavi obavljam svoju svećeničku službu posveći-vanja, poučavanja i upravljanja što ću nastojati s puno predanja i činiti.

Dolazim dakle, k vama s puno poštovanja i ljubavi i želim biti s

vama i za vas. Znam da se bez vas ne može ništa učiniti, pa se nadam da ćete uz molitvu za mene, sa mnom u svemu dobro surađivati.

Uz redoviti dušobrižnički rad u ovoj ćemo godini, koja je pro-glašena „svećeničkom godinom“, posebno moliti dobroga Boga da nam providi dobrih svećenika i novih zvanja.

U vašim je rukama novi broj lista „Miljevci“ koji nas svojim sadržajem podsjeća na protekle događaje, na nove obaveze i koji nas uzajamno povezuje s ovom našom miljevačkom kamen rav-nicom.

Sve vas pozdravljam i blago-slivljam te želim da vas dobri Bog podari mirom i svim duhov-nim dobrima.

Svima vama na dobro došlo sveto Porođenje Isusovo!

Vaš župnik,fra Ivan Maletić

2 Miljevci Božić 3Miljevci Božić

4 5

Na dan Presvetoga Srca Isusova 19. lipnja 2009. papa Benedikt XVI. pro-

glasio je svećeničku godinu, koja će završiti na istu svetkovinu iduće godine. Papa je to učinio u prigodi 150. obljetnice „rođenja za nebo“ (dies natalis) sv. Ivana Marie Vianneya, sveca zaštitnika svih župnika na svijetu.

Proglašenjem svećeničke go-dine potiče se sve svećenike da se što zauzetije i temeljitije du-hovno obnove kako bi što bolje

mogli naviještati sveto Evanđelje današnjemu svijetu.

Svetac sv. Ivan Maria Vianney običavao je govoriti da je „sveće-ništvo ljubav Isusova srca“, dok papa Benedikt XVI. kaže da su svećenici neprocjenjivi dar za Crkvu i za cijelo čovječanstvo. Oni su dakle, poseban dar i jed-noj župi i svakom vjerniku jer su kao pastiri zauzeti oko navješta-ja Božje istine i proviđanja du-hovne hrane za svoje župljane.

Sveti župnik Ivan Maria Vi-

anney kao gorljivi pastir svoga stada znao je također reći: „Do-bri pastir, pastir po Božjem srcu, je najveće blago koje dobri Bog može dati jednoj župi i jedan od najdragocjenijih darova Božan-skog milosrđa“.

Svećenik u poslanju Crkve

Svećenici su službenici Isusa Krista koji njegov nauk navije-štaju narodima „kako bi narodi

PRVI SVJEDOCI VJERE U KRISTA

SVEĆENIČKA GODINA

Svećenik će poučavati svoje vjernike da što bolje shvate euharistijsko otajstvo kako bi svoj život trajno prinosili kao ugodan dar Bogu na slavu. Jednako će tako upućivati svoje vjernike da žive duhom molitve i svekolikog predanja u volju Božju

bili ugodan prinos, posvećen u Duhu Svetom“ (PO,2). Sve što rade u svom životu i u poniznom služenju rade tako da se proslavi Bog u Kristu Isusu. Oni ne pro-povijedaju svoju mudrost nego Riječ Božju, pozivajući sve na obraćenje i svetost. Oni su dakle službenici Riječi Božje, djelitelji svetih sakramenata i slavitelji svete Euharistije.

Sakramentom krštenja „uvode ljude u Božji narod, sakramen-tom pokore pomiruju grešnike s Bogom i Crkvom, bolesni-čkim uljem pridižu bolesne, a poglavito svetkovanjem mise sakramentalno prinose Kristo-vu žrtvu“ (PO,5). Sve što čine i rade veoma je tijesno povezano s presvetom Euharistijom kojoj je sve usmjereno kao svom izvo-ru i svom utoku. U Euharistiji Krist se sjedinjuje sa svakim od nas pojedinačno te se kao kruh živi daje svima nama. Tako nas Krist sjedinjuje sa sobom, ali nas sjedinjuje i jedne s drugima. Isto tako Krist se sjedinjuje s našim bližnjima: „Krist i bližnji u priče-sti su nerazdvojni. I tako smo svi mi jedan kruh, jedno tijelo. Eu-haristija bez solidarnosti s dru-gima jest zlorabljena euharistija“ (papa Benedikt XVI.)

Svećenik će stoga, poučavati svoje vjernike da što bolje shva-te euharistijsko otajstvo kako bi svoj život trajno prinosili kao ugodan dar Bogu na slavu. Jed-nako će tako upućivati svoje vjernike da žive duhom molitve i svekolikog predanja u volju Božju.

Posebno će u svom pastora-lnom radu voditi brigu o siro-masima, roditeljima, mladima, bolesnima i umirućima, ali i o onima koji Boga ne poznaju te će im pokušati pripraviti put do Krista. Svećenici „kao graditelji zajednice kršćana nisu nikada

u službi neke ideologije ili neke ljudske stranke, nego kao vije-snici Evanđelja i kao pastiri Cr-kve svoje snage ulažu u duhovni rast Kristova Tijela“ (PO, 6)

Odnos prema drugima

Svećenici su sa svima koje je preporodila krsna voda, braća među braćom, jer su udovi isto-ga Kristova Tijela, pozvani da zajedno sa svima krštenicima izgrađuju Kristovo Tijelo.

Svećenici su također bliski bi-skupovi suradnici i savjetnici, a kao svećenici međusobno se pot-pomažu i surađuju te na poseban način u svojoj su župi povezani sa svim vjernicima, poglavito s onima koji su aktivno zauzeti u izgradnji župne zajednice.

Nije na odmet spomenuti da su dužni brinuti se za crkvena dobra, a nadasve da naviješta-ju, promiču i brane istinu da se među vjernike ne bi uvukle kri-ve nauke i obmane. Na poseban način trebaju upozoravati na dvije „diktature“ racionalizam i relativizam koji izričito negiraju Boga i njegovu istinu.

Mnogo se dakle obaveza stav-lja na „pleća“ svećenika, zato ih u svemu trebaju pomagati i po-državati njegovi župljani i to ne samo riječima nego i konkretnim djelima jer se samo u ozračju su-radnje i povjerenja izgrađuje žu-pna zajednica.

Kreposni životCrkva kaže da su svi pozvani

na svetost, a svećenik treba biti uzorom sveta i kreposna života. Oko toga trebaju se svakodne-vno trsiti i nastojati da se što više upriliče Kristu. Sv. Pavao u poslanici svom sudrugu Timo-teju piše: „O tome razmišljaj! Posveti se sav tome da tvoj na-

predak postane očit svima! Pazi na se i na nauku! Ustraj u tome! Izvršavajući ovo spasit ćeš i sebe i svoje slušatelje“ (1 Tim 4, 15-16). Dakle, svugdje i na svakome mjestu i svem djelovanju svome, svećenik treba biti prvi svjedok vjere u Krista te koristiti svaku prigodu da navijesti svu ljepotu Kristove istine.

Što je svećenik kreposniji, to je njegov navještaj uvjerljiviji i privlačniji. A kada se u životu svećenika nađu zajedno krepost i znanost tada njegov navještaj ostaje potpun. Stoga, u životu svećenika posebno mjesto tre-baju imati poznata sredstva sa-vršenstva: Euharistija, duboka molitva i trajna izobrazba.

Svaki svećenik svakodnevno treba posvetit određeno vrije-me za razmatranje Svetoga Pi-sma, proučavanje Svetih Otaca i Naučitelja, crkvenih dokume-nata i priznatih teologa. Sve to svećenik treba kako bi postao stručnjak u duhovnom životu, a ne u ekonomiji ili u nekim dru-štvenim sferama, jer vjernici od svećenika očekuju samo jedno, da bude stručnjak u promicanju čovjekova susreta s Bogom.

***Papa Benedikt XVI. na svom

apostolskom putovanju u Poljsku reče: svećenikova duša treba biti okrenuta prema nebu. On treba držati svijet budnim za Boga. Svećenik mora trajno bdjeti i biti na nogama uspravan pred stru-janjima vremena. Ne poročan u istini. Mora biti oprezan pred navaljujućim silama zla. A papa Ivan Pavao II. napisa: „moje su oči svakodnevno počivale na ka-ležu i hostiji. Upravo tako treba živjeti svaki svećenik, a vjernici mu u tome trebaju svesrdno po-magati i slijediti ga.

Fra Šime Samac


Za ulazak u otajstveni smi-sao Bogočovječenja neka ova kratka priča ponese

i naše misli i naše srce tim pu-tem.

Na završetku svijeta milijarde ljudi bijahu dovedene na nepre-glednu ravnicu pred prijestolje Božje. Mnogi su ustuknuli pred tolikim sjajem, a neki iz prvih redova progovorili su uzbuđe-nim glasom, ne toliko iz stra-hopoštovanja koliko da privuku pozornost mnoštva.

«Zar može Bog suditi nama ljudima? Što on zna o našim patnjama?», vikala je neka mla-da žena. Zasukala je rukav da pokaže utetovirani broj naci-stičkoga koncentracijskog logo-ra. «Mi smo podnosili teror, ba-tinanje, mučenje i umiranje...!»

Iz druge grupe digao se cr-nac i pokazao vrat. «A što znači ovo?», upitao je pokazujući tra-gove koje je ostavio konopac. «Linčovali su me, a jedina mi je krivnja bila što sam crnac.»

Nekoliko redova dalje stajala je studentica u drugom stanju s ispijenim očima i vikala: «Zašto ja moram ovo trpjeti? Nisam kriva, silovana sam.»

Na drugoj strani stajale su stotine takvih grupa. Svatko je imao neki prigovor i pritužbu na Boga, jer je dopustio da se na ovaj ili onaj način trpi u ovome svijetu.

Govorili su kako je lako Bogu koji živi na svome slatkom i ugodnom nebu punom svjetla i topline i kako do njega ne dopi-ru ni plač, ni jauci, te on provo-

di bezbrižan život ne osjetljiv za ljudske sudbine. Svaka grupa izabrala je svoga predstavnika, poslala ga Bogu da mu izlo-ži njihova trpljenja. Bili su tu: Židov, crnac, žrtva Hirošime, čovjek kojega je izobličio artri-tis, dječak obolio od cerebralne bolesti. Oni su se sastali usred ravnice da se međusobno posa-vjetuju. Na kraju su smislili svoj prijedlog za koji su držali da je vrlo dobar. Prije nego im počne suditi, Bog bi trebao trpjeti sve ono što su oni propatili. Bog bi trebao biti osuđen živjeti na ze-mlji.

«Neka se rodi kao Židov, neka njegovo rođenje kod lju-di izazove sumnje i prijepore. Neka se u razmišljanju i življe-nju, s obzirom na čovjeka, život i religiju, tako udalji od ukuća-na, rodbine i društva, da svi po-misle kako mora da je skrenuo s uma, poludio. Neka ga izda netko od njegovih najbližih pri-jatelja. Neka bude izveden pred sud s lažnim svjedocima i neka ga osudi sudac konformist i ku-kavica. Neka bude krvnički zlo-stavljan i neka osjeti što znači biti od svih izigran i napušten. Na kraju neka ga zvjerski ubi-ju kao posljednjeg kriminalca i to tako da ne bude ni malo su-mnje u njegovu smrt. Neka sve to vide ljudi koji će moći o tome svjedočiti.»

Dok je svaki predstavnik iznosio svoje zahtjeve, prisut-nim se mnoštvom razlijegao žamor odobravanja. Kad je bio iznesen i posljednji zahtjev,

među mnoštvom je nastao tihi tajac. Nitko se nije usudio pro-govoriti ni jednu jedinu riječ, jer su u tom trenutku svi posta-li svjesni da je Bog ispunio sve izrečene zahtjeve.

Nedorečenost vremena i ma-njkavost misli, kao i nedosljed-nost slijeda stvarnosti koju živi-mo, učinilo nas je nesigurnima i zabrinutima pred najezdom svjetla koje se pomalja u dubi-nama našeg srca, a upaljeno je nešto prije više od dvije tisuće godina u srcu svijeta što čeznu-še za oslobođenjem od vlastitog usuda. Prezren u svom postoja-nju od vlastitih nadanja, čovjek bolećivo upiraše oči u tamne dubine svoje slojevite nutrine. Što se više upirao da dopre do svoje bitnosti i noć zamijeni danom, sve je više otkrivao ta-mnost svoje nutarnjosti i kao zatočenik nekoga davnoga izgu-bljenog svijeta, strepio je pred najezdom silnica mraka koje pokušaše udaviti svjetlo. Zasu-žnjenu istinu ljubomorno čuva-še podalje od beznadnog čovje-ka, hranivši ga svijetom tame i zla. Očaj čovjekova svijeta bio je izgledan, a krik iz njegovih ranjenih prsiju prepoznatljiv do bola u svakoj njegovoj misli, u svakom djeliću njegova bitka.

Nesigurnost se uvukla u njegovu nemirom natopljenu dušu, a hropot smrti čujno je oslikavao mizernu scenu jedne sudbine. Zar sve u ovom svije-tu nema svoju, makar i prozai-čnu vrijednost, zar sve ne mami osmijeh, pa makar bio i kiseo,

U nježnom šapatu srca bijaše - Ti

kao i divljenje, pa makar bilo i odglumljeno? Jedino je čovjek, zbunjen i ponajčešće nijem pred vlastitim postojanjem, rujući po prijeziru svijeta, kadar ugledati svoje besmislom iznakaženo lice i u vlastite promašaje do kraja biti utopljen.

Dovoljno će biti samo Riječ da ohrabri ovo obnaženo tijelo ljudsko što vapijaše za jezikom Srca.

Šiknula je mlada svjetlost, čedna i gusta, kroz poroznost čovjekova čekanja i snagom razdiobe poniznosti povrati-la dostojanstvo prignutog čela što u poniženju neiskupljeno ležaše razvrgnutostima svojim zatočen. Cvijet Svemira, tajna Neba i Zemlje spremno otpoči-nu u sasušenim predjelima čo-vječjeg srca i učini mu sudbinu jučerašnju na sutrašnji način providnom pred Nebom i pred Zemljom. Riječ Očeva u ljubavi konačno stan svoj načini među čovjekom, a u podbuhlim oči-ma čovjekovim od plača zatitra iskra sedmorice blaženih mu-draca što mačevima plamenim, razdijeljenim držaše njegove svjetove.

Nadoji se i nasiti se Tijelom obdarenim, čovječe, jer ono je od sada blagoslov, a ne prokle-tstvo tvome životu i tvome umi-ranju. Nadoji se i nasiti se na grudima Onog koji kao Vječni na prijestolju sjedaše posred se-dam starješina, koji u prolazno tijelo uđe da ga ispuni milinom i nježnošću, da ga ispuni be-smrtnošću i vječnošću, a ti da grešnošću nadopuniš Njegov pojavak što Muci Njegovoj u svijetu pridoda Volja Očeva!

«I Riječ je tijelom postala i udo-maćila se među nama» (Iv. 1,14)

Fra Milan Jašić


Osjetivši poziv i želju za misijama, po uzoru na sv. Franje, pošao sam u

Argentinu. Želja mi je bila navi-jestiti Krista onim ljudima koji se nalaze na rubu našega društva. Želju za tim putem potakao me je sam lik sv. Farnje. Proučavaju-ći njegov život i uspoređivajući ga sa Kristovim likom, uočio sam da se Franjo okrenuo najpri-je onim socijalnim ugroženima, onima koji žive na margini na-šega društva.

Provincijska uprava me posla-la u župu koja broji oko 35 000 vjernika. Ta župa se nalazi na periferiji Buenos Airesa, točnije oko 80 km sjevernije od Buenos Airesa.

Općina Jose C. Paz, u toj opći-ni se nalazila naša župa, jedna je od najsirmošanijih općina u provinciji Buenos Airesa. Naša biskupija San Miguel jedna je od najsiromašnijh biskupija, a naša je župa bila jedna od najsiromaš-nijih župa u biskupiji.

Barrio (kvart), u kojoj se župa nalazi, nosi ime policijskog dje-

latnika koji je otkrio način oči-tavanja otiska prstiju. Zvao se Ivan Vučetić odnosno Juan Vu-cetich. Rođen je na Hvaru i kao dijete s roditeljima se doselio u Argentinu. Sam „Barrio Vuce-tich“ broji oko 150. 000 – 200. 000 stanovnika.

Glavna avenija, koja se pro-teže kroz cijeli barrio, zove se „Avenida Croacia“ a župa se zove „Nuestra Señora de Bistrica“, znači po našemu hrvatskome nacional-nom svetištu „Marija Bistrica“.

Zahvaljujući fratru iz Hrvat-ske, fra Krstu Radiću, koji je na-kon Drugog svjetskog rata morao napustiti svoju zemlju, imamo danas neizbrisiv hrvatski trag u Argentini. Namjera mu je bila podići hrvatsku koloniju i okupi-ti Hrvate na jednome mjestu.

No, na žalost, razvoj je pošao u drukčijem smjeru. Hrvati su se raselili po Argentini ili su se na-selili bliže glavnome gradu tako da su se na ovo područje naselili ljudi koji se nalaze na rubu naše-ga društva.

Barrio Vucetich se razvio u su-protnom smjeru, nije postala hr-vatska kolonija nego siromašno predgrađe Buenos Airesa. Znači veći broj stanovništva su siroma-si, a država ne ulaže baš puno u takva područja. Jedina je asfa-ltirana cesta „avenida Croacia“ a nju su tek prije godinu dana asfaltirali. Daljnja slika siroma-štva je ta da ne postoje odvodni sustavi tako da su neki dijelovi nakon kiše neprohodni.

Sa siromaštvom idu i razni pro-blemi - od svakakvih ovisnosti pa nadalje, sve do nasilja u obitelji. Kuće su priproste, jednostavne i odraz su siromaštva tih ljudi. To je bila žalosna realnost koju sam upoznao.

Obitelji su mnogobrojne i u prosjeku veoma mlade. Moglo bi se reći da u župi djece nije ma-njkalo i to bogatsvo djece unijelo je određenu radost u susretu sa obiteljima, pogotovo nakon mi-snih slavlja.

Ostaje pitanje, kakvu budu-ćnost imaju ta djeca? Jako je uo čljivo da je najveći problem

slaba naobrazba. Roditelji te djece imaju slabu ili nikakvu naobrazbu pa je pitanje što oni mogu pridonijeti svojoj djeci. A i djeca nemaju neku veliku moti-vaciju za školu i učenje. Moglo bi se kazati da je jedan od najvećih problema naobrazba. Bez neke pristojne naobrazbe ne postoji izlaz iz takvog stanja. Droga i al-kohol prate ih u stopu od malih nogu. A jedna od najraširenijih droga je „paco“. „Paco“ je osta-tak ili otpad jačih droga kao što je heroin ili kokain. Paco se puši i brzo vodi prema ovisnosti. Na-bavna cijena je jako niska i zato je raširena po siromašnim dijelo-vima.

Zanimljivo je bilo vidjeti kako i na koji se način odvijao sva-kodnevni život. Izgleda da su u kućama samo prispavali. Cijeli obiteljski, a i društveni život od-vijao se izvan kuće. Glazbu se čulo skoro iz svake kuće i to na način da su zvučnici glazbenih uređaja bili postavljeni ispred kuće, doslovno svaka ili svaka druga. Pošto im je meso pre-

hrambeni proizvod broj jedan i to se moralo spremati van kuće, jer se peklo. To je njihov famo-zni „asado“. Kod njih obrok bez mesa je nezamisliv i to uvijek pripremljeno na vatri.

Unatoč svim teškoćama, na njihovim licama uvijek je prisu-tna radost. Uvijek su veseli i jako društveni.

Za vrijeme moga boravka u Argentini, upoznao sam i tamo-šnju hrvatsku zajednicu. To je već treća - četvrta generacija Hr-vata koja živi u Argentini. To su generacije koje su odmah nakon Drugoga svjetskog rata došli u Argentinu - morali su napustiti svoju zemlju zbog komunistič-kog režima koji je zavladao na-kon rata u našim krajevima. Nji-hova djeca su se rodila i odrasla u Argentini. Sačuvali su hrvatski jezik i hrvatsku kulturu. To je uspjelo zahvaljujući fratrima iz Zadarske franjevačke provincije koji su prihvatili skrb za Hrvate u Latinskoj Americi. Nažalost, mlađe generacije slabije govore hrvatski, ali nacionalna svijest u

ISKUSTVO IZ ARGENTINE

FRA EDI SOKOl:

njima još uvijek je jako snažna. Starije generacije polako nestaju ali one koje sam upoznao imali su što reći. Čežnju za slobodnom Hrvatskom nitko im nije mogao oduzeti, ali su svjesni da povra-tak na njihova ognjišta više nije moguć ili jako teško ostvarivo. Tužne su bile njihove priče i sud-bine. Kako neće biti kada svoje pjesme o domovini pjevaju u tuđoj zemlji. Samo ih je vjera i čežnja za slobodnom Hrvatskom držalo na okupu.

Hrvatski se čovjek ipak dobro snašao i uklopio u novoj zemlji koja im je pružila utočište. Po cijeloj Argentini imamo manje ili veće hrvatske zajednice, a najveća hrvatska zajednica je u Buenos Airesu. Moglo bi se reći da je Hrvat u Latinskoj Americi jako cijenjen, najviše zbog toga što su radom stekli pristojnu egz-i stenciju.

Kad bi me netko pitao da li bi se vratio ponovno, ja mislim da bih. Imao sam lijepa iskustva koja su me obogatila.


Hodam Gospodine tako malen i skroman po ovoj Zemlji i često tra-

žim pravi put, ali skrenem na sporedni pa se vratim, a onda opet gledam u Tvoj putokaz do dobra, do pravog bitka svog po-stojanja...

Proljeće 2009., put do Italije pred nama. Autobus Miljevčana (od osmogodišnjaka do šezdese-togodišnjaka) kreće ispred naše prelijepe crkve Imena Isusova. Pozdrav s najmilijima, osmijeh na svakom licu, nosi nas radost i uzbuđenje. Nitko ne pokazuje nijedan trenutak nespremnosti.

Blagoslov i tople riječi pozdrava uputio nam je župnik fra Milan Jašić, s nama je naša draga ča-sna sestra Zdravka Gverić, a s druge strane Jadrana čeka nas nezamjenjivi fra Šime Samac, glavni i idejni začetnik ovog puta na kojem Miljevčani ima-ju priliku upoznati i obići svete staze velikog sveca Franje Asiš-kog.

Uz tople riječi časne sestre Zdravke, molitvu i krunicu, započeo je naš hodočasnički put. Mnogi od nas prvi su put plovili brodom preko Jadrana. „ Bože moj, plovimo cijelu noć..“,

Putevima svetog Franje Asiškog

HODOČAŠĆE Miljevčani u Asizu, Rimu, Vatikanu…

će da sam tako blizu svetog mje-sta, zapitam se.

Ubrzo, prema nama dolazi čovjek u habitu, nasmiješen i sretan, ne krijući radost, naš fra Šime. Bilo je i suza u očima, od ponosa i sreće što smo svi zajed-no. Fra Šime nas vodi do bazili-ke. Rijeke ljudi svih rasa svijeta hodočasnički idu do vrha bre-žuljka i dostojanstveno obilaze crkve, ulice, samostane Asiza. Vidimo mnoštvo franjevaca (njih nekoliko tisuća iz cijelog svijeta koji su se tih dana oku-pili zbog franjevačkog kongresa –osamsto godina franjevačkog reda ). Idu ulicama, mole u par-kovima, šetaju kroz maslinike i vrtove, krunicom omotanih ruku. Gotovo da nismo disali od dojmova. Kroz tamne hod-nike bazilike spuštali smo se do groba sv. Franje. Tisuće ljudi, tišina, spokoj…

Na izlasku iz crkve, sunce i svjetlo. Osjećam novu snagu u nama. Kao da smo čišći u duši, sigurniji u sebe, odgovorniji kr-šćani, ili puni vlastitih preispi-tivanja čije odgovore ne pozna-jemo…

Noć i odmor u hotelu ušuš-kali su nas u svoju udobnost, a drugo jutro nova mjesta, nova uzbuđenja. U Asizu smo obiš-li crkve sv. Franje, samostan sa relikvijama sveca, crkvu sv. Klare i samostan u kojem je živjela. Tolika jednostavnost, skromnost života, a tako velika povezanost s Bogom odiše iz svakog kamena, drvene klupe, neosvjetljenih prostorija samo-stana. Čovječe, pokloni im se duboko i iskreno i priznaj kako si nekad slab i nesiguran u svo-joj vjeri. Mnogi svećenici i ča-sne sestre hodaju Asizom, ali s ciljem, sigurni i nasmješeni, oni su tu uistinu na svom pravom duhovnom temelju.

Fra Šime nam kaže da bi svaki kršćanin trebao doći tu

dosjetkama smo se prisjećali svojih ukućana na Miljevcima. Netko započinje pjesmom, pje-vušimo, pa zadrijemamo.

U Italiji ima nešto blisko na-šoj Dalmaciji, iste biljke, slične kuće, osjećamo se dobrodošli-ma. Ali put je dug, kroz molitvu i riječi Svetog pisma razmišlja-mo o nakani, razlogu dolaska - mikrofon je uvijek u nečijoj ruci. A onda putokaz pokazuje smijer Asiza. U podnožju brda lijep i uredan grad, a na uzvisini velebna bazilika sv. Franje Asiš-kog. Kroz tijelo prohuja osjećaj uzbuđenja i radosti. Je li mogu-


Malo je tko u povijesti kršćanstva volio i sla-vio Ime Isus kao što je

to činio sv. Franjo Asiški. Toma Celanski, Franjin životopisac, piše da je toliko bio ujedinjen s Isusom da ga je uvijek imao u srcu, na ustima, u ušima, pred očima, u rukama, i čitavom svom biću.

U štovanju Imena Isusova po-sebno se ističe Franjin duhovni sin sveti Bernardin Sijenski. S monogramom IHS u ruci za-nosno je propovijedao veličinu i slavu Imena Isus. Mnoštvo je hrlilo na njegove propovijedi. Monogram IHS krasio je proče-lja mnogih crkava, i kuća kao i liturgijskoga ruha.

Iz same Crkve su stizale optu-žbe koje su pokušavale Bernar-dinovo propovijedanje progla-siti heretičnim. Papa Martin V. 14.siječnja 1427. sazvao je šezde-set i dvojicu kardinala, teologa, prelata i predstavnika različitih redova i Bernardina da brani svoje propovijedanje. Poslije iznesenih optužbi riječ je uzeo sv. Bernardin te je svojom vje-rom i svojom mudrošću postidio sve protivnike a zadivio samoga papu Martina koji je naložio da se ulicama Rima povede proce-sija u čast Imena Isusova. Bio je to dan Trijunf svetoga Imena Isusova. Taj dan je ušao u franje-vački kalendar koji se još uvijek slavi u nekim crkvama sve do danas kao na Miljevcima. Za Inocenta XIII. (1721.) svetkovina je proširena na cijelu Crkvu, ali je kasnije pomaknuta na nedje-lju između Nove godine i Bogo-javljenja dok se danas slavi 3. siječnja.

Monogram IHS potječe iz gr-čkoga jezika. To su tri početna slova imena Isus (Jota-Eta-Sigma) = IH€OYE. Ovaj monogram IHS jednostavno znači = Isus.

Neki tumače taj monogram IHS kao: «Jesus hominum Sal-

vator» - što znači «Isus Spasitelj ljudi».

Zanimljivo je spomenuti da je utemeljitelj isusovačkoga reda sv. Ignacije Lojola bio članom bratovštine Imena Isusova u Rimu koju je vodio sv. Bernardin Sijenski. I on je ovaj monogram uzeo za grb svoga reda, a gdje je bila sagrađena prva kapelica u čast Imena Isusova u Rimu da-

nas se diže velebna isusovačka crkva Srca Isusova.

Dakle, 14. siječnja slavimo Tri-junf svetoga Imena Isusova kao što se slavilo u 15. stoljeću. Slavimo Ime nad svakim imenom i jedino ime dano ljudima u kojemu je spasenje naše. Neka to sveto ime Isus trijumfira u našem životu i djelovanju. Samo imenu Isus pri-pada svaka hvala, čast i slava!

Fra Šime S.

i proći kuda je hodao i molio sv. Franjo. A onda putujemo još neko vrijeme do svetišta La Verne, na planini od 1200 me-tara nadmorske visine. Naš do-življaj je tu bio potpun. Na toj svetoj planini gdje se sv. Franjo sa svojom Malom braćom mo-lio i bio s Bogom u potpunosti, gdje su mu se pokazale stigme – rane na istim mjestima kao i na Isusovu tijelu. Svaki procjep u stijeni planine znakovit je i si-mboličan. Pohoditi usijek usred duboke stijene gdje je sv. Franjo molio skrivajući se od neprijate-lja, svjedočiti o kamenoj ploči na kojoj je spavao, izaziva stra-hopoštovanje. Svetu misu koju je predvodio fra Šime, pjesme koje je vodila časna Zdravka, hrvatska riječ i molitva nad vječnim svjetlom potpuno su

nas obuzele i prožele. Hvala Ti, Bože, što smo ovo doživjeli.

Sljedeći dan obilazimo Rim, velebni grad pun drevnih cr-kava i bazilika, povijesnih spo-menika. Osobito nas se dojmio posjet crkvi sv. Jeronima te glas hrvatskih franjevaca i časnih sestara koje smo susreli. Lije-po je čuti hrvatsku riječ ovako daleko od doma. Pružena nam je dobrodošlica i u crkvi naših svećenika koja odiše hrvatskim simbolima, poput trobojnice, slavonskog hrasta i bijelog mra-mora. Fra Šime sve objašnjava i pokazuje osobitosti mjesta gdje je i sam živio. Ponosni smo na tebe, veliki svećeniče!

U rano jutro pod vodosvom fra Šime odlazimo u Vatikan. Doživljaj koji je teško riječima opisati. Odlazak u baziliku sv.

Petra i panorama sa vrha kupo-le ostavili su bez daha sve Mi-ljevčane. Ali, fra Šime zna da je za svakoga od nas vrlo važno posjetiti grob pape Ivana Pavla II., velikog prijatelja i duhovnog vođe hrvatskog naroda. Neopi-sivo svečano i prelijepo u svojoj jednostavnosti i skromnosti. Kleknuli smo i molili. Produ-hovljni i s mirnoćom, izašli smo iz crkve.

Tako duhovno okrijepljeni vratili smo se kući. U molitva-ma i zagovorima tijekom hodo-čašća, često smo se sjetili svih dobrotvora i prijatelja koji su nam pomogli da ostvarimo ovaj put. Neka ih i dalje dragi Bog nadahne u njihovoj dobroti!

Učiteljica Marija Kulušić

ZAŠTO IME ISUSOVO SlAVIMO 14. SIJEČNJA?

Trijumf Svetoga Imena Isusova


Kapelica sv. Ane

Miljevčanima na ponos

14 Miljevci BožićMiljevci Božić

Ideja je potekla od fra Šime Samca: podići kapelicu sv. Ane, nadomjestiti tako još

prije nekoliko desetljeća srušenu kapelicu sv. Ane koja se nalazila na starom putu prema Visovcu. Odabrano je mjesto: do tada ne-pregledno križanje cesta prema Visovcu, Drinovcima, Gornjim i Donjim Brištanima. Sakupili su se inženjeri i članovi Miljevač-kog sabora, napravili projekt i ra-dovi su mogli započeti. Fra Šime je kip sv. Ane donio iz Rima, ostavio ga u Brištanima kako bi spremno dočekao kraj radova i blagoslov kapelice.

Radovi su trajali nekoliko mje-seci. Bilo je lijepo vidjeti kako se nepregledno i zapušteno kri-žanje, mjesto stalne opasnosti, pretvara u suvremeno i lijepo oblikovani kružni tok sa preli-jepom, kamenom kapelicom u sredini. Kapelica je napravljena, popločan je okoliš, osvijetljena je diskretnim svjetlom. Za sve to napraviti trebalo je mnogo truda, mnogo poziva i molbi, pisama i poruka. U akciju prikupljanja sredstava za izgradnju kapelice uključile su se naše Ane, Anke, Ankice i Anite. Naše Miljev-čanke, a najvrjednije u traženju donatora bile su Ana Samac, Ružica Kisić i Ana Galić, molile su i druge dobročinitelji kako bi prikupili sredstva za izgradnju kapelice sv. Ane. One su nam dostavile sljedeći popis donato-ra. Naravno, rekle su – istaknite našega Josipa Stojanovića Jolya, Ivana Bačića Vasu i Mirka Galića, oni su ovaj put, „najviše potegli“,

očito im je Ana na srcu. Hvala im, njima i svima koji su prido-nijeli. Osim u novcu, iskazali su se i mnogi drugi: GIRK Kalun i naš Nikola Lovrić - dali su be-ton, Poduzeće za ceste na čelu sa Antom Malenicom izvelo je građevinske radove, Paško Galić dao je materijal za elektroinsta-lacije koje je napravio zajedno sa Ivicom Galićem i Zvonimirom Skelinom, drniško komunalno

poduzeće “Rad” napravilo je pripremu za vodovodne instala-cije, Elektra Drniš i zahvaljujući njenom direktoru Jeri Šikliću izmjestili su struju, Neven Bačić, Stipe Perišić i Ivica Ivić uređivali su okoliš, radove je izveo Petar Melvan, a sve je koordinirao i o svemu se brinuo tajnik Miljevač-kog sabora Živko Galić. Donato-ri u novcu su :

1. Samac Ana, ž. Ante rođena 1943. 200,00 kuna 2. Samac Ana, ž. Ivana rođena 1948. 200,00 kuna 3. Samac željka-Anita, ž. Branka rođena 1975. 200,00 kuna 4. Samac Ana, ž. Paške rođena 1922. 200,00 kuna 5. Samac Ana, pok. Mate rođena 1920. 200,00 kuna 6. Samac Ana, kći Ivana rođena 1995. 200,00 kuna 7. Samac Ana, ud. Ante (Gara) rođena 1922. 200,00 kuna 8. Duilo Anka, ž. Joška rođena 1971. 200,00 kuna 9. Pletikosa Anita, pok. Nediljka rođena 1993. 200,00 kuna 10. Perišić Ana, ž. Šime rođena 1946. 200,00 kuna 11. Perišić Ana, kći Željka rođena 2003. 200,00 kuna 12. Runić Ana, kći Tomislava rođena 2007. 200,00 kuna 13. Bačić Ana, ud. Mate rođena 1937. 200,00 kuna 14. Šostera Anamarija, kći Ivana rođena 1998. 50,00 kuna 15. Samac Ana, ž. Paške rođena 1949. 200,00 kuna 16. Šostera Ana, ž. Jose rođena 1954. 200,00 kuna 17. Kutleša r. Šostera Ana, rođena 1981. 200,00 kuna 18. Šostera Anamarija, kći Ivana rođena 1998. 50,00 kuna 19. Šostera Anđelka, kći Zvonka rođena 1997. 100,00 kuna 20. Pletikosa Anka, ž. Branka rođena 1970. 100,00 kuna21. Samodol Ante, pok. Stipe (Toneško) 200,00 kuna22. Samodol Anka, ž. Šime rođena 1943. 100,00 kuna23. Samodol Ana, pok. Mate 50,00 kuna24. Samodol Frane, pok. Paške 100,00 kuna25. Bašić Ana 100,00 kuna26. NN 700,00 kuna 40€ 27. Galić Ankica, ž. Mile 200,00 kuna28. Galić Ana, pok. Mije 100,00 kuna29. Galić Ana, pok. Pavla 200,00 kuna30. Galić Anka, ž. Živka 200,00 kuna 31. Vranjković Anita 500,00 kuna32. Vatavuk Ana, ž. Petra 200,00 kuna33. Vlaić Marijana Josipa 200,00 kuna34. Ivić Miroslav Pave 200,00 kuna35. Ivić r. Bačić Nada 200,00 kuna36. Ledić r. Bačić Neda 200,00 kuna 37. Josip Stojanović Joly 25.000,00 kuna38. Mirko Galić 500 €39. Ivan Bačić Vaso 10.000,00 kuna


Blizu mi budiBlizu mi budi kad sam na muciSudbinu moju držiš u ruciŽelim se držati zakona tvojihPut mi pokaži odredaba svojih

Ne želim biti na putu zabludeŽelim da uvijek po tvome budePut istine ja sam odabraoTo obećanje Tebi sam dao

Slabosti moje meni su znanePo Adamu one su mi daneStavih pred sebe odluke tvojeBaci za leđa ludosti moje

Kad mi nude zemaljsku «sreću»Ja to nikada prihvatiti nećuČuvaj me nježno ko stablo mladoJer ja sam uša’ u tvoje stado

Sve me ispunja što je TvojeNe želim ništa što ljudi krojeKukolja ima, posvuda ničeA sijač njegov od nekud riče

Dobrota tvoja neka me paziTeret života da me ne zgaziKrižem ljubavi grijehe ugasiPo svojoj dobroti mene spasi

Stojan Damjanović

M I l J E V A Č K I S A B O R O D R Ž A N A S E D M A G O D I Š N J A S J E D N I C A

DRUŠTVO dobrih i dobronamjernih ljudiI ove godine Miljevački sabor

je održao svoj redoviti, sed-mi po redu godišnji skup

na Visovcu. Započelo je tako-đer tradicionalno, položeni su vijenci, zapaljene svijeće i iz-moljene molitve ispred spome-nika i križa poginulim branite-ljima kod crkve Imena Isusova, ispred biste prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđma-nu te kod spomenika kralju Petru Svačiću i Gospine ploče na mjestu Pozdravljenje na vrhu visovačke strane.

Sabor je započeo Lijepom našom koju su pjevali članovi naše, miljevačke kulturno - umjetničke udruge. Slijedile su molitve za preminule članove Sabora kao i za sve preminule na našim grobljima kod Imena Isusova i sv. Petra i Pavla kao i sve Miljevčane pokopane bilo gdje u svijetu.

Na Visovac, na godišnji skup Miljevačkog sabora ove je go-dine stiglo stotinjak članova iz Miljevaca, Drniša, Šibenika, Splita, Zadra, Rijeke kao i iz drugih hrvatskih gradova te iz svijeta. Prisutni su bili i člano-vi Sabora, visovački gvardijan i naš bivši župnik fra Žarko Maretić, zatim Miljevčani koji su na funkcijama u gradu Dr-nišu, gradonačelnik i dogrado-načelnica Ante Dželalija i Vlat-ka Duilo. Fra Žarko Maretić, gradonačelnik Ante Dželalija i dožupan Šibensko-kninske žu-

panije g. Šimunac pozdravili su i zaželjeli uspješan rad Saboru.

Članovima Sabora pročitano je pismo predsjednika Sabo-ra, fra Šime Samca, koji zbog bolesti nije mogao predsijeda-ti sjednicom. U pismu stoji: „Dragi prijatelji, dragi članovi Miljevačkog sabora. Ugodno je biti u društvu dobrih i dobrona-mjernih ljudi – a to ste vi. A biti dobar čovjek to je obaveza svih nas: biti dobar i činiti dobro.Ta-kvi su bili prvi kršćani. Sve su dijelili što su imali. Pogani su se divili njihovu zajedništvu i solidarnosti. Zajedništvo i soli-darnost to je zapravo Evanđelje. Kod tih ljudi nije bilo ni svađe, ni zavisti, ni strančarenja, ni ogovaranja, nego su svoje za-jedništvo hranili evanđeoskom ljubavlju. Naš Sabor je udruga dobrih i dobronamjernih ljudi. Naš je cilj zajedništvo. Biti za-jedno, zajedno djelovati, zajed-no ideje dijeliti i zajedno pro-grame ostvarivati.

Od našeg Sabora treba od-straniti svaku politiku. Politiku treba zaprećati, jer svaka politi-ka unosi razdor, svađe, remeti dobre odnose.

Stoga, prijatelji, zabranjen je svaki ulaz politike u našu udrugu. Ponovit ću opet: naša udruga ima za cilj zajedništvo – opće kršćansko dobro.

Zato, prijatelju, ako možeš učiniti neko dobro učini, a ako ne možeš, budi barem moralna

podrška dobrim idejama i do-brim djelima. Pozdrav svima i budite ponos Miljevaca.“

Tajnik Sabora Živko Galić naveo je bogat program aktiv-nosti koje su realizirani kroz proteklu godinu. Tako je iznio da je Miljevački sabor izuzetno uspješno organizirao Božićni turnir u košarci. Sabor je bio organizator i hodočašća u Asiz i Rim, isplaćene su prve nagra-de novorođenim Miljevčanima u okviru fonda Pro-vita, za-vršeno je uređivanje spomen - obilježja prvome hrvatskom predsjedniku dr. Franji Tuđma-nu, nizom kulturnih i sportskih događaja obilježena je godišnj-ca oslobođenja Miljevaca, podi-gnuta je kapelica svete Ane na križanju u Donjim Brištanima te izgrađene tribine uz igralište kraj osnovne škole Stjepana Radića.

Predstavnici saborskih od-bora, Ante Galić, Damir Vlaić, Marin Malenica, Paško Kulušić i Drago Bačić su iznijeli boga-te planove aktivnosti Sabora za sljedeće razdoblje. Sabor se nastavio raspravom o realizira-nim i planiranim programima, o Miljevcima, našoj sadašnjosti i budućnosti. Na kraju, akla-macijom je za još dvije godine produžen mandat sadašnjem vodstvu Miljevačkog sabora na čelu sa predsjednikom Sabora fra Šimom Samcem.

mIljeVAČKI sABOr ( 2009.)

PREDSJEDNIK SABORA Dr. fra Šime samacZAMJENIK PREDSJEDNIKA MS-a Ante malenica

DOpreDsjeDNIcIJakov BačićMarko GrabićMiroslav IvićAnte KulušićNikola Lovrić

tAjNIKŽivko GalićrIZNIČArIćan BačićsAVjetNIK preD. ms-aAnte Samodol

suD ČAstINeven Bačićfra Mate Gverićfra Frane SamodolFrane Samodolfra Petar Pletikosa

ODBOrI mIljeVAČKOG sABOrA

KOmuNAlA I eKOlOGIjAMarin Malenica, predsjednikIvica GalićDr. Ante GverićStipica IvićIvan Pulić

GOspODArstVODamir Vlaić, predsjednikBranko MalenicaIvan BašićNeven KulušićJoško Skelin

spOrt I reKreAcIjAJosip Stojanović, predsjednikTomislav DželalijaAnte GalićJosip DželalijaMirko Kulušić

KulturA I ŠKOlstVODrago Bačić, predsjednikMarija KulušićProf. Josip PilićIvica Lovrić Ante Skelin

IstrAŽIVANje I ZAŠtItApOVIjesNIH VrIjeDNOstIMarko Menđušić, predsjednikVinko IvićPajo KulušićIvan BačićJoso Vukorepa


ZAŠTITIMO kamene kuće i suhozide

MIlJEVAČKA BAŠTINA

Ruši li se naša baština, propada li vrijedni dio graditeljskog naslijeđa,

nestaju li kamene kuće i poja-te, suhozidi i ograde. Jesu li to i na Miljevcima u povijesnom obračunu beton i stiropor do-bili bitku nad kamenom, je li to i na našoj kamen ravnici pla-stika porazila i sada ona mije-nja tradicionalne škure i drvena vrata?

Na fotografijama koje dono-simo u ovom broju lista Miljevci vide se objekti izuzetne povije-sne, ambijentalne i arhitekto-nske vrijednosti koji propadaju. Vesele, doduše rijetki primjeri očuvanja povijesne baštine po-put obnove mlinica (prije neko-liko godina visovačke a prošle godine Šosterine) na Roškom slapu ili pak izgradnja novih objekata prilikom čega se kori-ste stari materijali, poput obje-kata u Skelinima.

Pitanje je može li se u tom segmentu postići više? Čitamo kako je hrvatska država, preko svojih ministarstava, uložila znatna sredstva u obnovu po-vijesno vrijednih zgrada u Dr-nišu. To nas svakako veseli ali se neizbježno nameće i pitanje: zar ta ista ministarstva – da su

im kojim slučajem nadležne općinske službe ponudile pro-jekte – ne bi pomogla i u ob-novi vrijednih građevinskih objekata u Miljevcima? Je li baština na Miljevcima ostav-ljena na milost i nemilost zubu vremena, zašto naš grad Drniš i Nacionalni park Krka, jer Mi-ljevci su dio jednog i drugog, ne učine potrebne radnje kako bi sačuvale povijesne vrijednosti na Miljevcima. Treba reći da u programu Miljevačkog sabora, njegova Odbora za zaštitu, pre-zentaciju i popularizaciju povi-jesnih vrijednosti koju je pred-stavio predsjednik toga odbora Vinko Ivić, inače ravnatelj Mu-zeja grada Zagreba i prvi čovjek muzejskog vijeća Hrvatske, sto-ji kako će se, između ostalog, taj odbor zalagati za „zaštitu kamenih kuća i štala (posebi-ce onih pokrivenih pločom), s njihovim okolišem – vrtom, dvorištem i ogradom, imajući u vidu njihovu ugroženost, naglo nestajanje i devastaciju, trebalo bi što prije izvršiti popis i nači-niti dokumentaciju (u suradnji s Muzejom u Drnišu). Također bi trebalo, na neki način, uvje-ravati ljude koji posjeduju takve objekte da su oni vrijedni upra-

Snim

io: A

nte

pulji

ć


vo takvi kakvi jesu i da samo tako sačuvani imaju vrijednost.

Prije gotovo trideset godina, u listu Miljevci, fra Vinko Pr-lić pisao je o našim kućama, o njihovu održavanju. U trideset godina mnogo se toga promi-jenilo. Stvorena je hrvatska dr-žava, Miljevci su bili okupirani, razrušeni. Nakon oslobođenja dio je kuća obnovljen. U tih tri-desetak godina broj stanovnika na Miljevcima je prepolovljen, broj djece je smanjen za tri ili više puta. Ipak, mnogo toga je ostalo aktualno, riječi omiljeno-ga miljevačkog župnika i danas opominju. Tekst fra Vinka Prili-ća prenosimo u cijelosti:

Rodio si se na Miljevcima. Tu si proveo djetinjstvo. Možda za-vršio osnovnu i srednju školu. Tu si primio i sakramente u svojoj cr-kvi. Drag ti je bio i put do Visovca, posebno na Gospine blagdane i na Cvjetnicu.

kod svoje kuće pa će nam baština ostavljena od naših starih koji su obilazili Evropu, kopali, lovili ribu i prodavali je skupa sa smokvama da se skuće, a mi možda to njihovo odbacismo. Jesam li i ja jedan od takvih?

Sjetih se riječi hrvatskog knji-ževnika Petra Zoranića, koji davno napisa:

„I mi bismo odovud pobigli,Al’ nas slatkost bašćine uzdrži“!Na blogu miljevci.hr urednik

Ante Skelin na ovaj tekst od prije tridesetak godina dodao je i stihove pjesnika Josipa Pupačića:

Zovem te da se vratiš na ove preostale hridi

Na ovaj opustjeli otok, u ove sunčane škrape

U ova tvrda brda gdje bura dan noć bridi,

U ove blatne ravnice što prazno u nebo zjape.

Život te odveo drugim putem. Našao si se u jednom od naših gra-dova ili u svjetskom metropolama. Često se sjetiš svojeg kraja. Mož-da je za tobom krenuo tvoj brat... Pomalo opustje tvoje dvorište i tvoja baština. Roditelji ostali sami, možda su ih dobri susjedi pokopali i oplakali, a ti nisi „mogao“ doći na pogreb svojih roditelja i staratelja, koji su željeli da se nastavi život na njihovoj baštini.

Nekako se može trpjeti da je zemlja neobrađena, vinograd zapu-šten, ograda srušena. Teško je vidje-ti kako je prozor već razbijen, vrata napukla a štakori se okupljaju oko komina gdje si nekad slušao priče o vilama i vukodlacima, pjesme o junacima, gdje si se grijao i vese-lio životu. Sada si daleko, možda i ne toliko da se ne bi mogao češće navratiti... prozračiti, urediti malo kuću koju ti otac i djed sagradiše. Možda si sagradio kuću na moru

ili imaš klet u Zagorju, da imaš gdje primiti prijatelje. No, tvome bi pri-jatelju bilo možda draže da ga do-vedeš u svoje gnijezdo, u svoje selo da vidi ograde koje podigoše tvoji preci. Možda si i ime zaboravio baš onima čije vrijedne ruke sagradiše te ograde i zidove.

O ovome često razmišljam kad prolazim selom... Kuća se nagnula, cigle popucale, ploča pala, vrata su još samo na jednoj „voćeti“, ulazi magarad u kuhinju.... Djeca se slo-bodno igraju po dvorištu i igralište su napravili, je to je „ničije“, nitko im ne smeta. Za kiše se sklanjaju u tvoju kuću ili kužinu... igraju karte, mladenački puše...

Sjeti se svog obora, svoje njive i ograde. Auta imamo, dođi i uredi svoje. Kad novaca ima za sve, neka budu novi prozori i škure, neka vrata i dvorišna ograda budu čvr-sti. Daj nekome ključ da ponekad otvori i prozrači. Vikend provedi


Radovima kroz proteklu godinu nestale su tri mi-ljevačke prometne crne

točke. Na inicijativu Miljeva-čkog sabora riješeno je opasno križanje kod Donjih Brištana, napravljeno je pravo rješenje – kružni tok kojim se promet odvija prema Visovcu, Gornjim Brištanima i Drinovcima. Župa-nijske ceste su, također, riješile dva izuzetno opasna zavoja u Kaočinama, u Bašićima i Do-njim Vlaićima. Sjetimo se samo nepreglednog zavoja u Baši-ćima, prisjetimo se na desetke slupanih automobila kroz pro-tekla dva-tri desetljeća od kada su asfaltirane miljevačke ceste.

U sljedećoj i godinama koje slijede, slijedi otklanjanje još nekih crnih točaka, mjesta stalnih opasnosti. Ne treba za-boraviti da je na miljevačkim cestama i proteklih godina bilo prometnih nesreća u kojima je,

Kružni tok za siguran promet

na žalost, bilo i smrtno strada-lih. Ljudski žlivot je najvrjed-niji, pitanje je imamo li pravo svojom neaktivnošću biti uzrok možda nekih novih nesreća sa tragičnim posljedicama.

Izuzetno opasno križanje je kod Kulušića, križanje ceste od Drniša prema Širitovcima (Roškom slapu) i one od Trbo-unja (Knina) prema Kaočinama (Šibeniku). Najbolje rješenje i za to križanje bio bi kružni tok, vjerujemo da će se to – u okviru obnove ceste koje je započelo – i napraviti. Kružni tok bio bi najbolje rješenje i za opasno križanje – spoj ceste preko Čikole i ceste od Kaočina prema Ključu. Na tom mjestu ima dovoljno prostora za takvo prometno rješenje, dobila bi se preglednost, sigurnost i brži protok prometa.

Sljedeće dvije, možda i naj-opasnije i naproblematičnije

crne točke, su u Tetlima i Ma-zalinima. Kantuni kuće Tetlo i dvorišta Mazalin stalna su opa-snost. Već godinama postoje obećanje gradonačelnika Ante Dželalije kao i županijskih ce-sta da će se naći rješenje za eliminiranje tih dviju crnih to-čaka. Na žalost, još uvijek ni-šta. Nadajmo se da će to ući u planove za 2010. godinu. Sada se uz kuću Tetlo na tešku muku provuče i jedno veće vozilo, da ne govorimo o turističkim au-tobusima koji tim smjerom idu prema Visovcu.

Na rješenje čekaju i zavoji iznad crkve sv. Pavla, križanja u Širitovcima kao i niz drugih mjesta koje su stalna prijetnja za našu sigurnost, za naše živo-te i živote naših najbližih. Ima-mo li svi mi razumijevanja kada je to u pitanju? Bojim se da ne-mamo, da nam je preči nekakav sitni interes nego javno dobro i

opći interes. Zato ćemo u ovom broju lista Miljevci prenijeti ono što je naš nekadašnji župnik, fra Žarko Maretić, u našem li-stu napisao o ovoj problemati-ci. Njegov tekst glasi: „Tvoj je zid uz cestu, bolje reći na cesti. Ti kažeš: Napravio sam ga na svom terenu. Imam pravo radi-ti sa svojim šta me je volja. Pri tome nisi mislio – ili još gore, ako si mislio, a ipak radio – da taj zid predstavlja veliku, realnu opasnost za prometne nezgode.

Da je već netko zbog tvog zida slupao auto, ako još nije, vjerojatno hoće. Da će zbog tvog zida možda poginuti dije-te, mladić ili djevojka, ili otac malodobne djece.

Samo zato što si ga sagradio uz cestu, na cesti, iako si ga mogao odmaknuti barem jedan metar dalje od ceste.

A ti kažeš da je taj komad ze-mlje tvoj i da ga nikom ne daš!

Kažeš da si pošten i pravedan. Da bi za svoju zemlju bio spre-man i poginuti ili otimača ubiti i pri tom se pozivaš na pravdu.

Ne ustupaš ni pedalj svoje zemlje koji bi omogućio da se probije ili proširi put, da bi se napravilo dječje igralište ili bilo što za opće, zajedničko dobro.

Misliš li na to da će tebi za koju godinu, kao i svakom smrtniku, biti dovoljan samo jedan kvadratni metar prostora gdje će te položiti?

Što ćeš reći Stvoritelju kada dođeš preda nj i skupa s njime pogledaš film, nepogrešivi sni-mak cijelog svog života? Kada uvidiš da je tvoja gramzljivost prouzročila tešku nevolju ili gu-bitak života tvoga bližnjega?“

Neka promisli o ovome svatko tko je naziđao ili ziđe zidove uz cestu, zidove na cesti, a takvih je mnogo u našim krajevima.

MIlJEVAČKE CRNE TOČKE

Snimio: stipica Ivić

23Miljevci Božić22 23Miljevci BožićMiljevci Božić

S P O R T S K A D O G A Đ A N J A

Turnir Miljevačkih sela 2009.Ovogodišnje 17. obilježa-

vanje oslobođenja Mi-ljevačkih sela započelo

je već tradicionalnim turnirom ¨Prvenstvo miljevačkih sela¨ u kojem sudjeluju svi stanovnici Miljevaca i oni koji imaju mi-ljevačko prezime. Kao i dosad turnir je podijeljen u dvije grupe gdje prvoplasirani i drugoplasira-ni idu u polufinale. Turnir je bio odlično posjećen, a i igra koja je prikazivana bila je na vrlo viso-koj razini. U jednom polufinalu su se sastale momčadi Bogatića i Širitovaca, a drugi polufinalni par činile su momčadi Ključa i Karalića. Nakon uzbudljivih uta-kmica veće zadovoljstvo imale su momčadi Bogatića i Ključa koji su otišli u finale. Treba reći da je momčad Bogatića branila krunu

OD GOSPE DO GOSPE 2009.

od lani, a u tome je i uspjela jer je u finalu savladala momčad Ključa rezultatom 5:4. Najbolji pojedinci turnira su iz momčadi Bogatića i to Antonio Galić kao najbolji strijelac, Ante Galić kao najbolji vratar, a titulu najboljeg igrača turnira dobio je Tomislav Galić. Slavlje je završeno u Boga-tićima na seoskom domaćinstvu obitelji Galić gdje se slavilo do rane zore.

Održan je također i turnir djece gdje je momčad Bogatića zajedno s Brištanima slavila u fi-nalu protiv momčadi iz Širitova-ca. Inače, tu pravo nastupa imaju djeca koja idu u osnovnu školu, a na slici su najmlađi sudionici tog turnira.

Ante Galić-Zdravin

N A M I L J E V C I M A 2 0 0 9 .

Bolje biti prvi u selu nego za-dnji u gradu, stara je narodna po-slovica, koja je svoj pravi smisao dobila dva dana uoči blagdana Velike Gospe, kada je završeno treće izdanje svojevrsnog prven-stva Miljevaca koje se igra pod nazivom ¨Od Gospe do Gospe¨.

miljevčani su se okušali u slje-dećim disciplinama:

- Mali nogomet- Balote- Bacanje kamena s ramena - Potezanje konopa- Bacanje na ruku- Šijavica

ipak ostaje žal jer su u skupini izgubili od Ključa s 4:0, a sva 4 pogotka postigao je Mirko Ku-lušić-Riba.

Najbolji igrač cijelog turnira je bio Rajko Stojanović iz mo-mčadi Karalića, a pehar pobjed-nika uručio je Mirko Kulušić uz poruku ¨pričuvajte mi ga do dogodine¨.

Potezanje konopa, bacanje kamena s ramena kao i baca-nje na ruku pripalo je momčadi Vlajića, koji su i inače domina-ntni u snazi, jer znamo kako snaga klade valja.

Mali nogomet je dakako najpopularnija disciplina, a posebnu draž ima rivalstvo između Karalića i Ključa. Na-ravno tu rivalstvu nije kraj jer Karaliće predvodi Josip Stoja-nović-Jolly, dok Ključ predvodi njihov najbolji igrač Mirko Ku-lušić-Riba.

Ove godine prvi put Karalići su osvojili prvo mjesto, inače dosad dvije godine zaredom to je bila momčad Ključa. Karalići su dominantno osvojili turnir visokom pobjedom u finalu nad Drinovcima rezultatom 9:0, ali

25Miljevci Božić24 Miljevci Božić

U balotama se pokazalo da su Širitovci ipak za klasu bolji od ostalih jer su u finalu s lakoćom dobili Ključ te osvojili zasluženo prvo mjesto.

Dok je šijavica pripala sasvim zasluženo Bogatićima u sastavu Zdravko, Mile, Ante i Ilija Galić koji su turnir odradili bez pora-za, a treba reći da je ista ekipa bila prvak i u Gradcu gdje su pokazali da su možda čak i naj-bolja ekipa u županiji što se tiče šijavice.

Treba reći da su cure i žene odigrale svoje revijalne utakmice te da su u poluvremenu povlači-le konop. Ekipa cura sa sjevera je uvjerljivo odnijela pobjedu u oba sporta, dok su žene s juga također bile uspješnije od svojih protivnica.

Cijela ova kulturna, sportska i zabavna manifestacija imala je za cilj poticanje i razvijanje, kao i međusobno upoznavanje, zbližavanje i druženje mještana miljeva čkih sela, njihovih gosti-ju, te da postane jedan od sadr-žaja kojim se promiče turizam u ovom dijelu Šibensko–kninske županije.Eto i za kraj ću poruči-ti jednu želju nas mlađih da se nastavi tradicija i dalje te naš slo-gan ¨neka traje loza naša¨.

Ante Galić Zdravin

Bogatić 2 - 5 DrinovciKaočine 2 1 - 2 ŠiritovciKaočine 3 - 2 KljučBogatići 2 - 4 Kaočine 2Karalići 1 - 0 KaočineŠiritovci 3 - 4 DrinovciKljuč 1 - 3 BrištaniBogatići 1 - 5 ŠiritovciKljuč 4 - 0 KaralićiDrinovci 6 - 2 Kaočine 2Brištani 0 - 3 KaočineDrinovci 3 - 1 Kaočine

TURNIR «OD GOSPE DO GOSPE» 2009.EKIPA JUG - ŽENETrener: Branko Gverić

Ljilja Bačić (Zolina)Živana BačićDijana IvićLjiljana Bačić (Tonina)Jadranka PilićMagdalena BačićDarija Kulušić-KrižanovićNena Pletikosa

EKIPA SJEVER - ŽENETrener: Marko Galić

Divna GalićSlavka GalićNediljka DuiloVesna PranićVlatka DuiloSnježana LovrićKata LovrićMarica Galić

EKIPA JUG - CUREVoditelj: Ante Galić Zdravin

Anamarija DuiloKata GalićIvana MazalinIvana GalićMarija GalićIvana GalićIrena PuljićKatja VatavukAna VatavukAntonija VatavukLucija LovrićMarija Lovrić

EKIPA SJEVER - CUREVoditelj: Šime Ivić

Antonija BačićMarijeta KulušićMartina GverićAntonija DželalijaMarija MalenicaIva GverićIvana DželalijaAndrea MalenicaAnita SamodolIvana PilićPetra KulušićTea Vlaić

BOGATIĆI Voditelj: Zdravko Galić

Ivan DuiloAnte DuiloBranko DuiloIvan GalićMile GalićAnte GalićIvan Galić (Kapetan)Josip GalićZdravko Galić

BRIŠTANIVoditelj: Ive Kisić

Branko GverićZoran PilićIvica GverićFrane Malenica (kapetan)Ante SamodolAnte SamodolJole PerišićTomislav PerišićAnte GverićDavor SamodolBranko Kisić

DRINOVCIVoditelji: Šime Bačić, Ivica Bačić-Ićan, Ivica Ivić

Rajko BačićZoran Kozić (kapetan)Dragan IvićGoran IvićPave BačićIvica IvićMate MalenicaJoso IvićJoso BačićStipe MalenicaIvica BačićJoso Malenica

KAOČINEVoditelji: Ivica Bašić (Smeđi), Zlatko Kulušić

Ivica MalenicaRajko MalenicaAnte KulušićŽeljko BašićNediljko BašićAnte BašićPetar SuljeAnte KulušićAnte KulušićNeven Kulušić (kapetan)Rade Bašić

KARALIĆIVoditelj: Drago Stojanović

Nediljko PuljićJosip StojanovićŽeljko StojanovićDrago StojanovićPaško StojanovićNikica StojanovićŽeljko KarloNikica PuljićZdravko Stojanović

KLJUČVoditelj: Josip Dželalija (Joja)

Slavko DželalijaŽarko MalenicaAnte MalenicaAnte MalenicaMile MalenicaMirko Kulušić (kapetan)Miljenko KulušićJosip Vukorepa

KAOČINE 2Voditelj: Josip Vlaić

Nediljko VlaićDamir Vlaić (kapetan)Ante VlaićRade VlaićVinko VlaićJure VliaćIćo VlaićIvan ValićMladen ValićDavor KulušićBožo Vlaić

ŠIRITOVCIVoditelj: Ante Vranjković

Žarko SunkoIvica LovrićŽeljko Lovrić (kapetan)Ivan LovrićBranko LovrićZdravko LovrićAnte LovrićMarko LovrićIvan VranjkovićJoško Vranjković


Prije nekoliko mjeseci Grad Drniš je u Drinovcima, na auto-busnoj stanici između osnovne školu i crkve, napravio beto-nsko postolje i postavio stakle-nu čekaonicu. Stara betonska čekaonica, koju su podigli sami mještani, srušena je u okvi-ru uređivanja Trga dr. Franje Tuđmana, a prije održavanja koncerta tri kuma u povodu pe-tnaeste godišnjice oslobođenja Miljevaca.

Nakon središta Drinovaca, na red je došao Ključ gdje se ovih dana uz autobusno ugiba-lište iz pravca Drniša, uređuje betonsko postolje za stakle-nu čekaonicu koja će se zatim montirati. Vjerujemo da će, nakon središta Drinovaca te

Nakon dugog prekida kona-čno su uz crkvu Imena Isusova nastavljeni radovi na izgradnji mrtvačnice. Izvođač radova s kojima je dogovor sklopio naš

Nove čekaonice

prethodni župnik, fra Nediljko Jukić, nastavio je raditi na krovu mrtvačnice.

Nakon krova, preostaje na-praviti potrebne instalacije stru-

je i vode, postaviti vrata i pro-zore, objekat ožbukati i postaviti kamene podove. Naš sadašnji župnik, fra Ivan Maletić, ovih je dana dogovarao i molio dona-tore za dio tih radova. Tako je u Kaštelima, kod Ante Bašića, na-ručio kamen za pod mrtvačnice. Naš Ante, koji je i do sada poma-gao u svim sličnim situacijama, i ovaj put će dati svoj doprinos. Vjerujemo da ima i drugih do-brih ljudi koji će pomoći kako bi Miljevci dobili objekat koji je na-sušna civilizacijska potreba i bez čije izgradnje ne možemo reći da smo mjesto koje ima potrebne urbane sadržaje.

Nakon završetka izgradnje objekta nužno će biti urediti okoliš. Plan je, uz popločavanje samog prostora oko mrtvačnice, i da se bivši fratarski vrt, prostor između mrtvačnice i gusterne, uredi kao park s klupama, a u perspektivi i ponekom lijepom skulpturom. Vjerujemo da će Mi-ljevčani smoći sredstava, ali još više volje i želje da urede objekat kojeg se neće sramiti.

KONAČNO

U DRINOVCIMA I KlJUČU

Nastavljeni radovi na izgradnji mrtvačnice

Ključa, i ostala miljevačka sela dočekati nove čekaonice, da će i na autobusnim ugibalištima u Brištanima, Širitovcima, Kaoči-nama i Bogatićima biti postav-

ljene nove, i uklonjene postoje-će betonske čekaonice koje su nekada služile svrsi, a koje već dugo samo nagrđuju središta naših sela.

Nova čekaonica u Drinovcima

Krajem studenog započeli su radovi na obnovi zgrade Osnov-ne škole “Stjepan Radić” u Dri-novcima. Postavljena je skela, uređuje se do sada poprilično zapuštena fasada škole. Uslije-dit će radovi na saniranju kro-va kao i neki drugi radovi koje financiraju iz sredstava Šiben-sko-kninske županije.

Ovo su, inače, prvi značajni-ji radovi i ulaganja u obnovu i uređenje zgrade osnovne škole u Drinovcima nakon njezine djelomične obnove u godinama nakon oslobođenja Miljevaca. Za obnovom fasade vapi i tzv. nastavnička zgrada. U tu zgra-du, nakon izgradnje početkom sedamdesetih godina, rijetko se kada ulagalo pa djeluje zapu-šteno. Vjerujemo da će i na tu zgradu doći red za obnovu, te će se njezinim uređenjem ulje-pšati i taj dio naših Miljevaca.

RADOVI NA ZGRADI OSNOVNE ŠKOlE STJEPAN RADIĆ

Obnova fasade, krova...

Krka


Teče rijeka Krka,kroz kanjon krivuda,za njenu ljepotupročulo se svuda.

Teci, teci Krko plavati si naša dika,i pozdravi sve od Knina,pa do Šibenika.

Kada dođem na vrh strane,niz kanjon pogledam.Moje srce zaigra,Roški slap ugledam.

I dok tako nad kanjonom stojimmalo dalje nizvodno,Visovac je pred očima mojim.

Tu je Gospa Visovačkanasred Krke rijeke,koju slave mnogi ljudiiz zemlje daleke.

Miljevčani, Prominjanii svi ljudi dobre volje,na Visovac hodočastedragoj Gospi da se mole.

Zato teci ljepoticekroz gudure svoje,i pozdravi s lijeve straneBogatiće moje.

Pozdravi mi oca, majkui rodbinu cijelu,i sve koji me poznaju u mom’ rodnom selu.

I ponovo kad pogledamtvoju desnu stranu,u Roškome slapu,pozdravi mi Širinića Franu.

Mate Galić

Kao dugogodišnji lovac i ljubitelj prirode često sam prolazio lovištem (gajem) i

u svoj toj ljepoti najviše su mi se urezali u pamćenje ostaci neka-dašnjih klačina. Svaki dočić i vr-tača krije u sebi poneku tajnu iz prošlosti. Još kao dječak dojmila me se jedna lijepa građevina koja je od polovice prema gore imala lijepo ukrašen pleter od grabova pruća, a unutar nje položen ka-men obložen zemljom (košuljica) te na vrhu usađen šiljasti kamen (pivac). Da se tada pitalo mene ostavio bih je tako sačuvanu za buduće generacije.

Ponukavši me, odlazim do Ni-kice Mazalina (88), najstarijeg muškarca u Bogatićima, i sama sudionika u gradnji klačina da potražim odgovore na neka pita-nja. Priča Nikica: od starijih sam čuo da je prva klačina zapaljena 1913. godine (pred sam početak I. svjetskog rata), a sagradili su je Kijevljani. Kasnije su to preu-zimali naši ljudi koji su se obuča-vali za njih.

Što je to klačina?Klačina je kameni, zidani

objekt koji služi za dobivanje klaka (kreča). Početkom 20. sto-ljeća glavni sastojak za žbuku na ovim prostorima (gašeno vapno) te za pripravljanje bordoške juhe u vinogradarstvu.

Gdje su se radile klačine?

Za gradnju klačine i odabiru mjesta gdje će se graditi, moralo se imati na umu:

a) mjesto gdje će se iskopati rupa (dočić, vrtača, ledina)

b) dosta smreke u blizini (lo-živo)

c) dosta pogodna kamena za gradnju (coklji)

d) prilazni put za zaprežna kola (karove)

Klačine su gradili prije svega ljudi koji nisu radili u poduze-ćima (rudnici i sl.). U grupi je bilo obično šest do osam ljudi, iznimno deset. Bilo je slučajeva da je klačina rađena sa samo tri člana. U gradnji su sudjelovale

cijele obitelji. Tako su se radile klačine od pet ili šest lakata, za-visi od broja ljudi koji su u tome sudjelovali.

Gradnja klačineNajprije bi se u dočiću (vrtači)

iskopala rupa promjera oko 3 metra i dubine oko 2 metra. Za-tim su se vadili „coklji“ dužine 1 metar i više. Coklji bi se slagali u krug dok se ne dobije volat. U samo središte zabio bi se kamen zaglavni (baba). U drugom redu coklji su bili nešto kraći i tako re-dom. To se nazivalo ćemerenje. Na sam ćemer zidao se zid oko-mito na rupu veličine cca 2,5 m. Građevina je bila okruglog obli-ka. Pri samom dnu napravljena su dvoja vrata (istok, zapad), ve-ličine 50 x50 centimetara. Ta vra-ta su služila za uguravanja smri-ke (loživo). Za dovlačenje velikih cokalja koristile su ligure.

Što je ligura?Priručno sredstvo od drveta

(slično viljuškaru). Za nju je bio

pričvršćen lanac (pancir) te na kraju vagir. Najčešće u tu zapre-gu su se koristili volovi.

Na zidu (2,5 m) malo uvučeno u unutrašnjost radio bi se pleter iste veličine kao i zid. Zemlja koja je bila iskopana iz rupe po-služila bi za pravljenje košuljice. Na pleter se naslanjala zemlja ši-rine oko 50 cm te bi se u sredinu stavljao kamen (šakavi). Zemlja je služila kao tampon (nema oduška). Na samom vrhu pletera u sredinu kamenja stavljao bi se šiljasti kamen veličine boca, zva-ni pivac. On je služio kao poka-zatelj kada se klačina „zgorila“. Kad bi pivac utonuo klačina se više nije ložila, to je bio znak za završetak.

Tehnika loženjaKada bi se sve posložilo na sa-

moj klačini (košuljica dovršena) i sam pivac postavljen, prišlo bi se sječi smrike. Za klačinu je bilo potrebno oko 300-350 brimeni smrike. Sječa bi potrajala neko-liko dana. Kada bi najiskusniji

utvrdio da je dovoljno smrike, počelo se s loženjem.

Jedan iz grupe koji je bio malo agilniji, a uz to i malo mršaviji sišao bi u samu utrobu klačine (rupu), uzeo sa sobom potpiru (perač), a ostali bi kroz vratice ugurali pola brimena smrike. Tada bi on potpalio vatru i žurno bi, uz pomoć onih izvana, izišao kroz uska vrata.

Dvojica ložača (tandem) već su sa pripremljenim roguljama uguravali smriku pojačavajući plamen i stvarali određenu tem-peraturu. Moram napomenuti da su ložači morali biti jako sin-hronizirani kako ne bi dolazilo do većih oscilacija u temperaturi, naročito u samom početku lože-nja. Pošto se klačina ložila otpri-like tri dana i tri noći (dok pivac ne utone), tehnika bi do izraža-ja dolazila tek drugi i treći dan. Iako se nisu mogli vidjeti, ložači su temperaturu u klačini dobro osjećali. Kad bi postigli željenu temperaturu onda bi gurnuli pet, šest smrika u grotlo, a onda bi na vratima zaglavili smriku i jedno vrijeme tako držali i taj ritual održavali do samoga kraja, vode-ći računa o temperaturi.

Prodaja klakaKada je klačina bila gotova

(pivac utonuo) čekalo se jedan dan da se klak ohladi. Nekada bi klačina utonula, a nekada bi ostala u istoj veličini. Ovu drugu varijantu su radnici više voljeli. Postupno bi se odbacivala zemlja i pleter, tako bi se lakše dolazilo do klaka. Prodaja klaka je izgle-dala kao sajmište. Miljevčani, Prominjani, Kotarci... hrlili su po klak za svoje potrebe. Novac od prodaje bi se stavljao u komunu te na kraju dana podijelio. Ko-ličina klaka u klačini kretala bi se 2 – 3 vagona. Klačina bi bila rasprodana za tri dana, iznimno duže ako bi se palile dvije klači-ne skupa.

Najbolji ćemeraši Sama klačina (objekt) bila je

umjetničko djelo. Gradnja kla-

čine, a osobito prvi coklji, zvalo se ćemerenje. Tu su se izdvajali: od Mazalina, Mate Šiklić (Matu-rina) i Juša. Gornji Galići: Prpac; Duili: Joko i Pavleka; Donji Ga-lići (Pavišići): Pajčina i otac mu Ante koji je bio i neprikosnoven za pleter i košuljicu.

Klačine za javne potrebe:

Kada je Stjepan Radić 1927. održao veličanstven govor na Miljevcima, između ostalog obe-ćao je Miljevčanima i školu. Tako je 1928./29. sagrađena klačina u zaseoku Mazalini (Bogatići), predjelu zvanom Gromilica, za potrebe škole u Drinovcima. Ljudi koji su radili klačinu bili su plaćeni. Drinovčani su klak vozili karovima u „japužu“ koja se nalazila pored samih temelja buduće škole.

Što je japuža?Japuža je rupa koja je služila

za čuvanje gašenog vapna. Klak koji bi se odlagao u rupu polije-vao bi se vodom i tako bi nastalo gašeno vapno. Šezdesetih godina gotovo je svaka kuća imala japu-žu. Tako čuvano vapno ostajalo bi godinama svježe za potrebe vinogradarstva (polivanja) i gra-đevine.

Godine 1958. radila se klačina za školsku zgradu u Bogatićima. Sagrađena je dvjesta metara od škole.

Sredinom šezdesetih za potre-be samostana na Visovcu (kada je gvardijan bio često spominjani Latinac) vozili su klak moj otac i Zlajo. Tu se našao i dugogodišnji radnik na Visovcu, Svetina. Dok su iskrcavali klak moj će ćaća Svetini: Starino, koliko imaš go-dina? Aaa? Koliko godina imaš, ćaća će povišenim tonom. Peet! A ti? Ja onda tri kada ti imaš pet, prozbori ćaća. Kada je iskrcaj za-vršio gvardijan ih počasti. Na po-lasku gvardijan je zahvaljivao na darovanom. Zlajo će: oče gvardi-jane tribalo bi što za poputbinu. Gvardijan zapovijedi da im se ulije „petaka“ za „happy and“.

Ilija Galić

Ćemerenje, coklji i japuže!

Stari zanati : KLaČinE


Sv. Ivan je ovaj put na Miljevcima proslav-ljen na jedan malo svečaniji način nego je to bilo do sada. Bio je pravi zimski dan. Magla, drveće objesilo svoje granate ruke, oblaci se gomilaju jedan na drugog, a narod polako po blatnjavom putu ide u susret svojoj kamenoj Majci – seoskoj crkvi. Iz crkve se čuju zvu-kovi električnih gitara i bubnjeva. Čuju se božićne pjesme, čitava crkva pjeva. Svi pje-vaju, od najmlađeg do najstarijeg. Pjevanje vodi VIS franjevačkih bogoslova „Milovan“ iz Makarske. VIS, što je to? To je vokalno instrumentalni sastav. Ime „Milovan“ dobio je po fra Andriji Kačiću-Miošiću. Kao što je fra Andrija Kačić-Miošić, „starac Milovan“, išao među narod i s guslama svirao i pjevao narodne pjesme, tako i mi na malo suvreme-niji način pjevamo s narodom i dajemo hvala Bogu. Osim toga on je bio rodom iz Brista blizu Makarske i bio je član naše Franjevač-ke provincije Pres. Otkupitelja. To su eto razlozi da smo uzeli njegovo ime.

Ovaj VIS djeluje oko šest godina, naravno s izmjenama, jer su stariji bogoslovi odlazili na studij u Zagreb. Sada su članovi VIS-a: fra Branko Brnas, bubnjevi i vođa grupe; fra Božo Vuleta, bass-gitara, fra Petar Gulić, vo-kalni solist; fra Ante Vučković, solo gitara i fra Milan Jašić, elektronske orgulje.

Fra MILAN JAŠIĆ(List Miljevci, Uskrs 1979.)

MILJEVCI, 8. srpnja – Igrali-šte na Braštini. Vrijeme, lijepo. Teren dobar. Gledalaca oko 600. Sudac N. Šabić iz Bergesch Gladbacha. (Njemačka)

Strijelci: 1:0 Michael Rapsch (8), 1:1 Stipe Čipčić (25), 2:1 Mi-chael Rapsch (40), 2:2 Stipe Čip-čić (53), 3:2 Stipe Čipčić (81).

«MILJEVCI»Ivica Lovrić 6,5, Neven Tetlo

8,5, Stipe Čipčić 8, Ivica Male-nica 7, Željko Samac 6, Branko Karlo 6, Jago Dželalija 7, Zdrav-ko Bačić 6,5 (od 45 Ante Bačić), Željko Skelin 7,5.

«PAAFFRATH»Martin Steimel 6,5, Olaf Ap-

pel 7, Martin Neubauer 7, Hei-ner Körsegen 6, Markus Komp 9,5, Michael Rapsch 9, Volkmer Falk 8, Wilmer Schmidt 6,5, Stefan Appel 7.

Crveni kartoni: Ante Bačić (54), nesportsko ponašanje.

Igrač utakmice: Markus Komp.Mnogi su očekivali dvoboj

Sjevera i Juga na našem vrućem terenu. Već rano ujutro oku-pljalo se sve više i više mladosti oko crkve Imena Isusova gdje su mladi iz Zapadne Njemačke došli kao gosti našega župnika. Poslije zajedničke mise i obje-da došlo se na našu popularnu «Braštinu».

Navijači su se razvrstali na dvije strane. Nijemci, manja grupa, ali sa čudnim trubljama i pjesmom i mi bez trublja, ali djeca zauzeše i stabla oko igra-lišta pa su nam činili i oni za-bavu.

Koliko nas je tada bilo, što smo radili, kako živjeli? Pokušali smo to doznati na najjednostavniji način, za-virili smo u uskrsni i božićni broj našega lista Miljev-ci. Župnik i urednik lista, fra Vinko Prlić, trudio se u listu pokazati sve bogatstvo života na Miljevcima. U toj, 1979. godini, na Miljevcima je bilo 40 novokršte-ne djece. Sakrament prve pričesti primilo je 43 djece, bilo je 15 vjenčanih parova, a 29 Miljevčana te godine je preminulo. Te godine je u drniškoj srednjoj školi bilo 29 maturanata iz Miljevaca. Zanimljiva bi bila usporedba sa ovom godinom, trideset godina poslije.

Zanimljivi su i podaci o onome što su Miljevčani te godine držali u stajama i garažama. Tako se u listu na-vodi da je na kraju 1979. na Miljevcima bilo 111 konja, 452 krave, 209 magaradi, 226 obitelji je držalo ovce, bilo je 136 automobila i 160 traktora. Konja je najviše bilo u Brištanima (30), u Drinovcima 22, najmanje u Boga-tićima (7) i u Kaočinama 9. Krava je najviše bilo u Širi-tovcima (99), slijede Brištani sa 97. Najmanje ih je bilo u Ključu, samo 35. Magaraca je opet bilo najviše u Bri-štanima, čak 82, najmanje u Karalićima gdje ih je bilo samo 9. Najviše obitelji držalo je ovce u Kaočinama (52), slijede Brištani sa 45 i Širitovci sa 41. Najmanje obitelji ovce je držalo u Drinovcima, samo 16. Zato je u Drinov-cima bilo najviše 27 automobila i 28 traktora, najviše od miljevačkih sela. Po broju automobila te godine sli-jede Širitovci sa 26, a po broju traktora s Drinovcima su izjednačene Kaočine.

Prenosimo i nekoliko tekstova i fotografija iz našega lista iz te, 1979. godine.

M I l J E V A Č K I V R E M E P l O V : G O D I N A 1 9 7 9 .

Međunarodna nogometna utakmica na Miljevcima

Golovi su padali već opisa-nim redom. Ne zna se koji je bio ljepši. Utakmica je bila fer, ali oštra. Sudac je bio strog, ali pravedan, pa je i to davalo da se ne bi dogodilo težih incidenata na terenu.

Pobjeda je pripala sretnijima, ali ne i boljima. Gosti su daleko bolje igrali u napadu predvođe-ni izvrsnim M. Kompom. Ipak, na koncu stisak ruke kao i na početku pri podjeli zastavica. Jedni i drugi smo rado dočekali svršetak utakmice, jer je trebalo poći na Visovac.

U predigri glavne utakmice juniori jedne i druge ekipe su odigrali prijateljsku utakmicu gdje su Miljevčani pobijedili 5:0.

Jedni i drugi smo se uputili poslije utakmice na Visovac. Stisak ruke, mahanje i želja da se idućeg ljeta odigra uzvratna, ali ... na njihovu terenu ...

(List Mijevci, Božić 1979.)

Gostovanje VIS-a “Milovan”

Što se na Miljevcima događalo prije 30 godina?

Da od sedam miljevačkih sela samo dva (Ključ i Kaočine) ima-ju živu vodu i da su to dobili za-hvaljujući svojem dobrovoljnom radu i samodoprinosu?

Da je 1910. godine podignu-ta na Roškom slapu električna centrala za rudnik u Siveriću?

Da je u godini 1889. u župi Miljevci umrlo od kuge „španjo-lice“ 143 osobe, a godinu dana kasnije 154. Najviše je umrlo Bačića (29), Ivića i Samodola po 25, Puljića, Skelina, Sušića i Sto-janovića po 9.

Da je na Miljevcima postojala ekonomija s 270 hektara zasađe-ne površine: 18.000 stabala viša-nja: 12.000 stabala bajama; 1600 stabala ostalih voćaka; 46.000 panja vinove loze i jedan veliki dio zasađen krumpirom. Danas od svega toga nema ništa!

(List Miljevci, Usks 1979.)

DA lI ZNATE?


Bogatićani na blagdan

sv. Ane u Promini

Molimo gospodina da nas dotakne svojom blizinom kako bi se u nama i među nama rodila Božićna radost! Miljevački sabor

34 Miljevci Božić

Stojim pred krizama životaZlo gleda kako da me raniNe bojim se ničega višeTi si moja svjetiljka u tami.

Najljepše pjesme pjevam za TeNajveće molbe šaljem TebiNeka me Tvoji pogledi prateSamo me čuvaj da posustala ne bi.

Ne želeći da drugi Te služeRodio si se da sluga bi bioDa ti ljudi svoje ruke pružeZato si mome srcu mio.

Uvijek si na raspolaganju za drugeKao onog dana u štalici,A mi beskorisne slugeLutamo bez cilja na ulicu.

Dopusti da suze svojeIsplačem samo TebiDa ljubav preplavi srce mojeDa postalo kameno ne bi.

U svijetu ovom punom tameZlo gleda kako da me raniNe bojim se ničega višeTi si moja svjetiljka u tami!

Vatra gori – život trajeTeče vrime i ne stajeRoditelji su mi tamoTo me vraća snagu daje

Zagrlit ću brata svogaA i on će mene jačeA sestra će zaplakatiDa ositi nježnost ćaće

Život nas je razdvojiaRoditeljsku ljubav daoU kamenoj rodnoj kućiNa Božić se mi viđamo

A na licu ponos vidimRumeni se – suza tečeTo su suze radosniceBrata sestre ovo večer

Ostarišmo – život ideA iz nas ljubav tečeMladost nam je iza leđaVolite se..! Majka reče

Svećeniče Božji, blagoslovljen budi!Na Božić se viđamo Svjetiljka u tami

Ljubav vaša neka tečeDuše neka vam se spojeSami neć te u tom biti Pratit će vas oči moje (majke)

Brzo ode mladost našaA u meni snaga vrijeNa rodnome pragu kućeDočekat ću najmilije

Roditeljim i sa braćomMolit ću se u svanućePomolit za mrtve svojeGospodare naše kuće

Branko Šarac

Svećeniče Božji, blagoslovljen budi,jer najveći si od svih ljudi!Jedino ti imaš moć nad hostijom bijelom,jedino ti je možeš učiniti Kristovim Tijelom!

Blagoslovljena svaka tvoja riječ, jer one gorčinu pretvaraju u mliječ,Božjom ljubavlju ohrabruju i tješe,potičući sve da više ne griješe.

Blagoslovljene tvoje svete ruke,koje nas u ispovijedi odriješuju muke,zacjeljuju rane, uskrisuju duše – skoro mrtvevraćajući im spremnost na ljubav i žrtve!

Blagoslovljene tvoje ruke čiste,koje su kao Marijine, iste,jer njene su donijele Isusa među ljude,a tvoje nam ga svakog dana ponovo nude!

I s kojom ljubavljuse uspinješ svaki dan,na položaj koji ni anđelima nije dan:da možeš biti jedno s Isusom Kristom,uživajuć u Otajstvu ljubavi čistom!

Neizreciv užitak Svete gore,kada uronivši u Božje ljubavi more,tvoje usne izgovaraju svete Riječi,u ljubavnom zanosu i božanskoj sreći!

Blagoslovljene sve one majke svete,koje su za svećenika odgojile svoje dijete!Da nam vraća mir,i posipa laticama sakramentalnih ruža,sve teškoće koje život pruža.

Blagoslovljen Gospodin u svom boštvu,koji je izabrao baš tebe – u mnoštvu!Da nam baš po tebi može doć,zahvalno ti povjerivši – nebesku moć!

Svećeniče Božji, blagoslovljen budi,jer najveći si od svih ljudi!Jedino ti imaš moć nad hostijom bijelom,jedino ti je možeš učiniti Kristovim Tijelom!

(sa španjolskog prevela Dina Ćavar)

mIljeVcI • glasilo župe Imena Isusova • MiljevciList izlazi povremeno, uz dopuštenje crkvenih i redovničkih poglavara.Narudžbe, priloge i doprinose slati na adresu: Župni ured Miljevci 22324 DrinovciKunski račun: Župa Imena Isusova Miljevci 22324 Drinovci Broj: 2485003-1100219752List se održava dobrovoljnim prilozima vjernika

IssN 1331-6710Izdavač:Župni ured Miljevci22324 Drinovci

urednici:Fra Ivan MaletićTel: 022/882-05534 Miljevci Božić

miljevaČki list boŽiĆ 2009.pdf - franjevci-split.hr · bor i koje slavi dan svog oslobo-đenja,...

Documents